Pogled kroz odškrinuta školska vrata

Broj 21, kolovoz 2010.

Dobro došli u novu školsku godinu i novi broj digitalnog časopisa Pogled kroz prozor. I ove ćemo se godine truditi da vam prenesemo novosti iz svijeta obrazovanja i obrazovnih tehnologija, da predstavimo vaše primjere dobre prakse, otkrijemo mogućnosti za stručno usavršavanje i zajedno s vama stvorimo različite sadržaje koji će nam svima omogućiti da budemo bolji u poslu koji radimo.

Kako ćete najbolje započeti novu školsku godinu? Provedite svake godine deset dana krajem kolovoza učeći o medijima, družeći se s kolegama iz cijele Hrvatske i razmjenjujući iskustva iz prakse. Riječ je o Školi medijske kulture Dr. Ante Peterlić o kojoj nas izvještava Željka Marković-Bilić, uz pregršt intervjua s predavačima i polaznicima. Više…

Za digitalne generacije potreban je i digitalni pristup lektirama. Kako je realiziran projekt eLektire i što sve možemo pronaći u eLektirama, otkriva Željka Marković-Bilić. Željka će i ove godine nastaviti s pisanjem svoje blog kolumne u kojoj vas očekuju različite teme iz nastave hrvatskog jezika, odgoja i obrazovanja djece i mladih te cjeloživotnog obrazovanja učitelja i nastavnika. Više…

Pred nama je i Tjedan cjeloživotnog učenja 2010. koji će se provoditi pod sloganom UKLJUČIMO S(V)E! od 8. do 15. rujna, a započinje obilježavanjem Međunarodnog dana pismenosti. Tijekom tog tjedna očekuju vas različite aktivnosti posvećene cjeloživotnom učenju diljem Hrvatske. Lidija Kralj donosi informacije o Tjednu i najavu aktivnosti. Uključite se i vi u Tjedan cjeloživotnog učenja! Više…

Ana Ivaković početak nove školske godine olakšava nizom savjeta za učitelje, nastavnike, razrednike, a i učenike – posebice one koji prelaze iz osnovne u srednju školu. Kako i sebi i svojim novim učenicima pomoći da početak protekne sa što manje stresa? Više…

Ukoliko ste razrednik i smišljate kako se upoznati s učenicima i povezati ih međusobno u dobar razredni tim, pročitajte prijedloge Elene Kovačić za nekoliko radionica koje će vam pomoći u razvijanju suradničkih odnosa i međusobnog povjerenja u razredu. Više…

U novoj je školskoj godini pred vama i niz mogućnosti za stručno usavršavanje i međunarodnu suradnju. Kako ćete dovesti Europu u razred, saznajte iz članka Maje Mušnjak iz Agencije za mobilnost i programe Europske unije. Više…

Da bismo vam olakšali snalaženje u međunarodnoj suradnji i stručnom usavršavanju u inozemstvu, na portalu www.ucitelji.org pokrećemo forum o međunarodnoj suradnji. Voditeljice foruma, Suzana Delić i Arjana Blažić, najavljuju vrlo zanimljive teme pa smo sigurni da ćete pronaći nešto i za sebe. Više…

Aleksandra Mudrinić-Ribić piše o „Upotrebi IKT-a u obrazovanju“, svom stručnom usavršavanju u okviru Transverzalnog programa koje je provela u Češkoj. Više…

Eva Špalj i Sanja Antoliš otputovale su na Cipar na seminar Identification, motivation and support of mathematical talents in European schools u okviru programa Comenius. Pročitajte što su naučile te kako i vi možete pronaći informacije o sličnim skupovima. Više…

I Arjana Blažić je vrijedno učila tijekom ljeta. Na tečaju Upotreba interaktivnog weba u podučavanju engleskog jezika, stipendiranom od strane Američkog veleposlanstva i Sveučilišta Oregon, na vlastitoj je koži osjetila inovativne online metode rada. Više…

Kakve tajne veze postoje između činkvina, informatka, planina, kofera i nastave, otkriva nam Vesna Pavković-Dončević. Proučite njene ideje za interesantniju nastavu i sigurni smo da ćete brzo smisliti i neke svoje. Više…

Što se sve može naučiti na Ljetnoj školi tehničkih aktivnosti, kakva je atmosfera u Kraljevici i kako dobro povezati modelarstvo, robotiku, elektrotehniku, kreativno modelarstvo i informatiku, saznajte iz članka Darka Rakića koji je i sam bio aktivan sudionik škole. Više…

Vjerujemo da ste i vi ovo ljeto svoje fotoaparate i računala napunili lijepim fotografijama s raznih mjesta i događanja. Kako kaotičnu zbirku fotografija što bolje organizirati i urediti korištenjem programa Windows Live Galerija fotografija, objašnjava Gordana Sokol, koja ujedno najavljuje i mnoštvo sitnica i savjeta vezanih uz novosti iz MS Officea, Live servisa kao i programskih rješenja vezanih uz programiranje igrica u Koduu u svojoj blog kolumni. Više…

Prema posjećenosti i pregledavanju snimki prošlogodišnjih webinara, vidi se da je ovakav način stručnog usavršavanja postao vrlo zanimljiv i lako dostupan. Željka Knezović vas poziva na suradnju i najavljuje novi niz webinara i ove školske godine. Više…

Osim domaćih, očekuje vas i mnoštvo međunarodnih webinara. Ove ćemo jeseni imati priliku vidjeti kako tehnologiju u nastavi koriste učitelji i poučavatelji iz Njemačke, Švicarske, Belgije, Makedonije i drugih zemalja, a naći će se mjesta i za hrvatske učitelje i njihove inovativne ideje. Piše Iva Bosiljevac. Više…

Priručnik za stjecanje medijskih kompetencija „Mladi – odgoj za medije“ napisali su Zlatko Miliša, Mirela Tolić i Nenad Vertovšek, a objavio M.E.P. Centar menadžerske knjige. Lidija Kralj pročitala je priručnik i otkrila vrlo zanimljiv i koristan sadržaj. Pročitajte i vi! Više…

Viktorija Hržica iz Agencije za odgoj i obrazovanje, Podružnica Osijek, ovo je ljeto organizirala niz stručnih usavršavanja za učitelje i nastavnike informatike i računalstva iz svih slavonskih županija. Pročitajte o čemu se govorilo na skupovima, pogledajte prezentacije i nadopunite svoje znanje.

• Planiranje, pokretanje i vođenje projekata
• Osnove rada s programima Microsoft Exspression Studija – Designom i Blendom
• Priprema računalne učionice i virtualizacija
• CSS i programski jezik Java

Aida Hodžić, magistrica Europskih integracija iz Bosne i Hercegovine, piše nam o globalizaciji i obrazovanju te nužnosti cjeloživotnog obrazovanja u kojemu naglasak treba biti na prilagodbi tehnološkim inovacijama koje donosi suvremeno doba, a ne na ostanku u ritmu rutine. Više…

Željka Knezović poziva sve inovativce i kreativce da se pripreme i uključe u ovogodišnje natjecanje „Primjena računala u obrazovanju“ koje vas može odvesti čak do Moskve. Više…

U vijestima iz CARNeta čeka vas poziv za prijavu na E-learning akademiju, online tečajeve, ali i vijest o nagradi Comenius EduMedia koju je dobio tečaj „Izrada online tečaja pomoću Moodlea“. Više…

Pridružite nam se i u Tjednu cjeloživotnog učenja praćenjem prijenosa uživo sa svečanog otvaranja Tjedna i webinara u tjednu od 8. do 15. rujna 2010. Učitelji i nastavnici ključan su faktor za poticanje i razvoj motivacije cjeloživotnog učenja kod djece pa je stoga vrlo važno baš njima pružiti mogućnost za cjeloživotno učenje. Detaljnije informacije o rasporedu prijenosa i webinara pronaći ćete na našem portalu www.ucitelji.org.

Pozivamo vas da se pridružite autorskom timu Pogleda i pošaljete članke o primjerima dobre prakse, stručnom usavršavanju i svim temama povezanim uz obrazovne tehnologije. Javite se na urednistvo@ucitelji.org, bit će nam zadovoljstvo pročitati i objaviti vaše tekstove.

Vjerujemo da i ovaj broj Pogleda pokazuje pozitivnu stranu obrazovanja i želimo vam ugodan i uspješan početak nove školske godine.

Lidija Kralj

12. škola medijske kulture Dr. Ante Peterlić

Željka Marković-Bilić

Čakovec, 22. – 31. 8. 2010.

Kako najbolje provesti zadnje dane kolovoza i ujedno se pripremiti za početak nove školske godine, zna svaki polaznik Škole medijske kulture. Svake je godine deset dana krajem kolovoza rezervirano za učenje o medijima, druženje s kolegama iz cijele Hrvatske i razmjenu iskustava iz prakse.

Škola medijske kulture Dr. Ante Peterlić u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza djeluje već 12-tu godinu, pomažući učiteljima, nastavnicima i ostalim sudionicima odgojno-obrazovnog sustava da se stručno obrazuju u seminarskim i specijaliziranim radionicama za rad s djecom i mladima. Prepoznajući obrazovne potrebe za nadogradnjom znanja stečenog na fakultetima, ali i prateći razvoj suvremenih medija, Škola iz godine u godinu svoj program prilagođuje učiteljskim potrebama da, s jedne strane, drže korak s razvojem tehnologija i njihovim utjecajem na društvo, a s druge strane, da obrazuju i odgojno djeluju na nove, digitalne generacije učenika.

O počecima, pokretačima i programima dosadašnjih škola razgovarali smo s Verom Robić-Škarica, voditeljicom škole. Poslušajte i njena razmišljanja o statusu medijske kulture u hrvatskome školstvu, radu u školi i budućim programima.

Metodička radionica za učitelje medijske kulture, autora i voditelja prof. Krešimira Mikića, u programu je škole drugu godinu. S autorom smo razgovarali o razlozima pokretanja radionice, utjecaju medija na mlade i društvo u cjelini, o ulozi učitelja u nastavi medijske kulture i roditelja u svakodnevnom životu.

Snimku predavanja prof. Mikića Metodički pristup novim medijima (računalne igre, digitalna fotografija, multimediji, internet) možete pogledati na ovoj poveznici

Novost u programima ovogodišnje škole su dvije radijske radionice: radionica radio-igre za djecu i radionica radio-reportaže. Autoricu i voditeljicu radionice za radio-reportažu, Višnju Biti, poznatu radijsku urednicu, pitali smo koji su bili razlozi za pokretanje radionice, koliko se teško u nastavi ili izvannastavnim aktivnostima baviti formom radija te kako je raditi s učiteljima u ulozi učenika.

Kako je to kad vam medijska škola uđe pod kožu i prođete put od polaznice do stručne suradnice, govori Slavica Kovač, učiteljica hrvatskoga jezika u OŠ Stanovi, Zadar. Razgovarali smo i o savjetima za sve koji tek započinju obrazovni rad s djecom.

