Gledajući članke za ovaj broj Pogleda, veselim se šarolikosti tema o kojima pišemo. Zaista je otkriće čuti čime se naši kolega bave te kako uvijek iznova otkrivaju svoju kreativnost i uspješno je prenose na generacije i generacije učenika. Učitelji i škole polako se, ali izvrsno prilagođavaju novim učeničkim vještinama i zahtjevima, novim izazovima tehnologija i pokazuju nam kako se puno može postići.
Evo, imamo i prvu osnovnu školu koja Twitter koristi kao mjesto za objavljivanje novosti iz škole, ali i za uspješnu komunikaciju s učenicima, roditeljima, učiteljima i lokalnom zajednicom. Goran Podunavac iz Osnovne škole Popovac opisuje nam zašto je dobro imati školski Twitter kanal te kako ga primjereno koristiti u školskom okruženju. Više…
Antonija Horvatek pokazuje nam kako se matematika može poučavati korištenjem videozapisa te kada, kako i zašto koristiti obrazovne filmove. Više…
Kako pristupiti poučavanju učenika o video komunikaciji te zašto je započeo s razgovorom o sigurnosti i zaštiti otkriva nam Darko Horvatić. Više…
U Osnovnoj školi Veliki Bukovec boravili su gosti Comeniusova projekta „Be smart be safe“. Pročitajte čime će se baviti sljedeće dvije godine te kako su gostima predstavili Hrvatsku. Više…
Što biste napravili da vam škola omogući kupovinu kompleta iPada? Kosjenka Petek piše nam o izazovima koje iPad donosi u školu te mogućnostima i vijestima koje su dostupne na portalu iPad u školi. Više…
U Ateni je tijekom studenog održan godišnji skup eTwinning ambasadora kojem su prisustvovali i hrvatski predstavnici. Tema ovogodišnjeg skupa bili su školski timovi. Marlena Bogdanović nam donosi pregled tema i mnoštvo sadržaja za profesionalni razvoj. Više…
Naši kolege sve više koriste mogućnosti stručnog usavršavanja i mobilnosti u okviru aktivnosti Comenius, Programa za cjeloživotno učenje. Branimir Vincek je tako otputovao u Rim, usavršavajući se u području e-učenja, interneta i multimedijskih alata. Više…
Suzana Delić posjetila je Švedsku u sklopu projekta „Young Europeans Say: Break walls, be tolerant!“ kojim promiču tolerantnost, multikulturalnost i nenasilje. Više…
Od ovog broja Pogleda započinjemo suradnju s Oblakom Znanja, informatičko edukativnim blogom kojeg pišu Damjan Tomšić i Anita Kenđel. Oblak Znanja pokrenut je u srpnju 2011. godine s ciljem edukacije i pisanja zanimljivih, informativnih članaka, savjeta, recenzija i novosti. Za početak smo odabrali ove dvije teme iz Oblaka znanja:
Iz Profilovih novosti donosimo članke iz područja Fizike i Njemačkog jezika. Fizičari nas uvode u svijet vrenja u svemirskim okolnostima, a na njemačkom jeziku gledamo filmove.
Studeni je bio buran mjesec za sve CARNetovce i njihove korisnike. Mogli ste ih sresti na CARNetovoj korisničkoj konferenciju Rijeci, na INFO sajmu u Zagrebu, na dvadesetoj godišnjici Interneta pa i na Google Play Storeu. Više…
Uživajte u čitanju i ovog broja Pogleda, primijenite dobre primjere i ne zaboravite se pohvaliti svojim projektima, događanjima i novostima.
Osnovna škola Popovac: @skolapopovac Goran Podunavac (@GoranVR)
U lipnju 2009. godine Osnovna škola Popovac odlučila je otvoriti korisnički račun na Twitteru i u samo 140 znakova podijeliti misli s ostalim korisnicima te društvene mreže. Naša škola jedna je od rijetkih u Hrvatskoj koja je i dan danas aktivna na toj društvenoj mreži.
Zašto smo se mi odlučili na cvrkutanje (eng. tweeting) na Twitteru?
Kao nastavnik informatike smatrao sam da bi možda bilo dobro osim putem Facebooka podijeliti novosti iz naše škole i s korisnicima na Twitteru. Problem je u tome što je mali broj naših učenika, djelatnika i roditelja na toj društvenoj mreži, pa smo našu strategiju na Twitteru bazirali na tome da ćemo na njemu objavljivati sadržaje za koje smatramo da bi mogli biti korisni ostalim učenicima, učiteljima i roditeljima koji ondje imaju otvoren korisnički račun, bez obzira na to što velika većina njih nije iz naše škole. Za jednu školu iz male sredine s oko 150 učenika velika je stvar kada određene video zapise, u kojima smo primjerice prikazali kreativnost naših učenika, podijelite putem društvenih mreža i dobijete povratnu informaciju da su pogledani nekoliko stotina puta, a u tome uvelike doprinosi i ova društvena mreža. Isto tako, Twitter je poslužio našim web novinarima da stupe u kontakt i uspostave suradnju s poznatim osobama iz Hrvatske i regije. Tako smo u našoj rubrici Intervju sa zvijezdama na mrežnoj stranici Osnovne škole Popovac objavili intervju s voditeljicom Antonijom Mandić koja je izrazito aktivna na Twitteru, ali i s austrijskom plivačicom Mirnom Jukić, televizijskom i radijskom voditeljicom Antonijom Blaće, pjevačicom Ivanom Banfić itd. Također, veseli nas i komunikaciju koju smo uspostavili s drugim obrazovnim stručnjacima iz regije, ali i svijeta, od kojih možemo puno toga naučiti i dobiti neke nove ideje za naše školske aktivnosti i buduće projekte.
Primijetio sam da se nekoliko obrazovnih institucija odlučilo za Twitter, ali nažalost kao i s većinom ostalih portala, njihova se komunikacija isključivo svodi na to da se uz pomoć određenih aplikacija objave s Facebooka ili mrežne stranice izravno objavljuju na Twitteru i tu prestaje svaka komunikacija s korisnicima. Možda će ovo preoštro zvučati, ali kao twiterašu kojem se komunikacija od 140 znakova uvukla pod kožu smatram da je ovdje riječ o nedovoljnoj zainteresiranosti za upoznavanjem prednosti Twittera. Takvi korisnici pokazuju nedovoljno poznavanje društvenih mreža jer znaju da raste broj korisnika na toj društvenoj zajednici te i oni žele biti u tom klubu o kojem se danas govori, a da su pritom zanemarili smisao Twittera. Svi želimo da sadržaji koji objavljujemo na školskim web stranicama pronađu put do svojih korisnika i Twitter nam u tome može pomoći, ali pritom ne smijemo zaboraviti da korisnicima koji nas prate moramo nešto zauzvrat ponuditi kako bi opravdali to povjerenje koje su nam dali prateći nas na Twitteru. Naime, put do klika na opciju unfollow je vrlo kratak i jednostavan te ne možemo ignorirati naše pratitelje neprestano ih bombardirajući s porukama koje nisu postavljene za uobičajenu komunikaciju na toj društvenoj mreži. Smatram da su u zabludi oni koji na Twitter gledaju isključivo kao na još jedan kanal za promociju. Ovakvo je mišljenje pogrešno, kao i nepoznavanje glavne svrhe društvenih mreža jer one povezuju i spajaju te nude otvoreniju komunikaciju u oba smjera.
Planiramo i dalje biti aktivni na ovoj društvenoj mreži, te svojim dosadašnjim pratiteljima na Twitteru u ime Osnovne škola Popovac zahvaljujem na odanosti, a ostale korisnike, kao i one koji će to tek postati, pozivam na praćenje i suradnju.
U današnje vrijeme možemo naći mnoštvo (amaterskih) obrazovnih filmova na internetu. Budući da sam ih i sama snimila dosta, u ovom ću članku opisati kako se sve mogu koristiti ovakvi filmovi, kojim detaljima pridajem pažnju kod snimanja i koje sam sve načine snimanja isprobala. Možda će nekome, tko i sam planira snimati, dobro doći ta podjela iskustva. Dosad sam snimila osamdesetak filmova, snimanjem se bavim otprilike godinu dana, a dosadašnja gledanost filmova je preko 94 000 puta. Zadnja brojka nesumnjivo govori i o potrebi za postojanjem takvih filmova.
Namjena filmova
Budući da sam učiteljica matematike, u filmovima objašnjavam upravo gradivo matematike osnovne škole. Filmovi se mogu koristiti u razne svrhe:
Za samostalno učenje kod kuće, a pogotovo kad učenik izostane s nastave (jedan ili više sati) te ne uspije samostalno ili uz nečiju pomoć savladati gradivo. Ako nakon povratka u školu nema ni dopunsku nastavu, problem je još veći. Međutim, ako ima internet i ako ima želju savladati to gradivo, pomoć je tu, i to ne tek nakon povratka u školu, već cijelo vrijeme dok je još kod kuće!
Za prisjećanje postupaka koji se zaborave.
Neki učenici uvijek iznova zaboravljaju neke osnovne postupke, npr. postupak pismenog dijeljenja jednoznamenkastim brojem, postupak racionalizacije nazivnika itd. Sad o tome imaju filmove na internetu pa kad zaborave, lako se mogu prisjetiti.
Kao nadogradnja onoga što radimo u nastavi.
