O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.

Pogled u zanimljive članke

Broj 142, travanj 2022.
ISSN 1848-2171

Pogled_iconU članku Alenke Drobnič je prikazan eksperimentalni rad koji je proveden s učenicima 2. razreda. Prikazana je priprema učenika za eksperiment – izrada vulkana, a priložen je i radni list s opisanom svrhom vježbe, potrebnim materijalom i opisom provedbe. Više…

Pogled_iconUčitelji u školi trude se nastavu približiti djeci, učiniti je čim zanimljivijom, privlačnom i aktivnom. Alenka Plevnik opisala je suvremene metode podučavanja iz predmeta Priroda gdje je naglasak na kreativnosti, istraživanju i suradnji. Više…

Pogled_iconAlenka Petrič upoznala nas je što znači asertivna komunikacija, kako je koristi na nastavi, njezine tehnike te koliko se pasivna i agresivna komunikacija razlikuju od nje. Više…

Pogled_iconSvijet prirode je mjesto na kojem dijete može istraživati, riskirati, ojačati samopouzdanje i pobjeći u svoju maštu. Andreja Borišek u svojoj nastavi koristi znanost koja se bavi obrazovanjem na temu šume, a naziva se šumska pedagogija. Cilj šumske pedagogije je povezati čovjeka s prirodom, a šumu želi doživjeti svim svojim osjetilima. Više…

Pogled_iconSuvremeni nas način života, namjerno ili nenamjerno, brzo gurne u konzumerizam. Dubravka Sertić je organizirala projekt gdje će učenike naučiti kako se odgovorno ponašati prema prirodi, ljudima i da budu svjesni da svatko od njih svojom radnjom doprinosi boljem sutra. Više…

Pogled_iconIgra je važan čimbenik u djetetovom razvoju. U moderno doba sve je manje igara na otvorenom, čime se djeci oduzima mogućnost jačanja socijalnih vještina u kombinaciji s izvornom prirodom. Ela Leskovšek upoznala nas je s primjerom igre koja ima elemente ovladane igre. Više…

Pogled_iconU svrhu poticanja razvoja darovitih učenika u knjižnici OŠ Augusta Cesarca provedene su raznovrsne radionice.  Radionica Pucati od zdravlja kao gora – uz održivo baš je fora! ostvarena je suradnjom stručnih suradnica škole – knjižničarke Gordane Gregurović Petrović i edukacijske rehabilitatorice Renate Cesarec-Topolovec, a obuhvaćeni su sadržaji međupredmetne teme Održivi razvoj u suodnosu sa sadržajima nastavnog predmeta Prirode. Više…

Pogled_iconInes Pirmanšek kako bi nadahnula učenike za sadržaje znanosti uvela je dane znanosti. Dani znanosti su oblik rada u učionici koji omogućavaju učenicima produbljivanje i proširivanje znanja o prirodnim sadržajima kroz razne aktivnosti. Više…

Pogled_iconUčiteljica Lea Košak predstavila je projektni odgojno-obrazovni rad koji se odvijao u sklopu interesne aktivnosti Fit školarac, a sama tema pridonosi poštovanju i očuvanju naše kulturne baštine te jača svijest o njenoj važnosti još u djetinjstvu. Više…

Pogled_iconU članku Marjetke Hočevar možete pročitati o iskustvu održavanja nastave na otvorenom koje se pokazalo kao primjer dobre prakse. U trenutnim vremenima epidemije to iskustvo je možda čak i dragocjenije, budući da je usmjereno na održavanje nastave u prirodi. Više…

Pogled_iconMateja Repovž Lisec istražila je digitalnu osposobljenost učitelja Osnovne škole Tržišče u obrazovanju na daljinu te na koji način i koliko često su učitelji uspostavljali kontakt s učenicima. Rezultati istraživanja pružili su uvid u upotrebu internetskog alata od strane učitelja, a posebno osposobljenost za rukovanje različitim internetskim alatima. Više…

Pogled_iconU svom radu Monika Petković je prikazala izvanučioničku nastavu prirode i društva kroz aktivnost vrtlarenja na obližnjoj farmi. Više…

Pogled_iconPosljednjih godina polako se napušta tradicionalni školski pristup u kojem je učenik samo pasivan promatrač, a učitelj nositelj odgojno-obrazovnog procesa. Natalia Rogoznica Nađ potiče kreativno mišljenje te uključivanje učenika u odgojno-obrazovni proces što jedno je od temeljnih obilježja suvremene nastave u svijetu. Više…

Pogled_iconPisanje slova zahtjevan je i smišljen pokret. Možda su vješti u igranju, korištenju alata, plivanju i skijanju, ali to ne znači da su vješti i u pisanju. Nataša Čupeljić piše kako djeca su znatno učinkovitija i prikladnije se razvijaju ako uče multisenzorno (svim svojim osjetilima) i ako uče iz svojih iskustava. Više…

Pogled_iconU projektu mobilnosti, Sandra Bistrović i učenici su stekli veće kompetencije u vezi s stručnim profilom, razvili su i veće samopouzdanje, samoinicijativnost te sposobnost snalaženja u novim i nepoznatim situacijama te razvili svijest o kulturološkoj različitosti i prihvaćanju drugačijih kultura. Više…

Pogled_icon2021. godina proglašena je godinom bežičnog upravljanja i povezivanja. Vukovarske gimnazijalke Ema i Lara uz mentorstvo Sanje Pavlović Šijanović sudjelovale su na najvećoj izložbi inovacija mladih u Republici Hrvatskoj i ovom dijelu Europe. Stvorile su vozila koja zahvaljujući tehnološkim rješenjima mogu koristiti i djeca s teškoćama u razvoju što ih čini ravnopravnim i aktivnim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa koji poštuje njihove potrebe, mogućnosti i sposobnosti. Više…

Pogled_iconStaša Berkopec vrlo često u nastavi koristim metodu kreativnog kretanja koja pripada holističkoj metodi učenja. U ovoj metodi, osim uma, sudjeluje i cijelo tijelo, tako da učenici istovremeno uče i kreću se te razvijaju kreativno mišljenje. Više…

Pogled_iconEkskurzije su važan dio moderne nastave povijesti u osnovnoj školi. Suzana Petek kaže kako predmet Povijest samo na temelju faktografskih podataka brzo postaje monotoni predmet koji učenik vidi samo kao bazu podataka koje je potrebno zapamtiti, pa je na učitelju da bira inovativne pristupe i metode poučavanja koje su bliske učenicima. Više…

Pogled_iconOčuvanje bogate kulturne baštine je izuzetno važno već za djecu u vrtiću. Tanja Majerič je provela aktivnosti kako bi djeca upoznala i promatrala tradicionalne karnevalske maske, tipične za naše životno okruženje. Više…

Pogled_iconSocijalne igre nisu obične društvene igre, već tehnike pomoću kojih utječemo na višu razinu psihosocijalne kompetencije, razvoj socijalnih vještina, djetetova samopoimanja, samopoštovanja i samopouzdanja, kaže Tea Zagorc. Više…

Pogled_iconUčiteljica Valentina Milohanić na Satu razrednika je upoznala učenike s temom novca i odgovorne potrošnje povodom Svjetskog i Europskog tjedna novca (22. – 26. ožujka). Cilj aktivnosti je bio potaknuti učenike na razmišljanje o tome što im stvarno treba i što je potreba, a što želja te osvijestiti ih kako treba biti odgovoran potrošač. Više…

Gordana Lohajner

Experiment in after school care

alenka_drobnic

Alenka Drobnič

Summary

The article presents the experimental work in after school care which was carried out with 2nd grade students. The preparation of students for the experiment is presented, and a worksheet is attached with the described purpose of the exercise, the necessary material and a description of the implementation. The experimental work was carried out in after school care during two school hours. The presented exercise is easy to prepare and perform. When choosing an experiment in the sandbox, we focused on exploring natural phenomena in nature. The workflow was designed according to the principles of formative monitoring, such as experimential learning, collaboration, creativity, planning, motivation, perseverance and reasoning.

Key words: experiment, volcano, performance, observation.

1. Introduction

The experiment at all levels of education is intended to observe and study various natural phenomena, acquire skills, learn about different measurement procedures, process measurements, display measurements, and connect theory and nature. With the help of the experiment, students get answers to questions that “swarm in their heads”. Pupils in the second grade thus acquire knowledge in an understandable way and at the same time learn to apply the acquired knowledge in practice.

In the second grade of primary school, students discuss the thematic set Space, in which they get to know different landscapes around the world and learn about ways of presenting the geographical environment in a sandbox or on a map or globe. When performing the experiment, we chose a sandbox, as this is located on the school playground.

The experiment performed by the students in the sandbox is simple and does not require much effort, neither to prepare nor to perform.

Through the experiment in a sandbox, we learned to form a volcanic cone out of sand, learned about the components of a volcano, and found that its eruption is caused by high pressures in the magma chamber. The children actively participated in the process of work (planning, implementation) and evaluation, as they found that nature has the power of destruction and rebirth.

We used different methods: practical knowledge (making a volcano) and skills of observation, experimentation and reasoning.

2. Volcano

2.1. Preparing students for the experiment

In order to perform the experiment, it was necessary to properly prepare the students, to acquaint them with the purpose of performing the experiment, with the necessary material and aids for the implementation and the method of implementation. Great emphasis was placed on protecting students at work. The experiment was performed partly by the students themselves and partly with the help of the teacher. The teacher introduced the theoretical part to students and guided them during practical work.

2.2. Performing an experiment in a sandbox

The experiment was performed with students who attend after school care. The students got acquainted with the theoretical work in the classroom. With the help of the teacher’s presentation and the World Wide Web, they learned what a volcano is, they learned its shape with its components, and the reason for their action. The experimental part was performed in the school sandbox.

During the task, the students were divided into two groups. Each group was given a worksheet with basic instructions (a picture of the volcano, a list of equipment, and instructions) and a box of equipment that were important to perform the exercise.

Each group formed a volcano in the sandbox with the help of sand. It had to have the shape of a cone. The sand was too dry to form a cone, so water was added to it and the formation of the volcano went smoothly.

Picture 1Picture 2
Picture 1. Volcanic cone formation     Picture 2. Experimental experience of sand

Each volcano has a magma chamber, a main vent through which magma flows and a crater. For this purpose, a pot was placed inside the cone. The bottom of the pot represented the magma chamber, the central part represented the main vent, and the upper edge represented the volcanic crater.

Film 1. Relaxed children during creating of their volcano

More than 200 g of baking soda was poured into the magmatic center of the volcanic cone, then 2 dl of white distilled vinegar was slowly poured into the pot. Baking soda began to foam when in contact with vinegar. Foam abruptly began to climb up the main vent of the volcano and penetrated from the crater and spilled abruptly along the volcanic cone.

There was a lot of enthusiasm among the students: smiles and satisfaction on young faces, shouts and screams of joy, laughter…

The second group used baking powder instead of baking soda. This eruption was modest, with no intense rustling and foaming. The magma reached the top of the volcano’s throat, bubbling in the crater area, but did not spill over the cone.

By observing both eruptions, the students found that there were differences between the eruptions. Some may be smaller and less intense, others more extensive and jerky. According to the students, more extensive and jerky eruptions influence the spillage of lava on the surface and the formation of lava flows, which can change the natural environment with each eruption. Such areas are dangerous to human life, according to students. They can leave destruction in settlements and towns.

image

2.3. Findings

The preparation and implementation of the experiment was a professional challenge for the teacher, and for the students who attend after school care certainly a different and interesting school lesson. The lesson aroused a lot of interest, enthusiasm and, above all, offered practical knowledge and personal experience. When planning, a lot of attention had to be paid to the gradual presentation of the new topic, the safety of the students in carrying out the experiment and the consistency in the production. The students were very motivated, curious and full of expectations for the work. With great interest and enthusiasm, they carried out the set tasks. At the final evaluation, the students expressed a wish that they would like even more such work during after school care.

3. Conclusion

After school care is an “extension” of a lesson that a teacher can take as a personal challenge and offers children topics and activities that will be based on a common challenge, personal experience that will arouse curiosity in students and stimulate countless questions. Modern forms of teaching are based on the active work of students and experiment is certainly such a form of work. The knowledge acquired is more lasting, as the real life experience is the one that shows certain natural phenomena much more clearly and helps to draw cconclusions by the students.