Poslušajte što o školi kažu neki od polaznika.

Nadamo se da smo vas zainteresirali za programe škole i da ćete i vi biti njen polaznik već sljedeće godine.

eLektire – lektire na dohvat klika

Željka Marković-Bilić

Ovog nas je ljeta razveselio projekt – eLektire koji je predložilo i poduprlo Ministarstvo obrazovanja, znanosti i športa, a realizirali su ga Bulaja naklada i Hrvatska akademska i istraživačka mreža CARNet.

Na stranicama http://lektire.skole.hr dosad je objavljeno oko 200 cjelovitih djela hrvatskih i stranih pisaca s popisa obvezne školske lektire i šire, pregršt multimedijskih sadržaja (zvučni i videozapisi), a cilj je da na tim stranicama budu dostupne sve osnovnoškolske i srednjoškolske lektire – preko tisuću naslova! Dakle, zatrebaju li vam Priče iz davnine, Zločin i kazna ili Dundo Maroje, znate gdje trebate tražiti.

Knjige su besplatno dostupne učenicima i studentima, učiteljima i nastavnicima, a za uporabu eLektira potrebno je imati aktivan elektronički identitet (korisničku oznaku) u AAI@EduHR sustavu koju učenici i učitelji mogu dobiti od administratora imenika u svojoj školi.

Tekstovi djela objavljuju se u nekoliko formata: kao interaktivni sadržaj prikladan za pregledavanje na internetu, ali i u PDF formatu koji se može i ispisati te u posebno zabavnom „FLIP“ formatu koji omogućava listanje stranica elektroničke knjige na zaslonu računala.

Planirano je da projekt u potpunosti bude realiziran do kraja 2010. godine.

Opis stranica

CARNet – Hrvat ska akademska i istraživačka mreža odradio je izvrstan posao – stranice su pregledne i jednostavne za snalaženje. Uz kratku biografiju svakoga pisca nalazi se njegova fotografija, poveznice na sva njegova dostupna djela i na stranice s djelima i autorima koji se spominju u tekstu, a na dnu svake stranice su i poveznice na:

• stoljeće kojemu pripada stvaralaštvo autora (s popisom pisaca koji su djelovali u tom stoljeću, dostupnim djelima, zvučnim i videozapisima, zanimljivostima),
• hrvatsku ili svjetsku književnost (prema pripadnosti nacionalnim književnostima),
• dječju književnost (ukoliko joj pripada),
• književni pravac.

Svako djelo na početnoj stranici sadrži polazni tekst s napomenom prema kojem je izdanju napisan, status autorskih prava te mogućnost odabira formata za pregledavanje (web, PDF ili FLIP). I ovdje se nalaze poveznice i to na sljedeće stranice:

• autor,
• stoljeće,
• lektira – raspored djela po svim razredima,
• književna vrsta,
• književni žanr,
• pripadnost nacionalnoj književnosti,
• epoha.

Na dnu stranice su poveznice na djela i multimediju, a daljnje istraživanje ostavljamo svakome od vas.

Kako do željenog djela?

Nakon prijave (login) na naslovnicu, iz izbornika na vrhu stranice možete odabrati svoj sljedeći korak: čitanje novosti, pretraživanje djela po autoru ili naslovu, pregledavanje multimedijskih dijelova ili zanimljivosti.

Zatim su tu napomene u kojima možete saznati zašto nekih djela ima na popisu, a drugih ne te tražilica.

Do željenog djela možete doći na više načina: pregledom popisa autora, pregledom popisa djela ili korištenjem tražilice. Tražilicu ćete koristiti u slučaju da niste sigurni u podatke o djelu, ali znate ključne riječi prema kojima ćete tražiti, dok napredno pretraživanje nudi pretragu prema elementima vidljivim na donjoj slici.

Dakle, želite li pronaći djelo u kojemu se spominju domaći, a ne sjećate se ni naslova ni autora djela, u tražilicu upišite ključnu riječ „domaći“ i za rezultat ćete dobiti objašnjenje pojma i popis djela u kojima se spominje vaša ključna riječ.

Većina tekstova preuzeta je iz projekta Bulaja naklade Klasici hrvatske književnosti. Ono što je novo, zanimljivo i izuzetno korisno svakom učitelju ili nastavniku hrvatskoga jezika su multimedijski dodaci – zvučni i videozapisi pojedinih djela. Posebno bismo naglasili dostupnost videozapisa jer se na jednom mjestu mogu naći videozapisi s isječcima iz kazališnih predstava, TV drama ili filmova nastalih prema književnim djelima.

Nekoliko prijedloga za korištenje u nastavi

Osim što će učenicima, učiteljima i nastavnicima ove stranice biti od itekako velike koristi, možemo ih iskoristiti i na drugačiji način – direktno u nastavi. Kako?
Željeno djelo može se pročitati na satu, treba nam samo računalo s internetskom vezom. Prednosti:

• svi će pročitati djelo,
• vježbat ćemo čitanje – u sebi, naglas, kritičko, interpretativno…,
• motivirat ćemo učenike za čitanje jer je to tehnička novost koja će u startu imati prednost pred svojom papirnatom inačicom,
• pogledat ćemo ili poslušati dostupne multimedijske dodatke,
• učenici će se motivirati za čitanje nekog drugog sličnog djela,
• školskoj knjižnici ćemo smanjiti troškove za nabavu nekih djela,
• učenicima ćemo biti cool, što nije zanemarivo …

Za početak školske godine dovoljno. Inovativne prijedloge uporabe eLektira, ali i svih tehnologija u nastavi možete pokazati i svojim kolegama – pošaljete li ih uredništvu časopisa Pogled kroz prozor.

eLektire su izvrsno štivo za proučavanje na početku nove školske godine pa s njima nastavljam i pisanje svog bloga. Svakako će biti puno riječi o lektiri i ostalim sastavnicama predmeta Hrvatski jezik, ali i o svim temama koje se tiču odgoja i obrazovanja djece i mladih te cjeloživotnog obrazovanja učitelja i nastavnika. Želim vam uspješan i ugodan početak nove školske godine!

Uključite se i vi u Tjedan cjeloživotnog učenja 2010.

Lidija Kralj

Cjeloživotno učenje je koncept koji obuhvaća učenje u svim životnim razdobljima (od rane mladosti do duboke starosti) i u svim oblicima u kojima se ostvaruje (formalno, neformalno i informalno). Učenje pritom promatramo kao kontinuirani proces koji započinje navikama i iskustvima učenja stečenim u mlađoj životnoj dobi. Cjeloživotno učenje povezano je s ekonomskim ciljevima, no vrlo je važno njegovo djelovanje na aktivniju ulogu pojedinca u društvu te razvijanje individualnih potencijala.

Tjedan cjeloživotnog učenja rezultat je inicijative UNESCO-a pokrenute 1999. godine, a u Republici Hrvatskoj prvi je put obilježen u svibnju 2002. godine. Agencija za obrazovanje odraslih organizirala je njegovo obilježavanje 2008. i 2009. godine. Tjedan je 2009. okupio više od 100 različitih institucija iz cijele države kroz aktivnosti koje su se provodile na sajmovima obrazovanja, okruglim stolovima, radionicama, predavanjima i sličnim sadržajima.Ovogodišnji Tjedan cjeloživotnog učenja organizira Agencija za obrazovanje odraslih, sada Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa te Vijeća za obrazovanje odraslih.

Tjedan cjeloživotnog učenja 2010. provodit će se pod sloganom UKLJUČIMO S(V)E! od 8. do 15. rujna, a započinje obilježavanjem Međunarodnog dana pismenosti koji se u svijetu obilježava od 1966. godine upravo 8. rujna.
Obilježavanje Tjedna u Hrvatskoj poklapa se s Europskom godinom borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Zbog toga je tema vodilja ovogodišnjeg Tjedna poticanje na sudjelovanje u cjeloživotnom učenju, povećanje svijesti svih sudionika procesa obrazovanja, donositelja odluka i cjelokupne javnosti o problemima koje određene društvene skupine imaju pri pristupanju tom procesu, predstavljanje rješenja i primjera uspješnog uključivanja socijalno osjetljivih skupina stanovništva te poticanje daljnjeg razvoja aktivnosti usmjerenih na uključenje svih građana u proces cjeloživotnog učenja.

Zašto cjeloživotno učenje?

Učenje tijekom cijelog života znači da osobe koje nisu stekle odgovarajuća znanja i vještine u procesu svog redovitog školovanja, to mogu nadoknaditi i u odrasloj dobi. S druge strane, učenje u svim životnim razdobljima i svim oblicima daje mogućnost prevladavanja siromaštva i aktivnog uključenja u društvo.
Uz podizanje svijesti o važnosti ulaganja u cjeloživotno učenje, čime se omogućava stjecanje kvalifikacija potrebnih za samoostvarenje i povećanje kvalitete življenja, važno je i poboljšanje obrazovne strukture stanovništva te trajno osuvremenjivanje sadržaja i metoda obrazovanja na svim razinama obrazovnog sustava.

Ciljevi Tjedna cjeloživotnog učenja su:

• podizanje svijesti o važnosti učenja i motiviranje građana za što većim sudjelovanjem u učenju,
• povećanje svijesti svih sudionika procesa obrazovanja, donositelja odluka i cjelokupne javnosti o problemima koje određene društvene skupine imaju pri pristupanju tom procesu,
• predstavljanje rješenja i primjera uspješnog uključivanja u cjeloživotno učenje, osobito socijalno osjetljivih skupina stanovništva,
• poticanje daljnjeg razvoja aktivnosti usmjerenih na uključenje svih građana u proces cjeloživotnog učenja,
• povećavanje sudjelovanja institucija u obilježavanju Tjedna.

Više o projektu Tjedna cjeloživotnog učenja 2010. možete pročitati u pripadajućem strateškom planu.

Kako vi možete sudjelovati u obilježavanju Tjedna cjeloživotnog učenja?

Možete odabrati kako i kojim aktivnostima ćete predstaviti svoj rad i promicati cjeloživotno učenje. Ako ste u mogućnosti, aktivnosti možete organizirati i u suradnji s drugim ustanovama i institucijama s vašeg područja.
Iako je tema vodilja ovogodišnjeg Tjedna Europska godina borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti, možete odabrati teme i provoditi aktivnosti koje najbolje odgovaraju vašem području djelovanja.

Neke od aktivnosti na prošlogodišnjem Tjednu bile su dani otvorenih vrata, okrugli stolovi, sajmovi obrazovanja (predstavljanje obrazovnih programa), obrazovne i kreativne radionice, rasprave, kulturna i društvena događanja, predstavljanje knjiga i publikacija, koncerti, kinopredstave, večeri poezije, lutkarske predstave, konferencije za novinare, sportska natjecanja i slično.

