Zajednički Pogled

Broj 27, veljača 2011.

Zahvaljujemo svima koji su se odazvali našem pozivu za akciju „Sigurniji internet za djecu“ jer smo zajedničkim snagama i kreativnošću napravili još jedan Priručnik kako poučavati primjerenije, odgovornije i sigurnije korištenje interneta te otvorili izvrsnu Izložbu multimedijskih radova učenika.

Odaziv učenika, učitelja, nastavnika, roditelja i javnosti bio je fantastičan tako da su radovi nadmašili naša očekivanja i pokazali da zaista imamo inovativne, kreativne i izvrsne učenike i učitelje . Broj primjera dobre prakse koje objavljujemo u ovom Pogledu je dvostruko veći nego prošle godine, a na izložbi sudjeluje 400 učenika sa 184 rada. Čestitke svima koji su se uključili – ovo je zaista bila zajednička akcija.

Pročitajte i pogledajte što se sve događalo tijekom veljače, tko je sve podržao akciju „Sigurniji internet za djecu“ te kako su se u akciju uključili roditelji, učitelji i učenici. Obavezno razgledajte Izložbu multimedijskih radova učenika. Više…

Akciju „Sigurniji internet za djecu“ predstavili smo i uživo – na obilježavanju Dana sigurnijeg interneta u Zagrebu. Više…

Učiteljice, učitelji, nastavnice, nastavnici i stručni suradnici pokazali su da se dobro snalaze u suvremenim obrazovnim tehnologijama i pronašli različite načine kako će učenicima pomoći da se snađu u svijetu interneta, da budu svjesni opasnosti i da znaju kako iskoristiti prednosti interneta. Sigurni smo da ćete u njihovim člancima pronaći ideje i za svoj rad o ovoj temi.

• 150 projektnih zadataka za sigurniji internet, Sonja Lušić-Radošević
• Kako to radimo mi?, Arjana Blažić
• Radionica izrade stripa o sigurnosti na internetu, Ante Krpan
• Zvono na uzbunu, Ana Dukarić
• Sigurniji smo i oprezni, Zehra Delić
• Samo igra – igrokaz o sigurnosti na internetu, Sanja Bozinović
• Semafor, Jelena Horvat
• Sigurnost potječe od nas samih, Nataša Ljubić Klemše
• „Internet – to je više od igre, to je i naš život!“, Nataša Boj
• Projektni dan o sigurnijem internetu, Natalija Stjepanek
• Mrežne stranice o opasnosti interneta, Natalija Stjepanek
• Jedan nastavni sat o sigurnosti na internetu, Marlena Bogdanović
• Sigurnost na satu programiranja, Gordana Sokol
• Debatom, križaljkama i osmosmjerkama prema sigurnosti, Marina Mirković
• Priča, skeč i savjeti mudrica, Ivanka Kranjčević-Orešković
• Kakvi smo cyber vozači?, Maja Panić
• Projekt Sigurniji internet 2011., Karmen Toić Dlačić
• Sigurnosti nikad dosta, Ivanka Švaljek
• Glogsteri i mentalne mape za sigurnost na internetu, Ivana Ružić
• Izrazimo se rječnikom, raspravom i plakatima za sigurniji internet, Darko Rakić
• Igrama do sigurnosti, Lidija Kralj
• Stariji učenici podučavaju mlađe o sigurnosti na internetu , Josipa Vučković
• Iskustva iz prakse jedne razrednice, Lidija Kovačević

Ukoliko vi i vaši učenici provodite previše vremena uz računalo dobro će vam doći preporuke i savjeti za razgibavanje i pravilno sjedenje koje je napisala Ane Debeljak, diplomirana fizioterapeutkinja. Više…

Na različite utjecaje računala na naše zdravlje upozorava i Ana Ivaković. Dakle, ne zaboravite se uz online sigurnost pobrinete i za svoje zdravlje. Više…

Centar za nestalu i zlostavljanu djecu iz Osijeka je povodom Dana sigurnijeg interneta organizirao stručni skup o sigurnosti na internetu za odgajatelje, učitelje, nastavnike, stručne suradnike, ravnatelje obrazovnih ustanova, zdravstvene djelatnike, roditelje i sve koji su zainteresirani za ovu temu. Viktorija Hržica piše o čemu je bilo riječi na tom skupu. Više..

Što je novog u Infokupu i kako su prošla školska natjecanja iz informatike, piše nam Željka Knezović. Više…

Viktorija Hržica prisustvovala je zimskoj inačici savjetovanja Računalo u školi koje je održano u Varaždinu. Više…

I za kraj još par dobrih vijesti iz CARNeta. Više…

Ugodno vam čitanje ovog velikog broja članaka i želimo vam uspješnu primjenu ideja o poučavanju sigurnosti u vašem svakodnevnom radu.

Lidija Kralj

Kad se male ruke slože

 

Lidija Kralj

Sjećate li se stihova dječje pjesmice iz filma Vlak u snijegu – „kad se male ruke slože, sve se može, sve se može“? E, pa naša ovogodišnja akcija „Sigurniji internet za djecu“ zaista je pokazala da zajednički možemo napraviti sve .

Akciju smo zakotrljali 15. siječnja 2011. zamolivši državne institucije, ustanove, tvrtke i pojedince da nam pruže potporu u njenom ostvarivanju. I ugodno se iznenadili potporom koja je stigla sa svih strana, počevši od Microsofta Hrvatska, bez kojeg cijele priče ne bi ni bilo, pa do nadležnih ministarstava, Delegacije Europske unije i predsjednika Josipovića.

Medijska prisutnost

Akcija je izvrsno podržana i od strane medija tako da se o sigurnosti djece na internetu govorilo na niz nacionalnih i regionalnih televizija, u radijskim emisijama, pisalo u novinama, na portalima, na Twitteru i Facebooku… Više od 100 medijskih objava popratilo je tijek akcije, a vjerujemo da će ih ovih dana biti još puno.

Akciju smo predstavili i na obilježavanju Dana sigurnijeg interneta koje je na zagrebačkom Zrinjevcu organizirao Središnji državni ured za e-Hrvatsku. Tom prilikom predstavljene su različite aktivnosti koje udruge, ustanove i tvrtke provode s ciljem povećavanja sigurnosti djece na internetu. Detaljnije o sudionicima tog obilježavanja pročitajte i pogledajte u članku Željke Marković-Bilić i Ane Ivaković.

Ovogodišnja je akcija obuhvatila učenike, učitelje, nastavnike, stručne suradnike, roditelje i sve one kojima je sigurnost djece na internetu važna.

Predavanja za roditelje i sve kojima je sigurnost djece na internetu važna

Za roditelje i sve kojima je sigurnost djece na internetu važna pripremili smo predavanja koja su naši predavači – volonteri održali u gradskim knjižnicama i školama širom Hrvatske. Bili smo u Đakovu, Osijeku, Belom Manastiru, Novoj Gradišci, Podturenu, Varaždinu, Koprivnici, Ludbregu, Popovači, Zagrebu, Rijeci, Zadru i Splitu, a još nekoliko predavanja slijedi u ožujku. Predavači su bili: Željka Knezović, Snježana Babić, Viktorija Hržica, Vesna Tomić, Vesna Lončar-Cindrić, Sonja Lušić-Radošević, Ana Ivaković, Dalibor Gotić, Suzana Delić, Marko Drenovački, Gordana Sokol, Gordana Lohajner, Dejan Lovrenčić, Dubravka Salopek, Marko Makovac, Marina Kulaš, Darko Rakić. Prezentaciju koju smo koristili na predavanju, možete pogledati na našem SlideShare kanalu i slobodno koristiti za svoja predavanja.

Uz predavanja uživo, održan je i ciklus webinara koji su obrađivali različite aspekte sigurnosti na internetu:

1. Kako to rade drugi, Arjana Blažić, IX. gimnazija Zagreb
2. Pecanje u elektroničkom moru, Lidija Kralj, OŠ Veliki Bukovec
3. Aktivnosti Centra za nestalu i zlostavljanu djecu, Tomislav Ramljak, CNZD
4. Sigurnost i zaštita na internetu, Slaven Crnjac, NetAkademija
5. Zaštitite svoju privatnost, Filip Vlašić, CERT
6. Praktične preporuke za poboljšanje sigurnosti, Ana Desić, NetAkademija
7. Siguran način korištenja modernih tehnologija, Vesna Katalinić, Hrabri telefon
8. Prvi koraci u zaštiti djece na internetu, Tomislav Novak , NetAkademija
9. Aktivnosti Udruge informatičara Đakovo, Josip Stuhli, Dino Balen i Vedran Vučetić, U.I.D.
10. Radionica – strip o sigurnosti na internetu, Ante Krpan, OŠ „Braća Bobetko“ Sisak
11. Zaštitimo svoje najmlađe – Windows Live Obiteljska sigurnost, Gordana Sokol, OŠ Tužno

Snimke svih webinara dostupne su u Arhivi webinara na portalu ucitelji.hr

3. ožujka u 14 sati pogledajte webinar „Sigurne društvene mreže –eTwinning“ koji će održati Maja Mušnjak, stručna savjetnica u Odsjeku za Transverzalne aktivnosti Agencije za mobilnost i programe EU i Lidija Kralj, eTwinning ambasadorica iz OŠ Veliki Bukovec.