4. Resources

  1. Bevc, V. (1997): Pouk geografije v naravi, Zavod Republike za šolstvo, Ljubljana.
  2. Kunaver, J., Černe, A., Kert, B., Klemenčič, M., Lovrenčak, F., Pak, M. (1989): Geografija. Domača pokrajina. Priročnik za geografsko spoznavanje domače pokrajine, Mladinska knjiga, Ljubljana.
  3. Novak, L., 2018. Formativno spremljanje na razredni stopnji. Priročnik za učitelje. Ljubljana, Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
  4. Učni načrt za spoznavanje okolja v osnovni šoli. URL: https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucninacrti/obvezni/UN_spoznavanje_okolja_pop.pdf (pridobljeno: 27. 2. 2021).
  5. Van Cleave, V. (1997): Geografija za vsakega otroka, Učila, Tržič.
  6. Ivanšek, D. (1999): Spoznavanje domače pokrajine, priročnik za učitelje, Rokus 1999, Ljubljana.

Suvremene metode podučavanja

iz predmeta Priroda

alenka_plevnik

Alenka Plevnik

Sažetak

Učitelji u školi trude se nastavu približiti djeci, učiniti je čim zanimljivijom, privlačnom i aktivnom. Pri tome nastojimo postići da bi učenici znanje što ga pridobiju znali upotrijebiti u svom životu. Prečesto se naime dešava da zbog količine informacija i isključivo teoretske osnove učenici zaborave informacije koje su dobili.

Ključne riječi: priroda, metode podučavanje, učenje.

ABSTRACT

We schoolteachers try to make classes more understandable for the children, to make them more interesting, varied and active. In doing so we are striving to make it possible for the children to be able to use the achieved knowledge in their lives. Too often it happens that because of the amount of information and an exclusively theoretical basis of teaching the children forget the information they have been given.

Keywords: nature study, teaching methods, learning

1. Uvod

Nastavni predmet Priroda omogućuje izuzetno mnogo praktičnog rada i aktivnog uključivanja djece tijekom nastave. Istina, upravo to zahtijeva od učitelja mnogo pripreme i vremena, no zato su rezultati takvog načina podučavanja bitno bolji.

Svaki nastavni sat Prirode – upoznavanje okoliša – kojeg pripremimo prema modelu praktičnog učenja, istraživanja, eksperimentiranja, učenicima je zanimljiv i u svom su radu kreativni i aktivni. U radu s učenicima nemamo poteškoća, no takav način rada zahtijeva od nas mnogo dodatnog pripremanja i planiranja, a od djece zahtijeva dobru mjeru međusobne suradnje, strpljivosti i aktivnog uključivanja.

2. Teorijski dio

2.1. Učenje

Učenje nije samo pridobivanje znanja, spretnosti i navika već i progresivno mijenjanje pojedinca na osnovu vlastite aktivnosti, pri čemu se postojeće znanje povezuje s novim(Ferjan, 2005).

Novija saznanja o prirodi učenja nadovezuju se na konstruktivistično, iskustveno i inovativno učenje koje približavaju proces učenja životu i pripremaju učenika na rješavanje teoretskih i praktičnih pitanja (Marentič Požarnik, 1998).

Podučavanje mora biti stvaranje situacija za otkrivanje i izgrađivanje znanja u kojima učitelj prije svega usmjerava i podstiče. Govorimo o spoznajnom procesu u kojem nije više samo naglasak na proizvodnosti nego na kreativnosti, istraživanju i suradnji (Rutar Ilc i Sentočnik, 2001).

Suvremeni pristupi podučavanju predmeta Priroda nadilaze klasični način podučavanja i učenicima daju priliku za razmišljanje (Gnidovec, 2012).

Na području podučavanja zadnjih se 15 godina razvijaju suvremeni pristupi kao protuteža klasičnom načinu podučavanja.

2.2. Konstruktivistički model podučavanja

Konstruktivistička nastava naglašava učenje kao aktivni misaoni proces. Učenici vlastitom mentalnom aktivnošću razvijaju spretnosti kritičkog razmišljanja i traže kreativna rješenja za zadane probleme. Kod takve nastave važniji je sam proces od rezultata (Marentič Požarnik, 2003). Učenik pristupa nastavnoj situaciji s prethodnim informacijama i razumijevanjem. Konstruktivistički usmjerena nastava daje središnje mjesto učeniku i njegovom predznanju (Marentič Požarnik in Cenčič, 2003).

2.3. Učenje iskustvom

Kod učenja iskustvom polazimo od učenikovog zanimanja. Učenici kod takve nastave aktivno pridobivaju vlastita iskustva koja im pomažu razumjeti, osmisliti i pridobivati znanje (Plut Pregelj, 2005).

Kod učenja iskustvom cjelovito osobno iskustvo igra važnu ulogu. Iskustvo nije rezultat kratkotrajnog sjećanja nego rezultat proteklih aktivnosti (Ivanuš Grmek in Hus, 2006). Vlastito istraživanje, eksperimentiranje, rješavanje realnih problema, učenje sudjelovanjem te navikavanje na učenje u skupini i učenje sudjelovanjem predstavljaju osnovu za postizanje ciljeva vrijednosnog i spoznajnog područja (Golob, 2001).

2.4. Inovativno učenje

Inovativno učenje usmjereno je u budućnost, njegov je glavni sadržaj predviđanje – ono stoji umjesto prilagođavanja nekom znanju. Riječ je dakle o poticanju razmišljanja, angažiranja i odgovornosti te aktiviranju mašte (Marentič Požarnik, 2005).

2.5. Uporaba IKT

Postoji mnogo razloga za uvođenje IKT (informacijsko-komunikacijska tehnologija) u škole. Jedan je od razloga sasvim sigurno postojanje informacijskog društva u kojem živimo. Zato bi morao biti cilj kojeg bi morala ostvarivati škola također i navikavanje na IKT te razvijanje spretnosti i znanja koja omogućuju uporabu IKT prilikom učenja. Pomoću IKT učenje bi se trebalo pojednostaviti, postati zanimljivijim, učinkovitijim i samostalnijim (Krnel, 2008).

3. Metode podučavanja

Metoda je način rada pri poučavanju i jednako je važna kao i nastavni sadržaj. Na izbor metoda utječu ciljevi. Za sve te nove modele podučavanja primjerene su sve metode koje u učeniku proizvedu razmišljanje, nova saznanja, šire interese i daju nove horizonte (Marentič Požarnik, 2005). U suvremenom načinu podučavanja predmeta priroda dolaze u prvi plan dolje navedene metode.

3.1. Projektni rad

Projektni rad povezuje učiteljevo vodstvo i uključuje samostalni rad učenika. Učitelj je u ulozi inicijatora a učenici su akteri i preuzimaju odgovornost za svoj rad. Takav oblik učenja nastao je na osnovu želje da bi se učenici naučili samostalno i slobodno razmišljati.

3.2. Igra uloga i simulacija

Učenje tom metodom odvija se uz aktivno uključivanje pojedinaca u proces mišljenja, doživljavanja, djelovanja i vrednovanja. Učenje proizlazi iz učenikovih iskustava i njegovog prethodnog znanja. Tom metodom učenici rješavaju konkretne probleme u izmišljenim životnim situacijama. Kroz igru učenik preuzima ulogu neke druge osobe i glumi ju. Kroz simulaciju pak učenik igra ulogu samoga sebe u izmišljenoj situaciji kao da je stvarna.

3.3. Učenje kroz sudjelovanje

Ovdje učenici rade u manjim grupama s namjerom postizanja zajedničkog cilja. Od svojih vršnjaka dobivaju važne informacije. Prednost takvog podučavanja jest u tome da djeca znaju kako se uživjeti u način razmišljanja svog vršnjaka. S druge strane poteškoća takvog načina nastave može biti nejednakomjerna aktivnost učenika.

3.4. Terenski rad

Terenski rad odvija se u stvarnom životnom okruženju i potiče suradnju. Takav način rada zahtijeva temeljitu i produbljenu pripremu, veliko opterećenje učitelja i brigu za sigurnost učenika.

3.5. Problemska nastava

U središtu je učenik. Do novih saznanja dolazi traženjem, razmišljanjem, argumentiranjem, provjeravanjem. Problemska nastava je najkreativnija kada učenici sami traže načine i postupke rješavanja (Strmčnik, 1992).

4. Zaključak

Nastavu upoznavanja okoliša izvodimo kad god je to moguće u prirodi uz promatranje šetnjom i istraživanjem u prirodi. Učenici također izvode igranje uloga, u razredu planiramo projekte, postavljamo zadatke kod kojih moraju sami rješavati probleme. Takva nastava odvija se u blok satovima ili čak cjelodnevno. S obzirom da u prvom razredu učitelji imamo mogućnost prilagođavati raspored sati – to onda i obilno iskoristimo, naročito za upoznavanje okoliša. Nastava zasnovana na gore opisanim modelima učenicima donosi zadovoljstvo i aktivno učešće. U takvom radu vrlo rado surađuju. Pri tome se uče međusobne suradnje i komunikacije.

5. Literatura

  1. Ferjan T, (2005). Nekaj misli o konstruktivistično naravnanem pouku. Pedagoška Obzorja, 20(3-4) str. 147-150.
  2. Gnidovec, L. (2012). Odnos srednješolcev do biologije (Diplomsko delo). Univerza v Ljubljani, Biotehniška fakulteta.
  3. Golob, N. (2001). Naravoslovje in izkustveno učenje. Okoljska vzgoja v šoli. 3(1-2), str. 14-18.
  4. Ivanuš Grmek, M. in Hus, V. (2006). Odprti pouk pri predmetu spoznavanju okolja. Sodobna pedagogika, 57(2), str. 68-83.
  5. Krnel D. (2008). Uporaba Informacijsko-komunikacijske tehnologije (IKT) pri pouku v nižjih razredih osnovne šole. Ljubljana, Naravoslovna solnica 13(1), str. 6-12.
  6. Marentič, Požarnik, B. (1998). Dejavniki in metode uspešnega učenja. Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Filozofska fakulteta, str. 81-103.
  7. Marentič, Požarnik, B. (2003). Psihologija učenja in pouka. Ljubljana: Državna založba Slovenije.
  8. Marentič Požarnik, B.(2005). Spreminjanje paradigme poučevanja in učenja ter njunega odnosa – eden temeljnih izzivov sodobnega izobraževanja. Sodobna pedagogika, 56(1), 58–74.
  9. Marentič, Požarnik, B. in Cenčič, M. (2003). Konstruktivizem v izobraževanju. Pedagoška obzorja, 18, št. 2, str. 34-3.
  10. Plut Pregelj, L. (2005). Sodobna šola ostaja šola: kaj pa se je spremenilo? Sodobna pedagogika, 56(1), str. 16-32.
  11. Rutar Ilc, Z. in Sentočnik, S. (2001). Koncepti znanja, učenje za razumevanje. V Modeli učenja in poučevanja, Zbornik prispevkov 2000, Ljubljana: ZŠ, str. 19–45.
  12. Strmčnik, F. (1992). Problemski pouk v teoriji in praksi. Ljubljana : Didakta.

Uvođenje asertivne komunikacije

alenka_petric

Alenka Petrič

Sažetak

Opisat ću što znači asertivna komunikacija, kako je koristim na nastavi, njezine tehnike te koliko se pasivna i agresivna komunikacija razlikuju od nje. Asertivna komunikacija način je izražavanja i komuniciranja gdje sugovornika ne vrijeđamo, već mu pokazujemo da ga poštujemo, iako se s njim ne slažemo. Može se reći, da je asertivna komunikacija trend posljednjih nekoliko godina, da je to način komunikacije budućnosti,  jer s porastom naše svijesti, način komunikacije također raste pa će tako postati veoma važna vrijednost društva.

Ključne riječi: pasivna i agresivna komunikacija, asertivna komunikacija, asertivne komunikacijske tehnike.

Uvod

Komunikacija je osnovna vještina koju ljudi neprestano koriste u interakciji s drugima. Uključena je u naš život u tolikoj mjeri, da je uzimamo zdravo za gotovo te postajemo svjesni koliki utjecaj ima na naš život. U osnovnoj školi komunikacija je ključna za uspješan odnos. Učitelj i učenik su u stalnoj komunikaciji. Uz asertivnu komunikaciju, među učenicima se češće koriste pasivna i agresivna metoda komunikacije.

