Pogled u studenom

Broj 148, studeni 2022.
ISSN 1848-2171

Natjecanje iz informatike i računalnog razmišljanja – Dabar @ucitelji.hr 2022. održano je 7. – 11. studenoga 2022. na CARNET-ovom sustavu https://natjecanja.loomen.carnet.hr/. Izazov se već sedmu godinu održava u školama diljem Lijepe naše, a u organizaciji udruge Suradnici u učenju i uz podršku CARNET-a, Hrvatskog saveza informatičara i Visokog učilišta Algebra uz budno oko naše koordinatorice Darije Dasović. Izazov također podržava i Ministarstvo znanosti i obrazovanja.

Sve rezultate, statističke podatke i povratne informacije sudionika možete pronaći  ovdje.

U članku Alenke Drobnič prikazan je eksperimentalni rad u produženom boravku, a koji je proveden s učenicima 2. razreda. Prikazana je priprema učenika za eksperiment, popraćena radnim listovima s opisanom svrhom izvođenja vježbe, potrebnim materijalima i opisom izvedbe. Više…

Anita Ranc opisuje kako razvijamo vještine prije opismenjavanja učenika, kako razvijamo glasovnu svijest i kako poučavamo veliku tiskanu abecedu te potičemo učenike da žele pisati i čitati. Više…

Prvi samostalni koraci u životu vrlo su važni. Alenka Povšič provela je istraživanje gdje je željela potvrditi razvoj hodanja koji se razvija u nekoliko faza. Više…

Živimo u vremenu razvoja novih tehnologija za koje je potrebno učenje i prilagodba današnjem načinu života. Branko Rumenović u članku govori o umjetnoj inteligenciji i strukovnom obrazovanju te iznosi i primjeri iz škola koji su pomogli u povezivanju umjetne inteligencije i strukovnog obrazovanja. Više…

Kroz čitavo prvo odgojno-obrazovno razdoblje se sistematično odvija opismenjavanje. Dolores Štembergar u svom radu se susreće s poteškoćama na području opismenjavanja kod učenika koji je imao velike probleme s vidnim prepoznavanjem slova i pamćenju slova te je predstavila neke aktivnosti kroz koje je pokušavala učenike naučiti prepoznavanju i pisanju slova. Više…

Kreativnost je dio ljudske prirode. Irena Herlah na svojoj nastavi stvara prekrasne proizvode od recikliranog materijala kako bi učenici razvijali inovativnost i kreativnost. Više…

Učenici osmih razreda susreću se logičkim sklopovima (I (AND), ILI (OR) i NE (NOT). Gordana Lohajner i Edi Bačani koriste Logisim, alat za izradu i simulaciju logičkih sklopova, kako bi učenicima olakšali učenje i crtanje logičkih sklopova. Više…

Tjaša Medved upoznaje nas s programom Knjižnično-informacijsko znanje koji predstavlja jedan od načina uključivanja školske knjižnice u odgojno-obrazovni proces u školi. Više…

Škole iz različitih dijelova Hrvatske uključile su se u projekt „Voda“ kako bi razvili svijest o važnosti pitke vode, istaknuti važnost zaštite pitke vode, ukazati na racionalno korištenje vodenih resursa, procijeniti važnost osobne odgovornosti i djelovanja za održivi razvoj, povezati očuvanje okoliša s očuvanjem vlastitog zdravlja, kaže Mirjana Krpan. Više…

Petra Krulc je opisala na koji način kako učitelji u srednjim strukovnim školama prepoznaju nadarene đake, što je ono po čemu se ti đaci razlikuju od ostalih, te kako ih poticati na razvijanje njihovih posebnih sposobnosti. Više…

U svojem se radu susrećemo s učenicima koji znanje najlakše stječu izravnim taktilnim iskustvima. Romana Pušnik nam je pokazala kako u tu svrhu možemo za nastavu matematike (područje geometrije) izraditi taktilnu knjigu koja služi igri i učenju. Više…

