Pogled u proljeće

Broj 131, ožujak 2021.
ISSN 1848-2171

Tehnički dani obvezni su dio nastavnog plana i programa osnovne škole u Sloveniji. U četvrtom razredu tehnički dani povezani su s ciljevima prirodne znanosti i tehnologije, društvene znanosti, likovne umjetnosti i glazbe, kaže Anica Kovačič. Bave se ekološkim sadržajima kako bi se djeci vrlo rano usadile ekološke vrijednosti. Više…

Škola u prirodi za učenika je osobito važna. U petodnevnom boravku Božena Idžojtič sa svojim učenicima iskoristila je mnogobrojne mogućnosti za cjeloživotno učenje u prekrasnom prirodnom okruženju, najboljoj učionici na svijetu – prirodi. Više…

Eva Slapnik nam je ispričala kako su nastavnici iz tri različita područja (glazba, domaćinstvo i društvo) odlučili napraviti interdisciplinarnu vezu i učenicima pokazati kako mogu naučiti o sličnim stvarima iz različitih predmeta i kombinirati novo stečena znanja iz tri odvojena predmeta u zajedničku cjelinu. Više…

Fine motoričke vještine značajne su za razvoj djeteta. Lidija Žmavc pokazala nam je aktivnost razvoja fine motoričke vještina, a to je izrada ručnog rada u kojoj učenici nesvjesno vježbaju finu motoriku, upornost, dosljednost, kreativnost, a pritom razvijaju i određene druge sposobnosti. Više…

U školi postoji sve više djece kojoj je dijagnosticiran Aspergerov sindrom. Maja Širca opisala je osnovne karakteristike djece s Aspergerovim sindromom i izložila nekoliko strategija za pomoć na području socijalnih vještina te ponudila prijedloge prilagodbe učenicima u nastavi. Više…

Marijana Kavčič je sudjelovala u projektu Međunarodni dan tolerancije – dan za toleranciju i prijateljstvo koji se izvodio kroz edukativne i kreativne radionice, a koje su učenicima pružile priliku da kroz vlastito izražavanje podignu razinu svijesti o problemu netrpeljivosti. Više…

Kroz društvene igre djeca stječu nova iskustva bezbolno i bez posljedica u kojima na razigrani način provjeravaju različite uloge s kojima se susreću u životu. Za učitelje su učinkovito sredstvo za uspostavljanje ravnopravnog i izravnog kontakta s djecom, kaže Mateja Lešničar. Više…

Kreativno razmišljanje u školi ima važnu vrijednost. Petra Sedmak Strle predstavila je jedan pristup koji možemo upotrijebiti za poticanje kreativnosti, a to su takozvani Ključevi za razmišljanje. Riječ je o stvaranju neobičnih veza i posljedično učinkovito razvijanje kreativnog razmišljanja. Više…

U članku Renate Mihaljević pročitajte o međunarodnom eTwinning projektu Get up and Goals! čiji cilj je učenike upoznati s Globalnim ciljevima održivog razvoja i uočiti što bi oni kao pojedinci mogli napraviti da bi svijet u kojem živimo postao bolji. Više…

Školska knjižničarka Ruža Jozić izrađuje program kulturnih aktivnosti (obilježavanje obljetnica, izložbe, susreti, predstavljanja knjiga, popularna predavanja za učenike i sl.), koje će provesti u suradnji s učenicima i nastavnicima škole. Koje je aktivnosti provela vezane uz kulturnu baštinu pročitajte ovdje. Više…

Zbog epidemije koronavirusa školski sustav se nalazi u novoj i veoma promjenjivoj situacijama, pa je veoma važno da ravnatelji i njegovi pomoćnici mijenjaju upravljačke navike. Kao pomoćnica ravnatelja osnovne škole, Sergeja Habinc, opisala je situacije na koje treba obratiti posebnu pozornost kroz upravljanje te područja u kojima su potrebne promjene. Više…

Nastavu upoznavanja okoliša Silvija Permoser je organizirala u dva sklopa: izvođenje eksperimenata i aktivnosti u prirodi. Organizirani način rada bio je uspješan, jer su učenici bili motivirani za rad, a istovremeno su napredovali i u promatranju, predviđanju i eksperimentiranju. Više…

U članku Suzane Rajgl Zidar predstavljen je teoretski kontekst suradničkog učenja. Zajedno je s učenicima više puta izvela i analizirala metodu izvorna slagalica koju je koristila u okviru produženog boravka kod učenika prvog, drugog i trećeg razreda. Više…

Tanja Pangerc Žnidaršič je predstavila iskustva izrade životinjskih modela na satovima prirodne znanosti. Pokazalo se je kako neki učenici nakon frontalne rasprave i dalje imaju pogrešne zablude o životinjama i da te zablude možemo ispraviti izradom modela. Više…

Učenje je proces koji nas prati od rođenja. Veronika Matjašič kao školski savjetnik vrlo često u svome radu susreće s učincima koji imaju poteškoća u učenju. Odlučila se za pohađanje duljeg tečaja o učenju za učenike petog razreda s kojim nas je upoznala. Više…

Gordana Lohajner

“Tehnički dan i interdisciplinarno povezivanje”

Anica Kovačič

Sažetak

Tehnički dani obvezni su dio nastavnog plana i programa osnovne škole. Ovi dani omogućuju učenicima povezivanje i primjenu znanja u životnim situacijama.

U četvrtom su razredu tehnički dani povezani s ciljevima prirodne znanosti i tehnologije, društvene znanosti, likovne umjetnosti i glazbe. Bavimo se ekološkim sadržajima, a veliku pažnju posvećujemo i spoznaji da smo svi odgovorni za prirodu. Isto radimo i s glazbom, kao što od ambalažnog otpada izrađujemo glazbeni instrument.

U prirodni znanosti i tehnologiji naučili smo o važnosti odvojenog sakupljanja i recikliranja otpada. Studenti su naučili o korisnosti odbačenih predmeta i razvili ekološku svijest.

U umjetnosti glazbe, tijekom planiranja projekta izrade instrumenata od ambalažnog otpada.

Neuobičajeni glazbeni instrumenti rađeni su od otpadnog materijala i prema planu napravljenom na temelju vlastitog iskustva. Svaki je napravio svoj instrument, koji se sastojao od različitih predmeta. Istražili su različite zvukove i otkrili da otpad od ambalaže može biti i sjajan glazbeni instrument.

Učenici su bili opušteni i kreativni na poslu. Na kraju smo pripremili galeriju recikliranih glazbenih instrumenata i razredni koncert.

Važno je naučiti studente da štede prirodne resurse. Posebnu pozornost posvećujemo uštedama materijala i korištenju višekratnog otpada.

Ključne riječi: integracija znanja, ekologija, recikliranje, ambalažni otpad, instrument

1. Uvod

Interdisciplinarno povezivanje znanja jedna je od mogućnosti praktične provedbe različitih strategija učenja. U razredu se bavimo različitim aspektima iste teme, a kao rezultat toga nastavnici moraju koristiti raznolikiji skup nastavnih metoda, oblika i tehnika. To je metoda poučavanja kojom se određena jedinica učenja istovremeno podučava kroz različite nastavne discipline. [1]

Dakle, INTERDISCIPLINARNO POVEZIVANJE je jedan od ključnih čimbenika u procesu učenja.

To je način rada gdje su pojedini predmeti međusobno povezani.

Učinak učenja ili znanja je na taj način veći kod učenika, jer imaju priliku nadograditi svoj rad, ideje i kreativnost.

Cilj tehničkog dana bio je da učenici povežu glazbu s drugim umjetnostima i različitim tematskim područjima te da upoznaju korisnost odbačenih predmeta i razviju ekološku svijest. Istodobno, svjesni su da se ambalažni otpad može ponovo upotrijebiti, istražiti različite zvukove, razviti motoričke sposobnosti i osjećaj prilikom rada s različitim materijalima i cijene svoj rad i rad razrednika.

Ljudsko okruženje može biti ugodno uređeno i zdravo, ali može biti i zagađeno ili čak degradirano. Pokušavamo ukloniti štetne pojave i posljedice, a toga moramo biti svjesni svaki dan i što treba učiniti. [2]

Danas smo svi dobro svjesni vrste negativnih utjecaja koje ljudske aktivnosti imaju na okoliš. Pogotovo one koje osjećamo na vlastitoj koži i vidimo u svojoj okolini. Koliko snažno utječemo na okoliš u našoj svakodnevnoj potrošnji i na ono što se događa s predmetom kad više nije upotrebljiv – stavljamo ga u odlagalište, spalimo ili ponovo upotrebljavamo.

Uključeni smo u program EKO škola, a također pobuđujemo brigu učenika za okoliš i prirodu. Osnovni zadatak je izgraditi emotivan i profesionalan odnos prema upravljanju okolišom i prirodom novim idejama i inicijativama. Svakodnevno se privikavamo na odvajanje otpada, vodeći računa o energetici i upravljanju vodom.

2. Interdisciplinarno povezivanje

U četvrtom razredu ekološki sadržaj ugrađen je u sve školske predmete. U jezičnom obrazovanju bavimo se tekstovima, koji se odnose na odvajanje otpada, a pojedinačni tekstualni zadaci iz matematike povezani su s ekološkim sadržajem. U likovnoj umjetnosti stvaramo od otpadnog materijala i biramo teme povezane s ekologijom. U glazbenom obrazovanju imamo temu iz kurikuluma pod nazivom Reciklirani orkestar, gdje se svake godine od otpadnog materijala stvaraju originalni i zanimljivi glazbeni instrumenti.

Provedba projekta eko-tehničkog dana uključivala je interdisciplinarnu vezu:

GUM – proizvodnja instrumenata od ambalažnog otpada, istraživanje raznih zvukova, prezentacija glazbenih instrumenata
NIT – pokazuju da se određeni otpad može ponovno upotrijebiti
DRU – briga za okoliš
SLJ – čitanje tekstova koji se odnose na ekologiju , opis instrumenta
LUM – izrada od otpadnog materijala, slikanje instrumenata, priprema galerije.

3. Ekologija u kurikulumu za 4. razred

Učenici nauče mudro mijenjati okoliš. Stoga se upoznaju s tehničkim i tehnološkim postupcima prijenosa i izmjena tijela, tvari, energije i podataka i njihovom racionalnom uporabom. Shvaćaju da moramo sačuvati prirodne resurse. To znači održavanje raznolikosti i raznolikosti u prirodi izbjegavanjem nenadoknadivih procesa koji smanjuju i uklanjaju razlike u prirodi. [3]

4. Provedba eko tehničkog dana

U četvrtom su razredu tehnički dani obvezni dio nastavnog plana i programa osnovne škole. Ovi dani omogućuju učenicima interdisciplinarno povezivanje, primjenu znanja u životnim situacijama, a istovremeno omogućuju sudjelovanje u užem i širem okruženju. Važno je upoznati studente sa odvajanjem otpada tijekom praktičnog rada. Rad je osmišljen kako bi potaknuo međusobnu suradnju, pomoć i razmjenu. Budući da je naglasak u četvrtom razredu na učenju da učim, međusobno su povezani ekološki sadržaj razdvajanja i recikliranja i interdisciplinarno povezivanje, upotreba različitih strategije čitanja i učenja. Postavili smo sljedeće ciljeve:

• razvijanje svijesti i osjetljivosti na okoliš i ekološke probleme te sposobnosti da budu svjesni svoje vrijednosti i ranjivosti,
• prepoznati da proizvodnja i svakodnevni život stvaraju otpad o kome treba voditi računa i da se neki otpad može ponovno upotrijebiti,
• koristiti različite materijale, alate i procese obrade i povezati svojstva materijala i metoda obrade: preoblikovati, rezati, lijepiti, zalijepiti,
• se upućuje da slijede plan ili skicu radnog procesa u proizvodnji predmeta, • izrađuju reciklirane glazbene instrumente od otpadnih materijala,
• naviknite se na čišćenje nakon posla.

Uključila sam sljedeće didaktičke sustave: prezentacija zvuka i slike, razgovor, objašnjenje, metoda pisanog rada, rad s tekstom, metoda praktičnih radova. Učenici su na poslu koristili sljedeća nastavna sredstva: knjige, računalo s pristupom internetu, projektor, slike, autentični tekstovi i ambalažni otpad.

Istraživanje ekoloških sadržaja odvijalo se putem sljedećih oblika učenja: frontalna, individualna. Za konačnu provedbu ekološkog sadržaja trebalo mi je 5 školskih sati i međusobno su se povezali sljedeći predmeti: društvena znanost, prirodna znanost i tehnologija, slovenski jezik, likovna umjetnost, glazba. Časovi su bili različiti i individualizirani, jer sam studentima ponudila:

• pomoć u postavljanju pitanja
• pomoć u formuliranju i opravdanju odgovora – pronalaženju uzročno-posljedičnih veza.