Pasivna i agresivna komunikacija

Kod pasivne komunikacije učenik u prvi plan stavlja potrebe, želje i interese prijatelja iz razreda, a zanemaruje svoje. To u njemu izaziva osjećaj podređenosti, nedostatak samopouzdanja i odlučnosti. Učenik ne preuzima odgovornost, svoje odluke prepušta drugima, krivi sebe i uvijek stoji na raspolaganju u svemu što treba ostalim učenicima. Proizlazi sa stajališta „Ja nisam dobro, ti si dobro.“  Takvim stavom izbjegava svaki sukob, no gledajući dugoročno, sve više pati njegovo samopoštovanje, jer se ne zna izboriti za sebe.
Kada govorimo o agresivnoj komunikaciji učenik se usredotočuje isključivo na sebe i zaboravlja na prijatelje iz razreda. Učenik ne prihvaća, ne poštuje sugovornika. Arogantan je, vrijeđa i agresivan je. Želi ostvariti svoje pravo pod svaku cijenu. Učenik komunicira sa stajališta “Ja sam dobro, ti nisi dobro.” Takav mu izraz kratkoročno donosi osjećaj moći i samodostatnosti, ali osjeća se nesigurno, usamljeno i krivo. Naime, učenik koji neprestano vrši napad,  pokazuje zapravo svoju nemoć.
Agresivna i pasivna komunikacija potpuno su instinktivne, što znači da je učenik reagirao isključivo na temelju emocija, bez obzira prema drugima. Obje su metode uobičajene kada učenika neugodno iznenadi nešto ili netko u razredu. Nijedan od ova dva načina komunikacije ne omogućuje konstruktivan dijalog koji bi sugovornika odveo do prihvatljivog rješenja.

Asertivna komunikacija

Kod asertivne komunikacije učenik izražava ono što stvarno misli i to riječima, govorom tijela i glasom. Njegova komunikacija je skladna. Izbjegava sukobe, sposoban je izraziti sebe, vlastito mišljenje, uvjerenja, prava te poštuje svoje školske prijatelje. Asertivna komunikacija dolazi sa stajališta “Ja sam dobro, ti si dobro”, dakle dolazi iz poštovanja prema sebi i svom sugovorniku. To je način učinkovite komunikacije, učenik se izražava jasno, samouvjereno i s poštovanjem, što znači da čini kompromise, prihvaća komplimente i zahvaljuje se na njima. Koristi odgovarajući govor tijela i preuzima odgovornost za izrečene riječi i osjećaje. Učenik tako jasno i s poštovanjem izražava svoje mišljenje, osjećaje i želje. Ukoliko se ne slaže sa zahtjevom sugovornika, odlučno, ali s poštovanjem kaže NE, tolerantan je prema svojim školskim prijateljima, koristi asertivne fraze poput: ne hvala, još ću razmisliti, dobro bi mi došla tvoja pomoć.

Asertivne tehnike komunikacije

AKTIVNO SLUŠANJE – Na nastavi često koristim tehniku aktivnog slušanja, što znači da učenik mora pažljivo slušati svog prijatelja iz razreda, čuti njegove riječi i misli, a istovremeno pratiti neverbalnu komunikaciju. Važno je pogledati ga u oči, ne upadati mu u riječ i pokušati suosjećati s njegovom situacijom. Učenik tako pokazuje sugovorniku da ga zanima njegovo mišljenje, a također saznaje koji su stavovi njegovog prijatelja.

GOVOR TIJELA – Govorom tijela učenik pokazuje kako se osjeća. Poznavanje govora tijela jedno je od temeljnih područja asertivnog ponašanja,  jer je govor tijela puno teže “lažirati” od riječi, a ljudi često intuitivno više vjerujemo govoru tijela nego riječima koje čujemo od sugovornika. Njime učenik povećava koherentnost između verbalnih i neverbalnih poruka. Kod asertivnog govora tijela učeniku savjetujem da se opusti, smanji kretnje tijela i uspostavi kontakt očima sa sugovornikom. Svrha govora tijela je podržati verbalnu komunikaciju, pokazati svoj stav u komunikaciji te pokazati svoje osjećaje.

MOGUĆI KOMPROMIS – Kada u nastavi imamo različite poglede, postižemo dogovor predlažući izvodljivo rješenje, koje je prihvatljivo za sve učenike u razredu. Svjesni smo i saznajemo da svatko ima svoje mišljenje i stavove o situacijama. Svrha ove tehnike je zajednički rad na pronalaženju rješenja, sam pronalazak rješenja te na kraju njegova provedba.

Zaključak

Asertivnu komunikaciju svojim učenicima predstavljam na način da oni najprije prepoznaju svoje potrebe i želje, zatim ih izražavaju jasno te postavljaju granice kada je to potrebno. Ovo je način komunikacije koji se tek uspostavlja u školskom sustavu, jer se učenici puno više vole držati pasivne i agresivne komunikacije, znajući da učenje asertivne komunikacije zahtijeva strpljenje i ustrajnost. Naime, ne možemo očekivati da se promjena dogodi preko noći. To je proces, ali sa redovitim vježbanjem i upotrebom tehnika dolazi do izgradnje samopouzdanja, povećanja produktivnosti te se izgrađuju bolji odnosi. Kad učenici nauče asertivno komunicirati, bit će zadovoljni sobom, imat će dobru sliku o sebi, lako će rješavati sukobe i međusobno će imati zadovoljavajuće odnose.

Literatura

  1. Kavaš, M. (2011).  Asertivna kominikacija. [Diplomsko delo višješolskega strokovnega študija, B&B, Višja strokovna šola, Kranj]. https://bb.si/doc/diplome/Kavas_Marija-Asertivna_komunikacija.pdf
  2. Žirovnik, M. Osnove asertivne komunikacije. adma.si. https://www.adma.si/osnove-asertivne-komunikacije
  3. Žirovnik Bocelli, M. Tretja pot: brez pasivnosti in agresivnosti. septabene.net. https://www.septabene.net/si/clanek/tretja-pot-brez-pasivnosti-in-agresivnosti/

Učenje i istraživanje šume kroz igru

andreja_borisek

Andreja Borišek

Sažetak

Djecu neodoljivo privlači svijet prirode, znatiželjna su, nezasitna i dive se i najmanjim detaljima. A upravo je svijet prirode mjesto na kojem dijete može istraživati, riskirati, ojačati samopouzdanje i pobjeći u svoju maštu. Šuma je mjesto koje ima sve karakteristike za kvalitetnu i zanimljivu igru. Dijete se u njemu može slobodno kretati, ima sav potreban materijal za igru ​​i s bogatom teksturom, mirisima, zvukovima nudi razna osjetilna i emocionalna iskustva. Dijete je sposobno sa svojom znatiželjom istražiti šumu do suštine. To je kognitivni put, put iskustvenog učenja, jer dijete dolazi do informacija svim osjetilima. Nije dovoljno samo promatrati, on također želi dodirivati ​​stvari, drobiti ih, proučavati, kušati … Znanost koja se bavi obrazovanjem na temu šume naziva se šumska pedagogija. Postavljeni cilj šumske pedagogije je povezati čovjeka s prirodom, a šumu želi doživjeti svim svojim osjetilima.

Ključne riječi: divljač, šuma, znanost, znatiželja.

Uvod

Dječja igra aktivnost je koja se odvija nakon djetetove unutarnje motivacije. Bez nje ne bi bilo sretnog djetinjstva. Dijete ima pravo na igru. Djeca se ne igraju s namjerom da razviju svoje sposobnosti ili naprave proizvod trajne vrijednosti. Igraju kako bi zadovoljili unutarnju potrebu. Kroz igru ​​dijete uči biti neovisno, svladava se, podređuje svoje zahtjeve. Dijete povezuje iskustva koja stječe u igri i uči od njih. Igra je najbolji način da dijete sazrije. U igri također uči o fizičkom okruženju i pravilima koja njime upravljaju. Na temelju stečenog iskustva stvara koncepte, uči razmišljati i pokušava riješiti probleme s kojima se susreće. Igra omogućuje djetetu da upozna vršnjake, nauči se suočavati s drugim ljudima, stekne toleranciju, drugarstvo, obzirnost, osjećaj suradnje. Igra ima značajan utjecaj na djetetov tjelesni rast, na razvoj njegove inteligencije, na stjecanje iskustva i znanja, na djetetov emocionalni život i na njegov razvoj u društveno biće. Kada se dijete igra, vježba i jača mišiće i živce, ono stječe razne vještine, uči o svojim sposobnostima. U prošlosti su ljudi živjeli i bili jedno s prirodom. U jednom se trenutku, međutim, moderni čovjek počeo udaljavati od toga. Djeca danas provode puno vremena unutar četiri zida. Unatoč mnogim igračkama, zaboravljamo da samo priroda ima pravu moć stimulirati sva osjetila odjednom i tako pridonijeti najboljem mogućem razvoju i dobrobiti. Neurofiziolozi su također svjesni važnosti omogućavanja djeci što više kontakta s prirodom, ističući činjenicu da se mozak brzo razvija u prvih pet godina života. Aktivno dijete koje se puno kreće povećava broj veza između neurona (bolje stvaranje sinapsi). Pojam iskustvo izravno je povezan s djelatnošću koja predstavlja sam temelj šumske pedagogije.

Središnji dio

Kada govorimo o šumskoj pedagogiji, govorimo o otvorenom okruženju za učenje, koje je po nekima jedna od najtežih nastavnih metoda. U otvorenom okruženju za učenje učenik određuje sadržaj i aktivnosti. Ideja ove vrste nastave odnosno učenje proizlazi iz konstruktivizma, koji karakterizira činjenica da dijete “gradi” znanje samo, na način da traži odgovore na vlastita pitanja. Na taj su način djeca aktivno uključena, jer im se znanje ne nudi na pladnju, već im se samo daje problem ili izazov za koji traže moguća rješenja u trenutnom vremenu i prostoru. Problem ili izazov trebao bi biti ono što dijete nadahnjuje u određenom trenutku ili što mu u tom trenutku treba. Nužno je istraživanje koje proizlazi iz urođene dječje radoznalosti. Plod ovakvog istraživanja prirode je jačanje kreativnosti.

Igra utječe na dijete učeći kroz igru ​​što znači iskrenost među ljudima, kako se očituju istina i hrabrost. Kroz igru ​​dijete suosjeća s različitim ulogama koje promatra kod odraslih. Pokazuje emocije prema njima koje su pozitivne ili negativne (Debelak, 2000).

U prirodoslovno-didaktičkim igrama djeca stječu prirodoznanstveno iskustvo, vještine i znanja. Ove igre potiču dijete da koristi različita osjetila i tako produbljuje djetetovo iskustvo prirode i to iskustvo čini jačim i trajnijim. Djeca svoju radoznalost zadovoljavaju aktiviranjem osjetila i dobrim gledanjem predmeta ili životinje, mirisanjem plodova drveta, opipavanjem kore, kušanjem rose ili jednostavno slušajući cvrkut ptica. Šumska pedagogija također koristi još jednu posljedicu aktiviranja nekoliko osjetila istodobno, naime bolje pamćenje informacija i materijala. Kroz senzorne percepcije i kretanje dijete uči o sebi i okolini u kojoj se kreće. Odrasli tome također doprinose potičući ih da prepoznaju i promišljaju osjećaje, percepcije i iskustva, tako da im olakšava stvaranje smisla i povezivanje novih znanja u smislenu cjelinu. Znanstvene igre strukturirana su aktivnost i uključuju aktivnu ulogu odrasle osobe. U igri postoje upute i okviri, a oni također uključuju nekoliko različitih načina razvoja, čime djeci omogućuju kreativnost. Njihova je svrha iskusiti prirodu i učenje (Kos, 2013).

Djeca također razvijaju prirodoslovne vještine dok pažljivo promatraju, uspoređuju i opisuju te se susreću s nepoznatim predmetima i materijalima tijekom igre, te ih se stoga potiče da prihvate nove informacije jer žele još više znati. Dakle, učenje se temelji na stvarnom iskustvu koje proizlazi iz djetetove inicijative, a ovo je učinkovit put do trajnog i korisnog znanja. Djeca svoju kreativnost razvijaju u znanosti i didaktičkim igrama. Ovdje su najprikladnije igre bez unaprijed oblikovanih ciljeva i metoda, ali čak i djelomično strukturirane igre omogućuju izražavanje djetetove kreativnosti. Likovi iz bajkovitog svijeta mogu nam pomoći, ali moramo ih pažljivo i promišljeno uključiti u igru. Djeca brzo preuzimaju priče i bajke koje odgajatelj može koristiti za učenje, vodeći računa da konačni učinak donosi prirodnu istinu (Kos i Jerman, 2012).

Također razvijaju komunikacijske vještine i jezik, jer potiču djecu na razmjenu ideja, razmjenu mišljenja, pronalaženje zajedničkih rješenja i slaganje. Dijete također razvija motoričke vještine, jer igra uključuje kretanje po neravnom, raznolikom terenu, prelazak grana i cjepanica, preskakanje potoka, savijanje ispod debelih grana, svladavanje skliskih ili strmih površina … (Kos, 2013).

Tijekom didaktičkih igara djeca formiraju stav prema prirodnom okruženju, jer se često mogu vratiti u kut šume gdje im se sviđa, tamo se dobro osjećati, vezati uz njega i uspostaviti poseban odnos. Za njih to može biti mjesto na kojem se osjećaju sigurno i kod kuće, a istovremeno im nudi novi izazov. Pozitivno iskustvo u prirodnom okruženju zasigurno ostavlja traga u djetetovom formiranju odnosa prema prirodi.

