Nekako s proljeća

Broj 39, ožujak 2012.
ISSN 1848-2171

Svi se primimo posla, neki u vrtu i voćnjaku, a neki u virtualnim prostorima
Mi smo se zaista primili posla i složili izložbu multimedijskih učeničkih radova “Sigurniji internet za djecu i mlade”. Iznenadili ste nas količinom i kvalitetom radova (564 radova, 1032 učenika, 57 učitelja) tako da nam je trebalo mjesec dana da sve pregledamo i pripremimo za objavu.
No, zaista je vrijedio uložiti trud i predstaviti što sve naši učenici od 8 do 18 godina mogu, znaju i žele reći o sigurnijem, primjerenijem i odgovornijem korištenju interneta.
Čestitamo svim sudionicima i pozivamo vas da pogledate kako su kreativni bili. Više…

Kako izgleda akcija „Sigurniji Internet za djecu i mlade“ kad ju organiziraju učiteljice informatike, engleskog jezika i knjižničarka pročitajte u osvrtu koji su napisale Barbara Evaj, Kristina Smiljić i Blaženka Šantalab. Više…

Znaju li roditelji što djeca rade na internetu ili djeca ipak rade nešto drugo? Ivanka Kranjčević Orešković provela je malo istraživanje te popričala s djecom i roditeljima o sigurnijem internetu. Više..

Studentica Željka Kraljić napisala je oglednu pripremu za nastavni sat o ostalim servisima interneta i sigurnost na internetu. Vjerujemo da ćete je moći korisno upotrijebiti u svom radu. Više…

Tko kaže da mi e-učionice, e-udžbenike, a bome i e-učitelje već nemamo? Damir Belavić opisuje svoju virtualnu učionicu za poučavanje matematike u 8. razredu. Više…

Kad autori besplatnog programa za obrazovanje iz Velike Britanije odluče održati radionice za učenike u Hrvatskoj onda znate da su zaista posvećeni poslu koji rade te da i vi trebate isprobati Zondle da otkrijete zašto. Više…

Svi smo se već navikli na razne digitalne uređaje oko nas i svakodnevno ih koristimo bez razmišljanja. A sjećate li se kako su izgledali magnetofoni, radio uređaji i ostali tehnički uređaji koji su prije dvadesetak i više godina bili vrlo moderni? Muzej grada Pakraca i Radioamaterski klub Pakrac u Noći muzeja, organizirali su izložbu „Tehnika u vremenu“ o kojoj nam piše Marina Mirković. Više…

Nataša Ljubić Klemše posljednjih je mjeseci postala veliki korisnik i zagovornik Twittera, pročitajte zašto se njoj sviđa Twitter te kako ga možete koristiti u obrazovanju. Više…

Naravno, Nataša marljivo isprobava i druge Web 2.0 programe i nesebično dijeli sve naučeno. Pročitajte kako je osmislila korištenje Wikija za ključne kompetencije učitelja. Više…

Zamislite učiteljsku “malu crnu bilježnicu” u digitalnom obliku, hmmm? Imate li problema s osmišljavanjem te ideje, a zaista biste htjeli alat za brzinsko bilježenje informacija o učenicima – odmah pročitajte što Sanja Božinović piše o programu ClassDojo. Više…

Sanja nam opisuje i kako je izgledao ovogodišnji Blogathon, British Councila – maraton u pisanju bloga za profesore engleskog jezika. Više…

Vilim Jurković je ove školske godine u Tehničkoj školi Zagreb, započeo sa ostvarivanjem jedne svoje zamisli – Računalo U Nastavi. RUN je namijenjen nastavnicima, a pročitajte kako teče realizacija. Više…

S Bloomovom taksonomijom družimo se već niz godina, a Željka Tutek pojašnjava nam kako ju možemo preslikati u digitalni svijet suvremenih programa. Više…

U CARNetovim vijestima piše da su matematičke teme najbolje prošle na Školskom laboratoriju slave, proslavljen je i jedan rođendan, a bilo je još mnogo zanimljivih događanja. Više..

Za kraj vas vodimo na putovanje u Tursku. Ankica Bilandžić iz OŠ Bilje opisuje doživljaje i ugođaje na sastanku tima za Comenius projekt. Više…

Uhvatite i vi koju sunčanu zraku, onu pravu, a ne virtualnu i prikupite dovoljno pozitivne energije za završni dio ove školske godine.

Naravno, u hladu čitajte i naš Pogled.
Lidija Kralj

Multimedijska izložba 2012.

Lidija Kralj

Učenici su se u akciju “Sigurniji internet za djecu i mlade” uključili izradom multimedijskih radova (animacija, videozapisa, igara i slično) kojima svoje vršnjake upozoravaju na moguće opasnosti na internetu i daju im savjete kako ih izbjeći. Pri izradi tih sadržaja učenici su izvrsno primijenili sve što su naučili i na vrlo kreativan način stvorili nove obrazovne sadržaje.
Na natječaj su pristigla 564 rada na kojim je radilo 1032 učenika, od kojih najmlađi ima 8, a najstariji 18 godina. Kroz rad ih je vodilo 57 učitelja i nastavnika iz 48 osnovnih i 9 srednjih škola.
Radovi su rađeni različitim programima pa vjerujemo da je sloboda odabira oblika multimedijskog sadržaja i računalnog programa za njegovu izradu učenicima omogućila da pokažu svoje znanje o sigurnosti na najbolji mogući način. Multimedijski radovi napravljeni su u obliku videozapisa, animacija, stripova, glogstera, prezentacija, kvizova, igara, a neki i korištenjem programskih jezika Kodu i Logo. Ove godine bili smo malo strožiji u razvrstavanju radova pa ćete vidjeti po tri kategorije radove za tri uzrasta: niži i viši razredi osnovne škole i srednja škola.

Svi radovi zaslužili su objavljivanje na Izložbi i svim sudionicima stižu diplome i pokloni, a mi im čestitamo na uspješnom sudjelovanju u akciji.

Posebno ističemo 75 najboljih radova te 219 istaknutih radova čiju su autori na najbolji način oblikovali savjete za vršnjake, primjerima pokazali kako se snaći u neugodnim i opasnim situacijama na internetu te pokazali izvrsno snalaženje pri korištenju računala.
Radovi su podijeljeni na devet stranica i posloženi prema obliku sadržaja. Neke sadržaje možete pogledati u sklopu tih stranica, a neke ćete morati najprije preuzeti na svoje računalo pa otvoriti pripadajućim programom.

Radove možete pogledati ovdje.

Poklone za sudionike ovogodišnje izložbe multimedijskih radova osigurali su:

„Sigurniji internet za djecu i mlade“

u OŠ Slavka Kolara, Hercegovac

Barbara Evaj, Kristina Smiljić i Blaženka Šantalab

Internet je neizostavan dio naše svakodnevice, ponajviše među mladima. Kako bismo ih usmjerili na dobre i upozorili na loše strane interneta, odlučili smo i u našoj školi sudjelovati u akciji Sigurniji internet za djecu i mlade koju organiziraju Suradnici u učenju – zajednica učitelja i nastavnika.

U akciju su se uključile nastavnica informatike, nastavnica engleskog jezika i knjižničarka oslanjajući se na svoje područje rada te su organizirale aktivnosti za učenike vezane uz sigurno korištenje interneta.

Tijekom dva tjedna održane su radionice, predavanja, igranje društvene igre koju smo sami izradili, rješavanje kvizova, edukacije na nastavnim satovima za više razrede. Sav materijal, pripreme, fotografije, videoisječke, učeničke uratke, anketa i ilustrirana priča nalaze se na mrežnoj stranici koju smo izradili posebno za tu namjenu.

Mrežna stranica o sigurnosti na internetu

Ciljevi akcije „Sigurniji internet za djecu i mlade“:

1. Objasniti učenicima što znači sigurnije korištenje interneta.
2. Upoznati učenike s prednostima i nedostatcima interneta.
3. Upoznati učenike s posljedicama dijeljenja svojih osobnih podataka putem interneta.

Ključni pojmovi:

internet, www, e-mail, chat, chat slang, blog, forum, društvena mreža, antivirusni program, spam, firewall, antispam, lozinka, korisničko ime, elektronički identitet, osobni podatci, autorsko pravo, citat

Zadatci akcije:

Obrazovni:

• Usvojiti obrazovne pojmove kao što su: www, internet, elektroničko zlostavljanje, antivirusna zaštita, spam, e-mail, chat, blog, forum, društvene mreže, autorsko pravo, citiranje, bibliografija;
• Poučiti učenike kako prepoznati mrežne stranice kvalitetnog sadržaja;
  
• Primjenjivati naučeno gradivo u praktičnim zadatcima korištenjem programa: MS Office PowerPoint, Easy GIF Animator, Windows Movie Maker, Paint, MS Office Word, MS Office Excel;
  
• Primjenjivati naučeno gradivo u praktičnim zadatcima korištenjem Web 2.0 alata: Prezi, Glogster, Purpose Games, Google Site, Google Docs, Bookmaker i sl.;
  
• Upozoriti učenike na zaštitu autorskih prava te ih obrazovati o pravilnom navođenju literature preuzete s internetskih stranica kao i literature općenito;
• Provesti radionicu o korištenju i navođenju izvora hrvatskog i engleskog jezika:
  • usvajanje pojmova autorstva, intelektualnog vlasništva, autorskog prava, citata, literature;
  • pronalaženje i upotreba citata, primjena pravila o navođenju izvora podataka(literature);
• Izrada ilustrirane priče „Mia u mreži Facebook predatora“;
• Kroz igru upoznati pravila interneta;
• Saznati koliko učenici naše škole vremena provode na internetu i društvenim mrežama;
• Saznati koliko su učenici upoznati s negativnim stranama društvenih mreža;
• Kroz zabavu spoznati koliko učenici poznaju značenje pojedinih chat kratica (chat slang).

