Pogled u akciji

ili
kako poučavati sigurnije, odgovornije i primjereno korištenje interneta

Broj 38, veljača 2012.
ISSN 1848-2171

Zahvaljujemo svima koji su se odazvali našem pozivu za akciju „Sigurniji internet za djecu i mlade“ jer smo zajedničkim snagama i kreativnošću napravili još jedan Priručnik kako poučavati primjerenije, odgovornije i sigurnije korištenje interneta, a uskoro otvaramo i izložbu multimedijskih radova učenika.

Odaziv učenika, učitelja, nastavnika, roditelja i javnosti bio je izvrstan tako da su radovi nadmašili naša očekivanja i pokazali da zaista imamo inovativne, kreativne i izvrsne učenike i učitelje. Na natječaju je sudjelovalo više od 1000 učenika koji su prijavili 564 rada. Zaista smo, ugodno zatrpani radovima i punom parom ih pripremamo za skorašnje predstavljanje javnosti.
Javljale su nam se kolegice i kolege iz škola, dogovarala predavanja, radionice, isprobavali obrazovni sadržaji, pisali su se priručnici i pripreme, crtali stripovi, radile animacije – zaista ste otkrili milijun načina kako aktivno pridonijeti podizanju razine svijesti o sigurnijem internetu za djecu i mlade. Čestitke svima koji su se uključili na bilo koji način, drago nam je da nas je sve više.

Pročitajte i pogledajte što se sve događalo tijekom veljače te koje nove materijale o sigurnijem internetu smo vam pripremili. Više…

Akciju „Sigurniji internet za djecu“ predstavili smo i uživo – na obilježavanju Dana sigurnijeg interneta u Zagrebu. Više…

Snježana Babić prenosi nam dojmove sa zanimljive radionice o sigurnosti na internetu koju je održala u Peek&Poke muzeju te OŠ “Monte Zaro” u Puli. Više…

Učiteljice, učitelji, nastavnice, nastavnici i stručni suradnici pokazali su da se dobro snalaze u suvremenim obrazovnim tehnologijama i pronašli različite načine kako će učenicima pomoći da se snađu u svijetu interneta, da budu svjesni opasnosti i da znaju kako iskoristiti prednosti interneta. Sigurni smo da ćete u njihovim člancima pronaći ideje i za svoj rad o ovoj temi.

• Izvješće o provedbi projekta „Sigurniji internet za djecu i mlade“, Antonija Mijatović, OŠ „Marije i Line“, Umag
• Dan sigurnijeg interneta u petim razredima, Božena Ukić, OŠ Ostrog, Kaštel Lukšić
• Sigurniji internet na satu razrednika, Dubravka Granulić , OŠ Budaševo-Topolovac-Gušće
• Snježni DSI 2012, Ela Veža, OŠ Trstenik, Split i OŠ Gradac, Gradac
• Programiranje igara na temu sigurnosti, Gordana Sokol, OŠ Tužno
• Tjedan sigurnijeg interneta, Ivana Ružić, I. OŠ Čakovec
• Obilježavanje Dana sigurnijeg interneta, Ivanka Švaljek, OŠ Radoboj
• Roditelji na Facebooku , Jasminka Gerin, OŠ „Braća Bobetko“ Sisak
• Obilježavanje Dana sigurnog interneta u Gimnaziji Vukovar, Karolina Dvojković i Sanja Pavlović Šijanović
• Dan sigurnijeg interneta 2012 u II. gimnaziji Osijek, Lidija Blagojević
• Aktivnosti za sigurniji internet, Marina Mirković,Tehnička škola, Požega
• Sigurnost na internetu, Renata Papec, OŠ „Ivan Kukuljević Sakcinski, Ivanec
• Dan sigurnijeg interneta u Osnovnoj školi Supetar, Sandra Dasenčić

Za kraj vam donosimo poziv za uključivanje u aktivnosti “Sigurnost i mobilnost za sve” i povezan natječaj za najbolju učeničku fotografiju koji je raspisala čakovečka I. OŠ. Više..

I u CARNetu su se bavili sigurnošću na internetu, ali i mnogim drugim aktivnostima. Više…

Iako je veljača završena to ne znači da su aktivnosti za sigurniji internet gotove. U sljedećem Pogledu pisat ćemo vam o novim sadržajima, multimedijskoj izložbi i još puno toga.

Čitamo se
Lidija Kralj

Sigurniji internet za djecu i mlade

Lidija Kralj

Udruga „Suradnici u učenju“ i ove godine predstavlja Hrvatsku kao Safer Internet Committee u Insafeu. Svoju ulogu u podizanju razine svijesti o sigurnijem, primjerenijem i odgovornijem korištenju interneta shvatili smo ozbiljno te smo pripremili niz obrazovnih sadržaja i aktivnosti. Donosimo pregled sadržaja i aktivnosti ostvarenih tijekom veljače.

Za početak, preveli smo i prilagodili Insafeov letak koji daje neke brojčane pokazatelje o razmišljanjima i postupcima djece i roditelja o sigurnosti na internetu te pojašnjava ovogodišnju temu “Otkrijmo digitalni svijet zajedno… Sigurno“.

Za roditelje

Kao i prošle godine pripremili smo prezentaciju i webinar namijenjen održavanju predavanja za roditelje u osnovnim i srednjim školama diljem Hrvatske.

Snimku webinara za pripremu predavača koji su održali predavanja za roditelje o sigurnijem, odgovornijem i primjerenijem korištenju interneta pogledajte na ovoj poveznici. U predavanju se govori o prednostima i nedostatcima interneta, mogućnostima komunikacije korištenjem interneta, zaštiti osobnih podataka, internetskim prevarama, nasilju preko interneta, mogućim opasnostima i zamkama društvenih mreža te načinima na koje možete zaštititi dijete i svoju obitelj u takvim situacijama.

Psihologinja Ana Ivaković pripremila je zgodnu igru Znaš li? za roditelje i djecu. Igra se s papirnatim predloškom i kartama s pitanjima, a cilj je igre poučavanje o sigurnosti na internetu s tim da se u ulozi “učitelja” nalaze i djeca i roditelji. Prilozi uz igru: kartice s pitanjima i odgovorima i predlošci.

Nove tehnologije sastavni su dio svakodnevnog života vašeg djeteta i njegove generacije. Bez obzira sjedi li vaše dijete kod kuće za računalom ili se nalazi u školi, na igralištu, u šetnji s prijateljima, ono je stalno dostupno jer je svojim mobilnim uređajem povezano s cijelim svijetom 24 sata na dan. Trebamo li mu zato zabraniti korištenje interneta i računala ili mu dati na korištenje najjednostavniji mobitel? Možda to izgleda poput rješenja za sve vaše strahove, ali to nikako nije rješenje!
U našem novom priručniku za roditelje pronaći ćete opće savjete, malo složenije savjete, podsjetnik da ne zaboravite razgovarati s djecom te važne informacije o društvenim mrežama. Priručnik možete preuzeti i u pdf inačici pripremljenoj za dvostrani ispis u booklet obliku. Autorica priručnika je Željka Knezović, viša savjetnica za informatiku, a grafički ga je dizajnirao Darko Rakić, učitelj informatike.

Da bi se djeca što bolje zaštitila u online svijetu i da bismo ih pripremili za rizike na koje mogu naići, treba razgovarati s njima i zajednički osmisliti pravila prihvatljivog korištenja interneta. Pravila koja se usmeno dogovore, ispišite u obliku certifikata te osigurajte da ga svaki učenik potpiše i time potvrdi njihovo prihvaćanje. Ta pravila mogu s djecom pripremiti roditelji ili učitelji.
U nastavku donosimo dva primjera – za djecu do 12 godina starosti te za starije od 12 godina. Cilj izrade „Pravila prihvatljivog korištenja interneta“ je dati djeci jasne smjernice za sigurnije korištenje interneta te za promicanje rasprave o sigurnijem korištenju interneta i stvaranje sigurnosne granice.

Pravila za sigurnije korištenje interneta

Dodatni materijal:

• za djecu do 9 godina
  
• za djecu 9 – 12 godina
  
• za djecu od 12 i više godina

Autorica svih materijala je Viktorija Hržica, viša savjetnica za informatiku.

Za djecu

Iako su svi sadržaji pripremljeni za poučavanje djece o sigurnijem, odgovornijem i primjerenijem korištenju interneta, par njih napravili smo baš za djecu tako da ih mogu samostalno koristiti.