Cilj znanstvenih sadržaja u predškolskom razdoblju nije samo da djeca mogu dosljedno slijediti upute u praktičnim aktivnostima, već i da znaju planirati za sebe. Djetetovo znanje postaje sve više i više organizirano kako razvija prirodno-znanstvene postupke i uči koncepte. Što više konkretnih predmeta imaju na raspolaganju, to će njihova okolina biti bogatija i bit će više prilika za upoznavanje, otkrivanje i istraživanje. Pamćenje gradiva je bolje za dijete da bude aktivno, koristite što više osjetila, sluha, vida i tjelesnih osjeta. Potrebno je uzeti u obzir činjenicu da većina djece ne samo da uči kroz sluh, već i koristi vid i dodir. Dakle, odgajatelj mora osmisliti prostor za učenje u kojem će se učenici moći slobodno kretati; stoga je šuma kao otvoreno okruženje za učenje s otvorenim prostorom za učenje vrlo motivirajuće za djecu, ako im samo dopustimo određenu autonomiju. Šuma djeci daje energiju, i fizičku i mentalnu. Djeca vole šumu, iako u njoj nema igračaka, već samo prirodni materijal koji nema posebne upute kako nešto sastaviti. Iako aktivnosti u šumi daju izgled igri, možemo zaključiti da to nije samo igra već i ona koja uči. Na kraju se ispostavlja da je svaki list, grana ili kamenčić pronađen u šumi važan ne samo za šumu, već i za zdrav intelektualni, emocionalni i socijalni razvoj djeteta.

Djeca nakon redovitih posjeta šumi na kraju:

  • Prošire rječnik.
  • Motiviraniji su za sudjelovanje.
  • Postaju hrabriji i sigurniji u učenje i prilagođavanje.
  • Izražavajte više pozitivnih i manje negativnih emocija.
  • Postanite bolji promatrači i istraživači.

Djeca poboljšavaju koncentraciju, pamćenje, koordinaciju cijelog tijela, ručne vještine, osjećaj orijentacije, povjerenje u sebe i vlastite sposobnosti. Šumska pedagogija ne koristi samo djeci i studentima. Naime, nastava u prirodnom okruženju također omogućava pedagozima da razvijaju nove pedagoške ideje i metode te osobni rast (Mreža…, 2016).

Zaključak

Najbolji način za postizanje ciljeva iz znanstvenih sadržaja je pomoći djeci da vole prirodu. Ako su s njom u stalnom pozitivnom kontaktu i ako je mogu aktivno istraživati ​​i upoznavati, naučit će je poštivati ​​i voljeti. Tamo gdje djeca imaju tu priliku, razvijaju odnos s poštovanjem prema prirodi i žele je održavati i brinuti se o njoj. Kretanjem kroz šumsko područje, tjelesna energija je dinamičnija, a posljedično i mentalna, jer se povećava cirkulacija krvi, a time i opskrba kisikom. Povećava se i sposobnost motivacije, što zauzvrat utječe na koncentraciju. Pa odvedimo djecu u šumu!

Literatura

  1. Kos, M. (2013). Početna znanost s didaktičkim igrama u prirodnom okolišu. Obrazovanje o okolišu za 21. stoljeće – znanstvena monografija. Maribor: Pedagoški fakultet.
  2. Kos, M., Jerman, J. (2012). Iskustva s životom u ranom djetinjstvu-put do znanja i pozitivan stav prema prirodi. U Duh, M. (Ur), Ekološka i etička svijest kroz odgojni odnos prema prirodi i društvu – znanstvena monografija. Maribor: Pedagoški fakultet.
  3. Marjanovič Umek, L. i Zupančič, M. (2006). Psihologija dječje igre: od rođenja do ulaska u školu. Ljubljana: Znanstveno-istraživački institut Filozofskog fakulteta.
  4. Mreža šumskih vrtića i škola Slovenije (2013). Preuzeto s http://www.gozdnivrtec.si/sl/http://www.gozdnivrtec.si/sl/
  5. Skribe-Dimec, D. (2007). Prirodoslovne kutije. Modrijan: Ljubljana.
  6. Petek, D. (2013). Napomene s predavanja: Didaktika učenja o prirodnom okolišu.

Mjenjačnica

dubravka_sertic

Dubravka Sertić

Sažetak

Suvremeni nas način života, namjerno ili nenamjerno, brzo gurne u konzumerizam. Uvijek mislimo da bi trebali imati nešto novo i bolje. Roditelji, okoliš i škola koju učenici pohađaju igraju glavnu ulogu u borbi protiv konzumerizma. Unatoč tehnologiji učenje na primjeru i dalje je jedna od najboljih tehnika učenja. Roditelji i učitelji u velikoj smo mjeri odgovorni za to kakav će stav prema konzumerizmu imati djeca kad odraste. Trebamo ih naučiti da nešto što je novo i skupo nije nužno i najbolje. Neprestano ih trebamo osvještavati da možemo stvari koristiti na više različitih načina, a kad nam dosadi ne trebamo ih baciti jer za nekoga može to predstavljati veliko zadovoljstvo ili mu ispuni želju.

Ključne riječi: održivi razvoj, učenje za i kroz život, kvalitetan život.

Uvod

U okviru projekta ”Sjemenke promjene” moje kolegice i ja odlučile smo da organiziramo mjenjačnicu u školi. Bit je projekta učenike od najranijeg razdoblja učiti i naučiti kako se odgovorno ponašati prema prirodi, ljudima i da budu svjesni da svatko od njih svojim radnjom doprinosi boljem sutra.

Glavni dio

Glavni je cilj mjenjačnice osvijestiti učenike i njihove roditelje da rabljen predmet nekome može smetati, a istodobno može biti novo i korisno za nekoga drugoga.

Prvo smo morali odlučiti što bi mogli učenici i roditelji razmijeniti. Odlučili smo da budu razmjenjivali knjige, igračke, nakit i modne dodaci (šalovi, rukavice…).

Razradili smo koncept mijenjanja stvari. Kako? Bila je to isključivo razmjena robe, igračka za igračku, knjiga za knjigu, knjiga za nakit… Svatko tko je nešto pridonio dobio je kartu, koja je služila kao sredstvo plaćanja za novu stvar. Za igračku dobili su ružičastu kartu, za knjigu žutu kartu, za nakit zelenu i za modni dodatak plavu kartu. Trebale smo odlučiti i veličinu ili vrijednost igračke jer se međusobno prilično razlikuju. Odlučile smo da budu za vrjedniju igračku ili knjigu dobili dvije karte.

Slijedio je izbor prostora. Odabrale smo dio ulaza u školu i to se kasnije pokazalo izvrsnim izborom. Ispred škole imamo nefunkcionalnu fontanu oko koje smo posložili stolove. Iza stolova postavili smo panoe s natpisima onoga što se je na onom mjestu razmjenjivalo i tako su bili obični školski stolovi pretvoreni u štandove. Osim prostora morali smo odabrati i datum kada će se razmjena dogoditi. U našoj školi više od polovine učenika dolazi u školu autobusom. Željeli smo da bude mjenjačnica prije odlaska autobusa. Istodobno mnogo roditelja dolazi po djecu najkasnije u 15. sati. Dakle, razmjena bila je od 12.30 do 15.30. Odlučili smo da će se razmjena održati u svibnju jer je tada bilo vani dovoljno toplo.

Trebali smo pronaći učenike koji bi sudjelovali u organizaciji i provedbi događaja. S tim nismo imali problema. Pozvali smo učenike odsjeka na kojima učimo jer ih najbolje poznajemo i s njima smo u stalnom kontaktu. Učenike rasporedili smo na štandovima i na mjestu gdje se izdaju karte. Međutim, ja i kolegice bile smo prisutne samo kao koordinatorice i ako je došlo do problema, pomogle smo riješiti situaciju. Budući da je ovo lokalni događaj, pozvali smo i roditelje da sudjeluju. Bili smo sretni da su aktivno sudjelovali u događaju. Da bi što više ljudi saznalo za događaj, napravili smo oglas. Učenici su napravili plakate te objesili ih po školi i u bližnjoj trgovini. Poziv na događaj također bio je objavljen na web stranici škole i na lokalnoj televiziji.

Budući da nismo željeli da su štandovi na početku događaja potpuno prazni, donijeli smo nekoliko predmeta. Većinu stvari donijele smo učiteljice, a pomogli su nam i učenici.

Nakon nastave s učenicima postavili smo školske klupe i nekoliko stolica oko fontane ispred škole. Panoe postavili smo iza klupe na koje smo objesili natpise koji predmeti se tamo nalaze. Pomogao nam je i domar. Postavili smo ulaznu točku na događaj, postavili smo nekoliko klupa i stolica. Na ulaznom mjestu imali smo papir za označavanje predmeta. Kad su štandovi bili spremni, počeli smo ih puniti rabljenim stvarima. Na svakom je štandu bila dvojica učenika koja je bila zadužena za izlaganje predmeta i kasnije radila na tom štandu.

Počeli su dolaziti roditelji i učenici. Svatko tko je želio zamijeniti predmet dobio je kartu. Na događaju nismo imali nikakvih komplikacija. Prostor oko fontane odjednom se pretvorio u čaršiju. Nakon događaja pospremili smo štandove i predmete koji su ostali. Predmeti koji su ostali su spremljeni za sljedeću godinu. Tako smo riješili problem i štandovi neće biti prazni ni sljedeće godine.

Zaključak

Na našoj školi mjenjačnicu smo imali četiri puta. Odaziv roditelja, učenika i svih koji žive u okolini povećava se iz godine u godinu. Svake godine unaprijed pitaju hoće li se događaj održati. Iznenađeni smo bili kvalitetom predmeta koje su učenici donijeli. Predmeti nisu bili slomljeni ili oštećeni. Mnoge igračke izgledale su kao nove. Imali smo velik izbor nakita i modnih dodataka.

Da bi se takav događaj izveo, potrebno je sve dobro razmisliti i zahtjeva puno organizacije. Ali događaj ne bi bio uspješan bez suradnje i uzajamne pomoći kolega.

Literatura

  1. Fidler, P. idr. (2018). Semena sprememb, prihodnost Slovenije, idejnik za učitelje 3., 4. in 5. razreda osnovne šole. Ljubljana: Služba Vlade Republike Slovenije za razvoj in evropsko kohezijsko politiko.

Igre s elementima instrumentalne

agresije

ela_leskovsek

Ela Leskovšek

Sažetak

Igra je važan čimbenik u djetetovom razvoju. U moderno doba sve je manje igara na otvorenom, čime se djeci oduzima mogućnost jačanja socijalnih vještina u kombinaciji s izvornom prirodom. Različite igre i sportovi nude djeci i odraslima priliku da svoje frustracije i energiju oslobode na zdrav način, bezazleno usmjeravaju agresiju, treniraju u grupnoj interakciji, igraju različite uloge i doživljavaju elemente osnovnih igara. U sportskim igrama razlikujemo reaktivnu agresiju koja je nepoželjna i instrumentalnu agresiju koja se kontrolira i služi postizanju cilja. Primjer igre koja ima elemente ovladane igre izveden je tijekom zimske škole u prirodi na skijalištu na Arehu.

Ključne riječi: razvoj djeteta, igra, sport, agresija, zimska škola u prirodi.

The value of sports play with elements of instrumental aggression in a child’s development

Summary

Play is an important factor in a child’s development. As children play less outdoors, they experience less physical activity and thus have reduced opportunities for strengthening their social skills in combination with authentic nature. Various playful physical activities and sports provide children as well as adults a healthy way to release their frustrations and energy, direct their inner aggression in a harmless way,

develop their skills for interacting in a group setting, take on various role play and experience elements of primal games. In sports play we distinguish reactive aggression, which is not desirable, and instrumental aggression, which is controlled and serves a purpose of reaching a particular goal. As part of a winter school curriculum in nature, held in a ski center Areh, we engaged children in games which serve as good examples of games with elements of controlled play.

Key words: child development, play, sport, aggression, winter school curriculum in nature.

Uvod

Agresivno ponašanje nije prihvatljivo u školi. Težimo sigurnom okruženju za sve učenike. Međutim, agresija je prisutna kod većine ljudi, pa je dobrodošlo usmjeravati je u pozitivnom smjeru tamo gdje se kontrolira. Prikladno, u skladu s pravilima, može se izraziti u sportu ili u osnovnim igrama. U zimskoj školi u prirodi organizirali smo sportsku igru s elementima kontrolirane agresije na otvorenom, u kojoj su sudjelovali učenici i učitelji.