Odgojni:

1. Kod učenika razvijati potrebu za istraživanjem i samostalnim radom, ali poticati i timsko i suradničko učenje
2. Razvijati kritičnost i samokritičnost pri pregledu www sadržaja
3. Razvijati i poticati kreativnost u literarnom i likovnom izražavanju
4. Razvijati i poticati suradnju u ostvarivanju postavljenih zadataka
5. Razvijati pozitivan odnos prema materinjem jeziku i prema „glavnom“ jeziku interneta- engleskom jeziku

Budući da je aktivnosti bilo mnogo, smatramo da je najpreglednije nabrojiti ih, ukratko opisati i popratiti pokojom fotografijom.

Aktivnosti:

1. Edukacija učenika – predavanja o sigurnosti na internetu tijekom satova informatike koja su bila polazište za daljnje aktivnosti učenika;

2. Izrada umne mape, stripa, križaljke i osmosmjerke– učenici 5. i 6. razreda imali su zadatak povezati dosadašnje usvojeno gradivo informatike na zadanu temu Sigurniji internet za djecu i mlade i izraditi umne mape, strip, križaljke ili osmosmjerke koristeći se programima Bojanje i MS Office Word;

3. Kvizovi o sigurnosti na internetu – Učenici 8. razreda pomoću programa MS Office PowerPoint stvorili su predloške i izradili kvizove o sigurnosti na internetu;

4. Izrada glogstera – učenici 7., 8. i nekoliko naprednijih učenika 6. razreda koristili su Web 2.0 alate kako bi navedena tema bila obrađena na novi, drugačiji način;

5. Izrada prezija – prezentacije s mogućnošću približavanja (zoom), također jedan od Web 2.0 alata koristili su učenici 8. razreda;

6. Izrada društvene igre „www avantura“- učiteljica informatike u suradnji s knjižničarkom izradila je društvenu igru kojom se učenici mogu zabaviti pod odmorima i u slobodno vrijeme. Igra je napravljena na hamer papiru i postavljena u prostoru za druženje učenika tako da im je stalno dostupna. Sastoji se od 25 pravila vezanih uz sigurnost na internetu. Stajući na polja koja se odnose na odgovorno korištenje interneta, učenike se nagrađuje pomicanjem naprijed, dok polja koja označavaju negativne strane interneta i neodgovorno ponašanje uglavnom vraćaju učenike natrag ili imaju neku drugu posljedicu;

Učiteljice „u akciji“

7. Anketa o korištenju interneta i društvenih mreža – Kako bismo saznali stvarno stanje korištenja interneta i društvenih mreža učenika predmetne nastave naše škole, proveli smo anketu koja sadrži 20 pitanja. Pitanja su osmislile učenice 8. razreda. Anketa je obrađena, a podatci su prikazani grafički i prikazani su učenicima na satovima razrednika. Time smo saznali da se, unatoč stalnim učiteljskim nastojanjima u korištenju obrazovnih sadržaja, učenici njima i dalje slabo koriste;

8. Chat slang – popis najčešće korištenih engleskih kratica pri komunikaciji na internetu prikazan pomoću glogstera. Učiteljica engleskog jezika izradila je popis najčešće korištenih kratica na engleskom jeziku koje se koriste na chatu i prikazala ih je učenicima. Njihov zadatak bio je otkriti značenja tih kratica, a zatim ih prevesti na hrvatski jezik čime su uvidjeli da se kao takve ne koriste u internetskoj komunikaciji na hrvatskom jeziku. Ovom aktivnošću pokušali smo osvijestiti učenicima značenje engleskog jezika u komunikaciji na internetu;

Radionice s učenicima. Korelacija informatika-engleski jezik-knjižnica

9. Autorska prava i citiranje (radionica) – Kako bismo osvijestili učenike što su to autorska prava, na što se sve odnose i kako ih poštivati, održali smo u 7. i 8. razredu radionicu o pravilnom navođenju literature i pisanju citata koristeći sadržaje, slike i članke iz časopisa i s internetskih stranica na hrvatskom i engleskom jeziku te smo na taj način povezali tri nastavna predmeta: Hrvatski jezik, Informatiku i Engleski jezik. Radionica je trajala dva nastavna sata. Na prvom smo satu upoznali učenike s pojmovima autorskog prava i intelektualnog vlasništva, pravilima pisanja citata i literature na hrvatskom i engleskom jeziku navodeći primjere za svaki oblik izvora s kojeg preuzimaju sadržaj (knjiga, referentna građa, časopis, mrežna stranica). Učenici su imali zadatke ispisati nekoliko rečenica citata na hrvatskom i engleskom jeziku pazeći na pravila navođenja i sačiniti popis literature koji se sastoji od jedne enciklopedije, jedne autorske knjige, dvije knjige iz engleske literature, jednog rječnika, jednog članka iz časopisa i jednog izvora s interneta. Učenici koji su se istaknuli zalaganjem i točnošću u rješavanju zadatka nagrađeni su diplomom i privjeskom s porukom o internetu;

10. Stvaranje i ilustriranje priče „Mia u mreži Facebook predatora“ – Učenici (članovi skupine Malih knjižničara) su, uz pomoć knjižničarke, osmislili i izradili kratku priču o djevojci Miji koja zbog svoje nepromišljenosti i lakovjernosti „nasjedne“ na prijevaru preko chata na Facebooku i gotovo nastrada. Učenici su najprije osmislili radnju priče, a zatim su sadržaj ilustrirali (svatko jedan dio).

Mali knjižničari u izradi ilustrirane priče

Ilustracije je učiteljica informatike skenirala i na njih je nadodan tekst pomoću programa FastSton Image Viewer. Nakon toga priču smo „ubacili“ u program ­­­­Flip Book Maker kako bi se mogla listati;

11. Izrada privjesaka od recikliranog papira i diploma – odlučili smo nagraditi učenike svih razreda koji su sudjelovali u svim aktivnostima i najviše su se istaknuli. Tom prigodom učiteljica Blaženka je izradila privjeske od recikliranog papira na koje je stavila prikladnu poruku o značenju interneta i diplome.

Diplome i privjesci za najuspješnije učenike.

Učenici su s oduševljenjem i entuzijazmom pristupili zadatcima koji su im bili zadani. Ništa im nije bilo teško napraviti i zbog toga je provedeno toliko aktivnosti i nastao je velik broj uradaka. Sami su nudili prijedloge i rješenja u provedbi aktivnosti, aktivno su sudjelovali u osmišljavanju situacija kojima se upozorava na opasnosti pri korištenju interneta, društvenih mreža i Web 2.0 alata. Najviše su uživali u rješavanju kvizova, križaljke i igranju društvene igre www avantura.

Pojedine aktivnosti tražile su od njih natjecateljski, tj. suparnički odnos (www avantura, kvizovi), dok je za većinu bila potrebna njihova međusobna pomoć i suradnja u izvršenju zadataka čime smo nastojali potaknuti i razvijati suradničke i timske odnose među učenicima.

Učenici igraju „www avanturu“, a Anja i Tara su bile najbolje u svim aktivnostima u 5. razredu te su nagrađene prikladnom diplomom i privjeskom od recikliranog papira s porukom o internetu.

Ivana i Lidija na radionici o autorskim pravima imaju pune ruke posla kao i Dario u izradi stripa.

Ono što bismo svakako napravili drugačije sljedeći put jest da bismo dali više vremena za provođenje planiranih aktivnosti, a nastojali bismo uključiti i ostale učitelje u provođenje akcije.

Svima bismo poručili da se uključe u akciju jer je poučno i korisno i za učenike, ali i za učitelje. Svatko može dati doprinos u obrazovanju učenika o korištenju interneta, a možda i obratno. Neka učitelji nešto nauče i od učenika.

Učenici osmih razreda popunjavaju ankete dok učenice petog razreda marljivo izrađuju križaljku.

Ova akcija može se provesti i kao školski projekt i može uključiti učitelje svih nastavnih predmeta i sve učenike i nižih, a ne samo viših razreda. Time bi se još više potaknulo povezivanje sadržaja predmeta i međusobna suradnja učitelja i učenika.