Prve sam filmove snimila potaknuta problemom nedostatka vremena u nastavi zbog čega ponekad na satu ne idemo u detalje do kojih bi zbog prirode samog gradiva bilo dobro doći, a moguće je i da će neki gimnazijski profesori podrazumijevati da se i to obradilo, iako nije u programu. Kako bih smanjila (svoje) nezadovoljstvo tim problemom, odlučila sam neke dijelove gradiva objasniti kroz filmove te učenicima ponuditi da pomoću tih filmova samostalno prošire svoje znanje kod kuće. Naravno, učitelj se nema pravo osloniti na to da će svi učenici to i učiniti (nemaju svi internet i nisu ga obvezni imati). Dakle, takvo učenje kroz filmove ne može se smatrati obvezom učenika, ali može se, kroz nagradne zadatke, na satu nagraditi učenike koji su takvu neobveznu zadaću ipak izvršili te ih najavom tih zadataka potaknuti na takvo samostalno učenje.
Korištenje filmova na satovima zamjene.
Neki obrazovni filmovi mogu se koristiti i na samom satu pomoću projektora, a pogotovo u slučaju kad je na satu na zamjeni učitelj-nestručnjak. Učitelj koji je odsutan može isplanirati da kolega koji ga mijenja na početku sata pokaže film kroz kojeg će se objasniti gradivo te da nakon toga učenici pred ploču idu rješavati zadatke. Jednom sam prilikom i sama na svom satu na taj način koristila film, a razlog je bila jaka upala grla zbog koje mi je bio problem puno pričati. Film je taj dio odradio umjesto mene. Naravno, takva izvedba sata neće uvijek biti moguća, ona ovisi o samom gradivu i o postojanju/nepostojanju odgovarajućeg filma.
Za prikupljanje ideja kako obraditi/pojasniti gradivo.
Filmove mogu koristiti i studenti – budući učitelji koji odavde mogu crpiti ideje kako pojasniti gradivo, ali i uočiti detalje koji se u filmu ističu zbog čestih pogrešaka učenika na njima (a koje, budući da nemaju iskustva u nastavi, dosad nisu imali prilike uočiti). Mogu ih koristiti i drugi učitelji; korisno je kad međusobno dijelimo ideje. Također ih mogu koristiti i roditelji koji zajedno sa svojom djecom pokušavaju savladati neko gradivo.
Sadržaj i duljina filma
Većina mojih filmova sastoji se od dva dijela. U prvom dijelu objašnjavam gradivo (teoriju) i/ili kroz primjere pokazujem određeni postupak ističući mjesta na kojima učenici često griješe. Nerijetko pokažem i više načina rješavanja istog zadatka. Nakon toga, u drugom dijelu, zadam nekoliko zadataka te predložim gledatelju da zaustavi film, sam (na papiru) riješi zadatke i nakon toga ponovno pokrene film, usporedi svoja rješenja s onima koja će biti prikazana u filmu. Mišljenja sam da je taj drugi dio jako bitan jer učenici često nakon gledanja kako drugi rješavaju primjer imaju osjećaj da sve razumiju, no kad krenu samostalno rješavati zadatke, pokaže se da to nije tako. Stoga je dobro da sami uoče ako nešto nisu dobro savladali te da po potrebi film ili neke dijelove pogledaju iznova.
Ako se želi snimiti film kojeg će što veći broj učenika rado pogledati, preporučljivo je, uz postizanje jasnoće objašnjavanja, pokušati postići i što manju minutažu filma. Zbog nedostatka strpljivosti kod većine današnjih učenika te zbog problema s koncentracijom, ako je moguće, bolje je snimiti serijal od nekoliko kratkih filmova te u svakom pojasniti dio, nego snimiti jedan dugačak film. U opisu svakog pojedinog filma treba jasno napisati koji se detalji tu pojašnjavaju kako bi gledatelj na osnovu opisa zaključio koji mu film treba te sukladno tome, taj film i pogledao. Naravno, ako zbog prirode gradiva nije preporučljivo rascjepkati film, snimit će se u komadu – ne treba pod svaku cijenu cjepkati.
U sljedećem broju Pogleda čitajte kako snimati objavljivati takve filmove.
Sve moje filmove možete naći ovdje (ugrađene na moje mrežne stranice).
Kao predavač u Pučkom otvorenom učilištu (dalje POU), spletom okolnosti, dobio sam prijedlog da vodim tečaj videa za učenike osmogodišnje škole. Odmah sam sve preimenovao u videokomunikaciju, jer sama tehnologija nije toliko bitna kao ono drugo: pravila ponašanja, sigurnost zapisa i osoba, jednostavnost rada, prodor materijala do ciljnih grupa i slično.
Na prvo predavanje došlo je desetak učenica sedmog razreda zajedno s profesoricom koja uz svoja predavanja glazbene kulture vodi i foto-odjel škole. Odmah sam započeo s nekoliko osnovnih informacija koje su uključivale što je to zapravo video, koje su prednosti i opasnosti te sam iznio kratku povijest i informaciju kako je trenutno moderan internetski video dok je onaj programski – televizijski, zastario ili na odlasku. Dobio sam na korištenje elektroničku učionicu s desetak računala i projektorom. Ta mi je učionica ukazala na probleme i propuste koji onemogućavaju minimalan razvoj vizualne pismenosti, no o tome poslije.
Zaštita i pozitivan pristup prije svega
Prvo sam pokazao da je iz prazne, izbrisane i formatirane memorijske kartice moguće dobiti fotografije koje su tu nekada bile, a sada mislimo da ih nema. Na osnovi tog iznenađenja zaslužio sam pažnju do kraja termina od tri školska sata. Naravno, koristio sam jedan recovery program. Zaključak da se memorijske kartice ne posuđuju bio je prihvaćen jer nikada ne znamo što će se dogoditi sa slikama koje smo ranije snimili.
Sljedeće s čime sam ih upoznao jest činjenica da trebamo snimati samo dobre i pozitivne stvari jer je video tu da nas razveseljava, a ne plaši. Tako smo se složili da ne treba koristiti video da bi se nekog ponizilo i ismijalo.
Zainteresirao sam slušatelje upoznavši ih s bitnim razlikama fotografiranja i snimanja videa. Dok kod prvog možemo bilo gdje doći, snimiti i odmah koristiti sliku, kod videa je potreban plan snimanja, montaža te neki oblik korištenja: internetski kanal ili DVD. Na planu snimanja upoznali smo se s izradom nekog oblika scenarija, snimanja prema njemu, klasificiranja snimljenoga materijala i rad s montažom. Do tog su trenutka bili uvjereni da je ono što se snimi kamerom dovoljno da bi netko to zainteresirano gledao, no sada su se uvjerili u suprotno.
Metodički pristup
Prilikom izrade scenarija upoznao sam ih sa sličnostima pisanja sastavka i scenarija (uz moje male opaske o klasičnoj grčkoj drami u pet činova s katarzom kao četvrtim). Uvod, razrada i zaključak bile su nam ključne riječi. Prihvatili su važnost izbacivanja nepotrebnih, pripovjednih detalja koji odvlače pažnju, ali uz rezervu. Tu rezervu objašnjavam utjecajem televizijskih sapunica na djecu jer ih očito gledaju. Kako su te sapunice usredotočene na manje bitnim pripovjednim detaljima, čime se produžuje glavna radnja, djeca očekuju isto i u vlastitom videu. Naravno da se daje značaj “glumatanju” – prenaglašenom glumačkom izričaju pred jednostavnosti “stvarnog života”.
Čitatelj ovoga teksta primijetit će da mi do ovoga trenutka nismo koristili nikakvu tehniku, a ponajmanje snimali kamerom. Važnost toga je priprema i korištenje videomedija kao komunikacije. Tako su prošla dva školska sata bez snimanja i uključivanja računala.
Konkretan zadatak
Zadatak trećega sata bio je izraditi prilog za televizijske vijesti u trajanju od dvije minute o njihovom prvom danu tečaja. To smo učinili tako da smo:
Izradili plan snimanja
Podijelili uloge
Provjerili ispravnost opreme, memorijske kartice, baterije, reflektora itd.
Odredili lokaciju snimanja
Snimili videomaterijal
Prebacili ga u računalo
Izradili potrebne špice i tekstualne zapise
Ubacili cijeli videomaterijal i špice u program za montažu
Obavili postupak grube u finu montažu
Prekontrolirali gotovu vježbu i osjenčali (renderirali) video
Gotov videoprilog postavili smo na prethodno izrađen kanal na Youtubeu i to tako da posjetitelj bez korisničkog imena i zaporke ne vidi materijal, ako mu mi ne proslijedimo poveznicu.
Polaznice su materijal kasnije postavile na svoje društvene profile
Kao što ponavljam kroz tekst, u ovom tečaju nipošto nisu bitne tehnike snimanja i montiranja, tu je bitna sistematičnost rada i još više – sigurnost, pod uvjetom da se nikoga ne uvrijedi.
Zašto je naša videokultura daleko iza sličnih zemalja?
Elektronička učionica opremljena je odličnim računalima, ekranima, zvučnicima, profesionalnim programom za montiranje i svime što možemo koristiti za snimanje ozbiljnih priloga i spotova, no to sve nije bilo dovoljno.
Prvo je zapeo internet koji zbog određenih tehničkih problema treba “otključati” pa je brzina s obzirom na korištenje Youtubea pala, a nakon toga shvatili smo da ne postoje jednostavni početnički programi za obradu videa, tona i slika. Prethodni sastanak u trajanju od jednoga sata sa sistemskim operaterom nije donio koristi jer je sve prilagođeno jako naprednim korisnicima, a ne onima koji samo žele svoj video vidjeti na internetu.