Više informacija o prijavi, uključivši i obrasce za prijavu, pronaći ćete na ovim stranicama http://www.aoo.hr/tcu/tcu.html . Prijaviti se možete najkasnije do 6. rujna 2010. godine.

Pogledajte i popis do sada prijavljenih programa i mjesta održavanja.

Tjedan cjeloživotnog učenja možete pratiti i u prijenosu uživo u organizaciji zajednice „Suradnici u učenju“. Raspored predavanja i poveznice za Live Meeting prijenos potražite na portalu www.ucitelji.org.

S obzirom na širok raspon mogućnosti za sudjelovanje u Tjednu cjeloživotnog učenja, pozivamo vas da se i vi uključite. Želimo vam puno uspjeha u provođenju aktivnosti, a svoja iskustva i dojmove podijelite i s nama u nekom od sljedećih brojeva Pogleda kroz prozor.

Izvori informacija:

Hrvatske stranice ASOO o cjeloživotnom učenju
Tjedan cjeloživotnog učenja 2010.
Kako možete sudjelovati u Tjednu cjeloživotnog učenja
Programi cjeloživotnog učenja – stranice AMPEU

Ponovno, a zapravo prvi put

Ana Ivaković

Uskoro počinje nastava i mnogi učitelji, nastavnici, profesori, a naročito razrednici imaju opsežne psihofizičke pripreme za nove učenike.

Sama pomisao na novu generaciju učenika koji prvi put dolaze u srednju školu, kod nekih izaziva blagu nelagodu jer sve počinje iz početka. Ponovno treba upoznavati učenike, objašnjavati im pravila ponašanja i pravila ocjenjivanja. Toliko toga im treba objasniti i ponoviti. Sama pomisao da im se prvi dan mora toliko toga pročitati, od Statuta škole do Pravilnika o ocjenjivanju, pojačava napetost kod svakog razrednika/-ce.

Mi smo napeti i uzbuđeni, a kako li je tek njima – učenicima koji prvi put ulaze u novu školu i novi razred? Većina nikoga ne poznaje i ništa ne zna o običajima koji vladaju u školi. Informacije koje su dobili ili pokupili s raznih strana mogu biti istinite, ali i ne moraju. Uloga razrednika/-ce je, između ostaloga, da ih upozna ne samo s pravilima koja su negdje zapisana, već i s onim nepisanima koja, htjeli mi to priznati ili ne, postoje u svakoj sredini. Razrednici su, na neki način, nova majka ili otac koji usmjeravaju nove učenike kako bi se na najprimjereniji način prilagodili na novu sredinu.

Pokušajte se sjetiti sebe u trenutku kada ste krenuli u srednju školu. Možete li se sjetiti koja su vam pitanja bila u glavi? Što vas je mučilo? Ako ne, tada se pokušajte sjetiti svog prvog radnog dana – kada ste ušli u zbornicu i morali upamtiti puno novih lica i spojiti ih s imenima, zapamtiti gdje se nalazi koja učionica, kabinet, što se gdje upisuje u imenik i dnevnik. Sjetite se svog prvog dolaska u učionicu i znatiželjnih pogleda učenika koji vas procjenjuju. Mnogi se mogu sa smiješkom sjetiti tih prvih trenutaka, ali ima i onih kojima se stisne želudac ili se barem toga ne žele sjećati.

Ako i danas, i nakon godišnjeg odmora, imalo osjećate neugodu zbog skorog ulaska u razred, budite svjesni da je vašim novim učenicima puno, puno gore. Vi znate što vas očekuje, a oni su potpuno nesigurni i imaju osjećaj potpune neizvjesnosti. Istina je da nove generacije pokazuju svoju nesigurnost na vama možda neprimjeren način (smiju se, dovikuju, možda po vašoj prosudbi bezobrazno reagiraju). Međutim, većina učenika je pristojna, primjerenog ponašanja i napeta u prvom kontaktu s novom školom.

Pokažite razumijevanje, ohrabrite ih i uvjerite da početni neuspjesi u novoj sredini ne znače ništa jer su u novoj sredini primijenili stare strategije ponašanja koje ne daju rezultat. Dakle, ako poslušaju vaš dobronamjerni savjet kako učiti, kada učiti i kako se ponašati – tada će početni neuspjesi uz dovoljno angažiranja i upornosti uroditi očekivanim uspjehom. Pri tome je izuzetno važno da vam adolescent vjeruje jer ukoliko niste autentični, iskreni, dobronamjerni i konzistentni u svom ponašanju, oni to brzo osjete i, zbog karakteristika svoje dobi, počinju iskazivati svoje najgore oblike ponašanja.

Imate li vlastitu djecu u adolescenciji ili su ta djeca tek nedavno izašla iz adolescencije, znate koliko je sumnji, nesigurnosti i neprimjerenih oblika ponašanja inače dobrog i voljenog djeteta trebalo preživjeti. Sjetite se i kako ste trebali primjereno reagirati kako bi vaše dijete bilo mlad i uspješan čovjek. Vi, zapravo, imate sreću jer razumijete mlade ljude puno više nego što ih u ovom periodu mogu razumjeti njihovi roditelji. Imate znanja, iskustvo i vještine koje vam omogućuju da to dijete vidite, ne samo kako se ono sada ponaša, nego kako bi se moglo najbolje ponašati . Sve ovo vam u početku daje prednost koju ne trebate prokockati.

Svaki adolescent odrasta na svoj način i svojim individualnim ritmom. Svako od njih je svijet za sebe, sa svojim nadama, čežnjama, dilemama i strahovima koji su odraslim osobama u pravilu nerazumljivi i smiješni. Svi smo mi bili u njihovoj koži. Upitajte se: kad bi bilo moguće da se vratite u neki period svog života – u koji biste se period vratili? Ako ste iskreni prema sebi, tada će se malo tko poželjeti vratiti u svoju adolescenciju. Nijedno razdoblje u životu i razvoju čovjeka kao osobe nije toliko turbulentno i naporno kao razdoblje adolescencije. Ako smo toga svjesni, tada samo moramo paziti da ne upadnemo u zamku tzv. halo efekta, kada nas naša sjećanja na podsvjesnoj razini usmjeravaju da se prema nekom novom učeniku ponašamo prestrogo ili previše popustljivo samo zato što nas podsjeća na nekoga koga smo poznavali i tko je očigledno na nas ostavio trajan dojam.

Svaki naš pokret, gesta, boja glasa i sadržaj onoga što govorimo ima utjecaj na naše učenike, iako to možda nije odmah vidljivo. Istina je da svi na isti način ili na način na koji bismo mi to željeli – ne pamte niti razumiju ono što radimo, što je upravo i vezano uz individualne karakteristike dobi učenika s kojima radimo. Moramo biti svjesni da smo u razredu cijelo vrijeme na pozornici, a mlada bića odlučuju, gledajući nas i slušajući, kako će se ponašati ili kako se nikada neće ponašati kada budu odrasli. Kakvi su učenici sada i kakvi će biti, ovisi i o našem utjecaju na njih. Ne smijemo zatvarati oči pred tom činjenicom. Najlakši način da budete sigurni da je istina ovo što čitate, jest da se sami sjetite nekog svog učitelja ili nastavnika kojemu ste se divili ili koga ste voljeli.

Naša su očekivanja velika, ali i očekivanja učenika su isto velika, iako su njihovi ciljevi u ovoj dobi zamagljeni i nejasni. Možda smo zbog životnog iskustva smanjili svoj entuzijazam i optimizam, ali naši mladi učenici nemaju to iskustvo. Njih ne brinu naši životni problemi. Pred njima je život u koji još mogu gledati kroz svoje ružičaste naočale jer ih trenutno njihovo stanje odrastanja itekako muči i žalosti.

Zato je to nama ponovni susret s novim učenicima, a njima je novo, neponovljivo životno iskustvo. Potrudimo se da im taj novi susret s potpuno novom sredinom i okolinom bude lakši i jednostavniji. Zašto? Zato što ima jako puno razloga za to, a jedan je i sebičan – želimo da i nama bude lakše.

Novi početak

Pred nama je nova školska godina. Kako i sebi i svojim novim učenicima pomoći da početak protekne sa što manje stresa? Pred vama se nalaze upute za učenike koje i odrasli mogu pročitati i iskoristiti na najbolji mogući način. Kako? Već i samo osvješćivanje i podsjećanje na probleme s kojima se učenici mogu susresti na početku školske godine odraslima može pomoći da bolje razumiju učenike i smanje tenzije i stres. Neki se dijelovi mogu parafrazirati ili … Pročitajte i iskoristite svoju kreativnost.

Dakle, pred vama je tekst namijenjen učenicima koji su završili osnovnu školu i kreću u srednju.

Prelazak iz osnovne u srednju školu s jedne strane izaziva ponos, a s druge se istovremeno javlja strepnja od novog početka u novoj sredini. Ponosni smo jer je jedan dio odrastanja iza nas i upis u srednju školu upravo to dokazuje – da smo zreli i odgovorni za izazove koje nosi srednjoškolsko obrazovanje. Je li to uistinu tako?

Sam upis u srednju školu ne govori koliko ćemo i hoćemo li i dalje biti uspješni. Neizvjesnost koju donosi budućnost u novoj sredini može izazvati napetost, strepnju i strah koji ne želimo priznati niti sami sebi. Kako taj mali strah i neizvjesnost prepoznati kod sebe? Ako ne želite misliti o novoj školi, ako ne želite zamišljati kako ćete se osjećati u novoj sredini, ako na sam spomen nove školske godine dobijete „bodlje“ i počinjete se neugodno osjećati – tada imate simptome, kako bi to rekli stručnjaci, koji pokazuju kako je tjeskoba (anksioznost ) kod vas našla svoj novi dom. Nikome nije ugodno biti i funkcionirati u nekoj sasvim novoj situaciji, bilo da se radi o učeniku ili odrasloj osobi.

Prilagodba ili adaptacija na novu sredinu prema nekim istraživanjima traje od 3 do 6 mjeseci. U zavisnosti od individualnih karakteristika, neke osobe se prilagođavaju brže, a neke sporije. Već dovoljno poznajete sami sebe da biste mogli procijeniti u koju grupu se možete svrstati – u prilagodljive ili one koji se tako ne mogu nazvati. Za svaki problem postoji rješenje ili barem mogućnost da se on umanji. Ljudi razvijaju različite strategije koje mogu pomoći da se u novoj situaciji osjećaju i reagiraju dobro. Isto tako, samo trajanje prilagodbe možemo skratiti ako znamo što se očekuje u novoj sredini, ako znamo koje su naše mogućnosti i naši ciljevi.

Sada je, kada još traju praznici, pravo vrijeme da neke stvari dogovorimo sami sa sobom, saznamo još neke informacije koje nam nedostaju kako bismo u novu školsku godinu u novoj sredini krenuli sa što manje strepnje, opušteniji i spremniji na prilagodbu koja je nužna.