5. Postupak aktivnosti

• Pametna oluja za uvodnu motivaciju „RECIKLIRANJE“
• Ponovimo osnovna znanja o zaštiti prirode
• Učenici su bili podijeljeni u homogene skupine. Svaka je skupina dobila tekst iz knjige Mali koraci koji ima veliki utjecaj na čišći svijet. [4] Ovaj zabavni vodič donosi puno ideja za manje zagađenja: o uštedi energije i vode, prehrani koja manje opterećuje okoliš, recikliranju, zaštiti prirode i njezinih stanovnika i sve više i više.
• Odabrali su strategiju čitanja [5] kako bi saželi sadržaj. Pripremili su ispis za plakat i predstavili ga kolegama.
• Stalak za otpad (na sredini učionice).
• Poredajte predmete po materijalima (npr. Boce zajedno)
• U predmetu Glazba umjetnosti imamo projekt pod nazivom Reciklirani orkestar.

Učenici stvaraju glazbene instrumente od ostataka materijala i tako ambalažni otpad može postati sjajan instrument s malo mašte i vještine. Upute za rad nalaze se u neovisnoj radnoj knjižici za glazbu, dok se uči o korisnosti odbačenih predmeta i razvija se ekološka svijest.

• Izrada vlastitog instrumenta koji se mora sastojati od više različitih predmeta i biti će takav da možete s njim izvoditi što više zvuka: (slika 1)

         Slika 1. Kitara i klarinet           Slika 2. U galeriji novih glazbenih instrumenata

• Konceptualne ideje, priprema plana, materijali.
• Izvršenje zadače
• Prezentacija “GALERIJA NOVIH GLAZBENIH INSTRUMENATA”.
• Učenici su uživali u svom poslu i zabavili se.
• Vježbali su vještine međusobne suradnje.
• Predstavili su i imenovali svoje glazbene instrumente (slika 3).

Slika 3. Svaki učenik predstavlja svoj instrument, od čega je instrument izrađen i prezentira zvuke tog instrumenta.

Na kraju su instrumente raspoređivali u puhačke, gudače, trube i sastavili razredni orkestar u kojem su svirali na reciklirane instrumente i pjevali. Učenici su međusobno izmjenjivali glazbene instrumente i tako pokušali svirati na drugim glazbenim instrumentima.

Slika 4. Sviraju zvukove na svom glazbenom recikliranom instrumentu, svirajući ih, ali može i pjevati.

Nakon toga uslijedio je razgovor – procjena tijeka školskog dana. Uz pomoć svega što je stvoreno tijekom ovog EKO-tehničkog dana, pripremili smo izložbu u školskom prostoru događanja, gdje su i ostali učenici mogli vidjeti zapise, fotografije, proizvode i probati reciklirane glazbene instrumente.

Slika 5. Formiraju se glazbeni sastavi

Glavne aktivnosti ekologije usmjerene su na zaštitu prirode i ujediniti napore ljudi za uravnotežen odnos prema prirodi, racionalno korištenje prirodnih resursa i održavanje prirodne ravnoteže bez razarajućih posljedica za sva bića našeg planeta. [6]

Planiranje rada:

Učenici su imali četrnaest dana, za sastavljanje skice za glazbeni instrument i prikupljanje odgovarajućeg ambalažnog otpada. Donijeli su i poluproizvode (perforirane boce i čepove, rezali žice, izrezali dijelove iz kutija) kako bi se u školi mogli sastaviti, dizajnirati i dodati oznaku za recikliranje.

Materijal i pribor:

• Sa sobom donose različite ambalaže otpada koja bi se mogla koristiti za izradu glazbenih instrumenata (boce, boce, limenke, plastične posude)
• Ljepljiva traka, škare, ljepilo, slamke, strune, elastika, karton

6. Zaključak

Moramo biti svjesni da su svi ljudi odgovorni za prirodu i da svojim djelovanjem možemo sačuvati naš planet, pa je zbog toga potrebno djeci usaditi ekološke vrijednosti vrlo rano. Studenti vole učiti i isprobavati nove metode i oblike, pa je potrebno pripremiti obrazovni rad na način, da učenici budu što motiviraniji i da pokušaju pronaći načine za rješavanje problema zaštite prirode. Potrebno je ojačati svijest da smo svi odgovorni za prirodu. Svi zajedno moramo biti svjesni, da ne smijemo nesmotreno zagađivati ​​prirodu i da čak i mali koraci mogu doprinijeti boljoj budućnosti planeta. Stečeno znanje uz pomoć različitih metoda i oblika, a potkrijepljeno primjerima iz svakodnevnog života, dugotrajnije je, svjesnije i smislenije. Smatram da je interdisciplinarno povezivanje vrlo prikladan oblik rada sa učenicima, na ponavljanju i učenju.

7. Literatura

[1] Medpredmetno povezovanje kot strategija za kakovostno učenje učencev v osnovni šoli, Medpredmetno_URN_NBN_SI_doc-TW57QGYK.pdf
[2] Več avtorjev, OKOLJSKA VZGOJA, učbenik za izbirni predmet; medpredmetno področje v osnovni šoli; Založba Obzorja, Maribor, 2002.
[3] UČNI NAČRT – Naravoslovje in tehnika
[4] Glenn Murphy, Majhni KORAKI, Založba Mladinska knjiga , Ljubljana, 2011.
[5]M. Kerndl, “Bralna pismenost-bralne učne strategije”, ZRSS, http://www.os-dob.si/files/2014/11/BUS__predstavitev_posameznih_strategij.pdf (Dostop: 7. 3. 2018).
[6] http://misijazeleno.si/o_misiji_zeleno/kaj_je_ekologija/ <7. 3. 2018>.
[7] Učbeniki in delovni zvezki, “Radovednih pet”, Rokus, 2019.

Škola u prirodi – dio školskog procesa

Božena Idžojtič

Sažetak

Školski tjelesni odgoj teži svojim ciljevima, a sadržaj i način doprinosi skladnom biološkom, psihološkom i socijalnom razvoju mladih ljudi. U isto vrijeme ga obrazuje i osnažuje kako bi tijekom zrelosti i starosti obogatio svoje slobodno vrijeme sportom i zdravim načinom života. Tako će se pobrinuti za svoju dobrobit, zdravlje i vitalnost.

Iz teorije integralnog razvoja znamo da su motorički, intelektualni i psihosocijalni razvoj kod djeteta usko povezani.

Škola u prirodi za učenika je, stoga, osobito važna. Definirana je kao poseban obrazovni oblik, čija je suština da cijeli razred ili nekoliko razrednih odjela pohađa ili odlazi na neko vrijeme u prirodno, manje urbano okruženje, izvan svoga prebivališta. Obrazovni se proces nastavlja ondje prema posebnom obrazovnom programu.

Aktivnosti u prirodi postale su globalni sportski trend. Međutim, on podrazumijeva prilagođavanje čovjeka prirodi, a ne obrnuto. Upravo iz toga razloga, škola u prirodi može dati učeniku znatno više i na drugačiji način nego što to može škola u klasičnom smislu.

Živjeti u skupini dvadeset i četiri sata dnevno, prilagoditi se toj skupini, pospremiti krevet, urediti dječačku frizuru za večernji ples… – samo su neke od stvari s kojima se djeca prvi puta susreću.

Ključne riječi: priroda, škola u prirodi, zdravlje, odgovornost, okoliš.

Opći obrazovni ciljevi škole u prirodi

Škola u prirodi povećava održivost i kvalitetu znanja, koja učenik isto tako stječe kroz ovaj oblik odgojno-obrazovnog rada. Istovremeno potiče sposobnost promatranja prirodnog i društvenog okruženja, neovisan i odgovoran odnos prema tom okruženju, kao i pozitivan odnos prema zdravom načinu života. Osim toga, razvija odgovornost za vlastitu sigurnost i zdravlje. Promiče i skladan tjelesni te mentalni razvoj pojedinca, što podrazumijeva: mogućnost izbora i povezivanja različitih polja, učenje o praktičnim životnim vještinama…

U isto vrijeme i u velikoj mjeri učenici razvijaju odgovoran odnos prema okolišu. Promiče se cjeloživotno učenje jer učenik uči o različitim mogućnostima učenja.

U ostalim oblicima učenja iz izvanškolskog okruženja moguće je primati i učvršćivati ​​znanje.

Važno je naglasiti da ovakav oblik nastave promiče društvene i komunikacijske vještine te razvija sposobnost kreativnog i kritičkog razmišljanja te prosuđivanja. Učenika se osposobljava za suočavanje sa životnim problemima te za njihovo samouvjereno ispravljanje ili rješavanje.

CŠOD Rak

Center šolskih in obšolskih dejavnosti Rak, ili skraćeno: CŠOD Rak, nalazi se u blizini Cerkniškog jezera, u jugozapadnoj Sloveniji. U blizini ove kuće prostiru se šume jele i bukve, koje se u Sloveniji protežu od hrvatske granice do šume Trnovo.

Cerkniško jezero jedno je od najvećih presušnih jezera u Europi. Javlja se svake godine na kraškom polju, između Javornika s jedne strane te Bloškog platoa i Slivnice s druge strane.

Jezero se zadržava na Cerkniškom polju oko devet mjeseci u godini. U suhom dijelu ljeta jezero nestaje. Tijekom cijele godine možete ovdje šetati, veslati, ribariti, klizati…

Voda se obično prostire na površini od dvadeset četvornih kilometara. Kad je vode najviše, jezero doseže površinu od gotovo trideset km² i u to je vrijeme najveće jezero u Sloveniji.

Slika 1. Biciklom na izlet

Značajke prirodnog okoliša

Rakov Škocjan je lijepa kraška dolina između Cerknice i Planinskog polja, koju tvori rijeka Rak. Potječe iz Zelških špilja i prvo teče kroz gornju površinu, a zatim tone u Tkalu špilju. U cijelom su području iznimne kraške značajke; izvorne i potonule kraške špilje, grebeni, prirodni mostovi.

Kraška dolina nastala je kada su se urušili stropovi kraške jame. Ovdje možemo vidjeti dokaz – Mali prirodni most, koji je visok 42 m i Veliki prirodni most visine 37 metara.

Postoji prirodno-poučna staza koja nas vodi kroz prekrasno prirodno okruženje. Rakov Škocjan proglašen je krajobraznim parkom, koji su ustanovili još 1949. godine. Ovdje živi 45 vrsta sisavaca i 276 vrsta ptica. Osim uobičajenih šumskih životinja, ovdje su sačuvani i neki rijetki i ugroženi sisavci: smeđi medvjed, vuk, divlja mačka, ris.

Slika 2. Pogled iz špilje

Sadržaj učenja

Učenici su s velikom pozornošću slušali na nastavnim satovima, na kojima im je na vrlo zanimljiv način predstavljeno Cerkniško jezero, a do njega smo došli biciklima.

Na prirodoslovnom nastavnom putu kao istraživači pokušali su prepoznati tragove životinja, kojima smo dan prije nastavili hranu. Skrivena kamera snimila je zanimljiv noćni život u prirodi…

Osim toga, učenici su mnogo saznali o bogatstvu šume, učili o gljivama i lišajevima.

Slika 3. Istraživanje prirode

Bavili smo se i raznim sportskim aktivnostima

Prije određene sportske aktivnosti, instruktori svakog sporta dali su učenicima jasne upute za njihovu sigurnu izvedbu. Kako smo mogli birati između mnogo različitih sportova, odabrali smo one aktivnosti koje u školi teže realiziramo, jer nisu u blizini ili za njih nemamo mogućnosti: streljaštvo, veslanje, vožnja biciklom, pješačenje u prekrasnoj prirodi.

Slika 4. Veslanje na rijeci Rak

Nastavnici u CŠOD Rak za učenike su pripremili i aktivnosti usmjerenog slobodnog vremena:

• opstanak u divljini
• sportske igre
• Večer Uršule
• noćna šetnja uz pomoć svjetiljki (na glavi i u ruci)
• igre socijalizacije.

Slika 5. Pješačenje u prekrasnoj prirodi

Zaključak

Tijekom petodnevnog boravka u CŠOD Rak, učenici osmih razreda imali su mnoge mogućnosti za cjeloživotno učenje u prekrasnom prirodnom okruženju jer su se međusobno družili i zajedno doživjeli mnogo lijepih trenutaka u najboljoj učionici na svijetu – u prirodi. S više od trideset godina iskustva u mnogim i različitim školama u prirodi, mogu reći da je ovaj oblik poučavanja zaista neprocjenjivo životno iskustvo.