U školama

Učitelji, nastavnici i stručni suradnici sudjelovali su u akciji predavanjem, radionicom ili nekom drugom aktivnošću koju su proveli s učenicima te u obliku primjera dobre prakse preporučili kolegama kako djecu poučiti primjerenom, odgovornom i sigurnom ponašanju na internetu. U ovom broju Pogleda objavljujemo 24 njihova članaka za koje vjerujemo da će vas inspirirati i dati ideju kako biste i vi nešto slično organizirali u svojoj školi.
Posebno su zanimljivi članci koji nadopunjavaju Izložbu učeničkih radova jer omogućavaju da saznate kako su kolege pripremili sat, koje su sadržaje koristili te kakav je bio tijek sata, a onda na portalu ucitelji.hr pogledate i konkretne rezultate tih aktivnosti na Izložbi multimedijskih radova.

I ovogodišnje primjere dobre prakse objavit ćemo i kao Priručnik kako poučavati primjernije, odgovornije i sigurnije korištenje interneta.

Učenici u akciji

Učenici su se u akciju uključili izradom multimedijskih radova (animacija, videozapisa, igara i slično) kojima svoje vršnjake upozoravaju na moguće opasnosti na internetu i daju im savjete kako ih izbjeći. Pri izradi tih sadržaja učenici su izvrsno primijenili sve što su naučili i na vrlo kreativan način stvorili nove obrazovne sadržaje. Na natječaj su pristigla 184 rada na kojim je radilo 400 učenika, od kojih najmlađi ima 9, a najstariji 16 godina. Kroz rad ih je vodilo 27 učitelja i nastavnika iz 23 osnovne i 3 srednje škole.

Radovi su rađeni različitim programima pa vjerujemo da je sloboda odabira oblika multimedijskog sadržaja i računalnog programa za njegovu izradu učenicima omogućila da pokažu svoje znanje o sigurnosti na najbolji mogući način. Multimedijski radovi napravljeni su u obliku videozapisa, animacija, stripova, glogstera, prezentacija, kvizova, igara, a neki i korištenjem programskih jezika Kodu i Logo. Svi radovi zaslužili su objavljivanje na Izložbi i svim sudionicima stižu diplome i pokloni, a mi im čestitamo na uspješnom sudjelovanju u akciji.

Uredništvo je odlučilo posebno istaknuti 94 rada čiju su autori na najbolji način oblikovali savjete za vršnjake, primjerima pokazali kako se snaći u neugodnim i opasnim situacijama na internetu te pokazali izvrsno snalaženje pri korištenju računala.
Radovi su podijeljeni na četiri stranice i posloženi prema obliku sadržaja. Neke sadržaje možete pogledati u sklopu tih stranica, a neke ćete morati najprije preuzeti na svoje računalo pa otvoriti pripadajućim programom.

Svi učenički radovi predstavljeni su na Izložbi multimedijskih radova na stranicama portala ucitelji.hr:

• Najbolji radovi iz osnovnih škola
• Najbolji radovi iz srednjih škola
• Ostali radovi iz osnovnih škola
• Ostali radovi iz srednjih škola

Učenički su radovi dostupni pod licencom „Imenovanje – bez prerade“ što znači da ih možete slobodno koristiti dokle god navodite autora rada i ne mijenjate njegovo djelo.

Poklone za sudionike ovogodišnje izložbe multimedijskih radova osigurali su:

• Microsoft Hrvatska,
• T-com Hrvatski telekom,
• Delegacija Europske unije u Republici Hrvatskoj,

na čemu im iskreno zahvaljujemo.

Akciju su podržali

Predsjednik Republike Hrvatske, prof. dr. sc. Ivo Josipović, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Središnji državni ured za e-Hrvatsku, CARNet, Microsoft Hrvatska, Večernji list, T-com Hrvatski telekom, Delegacija Europske unije u Republici Hrvatskoj, Centar za nestalu i zlostavljanu djecu, Agencija za odgoj i obrazovanje, UNICEF, Pravobraniteljica za djecu, Klinfo.hr, Roda, Eduvizija.hr, Portal za škole, EduCentar, Cognita, Citus grupa, Sretnodijete.net, Croatia film, Školske novine, Agencija za mobilnost i programe Europske unije, Varaždinska županija, Nacionalni CERT, Hrabri telefon, Mojamatura.net, Biologija.com.hr, Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba, Digimark, NetAkademija, Knjižnica Fran Galović Koprivnica, Gradska knjižnica Rijeka, budimo-sigurni.hr , Totalni FM radio.

Obilježavanje Dana sigurnijeg interneta na Zrinjevcu

Željka Marković-Bilić i Ana Ivaković

Koliko se u hrvatskoj javnosti u samo godinu dana promijenila svijest o važnosti promoviranja sigurnosti djece na internetu, najbolje je 5. veljače 2011. pokazalo zajedničko druženje na zagrebačkom Trgu Nikole Šubića Zrinskog. Te se subote, u organizaciji Središnjeg državnog ureda za e-Hrvatsku, na Zrinjevcu okupilo šaroliko mnoštvo s istim ciljem i u istoj misiji: poručiti svima da naša djeca u virtualnom svijetu interneta nisu ništa manje sigurna nego u stvarnom životu.

Da sve izgleda ljepše i veselije, pobrinulo se i zubato sunce, obasjavajući naše štandove svojim skoro pa toplim zrakama . Ukoliko ste propustili doći na Zrinjevac i s nama podijeliti pozitivnu energiju proizašlu iz jednostavne želje da u korištenju interneta zaštitimo one najnemoćnije, donosimo vam pregled „ponude“.

Zajednica Suradnici u učenju drugu godinu zaredom obilježava Dan sigurnijeg interneta (drugi dan u drugom tjednu, drugog mjeseca) koji je ove godine pao 8. veljače. Svjesni odgovornosti odraslih, prije svega učitelja i roditelja, za sigurno i odgovorno dječje služenje računalom i internetom, željeli smo javnost opet podsjetiti na jednostavne stvari koje za zaštitu djece može učiniti svatko od nas.

Organizator središnjeg obilježavanja Dana sigurnijeg interneta i zagrebačkog događanja bio je Središnji državni ured za e-Hrvatsku. Zahvaljujemo im za cjelokupnu organizaciju (prigodna reklamna mjesta, okupljanje izlagača iz svih krajeva Republike Hrvatske, popratna događanja – nastup dječjeg zbora Zagrebački mališani i pjevačke nade Kim Verson), a na njihovim stranicama možete pronaći i dodatne materijale posvećene Danu sigurnijeg interneta.

Pogledajte razgovor s Igorom Lučićem, državnim tajnikom Središnjeg državnog ureda za e-Hrvatsku:

i Ivanom Andrijašević, zamjenicom državnog tajnika za e-Hrvatsku:

Udruga Hrabri telefon zainteresiranima je dijelila svoje obrazovne publikacije o dječjim pravima, uputama i savjetima za djecu i roditelje, dječjoj kući Borovje. Publikacije možete, u PDF obliku preuzeti s njihovih stranica.
Uz Dan sigurnijeg interneta organizirali su predavanja i radionice za djecu u Dječjoj kući Borovje, a mi smo razgovarali s Ivanom Azenić, programskom koordinatoricom Dječje kuće Borovje.

S nama su bili i predstavnici Centra za nestalu i zlostavljanu djecu iz Osijeka. Evo što nam je rekao voditelj centra, Tomislav Ramljak:

Predstavnici CARNeta, Hrvatske akademske i istraživačke mreže i Nacionalnog CERT-a dijelili su brošure namijenjene informiranju korisnika koje korake trebaju poduzeti da bi zaštitili svoju privatnost na internetu.:

• Sigurnije na internetu
• Zaštitite privatnost na Facebooku.

Razgovarali smo i sa Zvonimirom Stanićem, ravnateljem CARNeta:

U obilježavanju internetske sigurnosti ove nam se godina pridružila i NetAkademija sa sljedećim materijalima:

• Letak: Savjeti za djecu i roditelje
• Knjižica: Savjeti za roditelje.

Na Zrinjevcu su bili i predstavnici Algebra učilišta, promovirajući svoje aktivnosti i dijeleći prigodne materijale o programima obrazovanja kreativnih tehnologija, specijalističkim edukacijama za Microsoftove programe te kako doći do boljeg radnog mjesta.

PRIKAZ DIJAPROJEKCIJE PREUZMI SVE

O sigurnosti djece na internetu, brigu vodi i HAKOM, Hrvatska agencija za poštu i elektroničke komunikacije. Oni su za ovu akciju pripremili Letak za promicanje sigurnije uporabe interneta, mrežnih tehnologija i mobilnih telefona.

Predstavnici Agencije za zaštitu osobnih podataka (azop) pripremili su niz materijala o zakonskim obvezama voditelja zbirki osobnih podataka, zaštititi osobnih podataka i privatnosti. Njihovi se materijali mogu preuzeti ovdje.

I Ambidekster klub Zagreb je promovirao svoje aktivnosti. Zainteresiranima su dijelili publikacije o zdravom stilu, bontonu, kreativnosti, znatiželji i riziku, koje možete preuzeti ovdje.