U sklopu Erasmus+ projekta Learning Outside-Vivid Exploration potiče se učenje izvan učionice, a Snježana Kovačević upoznaje nas s aktivnostima koje su usko povezane s iskustvenim učenjem na otvorenom kako bi učenici znanja i vještine stjecali na kreativan i zanimljiv način uz aplikacij PlantNet, likovnog pravca Land art i zimskog binga. Više…

U skladu s tematskim pristupom po kojemu je organiziran novi kurikulum i autonomijom koju nam taj kurikulum pruža u izboru sadržaja za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda te uzevši u obzir interese svojih učenika, Sonja Delimar je odlučila napraviti projekt obrade nekoliko poznatijih antiutopijskih romana u 1. razredu gimnazije. Više…

Obrazovanje medicinskih sestara odvija se po petogodišnjem programu i zahtjeva suvremeni pristup u poučavanju. Tijekom poučavanja nastavnik/nastavnica planira metode i strategije poučavanja imajući na umu radno okruženje i očekivanja koja se postavljaju pred buduće medicinske sestre. Sonja Šare je ispitala percepciju učenika medicinske škole o donošenju odluka i otvorenoj nastavi. Više…

Učenici osmih razreda osnovne škole i četvrtih razreda gimnazije, zajedno sa svojim nastavnicama fizike: Tomislava Jukić, Marijom Špiranec, Ivanom Zakanji, Jasminom Alilović, Spomenkom Hardi i Tanjom Paris, sudjelovali su u međuškolskom projektu u okviru kojeg su izradili e-priručnik Mala škola optičkih instrumenata. Više…

Nastava na daljinu oblik je nastave u kojoj su učenik i učitelj tijekom nastave fizički i ponekad vremenski razdvojeni. Tina Čeh ispričala nam je o izazovu, a to je na koji način prenijeti znanje učenicima kako bi ono bilo razumljivo. Više…

Valentina Pajdaković je opisala aktivnosti za nastavni sat Informatike u 5. razredu na temu Organiziraj svoju radnu površinu. Sve aktivnosti temelje se na uvodnoj motivacijskoj priči koja prikazuje problemsku situaciju. Više…

U Sloveniji ove godine obilježavamo već desetu obljetnicu Tradicionalnog slovenskog zajutarka, a u tome sudjeluju svi vrtići i osnovne škole u Sloveniji. Vanja Rušt kaže kako je svrha Tradicionalnog slovenskog zajutarka osvijestiti djecu o zdravoj prehrani, namjeni zajutarka te o proizvodnji hrane od strane lokalnog stanovništva. Više…

Gordana Lohajner

Dabar @ucitelji.hr 2022

Međunarodni izazov iz informatike i računalnog razmišljanja

Darija Dasović

19. rujna 2022. godine na sve je škole poslan poziv za prijavu na izazov Dabar @ucitelji.hr 2022. Izazov je to, koji se već sedmu godinu održava u školama diljem Lijepe naše, a u organizaciji udruge Suradnici u učenju i uz podršku CARNET-a, Hrvatskog saveza informatičara i Visokog učilišta Algebra. Izazov podržava i Ministarstvo znanosti i obrazovanja.

Svaki je učitelj individualno mogao iskazati interes svojih učenika za sudjelovanjem u razdoblju od 19. rujna do 15. listopada. Tu je mogućnost iskoristilo 1325 učitelja iz 773 škole.

Iako se natjecanje temelji na informatičkim konceptima, nije potrebno nikakvo posebno predznanje učenika. 40 minuta, 12 zadataka i logičko razmišljanje privuklo je čak 48015 učenika što ovo natjecanje čini najvećim natjecanjem u našim školama.

Natjecanje se provodi online, tijekom pet radnih dana i potpuno je besplatno za učenike i škole. Svaka škola organizira termine i grupe onako kako im to najviše odgovara, a ovisno o tehničkoj uvjetima u svojoj školi.