Izvori i literatura

1. Kristan, S. …et al.(1993.), Smernice šolske športne vzgoje, Ljubljana, Zavod RS za šolstvo in šport
2. https://www.csod.si (pristupano 15. veljače 2020.)
3. https://www.notranjski-park.si/narava/naravne-znamenitosti/cerknisko-jezero (pristupano 24. ožujka 2020.)
4. https://www.slotrips.si/slo/naravne-znamenitosti/trip/926/Rakov-skocjan (pristupano 15. veljače 2020.)
5. Fotografije: vlastiti izvor.

Međupredmetno povezivanje

glazbene umjetnosti, domaćinstva i društva u 5. razredu

Eva Slapnik

U svom radu često vidim da učenici ne znaju povezati stečeno znanje između pojedinih predmeta, već odvajaju predmete jedan od drugog, unatoč činjenici da su neki sadržaji slični i stečeno znanje mogli bi koristiti u nekoliko različitih predmeta.

“Svakako bismo željeli pronaći načine povezivanja područja koja se temelje na promišljenom dopunjavanju sadržaja i ciljeva, kako bi se uz osnovna razvijala i korisna znanja učenika (Hodnik Čadež, 2008., str. 136).”

Stoga smo nastavnici iz tri različita područja (glazba, domaćinstvo i društvo) odlučili napraviti interdisciplinarnu vezu na temu Bele krajine i učenicima pokazati da mogu naučiti o sličnim stvarima iz različitih predmeta i kombinirati novo stečena znanja iz tri odvojena predmeta u zajedničku cjelinu.

Ključne riječi: Bela krajina, interdisciplinarna povezanost, glazbena umjetnost, domaćinstvo i društvo.

Ciljevi koje su učenici naučili tijekom interdisciplinarne povezanosti bili su sljedeći:

• orijentiraju se na karti Slovenije,
• ponavljaju karakteristike Bele krajine,
• plešu tipično belokranjski ples,
• pjevaju pjesmu Kolo,
• istražuju laneni materijal,
• peku belokranjski kolač.

Na početku predavanja slušali smo pjesmu Kolo. Učenici su pjesmu prepoznali i smjestili je u Belu krajinu. Uz pomoć brainstorming-a, učenici su nabrojali činjenice o Beloj krajini koje već znaju (položaj, društvene i prirodne karakteristike, lanena tkanina, tipična jela, belokranjska glazba i ples).

Zatim smo učenike podijelili u četiri nehomogene skupine, pri čemu je svaka skupina imala svoj zadatak. Sve su skupine stoga morale ozbiljno dovršiti svoj zadatak. Znanje koje će preostale grupe steći o Beloj krajini ovisilo je o njima.

Prva skupina učenika pripremila je glazbenu točku s belokranjskim pjesmama. Druga skupina učenika pripremila je plesnu točku uz belokranjski ples. Učiteljica glazbe vodila je obje skupine.

Uz pomoć knjiga, treća i četvrta skupina samostalno su pripremale plakate s prirodnim i društvenim karakteristikama Bele krajine, istraživale su i značenje lana, tipična jela u Beloj krajini, ples i pjesme u Beloj krajini. Učenike sam vodila tijekom rada.

Slika 1. Izrada plakata o Beloj krajini

Kako su treća i četvrta skupina imale zahtjevniji i opsežniji zadatak izrade plakata o Beloj krajini, imale su na raspolaganju dva školska sata za rad.

Prva i druga skupina, koje su uspjele pripremiti glazbenu točku u jednom školskom satu, u drugom su školskom satu pekle belokranjski kolač s učiteljicom za domaćinstvo.

Slika 2. Pečenje belokranjskog kolača

Na kraju drugog školskog sata, sve četiri grupe okupile su se i učenici su predstavili svoje zadatke.

U uvodu je prva skupina otpjevala belokranjske pjesme, a druga je potom plesala belokranjski ples. Tada je bio red na slijedeće dvije skupine. Oni su uz pomoć plakata predstavili Belu krajinu i njene prirodne i društvene karakteristike. Prve dvije skupine ponovno su slijedile, predstavljajući recept i postupak pečenja belokranjskog kolača.

Slika 3. Prezentacija pečenja belokranjskog kolača

Na kraju prezentacije uslijedio je najslađi dio koji je učenicima bio najzanimljiviji, jer smo svi isprobali odličan belokranjski kolač.

Na kraju lekcije učenici su saznali da se znanje između različitih predmeta može zapravo povezati.

Unatoč činjenici da priprema interdisciplinarne nastave zahtijeva mnogo više rada i organizacije, vrlo rado pripremam takve lekcije, jer učenici u takvim lekcijama nauče mnogo više nego u standardnoj nastavi.

Literatura

1. Hodnik Čadež, T. (2008). Učitelj kot raziskovalec medpredmetnega povezovanja. U J. Krek, T. Hodnik Čadež, J. Vogrinc, B. Sicherl Kafol, V. Devjak, V. Štambereger (Ur.). Učitelj v vlogi raziskovalca (str. 131-149). Ljubljana: Pedagoška fakulteta Univerze v Ljubljani.

Vezenje – vještina ručnog rada

Lidija Žmavc

Sažetak

Suvremeni način življenja i uporaba tehnologije kod učenika uzrokuju sve više poteškoća koje se očituju u problemima fine i grube motorike. Fine motoričke vještine značajne su za razvoj djeteta. Pomoću različitih aktivnosti koje se izvode u školi, učenici razvijaju fine motoričke vještine. Te su vještine vrlo važne za njihov razvoj i djelovanje. Jedna od navedenih aktivnosti je vezenje, vještina ručnog rada u kojoj učenici nesvjesno vježbaju finu motoriku, upornost, dosljednost, kreativnost, a pritom razvijaju i određene druge sposobnosti.

Uvod

Motorički razvoj u predškolskoj je dobi od ključnog značenja za razvoj svih ljudskih funkcija i kod djeteta traje niz godina. Za dijete je vrlo važno stjecanje iskustava u ranom razdoblju koje je vrlo dinamično. U tom je razdoblju motorički razvoj od velikog značenja; njime stječemo različita iskustva. Aktivnosti kojima se razvijaju fine motoričke sposobnosti su pranje i četkanje zubi, vezanje cipela, korištenje pribora za jelo itd. Djeca postupno postaju sposobna brže, kvalitetnije i učinkovitije izvoditi različite pokrete. Precizni pokreti fine i grube motorike zahtijevaju usklađeno funkcioniranje senzora pokreta, središnjeg živčanog i mišićnog sustava. Vezenjem možemo vježbati finu motoriku. U prošlosti, vez je bio tipičan ženski domaći ručni rad. Vezenjem su se ukrašavali brojni materijali proizvoda za osobnu uporabu i stambene prostore.

Fina motorika

Fina motorika podrazumijeva korištenje malih mišića ruku, zapešća i prstiju. Aktivnosti koje zahtijevaju uporabu fine motorike su držanje olovke, bojica, kistova, pisanje i bojanje, sastavljanje kocki, rezanje i lijepljenje, korištenje ravnala itd. Mišići u suradnji s mozgom nadziru i usklađuju pokrete dlanova i prstiju. Možemo koristiti različite didaktičke igre, slagalice, kocke, plastelin; pritom možemo potaknuti i roditelje na uključenje djece u svakodnevne poslove. Učinkovitost pokreta fine motorike ima važan utjecaj na kvalitetu, preciznost i brzinu izvođenja različitih poslova. Određene vještine djeca mogu stjecati uz svakodnevne vježbe (hvatanje pincetom, rezanje, trganje, gužvanje,…). Važno je da ručne vještine krenemo poticati rano, kako bi dijete moglo u školi zapisivati slova i brojke.

Motorički razvoj malih mišića moramo razvijati aktivnostima u kojima djeca uživaju. Vezenje je odlična aktivnost kojom istovremeno postižemo više ciljeva. Pritom djeca vježbaju finu motoriku, koordinaciju između očiju i ruku, jačaju preciznost, pozornost, koncentraciju, samopoštovanje, dosljednost, upornost i razvijaju sljedeće ciljeve:

• logičko zaključivanje i apstraktno mišljenje, kreativnost i maštovitost
• očuvanje i razvoj kulturne baštine
• navikavanje na samostalnost u radu i na urednost pri radu
• druženje u grupi, razvijanje ručnih vještina i stjecanje radnih navika

Očuvanje kulturne baštine

Učenici se s vezenjem susreću u sklopu izbornih sadržaja i izabiru ga kao izvannastavnu aktivnost. Mi ulažemo trud u ponovno oživljavanje ručnih vještina i njihov prijenos na mlađi naraštaj. Stvaranje veza je nešto lijepo, unikatno i uporabljivo. Kod vezenja se isprepliću razvoj ručnih vještina, upornost i briga za očuvanje kulturne baštine te poštivanje vlastitog i tuđeg rada.

Upoznali smo se s osnovnim bodovima i tehnikama vezenja. Učenici su upoznali vrste vezenja, motive i uzorke te različite materijale. Naglasak je bio utemeljen na praktičnom radu, to jest vezenju. Učenici su učili vezati na platnu različitim ubodima i koristiti razna pomagala, pazeći pritom na sigurnost i higijenu. Naučili su i kako održavati vezeni proizvod. Prilikom rada koristili su iglu, naprstak od kartona, škarice, pamučno, laneno i mrežasto platno i pamučne pređe za vezenje u boji. Izradili smo tabletiće, čestitke, jastučiće i torbice.

Vezenje je tradicionalno ženski domaći ručni rad koji ima bogatu povijest. Tehnika vezenja, odnosno ukrašavanja odjeće i drugih predmeta za svakodnevnu uporabu, tijekom povijesti čovječanstva se usavršavala i tako postajala sve bogatija i raznolikija.

Zaključak

Vezenje je ukrašavanje odjeće iglom i koncem. Ono nam može pružiti zadovoljstvo, veselje i opušteno raspoloženje. Uz malo ručnih vještina i volje nije ga teško naučiti. Vezenje, koje se kroz povijest čuvalo i razvijalo kao oblik domaćeg obrta, ne smije pasti u zaborav. Na satovima vezenja učenici su se opustili, budući da im je bilo zanimljivo i pohađali su ga s veseljem.

Literatura

1. Mlakar, M. Vezenje v osnovni šoli. Ljubljana: Lepa beseda, 2008

Djeca s Aspergerovim sindromom

Maja Širca

Sažetak

Čini se da u školama postoji sve više djece kojoj je dijagnosticiran Aspergerov sindrom. U ovom ću članku predstaviti osnovne karakteristike djece s Aspergerovim sindromom i izložiti nekoliko strategija za pomoć na području socijalnih vještina te ponuditi prijedloge prilagodbe učenicima u nastavi.

Ključne riječi: Aspergerov sindrom, prilagodbe u učionici, strategije učenja socijalnih vještina

Kao socijalni pedagog u osnovnoj školi pružam dodatnu profesionalnu pomoć i učenicima kojima je dijagnosticiran Aspergerov sindrom (u daljnjem tekstu AS). Također sam i majka djeteta s AS-om. Naime, moj devetogodišnji sin ima spomenutu dijagnozu. Školovanje je ovoj djeci gotovo uvijek stresno i nije nimalo jednostavno. Stresno je i za nastavnike koji nemaju dovoljno znanja za uspješno vođenje nastave u razredu u kojem postoji učenik s AS-om. Naposljetku, ali ništa manje važno, i roditelji, koji moraju pronaći ravnotežu između zahtjeva škole, vlastitih zahtjeva i stvarnih sposobnosti svoje djece, također doživljavaju stres. U ovom ću članku predstaviti osnovne karakteristike djece s AS i izložiti nekoliko strategija za pomoć na području socijalnih vještina te ponuditi prijedloge prilagodbe učenicima u nastavi.

Djeca s AS-om ne izgledaju drugačije od druge djece. Međutim, iz njihovog ponašanja, manje ili više neobičnog, možemo zaključiti da jesu drugačija. To se odražava na govor, geste, hodanje, komunikaciju i percepciju, a ponajviše se od tipičnih vršnjaka razlikuju po svom društvenom ponašanju. Netko tko o djetetu i ovoj dijagnozi ne zna ništa, dijete s AS-om brzo može okarakterizirati kao razmaženo i neodgojeno, dok se zapravo ovo dijete suočava s mnogim problemima koji nam se čine nezamislivima. U nastavku ćemo se osvrnuti na neke od najizraženijih karakteristika djece s AS-om koje su im zajedničke.