Sve sam riješio tako što sam iz torbe izvadio svoj laptop opremljen operativnim sustavom Linux Ubuntu na kome su bili instalirani jednostavni i – besplatni – programi. Učenici i profesorica su vrlo brzo prihvatili jednostavno i prijateljsko okruženje Linuxa. Čak su prihvatili i moje izraze, npr.: “spremanje pod tepih” za “trimming video” ili “kuhanje” za “renderiranje”…
Koristili smo programe: OpenShot za montažu, InkScape za izradu špica i Audacity za obradu glazbe i tona. Učenicama i učiteljici trebalo je manje od pet minuta da potpuno ovladaju programima i tehnikom izrade videa.
Nakon što je krajem prvoga dana stigao internet sve smo prebacili na Youtube kanal koji smo formirali za tu svrhu. Ponovili smo dio montaže u samom kanalu, s bitno manjim mogućnostima, ali bilo je online. Brzo smo riješili manje probleme sa snimkama s različitih fotoaparata.
Učiteljica me na kraju tečaja upitala kako bi ona koristila jednostavan Linux za svoje potrebe u školi i je li to nešto zabranjeno? Iznenadila se kada sam objasnio da to nisu nikakve piratske stvari, nego nešto besplatno i dobro. Posebno je interesantno, korisnički daleko jednostavnije od skupih programa. Samo prilagođavanje prema mojem iskustvu nije trajalo duže nego prijelaz na intuitivno sučelje Androida ili sličnih pametnih telefona. Kao profesorica glazbene kulture zainteresirala se i za komponiranje s pomoću računala, što radim već nekoliko godina kao podlogu mojim videoradovima, iako nemam glazbenu naobrazbu.
Zaključak
Pismenost je danas daleko od pravopisa (kojega moramo ipak znati), od nas se očekuje napisati korektno sms poruku, tvit na Twitteru, izraditi profil na Facebooku, odgovoriti na neki post na blogu, formirati vlastiti blog, fotografirati nešto i to nekome poslati internetom i konačno: snimiti vlastiti video, montirati ga i prestaviti, tako da ne ugrozimo tuđu i svoju privatnost. Za sve ove poslove više ne trebamo “sistem operatera”, snimatelja ili montažera, isto kao što ako tvrtka u kojoj radimo ima automobil, mi ga moramo znati voziti (B kategorija) jer se više ne očekuje da dobijemo vozača.
Kako bi se netko znao koristiti videom, treba usvojiti pravopis videa, isto kao što Michelangelo nije bio klesar, a usvojio je osnove klesanja. Kompletna oprema za snimanje unatrag pet godina potpuno je promijenjena. Nestale su i one male DV kasete, sada se snima na memorijske kartice, kamere polako izumiru i ostavljaju svoje mjesto digitalnim fotoaparatima i mobitelima. Računala više nisu one „kante“ na stolu ili ispod njega, zamjenjuju ih laptopi, a njih ubrzano prestižu razni oblici tableta. Zato je glupo učiti završne razrede osmogodišnje škole bilo čemu drugome osim onim tehnologijama koje su danas prisutne.
U sljedećih će pet godina dominirati razni tableti sa svojim operativnim sustavima pa učenje montaže na raznim profesionalnim programima danas izgleda smiješno, posebno ako su jako skupi. Jednostavan i intuitivan način je stvar budućnosti, programi koje ćemo usvajati za najviše nekoliko sati, kamere i računala koja će stalno biti s nama, jednostavnih sučelja.
Upravo se ovakvim tečajevima i prezentacijama želim posvetiti, bilo da ih predajem korisnicima, učenicima i studentima ili ljudima koji će to znanje nekome drugome predavati.
O autoru:
Darko Horvatić mag. art diplomirao je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Nikole Tanhofera, trenutno je dizajner scenske rasvjete na Hrvatskoj televiziji, a tijekom karijere režirao je i snimio stotine videospotova različitih namjena te više od tisuću priloga u informativnom programu. Osnivač je Custos produkcije d.o.o. koja je uglavnom posvećena internetskom i medicinskom videu.
Željka Marković-Bilić, Katarina Novak, Gordana Lohajner, Jelena Horvat i Lidija Kralj
Ova školska godina je u Osnovnoj školi Veliki Bukovec započela u znaku europskih projekata. Na natječaju Agencije za mobilnost i programe EU dobili smo financijsku potporu za dvogodišnji Comeniusov projekt „Be smart be safe“ u kojemu sudjeluju učenici iz Hrvatske, Francuske, Italije, Švedske i s Cipra.
U projekt će se uključiti oko 1500 učenika starosti od 10 do 15 godina, njihovi učitelji, roditelji i članovi lokalne zajednice. Cilj je podići razinu osviještenosti učenika o negativnim i pozitivnim stranama korištenja interneta, osposobiti učenike da koriste internet na primjeren, odgovoran i siguran način, uvesti promjene u poučavanje o sigurnijem korištenju interneta u svim predmetima, osposobiti učenike za sudjelovanje u međunarodnim projektima te im omogućiti upoznavanje, komuniciranje i suradnju s vršnjacima iz različitih europskih zemalja.
Dvogodišnja suradnja uključuje mnoštvo aktivnosti:
razvoj upitnika o postojećim stavovima i iskustvima učenika, učitelja i roditelja o korištenju interneta i e-sigurnosti,
razvoj izvannastavnih programa o internetskoj sigurnosti u svakoj partnerskoj školi i u suradnji sa svim partnerima,
održavanje predavanja, radionica i seminara za učenike, učitelje, roditelje i lokalnu zajednicu,
organiziranje aktivnosti uz Dan sigurnijeg interneta,
radni posjeti školama partnerima.
Rezultati projekata obuhvatit će knjižice sa savjetima o sigurnosti na internetu, digitalni časopis i časopis u klasičnom obliku, smjernice za prihvatljivo korištenja interneta i mobilnih uređaja u školi, nekoliko kratkih filmova te mrežnu stranicu projekta (besmartbesafe.eu) na kojoj će biti objavljene sve navedene aktivnosti.
Susret u Hrvatskoj
Prvi radni posjet, u okviru kojega se družilo 50 učenika i učitelja iz 5 zemalja, održan je u OŠ Veliki Bukovec od 24. do 27. listopada 2012. Budući da je vrijeme trajanja posjeta bilo kratko (tri radna dana), vrlo je važna bila organizacija aktivnosti kako bi gosti uz projektne zadatke imali priliku upoznati kulturu, običaje i neke znamenitosti sjeverozapadne Hrvatske. Cijeli kolektiv OŠ Veliki Bukovec, učenici, roditelji, tvrtke, poduzetnici i lokalno stanovništvo udružili su snage i sinergijom ostvarili nezaboravan doživljaj za sve goste. Obitelji naših učenika ugostile su djecu pruživši im domaći ugođaj, a privatni poduzetnici rado su podržali projekt donacijama i poklonima za goste. Zaista je bio izuzetan osjećaj vidjeti sve te ljude angažirane oko projekta i dolaska gostiju. Vjerujemo da su gosti na najbolji mogući način doživjeli hrvatsku gostoljubivost i toplinu.
Interaktivni sadržaji, društvene mreže i foto potraga
Tijekom prvog dana održana je radionica o izradi interaktivnih sadržaja korištenjem programa Zondle. Sudionici su najprije mogli vidjeti Zondle „u akciji“ tijekom ekipnog natjecanja (Team Play) o poznavanju država sudionica projekta. Kao posebni sudionik videokonferencijski nam se iz Škotske pridružio i sam autor programa, Dough Lapsley. Nakon upoznavanja programa učenici su, podijeljeni u međunarodne skupine, dobili zadatak izrađivati svoje igre u Zondleu. Neke od tema o kojima su nastale igre bili su virusi i računalni rizici, opasnosti na društvenim mrežama, zaštita autorskih prava i plagijati, prijevare preko elektroničke pošte te zaštita osobnih podataka. Uz stvaranje zanimljivih obrazovnih sadržaja, učenici su usvojili i razumjeli moguće rizike različitih načina korištenja internetskih programa.
Tema druge radionica bile su društvene mreže. Učenici su u skupinama razgovarali o temama poput korištenja društvenih mreža u obrazovanju, roditeljskoj zaštiti i kontroli, uvjetima korištenja društvenih mreža, online komunikaciji i zaštiti privatnosti te ovisnosti o društvenim mrežama. Zaključke su prezentirali pred cjelokupnim projektnim timom i gostima iz CARNeta, skrenuvši pažnju na određene aspekte korištenja društvenih mreža i pokazavši dobro znanje o mogućnostima korištenja, ali i o nedostacima tih istih mreža. Učitelji su nakon prezentacija komentirali kakva je politika korištenja društvenih mreža u njihovim državama. Učenici su, na kraju, zaključili da teško mogu zamisliti život bez njih, dok učitelji smatraju da treba dogovoriti jasna pravila o njihovom korištenju u školama.