S nam su bili i Vip te Učilica.

Obilježavanju dana sigurnijeg interneta pridružile su se i dvije osnovne škole, jedna iz Podravine, druga iz Dalmacije.

S nama su bili učenici iz Osnovne škole Tučepi s ravnateljicom Lolitom Pašalić i svojom učiteljicom Marlenom Bogdanović voditeljicom Virtualne učionice. Razgovarali smo i s njom:

Što rade mali tučepski osnovnoškolci, možete pročitati i u Marleninom članku u ovom broju Pogleda.

Učenice iz Osnovne škole Veliki Bukovec i njihova učiteljica Lidija Kralj predstavile su svoje obrazovne igrice o sigurnijem internetu, dijelile letke o sigurnosti i bombone sa sigurnosnim porukama . I o njihovim aktivnostima možete čitati u zasebnom članku.

Cijelog događanja ipak ne bi bilo bez podrške Microsofta Hrvatska i Darka Jurekovića, voditelja Microsoftovog akademskog programa.

Osim promotivnih materijala, nismo ostali ni gladni ni žedni. Topli je čaj bio neizostavan u prohladno subotnje jutro, a fritulice pomogle utažiti želju za slatkim. Mirisi i okusi tople Dalmacije iz OŠ Tučepi dodatno su uljepšali ionako prekrasan dan.

Svima koji su željeli iskušati surfanje u stvarnom svijetu, ekipa iz Surf kluba Tri strijele pomagala je da se održe na dasci za surfanje usred Zrinjevca.

Imamo dojam da se cijeli svemir dogovorio kako će obilježavanje sigurnosti na internetu biti i vremenski u top formi. Ljudi su bili puni pozitivne energije znajući kako ovo što se događa na Zrinjevcu, ima duboki smisao za sadašnjost, ali i budućnost generacija koje dolaze.

Sa željom da se družimo i sljedeće godine, sa Zrinjevca vas pozdravlja nepotpuno uredništvo Portala Suradnici u učenju!

150 projektnih zadataka za sigurniji internet

Sonja Lušić Radošević

I ove, kao i prošle godine, odvojila sam dva školska sata za obilježavanje Dana sigurnijeg interneta. Odlučila sam provesti neke školske i domaće aktivnosti i detaljno ih razradila ne bi li rezultat bio što bolji i kvalitetniji.

Školska aktivnost

1. Učenike sam upoznala s temom Dan sigurnijeg interneta.

2. Otvorili smo raspravu o učeničkim ugodnim i neugodnim mrežnim iskustvima vezanim uz sigurnost. Ako je sve što sam čula istina, moji učenici se ponašaju poprilično odgovorno.

Domaća zadaća

Izuzetno važan dio aktivnosti je izrada domaće zadaće ili projektnog zadatka. Učenici su morali napraviti plakate o sigurnosti na internetu. Morali su odabrati jednu od ponuđenih tema ili sami predložiti neku temu vezanu uz sigurnije korištenje interneta.

Teme

• Sigurnost na Facebooku,
• Sigurnost na društvenim mrežama,
• Sigurna zaporka,
• Obiteljska sigurnost,
• Maliciozni programi,
• Spam i spim,
• Hoaxing,
• Računalni softver za sigurniji rad,
• Sigurnost mobilnog interneta,
• Cyberbullying i cybermobbing,
• Copyright,
• Online kupovina.
• …

Mrežne preporuke

1. Prezentirala sam nekoliko važnih mrežnih stranica za temu našeg projekta.
2. Ponudila sam im velik broj poveznica za samostalno istraživanje.

Alat za rad

1. Objasnila sam što su web 2.0 alati.
2. Učenike sam upoznala s alatom Glogster.
3. Naglasila sam da naš cilj nije naučiti raditi u Glogsteru, već naučiti koristiti i snalaziti se s novim alatima.
4. Podijelila sam korisnička imena i šifre koje sam pohranila i u online bazu, pretpostavljajući da će ih neki učenici izgubiti.

Rok za izradu

1. Jasno sam definirala rok za izradu plakata – 4 tjedna.
2. Odmah sam predvidjela kratko produljenje roka jer je cijeli projekt za neke učenike ili za njihova računala zahtjevan.
3. Kako s računalima nikad ne znamo kad će se pokvariti, naglasila sam da ne ostavljaju zadatak za zadnji dan. U slučaju da im je računalo pokvareno ili imaju nekakvih problema, mogu se javiti meni i sve napraviti u školi.

Koraci u izradi

Prijava projekta

1. Odabrati temu.
2. Pronaći mrežne stranice koje će se koristiti u radu.
3. Pronaći videomaterijale koji će se koristiti na plakatu.
4. Poslati poruku e-pošte koja mora imati osnovne elemente (naslov, sadržaj, potpis) s prijavom teme i poveznicama na gore navedene sadržaje.

Izrada plakata

1. Plakat se može započeti raditi tek nakon što je tema odobrena.
2. Za izradu plakata koristiti obrazovni korisnički račun koji su učenici dobili u školi jer su u protivnom moguće neželjene reklame.
3. Plakat se mora raditi po smjernicama:

a. Sadržaj

• Držati se teme.
• Izdvojiti najvažnije činjenice i pokušati pronaći nešto novo i zanimljivo.

b. Tekst

• Na hrvatskom jeziku.
• Broj riječi mora biti od 70 do 200 (koristiti Word za prebrojavanje riječi).
• Mora biti pravopisno točan (koristiti Word – pravopis za provjeru).
• Koristiti pismo (engl. font) koje prikazuje dijakritičke znakove.
• Koristiti tekstualni okvir koji prikazuje dijakritičke znakove.
• Zabranjeno kopiranje s izvorne stranice.

c. Slike

• Upotrijebiti barem dvije slike koje su povezane s temom plakata.

d. Videozapis

• Upotrijebiti minimalno jedan videozapis.
• Videozapis mora biti povezan s temom.
• Može biti i na jeziku koji učenik uči kao prvi ili drugi strani jezik.
• Ne preporuča se da to bude prvi videozapis koji će se pojaviti u pretraživanju na ključni izraz koji odgovara naslovu teme. Ako veći broj učenika odabere isti videozapis, učenik će morati potražiti drugi.

e. Grafika

• Upotrijebiti minimalno tri grafička elementa koje nudi alat, a služe zanaglašavanje važnih dijelova plakata.

f. Pozadina

• Urediti pozadinu u skladu s bojama sadržaja na plakatu. U slučaju izraženog nesklada, učenik će morati promijeniti pozadinu.

g. Poveznice

• U donjem lijevom kutu se mora navesti literatura, tj. poveznica na mrežnu stranicu koja se koristila za izradu plakata. Poveznice se mogu navesti u tekstualnom okviru ili postaviti na određeni objekt kao što je tekst ili slika.

h. Zvuk

• Nije obvezan element, ali bi bilo dobro upotrijebiti ga.

Predaja rada

1. Učenik mora poslati poruku e-pošte sa svim obveznim elementima i poveznicom na plakat.
2. U slučaju bilo kakvog problema, učenik se mora javiti profesorici porukom e-pošte ili osobno u školi.
3. Učenik mora povremeno pogledati poštu da bi vidio što je profesorica odgovorila.

Završne aktivnosti

1. Odlični plakati se objavljuju na školskoj web stranici. Učenici dobivaju rezultat u svoj sandučić e-pošte. Bilo bi lijepo da odgovore na tu poruku. Nije obvezno!
2. Učenici koji nisu u potpunosti udovoljili zahtjevima, na adresu e-pošte dobivaju primjedbe prema kojima moraju izvršiti ispravke.

Ovako detaljno razrađen projekt urodio je puno boljim rezultatima nego prošle godine.

Učenici su:

• Napisali najmanje dvije poruke e-pošte koje su morale zadovoljavati traženu formu.
• Naučili su nešto o projektnim zadacima.
• Stekli su iskustvo u radu s novim alatima.
• Proučili su najmanje jednu mrežnu stranicu i pogledali najmanje dva videomaterijala o sigurnijem internetu.
• Podsjetili su se da sadržaje koje koriste kao izvor svog rada moraju i navesti.
• Naučili su da se javno ne može objaviti sadržaj koji je pravopisno netočan.

Učinilo mi se da sam sve predvidjela i da neće biti iznenađenja. Ali sam zaboravila da će učenici zaboraviti proučiti detaljnu razradu zadaće i da će krenuti na svoj način i svojim redoslijedom .

Do sada sam odgovorila na otprilike 220 poruka, ali naš posao nije još niti blizu kraja. Objavljeno je tek oko 40 plakata, rok za izradu plakata je pri kraju. Neki učenici moraju napraviti sitne ispravke, a neki još nisu niti započeli.

Kako sam zacrtala da ovu zadaću naprave svi učenici, još uvijek strpljivo dajem upute i inzistiram da se u potpunosti napravi zadatak. U tom slučaju će plakat biti objavljen na školskom webu i ocijenjen odličnom ocjenom.

Već sada vidim da neće biti 150 petica kao što sam priželjkivala. Možda će biti i jedinica L. Premda sam uložila jako puno vremena, nije mi žao. Ovaj projekt me zbližio s učenicima i omogućio da ih upoznam na drugačiji način. Lijepo iskustvo s puno uloženog vremena.