Ove godine u organiziranju i provedbi akcije udružile su se tri učiteljice: učiteljica informatike Blaženka Šantalab, učiteljica engleskoga jezika Kristina Smiljić i knjižničarka Barbara Evaj, no sljedeće godine nastojat ćemo uključiti sve učitelje i zaista učiniti od toga školski projekt.

Dan sigurnog interneta u srednjoj školi u Otočcu

Ivanka Kranjčević-Orešković

Svake godine neki novi klinci! Koje li novosti, reći ćete. Ali ti klinci dolaze s novim navikama, nekim drugačijim ponašanjem i sve više imaju sve karakteristike Homo zappiensa. Pokušavam se nositi s njihovim načinom funkcioniranja pa ih, na raznim aktivnostima, okupljam na sigurnoj društvenoj mreži Edmodo.

Jedna od početnih aktivnosti predstavljanje je online života. Svakodnevno provode više sati na računalu i većina je cijelo vrijeme na internetu, najčešće na Facebooku. Koliko se odgovorno pritom ponašaju? Dio aktivnosti vezan za DSI bila su i pravila sigurnog ponašanja na internetu koje su učenici pisali i komentirali na Edmodu. Pravila se nisu smjela ponavljati pa je tako nastala lijepa zbirka. Evo ih nekoliko:

• Ne smijemo objavljivati sadržaje, podatke ili fotografije drugih osoba bez njihovog dopuštenja na nekim mrežnim stranicama ili na društvenim mrežama.
• Ne smijemo se nalaziti s osobama koje upoznamo preko društvenih mreža, jer koliko se god oni činili dragi, nikako ne smijemo nasjesti na tu ”dobrotu” i otići se naći s njima jer nikad se ne zna kakve su namjere toj osobi i što nam namjerava učiniti.
• Ne smijemo nikada davati podatke o našim ukućanima, gdje se oni nalaze, što rade ili slično.
• Internet ne omogućuje tajnost. Nemojte na internetu raditi ono što ne biste ni u stvarnom svijetu.
• Podijelite slike samo s ljudima koje poznajete i kojima vjerujete.

Svakodnevno, višesatno korištenje interneta ponukalo me na to da s učenicima prvih i drugih razreda, tijekom veljače, provedem Upitnik o korištenju računala i interneta. Upitnikom je bilo obuhvaćeno 156 učenika, 81 iz prvog i 75 iz drugog razreda. Rezultati me nisu previše iznenadili. Izdvajam nekoliko odgovora:

Upravo ovi rezultati bili su nešto što sam htjela podijeliti s roditeljima dvaju prvih razreda na predavanju o sigurnosti djece. Ne samo podijeliti rezultate, nego i vidjeti koliko znaju o navikama svoje djece vezano za korištenje računala i interneta, a i u skladu sa sloganom akcije „Povežimo generacije“. Izdvojila sam nekoliko pitanja iz upitnika i ponudila na početku sastanka roditeljima na ispunjavanje. Razrednice i psihologinja koje su bile na sastanku, sredile su Upitnike i rezultate unijele u, unaprijed pripremljenu, prezentaciju.

Uslijedilo je predavanje, koje su roditelji vrlo pozorno slušali, i rezultati oba upitnika. Po reakcijama se dalo zaključiti da su malo zatečeni, iznenađeni ili… „Ma znamo mi to, ali…“, „Teško je njih kontrolirati kad znaju više od nas“, ili duhovito „Ovdje netko laže!“ neki su od komentara po završetku mog izlaganja.

Koliko se razlikuju odgovori djece i roditelja?

Zaključak? Neki novi klinci nameću nam nova pravila ponašanja. Odgovorni smo za njihovu sigurnost pa se tako trebamo i postaviti. Roditelje treba potaknuti da ih prate u bespućima interneta i razbiti zabludu da djeca znaju više od njih. Da, djeca znaju više o novim tehnologijama, ali im nedostaje životno iskustvo koje imaju odrasli.

Ostali servisi interneta i sigurnost na internetu

Pisana priprava za izvedbu nastavnog sata

Željka Kraljić

1. Podjela:
1.1. Nastavne cjeline na jedinice:

1.1.1. Kratka povijest interneta, osnovni pojmovi interneta
1.1.2. WWW
1.1.3. Elektronička pošta
1.1.4. Ostali servisi interneta i sigurnost na internetu

1.2. Nastavne jedinice na teme:

1.2.1. Ostali servisi interneta
1.2.2. Sigurnost na internetu

1.3. Nastavna jedinica: Ostali servisi interneta i sigurnost na internetu

2. Ključni pojmovi: Adware, antivirusni program, anti-spyware alati, blog, brbljaonica, CMS, crv, društveni servisi, ftp, internetski forum, LMS, malware, mrežne novine, virus, phishing, prijevara, socijalni inženjering, spyware, trojanski konj, vatrozid.

3. Cilj nastavne teme/jedinice: Učenici će znati definirati ključne pojmove nastavne jedinice, koristiti naučeno u drugim nastavnim jedinicama i nastavnim predmetima te u svakodnevnom životu.

4. Oblici rada: frontalni, individualni, rad u paru.

5. Nastavne metode: metoda razgovora, metoda usmenog izlaganja, metoda demonstracije, rad na računalu.

1. PLAN NASTAVNOGA PROCESA

2. TIJEK NASTAVNOGA PROCESA

2.1. Uvod (trajanje: 5 min)

Nastavna jedinica Ostali servisi interneta i sigurnost na internetu prirodni je nastavak nastavne jedinice Elektronička pošta koja je obrađena prethodni nastavni sat. Na početku sata učenici će otvoriti i rješavati križaljku u programu Hot Potatoes kojom će se ponoviti gradivo prethodnog sata. Nakon što učenici samoprovjere svoje znanje, projicirat ćemo rezultate na platno te zajednički komentirati rješenja i razjasniti nejasnoće.

2.2. Obrada novih nastavnih sadržaja i vježbanje (trajanje: 35 min)

Najaviti nastavnu jedinicu Ostali servisi interneta i sigurnost na internetu. Objasniti učenicima gdje se rabi i zašto je to potrebno učiti te ih tako motivirati za nastavak rada. Ovo će gradivo učiti kao dio osnovne informatičke pismenosti te kao dio sadržaja za polaganje državne mature iz informatike.

Upoznati učenike s načinom organizacije obrade nastavnih sadržaja.

Prezentacijom servisi_i_sigurnost_interneta.pptx koristim se tijekom obrade novih nastavnih sadržaja. Nakon ispričanih novih sadržaja nastavne teme Ostali servisi interneta učenicima podijelim nastavne listiće na kojima se nalazi kratka anketa o sigurnosti na internetu. Nakon što učenici završe s ispunjavanjem nastavnog listića, kratko prokomentiramo odgovore na pitanja.

Prezentacijom servisi_i_sigurnost_interneta.pptx koristim se tijekom obrade novih nastavnih sadržaja nastavne teme Sigurnost na internetu. Učenici se prijavljuju na svoje Facebook korisničke račune gdje zajednički postavljamo preporučene sigurnosne postavke računa objašnjavajući zašto je to važno.

2.3. Ponavljanje i provjeravanje (trajanje: 5 min)

Naučeno će se ponoviti i provjeriti rješavanjem kviza izrađenog pomoću programa Hot Potatoes. Učenici će otvoriti kviz pomoću mrežnog preglednika i riješiti ga. Po završetku rješavanja provjere znanja analiza će se projicirati preko projektora te će učenici i nastavnik dobiti povratnu informaciju o savladanom gradivu.

PRILOZI

1. Prezentacija Ostali servisi interneta i sigurnost na internetu
2. Provjera znanja – križaljka izrađena u programu Hot Potatoes
3. Provjera znanja – kviz izrađen u programu Hot Potatoes

Učionica online

Damir Belavić

Zamislite, barem na trenutak. Kod kuće ste i vani pada snijeg, ima ga toliko da su ceste zakrčene. Vlakovi i autobusi kasne, a vi morate na posao. No, usprkos svemu, uživate u prekrasnom pogledu i vrućem čaju u toplini vlastitog doma. Iako morate na posao, ne morate nikuda putovati. Jednostavno uključite računalo i spojite se u vašu online učionicu. Pripremite zadatke za danas ili sutra. Učenicima date neke smjernice i možda pregledate neke domaće zadaće te odgovorite na neka učenička pitanja. Zanimljivo, zar ne?

Da vam je to netko rekao prije 20 godina samo biste se nasmijali, odmahnuli rukom i rekli da je to znanstvena fantastika, no danas se to više i ne čini tako čudnim i neobičnim.