• Kontakt očima: teško održavaju kontakt očima pa ponekad djeluju kao da ne reagiraju i ne obaziru se.
• Govor: 50% djece s AS-om počinje govoriti kasno, ali do 5. godine života govori tečno. Njihov je govor pedantan i formalan te imaju problema s razumijevanjem fraza.
• · Motorička nespretnost: neki počinju hodati kasnije, nespretni su u igri loptom i vezanju cipela te imaju neobično držanje dok hodaju ili trče. Imaju nečitljiv rukopis. Često imaju i tikove (brzo žmirkanje, grimase na licu…).
• Nedostatak empatije: dijete s AS-om teško suosjeća s drugima. Također mu je teže prepoznati i izraziti vlastite osjećaje.
• Interesi i rutina: često su opsjednuti nekim područjem interesa, recimo vlakovima.
• Za njih je uobičajena osjetljivost na dodir, zvuk, okus i strukturu hrane te miris, bol i temperaturu. Neka su djeca osjetljiva samo na jednu od navedenih stvari, druga mogu biti osjetljiva na nekoliko njih, a neka djeca na sve navedeno.
• Izvršne funkcije razvijaju se sa zakašnjenjem. To su vještine organizacije i planiranja, radna memorija, kontrola impulsa, organiziranje vremena i prepoznavanje prioriteta (zaboravljanje, gubljenje stvari).
• Socijalne vještine i komunikacija: ne znaju kako uspostaviti odnose i interakciju s vršnjacima te ne razumiju nepisana društvena pravila. Radije razgovaraju s odraslima jer su oni mirniji i tolerantniji prema njihovom ponašanju. Ne vide se kao članovi neke grupe niti su zainteresirani za sudjelovanje u timskim sportovima ili za praćenje trendova u vezi s igračkama ili odjećom.

Dok je za običnu djecu kretanje u školu izazov u kojem brzo uspostavljaju nove odnose, usvajaju pravila ponašanja i osjećaju se sigurno i opušteno, za djecu s AS-om uključivanje u školu vrlo je stresno. Ova djeca obično redovito pohađaju program redovne škole, jer većina nema kognitivne deficite.

Škola za djecu s AS-om znači veliku promjenu. Za njih je to novo i bučno okruženje, puno nepoznatih podražaja, zahtjeva, očekivanja i obveza. Ta djeca u sebi nose velik potencijal koji često nisu u stanju pokazati. Stoga im treba mirno školsko okruženje i promišljena struktura sa što manje djece u grupi. U nastavku ćemo vidjeti kako možemo pomoći djeci s AS-om da što lakše krenu u školu i postignu uspješan školski uspjeh.

Učitelj je jedna od najvažnijih osoba u djetetovom životu. Ako je učitelj empatičan, razumije djetetove probleme i neprestano se obrazuje, tada dijete s AS-om može postići najbolji osobni i obrazovni napredak. Prije svega, mora izbjegavati nestrpljivost i ljutnju te biti svjestan da dijete s AS-om ništa ne čini namjerno. Međutim, uz pomoć učitelja, na kraju se može naučiti ispravnom ponašanju i napredovati u socijalnim vještinama.

Savjeti za pomoć djeci s AS-om na području socijalnih vještina:

• Upotrijebite drugu djecu kao primjer prikladnog ponašanja: neka dijete uči promatrajući druge.
• Budite uzor djeci u izgradnji odnosa: djeca u učionici ponekad ne znaju kako reagirati na neobično ponašanje djeteta s AS-om i prvo će uzeti učitelja kao uzor.
• Potražite alternativne izvore pomoći: dijete s AS-om uči se obratiti drugim učenicima za podršku.
• Potaknite prijateljstva koja obećavaju: dijete s AS-om treba mnogo vremena da nauči kako komunicirati s djecom. Pomaže kada na početku potičemo interakciju s manjim brojem učenika u razredu.
• Osigurajte nadzor tijekom odmora kada nema strukture i postane bučnije, jer su tada najosjetljiviji i ranjivi te mogu i nasilno reagirati ako je podražaja previše.

Djeca s AS-om povrh socijalnih vještina pomoć i prilagodbu trebaju i u školskim aktivnostima:

• Organizirano okruženje za učenje: djetetu je potrebna struktura s jasnim granicama.
• Zbog učestalih problema s pažnjom, zadatke im je potrebno oblikovati u što manje jedinice. Također im treba dodatno vrijeme za pisanje provjera znanja.
• Potrebno je iz razreda ukloniti podražaje na koje su posebno osjetljivi te izbjegavati iznenađenja i nenajavljene promjene.
• Nastavnik treba iskoristiti izuzetnu sposobnost ovih učenika da upamte informacije i tako jačati njihovu sliku o sebi.
• Upotreba vizualnih pomagala: mnogi učenici s AS-om imaju vizualni stil učenja pa bi se organizacija nastave trebala odvijati u ovom smjeru.
• Tijekom objašnjavanja treba što češće provjeravati učenikovo razumijevanje.
• Stvaranje popisa i rasporeda: učitelji trebaju kreirati popise i rasporede te ih je također važno i vremenski definirati.
• Preporučuje se upotreba boja koje mogu jasno označiti različita područja razreda (recimo, gdje se nalaze matematička pomagala i slično).
• Preporučuje se uporaba mjerača vremena, poput pješčanog sata, jer osobe s AS-om često imaju problema s orijentacijom u vremenu.
• Oblikovanje rasporeda sjedenja: prema karakteristikama učenika određujemo gdje će sjediti. Neki radije sjede kraj prozora, dok druge to ometa i odvlači im pažnju.

Zaključno bih napomenula da suživot s djetetom s AS-om nije toliko nemoguć kao što nam se čini u početku. Također nije jednostavan i prisiljava nas da preispitamo sva naša uvjerenja i očekivanja koja smo imali o sebi i o djeci. Nudi nam obilje mogućnosti za osobni i profesionalni rast, ali istodobno će nam trebati i ponešto pomoći i podrške u okruženju, odnosno u školi. Sve ove prilagodbe i strategije učenja mogu pridonijeti učinkovitom suživotu. Najvažnije što možemo učiniti prihvatiti je dijete takvo kakvo jest i dobro se upoznati s AS-om. Znanje i nove informacije dat će nam snagu i energiju da bolje razumijemo svijet djece s AS-om te njihove reakcije na vanjski svijet. Dajmo im šansu i otkrijmo njihove potencijale te potaknimo razvoj njihovih pozitivnih kvaliteta.

Literatura

1. Attwood, T. 2007. Aspergerjev sindrom: Priročnik za starše in strokovne delavce [Aspergerov sindrom: priručnik za roditelje i stručnjake]. Megaton d.o.o. Ljubljana.
2. Jurišić D., B. 2016. Otroci z avtizmom: Priročnik za učitelje in starše [Djeca s autizmom: priručnik za učitelje i roditelje]. Center Janeza Levca. Ljubljana.
3. Klemenc, A. 1977. Kako je biti jaz?: knjiga o fantu z Aspergerjevim sindromom [Kako je to biti ja: knjiga o dječaku s Aspergerovim sindromom]. DCZ Janeza Levca, Ljubljana.
4. Milačić, I. 2006. Priporočila za program učenja socialnih veščin [Preporuke za program učenja socijalnih vještina]. Center za društvo za avtizem. Ljubljana.
5. Pavlin, A. 2016. Individualizirani program podpore in pomoči za učenca z Aspergerjevim sindromom [Individualizirani program podrške i pomoći učeniku s Aspergerovim sindromom]. Magistarski rad. Pedagoški fakultet. Ljubljana.
6. Weiss, S. 2018. Leseni deček sodobnega časa [Drveni dječak modernog doba]. Založba Obzorja. Maribor.
7. Žagar, D. 2012. Drugačni učenci [Drugačiji učenici]. Znanstvena založba Filozofske fakultete (Znanstveno izdavaštvo Filozofskog fakulteta). Ljubljana.

Tolerancija je značajna vrijednost

Marijana Kavčič

Sažetak

Vrijednosti su važne za svakog pojedinca, grupu i zajednicu u životu. U školi su vrijednosti jedna od značajnih odgojnih smjernica, koje diktiraju osnovna pravila ponašanja. Prijateljstvo, suradnja, povezanost, uzajamna pomoć, sigurnost, mir, povjerenje, istina, radost, prihvaćanje, važne su vrijednosti kojima pedagoški radnici u osnovnoj školi teže i razvijaju ih. Budući da su međuljudski odnosi među učenicima vrlo važni, jedna od značajnih vrijednosti je i tolerancija. Svaki učenik želi biti prihvaćen, cijenjen, uvažen, pa je potrebno poticati i njegovati toleranciju među učenicima. To smo postigli izvođenjem edukativnih radionica. Razvili smo i poticali toleranciju i prijateljske odnose među učenicima.

Ključne riječi: tolerancija, projekt, radionice.

Uvod

Međunarodni dan tolerancije obilježava se svake godine 16. studenog. Na ovaj dan duboko se promiču tolerancija, prijateljstvo, suradnja i međusobno uvažavanje, a osvješćuju se i različiti oblici netolerancije. U školskoj godini 2019/2020, mi smo u našoj podružničkoj školi odlučili poticati i razvijati toleranciju još više među učenicima. Sudjelovali smo u projektu Međunarodni dan tolerancije – dan za toleranciju i prijateljstvo. U projekt su bili uključeni svi učenici od 1. do 5. razreda. Njihove razrednice i ostale stručne suradnice, bile smo njihove mentorice tijekom provedbe projekta.

Jedro

Značajan vodič za provedbu projekta bila je poruka UNESCO-ove Deklaracije o načelima tolerancije iz 1995. godine, koja kaže da je tolerancija međusobno poštivanje, gdje poštujemo jedni druge, unatoč činjenici da smo različiti. Edukacijski centar Eksena, koji je autor projekta, poslao nam je temu ovogodišnjeg projekta. To je bila „Zamka opravdane netrpeljivosti“ i bila je naš glavni vodič u provedbi projekta. Projekt se izvodio kroz edukativne i kreativne radionice, koje su učenicima pružile priliku da kroz vlastito izražavanje podignu razinu svijesti o problemu netrpeljivosti.

U uvodnom dijelu učenici su iznijeli svoja mišljenja o tome što je tolerancija, što je netrpeljivost i što znači „Zamka opravdane netrpeljivosti“. Učenici su „Zamku opravdane netrpeljivosti“ upoznavali preko raspravnih tekstova. Shvatili su da možemo upasti u „Zamku opravdane netrpeljivosti“ kad osjećamo da smo opravdano netolerantni prema drugom ili sebi. Shvatili su da nikada ne bismo trebali biti nestrpljivi i da je tolerancija vrlo važna za kvalitetu odnosa koje imamo jedni do drugih. Tolerantni odnosi omogućuju da sudjelujemo u grupi, radimo, stvaramo, učimo i igramo se.

Slika 1. Stvaranje

Učenici od 1. do 3. razreda upoznali su priču Dinosaur Tiko i veliki zub, autorice Ajde Bezenšek Špetič, Mirana i Ksenija Pečnik. Uslijedila je likovna radionica. Nacrtali su dio priče kada su životinje bile netrpeljive prema dinosaurusu Tiki, a drugi dio slike predstavljao je tolerantan odnos koji su životinje imale na kraju priče. Mogli su crtati i „Zamku opravdane netrpeljivosti“, ako su je ikad i sami doživjeli.

Slika 2. Netrpeljivost – tolerancija

Učenici 4. i 5. razreda upoznali su „Zamku opravdane netrpeljivosti“ dok su čitali priče „Družina sinjeg galeba“, autora Toneta Seliškara. Na radionicama su mogli stvarati literarno ili likovno. Bilo je poželjno da pišu o vlastitom iskustvu o predmetnoj temi. Oni su također mogli izraziti svoje znanje o „Zamci opravdane netrpeljivosti“ i likovnim izričajem. Prikazali su odnos s nekim bliskim njima (član obitelji, prijatelj, školska drugarica, susjed …). Dio slike predstavljao je „Zamku opravdane netrpeljivosti“, a drugi dio slike tolerantan, prijateljski odnos s istom osobom, u istoj situaciji.

Na kraju radionica pripremljene su razredne izložbe. Mentori su izlagali proizvode svojih učenika u učionici. Učenici su vidjeli sva likovna djela, a svaki od njih predstavio je i svoj rad. Radionice su završile krugom tolerancije i prijateljstva, koji je učenicima omogućio produbljivanje novih znanja o toleranciji i produbljivanje znanja o „Zamci opravdane netrpeljivosti“. Uslijedila je zajednička izložba likovnih djela svih učenika. Postavljena je u školske hodnike i u predvorju. Bila je otvorena za javnost i vrlo posjećena.

Naši su učenici također sudjelovali na natjecanju sa svojim likovnim radovima. Autori nagrađenih radova dobili su plaketu i pozvani su sa svojim mentorima i koordinatorima na otvaranje izložbe, koja je održana u Europskoj kući u Ljubljani. Među nagrađenima su bile i naše dvije učenice. Učenica trećeg razreda je za svoje likovno djelo, u kategoriji od 1. do 3. razreda, dobila plaketu za prvo mjesto, a učenica četvrtog razreda je za svoje likovno djelo, u kategoriji od 4. do 6. razreda, dobila plaketu za drugo mjesto. Prisustvovali smo otvaranju izložbe s pobjednicama i završili projekt s dobrim dojmovima.

Zaključak

Provedba projekta bila je vrlo uspješna. Učitelji i učenici, shvatili smo, tijekom razdoblja provedbe projekta, da naša netrpeljivost nikada nije opravdana, iako ponekad mislimo da možemo biti opravdano netolerantni prema nekome, ponekad čak i prema sebi. Kako je tolerancija značajna vrijednost, nastavit ćemo je duboko poticati i razvijati u našoj školi. U ovom ćemo projektu sudjelovati ponovo sljedeće školske godine. Tema projekta bit će “Postupaj s drugima onako kako bi htio da drugi postupaju s tobom”.

Literatura

1. http://www.eksena.si/deklaracija-o-nacelih-strpnosti/
2. http://www.eksena.si/wp-content/uploads/2019/05/Projekt-Mednarodni-dan-strpnosti-dan-za-strpnost-in-prijateljstvo-predstavitev.pdf

Kako društvene igre utječu na dijete

Mateja Lešničar

Sažetak

Škola je važan društveni prostor za djecu. Nudi im kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj, uzimajući u obzir individualne razlike i prethodna iskustva. Omogućuje djeci da razvijaju i održavaju osobu u sebi te da razvijaju humane, ljudske međuljudske odnose. Kroz društvene igre djeca stječu nova iskustva bezbolno i bez posljedica u kojima na razigrani način provjeravaju različite uloge s kojima se susreću u životu. Društvene igre uključuju igre samo razvoja, igre stjecanja društvenih vještina, igre stjecanja emocionalnih kompetencija i igre opuštanja. Važno je odabrati prikladnu društvenu igru ​​za grupu. Ako se djeca u grupi ne poznaju, prvo je potrebno stvoriti povjerenje među njima. To postižemo igrama spoznaje i povjerenja. Međutim, kad se skupina dobro poznaje i ima „grupni problem“, biramo igre rješavanja sukoba i igre tolerancije.

Ključne riječi: igre na ploči, igra uloga, slika o sebi.

Uvod

Razred je raznolika zagonetka pojedinaca koji se razlikuju u mnogim osobinama, sposobnostima, znanjem i strukturi ličnosti. Ponašanje u učionici uvelike ovisi o interakcijama učenika i nastavnika. Učenicima se ponekad teško priviknuti jedni na druge ili ih uopće nema, što može biti posljedica nedostatka socijalnih vještina. Ponekad se također dogodi da izostanak jednog potpuno promijeni klasnu dinamiku. U nekim slučajevima transfer jednog učenika ima pozitivan učinak na dinamiku pojedinca i razreda (Gerbec, 2004).

Središnji dio

Poticajna i pozitivna klima za učenje sigurno doprinosi većem utjecaju na obrazovne i obrazovne ciljeve pojedinca i cjeline. Na klimu u učionici utječu: karakteristike pojedinih učenika, stavovi i očekivanja učitelja, prisutnost ili odsutnost pojedinih učenika, stavovi i očekivanja učenika, planiranje nastavničke discipline, red sjedenja, roditeljska uključenost u školske i razredne aktivnosti (Gerbec, 2004).
Koliko je važna klima u grupi ovisi o: koheziji grupe i atraktivnosti grupe pojedincima. Visoka povezanost grupe ogleda se u prevladavanju pozitivnih emocija među članovima i u osjećaju odgovornosti za njezin uspjeh ili neuspjeh. Pokazatelji društvene atmosfere u skupinama dijele se na: objektivne i subjektivne pokazatelje. Objektivni pokazatelji su: aktivnost ili pasivnost ili apatija članovi grupe, prisutnost ili odsutnost napetosti i sukoba u grupi, izgradnja koalicije, agresija u grupi. Subjektivni pokazatelji su: osjećaj pripadnosti grupi (osjećaj “mi”), odanost zajedničkom, osjećaj solidarnosti s grupom, osjećaj snage grupe (Nastran Ule, 1997). Socijalna klima koja se razvija u skupini rezultat je procesa koji ujedinjuju pojedince u iste ciljeve i interese, privlačnost i simpatiju, emocionalnu podršku među članovima, suradnju. Pojedinci se mogu također podijeliti zbog konkurencije, osobnih interesa, dobrih položaja, sukoba i neprijateljstva. U tim procesima koji počinju dominirati, takva se klima stvara u grupi. Možemo govoriti o lošijoj socijalnoj klimi kada pojedinci nemaju zadovoljene socijalno-emocionalne potrebe za međusobnim druženjem, privlačnošću, povjerljivošću i učvršćivanjem samopouzdanja. Razne veze uspostavljaju se među članovima grupe. Dešava se da neki studenti ili pojedinci ne nađu nikoga u grupi s kojim mogu zadovoljiti većinu socijalno-emocionalnih potreba. Takav čovjek je usamljen i nezadovoljan u grupi. Klima u učionici je čimbenik koji također utječe na uspjeh učenika u školi ili u procesu učenja. U povoljnoj klimi u učionici, rezultati učenika su također dobri. Treba naglasiti da na školsku klimu utječu i vanjski čimbenici, poput obiteljske klime, društveno-ekonomskog i socio-kulturnog statusa obitelji. Stoga je uloga učitelja kao formalnog voditelja odjela pokušati spriječiti da negativni vanjski čimbenici presudno utječu na status učenika u učionici. Najvažniji proces socijalne interakcije je komunikacija, odnosno razmjena informacija. Karakterizira ga odvijanje na vrlo različitim razinama složenosti, od jednostavnog kontakta dviju osoba koje se slučajno susreću na putu, do nekoliko složenih verbalnih i neverbalnih oblika komunikacije, sudjelovanja ili natjecanja u različitim društvenim situacijama. Može se promatrati kao proces koji se prvenstveno tiče pojedinaca koji u njemu sudjeluju, ili kao proces koji stvara i čuva grupe, institucije, kulturu (Nastran Ule, 1997).

Društvene igre su tehnike koje pomažu i djeci i odraslima da se bolje upoznaju i nauče slušati jedni druge, razumiju i suosjećaju jedni s drugima, prihvaćaju i rješavaju konfliktne situacije i grade odnose suradnje umjesto konkurencije. Njihova poanta je razmotriti što se događalo dok igrate. Ponekad je ovo učenje intimne prirode, a ponekad se može priopćiti grupi u obliku vođene rasprave. Za učitelje su učinkovito sredstvo za uspostavljanje ravnopravnog i izravnog kontakta s djecom. Omogućuju im da upoznaju svakog pojedinca i suosjećaju s njim, te posljedično mijenjaju ponašanje prema učeniku i razbijaju li njihove predrasude. Društvene igre omogućuju djeci kontakt i međusobno povezivanje. Usamljeni ljudi dobivaju priliku razgovarati i upoznati razrednike, djeca koja se previše nametnu pridržavaju pravila grupe. Na taj se način razvijaju solidarnost, međusobna pomoć i poštovanje različitosti. Djeca se opuštaju, mogu iskazati emocije i stavove, a neki se strahovi smanjuju (npr. Strah od govora pred razredom, strah od obrane vlastitih pogleda, strah od nekih kolega iz razreda …). Društvene igre potiču kreativnost. Osnovna svrha socijalnih igara kao obrazovne tehnike je educiranje (podučavanje, poticanje, razvoj, unapređivanje) društvenih interakcija. To znači da se kroz društvenu igru ​​pojedinac razvija, stječe, podiže svijest o znanju, sposobnostima, vještinama i osjećajima koji će mu pomoći da lakše, ugodnije, kompetentnije i kvalitetnije komunicira sa svojim društvenim okruženjem.

Zaključak

Klima u školi vezana je za školu u cjelini, uključujući školski odbor i upravu škole. Učenici u razrednoj zajednici počinju formirati grupu kad postoji osjećaj emocionalne povezanosti između njih i grupa postane privlačna. Razredi se razlikuju u tome koliko su čvrste veze između učenika, koliko su spremni jedni drugima da pomažu i koliko snažno osjećaju pripadnost. U učionici bi trebala postojati klima koja studentima omogućava osobni rast i razvoj.

Literatura

1. Ferbežer, I., Težak, S., Korez, I. (2008). Samopodoba nadarjenih otrok. Radovljica, Didakta.
2. Gerbec, M. (2004). Delovanje v smeri večje sprejetosti učenke in ugotavljanje njene nadarjenosti. Educa, letnik XIII.
3. Marjanovič Umek, L.in Zupančič, M.(2006).Psihologija otroške igre: od rojstva do vstopa v šolo. Ljubljana: Znanstveni inštitut Filozofske fakultete.
4. Nastran Ule, M. (1997). Temelji socialne psihologije. Ljubljana: Znanstveno in publicistično središče.
5. Žagar, D.(2009).Psihologija za učitelje. Ljubljana: Znanstvena založba Filozofske fakultete.

Poticanje kreativnog razmišljanja

Petra Sedmak Strle

Sažetak

Svaki stručnjak proučava područje kreativnog razmišljanja iz vlastitog stajališta, no svi se slažu u tome, da je kreativnost nešto što je oduvijek bilo dio čovjeka. Međutim, kako točno se taj dio čovjeka razvija i posljedično oblikuje njegove potencijale, to još nije baš izvjesno. Mislim da imamo stručni radnici koji radimo s djecom prilično velik utjecaj na to u ranoj dobi školovanja. Razvoju dječjih potencijala doprinosimo također potičući i razvijajući njihovo kreativno razmišljanje. Predstavit ću vam jedan od pristupa koji možemo upotrijebiti za poticanje kreativnosti, a to su takozvani Ključevi za razmišljanje. Riječ je o stvaranju neobičnih veza i posljedično učinkovito razvijanje kreativnog razmišljanja.

Ključne riječi: kreativnost, mašta, ključevi za razmišljanje.

Uvod

Ne postoji općeprihvaćena definicija kreativnosti, međutim stručnjaci se slažu da je kreativnost čovjekova generička suština, koja predstavlja uvjet za njegov opstanak. Svaki čovjek ima u sebi nešto kreativnosti, iako možda često to nije razvidljivo (Gabrijelčič 2015: 167). Različite definicije usredotočene su na potencijal ličnosti ili na proces odnosno produkt, no sve to povezuje jedan čimbenik, a to jest »novost«. Kreativnost dakle nije nešto što imate ili nemate, već se kreativno razmišljanje razvija i postaje važan konačni rezultat procesa učenja, kako za učitelja tako i za učenika.

Kreativnost

Ako kreativnost definiramo kao stvaranje novih ideja koje su korisne u određenim situacijama, onda imamo na umu vještinu koja je ključna za učenike 21. vijeka. U ovoj ekonomiji temeljenoj na informacijama karakteristike uspjeha učenja su sljedeće: sposobnost prepoznavanja problema i osmišljavanje mogućih rješenja, procjena učinkovitosti ovih strategija i konačno komunikacija s drugima o vrijednosti tih rješenja. Karakteristike kreativnog razmišljanja su tzv. tečnost, kad pojedinac ima veliki broj ideja za neko rješenje, fleksibilnost, pri čemu je riječ o sposobnosti promjene smjera razmišljanja i sposobnost predstavljanja neobične situacije te konačno originalnost kao sposobnost produciranja neobičnih ili korisnih rješenja (Gabrijelčič 2015: 168). Kreativni pristupi povećavaju predanost učenika i konkretnu upotrebu znanja u svakodnevnom životu. Ovo su pristupi koji potiču entuzijazam i radost tijekom procesa učenja u nastavi (Lucariello i sur. 2016: 19). Smatram da je potrebno obratiti pažnju na poticanje kreativnog razmišljanja na početku pohađanja škole, jer će samo tako učenici moći stvarno napredovati u budućnosti. Potreban je pravi pristup, inače će učinci poticaja biti zanemarivi. Potrebno je dopustiti različite načine rješavanja problema, jer strategije koje se mogu naučiti nisu nužno jedini pravi odgovor. Naglasak je na vrijednosti i poželjnosti različitih mišljenja, što su dobra polazišta za raspravu. Moramo biti svjesni činjenice da učenici koji posjeduju visoku razinu kreativnosti nisu smetnja, ako ih samo znamo usmjeriti u rješavanje problema. Budući da se kreativnost ne razvija spontano, potrebno je pripremiti aktivnosti koje uključuju stvaranje, izume, predviđanja i otkrića. Također možemo koristiti metode postavljanja pitanja i stvaranja neobičnih veza. Međutim, moramo pružiti učenicima mogućnost da rješavaju probleme u skupinama i zatim predstave svoje ideje široj publici. Sposobnost nastavnika da zna i može dijeliti svoju kreativnost s učenicima je izuzetno važna. (Lucariello i sur., 2016: 20).