Kao i u stvarnome svijetu, i u virtualnom je okruženju potrebno poduzeti mnoge mjere predostrožnosti da bismo se zaštitili i ostali sigurni. Kako biste ipak bezbrižno plivali mutnim internetskim vodama, pripremili smo podsjetnik s mnoštvom savjeta koji će vas voditi u sigurnom korištenju interneta. Stoga krenimo koristiti internet MUDRO!
Početak je to teksta našeg novog priručnika sa savjetima za djecu kojeg je napisala Gordana Sokol, a grafički uredio Darko Rakić, oboje učitelji informatike. Pročitajte ga zajedno s djecom i potaknite ih da što više savjeta primjene u svakodnevnom korištenju računala i interneta.
Pogledati ga možete u flip obliku ili preuzeti u pdf inačici koja je pripremljena za dvostrani ispis u booklet obliku.
Priručnik za djecu – flip inačica
Priručnik za djecu – pdf inačica

Dostupne su prve dvije obrazovne igre u seriji Radoznalci u akciji “Sigurniji internet za djecu i mlade”. Igre obrađuju dvije teme iz područja sigurnosti djece: Zaštita osobnih podataka i Sigurnost na društvenim mrežama. Teme je obrađena kroz niz kratkih priča koje djecu stavljaju u problemske situacije kakve susreću na internetu. Djeca igru mogu rješavati samostalno jer je uz svako pitanje pripremljen i savjet koji im objašnjava moguće probleme i posljedice raznih postupaka i oblika ponašanja na internetu.
Igre mogu biti upotrijebljene kao motivacijski dio nastavnog sata o sigurnijem, primjerenijem i odgovornijem korištenju interneta, ali i kao podloga za razgovor roditelja s djecom o važnosti čuvanja i zaštite osobnih podataka te druženja s prijateljima, kako u stvarnom, tako i u virtualnom okruženju.

Skraćena poveznica na igru Zaštita osobnih podataka: http://bit.ly/igra1

Poveznica na igru Sigurnost na društvenim mrežama

Za učitelje, nastavnike i stručne suradnike

Sve dosad spomenute sadržaje lako je primijeniti i u školskom okruženju, no naše kolegice napisale su i posebne pripreme za nastavu kako biste lakše obradili pojedine teme iz područja sigurnosti na internetu sa svojim učenicima. Pripreme su prilagođene pojedinim uzrastima djece, a ako vam zatrebaju za starije ili mlađe – slobodno ih prilagodite svojim potrebama.

Za učenike nižih razreda – autorica, Suzana Delić, učiteljica razredne nastave i informatike.

• Pišem svoje ime, ali pazim kamo s njime! – priprema za nastavu i uvodna igra asocijacija
• Čuvaj me… Čuvam te…- priprema za nastavu i igra bingo

Za učenike viših razreda – autorica, Marina Kulaš, dipl. ing. elektrotehnike.

• S elektroničkom poštom nema šale – priprema za nastavu
• Facebook radionica – priprema za nastavu, listić, neobvezna uvodna anketa

Za učenike srednjih škola – autorica, Sonja Lušić Radošević, prof. matematike i informatike.

• Opasnosti na internetu – priprema za nastavu

Preveli smo i prilagodili pripreme za nastavu koje je napravio Insafeov tim:

• Nastavna jedinica – Povezivanje generacija
• Nastavna jedinica uz ovogodišnji video

Pripremili smo i hrvatske inačice postera o prihvatljivom korištenju interneta, sa savjetima za sigurno koračanje e-prostorom. Dostupne su dvije inačice: za djecu 6 – 11 godina i 11 – 16 godina, a ti posteri su originalno objavljeni kao dio Insafeove “Back to School” kampanje.

Nadamo se da će vam pripremljeni sadržaji i savjeti pomoći da se snađete u digitalnom svijetu – zajedno i sigurno.

Povezivanje generacija za sigurniji internet

Lidija Kralj

U 70 zemalja svijeta, 7. veljače 2012., obilježen je Dan sigurnijeg interneta. Inicijativa pokrenuta 2004. godine s ciljem podizanja razine osviještenosti o potrebi sigurnog i odgovornog korištenja “mreže svih mreža”, osobito među djecom i mladima. U Hrvatskoj se inicijativi kao organizator pridružilo Ministarstvo uprave te niz udruga, organizacija, javnih tijela i tijela državne uprave te tvrtki.

Povodom Dana sigurnijeg interneta Ministarstvo uprave organiziralo je zajedničko predstavljanje niza projekata i aktivnosti naših prijatelja i partnera, kojima je cilj promicanje sigurnijeg korištenja interneta među djecom i mladima. Naša je želja bila zajedno prenijeti poruku kako je korištenje tehnologije i interneta poželjno, ali da ono treba biti sigurno i odgovorno. Stoga je prije svega važno upoznati roditelje, djecu i mlade, ali i širu javnost, sa savjetima za sigurno korištenje interneta, naučiti djecu i mlade da u virtualnom svijetu poštuju svoje sugovornike i da poštuju svoju privatnost, ali i privatnost drugih. Ukratko, moramo naučiti djecu i mlade kako postati dobar cyber građanin – istaknuo je Darko Parić, pomoćnik ministra uprave za e-Hrvatsku.

Ovogodišnje obilježavanje Dana sigurnijeg interneta, zbog vremenskih je prilika organizirano u zagrebačkom Avenue Mallu. Svoje aktivnosti, projekte i sadržaje predstavili su: Ministarstvo uprave, Hrvatska agencija za poštu i elektroničke komunikacije, Hrabri telefon, Hrvatska akademska i istraživačka mreža – CARNet, Agencija za zaštitu osobnih podataka, NetAkademija, Algebra, Microsoft Hrvatska, Udruga “Suradnici u učenju“ i Osnovna škola Veliki Bukovec.

Dan sigurnijeg interneta u svijetu se i u Hrvatskoj obilježava drugi utorak u veljači, s ciljem promocije važnosti sigurnijeg i odgovornijeg korištenja informacijskih tehnologija. Krovna organizacija INSAFE svake godine odabire temu kojoj se posvećuje posebna pozornost, a ove je godine u centru povezivanje generacija – djece, roditelja, baka i djedova, u zajedničkom i sigurnom otkrivanju digitalnog svijeta.

O važnosti sigurnog korištenja informacijsko-komunikacijskih tehnologija među djecom i mladima govore i nedavna europska istraživanja, koja pokazuju kako 26 % djece ima otvoren profil na jednoj od društvenih mreža te da djeca različite dobi nemaju digitalne vještine, iako su uvjerena da imaju. Nadalje, 12 % djece u dobi od devet do šesnaest godina bilo je izloženo štetnom, odnosno prijetećem sadržaju na internetu, a čak 56 % roditelja čije je dijete primilo takve poruke uopće toga nije svjesno. 44 % djece smatra da roditeljsko posredovanje ograničava njihove aktivnosti na internetu.

Prema istraživanju EU Kids Online, angažman učitelja u vezi dječjeg korištenja interneta najniži je kod djece starosti devet do deset godina. Zanimljivo je da više od trećine djece tvrdi da zna više o internetu od svojih roditelja, a gotovo tri četvrtine kaže da im prilikom korištenja interneta pomažu vršnjaci. Ipak, o sigurnijem korištenju interneta većina djece informacije dobiva od roditelja, učitelja ili rođaka. Bez obzira na dob, koristimo li internet jednom mjesečno ili više puta dnevno, svatko od nas može i treba pridonijeti razmjeni znanja, međusobnom razumijevanju i svladavanju online vještina i sigurnijeg korištenja interneta, jer na nama odraslima je odgovornost stvaranja sigurnijeg interneta za djecu – rekla je Lidija Kralj, profesorica matematike i informatike u Osnovnoj školi Veliki Bukovec te voditeljica projekta „Sigurniji internet za djecu i mlade“ udruge „Suradnici u učenju“.

Aktivnostima vezanim uz online sigurnost djece pridružio se i Microsoft Hrvatska. Organizirane su brojne radionice i treninzi te niz drugih obrazovnih sadržaja.
Popularnost društvenih mreža, uz razvoj i korištenje ostalih sadržaja i oblika komunikacija na internetu, svakodnevno povećava izloženost djece i ostalih korisnika po pitanjima privatnosti i online sigurnosti, bez obzira na dobnu skupinu. Većina roditelja je svjesna mogućih opasnosti koje prate dječje online aktivnosti te razgovara s djecom. Ipak, to često nije dovoljno, a i sam internet neprestano se razvija i mijenja. Stoga se svi moramo aktivno uključiti u zaštitu djece. Microsoft u Hrvatskoj i svijetu pomaže roditeljima omogućavajući im bolju zaštitu djece, prvenstveno podrškom njima i nastavnicima u obrazovanju, ali i kroz ponudu Microsoftovih tehnoloških alata – istaknuo je Ivan Vidaković, direktor Microsofta Hrvatska.