Upravo sam takvo nešto pokušao napraviti ove godine u 8. razredu prilikom obrade nastavnog gradiva iz poglavlja preslikavanja ravnine. Doduše, samo kao dodatni nastavni sadržaj uz redovnu nastavu u školi. Naime, prije godinu dana proveo sam mali eksperiment u 8. razredima tako što sam u ovom dijelu gradiva uveo mogućnost pisanja ispita na računalu jer mi se nije činilo fer poučavati učenike uz dinamičnu geometriju u GeoGebri, a pisati ispit samo na papiru. Bilo je to zanimljivo iskustvo prepuno pozitivnih dojmova koje sam želio ponoviti i ove godine. Iako je bilo pozitivno, nešto mi je nedostajalo. Učenici su mi redovito slali domaće zadaće elektroničkom poštom, također su i postavljali neka pitanja vezana uz matematičke sadržaje i uz rad u GeoGebri pa sam odgovarao svakom posebno. Nedostajao mi je neki prostor gdje bih se mogao svima obratiti, kao u učionici da ne morate svakom učeniku posebno objašnjavati – kažete to svima, objasnite, nacrtate na ploči i svi su „obaviješteni“. Jednostavno je nedostajao neki prostor na internetu gdje bih sve to objedinio. Izrada internetske stranice za tu je priliku bila nepraktična i nedostatna.

Moodle

Ali nekako u to vrijeme, kako to obično biva „slučajno“ u životu, jedan događaj vas vodi drugom i tako dalje, upoznao sam Moodle kao član, ili bolje rečeno učenik u online tečaju Geogebre. Bilo je to prekrasno iskustvo i odmah sam znao da je to ono što tražim. Moodle je besplatni program koji vam, ukratko rečeno, nudi virtualnu učionicu. Preveden je na hrvatski jezik i ima potporu CARNeta. Naime, CARNet nudi učiteljima i svima u obrazovanju prostor na internetu uz Moodle.

Uz jednostavnu registraciju (korištenjem AAI ime.prezime@skole.hr) napravite zahtjev za novim Moodleovim tečajem ili kako ja to volim zvati, online učionicom i vaš virtualni prostor je spreman. Vi postajete stvoritelj vaše učionice. Uz par klikova mišem stvarate lekcije, pitanja, ispite, prostor za domaću zadaću i još mnogo toga. Kako se to radi, možda jednom drugom prilikom. No ono što me još više privuklo na Moodle bila je činjenica da u GeoGebri prilikom jednostavnog izvoza aplikacije možete izabrati izvoz u Moodle, a to je ono što sam tražio. Želim jednostavno i dinamično pokazati i prikazati preslikavanja uz pomoć dinamične geometrije, a uz GeoGebru i Moodle to je izgledalo vrlo jednostavno i brzo.

U učionici

Otvorio sam e-tečaj ili možda bolje reći online učionicu, barem sam je ja tako doživio. U početku je bila zamisao samo da otvorim prostor gdje bi učenici mogli ostavljati svoje domaće zadaće napravljene u GeoGebri, no ispostavilo se da možemo napraviti puno više od pukog prostora za pohranu dokumenata.

Kao što su se lekcije nizale u knjizi, nizale su se i u našoj učionici. Od osnovnog o vektorima, preko translacije i osne simetrije do centralne simetrije i rotacije, uz još dva dodatna poglavlja koja su nosila naziv ponavljanje i ispit znanja. Učenike sam na prvom satu upoznao s našom učionicom. Svatko je imao priliku odabrati želi li se uključiti ili ne. Onih koji su se odlučili priključiti bilo je na početku 15 (od 37 učenika), da bi se do kraja broj povećao na 18 učenika koji su sudjelovali u ovakvom radu. Da bi se učenici uključili u rad učionice bio im je potreban elektronički identitet AAI koji mogu dobiti u tajništvu škole (ili od administratora imenika). To mi se u početku činilo kao nedostatak jer su lozinke nezgrapne i sve izgleda prilično službeno pa nisam znao hoće li to učenici prihvatiti, no to im nije bio problem. Možda je to bila i prednost što je izgledalo službeno pa su učenici to shvatili malo ozbiljnije. Nije baš kao Facebook.

Naravno, da bih sve to mogao provesti u djelo, bila mi je potreba informatička učionica. Ove godine nije bio veliki problem jer smo mogli na svakom satu matematike biti u informatičkoj učionici, ali je to zahtijevalo dvostruku pripremu jer je bilo učenika koji nisu željeli raditi na računalu, a nisam želio nikoga zakinuti tako da sam cijelo to vrijeme prilikom obrade gradiva iz preslikavanja radio dvije vrste zadataka. Ipak, geometrija na računalu zahtijeva ako ne drugačije zadatke, onda barem malo drugačiji pristup. Iako su u ovom gradivu primarna preslikavanja i vektori, ujedno smo ponovili osnovne stvari o trokutima, četverokutima i ostalim mnogokutima na jedan drugačiji način.

Uz već spomenuti prostor za domaće zadaće napravljene u GeoGebri, Moodle nudi i jednostavan prikaz videomaterijala tako da sam o nekim stvarima snimio video i postavio u online učionicu koji su učenici mogli vrlo lako pogledati u bilo koje vrijeme. Bilo je tu uputa za rad u GeoGebri , objašnjenja zbrajanja i oduzimanja vektora, objašnjenja ostalih preslikavanja. Također, ono što je bilo prilično zgodno bilo je to što sam mogao upozoriti na pogreške koje su se događale prilikom rješavanja zadataka. Istaknuo sam najbolje domaće zadaće te tako javno pohvalio neke učenike i prikazao njihove radove tako da su i ostali mogli vidjeti odličan način i pristup nekim zadatcima. Bilo je tu dodatnih i zanimljivih zadatka koje su učenici rješavali. Zadatci za vježbu i domaću zadaću uvijek su bili dostupni. Na jednostavan sam način mogao s učenicima podijeliti poveznice na zanimljive dokumente i stranice vezane uz matematičke sadržaje.

Moodle i GeoGebra pružili su mi priliku da stvorim jedan mali online udžbenik, da napravim nešto što je današnjim učenicima zanimljivo i pristupačno. Iskreno, nisam želio prepisivati dijelove udžbenika i pisati primjere kao što su napravljeni u udžbeniku jer računalo je ovom prilikom nudilo dinamiku i brzinu, a i udžbenik je uvijek dostupan.

Ispit znanja

Naravno da su onda ti učenici koji su radili u online učionici tako i pisali ispit. Moram priznati da mi je ovaj puta Moodle olakšao taj dio. Naime, vrlo je jednostavno podijeliti učenike u grupe. Samo napravite pitanja i odredite koji učenici ih mogu vidjeti. Vi kao učitelj vidite sva pitanja, a učenici samo ona koja im vi odredite. Tako sam uz par grupa pitanja sveo mogućnost prepisivanja na minimum. Također, sve što su učenici radili jednostavno su „uploadali“ u Moodle tako da nije bilo dokumenta na računalu i presnimavanja lokalnom mrežom ili usb memorijom. Nakon ispita sjeo sam za računalo i polako redom otvorio ispit jednog po jednog učenika, pogledao pripadajuće dokumente i ocijenio. Nije bilo moguće da mi učenik kaže to sam riješio, ali ste vi to izgubili. Pored svakog imena bili su pripadajući dokumenti koje smo mogli i poslije još pogledati, ako nekome nije bilo jasno, no to nije bilo potrebno jer sam jednostavno objavio rješenja pa su učenici mogli vidjeti kako su riješili zadatke.

Ispit se sastojao od tri dijela. Jedan dio bili su zadatci koje je trebalo konstruirati, dok su drugi dio bili zadatci koje je trebalo dovršiti u GeoGebri. A ono što je bila novost ove godine u ispitu znanja bio je test kratkih pitanja. Naime, moguće je napraviti pitanja raznih oblika odgovora (npr. pitanje s više ponuđenih odgovora, točno-netočno, kratki odgovor, spajanje parova i dr.). I kad učenici riješe takav test, vi nemate posla s ispravljanjem jer ste već prije označili koji je odgovor točan, a koji netočan ili kako treba glasiti točan odgovor. Dobijete automatske rezultate što vam uštedi malo vremena prilikom ispravljanja, a također nudi i jedan drugačiji pristup matematičkom gradivu.

Neka od pitanja koja sam koristio:

1. Dva vektora su suprotna, ako imaju: a. jednaku duljinu, ali suprotan smjer; b. suprotnu duljinu, smjer i orijentaciju; c. suprotnu orijentaciju, a jednaki smjer i duljinu; d. drugi smjer, ali istu duljinu.
2. Dopuni rečenicu: Preslikati točku centralnom simetrijom isto je što i rotirati tu točku za …….. stupnjeva?
3. Spoji parove: osna simetrija, translacija, rotacija, centralna simetrija à kružnica, polovište, okomica, vektor
4. Sad je 5.00 sati. Za koliko stupnjeva moramo rotirati kazaljku sata, ako želimo da bude 6.30?
5. Osnosimetrična slika trokuta A’B’C’ je: a. manja od trokuta ABC; b. veća od trokuta ABC; c. ista kao trokut ABC

Ocijeniti aktivnost također je bilo prilično jednostavno jer Moodle bilježi SVE. Ali stvarno sve. Od komentara koje ste pisali na forumu, do toga koliko ste se puta prijavili, koje ste lekcije i koliko puta pogledali i sve to u par klikova mišem možete vidjeti za svakog učenika.