Srijeda poslijepodne bila je rezervirana za upoznavanje Velikog Bukovca. Kako bi šetnja, uz zabavni i turistički, imala i obrazovni karakter, učenici su trebali pronaći određene objekte u selu korištenjem pripremljenih uputa. Od učenika se očekivalo snalaženje na karti i u prostoru, dobro oko za uočavanje detalja te prikupljanje digitalnih sadržaja za izradu filma. Nakon razgledavanja crkve sv. Franje Asiškog u kojoj se nalaze jedne od većih i boljih orgulja u ovome dijelu Europe i komentara o izgledu crkava u njihovim zemljama, bili smo spremni slijediti upute. Naši su gosti imali priliku vidjeti način života ljudi u selu. Posebno su znatiželjno promatrali traktore na ulicama i fotografirali različite motive po dvorištima, a učiteljima su bile zanimljive različite biljke koje ne rastu u njihovom kraju (primjerice, orasi na sjeveru Švedske i bundeve na Cipru). Uz puno razgovora i smijeha, u dva i pol sata šetnje, učitelji su s puno uspjeha svladali neke hrvatske fraze i čitali imena ulica, uspoređujući način života u svojim državama, vrijeme (u Švedskoj je tada bilo -5°C, na Cipru 26°C dok smo mi šetali uz prohladnih 10°C). Razgledavanje je završilo na Eko-etno selu Franje Asiškog, ekološkom imanju gdje su glavne zvijezde bili patuljasti poniji, a domaćini su nas počastili zdravim voćnim grickalicama i ekološki spravljenim voćnim sokovima.
Usporedbe kurikuluma i rezultata upitnika
Drugi dan međunarodne školske suradnje iznjedrio je rezultate koji se mogu smatrati početkom kvalitetnijeg korištenja interneta. Naime, raščlamba rezultata učeničkog upitnika o korištenju interneta i sigurnosti prilikom korištenja društvenih mreža, koju su zajednički pripremili međunarodni timovi, pokazala je njihove stavove i iskustava o izazovima interneta i društvenih mreža. Budući da upitnici uključuju podatke zabilježene među ispitanicima vrlo udaljenih i različitih kultura od Cipra, preko Hrvatske, Francuske, Italije pa do Švedske, možemo reći da smo prikupili relevantne podatke.
Prva analiza pokazala je da dnevno najviše vremena internet koriste Šveđani, a najmanje Talijani. Uspoređujući odgovore na pitanje „Jeste li bili informirani o pravilima sigurnog surfanja internetom?“, uočili smo da je postotak informiranih u svim zemljama veći od 80 %, ali u raspravi uz to pitanje primijećeno je da učenici nisu sigurni o kojim pravilima se radi te kako i kada ih slijediti. Na upit o izvorima informacija o sigurnom i odgovornom korištenja interneta, većina učenika iz svih zemalja navodi školu, a zatim prijatelje i obitelj. Ti rezultati ujedno stavljaju jasan naglasak na odgovornost i obavezu škole u obrazovanju učenika za primjereno korištenje modernih tehnologija. Na upit o korištenju društvenih mreža postotak učenika koji imaju korisničke račune na njima kretao se od 62 % u Francuskoj, 78 % u Hrvatskoj, 79 % u Italiji, 87 % na Cipru do 100 % u Švedskoj.
Analize rezultata upitnika radili su učenici, čime su dobili priliku razgovarati o različitim rezultatima između država te usporediti školska i kućna pravila koja su djelomično i odredila njihove odgovore.
Dok su učenici uspoređivali prikupljene podatke, učitelji su raspravljali o sličnostima i razlikama kurikuluma o sigurnijem korištenju interneta u njihovim zemljama. Iako smo na prvi pogled očekivali poprilično slične planove i programe, razlike među zemljama su poprilično velike. U Francuskoj je Ministarstvo obrazovanja propisalo stroga pravila, načine korištenja pa i zabrane za korištenje interneta i mobilnih uređaja u školama. Njihov kurikulum ne uključuje informatiku kao zaseban predmet, nego je obrađivanje tema o sigurnijem internetu predloženo svim predmetima, dok zapravo ovisi o sklonostima pojedinih učitelja – hoće li ili ne obraditi te teme. Za desetogodišnjake su obavezne lekcije o e-sigurnosti. Njihovi ispiti za „maturu“ uključuju i provjeru digitalnih kompetencija učenika. Zanimljivo je da svaki učenik svake godine potpisuje ugovor o korištenju i ponašanju na internetu.
Na Cipru je temi sigurnijeg interneta posvećeno nekoliko školskih sati u svakom razredu, a njihov pružatelj internetskih usluga objavljuje niz obrazovnih sadržaja o toj temi te priređuje godišnje natjecanje i obilježavanje Dana sigurnijeg interneta. Posebnost Cipra je i u tome što Ministarstvo obrazovanja svakom učeniku osigurava 300 € za nabavu računala, no učenici ta računala ne koriste u školama. Posebnih školskih pravila za korištenje i zabranu mobilnih uređaja i interneta nema te to ovisi o pojedinoj školi odnosno učiteljima.
Iako u Švedskoj djeca započinju koristiti internet već u dobi od tri godine, ne postoji nacionalna strategija o korištenju interneta i internetskoj sigurnosti. Većina škola prošla je obuku o IKT-u, a škola naših gostiju sa sjevera Švedske donijela je i svoja pravila o korištenju IKT-a. Njihova je posebnost u tome što s Appleom surađuju na programu unutar kojeg svaki učenik njihove škole dobiva svoje prijenosno računalo i koristi ga cijelo vrijeme boravka u školi (nakon završetka školovanja ga vraća ili otkupljuje). Svaki učenik i njegovi roditelji sa školom potpisuju ugovor o primjerenom korištenju računala. Ovakvim je načinom omogućena nastava „jedan na jedan“, a naši švedski kolege kažu da se sve više javlja ovisnost o internetu jer je učenicima stalno dostupna bežična internetska veza. Ne postoji nacionalna strategija o autorskim pravima, nema posebnih podataka o e-sigurnosti, a tehnika se toliko brzo razvija da se promjene koje donosi ne stignu kvalitetno pratiti. Talijanski kolege ističu da njihovi učenici jako dobro razlikuju školsku mrežu gdje se ponašaju primjereno i poštuju sva dogovorena pravila, ali su privatno potpuno drugačiji.
Kulturološki aspekt
Iako se naš međunarodni projekt bavi internetskim prostorima, programima i mogućnostima, bilo je logično da ga nadopunimo aktivnostima koje se rade s konkretnim materijalom, rukama i potpuno bez tehničkih uređaja. Da bismo gostima približili Hrvatsku, organizirali smo radionicu izrade ukrasnih predmeta od kukuruzovine. Učenici i učitelji su sa zanimanjem i veseljem pratili upute i savjete kreativnih kolegica i uskoro su njihove ruke počele stvarati mala remek djela. Najkreativnija sudionica, koja je uz svoju kukuruznu lutkicu isplela i cijelu priču, nagrađena je domaćom tortom, koju je, naravno, podijelila sa svima. Koliko god je kukuruz uobičajena biljka u Hrvatskoj, toliko je našim gostima bio neobičan pa su zaželjeli da im u sljedeći posjet donesemo kukuruzni kruh.
Goste smo poveli i u obilazak Ludbrega i Varaždina te im tako predstavili povijesne, religijske i turističke znamenitosti našega kraja. Grad Ludbreg omogućio nam je turistički obilazak ludbreških znamenitosti, a gosti su se imali priliku upoznati i s radom Restauratorskog centra.
U naše se aktivnosti uključila i Varaždinska županija gdje je priređen prigodni prijem za sve sudionike projekta, a o našoj je županiji pričala Silvija Ladić, savjetnica za razvojne programe u Upravnom odjelu za prosvjetu, kulturu i sport Varaždinske županije. Uslijedilo je razgledavanje Varaždina, a popodnevni su izlet učenici završili druženjem u neformalnoj šetnji gradom baroka.
Dio naših europskih gostiju, Šveđani i Talijani, družio se s nama i u subotu. Kao dobri domaćini organizirali smo dan pun aktivnosti. Prvi nam je cilj bio kip sv. Vinka, najveći kip tog sveca na svijetu. Jutarnja magla sporo se dizala, rosa nam je lagano natapala cipele, a najsjeverniji su se gosti čudili mnoštvu vinograda kojih u Švedskoj gotovo i nema (nešto malo na jugu, ali kod njih ništa). Susretljivošću gospođe Ruže Zlatar, predsjednice Udruge „Ludbreško sunce“, drugi smo dio druženja preselili u Kuću sunca. Udruga se bavi podizanjem kvalitete života osoba s poteškoćama u razvoju te pomoć njihovim obiteljima.
Za dobro su se raspoloženje pobrinuli članovi tamburaškog sastava LUN MLA, bivši i sadašnji učenici naše škole. Osim pjesme i plesa „Klinček stoji pod oblokom“, koji smo učili prijašnji dan u školi, gosti su naučili još neke hrvatske plesove (s metlom, šeširima…). Uz pomoć roditelja, koji su ugostili naše posjetitelje, te mnoštva učiteljica, koje su pripremile zakusku i deserte, muški dio ekipe bio je zadužen za roštilj što je naišlo na opće oduševljenje. Tako je hrvatska gostoljubivost još jednom došla do izražaja. Kasno poslijepodne pozdravili smo se s gostima i otputili se svojim kućama veseleći se sljedećem druženju u Švedskoj, krajem ožujka. Do tada – „Be smart be safe” 🙂
Financijska potpora dobivena je u sklopu Programa za cjeloživotno učenje preko Agencije za mobilnost i programe Europske unije.Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost autorica, a Agencija za mobilnost i programe Europske unije i Europska komisija nisu odgovorne za načine na koje bi se te informacije mogle koristiti.
Ukoliko sagledamo odgojno-obrazovna okruženja u svijetu, smatram da s pravom možemo tvrditi kako je prošla godina pripala uporabi tablet računala u nastavne svrhe – pri čemu je poglavito pripala iPadu.