Online sigurnost u Hrvatskoj: anketa Učilišta Algebra

Tijekom obilježavanja Dana sigurnijeg interneta Učilište Algebra provelo je anketu o online sigurnosti. Među ispitanima, njih 56 % smatra da dobro poznaje problematiku sigurnosti na internetu, a čak 25 % jako dobro. S druge strane, među ispitanicima je i gotovo 20 % onih koji se svakodnevno koriste internetom, kupuju na internetu, no nisu svjesni mogućih opasnosti neopreznog korištenja koje za posljedicu može imati krađu identiteta, osobnih podataka ili brojeva kreditne kartice, iznude, ucjene te verbalno nasilje. Većina ispitanika, njih 44 %, najviše se boji krađe broja kreditne kartice, 22 % strahuje od krađe osobnih podataka s računala, dok se 22 % uopće ne boji mogućih internetskih opasnosti.

 

Pogled na „SID 2012“

Snježana Babić

Zajednica Suradnici u učenju je sa svojim aktivnostima koje se provode u okviru akcije „Sigurniji internet za djecu i mlade“ (SID 2012) sudjelovala u obilježavanju Međunarodnog dana sigurnosti interneta u Rijeci i Puli.

U Rijeci, 7. veljače 2012. godine, ostvaren je događaj pod nazivom „Sigurnost djece i mladih na internetu“ organiziran u suradnji s djelatnicima riječkog muzeja računala i informatičke tehnologije – PEEK&POKE. Događaj je bio obrazovnog i zabavnog karaktera kojeg upravo promovira vodstvo ovog jedinstvenog muzeja i jednog od značajnijeg u ovom dijelu Europe. Sudionici događanja bili su učenici, roditelji i nastavnici riječke OŠ „Fran Franković“ te nastavnici i srednjoškolci opatijske Hotelijersko – turističke škole. Sastavni dio programa bila je prezentacija digitaliziranih radova učenika od I. do VIII. razreda OŠ „Fran Franković“ s kojima su učenici pod vodstvom profesorice Karmen Toić-Dlačić sudjelovali na prošlogodišnjem natjecanju koje je, kao i ove godine, organizirala zajednica Suradnici u učenju. Na početku programa sudionike su kroz muzej proveli djelatnici i jedni od osnivača muzeja: Kristian Benić – Kile i Svetozar Nilović – Tozo od kojih su se mogle čuti razne zanimljivosti o djelovanju i životnom vijeku izložaka, a kojih je više od tisuću.

Tako je za posjetitelje bilo zanimljivo vidjeti računala koja su još uvijek u funkciji, a na čijim zaslonima se raspoznaju samo dvije boje, zatim računala koja su radila i koja još uvijek rade na bušene kartice te mehaničke kalkulatore koji se oblikom, veličinom i izgledom ne mogu povezati s današnjim džepnim računalima na dodir i još mnoge zanimljivosti o kojima bi se moglo napisati mnogo više, o čemu svjedoči i digitalnim fotoaparatom „uhvaćen“ pogled ovih osnovnoškolaca.

Nakon obilaska muzeja uslijedilo je predavanje djelatnika i jednog od osnivača muzeja Tomislava Ribičića – Ribe na temu „BBS: Kako je krenulo umrežavanje i prve opasnosti“. Tijekom predavanja sudionicima je prikazan način povezivanja računala s vrlo starim modelom modema i slušalicom vrlo starog modela telefona te je usporedno prikazan dio iz filma u kojem se dječak osnovnoškolskog uzrasta s identičnim modelom modema priključuje na mrežu svih mreža – internet.

Iz prošlosti i prisjećanja na prve prednosti, ali i na prve vrste problema koje je sa sobom donio internet, uslijedio je „povratak“ u sadašnjost i „susret“ s prednostima i nedostatcima današnjeg digitalnog svijeta kroz predavanje članice zajednice Suradnici u učenju Snježane Babić, na temu „SID 2012“. Zanimljivo je spomenuti sam način izvođenja predavanja u fizičkom smislu. Sudionici su bili u centru događanja ispred kojih je bilo samo platno za projekciju slajdova prezentacije, a predavačica je bila sastavni dio publike. Ovogodišnji cilj SID 2012 je povezivanje generacija, zajedništvo, obrazovanje, stoga je ovaj kontekst bio izuzetno zanimljiv. U opuštenom ozračju okruženi muzejskim izlošcima učenici su se uključili u sam tijek predavanja i to primjerima iz njihove prakse. Tako su se mogli čuti sljedeći pozitivni i negativni komentari:
„Volim igrati online igrice jer mogu tako učiti strane jezike.“
„Uvijek pitam nastavnicu ili roditelja za savjet kako se ponašati u društvenoj mreži.“
„Kad me netko pita da ga prihvatim za prijatelja, ja to uvijek učinim bez razmišljanja.“
„Netko je objavio moje slike na društvenoj mreži, a mene nije pitao i ja sam zato bio tužan.“

Na kraju predavanja uslijedio je razgovor i s nastavnicima koji su progovorili o problemima s kojima se susreću njihovi učenici tijekom rada na internetu na koji se spajaju i putem mobilnih uređaja, stoga su pohvalili ovaj obrazovno-zabavni događaj u Rijeci što se može promatrati i kao potvrda ovogodišnjoj dobroj suradnji članova zajednice Suradnici u učenju i djelatnika muzeja Peek&Poke.

Akciji Sigurniji internet za djecu i mlade pridružila se i OŠ „Mote Zaro“ iz Pule. Ravnateljica Branka Sironić, prof. ped. te psihologinja Lucija Modrušan i knjižničarka Dragica Pršo organizirale su predavanje 10. veljače s početkom u 11.00 sati na koje su pozvale predavača zajednice Suradnici u učenju. Predavanje na temu „SID 2012“ održala je profesorica Snježana Babić, članica zajednice Suradnici u učenju, a sudionici događaja bili su roditelji, predstavnici Vijeća roditelja, nastavnici i drugi djelatnici škole te učenici nižih i viših razreda. Tijekom predavanja ostvarena je interakcija između učenika, roditelja, nastavnika i predavačice. Posebnu pozornost privuklo je pitanje: „Znaš li s kim razgovaraš?“ na koje su učenici reagirali komentarima poput:
„Uvijek skrivam svoj identitet na internetu.“
„Uvijek pitam roditelje ili nastavnike koje podatke mogu objaviti na internetu.“
„Uvijek dodam na društvenoj mreži svakoga tko želi da budem njegov prijatelj
Za računalne online igre izjavili su: „Znam da računalne igrice stvaraju ovisnost.“

Učenici koji gotovo svakodnevno izmjenjuju iskustva iz fizičkog i digitalnog svijeta, kao i osviješteni, ali i ohrabreni roditelji u želji za pomoći sebi i drugima posebnu pozornost usmjerili su na temu Zaštite od cyber nasilja. Budući da se kroz akciju SID 2012 pozivaju sve generacije na zajednički doprinos u stvaranju sigurnijeg digitalnog svijeta, sudionici su kroz predavanje pozvani da uključe sve članove obitelji bez obzira na poznavanje rada na računalu i internetu jer je virtualni svijet u mnogim elementima preslika fizičkog svijeta. Na kraju predavanja ravnateljica Branka Sironić, prof. ped. uručila je Zahvalnicu za sudjelovanje predavačici i zajednici Suradnici u učenju.

Kratki pogled na oba događaja:

Posebno je bilo zanimljivo slušati komentare učenika nižih razreda OŠ koji su se jednostavno rodili u vrijeme intenzivnog razvoja informacijske i komunikacijske tehnologije, a koji prema Marc Prensky [1] pripadaju grupi „digitalnih urođenika“. Uporaba informacijsko – komunikacijske tehnologije za ovu grupu učenika je sasvim prirodna i normalna akcija u svakodnevnom životu i to kroz rješavanje školskih i domaćih zadataka pa do zabave. Iz interakcije s ovom grupom učenika, bez obzira na grad u kojem odrastaju, može se zaključiti da ova generacija ima jednostavno drugačiji pogled na rad s novom tehnologijom, a u isto vrijeme kao i u fizičkom svijetu ima potrebu za zaštitom i usmjeravanjem od strane svojih roditelja, svoje obitelji i nastavnika koji su sastavni i vrlo odgovorni dio njihovog procesa koji se zove odrastanje.