Zaključak

Što reći nakon ove avanture? Bilo je prilično zabavno i izazovno. Iako, moram priznati da sam možda potajno očekivao veći odaziv i angažman učenika. Ipak, imao sam troje učenika koji su iskreno uživali radeći na ovaj način. Svakodnevno su bili prisutni u online učionici te redovito izvršavali zadane i dodatne zadatke. Ostali su redovito radili, neki više, neki manje, a neki kampanjski. Svakako bih to ponovio jer mi ovakav način rada pruža mogućnost za dodatnu komunikaciju s učenicima i više individualnog pristupa, što omogućuje veće zadovoljstvo u radu i meni i učeniku. Jer biti učitelj danas je veliki izazov, posebno zato što škola više nije primarni izvor informacija. Učenici se „školuju“ na ulici, uz televizor i u zadnje vrijeme uz računalo i Internet stoga, da bismo ih mogli poučiti, moramo se približiti njihovom svijetu. Iako je internet pun informacija, netko mora odabrati one koje su važne, koje su prave, stoga je ovo bila prilika da barem malo budem urednik i tako napravim te odaberem prikladne sadržaje. Također, smatram da danas većina učenika koristi računalo samo pasivno, stoga je ovo bila prilika da im pokažem da računalo možemo koristiti u nastavi i istovremeno može biti zabavno, zanimljivo i poučno.

Uostalom, pročitajte neka mišljenja učenika:

Benjamin Blažević: Ova učionica je predobra, snašao sam se u vrlo kratkom vremenu…!
GeoGebra je suppperrr! i u njoj sam se brzo snašao od 6-7. razreda. Kada pišemo u bilježnici i nešto pogriješimo. Onda ostane tragova od gumice, a tu samo Backspace i nema ničega. Ovako bi trebalo biti do kraja cijele školske godine, pa čak bih volio da i u srednjoj školi imam takav program.
Na računalu sam znao raditi od djetinjstva, pa tako mi se i ovo svidjelo jer me tehnologija jaaaakooo zanima, a najviše računala. Što se tiče rada, jednostavno je. Translacija, osna i centralna simetrija, rotacija i dr. sve s pomoću jednog klika. A u bilježnici ti treba šestar, trokuti… tako da je puno jednostavnije raditi u geogebri. Prvi put pišem ispit na računalu i mogu reći da je jednostavno i zanimljivo!
P.S. GeoGebra i matematika su zakon!

Ana Pleše: Super je jer je puno lakše  Foraa je u GGB je puno lakše raditi jer je sve otprilike “gotovo”  pogotovo je lako s okomicama i usporednicama. Ne moraš ravnalo vući i još ti se k tome izmakne.

Dorotea Mihaljević: Super je u virtualnoj učionici. Ne moram sama postavljati i crtati zadatke :D. U GeoGebri je super raditi. Ima alata s kojima je puno lakše raditi nego na papiru. Dva klika i sve gotovo, a ne mučiti se na papiru, povlačiti crte, mučiti se jesi li točno pogodio ili ne -.-”. Manja je vjerojatnost da ću pogriješiti.

Toni Zlatunić: Raditi u virtualnoj učionici mi je bilo super! Ponajviše zbog jednostavnosti jer je puno jednostavnije raditi u GeoGebri pa tako i kraće traje, ali i zbog toga što ćemo vjerojatno u budućnosti za par godina svi raditi na računalu. U bilježnici treba biti pažljiv, ali opet nismo 100% precizni, a u GeoGebri jesmo. Jedan od razloga je da zadaću radim doma na računalu i dok uradim zadaću poslije mogu biti na kompjuteru i ne moram čekati red…   Ispit je bio super, nisam se morao mučiti. Nema stvari koja mi se nije svidjela, kao što sam rekao, sve je super!

Mihael Palaić: U virtualnoj učionici mi se jako sviđa jer smo se odvojili od staromodnog pisanja u bilježnici. U Geogebri mi se jako sviđa zato jer je puno jednostavnije od bilježnice i zanimljivije je.
Nije mi se svidjela dužina koja treba za rješavanje zadataka (vrijeme). Bilo bi bolje da nas je bilo više na forumu, chatu i na samom moodleu… Bilo mi je najbolje kada smo morali raditi u geogebri, a drugi iz razreda na papiru

Karlo Pernar: U virtualnoj učionici bilo mi je super, zato jer volim raditi s računalima, a ovako je i lakše preslikati, rotirati ili translatirati nešto. Ispit u geogebri bio je baš fora jer nikad dosad nisam pisao ispit na računalu.

I za kraj jedna anegdota iz razreda:
Neka računala su bila u međuvremenu ponovo instalirana pa se vodio ovakav razgovor:
Igor: Ovaj kompjuter radi, ali nemaš GeoGeobre.
Dorotea: Pa što će mi kompjuter kad nemam GeoGeobre?!?

Zondle posjetio Hrvatsku

Lidija Kralj

OŠ Veliki Bukovec imala je čast ugostiti predavače iz Velike Britanije Waynea Holmesa i Bena Bartona, dio autorskog tima programa Zondle. Wayne i Ben najprije su održali predavanje za učitelje u OŠ Horvati u Zagrebu kojemu je prisustvovalo 25 učitelja iz Zagreba i okolice. To predavanje bilo je njihov prvi susret s hrvatskim učiteljima i bili su ugodno iznenađeni toplim dočekom, ali i zainteresiranošću kolega. Naime, svi sudionici znali su ponešto o Zondleu, a dio njih je već i svoje učenike uključio u korištenje Zondlea. Učitelji su postavili i niz zanimljivih pitanja o korištenju Zondlea unutar školskih mrežnih stranica, pa i Moodlea.

Radionice za učenike

Drugi dan Wayne i Ben prijepodne su odradili dvije radionice s učenicima od 5. – 8. razreda. Tako je stotinjak učenika OŠ Veliki Bukovec imalo priliku biti na svojoj prvoj britanskoj radionici. U prvoj grupi bili su učenici koji već neko vrijeme koriste Zondle pa su već znali kako napraviti pitanja, spremiti ih, povezati s igrom pa čak i umetnuti u blog. Njima je najzanimljivije bilo izrađivanje samih igara. Pozorno su pratili Benove upute o postavljanju pozadine i likova, podešavanju animacije i naravno, igranja. Doug Lapsley, glavni programer Zondlea, pripremio im je iznenađenje – lik Zondlea u “hrvatskom dresu” kojeg su učenici spremno uklopili u svoje igre.
U drugoj grupi bili su početnici kojima su Wayne i Ben pomagali da naprave prve korake u Zondleu. No, kao prava digitalna generacija, učenici su se brzinski snašli u Zondleu, riješili niz zadataka iz hrvatskog jezika, matematike pa prionuli na izradu svojih pitanja i igara. Ben je kao primjer odabrao igru s pitanjima o riječima sa Č i Ć, u kojoj se na opće iznenađenje zaista dobro snašao i poprilično točno odgovorio na sva pitanja, uz poneko došaptavanje iz publike.

Iako je na svakoj radionici bilo prisutno nekoliko učiteljica spremnih da uskoče s prevođenjem, zapanjujuće je da učenicima uopće nije bio problem samostalno pratiti radionicu na engleskom jeziku. Čim su se učenici nasmijali na prvu Wayneovu šalu, znala sam da se dobro snalaze i bila sam ponosna što imamo tako divne učenike.
Zanimljivo je bilo čuti Wayneove i Benove komentare nakon radionice. Zaključili su kako su učenici u Hrvatskoj i Velikoj Britaniji jako slični, kako im se iste vrste igara najviše sviđaju, kako se brzo snalaze u online okruženju i slično reagiraju. Eto, ipak smo i mi dio globalnog sela.

Radionica za učitelje

Poslijepodne je bilo rezervirano za radionicu za učitelje, koju smo uz podršku udruge “Suradnici u učenju” prenosili putem interneta. Radionica je održana u informatičkoj učionici tako da je svaki učitelj mogao aktivno sudjelovati u radionici. Prisustvovalo joj je više od 30 učitelja iz Varaždinske, Međimurske i Bjelovarsko-bilogorske županije te još desetak njih putem interneta (pogledajte snimku radionice).
U prvom dijelu radionice bilo je riječi o tome što je Zondle, kako se može koristiti kao potpora učenju i poučavanju te kako osmisliti temu, sastaviti pitanja i povezati ih s igrom. U drugom dijelu Wayne je objasnio pedagošku pozadinu Zondlea, na koji način se učenike potiče da točno odgovore na sva pitanja i zapamte te odgovore, kako se može pratiti njihov napredak te zašto je kombinacija učenja i igre djelotvorna. Učitelji su imali priliku saznati kako mogu cijelu školu uključiti u Zondle, zadavati teme za pojedine razrede, povezati se s kolegama, razmjenjivati sadržaje, kako dobiti pomoć ili predložiti poboljšanja programa.
Ugodno je bilo čuti koliko pažnje autori programa poklanjaju mišljenjima učitelja i prijedlozima za nove mogućnosti programa. Takav njihov stav privukao me je odmah na početku Zondleu – naime, kad sam jesenas poslala Dougu elektroničko pismo da Zondle ne podržava hrvatske dijakritičke znakove, on se primio posla i za tjedan dana Zondle je uredno prikazivao cijelu hrvatsku abecedu. Mislim da ćemo uskoro imati priliku vidjeti i sučelje Zondlea na hrvatskom jeziku.