Iznenađuje li, stoga, da su i hrvatske škole već od ove školske godine 2012./2013. uvele jedan aspekt mobilne tehnologije u nastavu? Jesmo li prestali zaostajati i smatrati tehnologiju u učionicama samo prolaznim trendom?
e-Dnevnik na iPadu
Nakon uspješnog testiranja CARNetovog projekta e-Dnevnik u tri škole, ove se školske godine 29 škola odlučilo priključiti primjeru dobre prakse te su nastavnicima omogućili da zabilješke o ocjenama vode na tabletima ili na prijenosnim računalima.
Iako je moguće da svakom razredu umjesto papirnatog dnevnika bude dodijeljen tablet, većina se škola odlučila da svaki nastavnik ima svoj uređaj kako bi ga mogao koristiti i uključiti i u sam nastavni proces.
Početno obrazovanje nastavnika o uporabi iPada te njegovim važnijim karakteristikama i funkcijama na samome početku školske godine proveli su Appleovi certificirani savjetnici.
Zašto iPad u školi?
Iako je integracija nove tehnologije u nastavni proces iznova krenula od katedre, a ne od učenika, uporaba mobilnog uređaja poput iPada opravdava svoje postojanje. Učitelji pri ruci imaju uređaj koji je u funkciji odmah po uključivanju i ne trebaju čekati podizanje sustava. Dugi vijek baterije omogućuje im do deset sati rada bez potrebe za punjenjem.
Uporabom tehnologije u oblaku poput Dropboxa, Boxa ili Google Drivea učiteljske pripreme, nastavni planovi i sadržaji poput prezentacija, radnih listova ili tablica postali su lako prenosivi i uvijek dostupni. Uporaba usluga u oblaku također omogućuje nastavnicima da sadržaje lako podijele sa svojim učenicima, što smanjuje uporabu fotokopiranog materijala te pomaže podizanju ekološke i ekonomske osviještenosti.
Mobilna tehnologija olakšala je dostupnost sadržaja i nastavnicima stranih jezika, glazbene i tjelesne kulture koji kroz iTunes ili usluge u oblaku na iPadu nose glazbene sadržaje i audio materijale za učionicu.
Besplatne aplikacije popot CloudOna i SlideSharkaa učiteljima su dovele Officeove dokumente na iPad – mogu ih uređivati i reproducirati direktno s njega. Poznati internetski alati kao što su Edmodo, VoiceThread, WizIQ ili Adobe Connect za virtualne učionice, Skype, AudioBoo, Prezi, Pearltrees, PollDaddy, Word Press i TumbIr dostupni su i kroz vrlo dobre do odlične iOS aplikacije pa ih učitelji sada lako mogu koristiti i kad nemaju osobna računala pri ruci.
iPad se vrlo lako može priključiti na projektor. Zaslon iPada je također moguće putem bilo kojeg PC ili Mac računala bežično (Air Play) zrcaliti i tako omogućiti nastavnicima da prezentiraju sadržaj i pritom zadrže pokretljivost u učionici. Trgovina aplikacijama svakom nastavniku nudi zanimljive sadržaje zahvaljujući kojima prikaz gradiva koje radi s učenicima postaje još zanimljiviji i izvorniji.
Nastavnicima je možda najdraži razlog to što je iPad kao mini računalo uistinu smanjio zahtjeve za pomoći informatičkog, tehničkog osoblja u školi. Naime, ukoliko želimo da ( ionako preopterećeni) nastavnici prihvate dobrobiti moderne tehnologije, ona uistinu mora biti jednostavna za korištenje – i to ne tek onda kad se upoznate s njom, već bi trebala biti vrlo jednostavna i intuitivna sama po sebi.
Uporaba mobilnog uređaja od strane nastavnika ujedno bi mogla brže dovesti do trenutka kada će se i učenicima omogućiti uporaba vlastitih mobilnih uređaja u samome tijeku nastavnog procesa.
1 : 1
Postoje i škole koje su se odlučile na najbolje od svih rješenja – uvesti okruženje 1:1, u kojemu svaki učenik, kao i svaki nastavnik, posjeduje računalo/mobilni uređaj/tablet te na njemu i radi, odnosno prati nastavu. Pri tome se ne misli na okruženje tipa BYOD (bring your own device – ponesi vlastiti uređaj) već ono u kojem i učitelji i učenici koriste istovjetne uređaje.
Prva škola koja je na samome početku školske godine uvela iPad u nastavu je Privatna gimnazija Dubrovnik. Osmero nastavnika i prvi razred od 18 učenika krenuli su s programom 1:1. Krenuli su polako, od uporabe interneta i preglednika za istraživanje na nastavi, do učionice bez papira i dijeljenje sadržaja kroz Dropbox i Evernote te interaktivnih prezentacija u aplikaciji Nearpod.
Slijedila ih je Američka međunarodna škola u Zagrebu (AISZ). AISZ ima 30 iPada organiziranih u tri mobilna “lab-a” koje upotrebljavaju nastavnici i učenici u programu Middleschool (11-14 godina).
Prva državna škola koja je nedavno započela iPad program 1:1 je Osnovna škola Vežica u Rijeci. Učenici 8. c razreda i njihovi nastavnici iPade su na korištenje dobili od škole. Osim što se prema sličnim iskustvima očekuje poboljšanje kvaliteta nastave i učeničkih postignuća, OŠ Vežica želi na ovaj način motivirati učenike za cjeloživotno učenje, uvesti digitalne obrazovne materijale i, za nas nastavnike možda najvažnije, izraditi moderan školski kurikulum.
ipaduskoli.com
Još i prije pojave prvih iPad računala u hrvatskim školama pokazala se potreba za svojevrsnom podrškom onima koji koriste iOS uređaje u odgoju i obrazovanju.
Stranica ipaduskoli.com svjetlo dana je ugledala 15. kolovoza 2012. Temelji se na iskustvima i stranicama naših čeških kolega trenera. Zainteresiranima, stranica nudi lak pregled škola i institucija koje primjenjuju Appleove uređaje u obrazovne svrhe. Novi korisnici iOS uređaja na njima mogu razriješiti postojeće nedoumice i nepoznanice, pročitati preporuke za aplikacije te pronaći savjete i trikove za korištenje iPada u školi.
Preporuke se lako pretražuju prema nastavnim predmetima ili vrsti škole. Želja nam je bila na jednostavan način posebno učiteljima omogućiti lakše snalaženje u AppStoreu, Appleovoj trgovini aplikacijama.
Važan dio priče tvori i podrška korisnicima putem društvenih mreža kroz koje ih obavještavamo o zanimljivostima u svijetu iPad i iOS uređaja, događanjima, trenutnim ponudama besplatnih aplikacija te preporukama o iskušanim i izvrsnim aplikacijama.
Hoće li se obrazovanje usmjeriti na učenika te ih od pasivnih primatelja informacija dovesti do aktivnih i angažiranih sudionika nastave ne ovisi, dakako, o tablet računalima. Ipak, mora im se priznati da pomiču onu čarobnu granicu iza koje nestaje podjela na „nas“, učitelje, i „njih“, učenike i roditelje, pa možemo postati ravnopravni i jednakovrijedni partneri u odgoju i obrazovanju.
“Školski timovi” naziv je radionice kojoj bi, vjerujem, gotovo svaki učitelj želio prisustvovati, jer su upravo kvalitetni timovi garancija za brojne radionice, projekte i sve druge zanimljive aktivnosti u školi, ali i izvan nje. Ako se u isto vrijeme ostvari i mogućnost posjetiti Atenu, grad-muzej, jedan od najstarijih gradova na svijetu, kolijevku demokracije – svima je jasno da se radi o prilici koja se teško propušta.
Radionici je prisustvovalo 128 ambasadora iz gotovo cijele Europe te nekolicina predstavnika Nacionalnih službi za podršku (NSS). Aktivnostima je prisustvovalo i troje hrvatskih eTwinning ambasadora: Marlena Bogdanović, Ljiljana Badrov-Frleta i Silvije Devald (Lidija Kralj nam je baš nedostajala!). Tu je bila i Dunja Babić, predstavnica naše Agencije za mobilnost i programe Europske unije (NSS).
Trodnevni skup bio je organiziran u četiri dvorane Divani Palace Acropolis hotela, u samom podnožju legendarne atenske Akropole. Program je započeo pozdravnim govorima predstavnika grčkog Ministarstva, NSS-a i neizostavne gospođe Anne Gilleran, predstavnice European Schoolneta i Središnje službe za podršku. Svi su sudionici bili podijeljeni u četiri grupe i kružno su se izmjenjivali na četiri radionice: “The New TwinSpace”, “School Teams”, “10 things an ambassador should know” i “Communicating eTwinning to teachers”.
Radionice su se mozaično izmjenjivale i s dva, tzv. Poster sessiona, s ukupno 21 prezentacijom ambasadora iz desetak zemalja. Osobito bih istaknula prezentaciju našeg kolege Silvija Devalda, koji je predstavljao “Twinspace Workshops” – rad hrvatskih ambasadora.
Tijekom radionica imali smo se priliku prisjetili aktivnosti koje su odrađene u proteklih sedam godina postojanja eTwinninga – njegov rast i ulazak u brojne europske škole. Upoznati smo s mogućnostima novog, osvježenog portala, osobito s novim TwinSpaceom te smo imali prilike vidjeti što eTwinning čeka u bliskoj budućnosti, o njegovoj ulozi u novom programu “Erasmus for all”, koji se priprema za razdoblje 2014-2020.