Zahvaljujemo se ovom prilikom svim sudionicima događaja u Rijeci i u Puli te im želimo puno uspjeha u daljnjem radu.

Literatura:

[1] Prensky, M: Digitalni urođenici, digitalni pridošlice, Edupoint V, CARNet, 2005
[2] Fotografije su preuzete od djelatnika riječkog muzeja informatike Peek&Poke
[3] Fotografije su preuzete od djelatnika OŠ „Monte Zaro“ Pula

Izvješće o provedbi projekta „Sigurniji internet za djecu i mlade“

Antonija Mijatović

Ove školske godine i Osnovna škola „Marije i Line“ u Umagu odlučila se odazvati pozivu Udruge „Suradnici u učenju“ te smo se uključili u njihov projekt: „Sigurniji internet za djecu i mlade“.

Napravili smo radionicu vezanu za potencijalno rizične situacije na internetu te smo navedene radionice proveli u odjeljenjima 7. razreda naše škole. U projektu je sudjelovalo ukupno 85 učenika.

U sklopu radionice učenici su dobili posebno pripremljene radne listove na kojima su bile opisane potencijalno rizične situacije (npr. Osoba želi od djeteta dobiti novac, Osoba želi seksualno iskoristiti dijete, Osoba želi ukrasti nešto vrijedno iz kućanstva, Osoba želi oteti dijete, Osoba koja želi psihički zlostavljati dijete). Učenici su radili u paru. Trebali su prvo iskoristiti svoju maštu i pokušati zamisliti na koje sve načine osoba s gore navedenim ciljem može iskoristiti internet da bi dobila ono što želi. Nakon toga učenici su trebali zamisliti kako se dijete osjeća u takvoj situaciji. Na ovaj smo način pokušali potaknuti suosjećanje kod učenika prema osobama koje su pretrpjele bilo kakav vid internetskog nasilja. Kao konačni zadatak, trebali su napisati na koji način spriječiti ovakve događaje ispravnom upotrebom interneta. Učenici su zatim u parovima izložili svoje zaključke.

Ovo su neki od njihovih zaključaka o prevenciji ovih rizičnih situacija:

1. Na društvenim mrežama prihvaćati samo ljude koje poznajemo ili nam ih preporuče naši prijatelji.
2. Ako se idemo sresti s nekim koga smo upoznali preko interneta, obvezno u pratnji trebamo povesti osobu od povjerenja.
3. Poštovati pravila o sigurnosti na društvenim mrežama te ograničiti pristup svojim slikama i osobnim podatcima korištenjem sigurnosnih sustava na društvenim mrežama.
4. Ne davati informacije o svom dnevnom rasporedu niti osobne podatke osobama koje nam nisu poznate.

Učenici su bili zadovoljni provedenim radionicama, a za sljedeći put su izrazili želju za primjenom modernih tehnologija pri provedbi ovakvih radionica.

Dan sigurnijeg interneta u petim razredima

Božena Ukić

„Ponovno novi zahtjev za prijateljstvom. Aha, ona ide u 5.a razred, da vidim tko mi je još slao… I on je peti razred. Ma baš me zanima mogu li im vidjeti profil… Joj, ona ima malog brata, uf, sve mogu vidjeti. Da vidim je li Ivan zaštitio svoj profil… Nije…“

Otprilike ovako je izgledao posjet na moj facebook profil. Imala sam dosta zahtjeva za prijateljstvom od učenika petih razreda, a kada sam kliknula na njihove profile vidjela sam da većina njih nema nikakvih zaštita niti ograničenja za posjetitelje. Tada sam odlučila održati prezentaciju kojom ću im skrenuti pozornost na važnost zaštite svog profila, svojih osobnih podataka, slika, objava…

Predavanje ih je zainteresiralo, a još više činjenica da postoje ljudi koji bi zlonamjerno upotrijebili njihovo ime, sliku, adresu stanovanja ili bilo koji drugi podatak koji upišu. Za krađe i provale u kuću kradljivcima mogu poslužiti podatci poput kućne adrese, ostavljanja statusa o dužim putovanjima, godišnjim odmorima ili sl. Rizično je na mrežu postavljati našu trenutnu lokaciju. Što se prijatelja tiče, važno je paziti koga dodajemo za prijatelja, posebno zbog činjenice da naša privatnost ovisi i o njima.

Važno je poštivati pravila: nećemo ostavljati svoje puno ime i prezime, adresu stanovanja ili škole, broj mobitela, obavijestit ćemo roditelje o svim novim elektroničkim ili chat porukama, nećemo se sastajati s nepoznatim osobama, nećemo sudjelovati u tračanju i širenju glasina o drugim ljudima putem interneta, nećemo se upuštati u prepirke i svađe na chatu, forumima i putem elektroničke pošte…

Još je važnije reći svojim roditeljima, skrbnicima, nastavnicima ili drugim odraslim osobama u koje imaš povjerenje ako te komunikacija putem interneta ili sadržaji koje dobivaš vrijeđaju, plaše ili su seksualne prirode. 

Nakon predavanja odradili smo malu radionicu u kojoj su učenici svoje postavke profila ograničili samo na prijatelje.

Bilo im je drago što sam im održala predavanje i upozorila na opasnosti o kojima nisu uopće razmišljali.

Sigurniji internet na satu razrednika

Dubravka Granulić

Dana 8. veljače 2012. na satu razrednika u 6. razredu (30 učenika) u OŠ Budaševo-Topolovac-Gušće pripremila sam radionicu s predavanjem o sigurnosti na internetu za svoje učenike. Razlog tome su komunikacijski problemi koje moji učenici imaju na svojim društvenim mrežama, a o kojima smo tijekom protekle i ove školske godine dosta razgovarali.

Za provođenje ovog sata izvrsno mi je poslužila prezentacija „Sigurniji interenet za djecu i mlade“ koju sam preuzela sa stranice „Suradnici u učenju“, a potom ju uklopila i prilagodila svom težištu interpretacije.

Smjestili smo se u informatičku učionicu te nakon najave da ćemo danas razgovarati, misliti i izjašnjavati se o problemima koje postoje ili ih imamo na internetu, učenici su se nasumice podijelili u dvije skupine koje su stale jedna nasuprot druge. Između njih na podu sam povukla liniju crvenom kredom i rekla da je to linija povjerenja. Uputila sam ih o postupku: čitat ću tvrdnje vezane uz našu današnju temu, a oni na njih odgovaraju svi u isto vrijeme tako da ako o toj tvrdnji misle potvrdno, stanu uz crvenu liniju, a ako o toj tvrdnji misle negacijski, ostaju na mjestu.

Ovo su tvrdnje koje sam postavljala, a nakon svake tvrdnje slikala sam njihovu reakciju:

1. Koristim internet svakoga dana. (Svi su učenici pristupili liniji povjerenja, odnosno odgovorili potvrdno.)
2. Na internetu mi se ne može dogoditi ništa loše ako samo sjedim kod kuće za računalom. (Svi su učenici ostali na svome mjestu, odgovorili su negacijski.)
3. Na internetu se želim zabaviti i ne brinem o sigurnosti. (Pet učenika je ostalo na mjestu. Većina njih odgovorila je potvrdno.)
4. Na internetu mi se ponekad dogode ružne stvari. (Šest učenika je ostalo na mjestu. Većina je odgovorila potvrdno.)
5. Imao/la sam neprijatna iskustva na internetu. (Pet učenika pristupilo je liniji. Većina nije odgovorila potvrdno.)
6. Znam sve o internetskoj sigurnosti i siguran sam. (Četiri učenika su ostala na svome mjestu. Većina tvrdi da sve zna o internetskoj sigurnosti.)
7. Mislim da ne znam dovoljno o sigurnosti i želio bih naučiti nešto novo. (Četiri učenika su pristupila liniji.)

Bila sam iskreno iznenađena njihovim izborom odgovora na posljednje i pretposljednje pitanje, a to je ujedno bila dobra najava sljedeće naše aktivnosti. U uvjerenju da su njihova saznanja o sigurnosti na internetu površna te da nisu dovoljno o tome informirani, nastavili smo sat kroz igru podjela na skupine.

Iz razredne kutije izvlačili su papiriće na kojima je pisalo Facebook, Myspace, Apple, KidSwirl, dok su četiri učenika izvukla papiriće na kojima je pisalo Taxi Facebook, Taxi Myspace, Taxi Apple i Taxi KidSwirl. Vozači taxija smjestili su se sa svojim „klijentima“ u četiri kutka učionice, a potom smo započeli razgovor o napisima na papirićima.