A što je Zondle?

Zondle je online platforma za učenje kroz računalne igre koja pomaže učiteljima, roditeljima i učenicima u stvaranju i igranju obrazovnih igara koje su prilagođene njihovim obrazovnim potrebama.
Pokrenut je 2010. godine i već ima više od 50.000 registriranih korisnika iz više od 100 zemalja, koji su zajedno pripremili oko 100.000 primjeraka obrazovnih sadržaja za dijeljenje i igranje kroz četrdesetak interaktivnih multimedijskih igara. Program je besplatan za škole, učenike i roditelje, a autorski tim Zondlea priprema i niz vrhunskih proširenja tog programa kako bi se zadovoljile specifične potrebe roditelja i učitelja.
Pogledajte i jedan od primjera obrazovne igre u Zondleu koji možete pogledati i bez registriranja, a sadrži nekoliko pitanja iz matematike, umetnutih u igru Feed the Fish.

Dojmovi

Naravno, svi smo se čudili kako su autori Zondlea odlučili posjetiti baš Hrvatsku. Njihova računica bila je jednostavna, cijena povoljnog leta do Zagreba iznosi koliko i vožnja željeznicom do Škotske, a iskustvo neposrednog rada s učenicima i učiteljima u Hrvatskoj je neprocjenjivo. Pretpostavljam da vam ne moram objašnjavati zašto su odabrali baš OŠ Veliki Bukovec

Dan poslije, u školi su se prepričavali doživljaji s radionica, učitelji su bili zadovoljni što je njihovo znanje engleskog bilo dovoljno za praćenje radionice, a posebno je bilo zanimljivo čuti preko roditelja kako su učenici doživjeli radionicu, kako im jezik nije bio nikakav problem te kako su došavši kući i roditelje zarazili Zondleom. Kako bi rekao Tom Cruise: “Mission Acomplished!”

OŠ Veliki Bukovec postala je i prvi hrvatski prijatelj Zondlea pa ćete prema školskom logu lako prepoznati naše uratke u Zondleu.

Zahvaljujemo Wayneu, Benu i Dougu na poticajnom entuzijazmu, dobroj volji za poučavanje učenika i pozitivnoj energiji koju su prenijeli i na nas u Hrvatskoj.

Nadam se da smo vas dosadašnjom pričom zainteresirali za Zondle i da ste spremni i osobno isprobati njegove mogućnosti. Evo nekoliko poveznica za daljnje istraživanje

Zondle
Zondle blog
Zondleov kanal na YouTubeu
Video priručnici za korištenje Zondlea

Izložba “Tehnika u vremenu” u Noći muzeja

Marina Mirković

Muzej grada Pakraca i Radioamaterski klub Pakrac u Noći muzeja, 27. siječnja 2012. godine, zahvaljujući dugogodišnjem djelovanju ovog kluba te očuvanom nizu zanimljivih tehničkih predmeta, organizirali su izložbu „Tehnika u vremenu“.

Pakrački radioamaterski klub, uz pomoć svojih članova, već šezdeset godina održava vezu s kolegama iz raznih država. Uz svoju osnovnu djelatnost ove udruge, dio članova bavi se prikupljanjem, popravcima i obnavljanjem starih tehničkih uređaja. U njihovoj klupskoj prostoriji u Staroj osnovnoj školi uredno su posloženi stari magnetofoni, gramofoni, televizori, računala, videoprojektori, tranzistori, fotoaparati, videouređaji, teleprinteri, mikrofoni i pojačala. Više od 80% sačuvanih starih uređaja uspjeli su održati u funkciji.

Radioamaterski klub Pakrac član je Zajednice tehničke kulture Požeško-slavonske županije, a njegov predsjednik je gospodin Borislav Černi.

Slika 1. Gospodin Borislav Černi pokazuje magnetofon kolutaš marke Phillips iz 1970. godine

Među četrdeset izloženih starih uređaja najstariji je njemački radio iz 1940. godine, a mnogi stariji građani sjećaju se RIZ-ovog televizora iz 1959. godine.

Slika 2. Najstariji eksponat koji posjeduju pakrački radioamateri: njemački radio Olympia Sachsenwerk iz 1940. godine

 

Slika 3. Televizor RIZ (Radioindustrija Zagreb) 101, iz 1959. godine, i godinu dana stariji Tesla magnetofon

 

Pozornost mladih privlače stara računala, među kojima se može vidjeti računalo Orao iz 1980-ih godina kojeg je proizvela varaždinska tvrtka „Pel“, a izumio ga je Miroslav Kocijan iz Varaždina. U to su vrijeme bila vrlo popularna računala Commodore i Apple 2C. Računala iz obitelji Atari ST bila su vrlo popularna u Hrvatskoj od njegove pojave na tržištu sve do pojave prvih povoljnijih IBM PC računala.

Slika 4. Računalni set – Orao, prvo hrvatsko računalo iz 1984. godine, Atari 1040 i Lira 512, iz 1985. godine

Prije trideset godina učenici su se zabavljali računalnim igricama uz računalo Spektrum. Uz Commodore 64, Apple II i Atari računala, ZX Spectrum smatra se za najznačajnije kućno računalo u prvoj polovici osamdesetih godina dvadesetog stoljeća. Velika popularnost ZX Spectruma i Commodorea 64 uvelike je pogodovala brzom razvitku industrije računalnih igara. ZX Spectrum spajao se na televizor, kao i većina tadašnjih igraćih konzola, što je također pridonijelo njegovoj popularnosti, s obzirom na to da je većina kućanstava posjedovala televizor. Programi su se učitavali i snimali pomoću kasetofona.

Slika 5. Commodore komplet iz 1981. godine i Apple 2C iz 1984. godine

Izložbu je u Noći muzeja svečano otvorio Davor Huška, pakrački gradonačelnik. U ime domaćina okupljene je pozdravila Jelena Hihlik, ravnateljica muzeja, dok su o ideji za ovu izložbu, kao i o samim izlošcima govorili Borislav Černi i Franjo Klačmer.

Slika 6. Računalo Spectrum +3 iz 1982. godine, s igricama

Uz Muzej grada Pakraca i radioamaterski klub Pakrac, organizaciju Noći muzeja potpomogli su i članovi Udruge „Mali most“ te novoosnovana tehnička udruga „Ekscentrik“.

Slika 7. Plakat izložbe Tehnika u vremenu   Slika 8. Otvorenje izložbe

Izložba je bila podijeljena u tri cjeline. U prvoj su predstavljena stara sredstva komunikacije i radioamaterski uređaji, u drugoj su prikazana stara računala, a u trećoj uređaji za audio i videoreprodukciju. Zahvaljujući pakračkim glazbenicima Srećku Draksleru i Kornelu Plažaninu posjetitelji su uživo čuli kako je nekada zvučala glazba na starim pojačalima.

Izložba „Tehnika u vremenu“ za koju su najzaslužniji članovi Radioamaterskog kluba Pakrac koji ove godine slavi 60 godina postojanja, građanima je predstavila uređaje koji su se koristili u prošlom tisućljeću. Kod starijih su neki televizori, gramofon pobudili brojna lijepa sjećanja, samim time i emocije, dok su se mladi i djeca s većinom izložaka susreli po prvi put u životu.

Slika 9. Stari gramofoni i gramofonske ploče

Djeca su sudjelovala u računalnoj igraonici koja je, što je i razumljivo, bila najposjećenija. Ma koliko god su im stara računala bila prespora, a grafika loša, svi su sa zanimanjem istraživali na čemu su se prije 20 i više godina igrali njihovi roditelji. Zanimljivo je bilo i u slušaonici starih ploča, u dijelu u kojem su se reproducirali stari video i audiomaterijali.

Slika 10. Računalna igraonica            Slika 11. Djeca su se zabavljala uz stara računala

Posjetitelji izložbe upoznali su se s dijelom izuzetno zanimljive tehničke baštine. Pojašnjen je njihov povijesni razvoj kao i smještaj grada Pakraca u povijesni kontekst nastanka ove tehnologije. Zbirka koju posjeduje Radioamaterski klub Pakrac vrlo je vrijedna i oni su jedina udruga tehničke kulture na širem području koja brine o starim tehničkim uređajima.

Izložba «Tehnika u vremenu» otvorena je do kraja veljače 2012. godine. Nakon njenog zatvaranja, dio uređaja ostat će u muzeju kao trajni izložak. Uz Rijeku i Zagreb, sada će i stanovnici Slavonije, posebno djeca i mladi, imati mogućnost putem upoznavanja starih uređaja vidjeti kako se tehnika kroz vrijeme razvijala.