Ako su učenici, nakon naše aktivnosti, barem mrvicu pažljiviji i odgovorniji u donošenju važnih odluka na mrežnom prostoru, ja sam presretna.

Kako to radimo mi?

Arjana Blažić

Dan sigurnijeg interneta obilježen je 8. veljače u više od 70 zemalja svijeta. Toga su dana nastavnici diljem svijeta sa svojim učenicima provodili različite aktivnosti. Svi su oni, međutim, imali zajednički cilj: osvijestiti sigurnu i odgovornu upotrebu interneta i mobilnih telefona. Kako bih saznala na koje se sve načine i kojim nastavnim metodama i sredstvima može postići ovaj zajednički cilj, pregledala sam niz mrežnih stranica te napravila mali pregled događanja pod nazivom Kako to rade drugi koji možete pogledati u PowerPoint prezentaciji:

Neke od ovih mrežnih stranica potaknule su me da i ja na satu engleskog jezika provedem nekoliko aktivnosti o sigurnosti na internetu. Taj sam nastavni sat provela s učenicima I. b te II. a i II.b razreda IX. gimnazije koji engleski jezik uče kao prvi strani jezik.

U uvodnom dijelu sata učenici su pogledali video film Gdje je Klaus?, snimljen za potrebe njemačke inicijative za sigurnost na internetu Klicksafe, a potom je uslijedila kratka diskusija o razlikama između našeg realnog i virtualnog života. Učenici su raspravljali o obiteljskom filtriranju internetskog sadržaja te su usporedili roditeljske zabrane i dozvole u stvarnosti i na internetu.

Za glavni dio sata odabrala sam aktivnost s odlične irske mrežne stranice Think B4U Click pod nazivom „šetajuća debata“ (walking debate). Za potrebe ove aktivnosti jedan dio učionice namijenjen je svim učenicima koji se slažu s iznesenom tvrdnjom (agree), dok je drugi dio rezerviran za one koji se ne slažu s tvrdnjom (disagree). Učenici tako šeću s jedne strane učionice na drugu, ovisno o svom mišljenju koje je nakon odabira strane potrebno obrazložiti. Autor ove aktivnosti predlaže da se tvrdnje ispišu na papire i podijele učenicima, no zbog moje izrazito izražene ekološke osviještenosti i jer sam pobornica podučavanja bez papira (teach paperless), ja sam svoj sat o sigurnosti na internetu provela samo uz upotrebu računala. Teze za debatu, koje sam napisala na slajdove u PowerPoint prezentaciji, bile su sljedeće:

I feel safe on my social networking sites.

Most teenagers are aware of the potential dangers online.

Cyberbullying is not really bullying.

The Internet is a powerful resource. Under 18s are as much at risk as adults when communicating online.

Social networking sites are the greatest invention of 21st century communications.

Izdvojila bih neka od najzanimljivijih razmišljanja ovih petnaesto- odnosno šesnaestogodišnjaka. Većina se mojih učenika osjeća sigurnima na društvenim mrežama, a kao razlog u većini slučajeva navode svoje vlastito odgovorno ponašanje. Važnost postavljanja postavki o privatnosti dolazi tek na drugo mjesto. Učenici smatraju da su dobro informirani o opasnostima na društvenim mrežama i na internetu te da se u skladu s time i ponašaju.

Ono što me najviše iznenadilo je njihov stav prema vršnjačkom nasilju za koje tvrde da, ukoliko se odvija online, nije vršnjačko nasilje u pravom smislu riječi, što obrazlažu mogućnošću isključivanja mobitela odnosno interneta, čime, po njihovom sudu, cyberbullying automatski prestaje. Nasuprot tome, u stvarnom životu učenik nad kojim se vrši nasilje nema mogućnost dolaska, odnosno nedolaska u školu. Ovakav stav jednog dijela mojih učenika svakako zaslužuje dodatne nastavne satove posvećene ovoj važnoj tematici, ne samo na satu engleskog jezika, već i na satu razredne zajednice, informatike, ali i svih drugih predmeta.

Na posljednjem slajdu PowerPoint prezentacije napisala sam niz različitih termina vezanih uz privatnost i društvene mreže. Učenici su u grupama od po četiri odnosno pet učenika odabrali nekoliko termina te svaki od njih pretvorili u savjete koje žele uputiti svojim vršnjacima kako bi se sigurno i odgovorno ponašali na internetu.

U završnom dijelu sata učenici su svoje savjete „zalijepili“ na mrežnu stranicu Safer Internet Day koju sam prethodno otvorila na platformi Wallwisher kako bi bili dostupni njihovim vršnjacima diljem svijeta. Svaki učenik se na svoju ljepljivu virtualnu poruku potpisao samo svojim osobnim imenom jer prezimena, naravno, zbog sigurnosti nismo željeli koristiti.

Učenici su bili vrlo motivirani ovom aktivnošću, a naročito pozitivnom su ocijenili priliku da se svojim savjetima i preporukama obrate vršnjacima iz raznih dijelova svijeta. Ova je aktivnost rezultirala čitavim nizom sjajnih i nadasve korisnih savjeta, a izdvojila bih sljedeću preporuku koju je Norma, učenica I.b razreda, napisala u stihu:

Talking face to face
and reading a good book
is better than Facebook.

Ostale „ljepljive“ savjete o sigurnosti na internetu možete pročitati na našem Wallwisheru:

Dan sigurnijeg interneta obilježava se svake godine u veljači. Tada se naše aktivnosti za odgovorno ponašanje na internetu intenziviraju. No, tu ne bismo trebali stati. Mi, nastavnici, moramo osvijestiti činjenicu da nikada ne može biti previše razgovora s našom djecom i s našim učenicima o opasnostima na internetu. Tema za razgovor, nažalost, nikad neće nedostajati, a vršnjačkom nasilju, društvenim mrežama, pravilnoj upotrebi mobilnih uređaja, zaštiti privatnosti, krađi identiteta, plagiranju, online igricama, lažnom predstavljanju i drugim opasnostima virtualnog svijeta, nastavnici svih predmeta bi morali posvetiti barem nekoliko minuta svog nastavnog sata. Jedino ćemo razgovorom i stalnim ukazivanjem na moguće zloporabe interneta i društvenih mreža naučiti naše učenike kako da postanu odgovorni i savjesni građani virtualnog svijeta.

Radionica izrade stripa o sigurnosti na internetu

Ante Krpan

Spominjanje stripa u kontekstu umjetničkog djela kod mnogih ljudi izaziva nevjericu, a ponekad i podsmijeh. Tome pridonosi i naziv strip koji je preuzet iz engleskog naziva comic strip što znači smiješna traka. U engleskom se jeziku ustalio naziv comic, a u hrvatskom je preuzet drugi dio prvotnog naziva – strip. Naravno, u protekle 104 godine, koliko postoji, moderni je strip evoluirao i danas nikako ne možemo reći da je strip uvijek humorističan, niti da je uvijek samo traka.

Poticaji za radionicu

Radionica izrade stripa na temu Sigurnost na internetu održana 14. veljače 2011. godine u OŠ „Braća Bobetko“, dogodila se uoči dva datuma važna za svjetski i hrvatski strip: 16. veljače 1896. objavljena je epizoda Yellow kida – Veliki pseći cirkus u McGooganovoj aveniji, što označava početak modernog stripa, dok je 15. veljače 2011. godine preminuo Ivica Bednjanec, jedan od najkvalitetnijih i najproduktivnijih hrvatskih strip autora. Nacrtao je više od 2 000 tabli stripa, oko 1 000 scenarija i 3 knjige stripa, a dobitnik je i brojnih nagrada.

Radionica je održana s učenicima osmih razreda u trajanju od 2 sata u prostoru škole.

Hrvatski i svjetski strip imaju bogatu i burnu prošlost koja je, pogotovo ako govorimo o hrvatskom stripu, manje poznata našoj javnosti.

Potaknut tom činjenicom, ali i mogućnošću obrađivanja učenicima izuzetno aktualne teme sigurnosti na internetu, nastojao sam u radionicu uklopiti izlaganje o stripu kao umjetnosti, odnosu stripa i filma, kratak pregled hrvatskog stripa od 1935. do danas, pregled vrsta stripa, neke od osobitosti različitih strip žarišta u svijetu te neke od važnijih autora.

O stripu općenito

Naglasak je bio na nužnosti odabira crteža, tempa, kompozicije i dijaloga radi jasnoće i što bolje komunikacije s čitateljima.

Kako bi zadržao čitateljevo zanimanje, autor stripa mora istaknuti samo one događaje bez kojih bi se čitatelj izgubio. Zašto? Suvremeni je čitatelj usvojio velik broj pravila žanra i svakodnevnih stereotipa pa velik dio radnje stane u nekoliko ključnih sličica.

Kako bih olakšao taj zadatak, iznio sam kratak pregled odabira važnih elemenata koji strip čine jasnim i smanjuju mogućnost zabune i zbrke u pripovijedanju. Radi se o 5 tipova odabira:

1. izbor trenutka,
2. izbor kadra,
3. izbor crteža,
4. izbor riječi i
5. izbor tijeka.