Osobito je bilo korisno vidjeti što i kako rade kolege diljem Europe te naučiti ponešto novoga: upoznati se s mogućnostima određenih besplatnih programa iznimno upotrebljivih u radu ambasadora, ali i svakodnevnom radu učitelja: Answergarden (zanimljiv način grafičkog prikaza rezultata anketiranja), Pivot (izrada animacija od jednostavnih crteža), QR Code (optički transfer informacija), Wallwisher (pitanja-odgovori-feedback) te već poznate lepeze Google Dokumenata, SlideSharea i mnogih drugih.
Na kraju smo zaključili kako je upravo vještina komuniciranja jedna od najznačajnijih vještina koje bi trebale krasiti svakog ambasadora, a to je ujedno i područje na kojem se svi želimo dodatno usavršavati. Vjerujem da upravo ovakvi skupovi pomažu postizanju ovoga cilja.
Organizatori skupa – grčki NSS, pobrinuo se da sudionicima pokažu djelić prebogate kulturne baštine, stoga su posljednju večer organizirali posjet predivnom Acropolis Museumu. Monumentalnost ove građevine, stav i način prezentacije neprocjenjivog blaga iz antičke Grčke te vremena prije i poslije drevne Atene i Sparte; sve nam je to pokazalo koliko su Grci zapravo ponosni na svoju prošlost, na svoj udio u znanosti, umjetnosti – kulturi cjelokupnog čovječanstva. Svima nam je bilo jasnije koliko Grcima teško pada trenutna gospodarska pa i politička situacija u njihovoj prekrasnoj zemlji.
Sigurna sam da se većina sudionika vratila u svoje zemlje puna dojmova, novog elana i vjetra u leđa za još kvalitetnije djelovanje: promicanje tolerancije i suradnje među narodima, širenje eTwinning zajednice i podizanje kvalitete eTwinning projekata.
Stručno usavršavanje pedagoga Branimira Vinceka u Rimu
Branimir Vincek
„Ljude valja učiti, do najveće moguće mjere, da svoje znanje ne crpe iz knjiga, već da proučavaju nebo i zemlju, hrastove i bukve, tj. da proučavaju i ispituju same stvari, a ne tuđa zapažanja o stvarima.“
Komensky
U bespoštednoj utrci obrazovanja i tehnologije učenici s pravom osjećaju zbunjenost dok stvaratelji obrazovnih programa vode svakodnevnu bitku s implementacijom tehnologije i metodike rada s tehnologijom u prostore škola.
Promatrajući informacijsku i komunikacijsku tehnologiju koja omogućuje prijenos i uporabu svih vrsta informacija te predstavlja najprodorniju generičku tehnologiju današnjice, uviđamo da je ona kao takva, temelj ekonomije i društva 21. stoljeća. Ova je tehnologija generator promjena u svim sferama društva. Uzimajući u obzir internet kao globalnu podatkovnu mrežu i količinu informacija koju nam svakodnevno nudi, možemo zaključiti kako su internet i World Wide Web preopširni. Dakle, širenjem znanja raste i internet koji te informacije zadržava u svojim serverima diljem svijeta. Zadatak učitelja i odgojitelja jest da civilizacijski imperativ tehnologije prilagode stvarnim potrebama učenika te da se i sami trajno obrazuju i koriste svim sredstvima i dostupnim tehnologijama kako bi proširili obrazovnu stvarnost i obrazovne izvore.
Spomenuti brzi razvoj tehnologije nije stvar slučajnosti – ona je proizvod ljudi koji uče. Potreba za razvijanjem digitalnih kompetencija i njihovu upotrebu u svrhu učenja, a ne samo zabave, identificirana je kroz iskustvo u radu s učenicima, ali je i formalno određena u raznim aktima koji određuju smjer kretanja obrazovnih politika u Republici Hrvatskoj.
Pravo na učenje, prema Općoj deklaraciji o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda, jedno je od temeljnih ljudskih prava. Činjenica da se kompjuterska tehnologija prije ustalila u kućanstvima nego u školama potvrđuje važnost neformalnog učenja. Prema uzoru na institucije koje se bave neformalnim učenjem otvara se prostor za uvođenje novih tehnologija i metoda u već postojeći formalni obrazovni sustav koji bi prihvaćanjem novih perspektiva mijenjao paradigme obrazovanja. Uvođenjem novih tehnologija i metoda poučavanja bitno je da institucija u koju se uvode ima ostvarene sve perspektive i tehničke predispozicije.
E-učenje predstavlja sinonim za novo, moderno i kvalitetno obrazovanje. Isto tako, e-učenje je fleksibilno jer se stalno prilagođava novim dostignućima u tehnologiji i potrebama korisnika, odnosno učenika koji se služe tim tehnologijama u svrhu obrazovanja. Osim toga, e-učenje otvara prostor i angažman pojedinaca u vlastitoj organizaciji vremena i učenja, ali i sve više približava odnose učitelj-učenik. Dakle, e-učenje uči odgovornosti, etičnosti, kritičnosti i snalažljivosti u novim obrazovnim situacijama.
Upravo o ovim i sličnim temama razgovaralo se na stručnom skupu u Rimu održanom 14. rujna 2012. godine u trajanju od pet dana. Za organizaciju skupa pobrinuo se F.C. “Europaclub” LIDS “Sapienza” University – Roma koji je omogućio iznimna predavanja i tehnička rješenja istaknutog predavača u ovom području, Stefana Lariccia. Odobrenjem projekta koji je financiran u okviru Programa za cjeloživotno učenje od strane Europske unije preko Agencije za mobilnost i programe EU školskom pedagogu Osnovne škole Bisag i Šemovec Branimiru Vinceku omogućeno je sudjelovanje u navedenom skupu. Skupu je prisustvovalo još jedanaest kolega iz pet zemalja EU i okruženja. Sadržaj skupa odnosio se na CMS sustav Plone, ali i na budućnost interneta i multimedijskih alata. Bogatstvo ovog skupa, osim tehničkih rješenja i preporuka, bilo je i uspostavljanje vrijednih kontakata, širenje obzora i uspoređivanje spoznaje i primjera dobre prakse ostalih kolega. Na samom skupu otvoren je prostor za prezentaciju rada Osnovne škole Bisag i Šemovec te svih dostignuća u odgojnoj i obrazovnoj domeni s kojima se ove dvije škole mogu pohvaliti. Sama prezentacija ostala je zamijećena pa se ukazala potreba, ali i želja za ostvarivanje suradnje i projektiranjem novih projekata koji će imati europsku dimenziju. Upravo se istražuju mogućnosti suradnje te su u pripremama izrade projektne dokumentacije.
Potreba za trajnim obrazovanjem i većom fleksibilnošću u odgoju i obrazovanju postaje glavna maksima djelatnicima Osnovne škole Bisag i Šemovec. Djelatnici škola žele iskoračiti iz okvira razredno-predmetno-satnog sustava koji je utemeljen prije više od 350 godina.
Comenius projekt „Young Europeans Say: Break walls, be tolerant!“ već je drugi koji se provodi u Osnovnoj školi Horvati iz Zagreba. Prvi projekt škola je ostvarila kao tihi partner od 2009. do 2011. godine, dok ovaj provodi kao ravnopravni partner, kako po obvezama tako i po pravima koje svaki partner u projektu ima. Naravno, cijeli se projekt odvija kroz Comenius program Agencije za mobilnost i programe EU.
U sklopu projekta već do sada održana su tri susreta škola partnera, u Lisabonu i Bukureštu te posljednji u prekrasnom mjestu Gävle u Švedskoj. Tijekom provođenja projekta škole se također međusobno dogovaraju o posjetima učenika i učitelja. Kako su švedski učenici posjetili Zagreb u ožujku ove godine, sada su zagrebački učenici uzvratili posjet. Delegaciju škole činili su učenici 7.b odjela: Franka Dučić, Maria Radoš, Marin Tomljenović i Mihael Babić te ravnateljica škole mr. sc. Biserka Matić-Roško i voditeljica projekta učiteljica savjetnica Suzana Delić.
Prvog dana listopada 2012. delegacija iz Zagreba, preko stockholmske zračne luke Arlanda stigla je u Švedsku. Vrlo udobnim vlakom put je hrvatsku ekipu odveo u grad Gävle, s oko 90 000 stanovnika. Tamo su delegaciju dočekali profesori Rene i Äsa. Već na večeri okupili su se skoro svi predstavnici škola koje sudjeluju u projektu. Osim Švedske i Hrvatske to su Grčka, Italija, Rumunjska, Litva, Poljska i Portugal.
Utorak je bio predviđen za razgled grada. Prošetali su kroz Boulogner Park, stari dio grada, posjetili fakultet, fakultetsku knjižnicu, muzej, ali i ručali u parku.
Srijeda je započela dobrodošlicom učenika i učitelja u švedskoj školi. Učenici su proveli vrijeme na radionici zajedno s učenicima iz Švedske i Litve na kojoj su razgovarali o sličnostima i različitostima njihovih tjednih školskih zaduženja.
Nakon ručka sve delegacije posjetile su Gradsku vijećnicu te Kybacka Elk Park. U Elk Parku svi su imali priliku vidjeti losa kao simbol Švedske. Dan je završio večerom koju su pripremili učitelji škole domaćina, a na kojoj su svi mogli probati švedska tradicionalna jela.