Zašto treba tweetati

Zašto (učiteljica razredne nastave/primarnog obrazovanja) treba tvitati?

Nataša Ljubić Klemše

Twitter je svima bio i još uvijek jest poznat kao društvena mreža koju puno koriste, tamo u Americi . Među mojim kolegicama i kolegama svi su čuli za Twitter, ali samo malo njih ima korisnički račun na Twitteru, a još manje njih svakodnevno sudjeluje na njemu. Ta mala zajednica razumjet će o čemu pišem.

Iz perspektive učiteljice primarnog obrazovanja vrlo je korisno sažeti misli u 160 znakova. Jer treba to znati i moći. Nama kojima je svakodnevni posao beskonačno pričanje i ponavljanje na desetke puta već rečenoga, a bez potvrde da su nas slušatelji (učenici, kolege, roditelji) čuli i shvatili, na početku je to vrlo težak i zahtjevan posao. Kasnije kad se naviknemo na taj oblik izražavanja i sažimanja misli, upoznamo i druge prateće alate Twittera koji nam dozvole da budemo malo opširniji, ali bez ulazaka u tzv. epsku širinu.

Iz perspektive učiteljice primarnog obrazovanja iznimno mi je drago i ponosna sam na komunikaciju s drugim obrazovnim stručnjacima iz Hrvatske, ali i svijeta, od kojih mogu učiti i puno naučiti. U toj mojoj maloj twitterovoj zajednici puno je učiteljica i učitelja matematike i informatike (predmeta koji mi i jesu subspecijalnost ili su moja strast) i od kojih svakodnevno mogu nešto važno i zanimljivo saznati. Ponosna sam na nekoliko desetaka svojih pratitelja i na ljude koje pratim jer sam ih sa svojim twitter iskustvom od nekoliko mjeseci pomno birala.

Društveni život jednog korisnika Twittera, dakako, ne treba procjenjivati po broju objavljenih tvitova jer netko je vrsniji u njihovu objavljivanju, a netko jednostavno nije takav tviteraš. Ono što je važno, to je da je svaki tvit jedna priča (citat jednog tvitera). Važno je i što je twitter zajednica drugačija od zajednice na dobro nam poznatom Facebooku. Možda i griješim, ali twitter zajednica mi je profesionalno orijentirana. Što mi je poseban i specifičan dodatak mojem online društvenom životu.

Vrlo, vrlo i neizmjerno važno u tom području profesionalnosti jest činjenica da tviteraši koje pratim i koji me prate (nemam ih zasada puno) pišu, objavljuju i sa zajednicom dijele nove spoznaje na području obrazovanja i odgoja učenika te cjeloživotnog učenja i obrazovanja nas obrazovnih stručnjaka. Gotovo sve te spoznaje ne bih mogla pronaći niti na jednom drugom mjestu, bilo ono fizičko ili virtualno. Na primjer Zondle. Ne znam je li tome razlog još nedovoljno razvijena svijest o potrebi dijeljenja naučenoga i spoznatoga među kolegicama i kolegama te suradnicima, no prisutna je, nažalost, u svakoj zbornici škole ili je to taj začin koji Twitter daje svojim korisnicima. Onaj tko poput mene otkrije spoznaje i jednog i drugog znat će o čemu govorim i pišem.

S druge pak strane, znajući kako je teško promijeniti svakodnevni, uobičajeni, način postupanja i ponašanja u fizičkom okružju odgojnih i obrazovnih djelatnika, cijenim činjenicu što sam ponovno, dio jednog drugog svijeta u kojemu su ljudi vrlo profesionalni, vrlo uljudni, vrlo brižni i što žele sve svoje spoznaje i saznanja podijeliti s drugima, znajući da će kao poučavatelji takvim postupanjem najviše postići. Pojednostavljeno, riječ je o vrhunskim stručnjacima koje ne bih imala prilike sresti (neke od njih i fizički) i surađivati s njima, učiti od njih, da nije bilo moje male twitterzajednice.

Zato i tako razmišljam.

Pridružite se i vi učiteljskom društvu na Twitteru, a ako još “ne poznate” nikoga na Twitteru, evo nekoliko prijedloga:

@sandra_vuk   @mscro1   @anibelan   @suzana_delic
@ mojamatura   @kile100   @jklicinovic   @Baltazar_Grad
@JelenaBracun @ssuljic   @gosokol   @ivanalukac84
@SchoolPopovac   @abfromz   @sonjalr   @NatasaLJK
@aivakovic   @elarac   @zeljkak   @Shrvoj
@tamaravidovic   @buffy10   @DianaRado   @mKamenko
@AlmaSuto @vjanko   @Zdravkaigergela   @IvanaRuzic
@SanjaSrdelic   @vhrzica   @SanjaKoSanja   @zvrabec
@tompavlov   @nsrper   @geo_valentina   @tonimilun
@JelenaHo   @elveza   @ToniZupanc   @ZeljkaBD
@GordanaDivic   @dtomsic   @Bioslogoss   @ ELAcademy
@pil_webinars   @ucitelji_hr   @marija_lugaric   @LidijaKralj

Stručni skupovi učitelja razredne nastave

potpomognuti informacijsko-komunikacijskom tehnologijom

(Jedno drugačije stručno vijeće)

Nataša Ljubić Klemše

S obzirom na novi način organizacije stručnog usavršavanja na Županijskim stručnim vijećima učitelja razredne nastave (moje županije), i ja sam kao savjetnica dobila zadatak održati predavanje na Županijskom stručnom vijeću učitelja razredne nastave na temu Ključne kompetencije učitelja, pretpostavka za organizaciju suvremene nastave. Pripremajući predavanje i radionicu, stalno sam razmišljala kako uklopiti i IK tehnologije jer sam kao prava zaljubljenica u njih znala da ih moram umetnuti u svoje predavanje kako bih stručni skup osuvremenila, a kolegicama i kolegama približila tematiku te im ostavila mogućnost naknadnog uključivanja u stručni skup i promišljanja o njemu. Wiki sam stranicu postavila i kao jedan od oblika razglašavanja naučenoga i spoznatoga na stručnom usavršavanju.

Odlučila sam otvoriti wiki stranicu na Wikispaces naslova Ključne kompetencije učitelja. Na nju sam postavila skraćenu verziju prezentacije predavanja, tzv. handsout djelujući pri tome i ekološki (smanjila sam potrošnju papira na minimum), ali sprječavajući pri tome da se uobičajeno podijeljeni podsjetnik zametne, baci ili izgubi, baš kad bi najviše trebao. Na wiki stranici predstavila sam i rezultate radnih skupina (rad u radionicama) i rezultate vrednovanja sudionika stručnog skupa. Želeći da priča o ključnim kompetencijama učitelja ne završi toga istog dana, postavila sam tzv. zid, ploču za ostavljanje poruka, koristeći Web 2.0 alat Wallwisher, kojeg sam ujedno predstavila kolegicama i kolegama i podučila ih kako ga koristiti. Postavila sam vremenski rok od četrnaest dana za ostavljanje svojih prijedloga i komentara za daljnji rad.

Zabilježeno je preko 150 pogleda samo trećeg dana od održanog predavanja, što je velik broj za šezdesetak učiteljica i učitelja koji su bili prisutni na mojem predavanju. Nakon toga slijedi veliki pad posjećenosti stranici i na moje veliko iznenađenje, nitko od posjetitelja stranice i sudionika stručnog skupa nije ostavio niti jedan post-it na ploči. Iznenađenje iz razloga što dosad niti jedno stručno predavanje nije bilo obogaćeno alatima Weba 2.0 i IK tehnologijama primijenjenima na taj način.

Razmišljajući i pitajući se što ili tko koči učitelje u upotrebi alata Weba 2.0 i IK tehnologije u nastavi, dobila sam odgovor na stručnom usavršavanju – učitelji sami sebe koče u napredovanju i učenju novoga, o čemu svjedoči i moja ispričana priča.

„Tko želi nešto naučiti – naći će način, tko ne želi – naći će izliku.“

Pablo Picasso

Disciplina u razredu kao igra

Sanja Božinović

Ključne riječi: ClassDojo, upravljanje disciplinom, izvještaj o ponašanju, web 2.0 alati u nastavi

Većina profesora koji poučavaju djecu, pogotovo u osnovnoj školi, bez obzira na stručnost, kreativnost i iskustvo, priznat će da nije lak zadatak motivirati sve učenike i održavati disciplinu na svakom satu. Razredi u našim školama preveliki su za optimalan rad u većini predmeta i složeni su po dobi djece, a ne po predznanju ili motivaciji za rad. Osigurati disciplinu i rad u velikoj grupi te omogućiti napredak svim učenicima, od napredne darovite djece do učenika s individualiziranim ili prilagođenim programima, izazov je na koji profesori odgovaraju na razne načine i s različitim uspjehom.