Pokušajte sada zamisliti sebe u novom razredu u kojemu ne poznajete nikoga. Gdje ćete sjesti? Što ako na mjestu na kojem želite sjediti, već sjedi netko drugi? Što reći kada te nova razrednica ili razrednik prozove? Kako se predstaviti?

Ono što je veliko olakšanje kod davanja odgovora na ova pitanje je spoznaja da se i drugi nalaze isto tako po prvi put u novoj situaciji, u novoj školi i novom razredu. Dakle, ako smo svjesni te spoznaje, pokušajmo zamisliti tu novu situaciju. Najlakše je, zapravo, samog sebe zapitati što bismo mislili o svom vršnjaku ili vršnjakinji kada bi se prema nama ponašao/la onako kako zamišljamo. Ako su odgovori takvi da ih ni sami ne bismo dobro prihvatili – potrebno je pronaći bolji način. Ponekad nam može pomoći tuđe iskustvo, a i razgovor sa starijim učenicima koji idu u sličnu školu može dati neko zanimljivo i prihvatljivo rješenje. Čak i roditelji, kada ih se pita kako im je bilo prvi dan u njihovoj srednjoj školi, mogu dati dobre ideje. Istina je da će možda malo razvući priču o tome kako je to bilo nekad i kako je to danas, ali ako pažljivo slušate (onako pažljivo kako želite i da vas slušaju), možete naći odgovore na svoja pitanja i nedoumice.

Olakšanje je i činjenica da sutradan možda možete sjediti na nekom drugom mjestu, a većina razrednika tijekom prvog polugodišta pokušava pronaći raspored sjedenja koji će odgovarati i učenicima i profesorima.

Ako su već svi negdje sjeli ili na željenom mjestu sjedi netko drugi, kako ga upitati možemo li tu sjesti? U našim prostorima još je uvijek najbolje razgovor započeti na službenom jeziku škole u koju smo upisani, a to je za većinu hrvatski jezik. Dakle, „Je li slobodno?“ je sasvim dovoljno za početak. Ako je pitanje postavljeno sa smiješkom, možemo očekivati i pozitivan odgovor. Ali, ako je odgovor negativan, to ne znači da nam mora biti užasno neugodno i da mislimo kako je to užasan početak jer možda ta osoba čuva mjesto za svoga prijatelja ili prijateljicu (blago njemu). Sigurno će svatko naći svoje mjesto u razredu jer naše škole imaju dovoljno klupa i sjedalica s obzirom da su broj upisanih učenika prilagodili svojim objektivnim okolnostima. Kada sjednete u klupu, razbijanje početne napetosti i neugode najlakše se počinje predstavljanjem. Rečenica „ Ja sam … (kažeš svoje ime i prezime )“ je sasvim dovoljna za početak.

Kada se napokon svi smjeste u klupe i razrednik/razrednica se predstavi, u većini škola dolazi do trenutka kada se svaki učenik treba osobno predstaviti cijelom razredu. Predstavljanje pred cijelim razredom za pojedince je živa muka, ali i većini učenika to nije ugodno. Kako nadvladati tu nelagodu?

Za početak trebamo znati da kod svakog predstavljanja drugim ljudima govorimo ono što želimo da znaju o nama. Dakle, svoje ime i prezime te eventualno iz koje osnovne škole dolazimo. Ako razrednik /ca postavi pitanje : „Kako se osjećate?“, što mislite, bi li druge stvarno zanimalo da vam je sada muka od tog pitanja i da bi rado bili kod kuće? Od vas se u srednjoj školi očekuje ponašanje srednjoškolca koji je spreman vidjeti malo dalje od svojih trenutnih potreba te reagirati u skladu s dogovorenim društvenim očekivanjima, dakle pristojno i smireno. Ako je neka odrasla osoba postavila pitanje, to u pravilu nije nikakva provokacija, već jednostavno želja da se dobije određena informacija. Dakle, na pitanje „Kako se osjećate?“, iskren i dovoljno pristojan i distanciran odgovor može biti: uzbuđeno, znatiželjno, zanimljiva mi je ova nova sredina, sretan sam što sam u ovoj školi/razredu. Bilo koji od ovih odgovora omogućuje razvoj komunikacije u smjeru koji će biti prihvatljiv.

Nakon upoznavanja sa Statutom škole, Pravilnikom o školskom redu i svime onim što razrednik/ca smatra da je potrebno znati te čitanjem rasporeda za sljedeći dan, većina škola završava svoj službeni prvi školski dan.

Kada se svlada ovaj prvi i najteži početak, sve drugo će ići svojim tijekom. Neke stvari će se više puta ponoviti na različite načine, ali to ne znači da su profesori dosadni, već im je važno da upravo one stvari koje ponavljaju budu i dobro zapamćene.

Korisne poveznice:

http://poliklinika-djeca.hr
http://www.budi.in/1462-clanak-adolescencija–psiholoske-promjene-i-problemi.aspx
http://www.bebe-i-mi.com/muke-po-pubertetu/43-muke-po-pubertetu/393-pubertet-adolescencija-borba-za-neovisnost.html

Razrednik – ključ uspješne komunikacije

Elena Kovačić

Biti razrednik je najsloženije zaduženje svakog učitelja.

Za tu dužnost nije dovoljno da učitelj bude izvrstan stručnjak u svojem području, već mora biti čovjek s ljubavlju za učenike, sa smislom za komunikaciju i organizaciju, mora posjedovati sposobnost empatije, imati neograničenu strpljivost, fleksibilnost, biti otvoren za nove ideje i stalno imati na umu da rukovodi razredom gdje postoje individualne razlike među učenicima.

Razrednik, kao duša razrednog odjela, ima odgovornu ulogu za uspješnost pojedinca i razreda kao cjeline. Da bi u tome uspio, mora demokratski voditi razredni odjel, otvoreno komunicirati, usmjeriti zajedničke aktivnosti prema svrsi i sustavno motivirati sve subjekte u odgojno-obrazovnom procesu.

Razrednik se treba dobro pripremiti za razredništvo, proučiti literaturu, razgovarati s ostalim razrednicima o njihovim iskustvima, polaziti organizirano stručno usavršavanje za razrednike (ako postoji) i tada će uspostaviti dobru komunikaciju s učenicima, roditeljima, ravnateljem, članovima razrednog i učiteljskog vijeća pa i ljudima iz lokalne i šire društvene zajednice.

Kako postići da škola bude mjesto u kojem učenici rado borave?

Svaki bi se učenik u školi trebao dobro osjećati, a da bi to mogao, treba znati komunicirati, prije svega s razrednikom, ostalim učiteljima i učenicima u razrednom odjelu. Učeniku treba usaditi stav da je svako dijete dobro i želi takvime biti, da svatko ima potencijal i vrijednost, a o njima samima ovisi kako će to iskoristiti za svoj napredak i koje će moralne vrjednote usvojiti. Djecu treba učiti da prepoznaju ljepotu u različitostima, da prepoznaju opasnost, pomognu drugima koji su u nevolji, da je potrebno surađivati s drugim ljudima u svakodnevnom, običnom životu, da je ljepše raditi u slozi, učiti u skupini, treba ih naučiti da poštuju sebe i druge jer je na taj način moguće postići kvalitetno zajedništvo.

Komunikacija

Prema Wikipediji je komunikacija proces razmjene informacija preko dogovorenog sustava znakova. Komunikacija je proces slanja informacija sebi ili bilo kojem drugom entitetu, najčešće pomoću jezika. Doslovno znači: učiniti nešto općim ili zajedničkim.

Komunikacija je u razredu vrlo važna jer uvjetuje kakvo će biti ozračje u cijeloj školi. U mnogim školama uloga učitelja razredne nastave je da, uz obrazovnu ulogu, svoje učenike upozna s načinima komuniciranja: da im mogući da upoznaju sebe, da znaju razgovarati, slušati, opažati, da se međusobno bolje upoznaju i uvažavaju. Takvi učenici pri dolasku u 5. razred međusobno surađuju, naučeni su raditi u skupinama i timski jer su suradničko učenje primjenjivali od nižih razreda.

U nekim se osnovnim školama u 5. razredu formiraju novi razredni odjeli. Za neke je učenike to vrlo stresno razdoblje jer više ne idu u razred s dotadašnjim prijateljima, nema više učiteljice koja ih „poznaje u dušu“, odjednom imaju mnoštvo predmeta i mnoštvo novih učitelja. Sada na scenu ulazi razrednik – čovjek koji i sam treba upoznati novu djecu te omogućiti da se i sami bolje međusobno upoznaju kako bi mogli djelovati kao razred.

Razrednik – ključ uspješne komunikacije

S obzirom da i sama radim u jednoj takvoj školi, bio mi je izazov kako upoznati učenike, a da to predstavlja zabavu, a ne stres. Uvijek su mi bile zanimljive nove ideje pa sam na satovima razrednika i u redovnoj nastavi počela primjenjivati mnogo toga što sam čula, vidjela, pročitala ili iskusila. Mnoge igre o kojima ću govoriti proizašle su iz rada u dramskoj grupi u kojoj su socijalne vještine ponekad važnije od talenta pojedinaca da bi rad bio kvalitetan. Sve je više literature o dramskom odgoju, a pomoć kako dramske igre uvrstiti u svakodnevni rad, nudi i http://www.hcdo.hr.

Za upoznavanje sam odabrala jednostave igre u kojima smo morali zapamtiti tuđa imena pri čemu je meni bilo puno teže nego učenicima (neki su se poznavali od prije). Posebno je bilo zabavno kad su neki zamijenili imena učenika (osobito ja, i dan–danas ih ponekad prozovem krivim imenom). Igra „A i B biografija“ bila je većini učenika zabavna jer su bili netko drugi. Nešto je teže bilo učenicima koji imaju problema s usmenom komunikacijom jer svojeg suigrača nisu predstavili baš onako kako bi on to napravio sam, ali su se trudili.

Za razvijanje suradničkoh odnosa i međusobnog povjerenja odabarala sam neke igre koje radim u dramskoj grupi, a cilj im je da učenici budu spontani, opušteni i otvoreni te da se razvija potreba za radom u skupini. U pozitivnoj klimi učenici su upoznavali ostale suučenike, uočavali međusobne sličnosti i razlike pa su često iz tih aktivnosti proizašla i nova prijateljstva.

Uskoro su se učenici počeli navikavati na rad u skupinama, znali dobro rasporediti uloge u timskom radu, međusobno si pomagali i počeli primjenjivati pravila koja su sami donijeli. Većina učenika je prihvatila ovakav način rada jer im je zanimljiv i rado u njemu sudjeluju, ali neki su učenici, unatoč našim naporima, ostali „individualci“ kojima je sve glupo i dosadno. Kako nisu nikad bili prisiljavani da rade aktivnosti koje im se ne sviđaju ili one u kojima se ne osjećaju ugodno, nakon nekog su im vremena naše aktivnosti ipak postale zanimljivije pa su se počeli pridruživati igrama.