Važnost igre u razvoju djeteta i igra “Bitka za sjeverni zid”.

Igra je izuzeto važna za razvoj najvažnijih životnih vještina, od socijalnih vještina, komunikacije, do empatije i samopouzdanja (Musek Lešnik 2020). Međutim, primjećujemo da današnja djeca imaju sve manje mogućnosti za igranje igara na otvorenom. Za razliku od zatvorenog prostora, vanjsko okruženje nije predvidljivo, nije uvijek čisto, vremenski uvjeti mogu biti drugačiji. Djecu ometa strah roditelja ili staratelja da se ozlijede, zaprljaju, da im je hladno i da se prehlade, da se izgube ili ih odvede neznanac. Na taj način djeci oduzimamo priliku za stjecanje i razvijanje važnih životnih iskustava i vještina kroz igru na otvorenom. Problemi se također ogledaju u činjenici da je sve manje prikladnih i neprometnih područja i sve manje vršnjaka i suigrača koji su spremni sudjelovati u igri na otvorenom. Igru u prirodi zamijenila su računala. Škola u prirodi stoga je važan tjedan u životu učenika. Tamo učenicima nije najvažnije naučiti skijati, već je važno i sve ostalo. Učenici se samostalnosti uče bez roditelja, osposobljavaju su za socijalizaciju i druženje s učenicima druge odgojne jedinice. Upoznavaju prirodu, različito vrijeme i igre u prirodi.
Glavna značajka igranja igara je da motivira djetetovu samoaktivnost. Dijete koje se malo igra u djetinjstvu manje je aktivno, inovativno i znatiželjno u odrasloj dobi. S tim je povezan uspjeh u školi, a kasnije i uspjeh u životu.

Snježnu oluju doživjeli smo prošle godine u skijaškom centru na Arehu u zimskoj školi u prirodi, pa su zatvorili skijalište i plan nam se srušio. Učenicima je još trebala neka aktivnost na otvorenom. Organizirali smo igru pod nazivom »Bitka za sjeverni zid«. Sudjelovanje je bilo dobrovoljno, što je bila značajka igre. Svi odrasli pridružili su se djeci sa svim žarom i radošću. Praper vjeruje da je neko vrijeme postojalo uvjerenje da je igra karakteristična za dijete, dok kod odrasle osobe znači nezrelost. Ali istina je suprotna. Odrasla osoba koja se nikad ne igra i ne razumije igru najvjerojatnije je emocionalno otvrdnula i nije sposobna za spontanu interakciju. Stoga je Montaignova tvrdnja da je igra vrlo ozbiljna aktivnost još više istinita (Praper 1993).

Praper je igru podijelio na imaginacijsku igru (play) i stvarnu igru (game). Naša je igra bila organizirana sportska igra s elementima iskonske igre, jer je sadržavala i napad i povlačenje, što je instinktivno ponašanje svih živih bića. Također je bilo potrebno trčanje, kotrljanje po snijegu, skrivanje ispod grmlja i manje izravan fizički kontakt, što ponekad povećava negativnu agresiju.

Prema psihologu Musek Lešniku (2020), igra borbe je najosnovnija u kojoj djeca, posebno dječaci, testiraju svoje tijelo, a ujedno i svoje granice i tako uče socijalizirati i razvijati empatiju na socijaliziran i prihvatljiv način. Prije nekoliko desetljeća počeli smo neopravdano brkati ovu razvojno važnu igru s izrazom nasilja, pa je zato prekidamo i zabranjujemo. S ovim djeci uskraćujemo priliku razvijati razumijevanje sebe u odnosu s drugima. “Dijete koje nema priliku igrati takve igre teško će naučiti razumjeti gdje se njegove granice šire izvan granica drugih i što je prihvatljivo za druge, a što je neugodno” (Musek Lešnik 2020).

Mali neuspjesi možda su uzrokovali frustraciju, zajedno s hladnim okruženjem; ali djeca su je uspjela osloboditi na pozitivan način jer su svi dobili priliku za barem djelomični uspjeh. Fizička aktivnost također opušta, jer se tada u tijelu oslobađaju hormoni zadovoljstva.

U ovoj igri, koja je inače vojne naravi, dok su djeca pokušavala zauzeti parkiralište iznad zida i skinuti zastavu, pokušali smo pokazati da je takva igra moguća bez negativne agresije. Prema Praperu (1993), agresija je prisutnija u igranim igrama. Ove igre također uključuju natjecanje i rivalstvo, pa se moraju poštivati određena pravila. Pravila naše igre bila su jednostavna i jasna, baš kao i u sportovima u kojima vrijede principi sportskog duha. Ta su načela poštivanje pravila, poštivanje konkurenata, poštivanje različitosti, načelo jednakih mogućnosti suradnje, održavanje moći nad vlastitim postupcima, pomaganje slabima da uživaju u sportu i odbijanje nasilja. Naučena agresija s kojom se često susrećemo u učionici uzela je suprotan primjer. Ispod hotela bilo je zasniježeno košarkaško igralište. Bila je to baza za osvajače. Iznad igrališta nad padinom bilo je parkiralište. U hrpu snijega smo zabili nešto što je predstavljalo zastavu. Cilj osvajača bio je dobiti zastavu, a time i teritorij. Mi učitelji branili smo svoj teritorij grudama snijega. Gornju visoravan odvajalo je od osvajača ograda – »sjeverni zid«. Učenici su morali svladati strmu snježnu padinu prošaranu grmljem pogodnim za paravane i skrovišta. Koga je gruda snijega pogodila, morao se vratiti na početnu točku, na ograđeni teren. Djelomično uspješni probili su se do prvog srednjeg platoa, međustanice, što je bila pobjeda za manje spretne učenike, a drugi do gornjeg parkirališta. Svi smo sudjelovali, manje vješti učitelji pripremali su grudice, učenici su odvlačili pažnju u korist kolega iz razreda, štitili se, zaklanjaji jedan drugoga i pripremali se za masovni početak. Ukratko, svi smo taktički surađivali. Sve aktivnosti za postizanje pobjede učenici su planirali sami, bez pomoći odraslih.

Agresivnost u sportu

Pojam agresije različiti autori tumače kao instinkt, izvor energije, osjećaje, način prisile, reakciju na frustraciju itd. (Petrovič, Tusak 1993). U učionicama učenici u agresiji vole oponašati druge učenike. U našoj smo igri negativnu imitativnu agresiju zamijenili primjerom pozitivno orijentirane aktivnosti i agresije. Unatoč činjenici da dječaci uglavnom izražavaju agresiju izvana, a djevojčice više iznutra, one su također sudjelovale u igri. Našu igru mogu usporediti s etabliranim sportskim igrama. U sportu najčešće govorimo o dva smjera agresije: reaktivnoj agresiji i instrumentalnoj agresiji. Reaktivna agresija je nepoželjna u sportu i sastoji se od relativno nekontroliranih agresivnih reakcija, dok se instrumentalna agresija kontrolira i služi postizanju cilja (Petrovič, Tušak 1993).

Iz vlastitog skijaškog iskustva znam kontroliranu agresiju, jer su treneri u nama pokušavali pobuditi zdravu agresiju. Željeli su da pokažemo veliku količinu vlastite aktivnosti i snage, uključujući agresiju, odnosno pozitivnu, poželjnu agresiju, npr. naredbom: »Napadni štap, stazu!« U ovom slučaju agresija nije usmjerena protiv drugih ljudi.

Zaključak

Naša igra nije bila namijenjena djeci kako bi postigli pobjedu, ali njezin doprinos bio je odgoju djece u aktivnu, suradničku, empatičnu, zdravu i opuštenu djecu koja će nastaviti fizičku aktivnost i igrati igre u odrasloj dobi, a na taj način također naučiti pozitivno usmjeravati svoju agresiju.

Literatura

  1. Musek Lešnik, K. (2020). Nasprotje igre je depresija, napisao je Brian Sutton Smith
  2. https://www.abced.si/post/nasprotje-igre-je-depresija-je-zapisal-brian-sutton-smith
  3. Praper, P. (1993). Za razvojno fazo specifične igre. V: Psihološka obzorja, št. 3-4, str. 159 – 171.
  4. Tušak, M., Petrovič, R. (1993). Agresivnost – plod tekmovalne kariere aplskega smučarja, da ali ne? V: Psihološka obzorja, letn. 2, št. 3/4, str. 65-75.

Održivi razvoj u školskoj knjižnici

gordana_GP_renata_CT

Gordana Gregurović Petrović i Renata Cesarec-Topolovec

Sažetak

Školska knjižnica usmjerena je na podupiranje i unapređenje odgojno-obrazovnog rada škole. Usmjerenost na promicanje pismenosti i čitanja, medijsku i informacijsku pismenost, istraživački usmjerenu nastavu i integraciju tehnologije podrazumijeva kreativnu suradnju i timski rad učitelja i stručnih suradnika u zajedničkom planiranju i poučavanju.  Time se povećava kvaliteta nastave te potiče razvoj kognitivnih, praktičnih i socijalnih kompetencija učenika. U knjižnici OŠ Augusta Cesarca, Krapina u svrhu poticanja razvoja darovitih učenika provedene su raznovrsne radionice.  Ovogodišnja  radionica Pucati od zdravlja kao gora – uz održivo baš je fora! ostvarena je suradnjom stručnih suradnica škole – knjižničarke i edukacijske rehabilitatorice. Njome su obuhvaćeni sadržaji međupredmetne teme Održivi razvoj u suodnosu sa sadržajima nastavnog predmeta Prirode. U cilju razumijevanja pojma održivosti  učenici su poučavani i poticani na odgovorno ponašanje u svakodnevnom životu čime doprinose očuvanju prirodnih bogatstava, poboljšanju života na Zemlji i očuvanju ljudskog zdravlja i blagostanja. Resursi školske knjižnice, interdisciplinarni pristup i primjena digitalnih alata doprinijeli su stjecanju novih znanja, interesa i odgovornosti učenika za vlastito učenje i promicanje održivog razvoja.

Ključne riječi: održivi razvoj, zdravlje, blagostanje, interdisciplinarnost, digitalni alati

Uvod

U radionici koja je organizirana u školskoj knjižnici ove su godine zbog epidemioloških uvjeta sudjelovali daroviti učenici jednog odjela 6. razreda.  Osmislile su je i pripremile stručne suradnice škole – knjižničarka i edukacijska rehabilitatorica. Radionicom su planirani i ostvareni sadržaji nastavnog predmeta Prirode u suodnosu s međupredmetnom temom Održivi razvoj i njenim odgojno-obrazovnim ishodima:

  • učenik objašnjava povezanost ekonomskih aktivnosti sa stanjem u okolišu i društvu
  • procjenjuje kako stanje ekosustava utječe na kvalitetu života
  • prosuđuje kako različiti oblici djelovanja utječu na održivi razvoj
  • sudjeluje u aktivnostima koje promiču održivi razvoj u školi i lokalnoj zajednici
  • objašnjava kako stanje u okolišu utječe na dobrobit.

Radionicom su također planirani i ostvareni sadržaji i međupredmetne teme Učiti kako učiti. Kod učenika se nastojalo razvijati aktivan pristup i pozitivan stav prema učenju te ih osposobiti za primjenu stečenog znanja i vještina. Poticao se interes učenika za samostalnim korištenjem različitih izvora znanja u svrhu razumijevanja pojma održivosti, samostalnog i odgovornog ponašanja u svakodnevnome životu vezano uz održivost. Uz ovu međupredmetnu temu planirani su i ostvareni sljedeći odgojno-obrazovni ishodi:

  • učenik samostalno traži nove informacije iz različitih izvora, transformira ih u novo znanje i uspješno primjenjuje pri rješavanju problema
  • samostalno oblikuje svoje ideje i kreativno pristupa rješavanju problema
  • samovrednuje proces učenja i svoje rezultate, procjenjuje ostvareni napredak te na temelju toga planira buduće učenje
  • ostvaruje dobru komunikaciju s drugima, uspješno surađuje u različitim situacijama i spreman je zatražiti i ponuditi pomoć.

Tijekom rada uvažavane su sposobnosti, potrebe i interesi učenika. Promatrajući darovitost znanstvenici su došli do rezultata tzv. troprstenaste koncepcije darovitosti prema kojoj produktivnu darovitost uvjetuju tri osnovne skupine osobina: iznadprosječno razvijene sposobnosti, kreativnost i osobine ličnosti – posebno specifična motivacija za rad. Sposobnosti su najmanje podložne promjeni, dok se kreativnost i motivacija mijenjaju tijekom vremena pod utjecajem okoline. Vodeći se tim načelima, u cilju poticanja razvoja darovitosti,  osmišljavane su i definirane raznovrsne aktivnosti za čije je provođenje odabrana radionica kao oblik interaktivnog učenja i poučavanja. U njihovu provođenju važno je kod učenika poticati pozitivnu sliku o sebi i povjerenje u vlastite mogućnosti, što je i temelj razvoja intrinzične motivacije. Povoljna nastavna atmosfera tj. stvaranje ugodnog ozračja omogućuje njezin razvoj, učenike potiče na samostalno promišljanje i aktivnost, pruža im slobodu i potiče maštu. 