Prilikom izbora trenutka moramo se odlučiti koje ćemo trenutke uvrstiti u strip, a koje ispustiti. Odluka o pravoj visini kuta crtanja te što odrezati iz kadra, odnosi se na izbor kadra. Jasna grafička obrada likova i pozadina u tim kadrovima odnosi se na izbor crteža, riječi koje dobro funkcioniraju s crtežom i daju neophodne informacije na izbor riječi, a vođenje čitatelja kroz i između kadrova stripa odnosi se na izbor tijeka.

Način izrade stripa

Važan dio ove radionice odnosio se na način na koji su učenici izrađivali strip. Postupkom redefinicije i rekompozicije postojećeg stripa – razlaganjem na kadrove bez tekstualnog dijela te nadopunjavanjem crteža u kadru svojim crtežom i svojim scenarijem, izrađivali su stripove u skupinama na temu sigurnosti na internetu.

Kako bi postupak razlaganja i djelomičnog ili potpunog preoblikovanja stripa bio potpuno uspješan, učenike sam upoznao s inače manje spominjanim elementom stripa – prijelazima iz kadra u kadar (McCloud, 2008.) koji su nužni za jasnu i nedvosmislenu komunikaciju s čitateljem. Radi se o prijelazima koji radnju mogu prikazivati na sljedeće načine:

• trenutak u trenutak – jedna radnja prikazana je nizom trenutaka,
• radnja u radnju – prikaz jedne osobe u nizu radnji,
• dijalog su najčešće prikazivali prijelazom subjekt u subjekt (slijed izmjeničnih osoba/subjekata unutar jedne scene),
• za prikazivanje prijelaza između značajnih prostorno-vremenskih udaljenosti koristi se prijelaz scena u scenu,
• prijelaz iz jedne osobine mjesta ili ugođaja u drugu naziva se aspekt u aspekt.
• Prijelaz non sequitur, naizgled besmislen slijed crteža i /ili riječi nisu koristili.

Sigurnost na internetu u obliku stripa

Upute o sigurnom korištenju interneta navele su učenike na prepričavanje svojih ili tuđih iskustava iz kojih su crpili ideje za scenarije svojih stripova. U radionici su tako nastali stripovi vezani uz društvenu mrežu Facebook koja je učenicima, kako su sami i priznali, trajan objekt zanimanja. Znakoviti su i naslovi stripova: „Lažan profil“, „Facebook sukob“ i „ Fb status: ovisnik“ koji pružaju uvid u problematiku s kojom se susreću djeca i mladi koristeći internet i društvene mreže – u ovom slučaju sveprisutni Facebook.

Kraj radionice bio je rezerviran za predstavljanje stripova mladih autor(ic)a pri čemu su iznošena mišljenja, komentari i razlozi nastanka njihovih stripova.

Nadam se da je radionica pripomogla osvješćivanju mogućnosti korištenja stripa na drugačiji i kreativniji način te pridonijela shvaćanju stripa kao umjetnosti, odnosno ozbiljnog, promišljenog i angažiranog medija.

Literatura:

Članak iz časopisa

• Starešinčić, J. (2007.). Pripovijedati stripom. 15 dana, ilustrirani časopis za umjetnost i kulturu. Zagreb (str. 22.- 29.)

Knjiga

• McCloud, S. (2008.): Kako crtati strip. Mentor. Zagreb.
• Tomić, S. (1985.): Strip: poreklo i značaj. Forum. Marketprint. Novi Sad.

Internetski izvori

• stripovi.com – prozor u svijet stripa
  Pristupljeno 11. 2. 2011.

Zvono na uzbunu

Ana Dukarić

Akcija „Sigurniji internet za djecu“ i ove godine „zvoni na uzbunu“ svima kojima je sigurnost na internetu važna. A kome nije? Kako bismo se uopće usudili mirno spavati kraj širom otvorenih vrata kuće, dok ulicom nesmetano šeću svakojaki „lopovi“? Dakle, u svakodnevnom životu itekako smo svjesni opasnosti, a je li isto i u virtualnom svijetu koji svi tako rado posjećujemo? Akciju smo u našoj školi prvenstveno usmjerili na učenike četvrtih razreda jer se sve više i ozbiljnije samostalno kreću ulicama virtualnog svijeta.

Kako bi u potpunosti shvatili značenje ove rečenice, učenici četvrtih razreda matične škole u Višnjici i područne škole Julijane E. Drašković proučavali su priču Beskonačna šuma, priču o devetogodišnjem dječaku Nikoli koji uči koristiti računalo i e-poštu te su zajedno s Nikolom naučili puno novoga o lošim stvarima od kojih se treba zaštiti na internetu.

„Što mi se najviše sviđa u vezi s internetom?“, prvo je pitanje koje se postavlja učenicima u proučavanju priče, a njihovi odgovori su bili:

a) Pronalaženje novih informacija.
b) Mogućnost razgovora s ljudima iz cijelog svijeta.
c) Igranje igara.
d) Slanje i primanje e-poruka.

Po uzoru na dječaka Nikolu i njegovo obećanje roditeljima o korištenju računala, učenici su sastavili vlastito obećanje o korištenju računala. Ispisano i potpisano njihovim i roditeljskim potpisom, stajat će na vidljivom mjestu i njega će se pridržavati. Obećanje se odnosilo na vrijeme korištenja računala koje dogovaraju s roditeljima, čuvanje osobnih podataka i

zaporaka. Prijatelje s kojima se smiju družiti i sadržaje koje smiju posjećivati također dogovaraju s roditeljima, a u slučaju bilo kakvih problema, odmah će zatražiti pomoć roditelja i nastavnika.

Naučili su kako se ukratko predstaviti nepoznatim ljudima, a da se ne odaju osobni podatci koje bi zlonamjerna osoba mogla iskoristiti.

I na kraju su svim svojim znanim i neznanim prijateljima poručili slijedeće:

Nikada nemoj davati svoje podatke, a pogotovo ne onome koga ne poznaješ. Piši pametne stvari, a ne gluposti. Ne čitaj poruke nepoznatih osoba. Ako te netko zeza i piše ti proste riječi, zamoli ga da te ostavi na miru i odmah porazgovaraj s roditeljima. Nemoj objavljivati tuđe podatke na internetu ili stavljati tuđe slike. Nemoj skidati svakakve igrice ili druge podatke koji mogu sadržavati opasne viruse, izbjegavaj sumnjive stranice i imaj na računalu instaliran antivirusni program.

Sigurniji smo i oprezni

Zehra Delić

U rujnu sam primila novu generaciju učenika. Znatiželjne i vesele oči jedva su čekale početak. Trebalo je brzo upoznati školu, učiteljicu, prijatelje i prijateljice. Dva moja nova učenika već šalju zahtjev za prijateljstvom na društvenoj mreži. I upali se žaruljica: „Došla su neka nova djeca. Ništa nije kao prije četiri godine, ove prvašiće treba od prvog dana poučiti kako da budu sigurniji na internetu.“

Slika 1. Računalo – prijatelj u igri i učenju

Slijedi sat hrvatskog jezika na kojem razgovaramo o internetu: tamo sve možemo naći, tamo se dopisujemo, gledamo slike, filmove, slušamo glazbu. Možete li tamo naći prijatelje? Da, dopisujemo se, imamo račune e-pošte. Idu li i roditelji s nama na internet? Ponekad.

I tako, u čestim razgovorima o internetu i računalu, stigli smo i u 2. polugodište. Pripremajući se za učenje o sigurnijem internetu, roditeljima sam poslala anketu o uporabi računala u njihovom domu.

Rezultati ankete su pokazali kako bi roditelji rado komunicirali i e-poštom jer svakodnevno čitaju poruke, samo 3 roditelja ne čini to svaki dan. Djeca koriste internet za igru, istraživanje i učenje, dvoje djece su korisnici društvenih mreža i troje ima račune e-pošte. Djeca uglavnom koriste računalo oko 1 sat dnevno, samo jedan učenik ima neograničeno vrijeme. Većina roditelja izjavljuje da uvijek zna što dijete radi na računalu, jedan roditelj to zna ponekad.

Povodom Dana sigurnijeg interneta roditeljima sam poslala listić i s uputama za njih.

Budući da nas jako zanima internet, a znamo da on nije uvijek siguran, odazvali smo se pozivu zajednice Suradnici u učenju i pridružili se obilježavanju Dana sigurnijeg interneta.

Slika 2. Dan sigurnijeg interneta

Mama jednog učenika je informatičarka te smo ju pozvali u goste kako bi nas poučila o ponašanju na internetu i o sigurnosti pri njegovoj uporabi. Razgovarali smo o iskustvima vezanim za rad na računalu.

Slika 3. Ne volimo čitati, ali ovo je vrlo zanimljivo

Mama – učiteljica nam je pokazala gdje se sigurno možemo igrati i koje su dječje društvene mreže.

Posjetili smo Školski portal skole.hr i pogledali igrice i bojanke baš za nas. Poslije toga smo otišli na http://www.klinfo.hr/ i zavirili u kutak za djecu.

Nakon ugodnog rada i nezaobilaznog igranja…

Slika 4. Ovo je odlična stranica          Slika 5. I ja sam automehaničarka

… zaključili smo: kada smo na internetu, moramo biti oprezni i uvijek ćemo pričati roditeljima što smo radili na računalu.