Uglavnom, cilj je postignut – razred je počeo djelovati kao cjelina.

 

Izvori:

1. Ivanek, A. Kreativni razrednik/razrednica. Zagreb : Profil, 2003.
2. Ajduković, M.; Pečnik, N. Nenasilno rješavanje sukoba. Zagreb : Alinea , 2002.
3. Janković, J. Sukob ili suradnja. Zagreb : Alinea, 2002.
4. Klippert, H. Kako uspješno učiti u timu. Zagreb : Educa, 2001.
5. Glasser, W. Nastavnik u kvalitetnoj školi. Zagreb : Educa, 1999.
6. Dijete škola obitelj: časopis za odgoj i obrazovanje djece osnovnoškolske dobi namijenjen stručnjacima i roditeljima (http://www.korakpokorak.hr/)
7. http://www.hcdo.hr
8. http://www.dadalos.org

Dovedite Europu u razred

Maja Mušnjak

Uz pomoć portala eTwinning učitelji i nastavnici lako mogu dovesti Europu u razred, omogućiti učenicima da komuniciraju s europskim vršnjacima, a oni sami mogu usavršavati svoje pedagoške i didaktičke vještine sudjelujući u međunarodnom projektu.

eTwinning je portal namijenjen nastavnicima i učiteljima iz cijele Europe. Trenutačno je na njemu prijavljeno 94.580  nastavnika i učitelja koji provode 5.139 projekata.

Odaziv iz Republike Hrvatske u posljednjih je godinu dana bio odličan, a reakcije onih koji sudjeluju u projektima su izvrsne što pokazuju i brojke – 208 nastavnika i učitelja iz 156 različitih škola sudjeluje u 87 projekata. Kontaktirajući s korisnicima portala, svakodnevno čujemo da su učenici oduševljeni suradnjom i nastavom „začinjenom“ međunarodnom suradnjom.

Način uključivanja u eTwinning projekt i korištenje u nastavi je jednostavno. Odaberite temu koja najbolje odgovara nastavnom sadržaju, nađite na eTwinning portalu partnere iz Europe i s njima dogovorite rad na zajedničkom projektu te način na koji će vaši učenici razmjenjivati svoje rezultate i dojmove preko portala. Alati koji se nalaze unutar portala omogućuju komunikaciju i razmjenu svih vrsta digitalnih materijala.

Kako bismo dočarali što naši nastavnici već rade na portalu, izdvojit ćemo dva vrlo popularna projekta: Linking pupils in small primary schools i Europe through videoconferences.

U prvom projektu već sudjeluje 12 različitih zemalja, a pokretači projekta su nastavnica Marlena Bogdanović iz OŠ Tučepi i njena kolegica iz Velike Britanije, Janet Mulready. Projekt je usmjeren na povezivanje učenika osnovnih škola kako bi se oni osjetili dijelom šire zajednice i postali svjesni svoje pripadnosti Europskoj zajednici.

Učenici koji sudjeluju u projektu, a imaju od 3 do 12 godina, upoznaju se s vršnjacima iz Velike Britanije te preko foruma izmjenjuju PowerPoint prezentacije, videouratke, slike i crteže. Suradnja Marlene i Janet uključivala je i više od eTwinning projekta. One su, naime, preko portala izmjenjivale informacije i planove za dvogodišnji projekt potprograma Comenius. Kao rezultate eTwinning projekta navele su izrazito povećanje interesa učenika i njihovog entuzijazma za nastavnim cjelinama koje su pokrivale na ovaj način te lakoću kojom su djeca svladavala IKT i jezične vještine.

Kad učenici svakodnevno komuniciraju s vršnjacima iz drugih zemalja, stvaraju prijateljstva i uče da unatoč razlikama u boji kože, kulturi i jeziku, imaju mnogo toga zajedničkog. I opet, valjalo bi napomenuti da su u ovakvim suradnjama jezične i IT vještine sredstvo, a ne cilj te se samim time puno lakše svladavaju.

Drugi projekt koji ćemo istaknuti je Europe through videoconferences i, kako mu naziv govori, temelji se na komunikaciji između škola koje sudjeluju u projektu pomoću videokonferencija. Učenici koji sudjeluju u projektu imaju od 7 do 14 godina, a materijali i uradci koje putem portala razmjenjuju su u videoformatu, mp3 formatu i sl. Projekt je entuzijastično započela učiteljica Suzana Delić iz OŠ Horvati. Učiteljice kažu da je sudjelovanje u videokonferencijama za djecu zaista posebno uzbudljivo iskustvo koje rezultira i višegodišnjim prijateljstvima koja se nastavljaju i nakon što učenici završe osnovnu školu.

Željeli bismo vas još jednom potaknuti na prijavu na www.etwinning.net kako biste barem razgledali što rade vaši kolege, a ako vam se određeni projekt svidi, možete se i uključiti u njega. Projekt koji će se najlakše uklopiti u vaše školske aktivnosti bit će onaj koji prati gradivo koje ćete obrađivati u razredu. Ako ne pronađete projekt koji odgovara vašem nastavnom programu – pokrenite svoj, pozovite partnere u projekt i krenite s razredom u Europu.

Forum o međunarodnoj suradnji

 

Arjana Blažić i Suzana Delić

Međunarodna suradnja je oduvijek predstavljala važan faktor u obrazovanju. Upoznavanje drugih zemalja i naroda, razumijevanje tuđih običaja i kultura kao i sklapanje prijateljstava s učenicima i njihovim nastavnicima iz zemalja diljem svijeta, predstavlja temelj za izgradnju međusobnog povjerenja i unaprjeđenje života u multikulturalnom okruženju. Pomoću projekata međunarodne suradnje promiču se osnovne odrednice suvremenog obrazovanja: razmjena znanja i iskustava, mobilnost učenika i nastavnika te usvajanje strategija za cjeloživotno učenje.

Prema Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa „u svjetlu globalizacijskih procesa napušta se praksa sklapanja ugovora na razini vlada, stoga  pretežno visokorazvijene zemlje podržavaju izravnu suradnju institucija u području obrazovanja, visokog školstva, znanosti i tehnologije.“

Doista, u današnje doba informacijskih tehnologija pokrenuti projekt međunarodne suradnje ne predstavlja osobitu teškoću. Hoće li to biti razmjena učenika, nastavnika ili iskustava pomoću interneta ili sudjelovanje na stvarnim ili virtualnim seminarima i konferencijama, ovisi o našim željama i mogućnostima. Hoće li suradnja biti organizirana preko neke socijalne mreže, Programa za cjeloživotno učenje ili u sklopu E-twinninga, ovisi o tome koliko smo upoznati s programima koji nam se nude.

Upravo smo zato pokrenuli Forum međunarodne suradnje na kojemu ćete u svakom trenutku moći pronaći najnovije informacije o mogućnostima ne samo međunarodne suradnje, nego i stipendija za stručno usavršavanje nastavnika u organizaciji raznih hrvatskih, europskih ili svjetskih institucija. Forum je zamišljen kao centralno mjesto za pohranu informacija o programima koji su dostupni našim učenicima i nastavnicima. Zahvaljujući interaktivnosti, sudionici Foruma mogu postavljati pitanja, razmjenjivati iskustva, informacije i znanja, davati savjete i pružiti podršku. Ukratko: biti u toku sa svim događanjima u svim vidovima međunarodne suradnje.

Kada vam učenik već u četvrtom razredu osnovne škole ponosno izjavi da ima prijatelje u Sjedinjenim Američkim Državama, Francuskoj ili Kini te s velikim interesom radi prezentacije za svoje prijatelje u inozemstvu u kojima predstavlja svoju školu, zemlju i najdražeg sportaša, onda znate da niste pogriješili i da ste, počevši međunarodnu suradnju svojih učenika s učenicima iz Europe i svijeta, učinili sjajnu stvar.
U današnjem svijetu izuzetno je važna komunikacija, posebice na stranom jeziku jer će učenicima tijekom školovanja biti neprocjenjiva. Zahvaljujući njoj steći će prijatelje, a možda i buduće poslovne suradnike iz cijeloga svijeta.
Učenici će i bez putovanja, samo uz aktivnosti koje možemo provesti u našim učionicama, upoznati nove prijatelje, kolege, školske sustave i različite kulture. Mnogo je načina kako započeti suradnju, bilo da je samo virtualna ili uključuje i prava putovanja, možda čak i s cijelim razredom. Ili je to, pak, stručno usavršavanje za učitelje.
Forum je pravo mjesto na kojem možete dobiti sve potrebne informacije, pronaći prve partnere i hrabro započeti prve međunarodne projekte. Pridružite nam se!

Sve informacije dostupne su na stranicama zajednice „Suradnici u učenju“.

 
Na slici su škotski i hrvatski učenici na bilateralnom susretu
ispred Jordanhill School u Glasgowu. Prepoznajete li koji su koji i po čemu?
Naravno, školske uniforme su obvezne u škotskom obrazovnom sustavu.

Naučimo zajedno igrati! Učenici, sudionici Comenius projekta Europe Anim´Action,
na sastanku škola partnera u Madridu trebali su svoje vršnjake
iz drugih zemalja naučiti neku igru. 8 zemalja, 9 škola, jedna igra.
Savršeno!

Ponekad je virtualna veza najbolja. Hello, Hong Kong!
Dovoljna je Polycom stanica ili samo Skype. I, naravno, dobra volja.

Hrvatski i mađarski učenici na razmjeni u Budimpešti 2000. godine,
nakon osvojene 6. nagrade na natjecanju Europe@School za izradu e-novina “Unification Vibration”.

Moj Studijski posjet Češkoj

Aleksandra Mudrinić Ribić, voditeljica Edukacijskog centra u CARNet-ovom Odjelu obrazovanja

U okviru programa za cjeloživotno učenje Agencije za mobilnost i programe EU, a u sklopu Transverzalnog programa – Studijski posjet 2009. godine, provela sam nezaboravnih i iznimno korisnih sedam dana u češkom gradu Příbramu. Studijski posjet pod nazivom Upotreba IKT-a u obrazovanju održao se od 11. do 17. travnja 2010. godine. Tema o kojoj se razgovaralo i debatiralo bila je Implementacija IKT-a u obrazovanju.

Slika 1. Karta Češke

Studijski posjet okupio je 14 polaznika iz 11 europskih zemalja: Poljske, Grčke, Engleske, Španjolske, Škotske, Turske, Italije, Bugarske, Hrvatske, Njemačke i Irske. Sudionici su došli iz raznih područja edukacije i obrazovanja: od zaposlenika državnih agencija, sveučilišta, osnovnih i srednjih škola do polaznika iz privatnog sektora te je upravo raznolikost iskustava i znanja iz perspektive upravljanja, savjetovanja i poučavanja doprinijela uspješnosti projekta.