Ove se godine natjecanje održavalo od 7. do 11. studenoga na CARNET-ovom sustavu https://natjecanja.loomen.carnet.hr/

Na natjecanju je sudjelovalo:

• 5.530 učenika 1. i 2. razreda OŠ (kategorija MikroDabar),
• 11.886 učenika 3. i 4. razreda OŠ (kategorija MiliDabar),
• 14.667 učenika 5. i 6. razreda OŠ (kategorija KiloDabar),
• 10.560 učenika 7. i 8. razreda OŠ (kategorija MegaDabar),
• 5.372 učenika SŠ (kategorija GigaDabar),

MikroDabar

• najveći broj bodova: 12 (47 učenika)
• najboljih 10%: 9 bodova i više (619 učenika)
• najbolje riješen zadatak: Tradicionalna umjetnost
• najlošije riješen zadatak: Zlatna ulaznica

MiliDabar

• najveći broj bodova: 12 (24 učenika)
• najboljih 10%: 8,38 bodova i više (1186 učenika)
• najbolje riješen zadatak: Skijaško selo
• najlošije riješen zadatak: Dabrova lopta

KiloDabar

• najveći broj bodova: 12 (47 učenika)
• najboljih 10%: 8,28 bodova i više (1468 učenika)
• najbolje riješen zadatak: Novi automobil
• najlošije riješen zadatak: Domino

MegaDabar

• najveći broj bodova: 12 ( učenika)
• najboljih 10%: bodova i više učenika)
• najbolje riješen zadatak: Pospremanje
• najlošije riješen zadatak: Mlinar Marko

GigaDabar

• najveći broj bodova: 12 ( učenika)
• najboljih 10%: bodova i više ( učenika)
• najbolje riješen zadatak: Mreža vlakova podzemne željeznice
• najlošije riješen zadatak: Dabrove igre

Svi se učenici i škole moraju pridržavati Pravilnika i Etičkog kodeksa natjecanja.

Iako smo se ove godine susreli s određenim izazovima zbog promjena u sustavu za natjecanja, sam je sustav radio pod maksimalnim opterećenjem gotovo besprijekorno. Stoga su svi učenici već tijekom provedbe izazova dobili svoje digitalne značke te mogli preuzeti diplome za sudjelovanje.

10% najboljih učenika u svakoj kategoriji dobilo je posebne diplome i digitalne značke za izniman uspjeh.

Da učenici vole ovo natjecanje ne govori samo broj sudionika već i komentari koje učenici anonimno i dobrovoljno ostavljaju u anketi koja je otvorena nakon završetka izazova.

U sljedećem je video zapisu ( https://youtu.be/sdYcHjau7CE ) dio tih komentara.

Kako bi omogućili učenicima koji nisu sudjelovali u izazovu ove godine, otvorena je učionica PonoviDabar (https://bit.ly/PonoviDabar). Za pristup ovoj učionici i testovima u njoj nije potrebna nikakva lozinka. Svim je testovima moguće pristupiti samo jednom. U učionici nema digitalnih znački niti diploma. Rezultati se neće nigdje objavljivati niti će se raditi rang lista.

Već godinama je za sve učitelje i učenike otvorena učionica PseudoDabar (https://bit.ly/PseudoDabarUciteljiHr) u kojoj se nalaze zadaci sa svih prethodnih izazova. Učenici svakom testu mogu pristupiti neograničeni broj puta, a zadaci se pojavljuju nasumičnim redoslijedom.

Stranice međunarodnog natjecanja su http://bebras.org, a hrvatsko sjedište je na portalu ucitelji.hr.

Voditeljica natjecanja Dabar @ucitelji.hr

Lidija Kralj

Koordinatorica natjecanja Dabar @ucitelji.hr

Darija Dasović

Programski odbor natjecanja Dabar @ucitelji.hr 2022

Lidija Kralj, Darija Dasović, Sanja Pavlović Šijanović, Kristina Slišurić, Ela Veža, Gordana Sokol, Vesna Tomić, Darko Rakić

Organizacijski odbor natjecanja Dabar @ucitelji.hr 2022

Jelena Nakić, Lada Maleš, Mateo Ćavar, Barbara Knežević, Anica Leventić, Daniela Usmiani, Renata Pintar, Maristela Rubić, Tatjana Stranjak, Tanja Oreški, Valentina Blašković, Vesna Majdandžić, Blaženka Knežević, Marica Jurec, Natalija Stjepanek, Mirela Radošević, Sanda Šutalo, Anita Šimec, Nikolina Bubica, Valentina Pajdaković, Alma Šuto, