O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.

Novi izazovi počinju uz Pogled

Broj 135, rujan 2021.
ISSN 1848-2171

Svima želim uspješnu, pozitivnu, izazovnu i kreativnu novu školsku godinu! A sada Pogled u “ruke” i ugodno putovanje kroz zanimljive i inspirativne članke. Smile

UPogled_icon mjesecu ožujku 2020. zbog virusa morali smo ostati kod kuće i nastavu održavati na daljinu. Za sve nas je to bilo nešto novo, nešto s čime se još nikada nismo susreli. Preko nastave na daljinu upoznali smo se s radom u virtualnim učionicama, a u svemu tome je najvažnije da smo spoznali koliko je bitan i potreban socijalni kontakt, kaže Alenka Frangeš. Više…

Pogled_iconAleš Vunjak u svojem je članku predstavio električnu gitaru s namjerom popularizacije fizike. Opisani su fizikalni principi djelovanja: magnetska indukcija i titranje napete žice. Više…

Pogled_iconUčitelj nije samo učitelj koji predaje gradivo. Djecu moramo naučiti i vještine za što lakše usvajanje novih znanja, metoda za smanjenje stresa i napora. Moramo im osigurati što bolje uvjete za rad, koncentraciju i usvajanje novih znanja. Zbog toga Anja Zima traži metode koje olakšavaju djeci učenje. Više…

Pogled_iconKako bi matematika bila što zanimljiva učiteljica Darinka Vrlinič je uvela matematiku uz „šetnju“. Poučavanje u prirodi uvijek se pokazalo vrlo uspješnim. Učenici vole sudjelovati i aktivni su sudionici u procesu učenja. Pomažu si, uspostavljaju kontakte, rade zajedno u grupi kako bi brže pronašli pravo rješenje. Više…

Pogled_iconU vrijeme pandemije kada je izravna komunikacija svedena na minimum važno je naći alternativan način komunikacije s roditeljima kojem ćemo im pokazati što se zbiva u razrednoj zajednici. Dolores Beloč Ćorković i Samanta Matejčić Čotar smatraju kako su razredne novine ili newsletteri pravi način. Više…

Pogled_icon„Ideja godine“ poslovno je natjecanje srednjoškolaca koje se održava u organizaciji portala srednja.hr. Prvi put je Srednje škole Mate Blažine Labin sudjelovala i zahvaljujući znanju, inovativnosti i dobroj prezentaciji projekta došli do finala. Gabriela Dundara i Majda Milevoj Klapčić ovim člankom žele potaknuti nastavnike, stručne suradnike i učenike na sudjelovanje gdje će steći jedno novo iskustvo. Više…

Pogled_icon

Iva Naranđa je opisala aktivnosti eTwinning projekta The World’s Largest Lesson – UN Sustainable Development Goals provedenog u Osnovnoj školi Vladimira Nazora Pribislavec s naglaskom na aktivnosti provedene na nastavi informatike. Više…

Pogled_iconUčiteljica produženog boravka Jasmina Nedanovski želi djeci osigurati ohrabrujuću, zdravu i sigurnu psihosocijalnu te fizičku okolinu za razvoj i obrazovanje. Potiču psihofizičko zdravlje djece u sklopu triju aktivnosti: vrijeme ručka, aktivnosti za opuštanje te kreativno provođenje vremena. Više…

Pogled_iconEpidemija je izazvala velike promjene u obrazovanju, a škola se morala u kratkom vremenu reformirati i prilagoditi obrazovanju na daljinu. Jelka Golob je prikazala negativne posljedice obrazovanja na daljinu, a usredotočila se na ranjive skupine sudionika koje je odgojno-obrazovni proces preko ekrana najviše zahvatio. Više…

Pogled_icon

Lidija Pecko upoznaje nas s pojmom empatijom koja je jedna od najljepših ljudskih osobina. Ona je temelj svih ponašanja koje povezujemo s “dobrotom” te je izvor suosjećanja, altruizma, požrtvovnosti i milosrđa, a važno je kod djece poticati empatično ponašanje. Više…

Pogled_iconNa V. osnovnoj školi u Varaždinu već sedmu godinu zaredom uspješno se provodi projekt „I životinje trebaju našu brigu“ u suradnji s Udrugom za zaštitu životinja „Spas“. Martina Jembrih napominje kako projekt ima veliko društveno značenje, a važan je i za učenike škole jer potiče razvitak socijalnih vještina i podupire odgojne vrijednosti. Više…

Pogled_iconFormativno praćenje se dandanas sve više uključuje u redovnu razrednu nastavu, kao i u satove dodatne stručne pomoći. Marina Sluga ističe kako je formativno praćenje izuzetno korisno kod učenika, koji imaju teškoće pri učenju ili trebaju specifične načine podučavanja, budući da cijelo vrijeme pratimo i bilježimo napredak učenika, te prema potrebi individualno prilagođavamo zadatke. Više…

Pogled_iconNatalija Šraml je izvela dramske vježbe na daljinu kako bi se održali dramski sati, a time i prednosti dramskog odgoja i u vrijeme nastave na daljinu. Članak se posvećuje savjetima o izvedbi online dramskih tehnika. Više…

Pogled_iconOdgajateljica Nika Žalec sa svojom vrtićkom djecu se uključila u projekt Održiva mobilnost gdje su upoznavali prednosti i nedostatke dobre i loše logističke povezanosti. Kroz tri tjedna svakodnevno smo bilježili dolaske djece u vrtić, te preko različitih aktivnosti poticali roditelje i djecu na dolazak u vrtić na održiv način. Više…

Pogled_iconNastava na daljinu može biti i zabavna i ugodna. Sandra Jovanov je predstavila igre za motivaciju, način obrađivanja novog znanja i igre za utvrđivanje te produbljivanje usvojenog znanja. Više…

Pogled_iconDigitalni alat „Cram.com“ nudi široki izbor gotovih ili mogućnost kreiranja vlastitih obrazovnih kartica. Vanja Fazinić koristi ga u svojoj nastavi radi usvajanja nastavnih sadržaja iz različitih područja na jednostavan, slikovit i zabavan način, što ih čini pogodnima za sve tipove učenika. Više…

Gordana Lohajner

Moje iskustvo s poučavanjem na daljinu

alenka_franges

Alenka Frangeš

Sažetak

U članku sam opisala svoje iskustvo s poučavanjem na daljinu. U mjesecu ožujku u cijeloj nas je Sloveniji iznenadila novost da moramo ostati kod kuće i da će se nastava održavati na daljinu. Za sve nas je to bilo nešto novo, nešto s čime se još nikada nismo susreli. Preko nastave na daljinu upoznali smo se s radom u virtualnim učionicama, preko ZOOM-a, a u svemu tome je najvažnije da smo spoznali koliko je bitan i potreban socijalni kontakt.

Ključne riječi: nastava na daljinu, videokonferencije, virtualne učionice, socijalni kontakt.

Uvod

2020. godina je bila posebna godina. Kada je u rujnu 2020. počela nova školska godina, niti u snovima nismo pomislili da će se tako neobično okrenuti, da će nam donijeti iskustva koja nitko od nas nije očekivao. Pratili smo zbivanja u svijetu. Čulo se da se u Kini pojavio neki virus koji je podivljao, da se zatvara javni život, škole. “Pa tko bi se zbog toga previše opterećivao, ta to je tako daleko od nas”, smo tada razmišljali. Ali ipak je doseglo i nas. U mjesecu ožujku se počelo govoriti da će se možda zatvoriti škole. Neki su takve informacije prezirali, a druge je bilo strah što će se dogoditi iz svega toga. I u školama je započelo neko novo razdoblje koje je naglavačke izokrenulo cjelokupni školski sustav.

Ožujak 2020.

U petak, 13. ožujka 2020. su učenici u cijeloj Sloveniji dobili informacije da ostaju kod kuće nekoliko tjedana, dok se ne smiri zdravstvena situacija. Učitelji naše škole trebali su u ponedjeljak doći u školu da naprave inventuru i održe sastanak. U nedjelju navečer je ravnateljica poslala obavijest da ostanemo doma. Svi. I da za učenike moramo pripremiti zaduženja i poslati imih elektroničkom poštom. Tako je počelo. Jedan tjedan se pretvorio u dva, tri…osam. U škole smo se opet vratili u drugoj polovici mjeseca svibnja, ali i to samo učenici od 1. do 3. razreda. Ostali učenici su im se pridružili u lipnju.

Tijek nastave na daljinu

S kolegicom koja također poučava u 3. razredu čula sam se svako jutro. Planirale smo rad za učenike. Pritom je bilo potrebno razmišljati i o okolnostima koje imaju učenici kod kuće. Nisu svi imali računalo, a kamoli printer. Nemaju ni svi učenici svoju sobu gdje bi se nesmetano mogli posvetiti školskom radu. Bilo je i nekoliko učenika stranaca iz Sirije, Iraka i Roma čiji roditelji ne govore slovenski jezik, a učenici imaju jako skroman vokabular.

Svaku nedjelju navečer sam roditeljima putem elektroničke pošte poslala zaduženja učenika za sljedeći tjedan. Uzela sam u obzir da kod kuće nema prave okoline za učenje, da se teže koncentriraju te je stoga i zadaća bilo manje nego što bi ih bilo u školi. U 3. razredu smo se na matematici usredotočili na računanje do 100 i tablicu množenja, a iz slovenskog jezika na pisanje i čitanje. Sve ostalo je bilo u smanjenom opsegu.

Učenici su svoje proizvode fotografirali i fotografije mi slali elektroničkom poštom. Tako je cijeli moj dan prošao u čitanju elektroničke pošte i slanju povratnih informacija učenicima. Za svakoga sam otvorila i mapu u koju sam spremala njegove uratke.

IMG_20200326_17542020200325_111514

Video konferencije

Jedna od novosti s kojom smo se susreli u ovo neobično vrijeme bile su video konferencije s učiteljima i ravnateljicom, ali i s učenicima. Počeli smo sa Skypeom i nastavili sa ZOOM-om koji se nekako bolje primio i omogućavao nam nesmetaniji rad. S učenicima strancima koji nisu bili tako vješti u radu na računalu čuli smo se preko društvenim mreža. S jednima putem WhatsAppa, a s drugima putem Vibera ili Messengera. Na taj smo način imali barem mali pregled nad radom učenika i što je najbitnije, da smo se na trenutak vidjeli ili barem čuli. Ali pravi društveni kontakt time još uvijek nismo dobili.

»Ono što snagu znanja istinski ojača i nadogradi u evolutivni skok su vještine kontakta, uvida i, na kraju krajeva, prijenosa znanja, što se ne podrazumijeva samo po sebi. U vrijeme udaljenih platformi i e-verzija poučavanja, od Zoomova i Teamsa te klasičnog Skypea, smo svatko za sebe i na svoj način doživljavali razdoblje ožujka i travnja koje je u svojoj tjeskobnosti i nejasnosti bilo zaista posebno. I pitanje kako na daljinu osjetiti kontakt, razabrati sentiment tima ili osjetiti osjećanje suradnika pojavilo se kao grom iz vedra neba.

Svatko je kod sebe promatrao kako naši osjeti uvijek ne uspiju osjetiti i/ili prevesti sve informacije kod dobijemo preko e-kontakta. Pitanje kako osjetiti onu esenciju prijenosa znanja na slušatelje koje ni ne vidimo (ili samo neke) i kada nam se čini da govorimo sami sebi ili prijenosnom računalu koje nam ne odgovara ni na koji način osim prazninom ili idejom o tome da da se jednostavno čujemo i vidimo da je sve lijepo i krasno, još uvijek odzvanja u ušima brojnih. A dragi svi, virtualni poljubac je ipak virtualni. Jednako tako i virtualni zagrljaj. Biste li zamijenili virtualno za realno? Ne. Možemo li imati oboje? Da. I što bi nam nedostajalo? Kontakt, bez dvojbi. Pogled. Karizma. Razmjena sentimenta i emocija pogledom u oči. Osjećaja u prostoru koji su puni veselja. Ili žalosti. Sve to čovjek zamjećuje. S pet ili još šestim, sedmim i desetim osjetilom.« (Mulej, 2020.)

Povratak u škole – svibanj 2020.

U drugoj polovici svibnja u škole smo se vratili svi učenici i učitelji od 1. do 3. razreda. Nikada prije nismo mogli ni zamisliti da ćemo se tako veseliti povratku u školu. Rad od kuće svima je donio ponajprije nedostatak socijalnih kontakata koji su nužno potrebni za razvoj svakog pojedinca.

U tom smo razdoblju ponovili i utvrdili prvenstveno nastavno gradivo koje su učenici proradili kod kuće. Školsku godinu započeli smo s nadom da je rad na daljinu bio iskustvo koje se više nikada neće ponoviti.

Rujan 2020. – nova školska godina

Startali smo u novu školsku godinu s nadom da će se odvijati uobičajeno i istovremeno s nekim strahom da se škola na daljinu ne ponovi. I popodnevne edukacije učitelja odvijale su se u tom pravcu: upoznavanje virtualnih učionica, videokonferencije putem ZOOM-a, dogovaranje kako će biti kod nas i sl. Sve je išlo u pravcu »za svaki slučaj«. Jednako tako, učitelji su primijetili nedostatke na određenim područjima kod učenika koji su u proljeće radili na daljinu. Preuzela sam učenike trećih razreda koji su se opismenjavali u vrijeme proljetnog školovanja na daljinu. Kod učenika sam primijetila nedostatke kod tekućeg čitanja i poznavanja pisanih slova. Ove su vještine učenici učili sami kod kuće.

Školovanje na daljinu, drugi put

Poslije jesenskih praznika ponovo smo ostali kod kuće. Najprije su praznici produženi za jedan tjedan, a nakon toga se nastavilo školovanje na daljinu. Pripreme na rad odvijale su se slično kao u prvom valu (dogovori s kolegicom, planiranje rada..), samo što smo ovaj puta gradivo svakodnevno snimali u virtualne učionice. Tako rad sada lakše teče jer je sve dostupno i spremljeno na jednom mjestu. Komunikacija se odvija samo po jednom kanalu. Jednako tako, ovog smo puta u nastavu uključivali ZOOM satove s učenicima. Ja sam takve satove imala približno dva puta tjedno. Svrha ovih satova bila je ponajprije susret s učenicima. Puno smo razgovarali. Svatko je mogao reći nešto o sebi: kako se osjeća, kako mu ide rad od kuće, na daljinu. Ako sam primijetila da im neki zadatak predstavlja poteškoće to smo također proradili i o tome razgovarali. U prosincu se već jako osjetio umor učenika i pad učinkovitosti. Rad sam planirala tako da je bio više blagdanski obojen i da su učenici ostali motivirani do kraja. Upotrijebila sam i puno poticajnih misli.

»Naše ponašanje povezano je s mišljenjem koje imamo o samome sebi. Škola je za većinu učenika teška zato trebaju što više duševnog oslonca, a to im, između ostalog, daju i optimistička stajališta i poticajne misli.« (Mendler, 2019.)