Tijek aktivnosti

U cilju stvaranja ugodnog ozračja, susret je započeo razgovorom o knjižnicama te je uslijedila oluja ideja uz pojam Zdravlje.  Nakon izražavanja asocijacija učenici su samostalno definirali pojam zdravlje i potražili u rječnicima objašnjenje njegova značenja. Nastavili su rad izražavanjem poznatih poslovica o zdravlju te upoznali pojam frazema i frazeološkog rječnika kao i način njegova korištenja. Dobivene informacije primijenili su u samostalnom korištenju frazeoloških rječnika.

Zatim su zajednički osmišljavali i navodili što sve utječe na zdravlje i dovodi do blagostanja. Navedene čimbenike koji utječu na zdravlje (higijena, prehrana, tjelesna aktivnost, okoliš i učenje) slikovno su prikazali razradivši pojedine njihove segmente kao što su: pravilno pranje ruku, piramida zdrave prehrane, tjelesne aktivnosti, aktivnosti koje doprinose očuvanju i zaštiti okoliša te povijesni razvoj izvora učenja.  Učenike se također poticalo na razvijanje pozitivnog odnosa prema zdravlju kao i važnosti njegove zaštite i očuvanja.

Radionica je nastavljena istraživačkim radom. Učenici su pronalazili zanimljive informacije o navedenim čimbenicima koji utječu na zdravlje služeći se općim i dječjim enciklopedijama u tiskanom i elektroničkom obliku. Rješavajući radne listiće, pronađene su informacije uspoređivali, kritički vrednovali i nadopunjavali novima. Zbog epidemioloških uvjeta zadatke su rješavali i uratke prezentirali individualno. Stvaranju preduvjeta za daljnji rad pridonijelo je aktivno slušanje.

Uslijedila je sistematizacija obrađenih sadržaja sudjelovanjem u online kvizu. Korištenjem računala pokazali su razinu razumijevanja i pamćenja obrađenih sadržaja kao i stečene računalne i digitalne vještine.

Nakon samoprovjere učenici su razgovorom upućivani i navođeni na razumijevanje pojmova ravnoteža, održivi razvoj i blagostanje.  Pri tom su upoznati sa ciljevima održivog razvoja UN-a čime se željelo naglasiti koliko je važno osigurati uvjete za zdrav život i promovirati blagostanje za ljude svih generacija. Svaki je učenik vezano uz ranije obrađenu temu (higijenu, prehranu, tjelesne aktivnosti, okoliš i učenje) izradio oblak riječi koristeći digitalni alat WordArt i ispunio anketni upitnik.                

Koristeći rezultate anketnih upitnika analizirali su što čine za svoje zdravlje, a na čemu trebaju još poraditi kako bi ga unaprijedili. Navedeno su unijeli u plan za unapređenje osobnog zdravlja i primjenjivali kroz 5 dana uz vođenje dokumentacije. Ukazivalo se na važnost primjene prihvatljivog i održivog ponašanja u svakodnevnim navikama koje pridonose očuvanju zdravlja i blagostanja. Nakon provedbe učenici su izrazili da su se osjećali bolje i uspješnije te da su navedenim aktivnostima unaprijedili svoje zdravlje.

Na kraju je provedena evaluacija ispunjavanjem listića i korištenjem digitalnog alata Mentimeter. Učenici su izrazili zadovoljstvo usvojenim znanjem, uspješno odrađenim zadacima, aktivnim sudjelovanjem te iskazanim poštovanjem među svim sudionicima.

Zaključak

Školska knjižnica kao izvor informacija i znanja pruža širok spektar mogućnosti za usvajanje novih znanja u svrhu osobnog rasta i razvoja učenika. Znanje stečeno u školskoj knjižnici predstavlja osnovu budućeg razvoja svakog pojedinca. Važna je i nezaobilazna njena uloga i u poticanju razvoja darovitosti. Različite profesionalne kompetencije stručnih suradnica, timski pristup, mentorska nastava i obogaćivanje sadržaja te uporaba IKT-a doprinijelo je promicanju održivog razvoja kao važne sastavnice u osiguravanju uvjeta za zdrav život i blagostanje.

Literatura

  1. Bioteka – udruga za promicanje biologije i srodnih znanosti (bez dat.) Globalni ciljevi održivog razvoja UN-a Preuzeto 5.10.2020. s https://lora.bioteka.hr/un-ciljevi-odrzivog-razvoja/
  2. Lau, Jesús. (2011). Smjernice za informacijsku pismenost u cjeloživotnom učenju: završna verzija. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo.
  3. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova [MVEP] (bez dat.) Održivi razvoj. Preuzeto 2.10.2020. s http://www.mvep.hr/hr/vanjska-politika/multilateralni-odnosi0/globalne-teme/odrzivi-razvoj/
  4. Vizek Vidović, V., Rijavec, M., Vlahović Štetić, V. i Miljković, D. (2014). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP.

Dan prirodnih znanosti

o invazivnim stranim vrstama na Škalskom jezeru

ines_pirmansek

Ines Pirmanšek

Sažetak

Dani znanosti su oblik rada u učionici koji omogućavaju učenicima produbljivanje i proširivanje znanja o prirodnim sadržajima kroz razne aktivnosti. Znanstveni sadržaj važan je sastojak svakodnevnog života. Priroda je temelj ljudskog opstanka, te je važno znati za održivost suživota i djelovanje u korist prirode. Poznavanje prirodnih znanosti temelj je za bolji ekonomski uspjeh, čemu svi težimo. Zadatak učitelja je nadahnuti učenike za sadržaje znanosti, a kroz sadržaje dana znanosti, ti se interesi učenika produbljuju. Učenici motivirani učenjem brže pamte sadržaj, uče sa zadovoljstvom i postižu bolje rezultate. Zbog toga dane znanosti treba dobro planirati, jer u protivnom možemo postići još manje interesa.

Ključne riječi: dan znanosti, invazivne strane vrste, istraživačko učenje, motivacija

1. Uvod

Dani znanosti u srednjoškolskim programima su dio aktivnosti od interesa, a broj sati određuje se obrazovnim programom. Učitelju je omogućeno da odabere tematsko područje koje treba konsolidirati i nadograditi, sadržaj se može samostalno odraditi kao znanstveni dan ili se može isprepletati s drugim podclip_image002ručjima tijekom projektnih dana i stručnih ekskurzija. Uključivanje znanstvenih sadržaja u projektne dane zahtijeva timski rad nastavnika, a istodobno studenti razvijaju vještine povezivanja znanja iz različitih područja.

Slika 11 Rješavanje radnog lista pod vodstvom učitelja (osobna arhiva)

2. Dan prirodnih znanosti o invazivnim stranim vrstama na Škalskom jezeru

Prirodoslovne sadržaje o prepoznavanju invazivnih stranih vrsta na terenu uključujem u programe srednjeg strukovnog i srednjeg strukovnog obrazovanja iz predmeta prirodnih znanosti i biologije. Pitanje invazivnih vrsta uvrštavam u sadržaje Ekosistema i zaštite okoliša, klimatske promjene i čovjeka.

Umjetni ekosustav, Škalsko jezero, stvoren uslijed vađenja ugljena u Šaleškoj dolini, idealan je prostor za učenje i prepoznavanje invazivnih vrsta na terenu. Vodeni okoliš dodatno potiče širenje ovih vrsta. Dane znanosti provodimo tijekom vegetacije biljaka u proljetnim i jesenskim mjesecima. Metodom promatranja i istraživanja studentima objašnjavaclip_image004m utjecaj invazivnih stranih vrsta na određeni ekosustav. Studenti rješavaju radni list u odabranim točkama na putu učenja.

Slika 2. Dan prirodnih znanosti u proljeće 2021. uz Škalsko jezero (osobna arhiva)

clip_image006Studenti su uključeni u cijelosti u integrirani proces učenja, jer učenje s otkrivanjem i istraživačko učenje vrlo su dobri oblici stjecanja novih znanja.

Slika 3. Prepoznavanje japanskog dresnika na livadi uz jezero Skal (osobna arhiva))

3. Zaključak

Čovjek se sve više otuđuje od prirode. Da bi nam priroda opet bila blizu, moramo početi razvijati već kod djece tijekom šetnji prirodom s njihovim roditeljima ili bakama i djedovima, na prvom mikroskopu, uz poklon knjige o životinjama ili dok gledamo popularne znanstvene emisije. U svim spomenutim slučajevima susrećemo se s praktičnim radom u znanosti. Važno je da učenici s pruženim sadržajem formiraju pozitivan stav prema prirodi, posebno da im se omogući stjecanja iskustva u prirodi.

Biti s prirodom,
gledati je i razgovarati s njom je stvarna sreća.
Lev Nikolajevič Tolstoj

4. Literatura

  1. Skupina autora. Terenski vodič za prepoznavanje tuđih vrsta u šumama.
  2. Ljubljana: Založba Silva Slovenica, Gozdarski inštitut Slovenije. 2019
  3. Skupina autora. Iskustveno učenje. Ljubljana: Založba Emka. 2019
  4. SMOLE DJORDJEVIĆ, Maja. Održivi razvoj s odabranim poglavljima iz biologije. Ljubljana: Zavod IRC. 2010

Putevima naših predaka

lea_kosak

Lea Košak

Sažetak

U svom članku pod naslovom Putevima naših predaka predstavljam projektni odgojno-obrazovni rad koji se odvijao u sklopu interesne aktivnosti Fit školarac. Uključeni su bili učenici drugih razreda Osnovne škole Center iz Novog mesta. Ovu temu sam odabrala jer pridonosi poštovanju i očuvanju naše kulturne baštine te jača svijest o njenoj važnosti još u djetinjstvu. Učenike je ova tema izuzetno privukla. Projektni rad se temeljio na aktivnom sudjelovanju učenika u raznim aktivnostima te proizlazio iz potreba i interesa učenika. U svim aktivnostima prevladavala je pozitivna atmosfera, dobra dvosmjerna komunikacija, uvažavanje, poštivanje te međusobno poticanje i suradnja. Cijelo vrijeme zajedno smo težili postizanju ciljeva koje smo si postavili. Kroz razne aktivnosti učenici su upoznavali živote naših predaka: tražili informacije o životu u prošlosti, prikupljali stare predmete, crtali i slikali stare predmete ugljenom, prikupljali stare igre i stare igračke te se njima igrali, razgledavali najstarije kuće u gradu i uspoređivali život u prošlosti sa životom danas. Konačna evaluacija pokazala je da smo uspješno postigli sve postavljene ciljeve.

Ključne riječi: kulturna baština, interesna aktivnost, projektni odgojno-obrazovni rad, međusobna suradnja, aktivno učenje.

Uvod

Za projektni odgojno-obrazovni rad pod nazivom Putevima naših predaka odlučila sam se jer sam željela da su svi učenici cijelo vrijeme aktivno uključeni u razne aktivnosti jer na taj način najkvalitetnije dolaze do izravne spoznaje i znanja, a time i realizacije postavljenih ciljeva. Pritom sam neprestano poticala, usmjeravala te pomagala učenicima u provođenju aktivnosti. Projektni odgojno-obrazovni rad izvodila sam u okviru interesne aktivnosti.

Trajanje izvođenja projekta: 8 nastavnih sati, povezanih u dva mjeseca.

Operativni ciljevi: Učenici:

  • znaju razlikovati prošlost i sadašnjost u svom životu i znaju da je život ljudi u prošlosti bio drugačiji,
  • upoznaju segmente života ljudi u prošlosti i danas (prebivalište, prehrana, odjeća, rad, prijevoz),
  • razumiju značenje kulturne baštine,
  • navikavaju se na samostalan i kreativan rad,
  • razvijaju međusobnu suradnju,
  • razvijaju motoričke sposobnosti,
  • jačaju samopouzdanje,
  • razvijaju odgovornost,
  • navikavaju se na promatranje i opušteno likovno izražavanje,
  • prezentiraju i izvještavaju o svom radu

Središnji dio

1. Inicijativa

Inicijativa je spontano potekla od učenika. Na nastavni sat interesne aktivnosti donijela sam vrlo staru krpenu lutku koju sam pronašla kod svoje prabake. Budući da su učenici bili oduševljeni starom lutkom i jako zainteresirani za nju, došli smo na ideju da će naša tema biti život u prošlosti, kojoj smo se posvetili sljedećih osam sati. Izveli smo Oluju ideja. Na moj poticaj, učenici su nabrajali ideje – ključne riječi koje su vezali uz riječ prošlost. Na ploči je stvorena tablična slika.