Domaćin Studijskog posjeta bila je Poslovna akademija i Viša stručna škola Příbram u Příbramu, a organizatori ravnateljica škole Marcela Blazkova te profesorica engleskog jezika Lenka Martinkova. Iako je Studijski posjet službeno započeo 12. travnja, dan ranije je organizirano upoznavanje i druženje. Odmah se stvorilo ozračje grupe i zajedništva tako da su tijekom cijelog posjeta svi sudionici bili maksimalno uključeni u događaje.

Program posjeta bio je raspoređen u pet radnih dana i sastojao se od organiziranih posjeta obrazovnim institucijama u regiji, održavanja prezentacija sudionika i posjeta znamenitostima regije. Posjetili smo nekoliko obrazovnih institucija: Integrovana Stredni Škola Příbram, Základní Škola Bohutín, Pribram Gymnasium, Charles University – Faculty of Science, Prague itd. Svi posjeti bili su organizirani sukladno s temom seminara što znači da su svi sudionici dobili uvid u primijenjenost i razvoj IKT-a u obrazovanju unutar pojedinih institucija.

Slika 2. Charles University – Faculty of Science, Prag

Posjeti institucijama i održavanje prezentacija nadopunjavali su se s posjetima regionalnim znamenitostima. Razgledavanje kulturnih znamenitosti također je doprinijelo povezivanju grupe jer su se polaznici družili i razmjenjivali iskustva stečena u svojim radnim okolinama.

Slika 3. Jezero Rusalka – inspiracija Antonínu Dvořáku za pisanje opere Rusalka

Škola domaćin osigurala je prostor za održavanje prezentacija u kojima su sudionici predstavljali svoju domovinu, način na koji je ustrojen njihov obrazovni sustav, čime se bave u svojim ustanovama te kako primjenjuju IKT u obrazovanju. Tijekom i nakon svake prezentacije polaznici su bili istinski angažirani postavljajući pitanja, uspoređujući određene primjere implementacije IKT-a u svojim sredinama i otvarali diskusije.

Primjeri dobre prakse

Neki od ishoda Studijskog posjeta su razmjena primjera dobra prakse između sudionika kao i poticanje cjeloživotnog učenja. Stoga je nakon prezentacija bilo važno uvidjeti sličnosti i razlike primjene IKT-a u pojedinim područjima obrazovanja zemalja sudionika i diskutirati o idejnim rješenjima možebitnih nedostataka.

Slika 4. Prezentacija sudionika Studijskog posjeta

Nakon svih izlaganja grupa je zaključila da postoje i sličnosti i različitosti u područjima nacionalne/regionalne/lokalne strategije u obrazovanju.

Sličnosti:

• elaboracija i diseminacija digitalnih nastavnih materijala – Hrvatska, Turska i Španjolska,
• nacionalni i regionalni intranet – Hrvatska, Škotska, Španjolska,
• primjeri lokalnog intraneta – Španjolska, Grčka, Turska,
• uporaba interaktivne bijele ploče – većina zemalja,
• primjeri nabave laptopa/notebooka za pojedine razrede (npr. svi 4. razredi osnovnih škola regije ili cijele države) – Poljska, Grčka, Španjolska.

Različitosti:

• ponajviše u količini novčanih sredstava koje države izdvajaju za obrazovanje nastavnika o uporabi IKT-a u nastavi, a samim tim i količini provedenih seminara za nastavnike – istaknula se Španjolska u kojoj su ustrojene Agencije s vrlo visokim godišnjim proračunima (27 mil. € po regiji) koje se bave sustavnim obrazovanjem nastavnika o uporabi IKT-a u obrazovanju.
• u angažiranosti i strategijama vlada pojedinih zemalja da se zauzmu za promicanje i provedbu sustavnog obrazovanja nastavnika o primjeni IKT-a u obrazovanju.

Također se diskutiralo o izazovima s kojima su suočene zemlje sudionika u smislu primjene IKT-a u obrazovanju. Većina zemalja suočena je s promjenama vlada, a samim time i promjenama u nacionalnim/regionalnim/lokalnim vizijama obrazovnog sustava i sustava obrazovne politike općenito. Ono čemu većina zemalja sudionika, u smislu razvijanja uporabe IKT-a u obrazovanju, teži je:

• sustavno opremanje obrazovnih institucija računalnom opremom,
• motiviranje nastavnog i nenastavnog osoblja za obrazovanje o primjeni IKT-a u obrazovanju,
• razvijanje metodologije poučavanja korištenjem IKT-a:
                             – učinkovitim korištenjem IKT-a u smislu podrške učenju i poučavanju
                             – razvijanjem suradnje i zajedničkog rada uporabom IKT-a.

Svi sudionici složili su se da su navedeni izazovi zajednički svim zemljama budući da su svi suočeni sa sličnim problemima.

Iako su sudionici kroz svoje prezentacije prikazali niz učinkovitih i inovativnih primjera i rješenja primjene IKT-a u obrazovanju, izdvojila bih one koje su najdojmljivije odgovarale na izazove s kojima su suočene zemlje sudionika pri primjeni IKT-a u obrazovanju:

• sustavno organizirano obrazovanje o mogućnostima primjene IKT-a u obrazovanju na nacionalnoj razini za ravnatelje škola, dekane i voditelje obrazovnih ustanova – Španjolska, Turska, Bugarska,
• opremanje škola računalnom opremom (na nacionalnoj i/ili regionalnoj razini) – Turska, Hrvatska, Poljska, Škotska, Španjolska,
• nacionalni portali za učenje na daljinu – Hrvatska, Turska,
• poučavanje pomoću videokonferencija s udaljenim obrazovnim ustanovama – Hrvatska (e-Otoci),
• satelitska internetska veza za škole na udaljenim područjima – Grčka,
• škotski Nacionalni intranet za obrazovanje – Glow – Škotska,
• sustavno obrazovanje nastavnika o metodologiji poučavanja korištenjem IKT-a – Španjolska,
• izdvojene škole u bolnicama za učenike i studente – Italija.

Ovaj Studijski posjet pomogao mi je sagledati razne mogućnosti uporabe IKT-a u obrazovanju kao i konkretne primjere učenja i poučavanja korištenjem informacijsko-komunikacijskih tehnologija. Primjeri dobre prakse zemalja sudionika pokazali su se kao dobra rješenja problema koje imamo i u našem obrazovnom sustavu. Svi sudionici posjeta izrazili su želju za daljnjom suradnjom na područjima sličnih interesa.

Slika 5. Svi sudionici Studijskog posjeta

Na kraju Studijskog posjeta cijela se grupa složila da bismo kao konačnu ideju i poruku ovog druženja, unatoč svim našim različitostima i sličnostima vezanih za temu posjeta, poručili:

Nastavnici bi trebali primjenjivati informacijsko-komunikacijsku tehnologiju onda kada je učinkovita, odnosno kada se njezinim korištenjem poboljšava proces učenja i poučavanja.

Ljeto za učenje

Arjana Blažić

Na portalu http://www.stipendije.info/ prošle sam godine uočila zanimljiv natječaj za nastavnike engleskoga jezika pod nazivom „E-Teacher Scholarship Program” koji je objavilo Američko veleposlanstvo u Zagrebu. Program se sastoji od sedam međusobno nevezanih online tečajeva koji se održavaju na Sveučilištu Maryland Baltimore County i Sveučilištu Oregon kako bi nastavnici usavršili metode podučavanja engleskoga jezika pomoću udaljenog učenja.

Tečajevi traju 10 tjedana i održavaju se u zimskom, proljetnom i ljetnom periodu, a fokusirani su na sedam područja akademskog podučavanja engleskog jezika kao stranog jezika:

• Kritičko mišljenje u kurikulumu engleskoga kao stranog jezika
• Engleski za mlađu populaciju
• Upotreba interaktivnog weba u podučavanju engleskoga jezika
• Engleski za posebne potrebe
• Ocjenjivanje i testiranje u engleskom jeziku
• Metodologija podučavanja engleskoga kao stranog jezika
• Razvijanje vještina čitanja i pisanja pomoću projektnoga učenja.

Tečaj Upotreba interaktivnog weba u podučavanju engleskog jezika činio mi se izuzetno zanimljivim jer za cilj ima uvođenje inovativnih online metoda rada. Nastavnicima se omogućuje upoznavanje s najnovijim teorijskim i praktičnim znanjima o primjeni računala u nastavi engleskoga jezika kako bi novostečeno znanje primijenili u svom svakodnevnom radu u razredu. Kad su mi iz Sveučilišta Oregon poslali obavijest da sam dobila željenu stipendiju, objasnili su da tečaj, koji traje od 21. 6. do 27. 8. 2010., zahtijeva internetsku dostupnost od 2-3 sata tjedno za proučavanje literature te 3-4 sata tjedno za pisanje postova, blogova i projekata. Sedam sati tjedno, pomislila sam, zašto ne? Ja to mogu! Znajući da ću veći dio tog vremena provesti na Jadranu, opskrbila sam se mobilnim internetom i započela svoju ljetnu avanturu.

Prvi tjedan je počeo vrlo jednostavno: trebalo je otvoriti blog i predstaviti se. Koliko teško to može biti, pomislila sam naivno, no pokazalo se da je čak i taj naizgled lagani dio zahtijevao puni angažman stipendista/ica na četiri „fronta”:

• svaki tjedan sudjeluje se u 3-5 diskusija u virtualnoj učionici nicenet.org s barem dva posta u svakoj i nekoliko konstruktivnih komentara na postove kolega,
• tjedni zadatak se sastoji od praktične primjene tjedne teme na zajedničkom wikiju,
• projektni zadatak služi kao priprema za završni projekt,
• na blogu je potrebno napisati minimalno jedan post tjedno uz barem jedan konstruktivni komentar na blogu jednog od polaznika.

 

Što konstruktivni komentar mora sadržavati, naučili smo na samom početku tečaja. Naime, za takav komentar rečenica „Da, sviđa mi se tvoj post” ili „U potpunosti se slažem” nije dostatna, već uz nju mora stajati i suvislo objašnjenje. Osim toga, obavezno je dodati dobro potkrijepljene kontrargumente. Ponekad je to jednostavno, naročito kad se ne slažete sa stajalištem kolege, no problem nastaje kad imate identično mišljenje kao i vaš kolega, ali morate kritički sagledati i drugu stranu te o tome argumentirano pisati. Kako je tečaj odmicao, tako smo svi postajali sigurniji u izražavanju naših stavova, s pregrštom ideja, savjeta i preporuka jedni drugima.