Zaključak

Mjesec prosinac ide kraju. Još uvijek ne znamo kada ćemo se moći vratiti u škole. Govori se da će to biti moguće već 4. siječnja, ili barem za mlađe učenike u mjesecu siječnju. Učitelji i učenici žele da se to dogodi što prije. Da se vidimo, da se nasmijemo i razgovaramo, bez smetnji i vremenske odgode kao što se to na ZOOM-u redovito događa. Zasigurno smo naučili cijeniti blizinu drugih ljudi koja nam je u ovo vrijeme bila oduzeta.

Literatura

  1. Mendler, A. N. (2019). MOTIVACIJA V RAZREDU: Orodja in strategije za učinkovitejše poučevanje. Založba Rokus Klett; Ljubljana.
  2. Mulej, L. (2020). Z emotivnim poučevanjem v novo šolsko leto. ONAPLUS. Preuzeto s: https://onaplus.delo.si/dr-lucija-mulej-z-emotivnim-poucevanjem-v-novo-solsko-leto

Fizika i električna gitara

ales_vunjak

Aleš Vunjak

Sažetak

U članku je predstavljena električna gitara s namjerom popularizacije fizike. Opisani su fizikalni principi djelovanja: magnetska indukcija i titranje napete žice. Teorija je obrađena na uvodnoj, osnovnoj bazi, a učitelji je mogu po potrebi razgranati u okvirima interesa i znanja učenika.

Ključne riječi: indukcija, magnetizam, titranje, električna gitara, Faraday.

1. Uvod

Nastava iz fizike lako može postati suhoparna, apstraktna i postavljena u „nerealan svijet”. Susrećemo se s hrpom teorije, jednadžbi i fizikalnih jedinica. Učenici lako mogu steći dojam da je to sve zajedno samo jedna neupotrebljiva filozofija, idealiziran svijet teorije, koji ne znaju povezati s realnošću. Jedan od bitnih zadataka učitelja je naučiti učenike kako fiziku upotrijebiti i primijetiti je u svakidašnjem životu. Učitelj također mora motivirati učenika. Namjena fizike je ispravno predviđanje, generalizacija i zadnje, ali ne i najmanje bitno, primjena fizikalnog znanja u svakidašnjem životu. Kako povezati svakidašnji život, fiziku i njezinu uporabljivost, motivaciju i razumijevanje? Jedna od mogućnosti je da razmatramo teme koje su učenicima bliske i zanimljive.

Praktički ne poznajemo mladog čovjeka koji ne sluša glazbu i koji nije vidio električnu gitaru. Iz tog razloga ću u ovom članku pokušati objasniti osnove funkcioniranja električne gitare. Namjera je potaknuti učitelje da fiziku uvedu u svijet mladih te da učenicima pokažu da fizika nije samo knjiga i nekakva laboratorijska besmislica.

2. Magnetizam

Ono što električnu gitaru razlikuje od akustične je princip rada koji se temelji na Faradayevom zakonu indukcije, stoga ću ovom poglavlju predstaviti bitna teorijska polazišta ove teme. Također ću predstaviti važne jednadžbe. Slično ću učiniti u sljedećim teorijskim poglavljima. Učitelji koji sadržaj članka namjeravaju koristiti na nastavi mogu teoriju i sve ostalo vezano uz tu temu razraditi detaljnije.

2.1. Trajni magnet

Ugrubo razlikujemo trajne ili permanentne magnete i elektromagnete. Prve nalazimo u prirodi ili ih možemo umjetno stvoriti. Drugi djeluju uz pomoć električnog toka. Njihovo djelovanje i učinak magnetskog polja možemo lakše kontrolirati.

Ovdje nas zanimaju ponajprije trajni magneti. Oni se mogu sastojati od različitih materijala i biti raznih oblika. Posebno važan za ovu temu je magnet u obliku štapa -štapni magnet. Štapni magnet ima, kao i svaki drugi magnet, dva magnetna pola: sjeverni i južni magnetski pol. Prikazan je na sljedećoj slici.

slika 1

Sjeverni pol N (engleski north) obojan je plavom bojom, a južni pol S (engleski south), crvenom bojom. Silnice magnetskog polja B izlaze iz sjevernog magnetskog polja N u smjeru južnog magnetskog polja S, gdje završavaju. Silnice magnetskog polja zatvorene su krivulje. Vrijedi ponoviti da magnetsko polje štapnog magneta nije homogeno, da je na polovima najjače te da se njegova jačina brzo smanjuje s udaljenošću od pola. Isto tako, valja ponoviti da, ukoliko štapni ili bilo koji trajni magnet prepolovimo, nećemo dobiti odvojeni sjeverni i južni pol, nego ponovno dva magneta – magnetska dipola.

2.2. Faradayev zakon indukcije

Michael Faraday, engleski fizičar i kemičar koji je živio između 1791. i 1867. godine, je slika 2već 1831. godine otkrio pojavu električne indukcije.

Eksperimentirao je s dvije zavojnice. Kroz jednu je pustio električni tok i pomicao je unutar druge. Primijetio je da tada drugom zavojnicom poteče električni tok. Donja slika prikazuje kako je Faraday izveo pokus.

slika 3

Također je primijetio da kroz navoj zavojnice poteče električni tok ako u nju stavimo ili iz nje izvadimo trajni magnet.

Formalno matematički Faradayev zakon indukcije u srednjoj školi opisujemo jednadžbom

image

gdje je clip_image002[4] inducirani napon, clip_image004[4] broj namotaja zavojnice, clip_image006[4] promjena magnetnog protoka i clip_image008[4] promjena vremena u kojoj dolazi do promjene magnetnog protoka.

3. Titranje

3.1. Brzina titranja napete žice

Žicom ili konopom učvršćenim na oba kraja, može se širiti transverzalno titranje. Jednadžba koja opisuje brzinu transverzalnog titranja napete žice je

image

gdje je c brzina transverzalnog titranja napete žice, clip_image016 sila kojom je napeta žica, clip_image018 duljina žice i clip_image020 masa oscilirajućeg dijela žice. Što je žica napetija i duža, njome se brže širi transverzalno titranje, dok veća masa žice znači sporije putovanje transverzalnoga vala.

3.2. Stojni val

Na žici napetoj na dva kraja uz podražaj nastaje stojno transverzalno titranje. Jednadžbom

clip_image022slika 4

opisujemo vezu između osnovne frekvencije i dužine žice. Ovdje je clip_image024 osnovna vlastita frekvencija kojom žica titra. To je ujedno i najniža frekvencija zvuka koji ta žica može proizvesti. Kao i ranije, clip_image014[1] je brzina transverzalnog titranja i clip_image018[1] dužina oscilirajućeg dijela žice.

3.3. Više harmonijske frekvencije

Žica na gitari također titra na višim harmonijskim frekvencijama istovremeno s osnovnom vlastitom frekvencijom. Donja jednadžba prikazuje vezu između osnovne vlastite frekvencije i viših harmonijskih frekvencija.

clip_image026

Ovdje je clip_image028 n-ta viša harmonijska frekvencija, a clip_image024[1] osnovna frekvencija žice. Vidimo da su više harmonijske frekvencije brojčani višekratnici osnovne vlastite frekvencije.

4. Električna gitara

Gitarist Charlie Christian bio je prvi koji je 1936. godine počeo eksperimentirati s električnom gitarom koju je izradio iz akustične gitare. Ovu godinu računamo kao godinu rođenja električne gitare.

4.1. Moderna električna gitara

Donja slika prikazuje tipičnu modernu električnu gitaru.

slika 5

Na električnoj gitari više je važnih sastavnih dijelova: navijači, žice, kontrola glasnoće i tona, preklopnik, priključna utičnica i drugi. Nas ponajprije zanimaju gitarski magneti ili pickup-ovi. To su zavojnice u čijoj jezgri se nalazi permanentni magnet. Na slici vidimo tri na tijelu gitare.

4.2. „Hvatanje” zvuka

slika 6Električna gitara „hvata” zvuk uz pomoć pickup-ova. Slika prikazuje njihov tipičan sastav.

Najvažniji sastavni dio pickup-a su permanentni štapni magnet i bakrena zavojnica koja je omotana oko magneta.

Na koji način pickup preuzima zvuk gitare? Žice električne gitare sastavljene su od feromagnetne tvari. Nalaze se neposredno iznad magneta.

slika 7

Zbog toga nalaze se u dohvatu magnetskog polja magneta te se tako i same magnetiziraju. Kada žica titra, u zavojnici pickup-a proizvodi izmjenični magnetski protok. Isti u zavojnici inducira napon koji kroz zavojnicu pokreće inducirani tok. Tok ili signal potom vodimo do vanjskog pojačala gdje ga pojačavamo i dalje obrađujemo njegovu boju.

5. Zaključak

Iako je Faraday osnove magnetske indukcije otkrio još davne 1831. godine, indukcija je fizikalna pojava koja danas služi čovječanstvu u industriji, glazbi i mnogim drugim područjima. Važno je biti svjestan da niti jedno otkriće kako funkcionira priroda i koju fiziku sakriva u sebi ne smije biti omalovažavano. Nikada, naime, ne znamo gdje nam sve takvo znanje može biti od koristi.

Električna gitara odličan je glazbeno-fizikalni rekvizit koji omogućava široku debatu u razredu. U gitari se tijekom njezinog rada odvijaju različiti fizikalni procesi koji su dio nastavnog gradiva u više razreda srednje škole. Istovremeno je električna gitara nešto što učenici sigurno barem malo poznaju. Vrlo je vjerojatno da netko iz razreda i svira električnu gitaru. Za takvog učenika tema o djelovanju električne gitare može biti posebno zanimljiva. Električna gitara je dobar primjer uporabe fizike i prirodoslovnog znanja. Dokaz je da fizika nisu samo knjige i jednadžbe, nego to može biti i nešto lijepo, zanimljivo i vrlo uporabljivo.

6. Literatura

  1. https://www.explainthatstuff.com/electricguitars.html
  2. https://en.wikipedia.org/wiki/Electric_guitar
  3. https://entertainment.howstuffworks.com/electric-guitar.htm
  4. https://www.sweetwater.com/insync/how-do-electric-guitars-work/
  5. https://newt.phys.unsw.edu.au/jw/strings.html
  6. https://www.phys.uconn.edu/~gibson/Notes/Section3_3/Sec3_3.htm
  7. http://hyperphysics.phy-astr.gsu.edu/hbase/Waves/string.html

Izvori slika:

Slika 1: https://eucbeniki.sio.si/fizika9/198/index3.html
Slika 2: https://earthsky.org/upl/2016/09/michael-faraday-1241×763.jpg
Slika 3: https://www.thoughtco.com/electromagnetic-induction-2699202
Slika 4: https://www.sciencealert.com/watch-what-guitar-strings-are-really-doing-up-clos
Slika 5: https://www.amazon.ca/Squier-Fender-Stratocaster-Beginner-Electric/dp/B07BBV9ZCB
Slika 6: https://lawingmusicalproducts.com/dr-lawings-blog/how-does-a-pickup-really-work
Slika 7: https://www.guitarworld.com/gear/how-does-a-guitar-pickup-really-work

Kako do bolje koncentracije učenika?

anja_zima

Anja Zima

Sažetak

Zašto sve više djece ima poteškoće s poremećajem nedostatka pažnje? To je poteškoća koja se sve češće pojavljuje. Uzroke možemo tražiti u suvremenom načinu života, premorenosti roditelja i učitelja. Žurba, bijeg od autentičnosti i primarnosti, tehnologija je prisutna na svakom koraku i djecu udaljava od realnosti. Njihov životni kompas je sve slabiji. Stoga mi, kao učitelji moramo tražiti metode s kojima pomažemo djeci da lakše uče.

Ključne riječi: pažnja, koncentracija, vježbe disanja, brain gym, bal-a-vis-x.

Uvod

Pri radu s djecom primjećujem sve više poteškoća s koncentracijom i čak poremećaj nedostatka pažnje. Nije riječ samo o djeci s ozbiljnim poteškoćama. Riječ je i o djeci kod koje koncentracija nije takva kakva se očekuje za određenu dob.

Da bi naučilo, dijete mora biti prisutno ovdje i sada, za dobar rad mozga tijekom jutra potrebno je mnogo energije. Dijete mora biti čvrsto na zemlji da bi moglo razmišljati, pratiti nastavu, biti pažljivo, razumijeti što je čulo. Učeniku koji ima nedostatak zemaljske energije, svaki će sat, čitanje svakog zadatka, biti zahtjevno i vrlo iscrpljujuće. Tada dolazi do toga što je svim učiteljima jako poznato. Učenici odlutaju u svoj svijet, gledaju kroz prozor, odsutni su, a kasnije dođe do ometanja nastave i čavrljanja. Djeca bolje djeluju kada rade individualno, tada je uz njih prisutna odrasla osoba, a oni se priklone energiji odraslog (Beznik, 2020). Mi roditelji i učitelji smo nakon takvog rada često izmoždeni. Osobno sam nekoliko godina promatrala samu sebe. Kada sam bila energijski prisutna, s dobrom podrškom, učenici su bolje učili, a rad u razredu je prolazio bolje, učenici su bili spremniji za rad, dok je s druge strane u razdoblju iscrpljenosti bilo više lutanja, gledanja kroz prozor i ometanja nastave.

Glavni dio

Do poteškoća pri učenju često dolazi zbog nejednako razvijene lijeve i desne strane moždane hemisfere kod djece. Danas većina djece ima bolje razvijenu desnu hemisferu, dok školski sustav i način učenja u prvim godinama školovanja traži više lijevu hemisferu. A djeca nisu sazrijela za to. Djeca koja su energetski iscrpljena također imaju nejednakomjerno razvijenu moždane hemsifere.

U svom radu u razredu primjenjujem različite pristupe kako bih učenicima što više olakšala rad, učenje, pamćenje i koncentraciju. Nisam fokusirana samo na učenje. Sve počinje već prije učenja. Svako jutro započinjemo s disanjem i smirivanjem. Danas ne znamo više pravilno i kvalitetno disati. Pravilno disanje je vrlo bitno jer učvršćuje naše fizičko, psihofizičko i mentalno tijelo. Yesudian, S. in Haich, E. (2004). 

Nastavljamo s tibetanskim vježbama za djecu, tibetancima. Jednostavne vježbe omogućavaju protok energije, povezuju cijelo tijelo, kretanje, um i duh. Tijelo se smiri, kroz tijelo prolazi energija, a djeca se prizemlje. Schmidt (2008).