2. Skiciranje projekta i planiranje izvedbe

S učenicima smo pogledali ključne riječi koje su naveli uz riječ prošlost. Uz pomoć učeničkih ideja – ključnih riječi, odredili smo kojim ćemo aktivnostima postići postavljene ciljeve. Aktivnosti sam istodobno zapisivala na ploču. Dogovorili smo se da će se naš projekt zvati PUTEVIMA NAŠIH PREDAKA. Zatim smo zajedno pregledali nacrt projekta i slijedio je plan provedbe. Učenici su opušteno izrazili želje u kojim aktivnostima bi htjeli sudjelovati.

Do realizacije ciljeva došli smo sljedećim aktivnostima:

  • traženje informacija u knjigama i enciklopedijama o životu u prošlosti,
  • prikupljanje starih predmeta,
  • crtanje i slikanje starih predmeta ugljenom,
  • prikupljanje starih igara i igračaka,
  • igranje starim igračkama i igranje starih igara,
  • razgledavanje najstarijih kuća u gradu,
  • uspoređivanje života u prošlosti sa životom danas,
  • izrada plakata,
  • oblikovanje izložbe te prezentacija.

U nastavku predstavljam nekoliko aktivnosti.

3. Faza izvođenja projekta

3.1. Traženje informacija u knjigama i enciklopedijama o životu u prošlosti

Sljedeći sat s učenicima sam otišla u školsku knjižnicu, gdje smo posudili knjige i enciklopedije o životu u prošlosti. Učenici su se u razredu spontano podijelili u manje skupine prema svojim interesima. Jedna skupina je u literaturi istraživala stare kuće, druga skupina istraživala je stare predmete, treća skupina stare igre i igračke, četvrta skupina je istraživala školu u prošlosti, peta skupina sredstva prijevoza u prošlosti, šesta skupina rad ljudi u prošlosti, a sedma je skupina istraživala slobodno vrijeme ljudi u prošlosti. Skupine su pronašle važne informacije i zapisale ih na šeleshamer. Učenicima sam objasnila nove pojmove.

3.2. Prikupljanje starih predmeta

Slika 1Tijekom sljedećeg sata interesne aktivnosti dogovorili smo da učenici u školu donesu stare predmete koje su koristile njihove bake, djedovi, prabake i pradjedovi. Učenici su se spontano podijelili u skupine prema tome koje predmete su htjeli ponijeti u školu. Jedna je skupina donijela stari pribor za kuhanje, druga skupina je donijela pribor za šivanje, pletenje, glačanje, pranje…, a treća skupina pribor za slobodno vrijeme i vjerske obrede. Prikupili smo sve stare predmete i napravili izložbu

Slika 1. Izložba starih predmeta

3.3. Crtanje i slikanje starih predmeta ugljenom

Učenici su se spontano podijelili u tri skupine, prema interesima likovnog stvaranja. Nakon promatraSlika 2nja starih predmeta, sve tri skupine učenika iste su crtali i slikali ugljenom. Jedna skupina crtala je stari mlinac, druga skupina staru vagu, a treća skupina staro glačalo.

Slika 2. Izložba likovnih radova

3.4. Prikupljanje starih igara i igračaka

Učenici su se spontano podijelili u dvije skupine. Jedna skupina učenika je u školu donijela stare igre svojih baka, djedova, prabaka i pradjedova, dok je druga skupina donijela njihove stare igračke. Napravili smo izložbu. Učenici su se starim igračkama i igrali.

Slika 3Slika 4
Slika 3. Izložba starih igračaka        Slika 4. Igranje praćkom

3.5. Razgledavanje najstarijih kuća u gradu

Tijekom sljedećeg sata interesne aktivnosti s učenicima smo krenuli u razgledavanje najstarijeg djela Novog mesta, zvanog Breg. Razgledavali smo najstarije kuće u gradu.

3.6. Uspoređivanje života u prošlosti sa životom danasSlika 5

Učenici su se ponovno spontano podijelili u dvije skupine. Jedna skupina je tražila i izrezala slike života u prošlosti, dok je druga skupina tražila i izrezala slike života danas. Skupine su uspoređivale život u prošlosti sa životom danas i zajedno izradile plakat

Slika 5. Plakat – Život u prošlosti – Život danas

Zaključak

Učenici su se u provođenju svih aktivnosti veoma potrudili, a tijekom aktivnosti bili su vrlo motivirani i entuzijastični jer ih je tema zaista privukla. Ciljevi našeg projektnog rada bili su u potpunosti ostvareni. S učenicima smo izradili plakat te postavili izložbu svih proizvoda.

Literatura

  1. Program osnovnošolskega izobraževanja. Interesne dejavnosti za devetletno osnovno šolo. (2008). Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport: Zavod RS za šolstvo.
  2. Bezjak, J. (2006). Drugačna pot do znanja: projektno učno delo BJ − od ideje do izdelkov. Ljubljana: Somaru.
  3. Novak, H. (1990). Projektno učno delo, drugačna pot do znanja. Ljubljana: DZS.
  4. Cvetko, I. (2017). Otroške igre na Slovenskem od A do Ž. Celje; Ljubljana: Celjska Mohorjeva družba: Društvo Mohorjeva družba.
  5. Rice, C. (1996). Otroci skozi čas. Tržič: Učila.
  6. Millard, A. (1989). Ljudje nekoč. Ljubljana: Domus: Mladinska knjiga.
  7. Caselli, G. (1988). Življenje skozi stoletja. Ljubljana: Domus: Mladinska knjiga.
  8. Antić, M., Bajd, B., Ferbar, J., Grgičević, D., Krnel, D., Pečar, M. (2012).
  9. Okolje in jaz: spoznavanje okolja za 2. razred: učbenik. Ljubljana: Modrijan.
  10. Hergan, I., Battelli, C., Kolar, M., Kovač, T. (2004). Dotik okolja 2: spoznavanje okolja v prvem razredu 9-letne osnovne šole: učbenik. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  11. Kolar, M. (2011). Učni načrt: Program osnovna šola: Spoznavanje okolja: Ljubljana. Ministrstvo za šolstvo in šport. Zavod RS za šolstvo.
  12. Košak Blumer, S. (2009). Sto narodnih noš na Slovenskem. Ljubljana: Prešernova družba.
  13. Macdonald, B. (2008). Zapisano s krvjo: kratka zgodovina civilizacije. Dob pri Domžalah: Miš.
  14. Sokolov, C. (2021). Bilo je nekoč na deželi. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  15. Gray, L. (2010). 120 zgodovinskih projektov. Radovljica: Didakta.

Međupredmetna nastava na otvorenom

marjetka_hocevar

Marjetka Hočevar

Sažetak

U članku želim predstaviti iskustvo održavanja nastave na otvorenom koje se pokazalo kao primjer dobre prakse. U trenutnim vremenima epidemije to iskustvo je možda čak i dragocjenije, budući da je usmjereno na održavanje nastave u prirodi.

Učenici drugog razreda OŠ Tržišče jako se raduju cjeloživotnom obrazovanju i često se njime služe. Jedna od takvih aktivnosti bila je međupredmetna poveznica s nastavom upoznavanja okoliša, književnosti i tjelesnog odgoja koju smo proveli na livadi i u šumi. Tog dana je dodatna vrijednost odgoja bio zaključak kada smo si skuhali ljekoviti ekološki čaj. Tog dana smo zaista mnogo uživali s učenicima, stekli mnogo praktičnog znanja te, prije svega, mnogo se kretali na otvorenom.

Ključne riječi: nastava na otvorenom, iskustveno učenje, domaći čaj.

1. Uvod

Povratak učenika u školu nakon što su one bile zatvorene gotovo četiri mjeseca donijelo je veliku radost, nešto briga i, istovremeno, veliku brigu na teret učiteljima. Kao učitelji, u brizi za zdravlje svih osoba uključenih u rad odgojno-obrazovnih ustanova dužni smo se pridržavati velikog broja preporuka i uputa za sprečavanje zaraze novim koronavirusom Jedna od tih je što češće izvođenje nastave na otvorenom, ako je to moguće.

Svi mi koji se bavimo odgojem i obrazovanjem znamo da aktivnosti na otvorenom značajno pomažu zdravom razvoju osobnosti (Skribe-Dimec, 2014). Učitelji mogu takvu nastavu pripremiti tako da bude jeftina, zdrava, zabavna i u skladu s održivim razvojem. Pored toga, to će pomoći u osobnom i društvenom razvoju djece i postizanju drugih ciljeva.

2. Nastava izvan učionice

U literaturi se upotrebljavaju različite definicije za nastavu na otvorenom. Skribe-Dimec (2014) navodi da je to organizirano obrazovanje koje se odvija izvan školskih zgrada. Možemo ju izvoditi na različitim lokacijama: u okolici škole, u prirodu, u urbanim okruženjima, na poljoprivrednim gospodarstvima, u parkovima ili u ustanovama koje se bave nastavom na otvorenom (CŠOD, poljoprivredne škole), u zoološkim i botaničkim vrtovima, u muzejima, kazalištima, galerijama, itd. Iz navedenoga možemo vidjeti kako je nastava na otvorenom vrlo širok pojam koji uključuje opsežan spektar aktivnosti. Učitelji moraju biti svjesni te činjenice i češće približiti prirodu i kretanje učenicima.

3. Prednosti nastave na otvorenom

Izvođenje nastave na otvorenom ima brojne pozitivne učinke na dijete, njegov kognitivni, emocionalni i društveni razvoj te na njegovo zdravlje. Sve više stručnjaka zalaže se za nastavu na otvorenom, budući da priroda učenicima pomaže razumjeti okoliš i prirodu te ih potiče na fizičku aktivnost. Vrijeme provedeno u prirodi pozitivno utječe na zdravlje i dobrobit te učenicima omogućuje da nauče procjenjivati i upravljati rizicima (Mramor, 2015).

4. Provedene aktivnosti

U nastavku ću predstaviti primjer dobre prakse te kako smo u 2. razredu OŠ Tržišče proveli aktivnosti cjeloživotnog učenja. Međupredmetno smo povezali nastavu književnosti, upoznavanja okoliša te tjelesnog odgoja.

U razredu smo s učenicima najprije pročitali slikovnicu Mojiceje Podgoršek, naslova „Eko čarovniška škola“ (Eko-škola za čarobnjake). Detaljno smo razgovarali o pročitanoj knjizi, objasnili nepoznate riječi, potražili glavnu temu bajke i povezali je sa svakodnevnim životom. Bajku su učenici također nacrtali u bilježnicu. Potom smo razgovarali o biljkama u vrtu, što sve sadimo i sijemo kod kuće te koje biljke naši roditelji upotrebljavaju u kuhanju. Nakon toga smo razgovor usmjerili na prirodu. Detaljnije nas je zanimalo koje biljke možemo naći u prirodi, a mogu se upotrijebiti ili konzumirati. Moramo samo prepoznati i zgrabiti sve što nam priroda nudi. Nakon toga smo prikupljali prijedloge što si sve možemo sami pripremiti iz samoniklih, ekoloških biljaka koje možemo naći u prirodi. Došli smo na ideju da ćemo negdje nakon epidemije, kada budemo naročito morali brinuti za svoje zdravlje i zdravlje svih drugih, pripremiti čaj od svježe ubranih biljaka. Tako ćemo krenuti u bitku s virusima koji nas u tom trenutku okružuju sa svih strana.

Potom smo otišli u proljetnu šetnju na obližnje brdo. Put nas je vodio kroz šumu i livade. Promatrali smo prirodu koja se još uvijek budi. Divili smo se pupoljcima na drveću i grmlju te njihovom otvaranju, promatrali smo vrijeme koje postaje sve ljepše, a temperature sve više. Pritom smo se pošteno razgibali, uživali u svježem zraku, upoznali mnogo novog cvijeće i, prije svega, ubrali svježe biljke za pripremu čaja. Ubrali smo cvjetove jaglaca, ljubičica, podbijela, tratinčica, cvjetove maslačka, mlade listove šumskih jagoda i ljekoviti plućnjak. Upoznali smo još mnogo drugih vjesnika proljeća koje nismo dodali u čaj: šafran, kukurijek, ciklama, bijela šumarica, i dr. U šetnji smo razgovarali o prirodi te kako možemo i sami pomoći da okoliš bude čišći. Nažalost, na putu smo vidjeli previše otpada. Učenici su samoinicijativno dali prijedlog da sljedeći put sa sobom uzmemo vreće za smeće i očistimo put. Vrlo rado ćemo to učiniti čim nam se pruži prva prilika.