Neki učenici nikada nisu čuli za druge društvene mreže osim Facebooka, no oni koji su znali odmah su ih o tome obavijestili. Samo jedan učenik je registriran na društvenoj mreži KidSwirl, tri učenika nemaju uređene profile na nekoj društvenoj mreži, a njih dvadeset i četvero su svakodnevno na Facebooku.

Poveli smo razgovor i o mjestu njihova računala kod kuće. Njih devetero ima računalo u svojoj sobi i odvojeni su od pogleda roditelja, no tek njih petero izjasnilo se da ih roditelji kontroliraju i svako malo ulaze u sobu te imaju uvid u njihovo kretanje i rad na računalu. Nekolicina je izjavila da ih roditelji ne kontroliraju i ne ispituju o njihovom druženju na društvenim stranicama.

Na pitanje jesu li imali neugodna iskustva, upravo su učenici bez nadzora roditelja podigli ruku u zrak, a meni je to bio jasan znak da će tema mog sljedećeg roditeljskog sastanka biti upravo Sigurnost na internetu.

Sljedeća aktivnost uključivala je učenike koji su trebali u skupinama napisati svoja saznanja o određenim temama koje su kao naslovi bili istaknuti na papiru:

1. Podatci o nama koji postoje na internetu
2. Online igrice (Prednosti i nedostatci)
3. Zaštita podataka na društvenim mrežama (Što radimo kako bismo zaštitili svoje podatke?)
4. Kako se nosimo s problemima na internetu? (Ako na njih naiđemo)

Nakon desetominutnog razgovora unutar svojih skupina, učenici su iznosili svoja zajednička promišljanja. Grupa Facebook otkrila nam je da na internetu postoje njihovi osnovni podatci (ime i prezime, datum rođenja, škola koju pohađaju, razred), slike i videozapisi te brojevi mobitela. Naglasili su da ne ostavljaju adresu stanovanja te da ne ostavljaju svoje podatke na sumnjivim stranicama. Nisu znali odrediti pojam sumnjive stranice. Zaključili smo da se svi ti njihovi podatci mogu zlouporabiti, a objasnila sam im pojam online reputacije te mogućnost da se njihovi sadržaji na internetu dijele. Nepoznanica im je bila činjenica da datoteke koje se jednom objave na internetu nikada ne mogu biti obrisane te da ih drugi prema njihovim objavljenim sadržajima mogu procijeniti.

Grupa MySpace raspravljala je o online igricama. Zaključili su da su prednosti online igranja dobra zabava, dopisivanje preko igrica, prijateljstvo, druženje i pomaganje. Nedostatci koje su uočili su umaranje, suzenje očiju i glavobolje, sastanci s nepoznatim osobama koje upoznaju na igrici te mogući susreti s pedofilima. Jedan je učenik tada ispričao svoje loše iskustvo na online igricama. Jedan mu je igrač registriran kao 39-godišnjak napisao da je majmun i glupan te da se makne jer ne zna igrati. Učenik je to shvatio kao šalu i nastavio je dalje igrati, iako ga je drugi igrač neprestano ometao u igranju.

Grupa Apple razgovarala je o zaštiti podataka na društvenim mrežama i zaključila da na društvenim mrežama treba dodavati samo one ljude koje poznaju te da igraju igrice koje ne traže gomilu podataka o njima. Svakako izbjegavaju one stranice koje nude novac ili igranje bilo kakvih nagradnih igara, a sve svoje podatke zaštićuju kvalitetnom lozinkom i jedinstvenim korisničkim imenom. Dvojici učenika iz te skupine netko je dešifrirao lozinku te su njihovi podatci na Facebook profilu bili izmijenjeni, a slike izbrisane te dodane neke na kojima nisu bili oni. Jedan od njih je zatražio pomoć roditelja, a drugi se nedavno požalio meni te smo zajedno uklonili problem i dobro zaštitili profil novom lozinkom.

Skupina KidSwirl bavila se problemima na koje nailaze i načinima njihova rješavanja. Smatraju da je najbolje odmah reći roditeljima, ne posjećivati više tu stranicu, a na Facebooku prijaviti ili blokirati osobu. Nekoliko učenika prijavilo je tada da su im neki nepoznati ljudi u inboxu ostavljali neprimjerene poruke s agresivnim namjerama, dok je jedna učenica zatekla slike muškarca u crnim gaćicama. Iako su se drugi tome nasmijali, bili su iznenađeni i tek tada su osvijestili mogućnost da bi se cyber nasilje i sexting i njima mogli dogoditi. Na pitanje kako je učenica nakon toga reagirala, odgovorila je da je to odmah rekla mami, obrisali su slike i blokirali određenu osobu, a zatim učeničino računalo premjestili u dnevni boravak. Sada se više ne osjeća tako sigurno na internetu.

Potom su učenici počeli otkrivati svoje tajne aktivnosti, ali ću istaknuti jedan slučaj koji mi se učinio prilično mogućim. Jedan je učenik sa svojim starijim bratom otišao iz znatiželje na stranicu američkog chat roulettea na kojoj su se registrirali i tako vodili razgovor s nekim starijim čovjekom jer se na tim stranicama ne zna koga ćeš dobiti za razgovor. Ubrzo su prema njegovim pitanjima shvatili da se radi o nekom starijem čovjeku koji im je postavljao vrlo intimna i provocirajuća pitanja pa su brzo napustili stranicu. O tome nisu razgovarali sa svojim roditeljima jer su bili sigurni da bi oni to kritizirali. Bili smo zapanjeni njegovom pričom, a ja najviše, jer sam tada prvi puta čula za takve stranice te sam odlučila upozoriti roditelje na tajne aktivnosti njihove djece.

S obzirom da smo već u razgovoru objasnili pojmove blogging, društvene mreže, cyber nasilje, online reputacija, online igrice i sexting, prezentaciju preuzetu sa stranice „Suradnici u učenju“ nisam prikazala u cijelosti. Svoje predavanje temeljila sam na statističkim podatcima o korištenju interneta u svijetu, o tome što rade djeca na internetu u određenim dobnim granicama, uputila ih na online knjigu „Sigurno ponašanje u digitalnom svijetu“, objasnila načine kako rješavati probleme sigurnosti na internetu te su potom prepisali u svoje bilježnice internetske adrese na kojima mogu zatražiti informacije: ucitelji.hr,sigurnost.tvz.hr, www.cert.hr, sigurnost.carnet.hr, www.cnzd.org, www.hrabritelefon.hr, www.microsoft.com/protect.

U konačnici, učenici su pokazali interes da o našem satu razrednika naprave glogove u našoj virtualnoj učionici na mrežnoj stranici www.edu.glogster.com i tako zabilježe svoje znanje, iskustva i preporuke drugim učenicima. Projekt koji sam im zadala još je u izradi i učenici vrijedno rade, a kako izgledaju zadatci na projektnom glogu, možete pogledati ovdje.

Nastavna tema je zaista aktualna i može se obraditi kroz raznovrsne nastavne metode i oblike. Ovaj je nastavni sat uspio u cijelosti, iako nisam vjerovala da bi se učenici s lakoćom mogli izjašnjavati o svim svojim neugodnostima. Mislim da je promjena razreda djelomično utjecala na njih kao i linija povjerenja na kojoj su se mogli izjasniti bez prozivanja i dizanja ruku, a ujedno su vidjeli kako drugi učenici o toj istoj tvrdnji razmišljaju.

Povezivanje u grupe sa zajedničkim zadatkom svakako ih je povezala s virtualnim svijetom u kojemu isto tako imaju svoje grupe i raspravljaju o nekim svojim temama. Svaka od metoda pružila mi je mogućnost zbližavanja s mojim učenicima, a ja sam ih koristila bez napora, jer sam kod pripremanja nastavnog sata imala na umu da ću možda od svojih učenika doznati informacije koje bi me mogle iznenaditi te da se neću postaviti pokroviteljski niti moralizirajuće. Sve informacije koje sam od njih dobila iskoristit ću za obrazovanje njihovih roditelja i ostalih kolega.

Spoznaja o tome da učim zapping generaciju ne užasava me kao nekolicinu mojih starijih kolega iz zbornice. U korištenju interneta vidim više prednosti nego nedostataka i potičem svoje učenike na kreativnost i njegovo pravilno korištenje, a oni pokazuju povjerenje učiteljima koji su in medias res. Mislim da je u tome budućnost te da puno možemo naučiti od svojih učenika, a digitalni svijet je posljedica ljudskog razvoja te ga dalje trebamo temeljiti na znanju i povjerenju.