Tijekom dana više puta napravimo brain gym vježbe. Mozak može uspješno djelovati ukoliko su usklađene lijeva i desna strana mozga. Jednostavne brain gym vježbe možemo izvesti brzo, prije nastave, s njima rasterećujemo učenike i povezujemo obe strane mozga, emocije te mišljenje. Za dobro djelovanje jedne i druge strane mozga prije svega je potrebna osnovna energija. Vrlo su bitne učinkovite veze svih neuronskih puteva. Ukoliko previše koristimo samo jednu polovicu mozga, to dovodi do stresa. Gledanje televizije, igranje video igrica su najčešće aktivnosti u kojima djeca razvijaju samo jednu stranu mozga. Za učinkovito djelovanje mozga važne su sve tri dimenzije, književna (bitna za čitanje, pisanje, komunikaciju, …), centralna (emocije, organizacija, opuštanje, pamćenje, podsjećanje, koordinacija, …) i fokusna (razumijevanje, sposobnost reagiranja u situacijama).  Brain gym aktivnosti omogućavaju koordiniranu komunikaciju između svih dijelova mozga, kako bi učenje išlo svojim  prirodnom putem. Eržen (2000)

U svoj rad uvodim i  metodu Bal-a-vis-x. Niz precizno oblikovanih ritmičkih vježbi zahtjeva koordinaciju cijelog tijela, vizualno praćenje, usmjerenu pažnju te samokontrolu ponašanja. Bal-a-vis-x sastoji se od široke palete vježba, protokol počinje s jednoručnim prenošenjem vrećice, zatim loptice, slijede vježbe s dvjema vrećicama i lopticama. Vježbe radimo jedan na jedan, zatim u paru te na kraju u grupi. Vježbe uz koncentraciju i koordinaciju potiču i sudjelovanje, propitivanje sebe, a podržavaju i međuvršnjačko učenje. Vježbe zahtjevaju strpljivost, poštovanje i odgovornost, a sve to učenicima donosi samopoštovanje te motivaciju. Kod izvođenja metode preporučuju se daske za ravnotežu. Ravnoteža je jedna od najvažnijih osjetila, no na žalost je zaboravljena. Za dobru ravnotežu važno je vizualno praćenje. Većina djece s poteškoćama u učenju, ADHD-om ima loše vizualno praćenje. Metoda se na početku koristila za djecu s posebnim potrebama, ali se pokazalo kako odlično djeluje na sve, odrasle i starije. Kao vrlo uspješna pokazala se u radu s osobama sa specifičnim poteškoćama učenja, s ADD, ADHD, s cerebralnom paralizom, osobama iz autističnog spektra, anksioznošću, depresijom. Učenici koji nemaju poteškoća koristeći tu metodu poboljšavaju svoja postignuća. Eržen (2020).

Zaključak

Učitelj nije samo učitelj koji predaje gradivo. Djecu moramo naučiti i vještine za što lakše usvajanje novih znanja, metoda za smanjenje stresa i napora. Moramo im osigurati što bolje uvjete za rad, koncentraciju i usvajanje novih znanja. Učenike tijekom učenja nastojimo što više prizemljiti i očuvati kontakt sa sobom. Najučinkovitije učenje je kroz kretanje, stoga pokušavam što češće unositi kretanje u sve sate nastave. Kada učenici odlutaju s mislima mogu popiti gutljaj vode te se brzo vratiti. Moji učenici imaju bocu s vodom cijelo vrijeme na stolu. Kada primijetim da je netko nekoncentriran, opomenem ga, voda ga razbistri, a rad lakše krene dalje. Nažalost, spomenute metode ne donose rezultate preko noći, potrebna je ustrajnost i preciznost.

Učenicima nije naporno samo dopodne u školi već cijeli trend u kojem živimo. Neprestana žurba, užurbavanje djece, često previše tražimo od njih. U njima se gomilaju stres, nemir, strahovi. Stoga je važno i opuštanje. Djeca vole i vizualizaciju koja se dosta koristi u praksi.

Literatura

  1. Beznik, L.  (2020). Izčrpani starši, izčrpani otroci. Radovljica: Platea
  2. Eržen, M. (2020). Brain gym. Dostupno prosinac 12, 2020, na: https://avevita.si/brain-gym/
  3. Eržen, M. (2020). Bal-a-vis-x. Dostupno prosinac 17, 2020, na: https://avevita.si/bal-a-vis-x/
  4. Schmidt, G. (2008). Tibetančki za otroke. Dostupno prosinac 17, 2020, na: http://www2.arnes.si/~gschmi/
  5. Yesudian, S. in Haich, E. (2004). Joga za zdravje. Ljubljana: Aurora.

Matematika u prirodi

darinka_vrlinic

Darinka Vrlinič

Sažetak

Odlazak iz škole učenike uvelike motivira za bavljenje novom temom ili utvrđivanje znanja. U blizini naše škole mnogo je prostora za istraživanje i učenje: voćnjak, školski vrt na visokim gredama, livada, vinograd, polje, brdo Veselica, šuma, potok Obrh. Učenici nižih razreda trebaju što više vlastitog iskustva. To pobuđuje znatiželju i želju za obavljanje aktivnosti. Znanje se produbljuje i ostaje trajno.

Učeći u prirodi, učenici stječu različite vidike, praktična znanja, treniraju orijentaciju, rješavaju probleme, utvrđuju znanja, istražuju, postavljaju pitanja, sudjeluju u skupinama i tako jačaju socijalne vještine.

Slijede praktični primjeri zadataka koji se izvode u prirodi.

Ključni pojmovi: matematika, priroda, učenje, 1. razred.

Škola u prirodi

Utjecaj prirode na čovjeka nije samo dobrobit i zdravlje. Zeleno okruženje smanjuje stres, poboljšava raspoloženje, smiruje nas i vraća k izvornosti, kontaktu s prirodom. Praćenjem i doživljavanjem šume, livade, učenicima se otvaraju nove vizije i stavovi prema prirodi. U skupinama su prisiljeni raditi zajedno, te tako razvijaju komunikacijske, socijalne i liderske vještine, sposobnost zajedničkog rada, međusobnog upoznavanja. Razvijaju kritičko mišljenje i prilagođavaju se grupi.

Zadatak učitelja također je njegovati odgovornost za prirodu, njezino očuvanje za buduće generacije i međusobne veze – ja i priroda. Samo na taj način svi ćemo moći uživati ​​u ljepotama koje nam priroda svakodnevno nudi. Učenike potičem da koriste različite perspektive za postizanje ciljeva i odluka.

Za poučavanje vani trebam pratnju jednog učitelja, što je lakše u prvom razredu jer postoje dvije učiteljice. Priprema za posao zahtijeva pronalaženje novih ideja, motivacija, igara, zagonetki ili čak priča. Planiranje nastave na otvorenom također uključuje razmatranje vremenskih uvjeta.

U prirodi – primjeri iz prakse

Prije odlaska u šumu razgovarali smo o poštivanju prirode, sigurnom kretanju cestom i stazama. Staza nas je vodila pored igrališta, školskog vrta, voćnjaka, vinograda, polja. To smo iskoristili za učvršćivanje znanja.

Učenici su rado sakupljali prirodne materijale, testirali ih, osjećali i provjeravali sve mogućnosti korištenja te ih kasnije upotrebljavali za zadatke. Odabrani zadatci trebali su učvrstiti znanje iz matematike. Upute za rad nisu se morale ponoviti nekoliko puta jer su učenici vrlo pažljivo slušali i željeli su riješiti svaki novi zadatak.

Oblikujte broj

Učenik čita napisani broj na kartonu i oblikuje ga od prirodnih materijala. Primjer: četrnaest (oblikuje brojku 14 od žireva).

Slika 1Slika 2
Slika 1, 2: Oblikuje broj

Slijed

Od prirodnih materijala (npr. odljevci, štapići, lješnjaci) izmišlja slijed i nastavlja ga.

Slika 3
Slika 3. Slijed

Brojenje

Učenik broji: stupove na ogradi, drveće (na primjer, samo šljive) u voćnjaku, redove u vinogradu, broj stabala jabuka u jednom redu uz cestu.

Slika 4Slika 4: Broji listove

Slika i račun

Svaka grupa dobije račun ispisan na kartici. Promatrajući okoSlika 5licu škole, mora pronaći predmete koji odgovaraju računu. Opišite i recite rješenje riječima. Primjer: 1 + 1 = __ (ljuljačka: 1 ljuljačka + 1 ljuljačka = 2 ljuljačke). 6 + 6 = __ (crvene i žute točke na tlu: 6 crvenih točaka + 6 žutih točaka = 12 točaka).

Slika 5. Pronađe ljuljačke

Slika 6Pronađite broj

Svaka grupa dobije brojku zapisanu na listiću. Mora pronaći odgovarajući broj predmeta. Primjeri: 4 (navode 4 klupe ispred škole, grm ima 4 debele grane, na grančici su 4 lista), 1 (jedan orah raste u voćnjaku), 3 (3 breze u blizini škole, u 3 reda zasađene su jabuke u voćnjaku).

Slika 6. Pronađe broj 2

Postavite račun

Slika 7Račun je napisan na kartici, a učenici ga postavljaju i izračunavaju s pomoću prirodnih materijala. Primjer:    12 + 4 = __ (stave jedan češer – to je deset, i 2 lješnjaka, a na drugu hrpu stave još 4 lješnjaka).

Slika 7. Računa s pomoću prirodnih materijala

Duljina, širina, visina, debljina, dubinaSlika 8

Usporedite dva predmeta u prirodi i objasnite odgovarajućim rječnikom (hrast je viši od bagrema, deblo bukve deblje je od bagrema).

Slika 8. Lijevi grm je manji od desnog

Odnosi s veličinom

Prebrojavaju i uspoređuju brojeve i skupove s prirodnim materijalima. Primjer: s lijeve su strane 4 breze, a s desne njih 6, dakle 4 < 6 ​​(4 je manje od 6).

Slika 9Slika 10Slika 11Slika 9, 10, 11. Uspoređuje brojeve

Oblici

Zadatak: pronađite predmet i recite kakva je oblika. Primjer: krug (žir, gljiva, list), trokut (kamen, list).

Slika 16Slika 17Slika 13Slika 15
Slika 14Slika 12
Slika 12, 13, 14, 15, 16, 17: Pronađe oblike

Riješi račun

Na kartici je račun, riješite ga, samo oblikujte rezultat od prirodnih materijala (16 – 5 = __, od listova oblikuje ​​brojku 11).

Slika 18Slika 19Slika 20Slika 18, 19, 20: Oblikuje od prirodnih materijala

Računam s kutijom za jaja

U kutiju za jaja stavljaju kamenčiće, žireve ili kestene i pomažu si u izračunu. Primjer: 8 + 2 = __ (u okvir stavi 8 žireva, a zatim dodaje 2. Koliko ih je ukupno? 10).

Slika 21
Slika 21: Račun – žir

Likovi

Učenici rade u grupi. Elastične niti povezuju od jednog do drugog stabla i tako tvore oblike.

Slika 22
Slika 22: Trokut od niti

Usporedba

U prirodi traže veze između predmeta i biljaka: veliko – malo, dugo – kratko, visoko – nisko, svijetlo – tamno.

Slika 23Slika 25Slika 26Slika 24
Slika 23, 24, 25, 26: Usporedba

Zaključak

Učenici uče da nas rad u prirodi obogaćuje. Ne samo znanjem poput npr. davanja naziva biljkama i životinjama, nego i vježbanjem matematike na razne načine. Poučavanje u prirodi uvijek se pokazalo vrlo uspješnim. Učenici vole sudjelovati i aktivni su sudionici u procesu učenja. Pomažu si, uspostavljaju kontakte, rade zajedno u grupi kako bi brže pronašli pravo rješenje. Razvijaju osjećaj za prirodu, brinu se o njoj i poštuju je. Na poslu se trudimo koristiti što više onih materijala iz prirode koji su već odbačeni, beskorisni. Mogućnost odabira materijala u prirodi velika je i svatko može odabrati vlastiti put do rješenja matematičkog problema. Ako želimo uključiti orijentacijski trening, onda u svoj rad uključujemo tablice i s aplikacijom CŠOD Misija vježbamo računanje, npr. Brojanje do 20. Učenici se raduju takvim avanturama i nesvjesnom učenju matematike u “šetnji”.

Literatura

  1. Cornell, J. (1998). Veselimo se z naravo – naravoslovne dejavnosti za vse starosti. Celje: Mohorjeva družba.
  2. Gross, J. i sur. (2002). Z glavo v naravo. Ljubljana. Center šolskih in obšolskih dejavnosti.
  3. Györek, N. (2016). Gremo mi v gozd. Kamnik: Inštitut za gozdno pedagogiko.
  4. Marentič-Požarnik, B. (1980). Dejavniki in metode uspešnega učenja. Ljubljana: Univerzum.
  5. Marentič-Požarnik, B. (2016). Psihologija učenja in pouka: temeljna spoznanja in primeri iz prakse. Ljubljana: DZS.
  6. McCarthy, C. (2018, 22. svibanj). 6 reasons children need to play outside.
  7. https://www.health.harvard.edu/blog/6-reasons-children-need-to-play-outside-2018052213880
  8. Priročnik za učenje in igro v gozdu (2016). Ljubljana: Gozdarski inštitut Slovenije, Založba Silva Slovenica.
  9. http://dx.doi.org/10.20315/SilvaSlovenica.0003
  10. Rajović, R. (2016). Kako z igro spodbujati miselni razvoj otroka. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  11. Vilhar, U. i Rantaša, B., ur. (2016). Priročnik za učenje in igro v gozdu. Ljubljana. Gozdarski inštitut Slovenije, Založba Silva Slovenica.
  12. Zupan, A. (2007). Od igre in dela do znanja. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.

Newsletteri kao novi oblik komunikacije

doloresBC_samantaMC

Dolores Beloč Ćorković i Samanta Matejčić Čotar

Sažetak

Škola je odgojno obrazovna ustanova koja svakom pojedincu omogućuje njegov razvoj u različitim područjima. Ona ga odgaja za svijet u kojem će živjeti i komunicirati sa zajednicom koja ga okružuje i daje mu znanja koja će mu biti potrebna da se uspješno snađe u životu – da radi, privređuje, stvara obitelj i svoje znanje prenosi budućim naraštajima. Ključnu ulogu u odgoju djeteta od prvog dana života imaju roditelji, a polaskom u školu važan su faktor njihovi učitelji. Kvalitetna, primjerena i kontinuirana komunikacija na relaciji roditelj-učenik nužna je za kvalitetan razvoj svakog pojedinca. U vrijeme kada je izravna komunikacija svedena na minimum zbog mjera koje su na snazi, važno je naći alternativan način komunikacije s roditeljima kojem ćemo im pokazati što se zbiva u razrednoj zajednici. Jedan od takvih načina upravo su razredne novine ili newsletteri.

Ključne riječi: komunikacija, roditelji, izvješće, newsletteri.

Uvod

Od prvog dana škole, kada učenik počinje formirati svoje mjesto u razrednoj zajednici, odnos učitelja i roditelja vrlo je važan kako bi se pratio emocionalni i kognitivni razvoj djeteta koji će se svakog dana mijenjati. Potrebno je svakodnevno pratiti njegovo ponašanje, izraz lica, suradnju s razredom, napredovanje u svladavanju nastavnog gradiva, reakcije na uspjeh/neuspjeh i sl.

Oblici tradicionalne komunikacije s roditeljima

Nužan preduvjet za kvalitetnu suradnju učitelja i roditelja svakako je njihova međusobna uspješna komunikacija. Ona se očituje u čitavom nizu različitih oblika koje svi već odavno koristimo u radu – individualnim informacijama, roditeljskim sastancima, pisanim i usmenim porukama bilo u tradicionalnom ili elektroničkom obliku. Cilj je svakog takvog oblika suradnje kontinuirano praćenje napredovanja učenika, njegov emocionalni razvoj, upoznavanje roditelja s aktivnostima koje se događaju unutar našeg razreda i škole općenito.