Učenici su pripremili pjesmu koja ih veže uz djetinjstvo. Četvorka iz OŠ Horvata otpjevala je Zeko i potočić i pokupila sve simpatije prisutnih.
Četvrtak je bio predviđen za cjelodnevne sastanke učitelja o samom projektu, a učenici su dan proveli na nastavi zajedno sa svojim švedskim kolegama.Kako se švedski kurikulum, pa time i raspored, uvelike razlikuje od hrvatskog, sudjelovanje na nastavi bilo je izuzetno zanimljivo i korisno za hrvatske učenike.
Kako je upravo baš taj dan bio i Europski dan jezika, aktivnost koja je sve izuzetno razveselila bila je učenje jezika zemalja u projektu. Odabrana je nekolicina riječi koju su domaćini preveli na jezike gostiju, a zatim su delegacije odabrane riječi na svojem jeziku učile ostale. Na samoj aktivnosti sudjelovali su svi zainteresirani učenici škole.
Večer je završila posjetom hokejaškoj utakmici u Läkerol Areni gdje su igrali domaći
Brynäs i Färjestad. Comenius ekipe priključile su se navijanju u hokeju na kojeg su Šveđani izuzetno ponosni.
U petak su se voditelji projekta dogovarali o nastavku projekta te sastancima u Poljskoj i Italiji koji predstoje u proljeće, a učenici su predstavili svoje radove pod naslovom „Our week together“.
Prezentiran je i prvi dio rječnika koji su škole ostvarile, a odmah su svi započeli rad i na drugom dijelu rječnika koji je usko vezan uz pojmove Europske unije. O samoj Europskoj uniji i njenim institucijama učenici su se upoznali kroz višemjesečni rad u svojim školama. Učenici su pripremili radove o EU te ih predstavili na zajedničkim online novinama. Učenik 7.a Ian Štalcar-Furač priredio je i videouradak.
Posjet školi se uz ove, ali još mnogo drugih aktivnosti primakao kraju. Uslijedio je posjet svih delegacija švedskom glavnom gradu Stockholmu u koji su delegacije stigle u petak poslijepodne. Prekrasan grad na 14 otoka dočekao je učenike i učitelje suncem i tako pokazao svima svu svoju ljepotu. U subotu je uslijedio razgled grada. Vidjeti gradsku vijećnicu u kojoj se dodjeljuje Nobelova nagrada, kraljevsku palaču i stari grad bio je pravi doživljaj. Delegacije su posjetile i Vasa muzej te vidjele brod potopljen u gradskoj luci i izvađen nakon 333 godine.
Uz mnogo novih spoznaja, iskustava i prijateljstava u nedjelju je došlo vrijeme za povratak u domovinu. Naravno, uz veselje što će se svi uskoro ponovo sresti.Već u ožujku, u Poljskoj, kad će školu u Swidnicama posjetiti čak osam učenika OŠ Horvati.
Financijska potpora dobivena je u sklopu Programa za cjeloživotno učenje preko Agencije za mobilnost i programe Europske unije. Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost autorice, a Agencija za mobilnost i programe Europske unije i Europska komisija nisu odgovorne za načine na koje bi se te informacije mogle koristiti.
Svi smo se u djetinjstvu barem jednom igrali sa Lego kockama, gradili kuće, svemirske brodove i maštali. Ukoliko ste svoje Lego kockice poklonili mlađim generacijama ili su vam preskupe da ih kupujete, možete se poigrati virtualnim, uz aplikaciju Build with Chrome.
Build with Chrome je zajednički pothvat Google i Lego kompanije predstavljem krajem šestog mjeseca ove godine. Google je htio pokazati 3d mogućnosti svojeg Chrome web preglednika, a LEGO je slavio 50 godina prisustva u Australiji uz Lego festival igara.
Ne moramo spomenuti da je ovo bila savršena kombinacija. Ideja je bila jednostavna: “Odaberite zemljište bilo gdje u Australiji ili Novom Zelandu. Izgradite nešto, objavite to na karti i podijelite sa svojim prijateljima”. Naravno, za ovo će vam biti potreban Google račun, Chrome web preglednik i ponešto vremena.
Pregledavanje kuća
Prije nego što počnete graditi svoju kuću, pregledajte druge kuće da vidite što su već drugi napravili. Sigurno ćete pronaći vrlo kreativne i zanimljive građevine, smiješne ili ljubavne poruke. U gornjem desnu kutu nalazi se jednostavna navigacija, gumb Build (Gradi) i gumb Explore (Istraži). Kad kliknete na gumb Explore dobit ćete tri opcije: Recent (Nedavno), Most viewed (Najviše pogledano), My Builds (Moje građevine).
Uobičajena traka zumiranja Google Karti, zamijenjena je 2d/3d trakom zumiranja i nalazi se lijeve strane. Ona vam omogućuje da do jednog dijela zumirate u 2d načinu, a zatim se automatski prebaci u 3d način koji je dovoljno blizak da pogledate sve građevine u 3d pogledu. Isto tako možete mijenjati kut gledanja građevina pomoću gornjeg lijevog gumba, vidimo da je na slici dolje izabran pogled s prednje strane.
Gradnja kuća
Pregledajte karte i pronađite zemljište za sebe, možda ćete naći prazno mjesto pokraj zanimljive građevina ili možete prepustiti Googleu da vam sam pronađe zemljište. Pritiskom na gumb Build, Google će automatski pronaći zemljište za vas, a ako vam se ne sviđa, ponovno pritisnite gumb Build kako bi pronašli drugo zemljište.
Ako ste pronašli svoje zemljište, spremni ste za gradnju kuće, što znači da sada počinje onaj zabavni dio. Kliknite na gumb Start building kako bi započeli vašu izgradnju. Otvorit će vam se nova stranica sa kvadratnim zemljištem, zajedno s raznim kockicama s lijeve strane i opisom korištenja alata s donje desne strane.
Lijevim klikom miša postavljate željenu kockicu, a desnim klikom miša je možete otkloniti. Ako ste nešto pogriješili, možete poništiti zadnji korak uz pomoć tipkovničke kratice CTRL+Z. Kockice možete rotirati uz pomoć strelica na tipkovnici, a zumiranje možete izvršiti pomicanjem kotačića miša.
Pomicanje pogleda u 360 stupnjeva moguće je uz pomoć alata u gornjem desnom kutu, a dodatno pomicanje može se lako izvesti tako da držimo tipku Razmaknica (Space), kliknemo lijevu tipku miša i lagano pomičemo miš pritom mijenjajući pogled.
Isto tako s lijeve strane gdje biramo razne kockice, možemo promijeniti i boju kockica. Osim izbora raznih kockica, možemo kliknuti i na karticu Extras i tamo izabrati vrata i prozore za svoju novu kuću.
Pravila korištenja i zaključak
Prije svega moramo priznati, kada pustite maštu na slobodu, provest ćete dosta vremena gradeći svoju izmišljenu građevinu. Naravno, moramo vas upozoriti da postoje i pravila korištenja ove aplikacije, kao što je pisanje i objava uvredljivog sadržaja, promoviranje brendova i sl.
Također, postoji problem ukoliko zatvorite prozor web preglednika tijekom građenja, a to je da se vaši podaci neće spremiti i izgubit ćete sve što ste dotad izgradili. Provjerite je li vaša konačna građevina točno onakva kakvom je želite.
Ipak, ovo građenje je jedno ugodno iskustvo i odličan način da pustite svoju maštu i kreativnost na slobodu, bez obzira da li ste odrasla osoba ili dijete.U nastavku pogledajte video kako izgleda Optimus Prime izgrađen uz pomoć aplikacije Build With Chrome.
Članak je originalno objavljen u Oblaku znanja, zahvaljujemo na dozvoli za prenošenje.
Ponekad nailazimo na web stranice kojima želimo dodati bilješke, istaknuti pojedine rečenice u tekstu i takve ih podijeliti s prijateljima ili čitateljima. Dugi tekstovi na portalima za vijesti, Wikipediji ili stručnim web stranicama mogu biti dosadni i teško se koncentrirati na ono bitno. Zato je važno istaknuti i obilježiti tekst.
No kako istaknuti važne informacije koje smo pronašli online? Puno ljudi ima naviku kopiranja tih informacija u tekstualni dokument (Word). To naravno nije efikasno rješenje jer se u takvom dokumentu teško snaći, a često nedostaje izvorni tekst iz kojeg su kopirani određeni dijelovi.
Tu u igru dolaze alati za označavanje web sadržaja. Oni su odličan način za razmjenjivanje ideja i mišljenja s prijateljima, kolegama i publikom. Web sadržaj koji vas interesira istaknite markerom, dodajte bilješke i komentare i spremite ga kao takvog. U nastavku vam donosimo nekoliko poznatih online alata za isticanje teksta i umetanje svojih bilješki i komentara. Na vama je da odlučite koji ćete koristiti.
Diigo
Diigo je društvena stranica za označavanje (bookmarking) koja svojim korisnicima omogućuje isticanje bitnih dijelova web stranica. Uz markere u boji za naglašavanje bitnog sadržaja, mogu se koristiti i ljepljive bilješke (sticky notes) za ostavljanje komentara na stranici.
Izdvojeni dijelovi i bilješke automatski se spremaju u vašu Diigo knjižnicu gdje ih možete naknadno čitati i mijenjati po potrebi. Te bilješke mogu ostati privatne, može ih se podijeliti s drugim Diigo korisnicima ili proslijediti prijateljima. Za korištenje ove usluge potrebna je registracija i instaliranje Diggo ekstenzije za preglednik.