Polaznici tečaja, nas 21, profesori su engleskog jezika u osnovnim i srednjim školama i fakultetima u raznim krajevima svijeta, od Kanade i Hondurasa preko Maroka i Makedonije do Pakistana i Kazahstana. Dok su neki bili početnici s tek nekoliko godina staža, drugi su imali dugogodišnje iskustvo u nastavi engleskog jezika, neki s površnim znanjem o računalima, drugi računalni stručnjaci. Neki u svojim učionicama imaju najnoviju računalnu opremu s prijenosnim računalima za svakog učenika, drugi nemaju niti jedno računalo, a kamoli pristup internetu. Vrlo šaroliko društvo sa zajedničkim ciljem: kako nastavu engleskog jezika osuvremeniti pomoću najnovijih tehnologija?

Tijekom deset tjedana trajanja tečaja detaljno smo analizirali deset različitih tema koje su se ticale učenja i podučavanja engleskog jezika, od čitanja s razumijevanjem i učeničke autonomije do interaktivne nastave u učionici s jednim računalom i projektne nastave. Između ostalog, izrađivali smo interaktivne PowerPoint prezentacije, pripremali rubrike za ocjenjivanje, planirali nastavne sate u računalnoj učionici kao i one u učionici sa samo jednim računalom i osmislili Webquest – potragu na Webu. Nova školska godina u mom razredu zasigurno će obilovati raznim inovativnim sadržajima.

Sve tjedne zadatke morali smo završiti, odnosno predati na ocjenjivanje, do nedjelje u ponoć po oregonskom vremenu (ponedjeljak u 9:00). Naša mentorica je svakog utorka e-poštom slala detaljno obrazložene ocjene. Naime, da bismo „položili” tečaj i dobili certifikat, morali smo imati 70 % riješenosti svih zadatka tijekom deset tjedana. Svaki sudionik je imao svoju stranicu „imenika” na Snapgrades gdje smo uz ocjene mogli pročitati obrazloženje i komentare koje nam je uputila mentorica. Naravno, svatko od nas mogao je vidjeti samo vlastite ocjene. Ne moram niti naglasiti da sam svakog utorka s velikim nestrpljenjem iščekivala poruku e-pošte s ocjenama te sam se ponovo osjećala kao studentica koja čeka rezultate ispita. Naša mentorica ocjene nije dijelila „šakom i kapom”, već smo ih morali zaraditi predanim radom. Štoviše, bila je vrlo stroga i nepopustljiva, ali pravedna, a ono što sam kod nje najviše cijenila, bila je njena konstanta prisutnost na blogu, wikiju ili u virtualnoj učionici kao i stalna i nesebična podrška koju nam je svima u svakom trenutku nastojala pružiti.

Naravno, kako bih mogla redovito ispunjavati tražene obaveze, onih 7-8 sati tjedno se pretvorilo u nekoliko sati dnevno. No, zahtjevnost tečaja svakako opravdava njegova zanimljivost, inovativnost, kreativnost i raznolike mogućnosti praktične primjene u razredu.

Kao što sam već spomenula, svakog tjedna predstavljena je nova tema, ali se tijekom desetotjednog tečaja provlačila zajednička nit završnog projekta koji je svatko od nas bio dužan provesti u razredu. Mi koji tijekom ljeta nismo imali nastavu, morali smo napraviti projektni plan koji ćemo naknadno realizirati. Planiranje projekta odvijalo se u odlično pripremljenim fazama tijekom svakog pojedinačnog tjedna. Započeli smo s raspravama o problemima koje susrećemo u svakodnevnom radu, diskutirali o tome kako nam tehnologija može pomoći ili odmoći, međusobno se savjetovali kako bismo naše probleme mogli riješiti i upoznavali se s alatima koji bi nam pritom mogli biti korisni. Dva tjedna prije predaje završnog rada naš je zadatak bio pronaći jednog partnera za međusobno ocjenjivanje (peer review). Bilo je to vrlo korisno iskustvo jer smo jedno drugome objektivno pregledali projektni nacrt i ukazali na moguće pogreške te dali savjete za poboljšanja i time direktno utjecali na uspješnost završnog projekta.

Tako smo, vođeni nevidljivom, ali sigurnom rukom naše mentorice, došli do kraja tečaja u kojem smo se upoznali ne samo s novim tehnologijama, nego i s nastavnicima iz raznih dijelova svijeta. Uz današnje jednostavne načine komuniciranja, uvjerena sam da ću s nekima od njih započeti suradnju na nekom od budućih projekata. Trenutno s iščekivanjem krećem u novu školsku godinu i primjenu planiranog projekta sa svojim učenicima kojima ću predstaviti nešto sasvim novo. Bit će to Webquest pod nazivom Cultural Profiles, u kojem će učenici proučavati i izlagati o zemljama engleskog govornog područja, no više o tome u nekom od sljedećih Pogleda kroz prozor.

Matematičarke na Cipru

Sanja Antoliš i Eva Špalj

Od 26. svibnja do 3. lipnja 2010. godine sudjelovale smo na seminaru Identification, motivation and support of mathematical talents in European schools koji se održavao  u Agrosu na Cipru. Informaciju o seminaru pronašle smo na stranicama Agencije za mobilnost i programe Europske unije koja na osnovi natječaja dodjeljuje financijsku potporu u okviru Programa za cjeloživotno učenje koji financira Europska komisija sredstvima iz pretpristupnog fonda – IPA. Sredstva se dodjeljuju za odlazak na seminare i druge aktivnosti stručnoga usavršavanja, primjerice job-shadowing, kao i za bilateralne i multilateralne projekte. Na mrežnoj stranici http://www.mobilnost.hr/ svatko može pronaći nešto što će odgovarati njegovim potrebama i interesima. Popis raspoloživih seminara može se također pronaći na sljedećoj stranici.

Natječaj za financijsku potporu objavljuje se na stranicama Agencije nekoliko puta godišnje. Nakon što smo odabrale aktivnost, popunile smo prijavu, poslale ju na natječaj i dočekale pozitivno rješenje. Uslijedile su pripreme za odlazak na seminar te nestrpljivo iščekivanje dana polaska.

Seminar na kojemu smo sudjelovale organiziran je u okviru projekta MATHEU Europske zajednice za potporu matematičkim talentima. Projekt u kojemu sudjeluju sveučilišta i matematičke udruge osam zemalja Europske zajednice pokrenut je 2003. godine s ciljem razvijanja metoda i izrade materijala za identifikaciju matematičkih talenata u europskim školama kao i pripremanja materijala za potporu njihovog razvoja. Ideja projekta je povezivanje i stvaranje mreže među sveučilištima, matematičkim udrugama i ustanovama zemalja partnera kao i proširenje mreže na ostale europske zemlje. Opširnije o projektu možete pročitati na stranici www.matheu.eu. Na seminaru su, osim nas, sudjelovali nastavnici matematike iz Rumunjske, Švedske, Grčke i Litve.

Seminar je vodio profesor matematike Mihalinas Lambrou sa Sveučilišta na Kreti koji nas je upoznao s konceptom „ljestvi“. Ljestve su usustavljeni matematički sadržaji/teme koji nisu dio standardnoga kurikuluma, a u kojima su izložene osnovne definicije i svojstva popraćeni nizom zadataka od jednostavnijih prema složenijim. Dio materijala koji je nastao u okviru projekta možete vidjeti na ovoj poveznici.

Na seminaru su detaljnije obrađeni sadržaji iz područja matematičke indukcije, polinoma i invarijanti. O području matematičke indukcije možete detaljnije čitati na ovoj stranici.

Osim navedenoga, profesor Lambrou dao je pregled razvoja matematike kroz povijest kao jedan od načina motiviranja učenika za matematičke sadržaje. Motivaciju učenika i razvoj njihovih kreativnih i intelektualnih sposobnosti možemo postići i rješavanjem logičkih zagonetki pa je dio predavanja/radionica bio posvećen zagonetkama. Na stranici http://www.g4g4.com/email.htm možete pronaći mnogo zanimljivih poveznica.

U dijelu seminara koji se odnosio na identifikaciju matematičkih talenata, profesor pedagogije Mihalinas Zembylas (Open university of Cyprus) izložio je alate i metode identifikacije koji su razvijeni u okviru projekta MATHEU te načine njihove primjene. Proces identifikacije provodi se u tri etape:

1. Odabir

Sastavlja se kontrolna lista s podacima koji upućuju na talent i provode se inicijalni razgovori s učenicima i roditeljima.

2. Vrjednovanje

Provode se neki od testova (testovi inteligencije, testovi kreativnosti, testovi matematičkih postignuća, testovi matematičkih sposobnosti, testovi matematičkih sposobnosti – napredni) i procjena te se rezultati testova upotpunjuju podacima dobivenim u prvoj etapi.

3. Potvrda

Rade se intervjui s učenicima, roditeljima i nastavnicima. Učenici rješavaju posebne matematičke zadatke i nakon toga u razgovoru objašnjavaju metode rješavanja koje su primijenili. Izrađuje se portfolio sa svim prikupljenim podacima o učeniku.

Detalji se mogu pročitati na sljedećoj stranici.

Osim sudjelovanja na predavanjima, izuzetno važnim dijelom seminara smatramo upoznavanje i druženje s kolegama iz drugih zemalja. Dio prvog dana bio je posvećen kulturnoj razmjeni te su predstavnici svake od zemalja sudionica održali prezentaciju o svojoj zemlji, gradu i školi iz koje dolaze. Sudionici su izložili suvenire i neke poslastice iz svojih zemalja. U neformalnom druženju s kolegama saznale smo više o njihovim školskim sustavima i metodama rada s nadarenim učenicima. Razmijenile smo iskustva i dogovorile daljnju suradnju u budućim projektima.

Za vrijeme trajanja seminara imale smo priliku upoznati i neka mjesta na Cipru koji je dugo vremena bio engleska kolonija pa se vozi lijevom stranom. Sletjele smo na aerodrom u Larnaci. Svugdje se puno gradi – hoteli u turističkim mjestima i stambene zgrade po cijeloj zemlji. Dojmile su nas se dugačke pješčane plaže s uredno poredanim ležaljkama i suncobranima. Budući da je Cipar otok s najviše sunčanih dana na Mediteranu, ne začuđuje što koriste sunčanu energiju, iako je bilo teško naviknuti se na gomile bojlera i solarnih kolektora na gotovo svim zgradama. Drugi dan smo se taksijem odvezle u Agros, mjesto održavanja seminara. To je prekrasno planinsko mjesto na 1100 metara nadmorske visine, idealno za rad i odmor. Povijesni i kulturni lokaliteti su očuvani u svom prirodnom okruženju. Poznato je i kao dolina ruža jer se u lokalnoj tvornici od latica ruža proizvode vino, rakija, razna kozmetika i vodice te izrađuju mirisne svijeće. Jedno smo poslijepodne posjetili glavni grad Nicosiu. Od 1974. godine grad je podijeljen (kao i otok) na grčki i turski dio. Bilo je zanimljivo prijeći u turski dio, razgledati džamiju i očuvani han. Navečer smo uz gastronomsku ponudu uživali i u tradicionalnim pjesmama i plesu. Na istočnoj obali grčkoga dijela otoka nalazi se Protaras. Prije podjele je to bila pustinja sa samo jednim stablom smokve, a danas je turističko naselje s puno hotela i popratnih sadržaja, ali i lijepih plaža.

Pogledaj cijeli album

Uživale smo u boravku na Cipru kako zbog ugodnog okoliša u kojem smo boravile i gastronomskih užitaka, tako i zbog druženja s kolegama iz drugih zemalja i planiranja buduće suradnje, a naravno i zbog izazovnih i nadasve korisnih i primjenjivih predavanja i radionica.

 
‘This project has been funded with support from the European Commission.
This publication [communication] reflects the views only of the author,
and the Commission cannot be held responsible
for any use which may be made of the information contained therein.’

Nekoliko ideja za interesantniju nastavu

Vesna Pavković-Dončević

Sažetak

Informatika je nastavni predmet vezan uz računala i njihovu primjenu pa se i većina nastavnih sadržaja obrađuje korištenjem računala. Međutim, postoje i sadržaji koji se obrađuju izvan informatičkih učionica. Kako takvu nastavu, u klasičnoj učionici, poboljšati i učiniti što interesantnijom i atraktivnijom?

Ideje o možda malo neuobičajenom pristupu obradi takvih sadržaja dobila sam pripremajući s kolegicom Blaženkom Urh poduzetničku radionicu „4 skoka do poduzetnika“ [1]. Mnogi metodički elementi koje sam čula na seminarima vezanim uz poduzetništvo i vježbeničke tvrtke mogu se iskoristiti i u nastavi informatike.

Ova četiri primjera predstavila sam na Županijskom stručnom vijeću za učitelje informatike Bjelovarsko-bilogorske županije.

Pojmovi: Informatko, planina, moj kofer, informatička činkvina

Ideja 1.

Informatko

Za metodu organigrama prvi sam put čula na skupu za nastavnike koji su bili uključeni u izobrazbu za rad u vježbeničkim tvrtkama u projektu ECO NET koji je organizirao Kultur Kontakt Austria. Metodu je izložila gospođa mag. Susanne Spangl (autor metode je Axel Rachow, izdavač Spielbar). Njena je ideja bila povezati dijelove ljudskog tijela s odjelima vježbeničke tvrtke kako bi se što bolje uočila važnost pojedinog odjela u radu tvrtke te predvidjele moguće slabosti u radu.

Moja je ideja bila povezati ljudsko tijelo s dijelovima računala, primjerice:

glava – mozak – procesor,

kralježnica – matična ploča,

srce – operacijski sustav,

lijeva ruka – ulazne jedinice,

desna ruka – izlazne jedinice,

pluća – napajanje…

Mogućnosti su raznolike.

Metoda se može upotrijebiti nakon što su obrađene nastavne jedinice vezane uz dijelove računala – kao sinteza obrađenog gradiva ili kao ponavljanje. Cilj je da učenici bolje shvate kako funkcionira računalo, da mogu pojasniti funkcije i nadležnosti pojedinih dijelova računala i otkriti im slabe točke ili predvidjeti moguće pogreške ukoliko sustav ne funkcionira ispravno.

Učenici se organiziraju u parove ili grupe do 4 člana i dobivaju predložak ljudskog lika nacrtan na papiru. Nazvala sam ga Informatko. Pojedinim dijelovima tijela trebaju pridružiti dijelove računala. Prema vlastitim željama i potrebama lik mogu nadopuniti pojedinim organima. Mogu navesti bolesti koje napadaju pojedine organe i povezati ih s virusima ili kvarovima na računalu. Mogu biti vrlo kreativni, a ponekad su rezultati njihova rada i vrlo šaljivi. Lik Informatka je lik bez spolnih obilježja, ali ga svi obično (djelomično zbog imena) doživljavaju kao mušku osobu. U praksi je bilo dosta slučajeva i da su liku dodijeljene osobine ženskog spola.

Rad učenika treba kontrolirati jer su u „žaru“ izrade zadatka i želji da se bude što originalniji moguće pogreške u raspodjeli elemenata po čovječuljku. Obvezno treba planirati vrijeme za prezentaciju učeničkih zamisli kako bi se, u slučaju da učenici nisu logički dobro povezali pojedine dijelove tijela, ispravile pogreške i dodatno pojasnio problem.

Sve aktivnosti mogu se provesti u jednom školskom satu, a za izradu su potrebni samo lik čovječuljka i upute za izradu.

Ideja 2.

Planina ili kako napraviti dobru prezentaciju

Prije izrade ovog zadatka učenici trebaju obraditi barem neke elemente dobrog prezentiranja. Treba ih upoznati s osnovnim pravilima prezentiranja:

• što raditi s rukama,
• kamo gledati,
• ne čitati sa slajdova,
• izbjegavati poštapalice,
• izbjegavati neprimjerene šale,
• ne biti uvredljiv,
• ne omalovažavati publiku …

To se može učiniti korištenjem „Male početnice retorike“ ili na neki drugi interesantan način.

Cilj je ovog zadatka učenike naučiti koracima koje trebaju proći u pripremi prezentacije te objediniti novostečena s prethodno stečenim znanjima o prezentiranju.

Zadatak se može upotrijebiti za sintezu elemenata dobre prezentacije i učinkovitog prezentiranja čime prelazi okvire informatike i predstavlja korelaciju sa svim drugim predmetima u kojima se javlja potreba za prezentiranjem.

Na papir treba nacrtati planinu u čijem je podnožju zadatak izrade prezentacije, a na vrhu uspješno izvedena prezentacija. To su zadane vrijednosti. Duž planine postavljena su odmorišta – kontrolne točke na koje će učenici upisati korake koji vode do uspješne prezentacije, a koje će pronaći na priloženom radnom tekstu. Po potrebi mogu dodavati dodatna odmorišta. Radni tekst može napisati svaki nastavnik prema vlastitim željama. Ja sam svoj sastavila pomoću tekstova koje sam pronašla na internetu, a poveznice na stranice s tim tekstovima nalaze se na dnu radnog teksta tako da ih svaki učenik kasnije kod kuće može pregledati i proširiti svoje znanje. Planina sadrži i dvije velike strelice, jednu prema gore i jednu prema dolje. Na strelice će učenici upisati prethodno naučene činjenice koje utječu na uspješnost prezentacije: one koje povećavaju uspješnost upisuju na strelicu prema gore, a one koje čine opasnost da prezentacija bude loša – na strelicu prema dolje. Nekoliko učenika treba prezentirati svoje uratke kako bi se proanalizirali tako da ostali poprave možebitne propuste.

Praktična strana ovog zadatka je da svaki učenik svoju planinu može spremiti u bilježnicu i koristiti kao bilješku sa sata.

Za provedbu zadatka potrebno je pripremiti sliku planine, radni tekst i upute za rad.

Ideja 3.

Moj kofer

Ideja kofera potječe iz seminara u sklopu ECO NET projekta. Može se primijeniti na bilo koju nastavnu jedinicu i u bilo kojem predmetu. Ne mora se uvijek zvati kofer, može biti kovčeg, „culo“, „ceker“, torba, škrinjica, ormar ili nešto slično. Primjenjuje se na kraju nastavnog sata u kojemu smo nastavnu jedinicu obrađivali metodom grupnog rada i na kojem su grupe izrađivale plakate i prezentirale ih preostalom dijelu razreda. Izrađeni plakati moraju ostati vidljivi cijelom razredu i nakon prezentiranja.

Svaki učenik dobije papir s nacrtnim rastvorenim koferom i u njemu naznačenim prostorom za pisanje. Učenici obilaze prezentirane plakate i u svoj kofer prepisuju važne pojmove, definicije i sl. s plakata, tj. sve što bi trebalo znati i zapamtiti. Taj papir spremaju u svoju bilježnicu kao zabilješku o nastavnoj jedinici pa je prilikom davanja uputa grupama o izradi plakata potrebno napomenuti da se naročito važne činjenice i definicije na plakatu trebaju posebno istaknuti.

Cilj je da učenici samostalno stvaraju svoje bilješke i na taj način provedu objedinjavanje svega što se na satu radilo.

Za provedbu je potrebna slika kofera i uputa.

Ideja 4.

Informatička činkvina

Ideja potječe sa seminara Foruma za slobodu odgoja – „Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje”. Činkvina je naziv za pjesmu od pet stihova, a dolazi od talijanske riječi za broj pet.

Na osnovi uputa sastavlja se kratka pjesma o pojmu koji želimo obraditi. Učenici se prisjećaju onoga što o tom pojmu već znaju i ispisuju osjećaje koje u njima pojam budi ili ono na što ih pojam podsjeća.

Cilj je učenike na početku sata potaknuti na razmišljanje o pojmu koji se želi obraditi i na taj ih način uvesti u nastavni sat. Za pisanje same činkvine ne treba više od 4-5 minuta. Narednih par minuta neki od njih čitaju svoje činkvine i iz pročitanih se radova izdvajaju zajednički osjećaji i asocijacije koje nastavnik može ispisati na ploču.

Tu sam metodu iskoristila prilikom obrade nastavne jedinice o računalnim virusima i drugim štetnim softverima te opasnostima s interneta. Učenici su na početku sata trebali napisati činkvinu na temu virusa. Dobili su upute za pisanje činkvine:

1. prvi red je opis pojma u jednoj riječi (imenica)
2. drugi red je opis teme u dvije riječi (dva pridjeva)
3. treći red sadrži riječi koje opisuju radnju (tri glagolske imenice)
4. četvrti je red fraza od četiri riječi koje izražavaju osjećaje u vezi s temom
5. peti je red istoznačnica (jedna riječ) koja ponovno sažima bit pojma.

Kao rezultat sam dobila više ili manje uspješne i domišljate pjesme koje su sadržavale iste ili slične asocijacije na riječ virus: bolest, nevolje, zaraza, zatim dosađivanje, resetiranje, gnjavaža, gubitak vremena, nerješiv. Dakle, nešto što je negativno i od tuda smo krenuli dalje sa satom.

Zaključak

Opisala sam nekoliko ideja koje svatko može primijeniti u svojoj nastavi prilagođavajući ih svojim potrebama. Napominjem da metode i ideje nisu moja umotvorina, nego su skupljene na različitim seminarima i edukacijama koje sam pohađala. Moja je ideja kako ih primijeniti u nastavi informatike, uz izuzetak Planine koja je u potpunosti moja zamisao.

---

„Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje – metode za promicanje kritičkog mišljenja“, vodič kroz projekt II, hrvatsko izmijenjeno izdanje, Forum za slobodu odgoja, veljača 2004.

Radionica je održana 12. prosinca 2010. godine za Hrvatski pedagoško-književni zbor, ogranak Bjelovar