Osim takvih oblika neposredne suradnje učitelj-roditelj, u školama se organiziraju i različite tematske radionice kojima stručnjaci iz određenog područja prenose roditeljima informacije važne za odgoj, razvoj, informacijsku pismenost, zdravstvenu brigu i sl. Roditelji imaju korist od takvog oblika suradnje s učiteljima jer mogu provjeriti svoje odgojne, steći nove spoznaje iz psihologije i pedagogije te razmijeniti iskustva s drugim roditeljima (Rašić, 2020.).

Novi oblici komunikacije

U informacijsko doba postale su popularne i internetske stranice pojedinih razreda, blogovi, i sl. na kojima roditelji mogu pratiti sve novosti vezane uz napredovanje i aktivnosti koje se provode u razredu njegovog djeteta. Otkad su škole od prošlog proljeća zbog pandemije uzrokovane corona virusom zatvorile vrata za svoje učenike, a posljedično tome i roditelje, učitelji razredne nastave sa svojim roditeljima i učenicima komuniciraju najčešće putem Viber/WhatsApp grupe. Za vrijeme odvijanja online nastave one su nam služile za dijeljenje dnevnih zadataka i zadaća, a povratkom u školske klupe služe za informiranje roditelja o provedenim aktivnostima i projektima tijekom određenog razdoblja. Upravo je kontinuirana komunikacija i informiranje roditelja o aktivnostima koje se provode u školi vrlo važna za stvaranje pozitivnog stava roditelja prema učitelju i njegovom radu (Rašić, 2020.).

Newsletteri kao novi oblik komunikacije s roditeljima

No, osim navedenih načina suradnje, mnoge zapadnoeuropske zemlje vrlo često Slika 1koriste newslettere kao oblik komunikacije s roditeljima. Oni mogu biti tjedni, mjesečni ili kvartalni i služe obavještavanju roditelja o aktivnostima koje se provode u određenom razredu. Upravo nas je stručno usavršavanje u britanskoj osnovnoj školi (Wilbury Primary School) u Velikoj Britaniji kroz Erasmus+ projekt The 5i School potaklo na uvođenje jednog novog oblika komunikacije u našu školu.

Fotografija 1: Newsletter za listopad 2019.

Slika 2Ideja newslettera na početku školske godine prvog razreda bila je na jednom mjestu roditeljima dati informacije važne oko polaska njihovog djeteta u školu, upoznati ga s razrednim vijećem, pružiti osnovne informacije o početku nastavne godine, predstaviti okvirni Godišnji kurikulum za prvi razred. Na taj smo način roditeljima zorno predstavili ono čime ćemo se baviti tijekom prvog razreda s naglaskom na temu godine – čitanje.

Fotografija 2: Newsletter za rujan 2019.

Slika 3Od tada, svakog zadnjeg radnog dana u mjesecu roditeljima pripremam novi broj newslettera. On sadrži mjesečni plan za nadolazeći mjesec iz Hrvatskog jezika, Matematike i Prirode i društva. Uz to, predstavim im koju knjigu čitamo i pružim osnovne informacije o nadolazećim događajima i projektima. Ono čemu se i učenici i roditelji najviše vesele jest pregled aktivnosti koje smo odradili u prethodnom mjesecu te se trudim da svaki učenik dobije svoje mjesto u našem newsletteru.

Fotografija 3: Pregled realiziranih aktivnosti u rujnu 2020.

U vrijeme kada je komunikacija s roditeljima svedena na minimum zbog zatvorenih škola i nemogućnosti njihovog dolaska u školu kako bi se i sami uvjerili što sve radimo i stvaramo, ne treba ni kazati koliko nam se ovakav način komunikacije pokazao dobar i učinkovit. Putem newslettera roditeljima predlažem aktivnosti koje mogu raditi zajedno sa svojom djecom na određenu temu kojom se u učionici bavimo, dajem im prijedloge za čitanje kvalitetnih knjiga i tematskih slikovnica čime doprinosim unaprjeđenju njihovog međusobnog odnosa i usvajanju znanja. Aktivnosti su to koje, prema istraživanjima, uvelike povećavaju interakciju roditelja i djeteta kod kuće, a rezultat toga su i bolja postignuća samih učenika (Caño, K et al., 2016.).

Kako izraditi newsletter?

Newsletteri su vrlo jednostavni za izradu – oni se mogu napraviti pomoću već gotovih predložaka unutar MS Office paketa, a ukoliko želite newsletterima dati malo svog osobnog dizajna, možete koristiti neki od besplatnih alata za grafičko oblikovanje. Jednom kada odaberete predložak, slijedi vam samo ubacivanje teksta i fotografija za svaki mjesec. Mi naš newsletter (kao i razne druge materijale) izrađujemo u digitalnom alatu Canva, a komplete naših newslettera uobličenih u malu brošuru za prošlu školsku godinu možete pogledati na poveznici.

Roditelji pozdravljaju ovakva mjesečna izvješća jer im daju uvid u plan za tekući mjesec, kao i izvješće provedenih aktivnosti u prethodnom razdoblju. Nastavno na informacije dobivene putem newslettera, primijetila sam i da se mijenja način na koji roditelji komuniciraju kod kuće sa svojom djecom – umjesto da ih pitaju Što ste danas radili u školi? Često ih pitaju: Što ste danas novog naučili o zdravim navikama? Koju je hranu najbolje jesti za doručak? Učenik se na taj način osjeća bliskiji s roditeljem i škola odjednom nije samo jedna dodatna obaveza, već zajednica u kojoj se uči u kojoj aktivno sudjeluju i njegovi roditelji.

Okušajte se i vi u njihovoj izradi! Kreativna rješenja i jednostavnost njihove izrade iznenadit će i vas, vaše učenike i vaše roditelje! Iznenadit ćete se i koliko će se roditelja javiti za suradnju ili predložiti neku svoju ideju i angažman oko provedbe nekih aktivnosti u vašem razredu kada vide kojim se temama bavite unutar svog kurikuluma.

Ove godine učiteljica sam drugašićima, a od sljedeće godine planiram u izradu newslettera uključiti i svoje učenike koji će zasigurno biti oduševljeni idejom da stvaraju i oblikuju svoje razredne novine. Možda se upravo među njima krije neki novi novinar, ilustrator, lektor ili učitelj.

Zaključak

Newsletter kao novi oblik komunikacije s roditeljima izvrstan je alat za učvršćivanje kvalitetne komunikacije na relaciji učitelj-roditelj u vrijeme kada nam je individualna i izravna komunikacija svedena na minimum. Oni omogućuju predstavljanje razrednih aktivnosti na jedan drugačiji, svima dostupan način, upoznavanje s kurikulumom pojedinih predmeta na mjesečnoj osnovi te daju uvid u kvalitetu rada samog učitelja, raznovrsnost aktivnosti i provedbu različitih projekata tijekom godine.

Literatura

  1. Caño, K., Cape, M., Cardosa, J., Miot, C., Pitogo, G. and Quinio, ,., 2016. [online] Parental involvement on pupils’ performance: Epstein’s framework. The Online Journal of New Horizons in Education, [online] 6(4), pp.143-150. Dostupno na: <https://www.tojned.net/journals/tojned/articles/v06i04/v06i04-16.pdf&gt; [Pristupljeno 18. prosinca 2020.].
  2. Galić, M., 2018. Suradnja između roditelja i učitelja. [online] Skole.hr. Dostupno na: <http://www.skole.hr/dobro-je-znati/odgoj?news_id=8489&gt; [Pristupljeno 27. prosinca 2020. 2020].
  3. Juul, J., 2013. Škola u infarktnom stanju. Zagreb: Znanje.
  4. Ljubetić, M., 2013. Partnerstvo Obitelji, Vrtića I Škole. Zagreb: Školska knjiga.
  5. Rašić, A., 2020. Suradnja s roditeljima. [online] Mzo.gov.hr. Dostupno na: <https://mzo.gov.hr/UserDocsImages//dokumenti/Obrazovanje/NacionalniKurikulum/PrezentacijeWebinara/Prezentacije-2-2020//6_2_15h.pdf&gt; [Pristupljeno 21. prosinca 2020.].

Put do finala „Ideje godine“

gabrielaD_majdaMK

Gabriela Dundara i Majda Milevoj Klapčić

Sažetak

„Ideja godine“ poslovno je natjecanje srednjoškolaca koje se održava u organizaciji portala srednja.hr. Prošle smo godine prvi puta učestvovali i zahvaljujući znanju, inovativnosti i dobroj prezentaciji projekta došli do finala.

Ključne riječi: re – Book, Ideja godine, natjecanje, poslovni plan, poduzetništvo, knjižnica.

Uvod

„Ideja godine“ natjecanje je koje za razliku od ostalih školskih natjecanja traži da učenici pokažu svoju poduzetničku inicijativu.

Prijaviti se mogu srednjoškolci u timovima do tri člana ili samostalno. U razradi svoje ideje učenici surađuju s profesorima – svojim mentorima. Mentor može biti samo srednjoškolski profesor ili profesorica. Nije nužno da je iz iste škole odakle dolazi tim.

Preduvjet ulaska u finale korištenje je jedne od novih tehnologija poput interneta, umjetne inteligencije, interneta stvari, digitalno proširene stvarnosti, robota, blockchaina, virtualne stvarnosti, bespilotne letjelice ili 3D ispisa.

Faze natjecanja

Natjecanje je podijeljeno na sljedeće faze:

  1. prijava koja sadrži razrađeni poslovni plan ideje
  2. odabir deset najboljih poslovnih planova koji ulaze u finale
  3. finale – prezentacija poslovnog plana pred stručnim žirijem

Naša „Ideja godine“

Na ovo veoma zanimljivo i inovativno natjecanje prijaFotografija1vili smo dvojicu učenika elektrotehnike koje je mentorirala školska knjižničarka. U izradi poslovnog plana pomogla nam je nastavnica ekonomske skupine predmeta. Kroz međupredmetnu temu poduzetništvo na ovaj smo način povezali raznolike resurse naše škole – Srednje škole Mate Blažine Labin.

Fotografija 1. Tim re-Book

Naš tim pod nazivom re –Book razvio je poslovnu ideju ugradnje sustava za praćenje popunjenosti malih knjižnica za besplatnu posudbu.

Ideja je da potaknemo postavljanje malih besplatnih knjižnica na što više lokacija u Istri i u cijeloj Hrvatskoj. Na taj bismo način poticali čitanje koje je u skladu s nacionalnom kampanjom.

Knjižnice za besplatnu posudbu postavljaju se na javna mjesta, a svatko može uzeti knjige, čitati ih, vratiti i donirati svoje knjige. Knjižnice treba netko nadzirati i po potrebi dopunjavati knjižnom građom. Problem se pojavljuje u nadzoru popunjenosti, a posebice ako jedna osoba nadzire više kućica i na više raspršenih lokacija.

Kreirali smo inovaciju koja rješava problem nadzora popunjenosti knjižnica. Putem senzora utvrđuje se popunjenost knjižnice, a taj se podatak šalje SMS-om na mobitel osobe zadužene za dopunjavanje. Sustav se napaja baterijom koja se puni solarnim panelom. Smatramo da će naša inovacija potaknuti mnoge lokalne zajednice na postavljanje besplatnih knjižnica.

Fotografija2Fotografija3
Fotografija 2. Mala besplatna knjižnica   Fotografija 3. Sustav za nadzor popunjenosti

Prijava i poslovni plan

Iskoristili smo mogućnost rane prijave kako bismo dobili recenziju poslovnog plana i priliku za popravak.

Već postojeći obrazac poslovnog plana koji smo pronašli na mrežnoj stranici natjecanja prilagodili smo našoj ideji. Uz poslovni plan priložili smo dodatni prikaz rada kroz prezentaciju i video formu. Poslovni plan ne smije biti kraći od četiri ni duži od petnaest stranica.

Sastoji se od pet točaka:

  1. poslovna ideja – kako je došlo do ideje, opis ideje, po čemu je naša poslovna ideja jedinstvena i od čega se sastoji naše tehničko rješenje
  2. tržište prodaje – tko su kupci i korisnici našeg proizvoda, na koji ćemo način zainteresirati i privući kupce i korisnike, koliko ćemo kupaca mjesečno/ godišnje imati, cijena našeg proizvoda, tko su naši konkurenti
  3. marketinške aktivnosti – što ćemo poduzeti da naš proizvod postane jako popularan i tražen, društvene mreže
  4. financijski podaci – koliki je iznos ulaganja, tko će financirati naše proizvode, koliko planiramo prodati, koliko košta proizvodnja proizvoda, koliko ćemo zaraditi u prvih nekoliko godina poslovanja, kakve su mogućnosti razvoja našeg proizvoda u budućnosti
  5. društveno odgovorno poslovanje – utjecaj na lokalnu zajednicu i okoliš

Dobivena recenzija dala je naslutiti da smo na dobrom putu do finala.

Odabir finalista

Iako je bilo prijavljen veliki broj natjecatelja iz cijele Hrvatske, žiri je prepoznao našu ideju i uvrstio nas među deset najboljih. Doznavši da smo ušli u finale, našoj sreći nije bilo kraja. Zbog promjene koncepta finala koje se nije održalo uživo kao i prethodnih godina, timovi koji su ušli u finale dobili su pitanja žirija o svojim projektima. Morali smo dodatno predstaviti svoju ideje žiriju i uvjeriti ih zašto je baš naša ideja najbolja ove godine.

Finale

Snimili smo finalni video. U kratkom videu prikazali smo sve prednosti, ali i nedostatke projekta. Pokušali smo na inovativan, zanimljiv i realan način objasniti zašto je naša ideja tržišno i društveno isplativa.

Tri najbolja tima proglašena su kroz online događaj održan 18. lipnja 2020. Finale i proglašenje pobjednika možete pogledati na YouTube kanalu na ovoj poveznici: https://youtu.be/0_NBJ9xQgmM

Iako smo željeli pobijediti, zadovoljni smo i postignutim 5. mjestom. Voditelj Zagrebačkog inovacijskog centra, gosp. Frane Šesnić pohvalio je naš projekt i pozvao nas da svoju tehnološki opremljenu malu knjižnicu izložimo u prostoru ZICER-a. Obećao nam je pomoć oko daljnjeg razvoja ideje.

Nismo ni slutili kamo će nas ova pustolovina odvesti, ali ono što je nakon natjecanja Fotogafija4uslijedilo, bilo je iznenađenje za sve nas. Pozvani smo na Međunarodnu izložbu inovacija ARCA 2020 gdje smo osvojili zlatnu medalju u kategoriji mladih inovatora. U studenom smo trebali sudjelovati i na međunarodnoj izložbi inovacija „iENA“ u Nurnbergu, ali nažalost, ta je izložba zbog pandemije otkazana.

Fotografija 4. Međunarodna izložba inovacija ARCA 2020

Nastavljamo razvijati projekt u sklopu startup inkubatora Algebra Lab kao jedni od polaznika generacije 2020./2021.

Zaključak

Iako je godina 2020. bila vrlo neizvjesna po pitanju svih školskih natjecanja pa tako i ovog, zahvalni smo na mogućnosti sudjelovanja i postizanja izvrsnog rezultata. Obzirom da je to za našu školu prva prijava i više smo nego zadovoljni postignutim, a posebno s događajima koji su uslijedili nakon natjecanja.