Snježni DSI 2012

Ela Veža

Kako bi prosječni učitelj informatike obilježio DSI u svojoj školi? U petom razredu nakon odrađenog sata i odgledane priče kao što je „Beskonačna šuma“ ili nekog filmića, mogu se pozvati učenici da nacrtaju nešto u programu za crtanje. U šestom razredu odlično se uklapa izrada stripa u tekst procesoru, a mogu napisati (još bolje nacrtati) i slikopriču. Sedmaši mogu u proračunskim tablicama obraditi anketu o sigurnosti na internetu, a osmaši svoje prezentacije s kvizovima mogu prikazati učenicima nižih razreda.

Naravno, prosječni učitelj planirala i predavanje za roditelje.

A onda se dogodi da padne snijeg, u Dalmaciji, i sve stane. Baš u trenutku kad bi htjeli odraditi planirane aktivnosti. I što sad? Kako obilježiti DSI 2012? Od kuće? Sami? Možda se i može? Staviti obavijest na mrežnu stranicu škole? Pozvati učenike da malo prosurfaju po mnogobrojnim zanimljivim stranicama, naprave neki uradak i pošalju ga učiteljima. Valja pokušati, hoće li se tko javiti?

I upravo 7. veljače 2012. stiže prvo elektroničko pismo s radom učenice drugog razreda. Rad, naravno, odmah objavljujemo. Školske mrežne stranice ipak se čitaju. Stavit ćemo još koju poveznicu sa sadržajima o sigurnom ponašanju u online okruženju, ali i poneku sliku snijega (glavna tema se ne smije zanemariti). Polako pristižu i drugi radovi, i to ne samo radovi vezani za sigurnost na internetu. Učenici i učiteljice šalju svoje radove jer žele da budu objavljeni na mrežnoj stranici škole. Ravnateljica piše svoje prve obavijesti za našu mrežnu stranicu. Raduje se što uspješno dodaje slike, privitke i ostalo. Postaje prava mrežna urednica. Učiteljice traže dozvole za uređenje mrežnih stranica svog razreda! Školska mrežna stranica doživljava renesansu. Idemo dalje…

Mogu reći da je ovogodišnje obilježavanje (i to online) DSI u mojoj školi postiglo veliki uspjeh, a kako bismo rekli „školu (fizički) nije ni vidio“. I kako onda ne voljeti snijeg kad je toliko poticajan? Iako imamo još planova za ovu godinu, unaprijed se radujemo onom što će biti sljedeće godine (sa snijegom ili bez).

Programiranje igara na temu sigurnosti

Gordana Sokol

Ima li boljeg načina učenja od učenja kroz igru? Prema mišljenju mojih učenika, naravno da nema . Stoga se ove godine o sigurnosti učilo igrajući igre koje su, naravno, učenici sami programirali, testirali ih igrajući se te nakon dodatnog uređivanja i popravljanja, dali svojim školskim kolegama učenicima na ocjenjivanje .

Postavljeni izazov ili “Učiteljica se igra!”

Kako započeti sat i potaknuti učenike nekim dobrim uvodom koji je potpuno drugačiji od svih ostalih dosad započetih sati nastave, pitanje je koje mi se često vrti po glavi. Je li dobro/dozvoljeno izaći iz onih postavljenih metodičkih okvira te unijeti malo promjena u nastavu? Svakako nešto novo, dosad neviđeno ima dobar odaziv kod učenika, stoga sam odlučila sat dodatne nastave informatike započeti igrom. No, ne bilo kakvom igrom i ne na bilo kakav način. Ideja je bila učenike pričekati u kabinetu igrajući igru na temu sigurnost koju je prošle školske godine, u programu Kodu, izradio učenik mog bivšeg 8. razreda Tomislav Huđek.
Kako je ekran nastavničkog računala bio vidljiv na ploči putem projektora, učenici su pozdravljajući u nevjerici komentirali: “Učiteljica se igra!”. Odgovarajući na njihove pozdrave, ignorirala sam njihove komentare te se nastavila igrati :-). Naravno, nije prošla ni minuta kada su se redom počeli skupljati oko mog stola s bezbroj pitanja poput:

• Koja je to igrica?
• Odakle se može skinuti?
• Kako se upravlja likovima?
• Čemu služe kule?

Njihova pitanja bila su više nego dovoljna da se pokrene razgovor kako o sigurnosti, tako i o programiranju u programskom jeziku Kodu.

Za početak postavljanje i nastanjivanje svjetova

Izrada igrica zasluženo je pripala dodašima, učenicima petog i šestog razreda. Neki od njih već su se susreli s programskim jezikom Kodu, a neki ne. Prvi zadatak bio je osmisliti svoju igru. Ideje su bile razne. Neke više, a neke malo manje izvedive. No, sve su imale zajednički cilj: “Kroz igru naučiti što više o sigurnosti na internetu”.

Bez obzira na predznanje, učenici su se, u svega nekoliko minuta, primili posla i krenuli u istraživanje Kodua. Stariji učenici pomagali su mlađima u izradi svjetova, odabiru i postavljanju likova na teren i stvaranju okoliša igre. Ono što sam odmah primijetila je nedostatak kreativnosti koju inače u rad unose učenice, ovaj puta opravdano odsutne zbog natjecanja iz drugog premeta. Svi nastali svjetovi ostali su ravne četvrtaste ploče ukrašene tek pokojim stablom. Ni moj upit o sadnji cvijeća nije urodio plodom te je Koduova mogućnost umetanja cvjetne flore ostala neiskorištena.
Za sve one koji ipak žele u svoj svijet unijeti malo cvjetne flore, evo kratkog objašnjenja kako to učiniti. Sam postupak umetanja vrlo je lak. Potrebno je upotrijebiti Path Tool: Add or Edit Paths, na željenom mjestu na terenu kliknuti desnom tipkom miša i iz izbornika odabrati mogućnost Add Flora te jednostavno pokazivačem miša nacrtati stazu na kojoj će rasti cvijeće. Za dodatno uređivanje, klikom na čvor staze desnom tipkom miša posađenom cvijeću može se promijeniti visinu (Change Height) ili pak oblik (Change Type).

Ideja svih igara bila je slična. Svi učenici odlučili su se za labirint kroz koji se prolazi odgovaranjem na pitanja o sigurnosti. Način na koji su učenici osmislili labirinte bio je različit. Neki su se odlučili za labirinte sa zidovima, dok su drugi kao prepreke koristili drveće. Naravno, bilo je tu i različitih načina postavljanja pitanja i odgovaranja na njih. Opisat ću samo neke najzanimljivije.

Postavljanje pitanja o sigurnosti

Programiranje kretanja robota upoznali smo kroz nekoliko primjera koje smo zajedno programirali. Većina učenika odlučila se za kretanje pomoću pokazivačkih strelica na tipkovnici jer se ova kombinacija koristi u mnogim igrama koje učenici inače igraju. Ovdje se nećemo zadržavati na objašnjavanju programiranja kretanja robota već ćemo vas uputiti na članak o programskom jeziku Kodu koje je u svom kutku objavila Lidija Kralj: 1. KODU – kretanje i sakupljanje bodova.

Luka, učenik 6. razreda, je u svojoj igri iskoristio dva lika. Kodu je dobio ulogu ispitanika koji se kreće kroz labirint i odgovarajući na pitanja skuplja pozitivne i negativne bodove. Za svako točno odgovoreno pitanje dobiva se 10 bodova, dok se za svako netočno odgovoreno pitanje gubi 5 bodova.

Ulogu ispitivača znanja o sigurnosti djece na internetu dobila je kornjača. Nakon sudara Kodua i kornjače, kornjača postavlja pitanje na koje Kodu mora odgovoriti odabirom drva koje točno odgovara. Kako bi kornjača postavila pitanje, upotrijebljen je sljedeći programski kod:

Kako bi drveće “pričalo” i davalo ponuđene odgovore u obliku oblačića, upotrijebljen je sljedeći programski kod:

Kako bi Kodu skupljao bodove, svako drvo koje točno odgovara programirano je dodatnom linijom programskog koda: WHEN bump kodu DO score 10 points, dok je za odabir netočnog odgovora Kodu kažnjen oduzimanjem bodova na sljedeći način: WHEN bump kodu DO subtract 5 points.