Tehnike i metode poticanja kreativnog razmišljanja

Suština kreativnog razmišljanja je u tome da tražimo problem i pronalazimo rješenje tamo gdje to ne možemo na klasičan način. No, to ne možemo postići preko noći. Zato je vrlo važna činjenica da se kreativnost može poticati na tehnički način. Riječ je o tzv. poticanju uspavanog mozga da počne raditi u novom ritmu. Pri odabiru tehnike možemo se usredotočiti na različite čimbenike, a to su broj učenika, priroda problema, stupanj teškoće, trajanje provedbe, ovladavanje tehnikom i tako dalje. Pri tome učitelji obično biraju među imitacijom (identificiraju nedostatke tuđih rješenja), personifikacijom (igranje uloga), kvizovima, zagonetkama, zapisivanju ideja, brainstorminga, razvijanja scenarija… Bez obzira na odabir tehnike, učitelj mora paziti da ne kritizira, ne ocjenjuje, već potiče razvijanje što više ideja (Gabrijelčič 2015: 173).

“Ključevi za razmišljanje”

Iako su sve gore navedene tehnike učinkovite na svoj način, tražila sam nešto što će biti blisko djeci koja su tek dobro zakoračila u školu i koja su tek nedavno prešla fazu djece iz vrtića do prvoškolaca. Dok sam tražila prikladan način za sustavno poticanje kreativnog razmišljanja, naišla sam na takozvane Thinker’s keys for kids, što u prijevodu znači ključevi za razmišljanje ili doslovno ključevi mislioca za djecu. To nije neka nova metoda, budući da sam pronašla tri desetljeća stare zapise o njoj i odlučila sve isprobati u praksi. U eksperimentu sam se oslanjala na objašnjenje savjetnika za posebne potrebe nadarene djece iz Australije, Tonyja Ryana (1990.), koji je ključeve povezao s tematskim pristupom podučavanju. Njegov cilj je bio stvaranje pozitivnog stava prema učenju i povećanje učinkovitosti pamćenja. Ryan je u svom radu iznio prijedloge na teme transporta, hrane i okoliša, međutim metoda se može primijeniti za bilo koju temu koja je dio nastavnog plana i programa. U praksi sve to izgleda tako da odaberemo temu iz kurikuluma (izabrala sam temu iz učenja o okolišu, naime, povrtnjak), pripremimo predpitanja i formuliramo pitanja, dileme ili izjave (vidi tablicu), pri čemu se također moramo prepustiti našoj maštu. Kako bi učenicima sve to bilo što više opipljivo, pripremila sam im ključeve u fizičkom obliku (plastificirane aplikate u obliku ključeva – slika 1), tako da su onda mogli primiti svoje zadatke.

Zaključak

Kreativno razmišljanje u školi ima važnu vrijednost, jer je kao oblik kompleksnog razmišljanja usko povezano sa samom kvalitetom učenja. Činjenica je dakle da se kreativnost u školi može sustavno razvijati, no kako ćemo se nositi s njom ovisi o svakom pojedincu (Juriševič). Bez obzira na to što smo svi stručno osposobljeni, svi imamo svoja jaka područja, interese, prioritete, a o tome ovise i naši pristupi i metode rada kojima učinkovito doprinosimo kreativnosti učenika. Metoda koju sam predstavila pogodna je za najmlađe učenike jer je njihova mašta još uvijek neograničena pa je takav način rada zaista učinkovit poticaj za razvoj kreativnog razmišljanja.

Literatura

1. Juriševič, M. Ustvarjalnost v območju bližnjega motivacijskega razvoja. Dostopno na spletni povezavi: http://www.pef.uni-lj.si/ceps/knjiznica/doc/mojca/JurisevicMprispevek.pdf (20.07.2020)
2. Kukanja-Gabrijelčič, M. (2015). Nadarjeni in talentirani učenci : med poslanstvom in odgovornostjo. Koper : Univerza na Primorskem, Znanstveno-raziskovalno središče, Univerzitetna založba Annales.
3. Lucariello, Joan M.(2016). Dvajset najpomembnejših psiholoških načel za poučevanje in učenje od vrtca do srednje šole. Ljubljana : Pedagoška fakulteta, Center za raziskovanje in spodbujanje nadarjenosti (CRSN).
4. Ryan, T. (1990). Thinker’s keys. Dostupno na: https://www.scribd.com/document/203089327/Thinkers-Keys-Version1

eTwinning projekt Get up and Goals!

Renata Mihaljević

Sažetak

Međunarodni eTwinning projekt Get up and Goals! trajao je tijekom 2019./2020. školske godine. Realiziran je u suradnji s partnerima nekoliko srednjih škola iz različitih zemalja: Irske, Hrvatske, Italije i Turske. Komunikacija između projektnih partnera i učenika odvijala se na engleskom jeziku. Cilj projekta je bio da se učenici upoznaju s Globalnim ciljevima održivog razvoja i pokušaju uočiti što oni kao pojedinci mogu napraviti da bi svijet u kojem živimo postao bolji. Najveći izazov tijekom realizacije bila je pandemija bolesti COVID-19, usprkos kojoj smo uspjeli završiti projekt.

Projekt je integriran u godišnji izvedbeni kurikulum nastave engleskog jezika za 1. razred srednje škole. Odgojno-obrazovni ishodi koji su se realizirali radom na ovom projektu obuhvaćaju predmetne ishode engleskog jezika i očekivanja međupredmetnih tema Održivi razvoj, Građanski odgoj i obrazovanje, Osobni i socijalni razvoj, Učiti kako učiti i Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije.

Ključne riječi: ciljevi održivog razvoja (engl. Sustainable Development Goals – SDGs), građanski odgoj, kritičko razmišljanje, poziv na akciju

Uvod

Međunarodni eTwinning projekt Get up and Goals! pokrenut je 1.10.2019. i trajao je do 31.5.2020. Projekt je realiziran u suradnji s partnerima srednjih škola iz nekoliko zemalja: Irske, Hrvatske, Italije i Turske. Škole sudionice bile su: The King’s Hospital School, Dublin, Irska; IISS G. Peano C. Rosa Istituto d’Istruzione Superiore Statale G, Nereto, Italija; Prirodoslovna škola Split, Hrvatska; ITSE Aldo Capitini, Agliana PT iz Italije; I.T.T.S “A. Volta” – Perugia, Italija; Sakize Lakur Vocational Religious High School, Izmir,Turska. Za Prirodoslovnu školu Split projekt je koordinirala prof. Renata Mihaljević, a sudjelovali su učenici 1.a i 1.b razreda prirodoslovne gimnazije u sklopu nastave engleskog jezika.

Glavni smisao projekta bio je da se učenici upoznaju s UN–ovim Globalnim ciljevima održivog razvoja i osvijeste što oni kao pojedinci mogu napraviti da bi svijet u kojem živimo postao bolji. Zašto Globalni ciljevi održivog razvoja? Ujedinjeni narodi su na konferenciji 2015. godine usvojili Program održivog razvoja do 2030. sa 17 ciljeva održivog razvoja. Kako bi se Globalni ciljevi održivog razvoja ostvarili svi trebaju djelovati: vlade, privatni sektor i društvena zajednica. Mladi ljudi, kao građani i članovi globalne zajednice, igraju važnu ulogu u doprinosu održive budućnosti. Ovaj projekt povezao ih je u međunarodne timove u kojima su izmjenjivali ideje i pokušali doprinijeti promjenama. Važno je naglasiti da je projekt uspješno realiziran i priveden kraju usprkos pandemiji bolesti COVID-19 koja nas je svih neugodno iznenadila.

Pregled aktivnosti

Nakon što su nastavnice upoznale učenike sa sigurnim korištenjem interneta provedeno je predstavljanje i upoznavanje partnera u Twin space-u pomoću digitalnog alata Padlet. Sljedeća aktivnost bilo je predstavljanje svog grada i škole. Učenici su izrađivali PPT prezentacije ili videa kroz koje su predstavili svoj grad i školu.

Zatim je uslijedilo upoznavanje s Globalnim ciljevima održivog razvoja.O ciljevima općenito, kao i o važnosti održivosti uvodno su govorile nastavnice. Učenici su odabrali po jedan cilj i dobili zadatak pripremiti PPT prezentaciju o tom cilju. Trebali su pokušati uočiti na koji se način taj cilj postiže i što se poduzima za njegovu realizaciju u svijetu, na nivou države i lokalne zajednice. Navedene aktivnosti događale su se od listopada do prosinca.

Prije zimskih praznika formirani su međunarodni timovi učenika prema ciljevima koje su odabrali. Svaka nastavnica odabrala je dva do tri tima koja je mentorirala.

Od siječnja, učenici su počeli raditi u međunarodnim timovima. U Twin space-u je postavljeno nekoliko dokumenata koji su služili kao smjernice učenicima. Izrađen je i Padlet: What do you think about “active citizenship”? na kojem su svi sudionici objasnili što za njih znači biti aktivan građanin.

Tijekom veljače učenici su imali zadatak u Forumu kreiranom i podijeljenom po Globalnim ciljevima održivog razvoja (1-17) obrazložiti razloge odabira tog konkretnog cilja i iznijeti prijedlog poziva na akciju u svojoj grupi.

U Prirodoslovnoj školi Split, povodom Dana škole, profesorica Renata Mihaljević s učenicima  1.a i 1.b razreda u sklopu  e Twinning projekta Get up and goals! pokrenula je humanitarnu akciju prikupljanja hrane i higijenskih potrepština koji su se trebali donirati udruzi „Most. Sve je već bilo organizirano i dogovoreno koji učenik će što, način kako će se sve prikupiti i dostaviti udruzi. Na žalost, došla je pandemija i stao je normalan život za sve nas. Stala je i nastava uživo, a s njom i naša akcija i projekt.

Nakon mjesec dana šutnje i iščekivanja shvatili smo da moramo skupiti snagu i dokazati i sebi i drugima da je projekt moguće završiti i putem nastave na daljinu. Učenik Leo Jerković iz 1.b Prirodoslovne škole Split napravio je mrežnu stranicu na kojoj je dogovoreno da će se objaviti svi učenički radovi – pozivi na akciju. Najpopularniji poziv na akciju bila je društvena medijska kampanja izradom Instagram profila, zatim posteri u digitalnom alatu Canva, nekoliko videa i dvije mrežne stranice u Wix aplikaciji. Učenici su na siguran i koristan način koristili internet, društvene mreže i digitalne alate.

Rezultat naše suradničke aktivnosti je mrežna stranica posvećenu UN-ovim Globalnim ciljevima održivog razvoja na kojoj možete vidjeti sve završne radove učenika sudionika u projektu.

Evo fotografije nekoliko najzanimljivijih radova:

Slika 3. SDG 13, Poster Santini    Slika 4. SDG 12, Poster Banić-Vulić

Slika 5.  SDG 13, Poster Martinović-Zoraja    Slika 6. SDG 2, Poster Šestanović

Slika 7. Instagram profil Manojlović       Slika 8. Instagram profil Šparmajer

Slika 9. Instagram profil Vuletić

Evaluacija

Evaluacija je provedena online upitnikom za učenike putem MS Forms digitalnog alata. Svi nastavnici sudjelovali su u njegovoj izradi. Evaluacijski upitnik ispunilo je 100 učenika, što čini ukupno 80% sudionika projekta iz svih škola. Zanimljivo je da se čak 78% ispitanika složilo kako je važno učiti o Globalnim ciljevima održivog razvoja. Iz 69% odgovora je vidljivo da se učenici slažu ili veoma slažu s tvrdnjom da promišljaju i mijenjaju način života, kako njihovo ponašanje ne bi negativno utjecalo na ljude i planet. Vrlo mali broj učenika se nije složio s tvrdnjama postavljenim pred njih. Na pitanja gdje je trebalo izreći mišljenje većina ih se izjasnila da nakon projekta znaju više o akcijama koje treba poduzimati vezano za Globalne ciljeve. Mnogi su komentirali kako su naučili raditi u timu. Drugi su zadovoljni činjenicom da su imali priliku usavršiti znanje engleskog jezika i vještine informacijske tehnologije.