Ovim člankom želimo potaknuti nastavnike, stručne suradnike i učenike na sudjelovanje u „Ideji godine“ koje se u pravilu provodi u razdoblju od ožujka do travnja.

Smatramo da kroz ovo natjecanje u kojem se traži inovativnost, kreativnost i prezentacijske vještine, srednjoškolci stvaraju temelje za buduće uspješne poduzetničke pothvate.

Savjetujemo vam da ne oklijevate, sastavite tim, prijavite se i time ćete sigurno steći jedno novo iskustvo. I da ne pobijedite, znat ćete da ste pokušali.

Literatura

  1. https://www.srednja.hr/ideja-godine/ (5.1.2021.)
  2. https://hamagbicro.hr/poslovno-planiranje/ (5.1 2021.)
  3. http://www.kurikulum.hr/wp-content/uploads/2016/03/Poduzetnis%CC%8Ctvo.pdf (5.1.2020.)

eTwinning uz World’s Largest Lesson

iva_naranđa

Iva Naranđa

Sažetak

Članak opisuje aktivnosti eTwinning projekta The World’s Largest Lesson – UN Sustainable Development Goals provedenog u Osnovnoj školi Vladimira Nazora Pribislavec, s naglaskom na aktivnosti provedene na nastavi informatike. Projekt je dodan u školski kurikulum i kreiran je školski tim za rad na projektu u kojem je sudjelovalo više učiteljica i stručni suradnik psiholog kako bi se obuhvatio veći broj učenika tijekom različitih aktivnosti. Projekt se temelji na materijalima UNICEF-a dostupnima na stranici worldslargestlesson.globalgoals.org, a partnerske škole su putem TwinSpacea razmjenjivale primjere kako provode predložene aktivnosti. Tijekom projekta radilo se na ostvarivanju ishoda međupredmetne teme Održivi razvoj, a u projektu su sudjelovali učenici prvog razreda i učenici viših razreda u sklopu redovne i izborne nastave informatike te izvannastavne aktivnosti Ekološka grupa.

Ključni pojmovi: održivi razvoj, globalni ciljevi, informatika, eTwinning.

Uvod

U Osnovnoj školi Vladimira Nazora Pribislavec prepoznata je važnost zajedničkog djelovanja u cilju ostvarivanja globalnih ciljeva održivog razvoja te je početkom školske godine 2019./2020. u suradnji sa školom iz Danske pokrenut jednogodišnji eTwinning projekt The World’s Largest Lesson – UN Sustainable Development Goals. Autorice projekta su učiteljica Charlotte Rørbøl iz danske škole Langelinieskolen, Kopenhagen i učiteljica informatike Iva Naranđa iz Hrvatske. Projektu se pridružilo 76 partnera iz raznih država. Cilj projekta je podržavati globalne ciljeve Ujedinjenih naroda za održivi razvoj, upoznati učenike sa 17 globalnih ciljeva održivog razvoja i potaknuti ih na zajedničku akciju. Putem TwinSpacea predstavili smo školu i školski eTwinning tim.

Glavni dio

Tijekom projekta glavna suradnička aktivnost bila je izrada sedam časopisa u kojima su škole uredile po jednu stranicu sa sažetim prikazom najznačajnijih aktivnosti provedenih tijekom određenog mjeseca. Radi velikog broja partnera i jednostavnosti za izradu časopisa koristili smo dijeljeni Google dokument.

Aktivnosti na nastavi informatike

Projektne aktivnosti osmišljavale su se za svaki mjesec. Tijekom rujna učenici su upoznati s projektom i uređeni su panoi u školskom hodniku i informatičkoj učionici. Pridružili smo se Tjednu Globalnih ciljeva 2019. i počeli s diseminacijom projekta putem školske mrežne stranice. Na nastavi informatike učenici šestog razreda upoznali su se s globalnim ciljevima i odabrali cilj koji im se čini najvažnijim. Na izbornoj nastavi informatike učenici osmog razreda sudjelovali su u aktivnostima temeljenim na World’s Largest Lesson (WLL) materijalima “Upoznajmo globalne ciljeve”. PrSlika1ilikom rada pomoću materijala dostupnih na stranici World’s Largest Lesson aktivnosti su prilagođavane nastavi informatike na način da učenici koriste više raznih alata. U ovoj aktivnosti učenici su koristili Mentimeter, MS PowerPoint i Canvu. Materijali i zadaci učenicima su bili dostupni na Edmodu.

Slika 1. Upoznajmo globalne ciljeve

Povodom Međunarodnog dana djeteta i na poziv naših partnera pridružili smo se potpisivanju UNICEF-ove peticije kojom podržavamo prava djece. Aktivnost je provedena s učenicima osmih razreda. Nadalje, na nastavi informatike učenici osmog Slika2razreda sudjelovali su u aktivnostima temeljenima na WLL materijalima „Utjecaj onečišćenja na naš planet i naše živote“. Učenici su koristili WordArt, MS PowerPoint i MS Word.

Slika 2. Utjecaj onečišćenja na naš planet i naše živote, oblaci riječi

Tijekom Tjedna informatičke edukacije održan je Sat kodiranja. Za učenike šestog i osmog razreda aktivnosti su bile povezane s ovim projektom, te su učenici šestog razreda sudjelovali u aktivnosti Responsible Consumption and Production, a učenici osmog razreda u aktivnostima Responsible Consumption and Production i Affordable and Clean Energy. Učenici osmog razreda izradili su božićne i novogodišnje čestitke u Slika3alatu Canva i prikladno uredili pano u informatičkoj učionici.

Učenici šestog razreda radili su na WLL lekciji „Kakav svijet želite 2030.?“ i pritom koristili Pixabay, MS Paint 3D i Miro ploču za suradničke aktivnosti.

Slika 3. Kakav svijet želite 2030.?, suradničke aktivnosti na Miro ploči

Slika4Tijekom eTwinning projekata velika pozornost pridaje se sigurnom korištenju interneta te smo sudjelovali u obilježavanju Dana sigurnijeg interneta. Sljedeća lekcija bila je WLL „Održivi život“ tijekom koje su učenici šestog i osmog razreda koristili Ecological Footprint i MS PowerPoint za izradu grafikona.

Slika 4. Održivi život

Širenjem vijesti o pandemiji pridružili smo se eTwinning događanju How To Prevent Coronavirus koje promovira smanjivanje panike i pružanje savjeta vezano uz aktualni koronavirus. Učenici osmog razreda pogledali su materijale na stranici WikiHow: How To Prevent Coronavirus i izradili postere u alatu Canva s najvažnijim savjetima na hrvatskom jeziku. Učeničke radove izložili smo na panou kod ulaza u školu kako bi bili dostupni svim učenicima škole, a nekoliko postera podijelili smo razrednicima kako bi ih koristili u svojim razredima.

Slika5
Slika 5. Izrada postera u alatu Canva

Početkom ožujka 2020. pridružilli smo se inicijativi Rosadigitale, pokretu za jednake mogućnosti u IT sektoru u kojoj je naša škola sada sudjelovala po drugi puta. Inicijativa Rosadigitale pokrenuta je u Italiji 2016. godine kao nacionalni pokret, s namjerom proširenja na Europu i svijet. Diljem Italije, Europe i šire, kroz događanja pod nazivom „ružine latice“ Rosadigitale želi upoznati mlade i stare sa svime što se tiče digitalnog. U organizaciji pokreta Rosadigitale tijekom ožujka održava se Rosadigitale Week, a povodom Međunarodnog dana žena. Ova aktivnost povezana je s globalnim ciljem 5, a sudjelovali su učenici osmog razreda. Nakon uvodnog dijela i pretraživanja interneta s ciljem pronalaženja poznatih osoba iz raznih područja IT sektora, učenici su u alatu BigHugeLabs napravili po dvije kartice o poznatim osobama iz IT sektora i prenijeli ih na Wakelet.

Tijekom travnja aktivnosti su bile usmjerene na Dan planeta Zemlje, u uvjetima nastave na daljinu. Učiteljica Iva Naranđa pripremila je videolekcije povodom Dana planeta Zemlje, a objavljene su na stranici Škola za život. Naši učenici petog i šestog razreda radili su prema navedenim videolekcijama. Tijekom travnja učenici osmog razreda radili su na sličnom zadatku i izradili PowerPoint prezentacije kojima su povezali Dan planeta Zemlje i globalne ciljeve održivog razvoja. Osim toga, sudjelovali su u još dvije aktivnosti, What do you see through your global goals glasses i Celebrate Earth Day with Climate Conversations!.

Ostale aktivnosti

Projektne aktivnosti realizirane izvan nastave informatike obuhvaćale su obilježavanje Dana kruha i zahvalnosti za plodove zemlje, sudjelovanje u akciji Zasadi drvo, ne budi panj, školsku akciju sakupljanja staroga papira, sudjelovanje na 11. festivalu prava djece, obilježavanje Međunarodnog dana tolerancije i organiziranje posjeta volonterke Gradskog društva Crvenog križa Čakovec. Pridružili smo se inicijativi Make an eTwinning forest i akciji Plastičnim čepovima do skupih lijekova. Učenici prvog razreda s učiteljicom Marinom Ninić upoznali su 17 ciljeva održivog razvoja i izradili čestitke za Božić i Novu godinu. Nadalje, učiteljica Ninić provela je aktivnosti u prvom razredu povodom Međunarodnog dana žena i Dana očeva, u sklopu rada na ostvarivanju globalnog cilja 5, a prvi razred sudjelovao je i u obilježavanju Dana planeta Zemlje izradom likovnih radova. Ekološka grupa pod vodstvom učiteljice Emine Rus bavila se globalnim ciljevima 6 i 14 te su učenici uredili pano. Druga aktivnost Ekološke grupe bila je izrada plakata povodom Međunarodnog dana zaštite močvara i močvarnih staništa.

Pregled provedenih aktivnosti dostupan je na školskim mrežnim stranicama i TwinSpaceu. Provedena je ex-post evaluacija projekta putem online upitnika. Diseminacija je provedena putem članaka na školskim mrežnim stranicama i lokalnog portala emedjimurje. U listopadu 2020. projekt je nagrađen Europskom oznakom kvalitete. Pod vodstvom učiteljice Stavroule Skiada projektni partneri iz Grčke s aktivnostima iz ovog projekta osvojili su prvo mjesto na natjecanju Bravo Schools.

Zaključak

Pred kraj projekta provedena je online anketa za učenike 8. razreda, polaznike izborne nastave informatike. Iz rezultata može se zaključiti da većina učenika smatra da u potpunosti ili djelomično razumije globalne ciljeve.

Grafikon 1Grafikon 1. Samoprocjena učenika razumijevanja pojedinih Globalnih ciljeva

Kao što su svi globalni ciljevi održivog razvoja međusobno povezani, tako je i za sveobuhvatno upoznavanje učenika s ovom temom potrebno povezivanje učitelja i stručnih suradnika škole u zajedničkim nastojanjima da se učenike osvijesti o složenosti teme i važnosti globalnih ciljeva te uloge svakog pojedinca u postizanju istih. Također, potrebna je suradnja s akterima izvan škole, roditeljima i lokalnom zajednicom te uključivanje u lokalne i nacionalne akcije.

Psihofizičko zdravlje u produženom boravku

jasmina_nedanovski

Jasmina Nedanovski

Sažetak

Ciljevi produženog boravka isprepliću se i nadograđuju odgojno-obrazovnim ciljevima nastave. Djeci želimo osigurati ohrabrujuću, zdravu i sigurnu psihosocijalnu te fizičku okolinu za razvoj i obrazovanje.

Prehrana i tjelesna aktivnost utječu na psihofizičko zdravlje djece. Od početka školske godine, u grupi produženog boravka trudimo se poticati psihofizičko zdravlje djece u sklopu triju aktivnosti. To su: vrijeme ručka, aktivnosti za opuštanje te kreativno provođenje vremena.

Ključne riječi: prehrana, tjelesna aktivnost, psihofizičko zdravlje djece, produženi boravak.

Uvod

U odjelima produženog boravka nadograđujemo nastavne sadržaje s kojima se djeca susreću u nastavi. Aktivnosti nastojimo organizirati na način, da su djeci zanimljive. Produktivnost djece je tokom trajanja produženog boravka smanjena. Kako bismo pridobili pažnju učenika, učitelji moramo biti kreativni, pragmatični, fleksibilni i zanimljivi. Današnje doba od učitelja zahtijeva individualni pristup učenicima. Djeca imaju golemu potrebu za pažnjom. Radi toga, ih još toliko teže odgajamo u samostalne osobe. I roditelji im oduzimaju samostalnost i time im uskraćuju vlastita iskustva. Samostalnost djeteta vrlo je bitan element za njegov razvoj i budući život. Unatoč šarolikom izboru pedagoških pristupa, u današnje vrijeme veliki izazov predstavlja oblikovanje samostalnog učenika. Glavni zadatak učitelja je motivacija i usmjerenje učenika na putu, gdje se ovaj susreće sa svojim potrebama i zahtjevima.

Ručak

Poznata je činjenica, da je preporuka imati 5 obroka dnevno (doručak, dopodnevna užina, ručak, popodnevna užina, večera). Obroci koje pojedemo moraju biti pravilno raspoređeni tokom dana. U produženom boravku učenici imaju ručak i popodnevnu užinu.

Najprije djecu potičemo na temeljito pranje ruku, zatim na samostalno postavljanje u red. Također ih potičemo da sami nose pladnjeve s hranom do stola (taj dio se odnosi na učenike prvih razreda koji su bili naviknuti, da im hranu pripremaju odgajateljice u vrtiću). Posebnu pažnju pridodajemo samostalnom rezanju tvrde hrane, jer to predstavlja problem većem dijelu učenika. Neki učenici pritom trebaju vođenje, prikaz ili pak puno ohrabrenja.

Ručak škola planira u skladu sa smjernicama zdrave prehrane u odgojno-obrazovnim ustanovama, prema savjetima ministarstva za zdravlje. Učitelj učenike tako može poticati i pratiti koliko hrane pojedu.

Neki učenici imaju velike probleme s konzumiranjem hrane. Problem vidim u tome što djeca mnogo različite hrane ne žele ni probati. Kada ih potaknem na to, da barem malo probaju, da vide kakvog okusa je hrana, puno puta su pozitivno iznenađeni nad okusom (npr. dinje). Ako poslije ručka ostane nešto od voća ili peciva, to odnesemo sa sobom u razred. Učenici rado to pojedu kasnije kad su gladni. Nekad nam ostane i voća od prijašnjega dana. Učenici naše škole piju vodu iz slavine. Još dvije godine unazad kuhali smo čaj, sad smo se odlučili za vodu. Za to smo se odlučili jer ispijanje vode poboljšava funkcije pamćenja, razumijevanje te koncentraciju za učenje. Sve grupe PB izradile smo veliku (novu) piramidu prehrane v blagovaonici škole.