Kako su se učenici odlučili za skupljanje bodova, bilo je potrebno postaviti neku bodovnu granicu za uspješno završavanje igre. Kako bi se omogućilo što većem broju igrača da uspješno završe igru, nije postavljena visoka bodovna granica. Na ovaj način učenici su željeli što više približiti igru djeci te ih uspjehom motivirati da što više puta odigraju igru i dobro zapamte sve savjete vezane uz sigurnost. Svaki igrač koji uspije skupiti 50 bodova uspješno završava igru i pobjeđuje. Kako izgledaju programski kodovi, možete pogledati na sljedećim slikama:

PRIKAZ DIJAPROJEKCIJE PREUZMI SVE

Kad Kodu priča priču i sluša priče drugih

S novom inačicom Kodua v1.2 na raspolaganje nam je stavljena i nova mogućnost u programiranju Kodua. Riječ je o novim pripovjedačkim značajkama koje omogućuju Koduu govor (mogućnost Said) i sluh (mogućnost Hear). Ove dvije nove mogućnosti mogu se koristiti i u kombinaciji, za primjerice postavljanje različitih uvjeta. No da ne duljimo, objasnit ćemo ove nove mogućnosti na primjerima.

Ideja igre: Sakupljanje dobrih savjeta o sigurnosti

Igru igraju dva igrača. Cilj igre je sakupiti sto bodova. Kodu mora skupiti što više predmeta/likova koji “pričaju” dobre savjete o sigurnosti, a izbjegavati sve one predmete/likove koji daju loše savjete. Kada pronađe dobar savjet, Kodu dobiva 5 bodova te se mora sudariti s predmetom kako bi predmet nestao i na taj način bi se onemogućilo protivniku da sakupi pozitivne bodove.

Likovi pričaju: Kako bi neki od likova pričao, a drugi likovi bi ih mogli čuti, potrebno je pomoću tagova tagirati njihove priče. Primjerice, želimo li da srce svake četiri sekunde kaže neki savjet o sigurnom korištenju interneta, programirat ćemo ga na sljedeći način: WHEN [Timer] [4 seconds] DO [say].

U okviru za upis teksta koji izgovara lik prvo postavljamo tag nekog imena na sljedeći način:

<tag savjet1> Nikad ne objavljuj svoje osobne podatke na internetu!

Savjet1 predstavlja naziv taga pomoću kojeg ćemo kasnije postavljati uvjete kod slušanja, a rečenica Nikad ne objavljuj svoje osobne podatke na internetu! je tekst koji će se ispisivati u oblačiću.

Ukoliko želite da jedan lik ispisuje različite savjete možete ih navesti svakog u novi red te odabrati hoće li se prikazivati u oblačiću slijedno ili pak slučajno odabrani. Također možete kombinirati dobre i loše savjete. Svaki je savjet tada potrebno označiti drugačijim tagom. Ovakvo višestruko označavanje omogućuje nam da isti lik priča dobre i loše savjete te da igrač mora dobro čitati što mu se savjetuje te odlučiti hoće li se dovoljno blizu približiti liku kako bi čuo njegov dobar savjet i sakupio bodove ili ne.

Naravno, kod postavljanja uvjeta slušanja morat ćemo upotrijebiti mogućnost slušanja objekata koji se nalaze blizu nas. Primjerice, čuje li Kodu blizu sebe dobar savjet dobit će pet bodova, no čuje li loš savjet gubi tri boda.

Kako bi Kodu znao o kojem se savjetu radi kod slušanja ćemo upotrijebiti naziv oznake, taga koju smo upotrijebili za pojedini savjet: WHEN [hear][heart][said][close by] DO [score][5 points][red].

U okviru [hear][say] upisujemo odgovarajući tag na sljedeći način: <tag savjet1> bez teksta koji je lik izgovarao. Ovo nam omogućuje da sve dobre savjete o sigurnosti tagiramo jednim tagom, a sve loše savjete drugim tagom.

Interakcija među likovima

Mogućnost slušanja i pričanja omogućuje nam postizanje i interakcije među likovima. Primjerice, kako bi se Kodu zahvalio na dobrom savjetu za sigurno korištenje interneta, možemo ga programirati da svaki put kad čuje dobar savjet <tag savjet1> odgovori na sljedeći način:

U prozoru odgovora upotrijebit ćemo novi tag:

<tag hvala> Super savjet! Hvala!, koji ćemo upotrijebiti za programiranje likova.

Svaki put kad likovi čuju Koduovu zahvalu odgovorit će mu sa smiješkom. U ovu svrhu upotrijebili smo sljedeći programski kod: WHEN [hear][kodu][said] DO [say][random], gdje Random služi za slučajno mijenjanje boje oblačića u kojem se ispisuje poruka.

PRIKAZ DIJAPROJEKCIJE PREUZMI SVE

Na kraju umjesto zaključka, naša je poruka: “Učimo o sigurnosti na internetu igrajući se!”

(TJE)Dan sigurnijeg interneta u I. osnovnoj školi Čakovec

Ivana Ružić

ključne riječi: I. osnovna škola Čakovec, sigurnost, internet, učenici, radovi

Sažetak

I ove godine I. osnovna škola Čakovec vrlo se rado uključila u obilježavanje Dana sigurnijeg interneta te je Dan sigurnijeg interneta produljen na cijeli tjedan. U akciju su se uključili svi učenici predmetne nastave koji polaze izbornu nastavu informatike, a posebno smo ponosni što su se ove godine u akciju uključili i učenici razredne nastave sa svojim učiteljicama. Krenimo od najmanjih…

Učenici 1. c razreda sa svojom učiteljicom Veronikom Šantek vrlo su živo i veselo raspravljali o računalima, internetu, prepričavali što i kako rade na računalima, što im se sviđa, a što bi mijenjali… Nakon predavanja i razgovora, zajednički su zaključili da su računala vrlo korisna i da nas mogu na različite načine zabaviti, ali druženje s prijateljima iz školskih klupa im je puno draže te su prionuli poslu i nacrtali svoja računala iz bajke. Sve likovne radove objedinili su u zajedničku digitalnu slikovnicu.

Učiteljica Marija Marcijuš, za svoje učenike 2. c razreda, također je pripremila predavanje o računalima i internetu, prednostima i nedostatcima. Učenici su pažljivo slušali predavanje te se vrlo aktivno upustili u raspravu o ovoj temi. Svi vole računala, ali znaju da računala mogu naštetiti našem zdravlju, da računalima prijete virusi, a na internetu mogu sresti zločeste i opasne ljude. Nakon razgovora, svoje druženje s računalima učenici su prikazali likovnim radovima i kratkim sastavcima. Radove i sastavke objedinili smo i izradili još jednu malu digitalnu slikovnicu.

Učenici 3. b razreda već su upoznali školsku informatičku učionicu sa svojom učiteljicom Anitom Vadas. Naime, oni od prvog razreda pohađaju informatičku grupu koju vodi njihova učiteljica. Upoznali su alat za pisanje i uređivanje teksta, izradu prezentacija, naučili su kako pretraživati internet te su,naravno, naučili mnogo o dobrim i lošim stranama interneta. Sve što su naučili prikazali su crtežima koje možete vidjeti ovdje, a dvoje učenika je samostalno izradilo prezentacije o internetu.

Učenici 4. c razreda i njihova učiteljica Dragica Vojković također su sa velikim zanimanjem slušali i raspravljali o sigurnosti na internetu. Ovdje se vrlo živo raspravljalo i o Facebooku, smiju li napraviti svoje profile ili ne? Tko sve ima svoj Facebook profil i što na njemu radi? Raspravljalo se o opasnostima koje nam prijete na internetu, a posebice na društvenim mrežama. Nakon rasprave, učenici su izradili crteže svojih računala iz mašte. Svi radovi su objedinjeni u digitalnu zbirku.

U akciju Sigurniji internet 2012. uključili su se i učenici 4.d razreda sa učiteljicom Nadicom Podvezanec. Raspravljajući o prednostima i nedostatcima interneta i ovdje smo pronašli prave male poznavatelje računala i interneta. Učenici su također nacrtali svoja računala iz mašte, crtežima predstavili dobre i loše strane računala i interneta te sve zajedno objedinili u još jednu razrednu digitalnu slikovnicu.

Učenici šestih, sedmih i osmih razreda koji polaze izbornu nastavu informatike su zajedno s učiteljicom Ivanom Ružić obilježili Dan sigurnijeg interneta različitim predavanjima i radionicama. S velikim zanimanjem istražili smo i proučili sve sadržaje koje je za nas pripremilo uredništvo portala Učitelji.hr pa smo tako upoznali e-bonton, priručnik za djecu, igrali obrazovne igre, naučili više o privatnosti na Facebooku itd. Nakon svakog predavanja i radionice učenici su izrađivali svoje obrazovne sadržaje. Šestaši su izrađivali svoj e-bonton i savjetovali su o prednostima i nedostatcima interneta pomoću alata za izradu stripova Toon Doo i Cartoon Story Maker te pomoću prezentacija. Učenici sedmog razreda izrađivali su mentalne mape u alatu Mindomo, a osmaši su se pobrinuli da nas sve upoznaju s alatima za održavanje sigurnosti računala te su različite alate prikazali pomoću mentalnih mapa. Svi učenički radovi objavljeni su na stranicama škole.