Koliko god bilo očito da tema mora biti zanimljiva i profesorima s iskustvom, a pogotovo početnicima, ne susrećemo se baš često s ovom tematikom na seminarima stručnog usavršavanja. Zato sam se ugodno iznenadila kad je Kyle Mawer, koautor hvaljene knjige „Digital Play“, koja se bavi korištenjem računalnih igrica u nastavi engleskog jezika, u jednom predavanju prošlog mjeseca spomenuo administriranje bodova za sudjelovanje i ponašanje na satu uz pomoć računala s internetskom vezom, koristeći alat ClassDojo.

Slika 1. ClassDojo

ClassDojo je jednostavni besplatni alat za učitelje. Kad se registrira, učitelj stvara svoje razrede kroz dva osnovna koraka:

1. U prvom koraku imenuje svaki razred i dodaje imena učenika. Imena se dodaju u obilježeno polje, jednostavnim upisivanjem po jednog imena u red. Svakom imenu program sam pridruži malu simpatičnu sliku – avatar.
2. Učitelj bira pozitivne i negativne elemente rada u razredu koje će pratiti kod učenika tijekom nastave. Sam program nudi pozitivne elemente kao što su sudjelovanje, pomoć drugima, dobro zaključivanje, predstavljanje… Učitelj može dodati koliko god želi dodatnih kategorija. Već ponuđeni negativni elementi su kašnjenje, ometanje, prekidanje, nepoštivanje i sl., a također se mogu nadopuniti ili zamijeniti drugima koje učitelj smatra potrebnima.

ClassDojo sam počela koristiti u dva sedma razreda za vrijeme nastave engleskog jezika. U učionici imam računalo s internetskom vezom i projektor. Na početku sata otvorim razred na ekranu koji se prikazuje pomoću projektora na zidu. Na ekranu se nalaze sličice s imenima svakog učenika. Svaki učenik ima zeleni broj za prethodno zaslužene pozitivne bodove ili crveni broj za negativne bodove.

Za vrijeme nastave, jednostavnim klikom miša dodijelim pojedinom učeniku pozitivni ili negativni bod. Pri tom se čuje zvučni signal i broj bodova pored njegovog avatara se osvježi.

Slika 2. Prikaz razreda na ekranu

Na kraju sata, kad zatvorim razred na ekranu, učenici mogu vidjeti prikaz ponašanja cijelog razreda. Ista statistika može se dobiti klikom na pojedini avatar, za svakog pojedinog učenika.

Slika 3. Prikaz ponašanja cijelog razreda

ClassDojo predviđa i komunikaciju s roditeljima. U trećem koraku postavljanja podataka o razredu, profesor može dodati i elektroničku adresu roditelja ili staratelja za svakog učenika, na koju im može jednim klikom miša poslati izvještaj o ponašanju njihovog djeteta.

Slika 4. Mogućnost slanja izvještaja roditelju

Ovaj način praćenja ponašanja učenika svidio mi se iz više razloga:

• uopće ne ometa tijek ili ritam sata, bilježenje je brzo i učinkovito;
• učenici vide stanje i promjene u stvarnom vremenu;
• crveni broj opomena na ekranu baš sve učenike potiče na bolje ponašanje i marljivije sudjelovanje u radu;
• učenicima je način praćenja potpuno prihvatljiv, sve im je jasno i s puno entuzijazma sudjeluju u njegovoj primjeni čekajući na kraju da vide i komentiraju učinak cijelog razreda.

ClassDojo je napravljen na engleskom jeziku, ali elementi praćenja mogu se napisati i na hrvatskom. Provjerila sam kako bi to izgledalo na izmišljenoj grupi učenika koju sam stvorila u tu svrhu.

Slika 5: Dodavanja elemenata praćenja na hrvatskom

ClassDojo preporučam za korištenje u nastavi, posebno s pretpubertetskim i pubertetskim uzrastom, jer svojom sličnošću s igrom i upotrebom prihvatljivog sučelja i načina ophođenja, potiče na poštivanje pravila kojima želimo naučiti mlade. Čini mi se dobrim da je način učenja zabavan i motivirajući za učenike, da ne spominjem da ni nama učiteljima ne škodi malo šarenila u strogosti.

Blogathon – maraton u pisanju bloga

za profesore engleskog jezika

Sanja Božinović

Ključne riječi: blog, blogathon, natjecanje za profesore, stručno usavršavanje, British Council

British Council je ove godine ponovno organizirao maraton u pisanju bloga na engleskom jeziku za profesore iz Armenije, Hrvatske, Izraela, Turske i Rusije. Blogathon, kako su ga nazvali, trajao je od 16. siječnja do 12. veljače. Pravo sudjelovanja imali su svi profesori koji su se javili na poziv koji je objavio British Council na svojim stranicama u zemljama sudionicama, a onda i poslao na elektroničke adrese profesora koji u radu surađuju s British Councilom.

Slika 1. TeachingEnglish stranica

Kako bi sudjelovali, prijavljeni profesori su na svoj profil na mrežnoj stranici British Councila za profesore TeachingEnglish umjesto fotografije, postavili sliku sportske majice maratonca s pripadajućim brojem koji su dobili iz ureda British Councila u svojoj zemlji. Tako je natjecanje izgledalo kao pravi maraton. Maraton je ove godine imao preko 200 sudionika, od kojih sam zapazila samo četiri profesorice iz Hrvatske. Kako smo pisali pod našim korisničkim imenima, mogu samo reći da su blogathon trčale: singerina, dxplorer, jazzyiris i bsanja, i ispričati se ako nekog nisam primijetila.

Od 16. siječnja mogli smo pisati neograničeni broj članaka duljine do 250 riječi. U isto vrijeme čitali smo blogove ostalih „maratonaca“ i ostavljali komentare. Teme nisu bile zadane, ali su u pravilima na početku natjecanja predložene sljedeće teme:

• davanje više prostora učenicima da se izraze, uz smanjivanje vremena predavanja na satu;
• bavljenje učenicima koji remete rad u razredu;
• suradnja s kolegama u svojoj zemlji i međunarodna suradnja profesora;
• teme vezane za nastavu i nastavne materijale.

Dakle, teme blogova morale su biti vezane za neposredni rad u razredu i stručno usavršavanje profesora, pisane na način tako da privuku pažnju drugih sudionika.

Od samog početka natjecanja, čitanje i komentiranje članaka je, iako vremenski zahtjevan zadatak, postao svima drag neformalni oblik usavršavanja. Profesori su raspravljali o teoretskim pristupima nastavi i svakodnevnim problemima s kojima se susreću u razredu. Razmjenjivali su ideje za lekcije i nastavne planove. Puno se pisalo o upotrebi obrazovnih tehnologija u nastavi jezika, pojedinim web 2.0 alatima i njihovim prednostima, ali i drugim temama koje nameće 21. stoljeće, poput cyberbullyinga, korištenja tuđeg intelektualnog vlasništva, zaštite autorskih prava, projektne nastave. Specifični problemi poučavanja pojedinih dobnih grupa, važnost poučavanja kulture, motivacija učenika, važnost i oblici stručnog usavršavanja i mnoge druge teme našle su također put do staza blogathona.

Slika 2. TeachingEnglish blogovi i komentari

Bilo je zanimljivo dijeliti s kolegama mišljenja o omiljenim knjigama, glazbi, ovogodišnjoj obljetnici rođenja velikog engleskog pisca Charlesa Dickensa. Blogathon je bio prilika za učenje o životu ljudi koji rade isti posao u različitim zemljama.

Kao i svaka grupa u kojoj se uči i svakodnevno dijele znanja kroz četiri tjedna, i grupa maratonaca je završila natjecanje s minimalnim spominjanjem pobjede i izbora najboljih blogera, a više s puno iskrenih, često dirljivih članaka, koji su cijeli zadnji dan sadržavali poruke prijateljstva i pozive na buduću suradnju.  

Sad kad su maratonci dotrčali do cilja, na redu je British Council, čiji predstavnici moraju odlučiti koji maratonac zaslužuje prvu nagradu – put na IATEFL konferenciju u Glasgowu u ožujku, sa svim plaćenim troškovima, a koji maratonci dobivaju utješne nagrade u obliku plaćenih troškova sudjelovanja na nacionalnim konferencijama udruga profesora engleskog jezika, online tečaj za profesore po izboru i druge lijepe nagrade.

Kako god odlučili, opće je mišljenje blogathonaca, koje u potpunosti dijelim, da su svi sudionici pobjednici. Svakodnevno pisanje u društvu jednakih, dobronamjerno stručno čitateljstvo, prijateljska atmosfera, pronalaženje istomišljenika  u geografski dalekim krajevima, oduševljenje i novi poticaj za još bolji rad u razredu i s kolegama – svi ovi razlozi čine ovakve prigode za stručno usavršavanje jedinstvenima. Prava je šteta da nas je bilo samo četvero iz Hrvatske! Nadam se da će iduće godine odaziv biti puno veći.

Više informacija možete vidjeti ovdje: Stranica s blogovima.