SLIKA1prehranska piramida
Slika 1. Piramida prehrane

Aktivnosti za opuštanje

Igra i fizička aktivnost pozitivno utječu na naše tijelo i duševnost. Bergant tvrdi, da su fizička aktivnost i igra procesi, koje naš mozak voli provoditi i tako postaju izvor zadovoljstva i opuštanja. (Bergant 2015, str. 27).

Aktivnosti opuštanja namijenjene odmoru, opuštanju, obnavljanju psihofizičkih snaga mogu se odvijati u učionici, knjižnici, sportskoj dvorani i na igralištu. To vrijeme namijenjeno je različitim igrama (sportske, društvene, zabavne, socijalne te ostale), slušanju glazbe, gledanju video sadržaja, čitanju i razgovoru.

Poslije ručka krenemo s učenicima na opuštanje. Razred dobro provjetrimo. Opuštanje u sportskoj dvorani ili vani naša je svakodnevna rutina. Bitno je, da opskrbimo naš moždani centar kisikom. Aktivnosti na svježem zraku utječu na izlučivanje serotonina, koji je ujedno i glavni aktivator motoričkog korteksa te utiče na opuštanje tijela. U sportskoj dvorani učenike sam poticala na samostalnu izvedbu zadatka. Na početku školske godine primijetila sam, da učenici žele biti cijelo vrijeme vođeni – ako nisu dobili upute, bili su nekoliko zbunjeni. Sada, nekoliko mjeseci kasnije, primijetila sam, da nakon što učenicima pružim nekoliko minuta slobodne igre (bez vođenja), oni budu veseli, zaigraju se sami, podijele uloge u igri i pritom mnogo uživaju.

Aktivnosti za opuštanje provode se kroz igru, fizičku aktivnost, čitanje i sl. Svaki dan imamo na rasporedu upisan pojam aktivnosti za opuštanje. Unutar tog rasporeda, za svaki dan sam dodala jednu drugu aktivnost za opuštanje, koju sam po potrebi prilagodila (vezano za okolnosti u razredu). Vrlo često se nakon aktivne aktivnosti smirimo sa smirujućom glazbom, vizualizacijom. Tek naSLIKA2kon toga, posvetimo se pisanju domaće zadaće. Cilj tih aktivnosti je, da učenici što učinkovitije opuste tijelo, um i obnove psihofizičke snage. Duševno i tjelesno opuštanje vrlo su bitni za zdravlje.

Slika 2. Slušanje smirujuće glazbe

Kreativno provođenje vremena

Poticanje kreativnosti i radoznalosti učenika ulaganje je u budućnost društvenog razvoja. Kreativni i inovativni pojedinci određuju različitost, napredak i razvoj. Vrijeme u produženom boravku nudi mogućnosti za razvoj interesa i kreativnih sposobnosti učenika. Aktivnosti koje se provode su likovne, glazbene, plesne, literarne i matematičke naravi.

Kao učiteljica likovne kulture mogu na tom području učenicima najviše ponuditi. S učenicima isprobavamo različite likovne tehnike, upotrebljavamo različite materijale. Ponekad napravimo zadatak rezanja i lijepljenja, jer to nekim učenicima pravi probleme. Redovno se javljamo i na likovne natječaje, nacionalne kao i na one međunarodne. Prošle godine po prvi puta smo snimili animirani film. Izvesti takav projekt tijekom produženog boravka, bio je velik izazov. U prostoru je morala biti cijelo vrijeme jednaka svjetlost, nitko nije smio pomaknuti stol na kojem su bili kamera i fotoaparat.

Svake godine u produženom boravku organiziramo modnu reviju jer želimo, da se djeca oslobode straha i srama od javnog nastupa. Materijali koje koristimo su otpadni. SLIKA3modna revijaUčiteljice smo ove godine dale upute djeci, da donesu stvari za izradu od doma. Kada su kreacije nastale, izveli smo reviju. Učenici vole nastupati i imaju malu tremu. Međutim, poslije izvedene revije, svi su uzbuđeni i vole pričati o svojim osjećajima.

Slika 3. Modna revija

Ove godine smo prvi put izveli kamišibaj. Učenici su bili oduševljeni tom vrstom kazališta. Podučavam heterogenu grupu (prvi i drugi razred) i primijetila sam, da su se brojni učenici po prvi puta susreli s tim oblikom kazališne predstave. Učenike je taj oblik pripovjedanja povezao. Bili su oduševljeni nad tim oblikom rada. Učenici su također sami pripremili kamišibaj predstavu. Svaki učenik imao je mogućnost (radili smo u grupama po tri), da odluči, hoće li biti pripovjedač, ilustrator priče ili će micati stranice priče. Ove godinu, u svoju grupu uvela sam područje plesa (folklor) i čini mi se vrlo uspješnim. Pozvala sam učiteljicu iz susjedne grupe, s namjerom, da obje grupe povežemo te ih naučimo plesove kao što je Igraj kolo jabuko, Ob bistrem potočku je mlin i sl. Učenici su se predstavili na predstavi grupa produženog boravka s nazivom Pokaži, kaj znaš. Pri tom je vrlo bitna činjenica, da smo sudjelovale kolegica i ja, kao i učenici i tako je nastao predivan nastup odnosno zaključak na našoj priredbi. Djeca su željna glazbe, plesa i fizičkih aktivnosti.

Zaključak

Djeca su naša skrb i poslanstvo. Vrlo je bitno, da im stvaramo poticajnu, sigurnu, zdravu i ljubaznu okolinu. Kolektivno moramo biti svjesni koliku odgovornost imamo za zdravlje i dobrobit djece.

Učitelji pratimo taj način razmišljanja jer smo svjesni, da smo pored roditelja, i mi veliki uzor toj djeci.

Literatura

  1. Bergant T. (2015). Pomen igre za otrokov razvoj. V pedagoški reviji Didakta (online). 4 strani. Dostopno na: https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-1DKDJY4I/92b6be2b-88b4-4562-49e8f0d5f09f/PDF.

Tihe žrtve obrazovanja na daljinu

jelka_golob

Jelka Golob

Sažetak

U članku su prikazane negativne posljedice obrazovanja na daljinu. Fokusira se na ranjive skupine sudionika koje je odgojno-obrazovni proces preko ekrana najviše zahvatio. Predstavljena su razmišljanja o posljedicama dugotrajnog zatvaranja škola za učenike s posebnim potrebama, romske učenike i doseljenike, darovite učenike, obitelji i učitelje. U prilogu se naglašava da mnoge od posljedica ovoga, za naše okolnosti, novog pristupa obrazovanju još nisu u cijelosti pojašnjene i da će tek vremenski odmak od situacije otkriti stvarne veličine žrtava koje će iza sebe ostaviti odgojno-obrazovni proces putem ekrana.

Ključne riječi: obrazovanje na daljinu, rizične skupine, posljedice.

Uvod

Dimenzije epidemije novog virusa odražavaju se na brojnim područjima života. Ni škola nije ostala imuna na globalne promjene koje su se tako neočekivano i intenzivno pojavile u društvu. U kratko smo se vrijeme i na području obrazovanja našli pred izazovima na koje nas fakulteti nisu pripremali. Škola kao živi organizam u vrlo se kratkom vremenu reformirala i u okviru svojih resursa prilagodila obrazovanju na daljinu.

Temeljno obilježje obrazovanja na daljinu je fizička udaljenost između učitelja i učenika. Komunikacija između njih odvija se isključivo putem korištenja različitih mrežnih alata što od učenika i učitelja zahtijeva znanje i vještine kojima do sada nisu pridavali posebnu pozornost. »U našem prostoru je korištenje tehnologije u svrhe poučavanja, do prvog vala epidemije, bilo istraživano ponajprije kao dio nastave uživo.« (Rupnik Vec, 2020., str. 13). Slovensko osnovnoškolsko obrazovanje računalstvo naime ne predviđa kao obvezan predmet i zato su iznenadni zahtjevi za aktivnim poznavanjem korištenja različitih internetskih i ostalih aplikacija još produbili razlike između učenika. Osim računalne nepismenosti kao takve, ništa manje rizični faktor nije ni faktor odsutnosti osnovne računalne infrastrukture koja za školovanje na daljinu predviđa računalnu opremu i brzu internetsku vezu.

Učenici s posebnim potrebama

Posljedice iznenadnog zatvaranja škole najprije su se odrazile na jednoj od edukacijski i socijalno najranjivijih skupina učenika, a to su učenici s posebnim potrebama. Djeca sa smetnjama u duševnom razvoju, gluhi i nagluhi, slijepi i slabovidni, djeca s govorno-jezičnim smetnjama, motorički ometani, djeca s nedostacima na pojedinim područjima učenja, dugotrajno bolesni, djeca s emocionalnim i ponašajnim smetnjama te djeca s autističkim smetnjama koja u uobičajenim okolnostima u školi dobivaju različite oblike pomoći u učenju te pomoć za svladavanje nedostataka i smetnji su kod usvajanja nastavnog gradiva, odnosno temeljnih vještina ostali bez stručnog vođenja učitelja, specijalnih pedagoga i ostalih stručnjaka.

Radi se o skupini djece kod kojih je individualni kontakt od bitnog značenja i računalni zasloni ga ne mogu nadomjestiti. Različite terapije, pristupe za rukovanje sa smetnjama pozornosti i koncentracije, iskustvenog pristupa, socijalnog učenja i ostalih sličnih vještina nije moguće provoditi na daljinu jer često ovise o dodiru, kontaktu očima, izvođenja vježbi pokretima i slično. Štetu koja je nastala zbog nedostatka stručne obrade djece s posebnim potrebama u školi trenutno još nije moguće precizno procijeniti, ali je činjenica da razdoblje bez pomoći za ovu skupinu djece često znači i nazadovanje u već usvojenom znanju i vještinama. U našoj je osnovnoj školi približno 15% ovakvih učenika.

Učenici Romi i doseljenici

Učenici doseljenici i romski učenici spadaju u posebnu kategoriju ranjivih skupina djece koje od škole već u vrijeme kada nam ne prijeti smrtonosni virus zahtijevaju posebne oblike preventivnog djelovanja. Okolnosti školovanja na daljinu na njima su ostavile i dodatni pečat i dodatno ih deprivilegirale. »Djeca koja su pripadnici drugih etničkih i vjerskih skupina su djeca migranata i stranaca koji ne govore jezik većine, /…/ češće su od druge djece mete odbijanja, socijalnog osamljivanja, kaznene obrade, ponižavanja, podsmjeha, fizičkog nasilja i ostalih nasilnih djela.« (Lešnik Mugnaioni, Klemenčič, Filipčič, Rustja i Novaković, 2016., str. 15). Školovanje na daljinu ih je još dodatno gurnulo u neravnopravni položaj. Učenici Romi i doseljenici obično loše ili uopće ne govore slovenski jezik, nemaju odgovarajuću računalnu infrastrukturu kod kuće, njihovi roditelji nisu vješti u poučavanju djece jer mnogi su još uvijek nepismeni, a zbog kulturalnih razlika dolazi i do raskola u vrednovanju značenja školovanja, zbog čega ova skupina djece unatoč uvjetima za školovanje na daljinu, u tome ne sudjeluje. Svaki dodatni dan trajanja epidemije ovu djecu gurne dalje od uspješnog završetka školovanja i posljedice ovako dugotrajnog zatvaranja škola kao što ga imamo u Sloveniji možda će se pokazati i na području povećanog udjela nezavršenog školovanja među ovom populacijom. U našoj osnovnoj školi je 10% učenika Roma i 5% učenika stranaca.

Daroviti učenici

Daroviti učenici postižu visoke rezultate na različitim područjima i imaju potencijale za iznimna postignuća. Mogli bismo pretpostavljati da će se sa školovanjem na daljinu dobro nositi jer su opremljeni psihičkim sadržajima koji osiguravaju uspjeh – dobre radne navike i navike učenja, uspješne strategije učenja, divergentni način razmišljanja, sposobnost brze prilagodbe promjenama, spretnost traženja izvora i slično.

Ali u praksi se pokazalo da su mnogi daroviti učenici izgubili motivaciju za školski rad i da su ih mnogi edukacijski manje sposobni učenici redovitim radom dostigli, pa čak i prestigli. Daroviti učenici naviknuti su na misaone izazove i specifične nastavne situacije koje se u nastavi na daljinu pojavljuju u manjoj mjeri ili su nemoguće, različite radionice, stručne ekskurzije, natjecanja, natječaji i slično. Kakva će biti sudbina kriterija za dodjeljivanje Zoisovih stipendija zbog epidemije inače još nije poznata, ali je činjenica da su otkazana brojna natjecanja iz znanja koja u uobičajenim vremenima donose bodove za stipendije darovite djece. Prepoznatih darovitih učenika u našoj školi je oko 15%.

Obitelji

Epidemiološke okolnosti i njihove posljedice odražavaju se i na instituciji obitelji. Djeca u velikim obiteljima nemaju svaki svoje računalo za istovremeni kontakt sa školom što ih u usporedbi s vršnjacima iz obitelji s manje djece postavlja u neravnopravni položaj kod izvršavanja brojnih obveza. Velik je teret i na socijalno krhkim obiteljima koje za vrijeme obrazovanja u školi koriste subvencioniranu prehranu. Posljedice zatvaranja škola odražavaju se i time da su roditelji mlađe djece primorani ostati kod kuće i raditi od kuće, zbog čega je dosta nevolja, poteškoća s poslodavcima, duševnim zdravljem i slično. Mnogi roditelji se u novoj ulozi učitelja vlastite djece osjećaju nemoćni. Mnogi nemaju odgovarajuće izvore za pomoć djeci zbog čega raste stupanj obiteljske tjeskobe i obiteljski odnosi postaju zategnuti što može izbiti u različitim oblicima obiteljskog nasilja.

Negativne posljedice nedovoljne količine kretanja za vrijeme zatvaranja škola koje se već iskazuju u prvim istraživanjima samo je još dodatna sjena koja pada na zdravlje cijelih generacija djece i dimenzije čega će se u budućnosti reflektirati u obliku prekomjerne tjelesne težine, loših prehrambenih navika i navika kretanja te time uvjetovanih bolesti i kod mlađih generacija.

Učitelji

Na karaju krajeva, tihe žrtve obrazovanja na daljinu su i učitelji od kojih mnogi ne raspolažu dostatnim računalnim znanjem da bi odgovarajuće izveli nastavu putem ekrana. Štoviše, mnoge vještine gotovo nije moguće predavati na daljinu, ponajprije se ovdje radi o praktičnim vještinama u strukovnim srednjim školama i u pojedinim osnovnoškolskim predmetima(obrada različitih gradiva, matematičko planiranje, laboratorijski eksperimenti, različite motoričke aktivnosti i slično).

»Kod poučavanja na daljinu susrećemo se s različitim preprekama. Najveće poteškoće /…/ su nedostatak praćenja odaziva učenika te motivacija.« (Šef, 2020., str. 5) Jako je zahtjevno i provjeravanje i ocjenjivanje znanja bez neposrednog osobnog kontakta.

Istovremeno su mnogi učitelji i sami roditelji djece osnovnoškolske dobi.