U obilježavanju Dana sigurnijeg interneta upoznali smo i djeda jedne učenice šestog razreda koji svakodnevno koristi Facebook. Djed je vrlo sretan što mu je ova društvena mreža omogućila komunikaciju s prijateljima i obitelji koja živi u inozemstvu, ali djed je vrlo brzo pronašao i ljude s kojima dijeli iste interese i hobije.

Cijelog smo tjedna mnogo radili i vrlo smo zadovoljni što smo se svi udružili oko zajedničkog cilja – naučiti kako naš omiljeni internet učiniti sigurnom okolinom za učenje i zabavu.

Obilježavanje Dana sigurnijeg interneta u Radoboju

Ivanka Švaljek

I ove školske godine odlučila sam provesti poneke školske i domaće aktivnosti vezane uz obilježavanje Dana sigurnijeg Interneta, za što sam odvojila po dva školska sata te nekoliko sati rada na izvannastavnim aktivnostima informatičke grupe kako bi rezultat bio što bolji i kvalitetniji.

Školska aktivnost

1) Upoznavanje učenika s temom Dana sigurnijeg Interneta.

2) Rasprava o dobrim i „lošim“ iskustvima vezanim uz sigurnost (tablica na ploči: dva stupca dobre/loše strane interneta i učenici upisuju svoje komentare), iz čega se moglo zaključiti da se učenici ponašaju doista odgovorno.

Domaća zadaća

Učenici su trebali napraviti plakat, strip, crtež, igrokaz i slično o sigurnosti na internetu. Sami su birali temu iz ponuđenog izbora (dobili su nastavne listiće s popisom tema), a također su mogli i sami predložiti način na koji će obraditi navedenu temu i predstaviti ju. U svakome razredu, učenici su odabrali najbolji rad i učenika koji će predstaviti razred 8. veljače 2012. u 13.00 sati kada smo imali kratku priredbu (20 minuta) posvećenu Danu sigurnijeg interneta.

Izvannastavna aktivnost

Učenici su upoznati s natječajem Sigurniji Internet za djecu za predaju radova do 20. veljače 2012. godine. Predložila sam im mogućnosti uključivanja kroz različite načine: izradom kratkih filmova, prezentacija, kvizova, asocijacija, bojanka, stripova, animacija… Zajedno s učenicima pregledali smo radove te popunili prijavni obrazac i poslali radove na natječaj. Ukupno smo prijavili 12 učeničkih radova o kojima će odlučiti komisija.

Preporuke

1. Predstavila sam nekoliko važnih mrežnih stranica i ponudila velik broj poveznica za samostalno istraživanje.
2. Preporučena im je igra Radoznalci u akciji – „Sigurniji Internet za djecu i mlade“ – Zaštita osobnih podataka, a na našoj školskoj stranici postavljena je poveznica na tu igru.
3. Roditelji, učenici i učitelji pozvani su na školsku priredbu, 8. veljače 2012. u 13.00 sati (pozivnica – učenički rad – školska mrežna stranica).

Završne aktivnosti

1. Dobiveni učenički radovi, nakon pregleda i predstavljanja pred razredom, predstavljeni su 8. veljače 2012. godine u galeriji sportske dvorane na školskoj priredbi posvećenoj Danu sigurnijeg interneta.
2. Radovi su tematski grupirani i objavit ćemo ih na našoj školskoj mrežnoj stranici.
3. Učenici koji nisu u potpunosti udovoljili zahtjevima, dobivaju upute i prijedloge kako napraviti ispravke.

Učenici su:

• ponovili nešto o projektnim zadatcima,
• naučili da se javno ne može objaviti sadržaj koji je pravopisno netočan,
• stekli iskustvo u radu s novim alatima, (pr. FreeMind)
• proučili nekoliko mrežnih stranica,
• pogledali barem dva videomaterijala o sigurnijem internetu (pr. „Znaš li s kim razgovaraš?“),
• podsjetili se da sadržaje koje koriste kao izvor svog rada moraju navesti.

Budući da je ovo bila zadaća svim učenicima i želja mi je da bude čim više petica, još uvijek dajem upute kako što uspješnije napraviti zadatak. Na uloženome trudu i vremenu nije mi žao, jer sam učenike upoznala i na malo drugačiji način, a i projekt nas je samo još više zbližio. Nadam se da će učenici biti pažljivi i odgovorni u donošenju odluka na mreži upravo na način kako su to i istaknuli u svojim radovima i prezentacijama.

Zaključak

Ovako detaljno razrađen projekt urodio je vrlo dobrim rezultatima.

Vrlo sam ponosna na dobivene radove i način na koji smo obilježili ovogodišnji Dan sigurnijeg interneta. Prvo smo učeničkim radovima: stripovima, crtežima, plakatima, savjetima itd. u cilju što veće sigurnosti i opreznosti uredili prostor gdje se priredba održavala, a potom je započeo i sam program gdje su učenici izlazili na pozornicu i predstavljali svoj razred, s time da želim naglasiti da je svaka prezentacija imala poruku i savjete za sigurnije surfanje.

Roditelji na Facebooku

Jasminka Gerin

Ovogodišnja tema za Dan sigurnijeg interneta 2012. pod nazivom „Povezivanje generacija kroz međusobno poučavanje – Otkrijmo digitalni svijet zajedno… Sigurno!” potaknula me je na radionicu s roditeljima na roditeljskom sastanku.

Mjesto održavanja radionice:
OŠ „Braća Bobetko“ Sisak, informatička učionica

Vrijeme održavanja radionice:
14. 2. 2012. godine u 17.30

Roditeljski sastanak razrednog odjela 7.d

Sudionici:

Roditelji: Jasna Avramovska, Islam Alić, Sanja Novosel,Marina Baltić, Vesnica Čabraja, Maida Džaferović, Dunja Matanović, Ankica Muratović, Miloš Nikolić, Marijana Ostić, Helena Rakočević, Armina Repac, Suad Sivić, Sanel Kekić, Tatjana Vojnović

Učenici: Petra Avramovska, Alen Alić, Igor Bogdan, Marija Butorac, Aleksandar Baltić, Silvio Čabraja, Meliha Džaferović, Lucija Matanović, Alma Muratović, Predrag Nikolić, Dorotea Ostić, Matija Rakočević, Alberto Repac, Adnan Sivić, Uzeir Tatarević, Matija Vojnović

Razrednica: Jasminka Gerin, dipl.ing.

Tema: Roditelji na Facebooku

Cilj radionice:

• suradnja učenika s njihovim roditeljima
• pomoć učenika roditeljima pri izradi profila na Facebooku

Tijek radionice:

Održala sam predavanje roditeljima Sigurniji Internet za djecu i mlade (koristila sam priručnik za roditelje o sigurnijem internetu za djecu i mladež s portala www.ucitelji.hr) te sam podijelila roditeljima brošure. Učenice Lucija Matanović, Alma Muratović, Dorotea Ostić izradile su na satu informatike, u sklopu aktivnosti Sigurnost na internetu, prezentaciju o Društvenoj mreži Facebook. Prezentacija je sadržavala korake izrade profila i osnovnu sigurnost. Roditelji su, uz pomoć učenika, izradili svoje profile na Facebooku (malo roditelja je imalo svoj profil). Učenici su vrlo strpljivo pomagali roditeljima. Razgovarali smo o prijateljima na Facebooku i zahtjevu za prijateljstvo djece i roditelja. Učenici su na svom profilu pokazali roditeljima svoje prijatelje i objasnili im tko su ti prijatelji, kako koriste chat i što pišu po zidu profila. Dogovorili smo da barem jedan put u tjednu sjednu zajedno i pogledaju dječje profile, prijatelje, što pišu na chatu i po zidu jedni drugima. Tako će ih moći zaštititi od neprimjerenih sadržaja i zahtjeva za prijateljstvo nepoznatih ljudi. Roditelji i razrednica su ustrajni u poučavanju primjerenom, odgovornom i sigurnom ponašanju na internetu, ovaj put je primjer sigurno korištenje društvene mreže.