Slika1Slika2Slika3Slika 1. Ljubičice                     Slika 2. Jaglaci                     Slika 3. Plućnjak

Nakon toga smo u školi prokuhali vodu i od svježe ubranih biljaka pripremili odličan čaj. Dodali smo mu i domaći med od lokalnih proizvođača i limun. Jedva smo čekali da se ohladi kako bi mogli nazdraviti ekološkim, ljekovitim i proljetnim napitkom.

Slika4Slika5
Slika 4. Priprema čaja          Slika 5. Živjeli!

Tog dana su i učiteljica i učenici uživali u nastavi. Najbolje od svega je da smo pritom mnogo toga naučili.

5. Poveznica s nastavnim planom i programom

Aktivnosti koje sam opisala kao primjer dobre prakse povezuju se s nastavnim planom i programom i uključuju važne obrazovne ciljeve (Interaktivni nastavni plan i program).

Slovenski jezik – književnost:

Učenici:

  • usvajaju i doživljavaju interpretativno pročitanu bajku;
  • produbljuju iskustva i razumijevanje te izražavaju mišljenja o pročitanoj priči;
  • navode razloge zbog kojih smatraju da je ekološko ponašanje junaka u književnom djelu važno.

Upoznavanje okoliša:

Učenici:

  • znaju objasniti kako sami aktivno doprinose zaštiti i održavanju prirodnog okoliša te uređivanju okoliša u kojem živimo;
  • uče da im zdrava prehrana i tjelesne vježbe omogućavaju rast i razvoj te da im pomažu očuvati zdravlje;
  • znaju prepoznati, navesti naziv i uspoređivati različita živa bića i okoliš.

Tjelesni odgoj

Učenici:

  • opušteno izvode prirodne oblike kretanja (različite oblike hodanja, trčanja i skokova);
  • sigurno izvode jednostavne zadatke kretanja;
  • upotrebljavaju osnovnu opremu za putovanje i poštuju pravila za sigurno hodanje.

6. Zaključak

Učenici su bili izrazito motivirani za rad pri izvođenju nastave u prirodi. Za vrijeme podučavanja su aktivno sudjelovali i samoinicijativno predlagali neke aktivnosti. Priroda, konkretnije šuma i livada, nude nam okruženje za učenje koje kod učenika budi pozitivne osjećaje, kreativne ideje, umiruje ih i pomaže im otkriti vlastite mogućnosti stvaranja. Smatram da bi svi učitelji trebali biti svjesni tih činjenica i češće se služiti nastavom izvan učionica.

Literatura

  1. Skribe-Dimec, D. (2014). Pouk na prostem (doktorska disertacija). Ljubljana: Sveučilište u Ljubljani, Pedagoški fakultet.
  2. Mramor, Š. (2015). Pouk na prostem pri predmetu spoznavanje okolja v drugem razredu osnovne šole (diplomski rad). Ljubljana: Sveučilište u Ljubljani, Pedagoški fakultet.
  3. Interaktivni nastavni plan i program. URL: https://dun.zrss.augmentech.si/#/ [datum pristupa 16. 5. 2021].

Digitalna osposobljenost učitelja

u epidemiji

mateja_RL

Mateja Repovž Lisec

Sažetak

Obrazovanje na daljinu se vrlo usklađeno odvijalo u Osnovnoj školi Tržišče. Rezultati su pokazali da su učitelji i učenici bili svakodnevno u kontaktu ili barem dva ili više puta na tjedan putem videokonferencija ili uputa za usmjeravanje preko mrežne nastave. Pri korištenju digitalnom tehnologijom, učitelji su ponajviše napredovali na svim područjima digitalnih kompetencija te imaju vještine potrebne za upotrebu različitih internetskih alata. Učitelji smatraju da će i u poučavanju u školi zadržati neke od pristupa poučavanja.

Ključne riječi: poučavanja, informacijsko-komunikacijska tehnologija, profesionalni razvoj, nastava na daljinu

1. Uvod

Raširenost virusa COVID-19 i proglašenje epidemije je po cijelom svijetu prouzročilo masivno zatvaranje škola, kako u prvom tako i u drugom valu epidemije. S obzirom na trenutno stanje digitalne osposobljenosti učitelja i opremljenost škola digitalnom tehnologijom, škole su se morale snaći preko noći, a sve to utjecalo je na učinkovitu domišljatost učitelja i prilagodbu stanju u kojem smo se našli.

U zadatku sam proučila digitalnu osposobljenost učitelja Osnovne škole Tržišče u obrazovanju na daljinu te na koji način i koliko često su učitelji uspostavljali kontakt s učenicima. Rezultati istraživanja pružili su uvid u upotrebu internetskog alata od strane učitelja, a posebno osposobljenost za rukovanje različitim internetskim alatima u Osnovnoj školi Tržišče.

2. Prezentacija prikupljenih podataka o primjeru iz prakse

Osnovna škola Tržišče manja je škola u Općini Sevnica. Škola ima 122 učenika i 17 učitelja. Svi učitelji u školi imaju računala u učionicama te interaktivne ploče koje se upotrebljavaju u nastavi u razredu. Na taj način svakodnevno i u nastavi u razredu privikavamo učenike na upotrebu različitih internetskih okruženja, kao i na upotrebu različitih aplikacija u računalnoj učionici koja ima 25 računala.

Svi učitelji i učenici Osnovne škole Tržišče dobili su odgovarajuća računala i kamere, a isto tako, svima smo također osigurali modeme za nesmetano obrazovanje na daljinu. Vodstvo je također osiguralo odgovarajuću tehničku podršku učiteljima i učenicima.

Na razini škole dogovorili smo jedinstveni komunikacijski kanal podučavanja na daljinu od 1. do 5. razreda te od 6. do 9. razreda. Od 1. do 5. razreda u obrazovanju na daljinu upotrebljavali smo internetsko okruženje Google Classroom, a videokonferencije smo obavljali preko sustava za videokonferencije Zoom. Od 6. do 9. razreda sve aktivnosti obavljali smo preko internetskog okruženja za učenje MS Teams.

Pored jedinstvenog sustava obrazovanja, uskladili smo i raspored sati te ga prilagodili tako da smo uveli blok-satove. Time smo htjeli izbjeći situaciju u kojoj bi učenici u rasporedu sati imali previše različitih predmeta u jednom danu. Vodstvo škole je učitelje koji provode nastavu u odjelima produženog boravka preraspodijelilo tako da su podučavali učenike s poteškoćama u učenju.

3. Rezultati i rasprava

Podaci su prikupljeni putem upitnika. U tu svrhu pripremila sam već postojeći upitnik kojeg su autori Rupnik Vec i drugi (2020) upotrijebili u istraživanju naziva Analiza obrazovanja na daljinu za vrijeme prvog vala epidemije COVID-19 u Sloveniji 2020. godine (Analiza izobraževanja na daljavo v času prvega vala epidemije covida-19 v Sloveniji v letu 2020).

3.1. Uspostavljanje kontakata s učenicima

Većina učitelja razredne nastave (71 %) je u radu na daljinu kombinirao izvođenje nastave putem videokonferencije i usmjeravanje učenja preko pisanih uputa i aktivnosti u Google Classroomu, dok je većina predmetnih učitelja (70 %) nastavu izvodila tako da su s učenicima uspostavili kontakt putem videokonferencija (MS Teams). Nijedan od učitelja nije samo prosljeđivao pisane upute učenicima za samostalan rad putem elektroničke pošte. Tako su učitelji razredne nastave (57 %), kao i predmetni učitelji (90 %) na tjednoj razini najčešće upotrebljavali videokonferencije preko Zooma ili MS Teamsa za uspostavljanje kontakta s učenicima, dok je otprilike jedna trećina učitelja razredne nastave najčešće pružala upute i aktivnosti pomoću internetskog okruženja za učenje Google Classroom.

Čak 86 % učitelja razredne nastave bilo je u svakodnevnom kontaktu s većinom učenika, a većina predmetnih učitelja (70 %) je s većinom učenika bila u kontaktu dva ili tri puta na tjedan. Smatram da je to posljedica činjenice da predmetni učitelji prema rasporedu sati imaju manje sati s učenicima za pojedinačne predmete. Kao primjer mogu navesti prirodne znanosti koje su prema rasporedu sati samo dva ili tri puta na tjedan te je stoga učiteljica prirodnih znanosti bila u kontaktu s učenicima samo dva ili tri puta na tjedan, budući da tako zahtijeva priroda posla. Na razini razreda, učitelji iz odjela produženog boravka koji su za vrijeme epidemije preuzeli rad s učenicima koji imaju poteškoće u učenju susretali su se s pojedinim učenicima dva ili tri puta na tjedan. Razumljivo je da su predmetni učitelji, kao učitelji predmetne nastave, bili manje u kontaktu sa svim učenicima, budući da je svaki učitelj podučavao samo nekoliko sati na tjedan po predmetu, a istovremeno je do toga došlo također zbog reorganizacije rasporeda sati.

3.2. Osposobljenost učitelja

Sljedeći odjeljak odnosio se na osposobljenost učitelja na području digitalne tehnologije u nastavi na daljinu. Pitanja su bila usmjerena na traženje odgovora na kojim područjima digitalnih kompetencija su učitelji napredovali za vrijeme obrazovanja na daljinu te koliko su digitalno pismeni.

41 % učitelja izjavilo je da su znatno napredovali u upotrebi digitalne tehnologije pri aktivnom uključivanju učenika, 41 % učitelja da su jako napredovali u odabiru različitih digitalnih izvora za podučavanje i učenje, a 41 % učitelja je umjereno napredovalo u upotrebi digitalne tehnologije za povratne informacije učenicima. Učitelji su manje napredovali u upotrebi digitalne tehnologije za poboljšanje komuniciranja s učenicima, suradnicima i roditeljima, u upotrebi tehnologije za diferencijaciju i individualizaciju, u izradi i reprodukciji digitalnih izvora u svrhe podučavanja te u upotrebi digitalne tehnologije za poboljšanje sudjelovanja učenika. Najmanje su napredovali u upotrebi digitalne tehnologije za formativno i sumativno vrednovanje te u poštivanju sigurnosti i zaštite na internetu.

Smatram da su učitelji bili primorani usavršiti znanje na području upotrebe digitalne tehnologije i uspostavljanja komunikacije s učenicima te su na tim područjima također najviše napredovali. S obzirom na to da su učitelji očekivali da će se škole ubrzo otvoriti, potrebne ocjene dobili su tijekom nastave u razredu, stoga se učitelji nisu osposobili na tom području. U skladu s preporukama za ocjenjivanje znanja u osnovnim školama, iz ZRSŠ-a su naglasili da učitelji ocjenjuju znanje koje je na odgovarajući način obrađeno, utvrđeno te također provjereno pomoću različitih načina i metoda. Neki učitelji su također svu utvrđenu materiju ocjenjivali usmeno putem videokonferencija, uzimajući u obzir da je znanje prethodno ponovljeno, utvrđeno i provjereno. Jesu li učitelji ocjenjivali stečeno znanje ili ne ovisilo je o odluci pojedinog učitelja i razreda.

4. Zaključci

U današnje vrijeme, učitelji moraju sva stečena znanja smisleno uključiti u nastavu i poticati učenike na aktivno sudjelovanje i na daljinu. Podučavanje ne smije biti monotono, stoga učitelji moraju objašnjavanje preko videokonferencija ili u internetskim okruženjima obogatiti interaktivnim elementima koji će učenike dodatno motivirati u njihovom radu.

Snažno se preporučuje imati ujednačenu upotrebu okruženja za učenje i videokonferencija u školi, a što se ustanovilo kroz epidemiju. Učitelji trebaju isprobati različite načine metode rada s učenicima. Kao što svaki učitelj, tako i svaka grupa, razred različito funkcionira u razredu i u nastavi na daljinu. Učitelji trebaju izabrati one internetske alate koji odgovaraju njihovim vještinama te si trebaju omogućiti vlastiti tempo praćenja promjena, u skladu sa svojim mogućnostima i interesom. Mogu isprobati koristiti različite internetske alate i tako oduševiti svoje učenike, a isto tako mogu dijeliti svoja znanja sa suradnicima u timu i u školi.

5. Literatura

  1. Rupnik Vec, T. i drugi (2020). Analiza izobraževanja na daljavo v času prvega vala epidemije covida-19 v Sloveniji. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za školstvo. Dostupno na adresi
    https://www.zrss.si/digitalnaknjiznica/IzobrazevanjeNaDaljavo_Dec2020/, 24. 4. 2021.