Hvala Stjepanovoj mami na ovom druženju. Vidimo se u 2. razredu.

Slika 6. Mama Viktorija Hržica,
viša savjetnica za informatiku i računalstvo

Samo igra – igrokaz o sigurnosti na internetu

Sanja Božinović

Temu sigurnosti djece na internetu obrađujem sa svojim šestim razredom Osnovne škole Nikole Hribara u Velikoj Gorici. Materijal za rad pronašla sam na mrežnoj stranici Childnet.

Pažnju mi je privukao isječak iz petnaestominutne dječje predstave nazvane „Only a Game“ pa sam se obratila autorima i dobila potpuni scenarij i nastavne planove za tri sata. Trebamo obraditi temu i postaviti svoju verziju predstave, tj. dodati joj naš doprinos, koji je ujedno i dokaz da su djeca shvatila, usvojila i s vršnjacima spremna podijeliti naučenu lekciju o sigurnosti na internetu.

Slika 1. Detalj Childnet stranice

Ideja je odmah izazvala pažnju i veliki interes mojih šestaša: jednostavna scena s dva stola s računalima i veliko platno projektora u pozadini. Tema je igranje igara na internetu i sudjeluje cijeli razred, neki su učenici stvarni, a neki virtualni likovi, učenici sami stvaraju zvukove i jednu scenu igre te svoje poruke o naučenom pokazuju publici.

Likovi u predstavi su dva učenika, Jay i Alex. Jay ima računalo u sobi i igra što, koliko i kad želi. Alex ima „stroge“ roditelje, računalo koje svatko vidi u zajedničkoj prostoriji stana, a smije igrati samo kad mu dozvole roditelji i nije baš sretan zbog toga.

Zaplet započinje kad Jay prihvati ideju starijeg prijatelja Taylora da se lažno predstavi kao četrnaestogodišnjak i počne s lažnim identitetom igrati cool igru. Sve se zakomplicira kad, da bi dobio „nagradu“, mora dati osobne podatke i otkrije da mu je računalo preplavljeno neželjenim porukama kojih se sam ne zna riješiti, a u školi upadne u nevolje jer zbog igranja ne stiže pisati zadaće.

Srećom, i Jayjev prijatelj Alex i svi mi znamo pomoći savjetima i Jay se odlučuje ne otkrivati svoj identitet, potražiti pomoć odraslih osoba od povjerenja i naučiti ne vjerovati svemu i svima na internetu.

Igrokaz se sastoji od sedam prizora, a nastavnim planovima su posebno pokrivena tri:

• Na samom početku učenici su raspravili kako koriste internet u školi, a kako kod kuće. Nabrojili smo omiljene igre. Nakon toga smo pročitali scenarij „Only a Game“ i razgovarali o tome što smo naučili iz priče. Postoji i ideja da učenici nacrtaju strip od tri scene koje su ih se najviše dojmile iz scenarija.

• U dijelu scenarija kad Jay bez razmišljanja započne igrati igru sa starijim Taylorom i ostalim nepoznatim igračima na mreži, učenici stvaraju izgled virtualnih likova koji se pojavljuju na pozornici, njihove kostime, temu igrice te razne druge detalje koji scenu čine vizualno zanimljivijom. Taj dio ih čini jako ponosnima, predstava postaje njihova, a u isto vrijeme naglašavamo da stvaramo nenasilnu igru te osvješćujemo sve elemente koje čine igru. Također, djeca uživaju u grupnom radu i uče o podjeli zadataka i odgovornosti. Moji šestaši su toliko uzbuđeni da sam morala produljiti raspravu i tek ćemo idući tjedan odlučiti o konačnoj verziji naše scene.

• Treći dječji autorski dio je potrebno ugraditi u završni prizor. Pomoću Childnetove prezentacije još jednom ću djecu podsjetiti na SMART pravila koja već znamo. Pravila kažu: S – safe, M – meet, A – accept, R – reliable, T – tell.

Tako će se učenici još jednom podsjetiti na sve probleme s kojima se Jay susreo i da smo naučili kako ih trebamo rješavati. Dodatno će kroz rad u parovima raspravljati o svakom problemu i predložiti svoj savjet.

Nakon toga ćemo u grupi prikazati sve savjete i dogovoriti se o konačnoj verziji svake rečenice koja ulazi u scenarij. Te će rečenice učenici izgovarati u zadnjem prizoru predstave, a napisat ćemo ih i kao postere.

Završnu točku naše predstave još nismo isplanirali, ne znamo hoće li to biti rap pjesma, ples ili oboje, o tom će dijelu odlučiti učenici. Tema će biti učenička interpretacija SMART pravila uz glazbu.

Slika 2. SMART pravila

Rad na svojoj verziji predstave „Samo igra“ započeli smo na satovima razrednog odjela, ali će nam trebati više dodatnih sati za uvježbavanje nastupa. Nadamo se nastupu pred vršnjacima i roditeljima za Dan škole u svibnju. Isto se tako nadam da će tema, pogotovo ako dobro izvedemo predstavu, vršnjake mojih učenika i njihove roditelje potaknuti na razmišljanje te pomoći onima koji još nisu svjesni da djeca u svojoj sobi nisu sigurnija nego na ulici.

Semafor

Jelena Horvat

Baš kao što učitelji-početnici u sklopu polaganja stručnog ispita moraju pred komisijom održati nastavni sat, i stručni suradnici-pedagozi trebaju prikazati svoj rad. Neko sam se vrijeme dvoumila što odabrati – prezentaciju pedagoškog istraživanja ili radionicu, no na kraju sam se ipak odlučila za potonje. Nakon kraćeg dvoumljenja odabrala sam temu iz područja sigurnosti na internetu što se, igrom slučaja, odlično uklopilo u akciju „Sigurniji internet za djecu“.

Radionicu sam pisala koristeći se raznim izvorima, a na umu sam imala sve učitelje i razrednike naše škole te pokušala sastaviti radionicu koju bi mogli izvoditi i oni koji se ne snalaze baš najbolje u internetskom svijetu. Prilagođena je učenicima 7. i 8. razreda, poglavito zbog spominjanja društvenih mreža koje su mahom zabranjene mlađima od 13 godina, no uz malo se truda može prilagoditi i mlađem uzrastu. Materijali za radionicu lako su dobavljivi, ne zahtijeva se poseban prostor ni mnogo pripreme. Cijela se priprema radionice nalazi u prilogu, zajedno s listićima namijenjenim ispisu, a ovdje ću ukratko opisati njen tijek te kako su se s njom snašli učenici 7. b razreda OŠ Veliki Bukovec.

Ciljevi:

• podići svijest o korisnosti, ali i opasnostima interneta,
• upoznati učenike s pravilima ponašanja na internetu,
• potaknuti ih na sigurno otkrivanje interneta te na prepoznavanje opasnosti,
• ohrabriti učenike da neugodne situacije prijave učiteljima ili roditeljima.

Zadaci:

• Obrazovni – naučiti koje su korisne strane interneta, prepoznati opasnosti na internetu i znati ih izbjeći.
• Funkcionalni – utjecati na svijest učenika o stalnosti objavljenih sadržaja na internetu, razviti svijest o opasnostima interneta.
• Odgojni – učenici će moći samostalno prepoznati rizike interneta.

Iako su svi učenici naše škole dobro upoznati s prednostima i opasnostima interneta (informatika se kao izborni predmet nudi već od prvog razreda), nije loše podsjetiti ih na neka pravila ponašanja na internetu.

Materijalno-tehničke i didaktičko-metodičke komponente u izvođenju radionice:

• Prostorni uvjeti – uvodni i završni dio radionice izvode se u kružnom rasporedu sjedenja, dok se u središnjem dijelu radionice, nakon kraćeg uvoda u kružnom rasporedu, učenici dijele u 4 grupe te sjedaju za klupe, ovisno o broju učenika. Radionica je zamišljena za grupu od 16 do 28 učenika te je lakše izvediva s manjim brojem učenika.
• Nastavna sredstva i pomagala – samoljepljivi papirići u 4 različite boje, pribadače (sigurnosne igle), plakat sa semaforom, radni listići za svaku grupu, školska ploča, samoljepljiva traka, klupko vune.

Učenici su tijekom izvođenja radionice uglavnom na mjestu te hodaju samo do ploče s posterom kako bi na njega stavili svoje papiriće. Pišući radionicu, imala sam na umu razrede naše škole koji se uglavnom ne sastoje od velikog broja učenika kao i učionice u kojima nema mnogo mjesta za igre koje uključuju hodanje ili trčanje.

Metode i oblici rada:

• Uvodni dio – frontalni oblik rada, rad u skupini, individualni rad, razgovor, diskusija.
• Središnji dio – frontalni oblik, rad u skupini, razgovor, diskusija.
• Završni dio – frontalni oblik rada, razgovor, igra.

Tijek izvođenja:

Uvodni dio – 5 minuta

Voditelj/-ica se predstavlja, navodi naziv radionice te učenike ukratko upoznaje s pravilima. Naglašava da u radionici nema netočnih odgovora, da svi imaju pravo na svoje mišljenje, da se u grupnom radu uvažavaju mišljenja svih članova grupe te da dok govori jedan učenik ili voditelj, svi ostali slušaju. Zatim opisuje tijek radionice („U uvodnom ćemo dijelu napraviti oznake s našim imenima, u središnjem se podijeliti u grupe i raditi zadatke, a u završnom odigrati jednu igru“).