Zaključak

Neizbježno je da su tako drastične i iznenadne promjene na području školovanja već za relativno kratko vrijeme ostavile posljedice na brojim skupinama djece za koje škola često predstavlja bitan zaštitni faktor za odgovarajući psihofizički faktor. “Kod izvođenja nastave na daljinu moramo ponajprije biti svjesni sposobnosti učenika. U razredu imamo jako različite učenike koji žive u različitom uvjetima kod kuće. U velikom broju slučajeva na jednom računalu na daljinu rade i djeca i roditelji.” (Šef, 2020., str. 5) Opseg posljedica obrazovanja na daljinu nevjerojatnije će biti konkretniji nakon završene epidemije i povratka u stanje prije nje.

Literatura

  1. Lešnik Mugnaioni, D., Klemenčič, I., Filipčič, K., Rustja, E. i Novaković, T. (2016.). Navodila s priročnikom za obravnavo medvrstniškega nasilja v vzgojno-izobraževalnih zavodih. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo.
  2. Rupnik Vec, T. (Ur.) (2020.). Analiza izobraževanja na daljavo v času prvega vala epidemije covida-19 v Sloveniji. Ljubljana: Zavod RS za školstvo.
  3. Šef, M. (2020.). Izvedba dela na daljavo. Litija: OŠ Litija.

Empatija u nastavi

lidija_pecko

Lidija Pecko

Sažetak

Empatija je vrlo vrijedna ljudska osobina. Od najranijeg djetinjstva potrebno je razvijati empatiju, te s godinama proširivati njene vrijednosti. Učenici u učionicu dolaze s različitim osobnostima, te je potrebno utjecati na razvoj empatije, ujedno i prosocijalnog ponašanja, metodom pohvale, igranjem uloga, iskustvenim i suradničkim učenjem, ali i dobrim djelima. Takvim načinim rada uspostavljamo kvalitetno razredno ozračje, koje pridonosi razvoju pozitivnih osobina ali i kvalitetne nastave.

Ključne riječi: empatija, prosocijalno ponašanje, učenje empatije, razvoj empatije.

Uvod

Ljudi su izrazito socijalna bića. Od najranijih dana stvaraju socijalne veze. Inicijalne veze od najranijih dana mnogo su utjecajnije i imaju dugoročne učinke na djetetov socijalni razvoj i razvoj ličnosti, čak i na kognitivni razvoj. Svaki učenik je jedinstven pa tako svaki od učenika u jednom razrednom odjelu ima svoje pojedinačne interese, želje, potrebe, mišljenja, očekivanja, vještine i sposobnosti. Stoga je razumljivo da katkada dolazi do situacija u kojima pojedinačne osobine jednog učenika dolaze u konflikt s nečijim drugim pojedinačnim osobinama. Stoga bi se trebalo kod svakog pojedinca kontinuirano razvijati emaptično prosocijalno ponašanje koje bi za krajnji cilj imalo ostvarenje pozitivnog razrednog ozračja. Stvorila bi se atmosfera koja bi bila poticajna za svakog pojedinca i u kojoj bi svatko imao mogućnost izraziti svoje mišljenje i stavove bez zadrške ili straha od omalovažavanja.

Empatija

Pojam empatije prvi je u današnjem značenju upotrijebio američki psiholog E. B. Titchener dvadesetih godina dvadesetog stoljeća (grč. en = u, pathos = osjećaj, uživljavanje; empatheia = „osjećanje iznutra“), a predstavlja uživljavanja u određene osjećaje u doslovnom prijevodu. Ovaj termin su prvi upotrijebili teoretičari estetike kada su željeli označiti sposobnost percipiranja subjektivnog iskustva neke druge osobe. Uz pojam empatije veže se prosocijalno ponašanje, ono je vid moralnog postupanja koji uključuje društveno poželjna ponašanja poput dijeljenja s drugima, pomaganja, suradnje. Suvremeni istraživači govore o altruizmu, sinonimu za prosocijalno ponašanje.

Psihologijska istraživanja se dugo bave proučavanjem motiva ljudskog ponašanja, kako onog socijalno nepoželjnog, tako i socijalno poželjnog. Altruizam je jedan od oblika prosocijalnog ponašanja odnosno dobrovoljnog, namjernog ponašanja čiji je rezultat korist za drugu osobu (Lay & Hoppmann, 2015). Sam termin “altruizam” skovao je francuski filozof Auguste Comte i potječe od latinske riječi “alteri” (drugi) te se definira kao nesebično ponašanje koje rezultira s koristi za drugu osobu, bez koristi i uz određeni rizik za osobu koja pomaže. Altruistična djela obično izazivaju divljenje okoline. Primjeri altruizma su spašavanje nečijeg života od požara, poplave, utapanja ili naleta automobila, zatim doniranje organa, volontiranje u teškim okolnostima, doniranje za osobu značajne količine novca i slično.

Postoje dvije vrste empatije; emocionalna i kognitivna. Emocionalna empatija je sposobnost koja nam omogućuje da osjećamo istu emociju kao i osoba s kojom razgovaramo, da osjećamo stres ili tugu zbog negativne emocije druge osobe te da suosjećamo s njom zbog čega joj želimo pomoći u teškim situacijama. Pomaže nam uspostaviti emocionalnu povezanost s drugima. Kognitivna empatija se odnosi na razumijevanje tuđih emocija i razmišljanja. Omogućuje nam bolju komunikaciju upravo zato što možemo bolje iznijeti vlastite misli pretpostavljajući kako će osoba na njih reagirati.

Empatija je sama po sebi vrlo moćna. Pokazalo se da korištenje empatije može pomoći smanjiti potencijalno nasilje i generalno smanjiti razinu napetosti i frustracije. To je često vidljivo u serijama i filmovima, gdje postoje pregovarači koji korištenjem empatije pokušavaju, npr. umiriti napadača i pokušati ga uvjeriti da ne ozljedi nikoga. Također, šire gledano, da je više empatije, bilo bi i manje mržnje, sukoba i ratova. Trenutno je vidljivo koliko u svijetu nedostaje razumijevanja i empatije za drugoga, koliko je podijeljenosti unutar nacija, zemalja, kontinenata i koliko se teško međusobno razumijemo. Atticus Finch rekao je: „Nikad ne možete uistinu razumjeti osobu dok niste pokušali shvatiti stvari iz njene pozicije… sve dok se ne stavite u njenu kožu i hodate okolo u njoj.“ Ako shvatimo kako je to osjećati se kako se druga osoba osjeća, koje strahove ima i do čega joj je stalo, zasigurno ću biti ljubaznija/i i imati više razumijevanja. I ako to druga osoba napravi za mene, sigurno će postojati više mogućnosti i želje da pomognemo jedni drugima i da se bolje slažemo. Stoga je empatija ili razumijevanje tuđih osjećanja, misli i stanja sastavni dio dobrog funkcioniranja društva i zajednice.

Teorija Martina Hoffmana podrazumijeva kako empatično dijete osjeća neugodu promatrajući nevolje drugoga, a može je smanjiti pomažući takvoj osobi. Kada prosocijalno ponašanje izaziva osjećaj ugode ili veselje u drugome, tada će i empatično dijete doživljavati te pozitivne emocije. Razlog tome je mišljenje kako ljudi imaju urođenu sposobnost emocionalnog reagiranja na tuđu nevolju. Ona je u svom primitivnom obliku prisutna već u ranom djetinjstvu. Osim roditelja veliku ulogu u njenom razvoju imaju i dječja iskustva. Tako na primjer, roditelji koji svoju djecu uče prepoznavati vlastite i tuđe emocije potpomažu razvoj empatije. Njega olakšava i primjer kada se djeci ukazuje na to kako se drugi ljudi osjećaju zbog njihova neposluha. Kada roditelji često verbaliziraju svoje vlastite reakcije empatije, djeca na te procese obraćaju više pažnje i tako bolje shvaćaju njihovo djelovanje (Vasta, Haith, Miller, 1998).

Odrasli ljudi odlučuju hoće li nekome pomoći na temelju procjene uzroka njihovih problema. Tako postupaju i djeca. Kad smatraju da je nevolju izazvalo nešto što je izvan nečije kontrole, vjerojatnije je da će suosjećati s tom osobom i da će joj pomoći- međutim kad misle da nečiji problem proizlazi iz lijenosti, pohlepe ili nekog drugog činitelja na koji je moguće utjecati, tada nisu spremna pomoći (Barnett i McMinima, 1988., Eisenberg, 1990. prema Vasta, Haith, Miller, 1998).

Razvoj empatije kod djeteta

U literaturi se najčešće navode četiri etape u razvoju empatije (prema V. Velički, 2011):

  • Prva etapa javlja se tijekom prve godine, a predstavlja urođeni refleks. Odnosi se na to da će dijete zaplakati zajedno s drugim djetetom pa se to tumači kao rano empatično ponašanje.
  • U drugoj godini dijete je u stanju tješiti drugoga.
  • U trećoj etapi koja nastaje između treće i šeste godine, kad dijete ovlada dobro jezikom i simbolima, djeca reagiraju na patnju drugih na složenije načine, tražeći rješenje za probleme zbog kojih je druga osoba tužna i sl.
  • Četvrta etapa u razvoju empatije nastupa između šeste i devete godine kad djeca mogu razumjeti svoje vlastite osjećaje u kontekstu šireg smisla.

Ako smo upoznati s ovim fazama, možemo u skladu s dječjim razvojem poticati razvoj empatije. Mogućnost uživljavanja u osjećaje drugih i pronalaženje smisla jedan je od velikih odgojnih zadataka. Mogli bismo reći da upravo tome treba težiti jer predstavlja “znanje za život”, odnosno, razvoj osobina koje će određivati određenu osobu tijekom cijeloga života. Stoga kvalitetna okolina koja je svjesna važnosti poticanja empatije i prevencije stereotipa od presudne je važnosti za odgoj djeteta.

Možemo li naučiti biti empatični?

Dječja spremnost na dijeljenje s drugima, pomaganje i suradnju pod utjecajem su društvenih i okolinskih činitelja.

Za poticanje altruizma, pohvala je mnogo djelotvornija ako se njome ističe da je dijete velikodušno ili spremno na pomoć, nego ako je usmjerena na postupak. Razvojni psiholozi primjenjuju programe nagrađivanja za povećanje učestalosti prosocijalnog ponašanja u školama. Jedno istraživanje altruističkih postupaka predškolske djece u prirodnim uvjetima utvrdilo je da vršnjaci često reagiraju pozitivno na takve postupke smiješeći se, zahvaljujući ili čineći nešto dobro i lijepo zauzvrat (Vasta, Haith, Miller, 1998). Na dječje ponašanje snažno utječu postupci drugih ljudi. Djeca su spremnija na dijeljenje s drugima ili na pomaganje nakon promatranja modela koji je činio isto. Ali djeca ne oponašaju jednako sve modele. Više imitiraju one koje doživljavaju jačima, kompetentnijima ili važnijima. Isto tako redovito gledanje prosocijalnog televizijskog programa može povećati čestinu altruističkog poželjnog ponašanja na svim dobnim razinama.

Prema provedenim istraživanjima na empatiji je moguće razviti čitanjem fiktivnih romana. Čitanjem razvijamo maštu i zamišljanjem situacija i likova opisanih u knjizi zapravo se ”stavljamo u tuđe cipele”. Osim toga, razmišljanjem o situacijama u kojima se našla nama bliska osoba te emocijama koje su bile uzrokovane tim događajima, a naposljetku i razmišljanjem o tome što mi možemo učiniti za tu osobu, kako bismo joj olakšali razvijamo sposobnost uvida u tuđe emocije i razmišljanja.

Učenici primarnog obrazovanja imaju potrebu uspoređivati se sa ostalima, pri tome stvarajući neki svoj poredak u socijalnoj hijerarhiji u razredu: Tko je najpametniji? Tko zna najbolje računati? Tko je najbolji nogometaš? Tko najlošije igra nogomet? Prilikom stvaranja tih ljestvica djeca koja nisu pri vrhu nastale ljestvice osjećaju se razočarano i odbačeno zbog toga što nisu u svemu najbolja. To jedna od najzdravijih stvari tijekom djetinjstva nakon koje dijete kasnije postaje suosjećajnije prema drugima jer ih zapravo istinski može razumjeti, pošto se i ono u nekom trenutku života tijekom razvoja osjećalo tužno, razočarano, povrijeđeno. Dijete koje je proživjelo žalost može lako suosjećati sa drugom osobom koja je tužna, suprotno od osobe koja nije nikad iskusila takav osjećaj tijekom djetinjstva (Greenspan, 2009). Kod djece starije školske dobi, uočava se nedostatak empatije prema roditeljima te mlađoj braći i sestrama tj. one djece koja ulaze u adolescenciju. Razvojno gledano dijete se u to vrijeme odvaja od svoje obitelji kako bi uspješno izgradilo vlastiti identitet te odnose sa ljudima izvan obitelji. Roditelji trebaju shvatiti da je to normalna razvojna faza te trebaju svom djetetu pružiti pomoć da integrira empatiju u svoj normalni rast i razvoj. Važno je da se ne smije adolescentu dopustiti nedostatak empatije prema bliskim osobama, te mu se treba jasno dati do znanja da se prema njima ne smije odnositi na način koji ih povrjeđuje. Treba mu probati objasniti i približiti kako bi se on sam osjećao da se prema njemu netko njemu blizak odnosi na takav način, manjkom empatije. Bitno je stalno dijete poticati na razmišljanje koje se proteže dalje od njega samog te uključuje osjećaje i interese drugih, ne samo njega samog. Učenju empatije kod djeteta dakako doprinosi roditeljsko izražavanje interesa za djetetove doživljaje i osjećaje (pozitivne i negativne), pažljivo i aktivno slušanje, postavljanje pitanja kojima je cilj razjasniti njihove misli i osjećaje. Dijete podvrgnuto takvom roditeljskom utjecaju sposobnije je na dubljem nivou povezati se sa drugima, ponaša se u skladu sa svojim empatičnim osjećajima, tako da sasluša drugoga.

Empatija se može i ciljano razvijati kroz obrazovanje. Aktivnosti koje razvijaju empatiju mogu uključivati razne metode, poput iskustvenog učenja, vježbanja vještina ili didaktičkog pristupa. Vježbanjem empatije kod učenika se povećava i tolerancija, akademski uspjeh, emocionalna inteligencija, prosocijalno ponašanje te se mogu smanjiti predrasude i nasilje među djecom.

Isto tako, imaginarna igra djetetu pruža priliku da koristi svoju kreativnost za sigurno istraživanje svijeta osjećaja. Pretvarajući se da je plišani medo „zločesti učitelj“, ono počinje shvaćati kako je to kad je prema tebi netko zločest. Pretvarajući tu igračku u šaljivi lik, dijete otkriva kako smijanjem može odagnati osjećaj patnje. Ono može zamisliti kako se osjeća njegov lik iz igre kad je povrijeđen ili kad je veseo i vidi kako su ti osjećaji zasebni od njegovih vlastitih. Ono uči biti empatično (Greenspan, 2009). S vremenom, empatija se produbljuje.

Učenicima primarnog obrazovanja možemo pomoći u učenju empatije tako da postanu svjesni vlastitih emocija. Igre „Razmišljajmo o sutrašnjem danu“ omogućuju im da zamisle realne situacije i kako bi se u njima mogli osjećati. Pitanja kako što su „Kako bi se osjećao da tvoja nogometna ekipa sutra ne pobjedi?“ ili „Hoće li se učiteljica ljutiti na tebe ako budeš i dalje zaboravljao zadaću?“ pomaže učeniku predvidjeti osjećaje s kojima bi se inače nasamo izbjeglo suočiti. Učitelji ili roditelji, mogu poticati empatiju na način da

  1. Suosjećamo sa svojim djetetom. Empatija nastaje ako je netko empatičan prema nama.
  2. Pomognite djetetu kako postati svjestan vlastitih osjećaja i da ih izrazi.
  3. Pomognite djetetu kako uskladiti svoje osjećaje s tuđim tako što mu objašnjavate svoje. Iskazujte ih izrazom lica i tonom glasa.
  4. Zainteresirajte dijete za osjećaje drugih ljudi koristeći njegove vlastite osjećaje kao mjerilo za usporedbu.
  5. 5Neka dijete – u sigurnom okruženju – doživi sve moguće situacije.

Marilyn Price-Mitchell predlaže 6 navika kojima kao nastavnik možete doprinijeti razvoju empatije kod učeika:

  • Izgradite dobre odnose s učenicima. Neka oni znaju da vam je stalo do njih.
  • Izgradite samopouzdanje učenika tako da im budete mentor.
  • Učite ih da budu odgovorni i aktivni građani koji mogu donijeti promjene u svoju zajednicu.
  • Kroz svoj posao budite im uzor i inspirirajte ih da i oni daju sve od sebe.
  • Izlažite učenike različitim mišljenjima i pogledima na svijet.
  • Koristite se metodom društveno korisnog učenja i povežite nastavni sadržaj sa životom zajednice (Price-Mitchell, 2020).

U razrednom odjeljenju trebalo bi obratiti pozornost na razvijanje prosocijalnog ponašanja koje bi u cijelosti doprinijelo učenikovom razvoju empatije, aktivnog slušanja, suradnje, konstruktivnog rješavanja sukoba te samopouzdanja i samopoštovanja. Isto tako, ukoliko u učionici vlada prosocijalno ponašanje, nema sumnje da to neće pozitivno utjecati na razredno ozračje u kojem će se svaki pojedinac osjećati prihvaćenim. Pedagoške radionice iskustvenog i suradničkog učenja, omogućuju cjelovitije upoznavanje učenikove osobnosti. Usmjerene su ka procesu čija je svrha omogućiti svakom sudioniku osjećaj jednakosti i pripadnosti.

Iskustveno učenje odnosi se na kreiranje situacija u kojima dijete doživljava određene sadržaje pomoću metode „vlastite kože“ što se postiže igrom, simulacijom i akcijom (Bognar i sur., 2000). Prva i najvažnija osoba koja ima koristi od iskustvenog učenja je dakako učenik.

Suradničkim učenjem razvijaju se i socijalne kompetencije poput suosjećanja, empatije, komunikativnosti, suradnje i prilagođenosti. S obzirom na to, suradničkim učenjem postiže se jačanje individualne motiviranosti i volje za napretkom, javlja se odgovornost prema drugima, poboljšava se komunikaciji u grupi, razvijaju se prijateljski odnosi prema članovima određene skupine, povećava se grupna učinkovitost i djelotvornost te se postižu bolji i kvalitetniji aspekti rješavanja socioemocionalnih problema članova određene skupine (Hare, 1976; Bašić i sur., 1994; prema Kadum-Bošnjak, 2011).

Pokušavajući pomoći učeniku uvidjeti vlastite osjećaje i ponašanja, često izgovaramo rečenice koje nas ometaju u empatičkom povezivanju, npr.:

  • Davanje savjeta: „Mislim da bi trebao/trebala…““Kako to da nisi…?“
  • Nadigravanje: „To nije ništa, čekaj samo da čuješ što se meni dogodilo.“
  • Poučavanje: „Ovo bi moglo postati vrlo pozitivno iskustvo za tebe kada bi ti samo…“
  • Tješenje: „Nisi ti kriv/kriva, učinio/učinila si najbolje što si mogao/mogla.“
  • Pričanje priča: „To me podsjetilo na vrijeme kada…“
  • Zataškavanje: „Razvedri se. Nemoj se osjećati tako loše.“
  • Sažalijevanje: „Oh, jadan/jadna ti.“
  • Ispitivanje: „Kada je to počelo?“
  • Pravdanje: „Htjela sam te nazvati, ali…“
  • Ispravljanje: „Nije se tako dogodilo.“ (Rosenberg, 2006).

Zaključak

Živimo u užurbanom vremenu digitalizacije koja je nepredvidiva i neprestano napreduje. Često smo otuđeni i osamljeni te zaboravljamo na vlastite vrijednosti. Empatija je jedna od najljepših ljudskih osobina. Ona je temelj svih ponašanja koje povezujemo s “dobrotom” te je izvor suosjećanja, altruizma, požrtvovnosti i milosrđa. Potrebna nam je empatija da bismo ju mogli dati. Kada nas netko zaista čuje, a da pri tome ne osuđuje, ne pokušava preuzeti odgovornost, ne pokušava oblikovati, osjećaj je sjajan. Empatija nikada ne prestaje. To je dimenzija života koja se kontinuirano širi kroz svakodnevna iskustva, te tako postiže i promiče kvalitetu empatije. Potrebno je poticati empatično ponašanje djeteta od najranijih faza života. U školi koristiti metode suradničkog učenja, iskustvenog učenja, poticati prosocijalno ponašanje koje je preduvjet za uspostavljanje ugodne radne klime time i kvalitetne nastave. Nastave u kojoj je svaki pojedinac vrijedan i važan sudionik i subjekt u odgojno obrazovnom procesu.

Literatura

  1. Bognar, L., Uzelac, M. i Bagić, A. (2000). Budimo prijatelji – 33 pedagoške radionice.Zagreb: Mali korak
  2. Fabian. A.P., (2008). Empatija kod djece. Preuzeto s Portal za škole: http://www.skole.hr/podsjecamo?news_id=1836
  3. Greenspan S.I. (2009). Sjajni klinci; Kako pomoći djetetu da razvije 10 kvaliteta potrebnih za zdrav, sretan i uspješan život. Buševec: Ostvarenje d.o.o.
  4. Kadum-Bošnjak, S. (2012). Suradničko učenje. Metodički ogledi, 19 (1), 181-199.
  5. Lay J. C. i Hoppmann C.A. (2015). Altruism and Prosocial Behavior. Preuzeto s https://www.researchgate.net/publication/283583352_Altruism_and_Prosocial_Behavior
  6. Price-Mitchell M. (2020). How To Teach Empathy, Roots of Action. Preuzeto s https://www.rootsofaction.com/how-to-teach-empathy/
  7. Rosenberg M.B. (2006). Nenasilna komunikacija, jezik života. Osijek: Grafika d.o.o.
  8. Vasta, Haith, Miller (1998). Dječja psihologija: moderna znanost. Zagreb: Naklada Slap
  9. Velički. V., (2011). Razvoj empatije kod djece. Preuzeto s Inoptimum sistem d.o.o. za razvoj osobnih i sistemskih potencijala. http://www.inoptimum.com/2011/08/02/razvoj-empatije-kod-djece/

Projekt „I životinje trebaju našu brigu“

martina_jembrih

Martina Jembrih

Sažetak

Na V. osnovnoj školi u Varaždinu već sedmu godinu zaredom uspješno se provodi projekt „I životinje trebaju našu brigu“ u suradnji s Udrugom za zaštitu životinja „Spas“. Projekt ima veliko društveno značenje, a važan je i za učenike škole jer potiče razvitak socijalnih vještina i podupire odgojne vrijednosti. Projekt je humanitarnog karaktera i u njemu dobrovoljno sudjeluju učenici V. osnovne škole Varaždin prikupljajući sredstva i potrepštine za štićenike Udruge „Spas“. Projekt se odvija u dva dijela – prvi se dio odnosi na prezentiranje realnog stanja štićenika udruge te prikupljanje potrebnih sredstava, a drugi se dio odnosi na posjet Udruzi i dopremanje prikupljenih potrepština.

Ključne riječi: Udruga „Spas“, socijalno ponašanje, odgoj, škola.

1. Uvod

Jedan od glavnih i temeljnih zadataka osnovne škole je odgoj i obrazovanje. Odgojna strana obuhvaća razvijanje osjećaja za zajednicu i socijalno povezivanje s članovima zajednice. Na taj način promiče se socijalno ponašanje u djeteta, čime mu se omogućava normalno funkcioniranje u ljudskoj zajednici. Učenika osnovnoškolske dobi treba usmjeravati prema osjećaju pripadnosti zajednici i jačanju osjećaja za druge jer su to temeljne vrijednosti jednog budućeg građanina ove zemlje. U razrednom okruženju učenici dobivaju dio tog osjećaja i dio te obaveze (dužnosti) s kojom ih ispraćamo u svijet nakon osam godina školovanja. Osnovna škola kao gotovo jedina odgojna institucija koja oblikuje i odgaja mlade ljude od prvog dana njihovog svjesnog uključivanja u zajednicu ima najvažniji zadatak usađivanja odgojnih vrijednosti u djeteta.

Nažalost, nisu sve aktivnosti u okvirima predmetnih kurikuluma usmjerene prema stvaranju i usađivanju socijalnih vrijednosti učenika. Često uz obradu novoga gradiva, što je isto tako važna komponenta učenikova života i prebivanja u osnovnoj školi, jednostavno nema prostora za dodatno stvaranje izvrsnosti u odgojnim vrijednostima.

Nasreću, tu su školski projekti kojima je moguće izvan predmetnih kurikuluma osnažiti odgojne vrijednosti uključivanjem učenika u aktivnosti i provedbu tih projekata. Najzanimljiviji su humanitarni projekti u kojima učenici mogu pokazati sav potencijal za ostvarivanje socijalne izvrsnosti. Tako su dvije učiteljice V. osnovne škole Varaždin, Martina Jembrih i Gordana Križanić, osmislile socijalni i humanitarni projekt „I životinje trebaju našu brigu“, koji se u njihovoj organizaciji provodi već sedmu godinu zaredom u suradnji s naširoko poznatim azilom u Hrvatskoj, Udrugom za zaštitu životinja „Spas“.

Udrugu za zaštitu životinja “Spas” osnovala je 2000. godine mala grupa entuzijasta s ciljem promicanja prava životinja i njihove zaštite. Nedostižno u tim davnim počecima, cilj i želja volontera bila je osnutak NO KILL skloništa u gradu Varaždinu.

Velikim angažmanom ljudi koji su bezuvjetno uložili svoje vrijeme i trud sa željom da se pomogne lutajućim ili ozlijeđenim životinjama koje je netko napustio i zaboravio, sklonište je 2010. godine, uz potporu Grada Varaždina, dobilo status registriranog skloništa!

clip_image002
Slika 1. Službeni logo udruge za zaštitu životinja „Spas“

Udruga uskoro slavi 20 godina od osnutka, a sklonište je prošlo 7000 pasa te je 5000 sretnih njuškica u tim godinama pronašlo svoj dom. Svake godine sklonište se adaptira te se veliki trud i napor ulažu za poboljšanje uvjeta štićenika (prema: https://spas.hr/o-nama/).

2. Način provedbe i organizacija učenika

Osnovni cilj projekta „I životinje trebaju našu brigu“, koji djeluje već sedmu godinu zaredom, jest pobuditi kod učenika veći stupanj suosjećanja i senzibilnosti, u ovom slučaju prema životinjama i svemu živom, što se pokazalo iznimno vrijednim. Jačanje učenikove empatije prema životinjama zapravo je učenje usmjereno prema svemu živome. Ovim projektom, koji se već sedam godina provodi sa istom svrhom, dobivaju se dugotrajni rezultati koji možda nisu vidljiv trenutno, tijekom same provedbe projekta, ali dugotrajno pridonose zajednici oblikujući mlade ljude spremne pomoći i suosjećati u teškim trenucima.

Projekt su s učenicima V. osnovne škole provodile učiteclip_image004ljice Martina Jembrih i Gordana Križanić. Aktivnosti ovog školskog projekta bile su realizirane tijekom mjeseca studenoga u obliku dobrotvorne akcije istog naziva – „I životinje trebaju našu brigu“. Učenici škole bili su dobrovoljno uključeni u ovu akciju, odnosno u projektne aktivnosti.

Slika 2. Akcija prikupljanja potrepština

Na samom početku provedbe projekta održana je kratka prezentacija realnog stanja štićenika Udruge „Spas“, gdje su učenici bili suočeni s grubom realnosti koja je u njima pobudila suosjećanje, empatiju te ostale pozitivne emocije. U svakomclip_image006e razredu razrednici su s učenicima prikupljali potrepštine (hranu za pse, prekrivače, zdjelice za hranu, gumene i plastične igračaka za pse), koje su na kraju bile spremljene u jednu školsku prostoriju.

Slika 3: Učenici 8.a razreda s prikupljenom hranom za pse

clip_image008Prilozi u obliku hrane, prekrivača, ručnika, zdjela i plastičnih igračaka prikupljani su uzastopno nekoliko tjedana. Sakupilo se više od 300 kg hrane za pse, što pokazuje koliko je učenicima bilo važno sudjelovati u toj projektnoj aktivnosti.

Slika 4. Utovar potrepština namijenjenih Udruzi „Spas“

clip_image010Nakon što su sva potrebita sredstva prikupljena, vozilima Udruge „Spas“ prevezena su u samo sklonište. Učenici V. osnovne škole Varaždin su, uz pomoć djelatnike Udruge, osobno pomagali utovariti sve prikupljene potrepštine.

Slika 5. Transport potrepština u Udrugu „Spas“

Učenici su stvarno pokazali svu svoju socijalnu izvrsnost i najiskrenije namjere te veliko srce i suosjećanje s napuštenim životinjama, ali i suosjećanje prema svemu živome i životu. Na ovaj način učenici su stekli nova iskustva i usvojili pozitivne odgojne vrijednosti suosjećanja i socijalnog ponašanje koje će im uvelike koristiti u životu.

Uspješnost provedenog projekta vidljiva je ponajviše u osobnom zadovoljstvu učenika i na njihovim sretnim licima.

3. Zaključak

Aktivacijom i participiranjem učenika u projektnim aktivnostima projekta „I životinje trebaju našu brigu“ ostvarene su mnogostruke odgojne vrijednosti, u prvom redu stvaranje pozitivnih stavova prema sebi, drugima i vlastitom angažmanu. Također, učenici su dobili prostor za svoje djelovanje i stvaranje osjećaja pripadnosti na temelju svojega rada i doprinosa. Ovaj proces odgoja učenika možda u ovom trenutku nije dao konačne rezultate, ali svakako će im ta stečena iskustva i usvojene vrijednosti dugotrajno u životu biti glavna okosnica socijalnog ponašanja, čemu zapravo škola kao odgojno-obrazovna institucija treba težiti – stvaranju trajnih vrijednosti i pozitivnih obilježja karaktera.

4. Literatura

  1. Službene stranice udruge Spas: https://spas.hr/ (pristupano 29. prosinca 2020).