Diseminacija

Diseminacijske aktivnosti provodili smo tijekom cijelog projekta. Najprije na razini škole, počevši s upoznavanjem nastavnika s projektom prilikom pripremanja školskog kurikuluma i objavljivanjem kurikuluma na školskim mrežnim stranicama. Tijekom već spomenute humanitarne akcije uređen je pano u atriju škole i akcija je objavljena na mrežnim stranicama škole. Učenica Leonarda Šparmajer iz 1.b napisala je članak o projektu koji je objavljen u školskom listu „Flora“.

Kako bi rezultati našeg rada postali vidljivi i na županijskoj razini, profesorica Renata Mihaljević je tijekom predavanja eTwinning – od prijave do projekta, za CI SDŽ Nastavnik za nastavnika navela projekt Get up and Goals! kao primjer dobre prakse.

Osim toga, širila se vijest o projektu i na međunarodnoj razini. Dana 5.6.2020. u sklopu eTwinning SENSE grupe organiziran je World Environmental Day Expert Talk na kojem je profesorica Mihaljević održala predavanje o projektu Get up and Goals!

Partnerske škole iz ostalih država također su radile na diseminaciji projekta na svojim školskim mrežnim stranicama, nacionalnim obrazovnim portalima, društvenim mrežama i prezentacijama projektnih aktivnosti u svojim školama.

Zaključak

Sudjelovanje učenika u eTwinning projektu Get up and Goals! doprinijelo je realizaciji odgojno-obrazovnih ishoda predmeta engleski jezik i očekivanja nekoliko međupredmetnih tema. Suradnja na ovom projektu omogućila je svim sudionicima razvoj ključnih kompetencija, razvijanje vještina timskog rada i jačanje svijesti o kulturnoj raznolikosti. Također, jačanje svijesti o činjenici da jedino odgovornim ponašanjem i zajedničkim snagama možemo uspjeti u ostvarenju ovog sveobuhvatnog programa.

Nakon svega, možemo zaključiti, kako je dovesti projekt do uspješnog završetka uvijek izazov. Uspjeti u tome u uvjetima karantene i nastave na daljinu uistinu svjedoči o velikom trudu i hrabrosti koji su uložili svi sudionici projekta.

Kulturna baština i školska knjižnica

Ruža Jozić

Sažetak

Zadaća je suvremene škole promicanje odgoja koji doprinosi razumijevanju korijena vlastite nacionalne kulture, čuvanju i promicanju kulturne baštine, kao dijela nacionalnog i kulturnog identiteta. Temeljne su vrijednosti od kojih polazi naš sustav odgoja i obrazovanja: cjeloviti razvoj osobe, čuvanje nacionalne baštine, promicanje europske dimenzije kroz izgradnju društva znanja. Nacionalni okvirni kurikulum (str.14.) ističe: „Odgoj i obrazovanje pridonose izgradnji osobnoga, kulturnog i nacionalnog identiteta pojedinca. Danas u doba globalizacije, u kojem je na djelu snažno miješanje različitih kultura, svjetonazora i religija, čovjek treba postati građaninom svijeta, a pritom sačuvati svoj nacionalni identitet, svoju kulturnu, društvenu, moralnu i duhovnu baštinu.”

Ključne riječi: kulturna baština, kulturni identitet učenika, izložbe i školski projekti.

Uvod

Uz Izvedbeni godišnji program rada školski knjižničar izrađuje program kulturnih aktivnosti (obilježavanje obljetnica, izložbe, susreti, predstavljanja knjiga, popularna predavanja za učenike i sl.), koje će provesti u suradnji s učenicima i nastavnicima škole. Kurikulum kulturne i javne djelatnosti školske knjižnice obuhvaća razne oblike učenja i istraživanja u koje uključujemo učenike, gdje oni pokazuju svoje razne sposobnosti, znanja, kreativnost i kompetencije kroz informacijsku i medijsku pismenost, likovne talente, literarno, fotografsko ili neko drugo umijeće. Knjižničar je dužan kroz svoj odgojno-obrazovni rad i kulturne aktivnosti promicati humane i demokratske vrijednosti kao što su: dostojanstvo ljudske osobe, slobodu i pravednost, domoljublje i mir u svijetu, društvenu jednakost i solidarnost, dijalog, toleranciju i snošljivost, rad, poštenje, zdravlje; očuvanje čovjekova okoliša i ostale ljudske vrijednosti. Potrebno je kroz različite školske aktivnosti izgrađivati i razvijati svijest kod učenika o kulturnom identitetu i očuvanju kulturne baštine. Učenici trebaju znati povijest i kulturu svoga naroda, grada ili mjesta u kojem žive; upoznati njegovu kulturnu i prirodnu baštinu; upoznati pojedince koji su u bližoj i daljoj prošlosti doprinijeli razvoju i napretku svoga naroda ili zavičaja; značajne osobe koje su unaprijedile kulturu, umjetnost, znanost i gospodarstvo; kao i oni pojedinci koji su vrijednosti svoga nacionalnog i kulturnog identiteta širili izvan granica svoje domovine.

Kulturna baština u programu školske knjižnice

Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi u Čl. 4 st. 1. naglašava: škola je dužna: „Osigurati sustavan način poučavanja učenika, poticati i unapređivati njihov intelektualni, tjelesni, estetski, društveni, moralni i duhovni razvoj u skladu s njihovim sposobnostima i sklonostima; razvijati učenicima svijest o nacionalnoj pripadnosti, očuvanju povijesno-kulturne baštine i nacionalnog identiteta.”

Kako je naglasilo Ministarstvo kulture RH povodom otvaranja Europske godine kulturne baštine 2018. godine: Kulturna baština je tkivo naših života i društava. Okružuje nas u gradovima u kojima boravimo, doživljavamo je neposredno u krajolicima, u susretima s raznovrsnim arhitektonskim ostvarenjima, skulpturama, arheološkim kopnenim kao i podvodnim nalazištima. Ne čine je samo književnost, umjetnost i umjetnički predmeti već i tradicijska znanja i umijeća, zanati koje učimo, priče koje pričamo, hrana koju jedemo, glazba koju slušamo i filmovi koje gledamo. Kulturna baština okuplja zajednice i gradi zajedničko razumijevanje mjesta u kojima živimo. (Ministarstvo kulture RH: https://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=19214, pristupljeno 20. 5. 2020.)

„Jedna od važnih zadaća suvremene škole jest promicanje odgoja koji doprinosi razumijevanju korijena vlastite nacionalne kulture, njegovanju, čuvanju i promicanju kulturne baštine, kao dijela nacionalnog i kulturnog identiteta, te osvješćivanju kulturne baštine u globalizacijskim procesima. Ispravno shvaćen odgojno-obrazovni proces pomaže pojedincima da postanu svjesni svojih korijena kao uporišnih točaka koje im omogućuju da odrede svoje mjesto u svijetu, ali ih ujedno poučavaju poštovanju za druge kulture.” ( Zbornik Identitet kao odgojno-obrazovna vrednota, 2011.)

Što čini kulturni identitet učenika? Pripadnost određenom narodu, naciji, etničkoj zajednici i državi u kojoj je rođen ili gdje živi; pripadnost mjestu i gradu u kojem živi; običaji naroda ili skupine u kojem se obrazuje; vjera, religija u kojoj je rođen ili koju prakticira; jezik kojim govori – materinji jezik i standardni jezik; pismo kojim se služi u svakodnevnom životu; kulturna baština naroda, mjesta, gradova, domovine; sveukupna kultura, umjetnost i znanost naroda kojem pripada, njegova povijest i znamenite osobe koje ju čine.

Što čini hrvatski kulturni identitet? Hrvatski jezik, uz bogatstvo dijalekata i narječja; latinično pismo (uz uporabu glagoljice tijekom stoljeća); pripadnost zapadnome civilizacijskom krugu, s bogatom i raznolikom narodnom kulturom; pripadnost kršćanstvu, uz uvažavanje i drugih religija: islama i židovstva; tisućljetna kultura, umjetnost i književnost na hrvatskom jeziku, od 7. st. do danas; bogata kulturna baština – materijalna i nematerijalna.

Kulturna baština materijalna i nematerijalna, zajedničko je bogatstvo čovječanstva u svojoj raznolikosti i posebnosti, a njena zaštita i proučavanje, jedan je od važnih čimbenika za afirmaciju kulturnog identiteta svakog naroda. To je segment u kojem izgrađujemo kulturni identitet naših učenika i promoviramo kulturnu baštinu. Kulturna i javna djelatnost – obavezni dio Godišnjeg programa rada školskog knjižničara. Kurikulum kulturne i javne djelatnosti školske knjižnice – dokument koji čini Školski kurikulum. Kroz taj program knjižničar planira za svaku školsku godinu razne kulturne aktivnosti u suradnji s učenicima i nastavnicima škole i lokalnom sredinom. Kroz međupredmetne teme školski knjižničar ima mogućnost poticati izgradnju osobnog i kulturnog identiteta učenika i promicati kulturnu baštinu. Knjižničar je dužan kroz svoj odgojno-obrazovni rad i kulturne aktivnosti promicati humane i demokratske vrijednosti kao što su: dostojanstvo ljudske osobe, slobodu i pravednost, domoljublje i mir u svijetu, društvenu jednakost i solidarnost, dijalog, toleranciju i snošljivost, rad, poštenje, zdravlje, očuvanje čovjekova okoliša i ostale ljudske vrijednosti. Potrebno je kroz različite školske aktivnosti izgrađivati i razvijati svijest kod učenika o kulturnom identitetu i očuvanju kulturne baštine. Učenici trebaju znati povijest i kulturu svoga naroda, grada ili mjesta u kojem žive; upoznati njegovu kulturnu i prirodnu baštinu. Upoznati pojedince koji su u bližoj i daljoj prošlosti doprinijeli razvoju i napretku svoga naroda ili zavičaja. Upoznati značajne osobe koje su unaprijedile kulturu, umjetnost, znanost i gospodarstvo; kao i oni pojedinci koji su vrijednosti svoga nacionalnog i kulturnog identiteta širili izvan granica svoje domovine. Ključne kompetencije koje učenici stječu kroz realizaciju kulturnih sadržaja:

• izgrađuju kulturne spoznaje, kreativno se izražavaju u raznim oblicima (glazba, likovni radovi, fotografija, video i filmski radovi, književni oblici, školski list i sl.); pišu, oblikuju i stvaraju nove kreativne jezične sadržaje;
• proširuju kompetenciju učenja: istražuju, sintetiziraju, usvajaju i koriste informacije za učenje u sličnim situacijama;
• razvijaju digitalnu kompetenciju, sigurno i kritički primjenjuju IKT; oblikuju nove sadržaje, razmjenjuju informacije i prezentiraju ih drugima u školi i lokalnoj sredini.
• razvijaju društvene i građanske kompetencije: poštuju ljudska prava, uvažavaju kulturnu raznolikost, cijene svoje vrijednosti, prihvaćaju druge i drukčije.

Kulturna baština u aktivnostima školske knjižnice i kulturnoj djelatnosti škole obuhvaća:

• izložbe o znamenitim osobama, književnicima, umjetnicima, izumiteljima ; o kulturnoj i prirodnoj baštini i znamenitostima svoga kraja, grada i domovine; o krajolicima, spomenicima i sl.
• susrete s povjesničarima, arheolozima, istraživačima, etnolozima, jezikoslovcima, znanstvenicima,
• kreativne radionice: likovne, filmske, literarne, radionice ručnih i kreativnih radova i sl.
• projekti i istraživački radovi iz područja kulturne baštine, o znamenitim osobama iz područja kulture, umjetnosti i znanosti
• posjeti: muzejima, arhivima, ustanovama u kulturi i znanosti (HAZU, NSK), spomen-područjima, spomen-domovima poznatih osoba, lokalitetima i sl.