Nakon toga voditelj/-ica nasumično dijeli papiriće u raznim bojama tako da se grupa podijeli u četvrtine. Svaki učenik na papirić zapisuje svoje ime. Nakon toga voditelj će svakom učeniku podijeliti listić s tzv. l33t abecedom (Prilog 1.) koja se koristi u komunikaciji na internetu i zamoliti učenike da svoje ime napišu i na taj „šifrirani“ način te ga pribadačom pričvrste na odjeću. Tako će, primjerice, učeniku imena Marko na papiriću pisati Marko i M4rk0. Cilj je ovog uvodnog dijela opuštanje i upoznavanje učenika.

U uvodnom je dijelu najteže bilo zadobiti pažnju učenika, ali su se vrlo brzo „razbudili“ čim su vidjeli šarene papiriće i pribadače. Pisanje imena ih je zabavilo i nasmijalo.

Središnji dio – 30-35 minuta

Kao uvod u središnji dio radionice, voditelj/-ica će učenicima postaviti nekoliko pitanja vezanih uz korištenje interneta, primjerice:

Tko od vas kod kuće ima računalo?
Gdje se ono nalazi?
Imate li vlastito računalo ili koristite tuđe?
Koliko ga često koristite i za koje svrhe?
Jeste li ikada doživjeli ili vidjeli nešto neugodno na internetu?
Za koje korisne stvari koristimo internet?
Što mislite koje sve opasnosti postoje na internetu?

Nakon kraće diskusije učenici se po bojama dijele u skupine i sjedaju na svoja mjesta. Voditelj im dijeli radne listiće i papiriće u bojama i objašnjava tijek radionice. Svaka grupa mora pročitati svoj listić (listići u Prilozima 2.-5.) te na papiriće napisati svoja mišljenja o zadanoj temi.

Prva grupa kao temu dobiva servise za razgovor preko interneta (chat, e-pošta, program za razgovor u realnom vremenu), druga preuzimanje sadržaja i trgovinu preko interneta, treća društvene mreže, a četvrta forume, blogove i interesne skupine. Svaka grupa mora na plakat sa semaforom (Prilog 6.) nalijepiti po najmanje dva papirića za svako polje, s time da zeleno polje označava pozitivne i sigurne aktivnosti na internetu, žuto one koje možemo obavljati, ali oprezno ili pak aktivnosti koje možda nisu poželjne, ali nisu ni opasne, a crveno one kojih bismo se svakako trebali kloniti. Tako bi, primjerice, prva grupa mogla u zeleno polje semafora staviti papirić na kojem piše „Možemo razgovarati s prijateljima koje poznajemo iz škole“, na žuto polje „Možemo slati lančane poruke, ali ne prečesto“ i u crveno polje „Nikad ne smijemo ugovarati sastanak s nepoznatima koje smo upoznali na internetu“. U ovoj će aktivnosti vjerojatno doći do preklapanja između grupa, ali to može poslužiti u završnoj diskusiji kako bi se porazgovaralo o tome zašto se neko ponašanje ponavlja kao poželjno ili nepoželjno.

Tijekom rada grupa voditelj/-ica kruži između učenika i pomaže s idejama ili objašnjava nejasnoće te potiče na razmišljanje. Za smišljanje pravila učenici imaju 15 minuta, nakon čega odabrani predstavnici grupa čitaju listiće, pitanja za razmišljanje i svoje odgovore. Učenici iz ostalih grupa mogu komentirati odgovore i dodavati svoja promišljanja. Nakon što su sve grupe nalijepile svoje papiriće na semafor, voditelj/-ica potiče diskusiju o pravilima koja su se pojavila češće, pita zašto baš ta. Dok učenici još sjede u grupama, voditelj/-ica ispituje grupu po grupu jesu li naučili nešto što nisu znali ranije, čini li im se da znaju više o rizicima korištenja interneta te kako novostečena znanja mogu primijeniti. Diskusija se po potrebi može produljiti ili skratiti ovisno o aktivnosti učenika i preostalom vremenu.

Učenici su upoznati s radom na računalu i s internetom, većina ih kod kuće ima računalo i rado su porazgovarali o svojim aktivnostima. Iz razgovora se zaključilo da su svjesni opasnosti i prednosti interneta, ali sam dobila dojam da ga olako shvaćaju i možda pravila ponašanja znaju samo u teoriji. Rad u skupinama je prošao bez ikakvih problema, učenici su radili vrlo zainteresirano i usredotočeno, što mi je bio znak da su materijali dobro pripremljeni i lako ih navode na odgovore. Nekim je grupama trebala mala pomoć, ali su u razgovoru došli do dobrih zaključaka. Prilikom stavljanja papirića na ploču, razred je pomno pratio što se događa i ispravljao, po njima, krive odgovore. Ovo su svi odgovori učenika:

CRVENO POLJE:

Ne smijemo se ružno izražavati!
Ne smijemo odavati svoju adresu i osobne podatke!
Kada pišemo blog, ne smijemo odavati svoje osobne podatke.
Ne smijemo skidati sadržaje koji nisu primjereni našoj dobi.
Ne smijemo nasjedati na primamljive ponude pri kupnji preko interneta!
Na YouTubeu ne smijemo gledati sadržaje neprimjerene za našu dob.
Mlađi od 13 godina ne smiju imati Facebook ili MySpace profil.
Ne bismo smjeli prihvaćati nepoznate osobe za prijatelje.

ŽUTO POLJE:

Možemo imati svoj profil, ali ga moramo zaštititi.
Smijemo kupovati s interneta samo uz dopuštenje roditelja.
Svaki sadržaj skinut s interneta moramo provjeriti antivirusnim programom.
Odabrati nadimak koji ne opisuje naše karakteristike!
Možemo se sresti s nepoznatom osobom uz pratnju odrasle osobe na javnom mjestu!
Kada se netko stalno upušta u svađe, treba razgovarati s njim i upozoriti ga da ne upada u svađe.
Na forumu možemo pisati poruke, samo moramo paziti kakve stvari pišemo.

ZELENO POLJE:

Ako imamo 13 ili više godina, smijemo se koristiti Facebookom.
Na YouTubeu smijemo gledati sadržaje primjerene za svoju dob.
Smijemo skidati samo one datoteke koje su free.
Svoju adresu i podatke smijemo davati svojim prijateljima!
Trebamo se držati pravila!
Možemo pisati o temama koje su korisne drugim članovima. (forum, op. a.)
Možemo biti korisni tako da odgovaramo na različita pitanja. (na internetskim forumima, op. a.)

Završni dio – 5 minuta

Učenici se vraćaju u kružni raspored. Voditelj/-ica im objašnjava da su, između ostalog, naučili da na internetu ostaje zapisano sve lijepo i ružno te da će za vježbu odigrati jednu igru u kojoj će svojim suučenicima reći nešto lijepo. Voditelj/-ica će započeti igru tako da nekome od učenike kaže nešto lijepo (npr. „Sviđa mi se tvoja majica“) i dobaci mu/joj klupko vune, držeći slobodan kraj u ruci. Odabrani učenik treba primiti vunu, reći nešto lijepo idućem učeniku i dobaciti mu klupko i tako redom. Ako se učenici poznaju otprije, mogu si reći i stvari poput „Uvijek si dobar prema ostalima“ ili „Volim kad mi pomogneš oko zadaće“. Na kraju igre svi će učenici biti isprepleteni te će im za kraj voditelj reći da su i na internetu svi njegovi korisnici spojeni na sličan način te da samo oni mogu učiniti da internet postane ugodno i korisno mjesto za sve.

Gotovo nevjerojatno, ali istinito – ovaj je dio radionice učenicima bio najteži. Neki su dugo razmišljali o tome što reći svojem prijatelju ili prijateljici iz razreda, iste su se rečenice ponavljale nekoliko puta, razmišljalo se i mozgalo do uzavrelosti. Kao svojevrsnu sam pouku naglasila činjenicu da je znatno lakše nekome uputiti ružnu riječ ili uvredu nego kompliment, čega su i učenici postali svjesni. Tom smo mišlju zaokružili radionicu i složili se da bismo sve pravila ponašanja na internetu mogli svesti pod jedno – ponašaj se onako kako bi se ponašao i u svakodnevnom životu.

Sigurnost potječe od nas samih

Nataša Ljubić Klemše

S obzirom da godinama radim u novoj obrazovnoj sredini – učionici s jednim računalom koje učenici koriste u nastavno i nenastavno vrijeme, svoje učenike kontinuirano podučavam o sigurnosti na internetu. Njihov rad na školskom računalu uvijek je pod mojim nadzorom – prva sigurnosna aktivnost. Ispunjavanje svakog zadatka praćeno je mojim naputcima i savjetima kako sigurno i pouzdano pronaći i pristupiti željenim informacijama i podacima: kako čuvati e-identitet, kako prepoznati nesigurne mrežne stranice, kako postupati s neželjenom, nepoznatom i nesigurnom e-poštom, kako prepoznati nepotrebne i nepoželjne programske instalacije, kako je neophodno prije bilo kojeg važnog (registracijskog, prijavnog, gostujućeg, radoznalog) klika pročitati sve što piše sitnim slovima u blizini ponuđenog pristupa sadržaju te kako je za sve nejasnoće i probleme potrebno potražiti pomoć pouzdane, odgovorne i sigurne odrasle osobe kojoj učenici vjeruju – učiteljice u školi, roditelja kod kuće.