InFocus
InFocus je web servis koji pomaže istaknuti određene dijelove web stranice pomoću osvijetljenog pravokutnika. Posjetite InFocus stranicu i unesite URL stranice na kojoj želite istaknuti najbitnije informacije. Kada se web stranica učita koristite miš za prilagodbu pravokutnika. Smanjujte ga i proširujte po želji.
Novostvoren URL stranice vodi na zamračenu stranicu s istaknutim osvijetljenim područjem. Iskoristite ovaj funkcionalan alat i podijelite svoju stranicu s efektno istaknutim sadržajem na koji želite privući pozornost. Registracija na stranicu nije potrebna.
Twiddla
Twiddla je besplatni online alat za obilježavanje web stranica, fotografija i započinjanje kreativnih projekata na praznom platnu. Ovdje možete crtati, brisati dijelove teksta, dodavati slike na stranice, pisati komentare i razmjenjivati ideje s prijateljima.
Twiddla je igralište za sastanke u kojem se možete igrati ili obavljati važne razgovore s kolegama. Na ovom terenu konferencijski pozivi produktivniji su nego ikada. Bez registracije i dodatnih ekstenzija rad s Twiddlom izuzetno je jednostavan i lak.
Bounce
Bounce je još jedna slična stranica za dijeljenje sadržaja. Odličan alat za razmjenu mišljenja i povratnih informacija te suradnju s malom skupinom ljudi. Nakon što zalijepite URL na zato predviđeno mjesto i pritisnete Enter, Bounce snimi sliku (napravi screenshot stranice) i otvori je u sučelju za uređivanje.
Tu možete otvarati crvene okvire i ostavljati komentare unutar crvenog okvira na bilo kojem dijelu slike. Količina okvira i komentara nije ograničena tako da se slobodno možete raspisati. Klikom na gumb Spremi u gornjem desnom kutu ploče za uređivanje, generira se URL koji možete dalje dijeliti s drugima. Registracija na stranicu nije potrebna.
Awesome Highlighter
Awesome Highlighter omogućuje isticanje teksta na bilo kojoj web stranici, preuzimanje URLa novo uređene stranice i dijeljenje izdvojenog sadržaja s drugima. Može se birati između nekoliko boja markera kojim će se istaknuti željeni dijelovi teksta: žuti, plavi, zeleni ili ružičasti.
Kao i na prethodnim alatima i ovdje možete dodavati tekstualne bilješke (sticky notes) na stranici koju uređujete. Postoje tri načina za aktiviranje Awesome Highlightera: unosom URL-a na službenu web stranicu, korištenjem bookmarkleta ili pomoću ekstenzije za FireFox.
Članak je originalno objavljen u Oblaku znanja, zahvaljujemo na dozvoli za prenošenje.
Televizija, glazbeni klipovi, video i film najčešći su mediji koje prate naši učenici. Zato je logično da se koriste u nastavi stranih jezika. Pomoću njih uvježbavamo sve četiri jezične vještine, a Landeskunde se usvaja na prirodan i zanimljiv način. Igrani film je autentičan govorni materijal koji pritom pobuđuje emocije, znatiželju i motivaciju za predmet. Usprkos tome on se relativno rijetko koristi u nastavi njemačkoga jezika, iako je sastavni dio medijske kulture u nastavi hrvatskoga, što znači da učenici već posjeduju potrebna predznanja. Osim što se može višestruko iskoristiti kao sredstvo izgrađivanja i nadograđivanja jezičnoga znanja učenika, ali i mnogih drugih znanja, on je i – zabavan. No, potrebno je voditi računa o tome da način njegove uporabe odgovara predznanju i razini jezičnoga znanja učenika. Osim toga, zbog ograničenosti satnice stranih jezika, ne moraju se uvijek gledati filmovi u ukupnom trajanju, nego samo pojedini ulomci ili najave novih filmova, tzv. foršpani.
Obrada filma (ili ulomka filma)
Da biste uspješno primijenili film u razredu, poželjno je slijediti metodičke upute:
Učiteljica/učitelj prvo treba sama/sam pregledati film.
Prije gledanja u razredu učenicima treba najaviti naslov, duljinu trajanja i na ploču napisati ključne nepoznate riječi. Ujedno je preporučljivo učenicima uvijek usmjeriti pozornost na događanja u filmu.
Nakon gledanja filma ili ulomka treba provjeriti koliko su učenici razumjeli te ponoviti dijelove koji su im bili osobito zanimljivi ili pak nejasni i nerazumljivi.
Nakon toga postoji bezbroj mogućnosti jer pomoću multimedije možete uvježbavati gramatiku, vokabular, razvijati komunikacijske, međukulturne i socijalne kompetencije, jezične vještine, a sve to individualno, u paru ili skupinama, te provoditi različite razredne projekte.
Prijedlozi obrade filma u nastavi DaF
a) Prije gledanja filma učenike možete pripremiti sljedećim vježbama (vještine: govorenje, pisanje):
pomoću fotografija iz udžbenika napraviti brainstorming u razredu
izraditi asociogram odabranoga ključnog pojma, npr. naslova
iz skupine riječi Wortsalat odabrati riječi koje se dobro slažu s naslovom
na temelju naslova pokušati odgonetnuti o čemu bi u filmu mogla biti riječ…
b) Za vrijeme gledanja možete podijeliti učenike u skupine i dati im različite zadatke koji obuhvaćaju obradu vokabulara, gramatike, radnje, teme filma… (vještine: slušanje, pisanje)
zabilježiti i opisati likove, mjesta, radnju ili slično, a za lakše snalaženje može se izraditi i tablica u koju se unose bilješke
zabilježiti internacionalizme, poznate njemačke izraze te pokušati zabilježiti nepoznate izraze koji se često pojavljuju te uočene gramatičke specifičnosti
ukratko opisati temu filma
napraviti popis ključnih riječi za radnju filma…
c) Vježbe nakon gledanja (vještine: govorenje, pisanje, čitanje)
pomoću bilježaka prepričati ili napisati tijek radnje
voditi raspravu za i protiv o temi koju film obrađuje
nakon što se učenici podijele u skupine, svaka skupina odabere scenu koju će izvesti pred razredom
napraviti usporedbu uočenih kulturoloških sličnosti i razlika: povesti diskusiju o tome
usporediti bilješke o jezičnom izražavanju (internacionalizmima, poznatim/nepoznatim izrazima) te povesti diskusiju o tome
različiti zadaci gramatike i vokabulara, primjerice rečenice s weil, wenn, dass; Lückentexte itd.
obrada gestikulacije, mimike, intonacije te ostalih neverbalnih znakova karakterističnih za govornike njemačkoga te njihova usporedba s našim sustavom neverbalnih znakova…
I na kraju učenici mogu za domaću zadaću ili kao razredni projekt napraviti analizu i usporedbu knjige i filma, odnosno ulomka knjige (u udžbeniku) i ulomka filma koji su odgledali.
Evo, imamo i prvu osnovnu školu koja Twitter koristi kao mjesto za objavljivanje novosti iz škole, ali i za uspješnu komunikaciju s učenicima, roditeljima, učiteljima i lokalnom zajednicom. Goran Podunavac iz Osnovne škole Popovac opisuje nam zašto je dobro imati školski Twitter kanal te kako ga primjereno koristiti u školskom okruženju. Više… 
Antonija Horvatek pokazuje nam kako se matematika može poučavati korištenjem videozapisa te kada, kako i zašto koristiti obrazovne filmove. Više… 
Kako pristupiti poučavanju učenika o video komunikaciji te zašto je započeo s razgovorom o sigurnosti i zaštiti otkriva nam Darko Horvatić. Više… 
U Osnovnoj školi Veliki Bukovec boravili su gosti Comeniusova projekta „Be smart be safe“. Pročitajte čime će se baviti sljedeće dvije godine te kako su gostima predstavili Hrvatsku. Više… 
Što biste napravili da vam škola omogući kupovinu kompleta iPada? Kosjenka Petek piše nam o izazovima koje iPad donosi u školu te mogućnostima i vijestima koje su dostupne na portalu iPad u školi. Više… 
U Ateni je tijekom studenog održan godišnji skup eTwinning ambasadora kojem su prisustvovali i hrvatski predstavnici. Tema ovogodišnjeg skupa bili su školski timovi. Marlena Bogdanović nam donosi pregled tema i mnoštvo sadržaja za profesionalni razvoj. Više… 
Naši kolege sve više koriste mogućnosti stručnog usavršavanja i mobilnosti u okviru aktivnosti Comenius, Programa za cjeloživotno učenje. Branimir Vincek je tako otputovao u Rim, usavršavajući se u području e-učenja, interneta i multimedijskih alata. Više…
Suzana Delić posjetila je Švedsku u sklopu projekta „Young Europeans Say: Break walls, be tolerant!“ kojim promiču tolerantnost, multikulturalnost i nenasilje. Više… 
Iz Profilovih novosti donosimo članke iz područja Fizike i Njemačkog jezika. Fizičari nas uvode u svijet vrenja u svemirskim okolnostima, a na njemačkom jeziku gledamo filmove. 
Studeni je bio buran mjesec za sve CARNetovce i njihove korisnike. Mogli ste ih sresti na CARNetovoj korisničkoj konferenciju Rijeci, na INFO sajmu u Zagrebu, na dvadesetoj godišnjici Interneta pa i na Google Play Storeu. Više… 
Pogled kroz prozor 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.