Knjižnica je često ogledalo i kulturna iskaznica svake škole, a knjižničar kreator kulturne i javne djelatnosti u školi. Izložbom obilježavamo značajne datume, obljetnice, događaje i ličnosti iz raznih područja. Zato je uvijek važno planiranje, suradnja s učenicima i nastavnicima, kao i vanjskim suradnicima: narodnim knjižnicama, muzejima i ustanovama u kulturi i znanosti. Izložbom, kao dijelom knjižnične djelatnosti, potičemo: obrazovanje i kreativnost učenika, radoznalost, istraživanje izvora, utjecaj na svijest o okolišu, otkrivanje manje poznatih autorskih djela, suradnju s drugim institucijama, razvoj ugleda knjižnice u školi i u javnosti (kod roditelja i u lokalnoj sredini). Sadržaji uz izložbe kojima educiramo učenike su: stručno-popularna predavanja, tribine i razgovori o određenoj temi, kreativne radionice i pokusi za učenike, promocije i predstavljanje stručno-popularnih knjiga, književni susreti i sl. U izložbama školskog knjižničara poželjni su likovni i kreativni radovi učenika, to je promocija njihovoga rada, kreativnosti i likovnog izričaja. Sve naše izložbe su i edukacijske izložbe, jer ih radimo najčešće u korelaciji s nastavnim sadržajima pa ih priređujemo zajedno s predmetnim nastavnicima i učenicima. Izložba je rezultat procesa, rada, suradnje i znanja knjižničara, čija je svrha spoznavanjem i interpretacijom prikazati unaprijed osmišljen, izabran, oblikovan, obrađen i određen sadržaj kao i umijeće komuniciranja baštinom, poticaj i poziv svakom građaninu (učeniku) na susret sa znanjem i na korištenje novih informacija. (Tica, 2017).

S učenicima možemo provoditi i kreativne radionice: likovne, filmske, literarne, radionice ručnih i kreativnih radova i sl. I to su dobri i korisni oblici edukacije učenika, osobito ako ih provodimo sa stručnjacima za određena područja; projekte i istraživačke radove iz područja kulturne baštine, o znamenitim osobama iz područja kulture, umjetnosti i znanosti, posjeti muzejima, arhivima, ustanovama u kulturi i znanosti, spomen-domovima poznatih osoba i lokalitetima. Ove sam školske godine 2019./20. provela s učenicima u školskoj knjižnici Gimnazije Sesvete mnoge aktivnosti, koje su bile vezane za kulturnu baštinu:

• istraživačke radove: Sedam priča o sedam desetljeća NP Plitvička jezera; Sto godina Bauhausa (1919.); Česi u Zagrebu; Sesvete – kulturna baština, spomenici i arheološki nalazi.
• školske projekte: NP Plitvice; U ritmu glazbe! – Hrvatska narodna glazba; Lektira slikom Bauhausa; Oslikana glagoljica; Zavičajnost u školi i drugi.
• izložbe: Hrvatska glazba, običaji, nošnja; Glagoljica – pismo, znak, slika; Oslikana glagoljica; Lektira slikom Bauhausa; Jezik roda moga; Zavičajnost u školi; Stogodišnjica Šimićeve zbirke Preobraženja (1920.).
• stručno-popularna predavanja za učenike: Darko Žubrinić: Glagoljica kao jezična baština; Nada Bezić: Glazbenici koji su oblikovali povijest grada Zagreba; akademik Vladimir Paar: STEM i hrvatski znanstvenici; Petar Feletar: Hrvatske povijesne ceste.
• promocije knjiga: Nada Bezić: Glazbene šetnje Zagrebom; Petar Feletar: Hrvatske povijesne ceste

Planirane sadržaje i aktivnosti koje nismo mogli provesti u školi, u vrijeme epidemije korona virusa i nastave na daljinu, ostvarili smo kao digitalne sadržaje koje su učenici svih razreda dobili od školske knjižničarke preko aplikacije Microsoft Teamsa, a mnoge smo izložbe i školske projekte objavili u digitalnoj aplikaciji ISSUU na linku: https://issuu.com/rjozic/docs/.

1. ZRINSKI u hrvatskoj povijesti i kulturi – uz 400. oblj. smrti Nikole VII. Zrinskog
2. Česi u Zagrebu – Doprinos Čeha razvoju Zagreba kroz povijest
3. Antun Branko Šimić, uz stogodišnjicu Šimićeve zbirke Preobraženja (1920.)
4. ANDRIJA Štampar – čovjek koji je unaprijedio svjetski zdravstveni sustav
5. Knjige koje su mijenjale svijet – uz Svjetski dan knjige (22. travnja)
6. Zavičajnost u školi – kulturna baština Sesveta
7. Zlatne niti od Sesveta do prvostolnice

O našoj bogatoj kulturnoj i javnoj djelatnosti u Gimnaziji Sesvete u kojoj se bavimo i kulturnom baštinom, može se pročitati i u časopisu Povijest u nastavi, br. 30 / 2019., str. 100-105 u članku Morena Želle: Muzej Prigorja – zavičajna baština i zajednica, u kojem autorica Želle upravo opisuje višegodišnju uspješnu suradnju Muzeja Prigorja Sesvete i Gimnazije Sesvete u provedbi sadržaja kulturne baštine u školi.

Zaključak

Zadaća je suvremene škole promicanje i odgoja učenika, jer znanje je ono što učenici nauče u školi, a odgoj je ono što nose kroz život! Kulturna baština – vraća nas u prošlost i nadahnjuje za budućnost.

Literatura

1. Identitet kao odgojno-obrazovna vrednota. Zbornik radova. (2011.) Ur. Mandarić, Valentina Blaženka; Razum, Ružica. Glas koncila. Zagreb.
2. Ministarstvo kulture RH povodom otvaranja Europske godine kulturne baštine 2018.: https://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=19214, (pristupljeno 20. 5. 2020.)
3. Nacionalni okvirni kurikulum (str.14.) https://www.azoo.hr/images/stories/dokumenti/Nacionalni_okvirni_kurikulum.pdf, (pristupljeno 20. 5. 2020.)
4. Tica, Milka. (2017). Izložba u knjižnici. Naklada Jurčić. Zagreb.
   

Upravljanje osnovnom školom

za vrijeme učenja na daljinu

Sergeja Habinc

Sažetak

Epidemija koronavirusa obilježila je naše privatne i poslovne aktivnosti. Isto tako, školski sustav se nalazi u novoj i veoma promjenjivoj situaciji stoga je veoma važno da ravnatelji i njegovi pomoćnici mijenjaju upravljačke navike. U članku su opisane situacije na koje smo trebali obratiti posebnu pozornost kroz upravljanje te područja u kojima su potrebne promjene.

Ključne riječi: epidemija, upravljanje u kriznim situacijama, škola na daljinu.

Abstract

The coronavirus epidemic has strongly marked our private and business activities. At school, we find ourselves in an unusual and rapidly changing situation, so it is important that principals and their assistants make changes to the way they lead. In the article, I describe the areas where changes were necessary, I describe situations that we had to pay special attention.

Key words: epidemic, crisis management, distance school

Uvod

Ravnatelj škole obavlja poslove obrazovnog menadžmenta. Upravlja, rukovodi, vodi i organizira rad škole te je odgovoran za stručno vođenje škole. Taj posao zahtjeva kontinuirano stručno usavršavanje i pronalaske novih načina vođenja. No, nitko se nije mogao pripremiti za epidemiju koja se dogodila ove godine u našoj zemlji, ali i cijelom svijetu. Školsko osoblje moralo se preko noći reorganizirati, promijeniti način rada i prilagoditi se novoj stvarnosti – prešli smo iz uobičajenog učenja u krizno učenje na daljinu, a podučavanje je iz školskih učionica prešlo na Internet. Koronavirus je nesumnjivo donio globalnu revoluciju na području nastave i vođenja.

Ravnatelji i pomoćnici ravnatelja suočili su se s velikim izazovom. Najvažnije je bilo unositi smirenost u organizaciju i istodobno ojačavati učinkovitost školskih djelatnika/ica.

Izazovi vođenja

Područja u kojima je potrebna posebna pažnja su:

1. KOMUNIKACIJA

U hitnim slučajevima ključna je učinkovita komunikacija. Ravnatelj i pomoćnik u ovom području imaju veliku odgovornost. Bitno je:

a) održavanje ili, ako je potrebno, povećanje formalnih i neformalnih razgovora sa zaposlenicima,
b) voditi razgovore koji doprinose emocionalnoj stabilnosti (o brigama, strahovima, ljutnji …), postavljati pitanja o dobrobiti,
c) voditi razgovore o trenutnoj situaciji (obrazovanje, zdravstvo, ekonomska situacija, …),
d) promovirati aktivnosti koje vode internetskom druženju među zaposlenicima.

2. INFORMACIJE

Zbog epidemije i stalnih promjena u epidemiološkim situacijama, presudno je pravovremeno informiranje obrazovnih djelatnika/ica i ostalih sudionika (učenika, roditelja). Neprovjerene informacije često se šire u javnosti pa je neophodno da ravnatelj i pomoćnik:

a) pružaju informacije svim sudionicima obrazovnog procesa brzo, učinkovito i što realnije,
b) pojašnjavaju zašto su određene mjere neophodne i na koji način će se provesti kako bi se obrazovni proces što manje poremetio,
c) ostaju smireni, optimistični i podržavajući.

3. RASPORED RADA

Rad od kuće tijekom škole na daljinu bio je jako velik teret za obrazovne djelanike/ce. Neki su izražavali nezadovoljstvo obzirom da su bili pod stresom i vidno iscrpljeni.

Što ravnatelj i pomoćnik mogu učiniti?

a) Organiziraju individualne i grupne sastanke na kojima razgovaramo o tim problemima i savjetujemo. Potiču međusobnu pomoć i podjelu rada.
b) Preraspoređuju radne zadatke uz pojašnjenje.

Slika 1: Sastanak tima pomoću aplikacije ZOOM

4. ODRŽAVANJE SJEDNICE SIGURNOSTI I PREDMETNOSTI OKOLIŠA

Ljudi imaju snažnu potrebu za sigurnošću. U neobičnim situacijama poput ove, kada se odvija nastava na daljinu zbog ugroženog zdravlja, pokušavamo što normalnije živjeti. Stoga ravnatelj i pomoćnik trebaju zadržati što više rutine u sličnom obliku kao prije krize (npr. sastanci u određeno vrijeme, treninzi, čestitke za praznike).

5. MOTIVACIJA ZAPOSLENIH

Za vrijeme rada na daljinu radnici su izloženi većem radnom opterećenju, stresu i količini posla. Često se dogodi da motivacija i energija za rad padnu. To se može dogoditi povremeno, tijekom različitih razdoblja ili postupno.

Stoga ravnatelj i pomoćnik trebaju:

a) jasno postaviti očekivanja i ciljeve,
b) omogućiti fleksibilnost kada, koliko brzo i na koji način će oni obavljati posao,
c) primijetiti i pohvaliti rad zaposlenika češće nego inače,
d) potaknuti ih da planiraju vrijeme za odmor, predah, obitelj.

6. BRIGA O SEBI

Ravnatelji i pomoćnici su u ovom trenutku izuzetno zaposleni. Okolnosti se neprestano mijenjaju, nepredvidive su i zahtijevaju brzi odgovor. Stoga, radimo kompleksnije nego inače. Osim za druge, važno je brinuti se i za sebe, a za to je potrebno:

a) uspostaviti red i rutinu koja omogućuje vrijeme za opuštanje i razbibrigu (kretanje, druženje, spavanje),
b) dogovoriti se o vremenu dostupnosti,
c) povezati se međusobno putem društvenih mreža i pružiti jedni drugima pomoć i podršku.

Zaključak

Ravnatelj stavlja druge u središte upravljanja radom na daljinu. Njegova uloga prvenstveno je brinuti se za druge kako bi mogli svoj posao obavljati što je moguće bolje, samostalno i neovisno. Koronavirus je među nama i izgleda da će tako biti i neko vrijeme. Tijekom epidemije sam pročitala Lenjinov citat: “Postoje desetljeća kada se ništa ne dogodi, a postoje i tjedni kada se dešavaju desetljeća.“ Dani i tjedni u kojima živimo sigurno su među ovima koji traju desetljećima. Pobrinimo se da ovaj trenutak iskoristimo kao put na kojem prikupljamo hrabrost i iskorištavamo nove spoznaje, jer svaka kriza donosi priliku za rast.

Literatura

1. Koren, A. (2007). Ravnateljevanje: vprašanja o vodenju šol brez enostavnih odgovorov. Koper: Fakulteta za management. Ljubljana: Šola za ravnatelje..
2. Račnik, M. (2010). Postani najboljši vodja. Štore: Samozaložba.