Povodom Dana sigurnijeg interneta koji se 8. veljače obilježava u cijelom svijetu, drugi smo se put i službeno uključili u provedbu akcije „Sigurniji internet za djecu“. Učenici i njihovi roditelji aktivno su sudjelovali u svim ponuđenim aktivnostima. Na izvannastavnoj aktivnosti Matematičko-informatičke radionice sa svojim sam učenicima izrađivala pisani plakat na temu „Savjeti za siguran pristup internetu“ koji sam, uz pomoć učenika, preoblikovala u glog dostupan na sljedećoj adresi.

Na satovima razrednika učenicima sam prikazala e-stripove u obliku postera sa stranice CyberSmart  koji su im poslužili kao inspiracija za sastavljanje karikatura i stripova na temu sigurnijeg pristupa internetu.

Crtali smo računalne viruse …

… i pričali o opasnostima na koje možemo naići nesavjesnom i neodgovornom upotrebom interneta. Fotografije i komentari nalaze se na ovoj adresi.

Zanimljive su bile priče o osobnim iskustvima učenika na internetu u kojima smo prepoznali nepoželjna i neprihvatljiva ponašanja (korisničke podatke i zaporku rekli su prijateljima, braći i sestrama koji su ih iskoristili u lažnom predstavljanju, na Facebooku su otvorili dva i više profila, koriste Facebook!, zbog neznanja o opasnostima na društvenim mrežama prihvaćali su prijateljstva nepoznatih osoba – nakon upozorenja to više ne bi učinili, u e-komunikaciji su koristili neprihvatljive izraze, provodili su i nekoliko sati dnevno na internetu jer vremenski imaju beskonačni internet (tzv. Flat rate) – opomena roditeljima, roditelji nisu postavili osnovnu računalnu zaštitu (antivirusni program i vatrozid), roditelji ih ne nadziru u vrijeme boravka na internetu itd.).

Pogledali smo i interaktivne zapise/sadržaje namijenjene sigurnosti djece na internetu i na temelju njihovih zadataka i naših rješenja stvorili još jedan glog na temu obećanja o razumnom i savjesnom korištenju računala i interneta. Svoje uratke prezentiramo i na stranicama škole.

Aktivnosti vezane uz poduku učenika o sigurnom pristupu informacijama s interneta nastavljaju se tijekom nastavne, ali i školske godine jer se najviše nedozvoljenih aktivnosti na internetu događa u vrijeme učeničkih praznika. Zato su u mojoj razrednoj sredini predavanja o sigurnosti djece na internetu namijenjena roditeljima sadržajno obuhvaćena na svakom roditeljskom sastanku jer poznajem interesno e-područje svojih učenika koji su nizom radionica naučili kako mi trebaju i moraju (jer je to poželjno ponašanje) pričati i pisati o svojim aktivnostima na internetu.

Za kolegice i kolege pripremila sam interaktivno predavanje održano na Školskom stručnom vijeću učitelja RN na kojem sam ukazala na stranice posvećene tematici sigurnosti na internetu. Poslužila sam se svojim člancima objavljenima u Školskim novinama br. 9 od 2. ožujka 2010. godine i Školskim novinama br. 6 od 8. veljače 2011. godine te Lidijinim prijedlozima za inspiraciju iz njezina kutka J . Prezentirala sam hrvatske stranice CERT-a i zajednice „Sigurnost i zaštita na internetu“, britanskog CEOP-a, Teachers TV-a, BBC-a za roditelje, australskog Cyber Smarta.

Svi su učitelji moje škole bili pozvani sudjelovati u obrazovnoj akciji i javiti mi se s povratnim informacijama o realizaciji kako bih kao koordinatorica akcije mogla objediniti i sažeti sve provedene aktivnosti. Učiteljica Tatjana sa svojim je učenicima iz II. a Nove Plavnice prema iskustvenim spoznajama učenika provela pričaonicu o dobrim i lošim stranama interneta, animaciju i igru kako na internetu ispravno dati podatke o sebi te radionicu u kojoj su učenici pisali pravila kojih će se pridržavati pri korištenju interneta. Učiteljica Sanela je s prvim razredom provela pričaonicu na temu kako sigurno pristupiti i koristiti internet.

Za roditelje pripremamo predavanja, radionice i pričaonice kojima je cilj podići njihovu svijest o pravilnoj i odgovornoj upotrebi interneta njihove djece kako bi odgovorno i sa znanjima mogli preventivno utjecati na svoju djecu. Naša pedagoginja mr. Zdenka Brebrić izradila je letak za roditelje na temu elektronskog nasilja koji će roditeljima biti podijeljen na prvom sljedećem roditeljskom sastanku u sklopu točke dnevnog reda posvećene podučavanju podučavatelja, tj. roditelja, za odgovorno i savjesno ponašanje djece na internetu.

1. osnovna škola Bjelovar

Letak za roditelje

Poštovani!

Svjedoci smo porasta elektroničkog nasilja putem društvenih mreža poglavito preko Facebooka, kako među vršnjacima, tj. među učenicima, tako i nasilja učenika prema učiteljima. Svjedoci smo otvaranja grupa u kojima se vrijeđa, prijeti, omalovažava, stavljaju fotografije bez ovlaštenja, prijeti smrću, organiziraju napadi na život i tjelesni integritet kako učenika tako i odraslih osoba.

Stoga vas molimo da učenicima, koji po uvjetima korištenja društvenih mreža ni ne smiju imati članstvo, izbrišete profile, a za one koji smiju i uz vašu dozvolu koriste takav način komuniciranja, redovito vršite kontrolu. Za ponašanja vaše djece vi ste, kao njihovi staratelji i skrbnici, odgovorni.

Djelatnici škole često upozoravaju, a činit će to i ubuduće, na opasnosti koje može donijeti neoprezno korištenje društvenih mreža, napominju i napominjat će da je svako nasilje učinjeno elektronskim putem istovjetno nasilju u realnom svakodnevnom životu. Svako saznanje o takvom nasilju prijavit ćemo nadležnim institucijama.

mr. Zdenka Brebrić, pedagoginja

Sve su naše aktivnosti bile i jesu ciljane. Usmjerene su na točno određene učenike i njihove roditelje, na učitelje primarnog obrazovanja koji rade u našoj školi. Učitelji, koji su predloženim aktivnostima sudjelovali u akciji, pokazali su i dokazali kako skrbe za sigurnost svojih učenika tako da svojim primjerom ukazuju na poželjna i manje ili nepoželjna ponašanja na internetu. Ostalima još jednom upućujemo poziv na uključenje u aktivnosti tijekom nastavne godine jer želimo da na temelju svojih spoznaja prenose znanja drugima.

„Internet – to je više od igre, to je i naš život!“

Nataša Boj

Prema preporuci uredništva časopisa Pogled kroz prozor u III. osnovnoj školi Čakovec provedena je akcija „Sigurniji internet za djecu“ čime je ujedno obilježen 8. veljače kao Dan sigurnog interneta.

Akcija je provedena na satovima informatike s učenicima viših razreda (200 učenika) u vremenu od 3. do 16. veljače 2011. godine.

Na početku smo se prisjetili kako smo Dan sigurnijeg interneta obilježili prošle godine pa smo smišljali način na koji bismo to učinili ove. Učenici su predložili da napravimo film u kojemu bi oni iznosili svoja iskustva o ovoj temi.

Za uvod su trebali napisati kratki sastavak na temu „Koliko smo (ne)sigurni na internetu?“. Nakon što su pročitali svoje sastavke izdvojili smo najzanimljivije rečenice i snimili ih videokamerom te potom izradili film u Movie Makeru.

Osim toga, „posjetili“ smo Nacionalni centar za računalnu sigurnost na adresi www.cert.hr, preuzeli i ispisali brošuru „Zaštitite svoju privatnost na Facebooku“ pa su učenici provjeravali imaju li dobro postavljene postavke privatnosti. Malobrojni učenici koji ih nisu imali, to su ispravili na satu informatike.

Cilj naših aktivnosti ukratko bismo mogli sažeti u nekoliko rečenica:

• Osvijestiti važnost dobrog ponašanja na internetu kako bi se izbjegle moguće neželjene posljedice suprotnog ponašanja. Upozoriti učenike na opasnosti kojima se mogu izložiti komunikacijom na internetu ukoliko se ne pridržavaju određenih pravila.
• Osvijestiti podjednaku snagu direktne i indirektne komunikacije (pomoću interneta) u smislu da jednako vrijedi ono što nekome kažeš u lice ili mu napišeš na internetu.
• Ukazati učenicima da se mogu izbjeći određene opasnosti na internetu ako su informirani i upućeni kako se mogu zaštititi.

Kao rezultat rada prilažemo:

a) Nekoliko sastavaka naših učenika

b) Film: „Internet – to je više od igre, to je i naš život!“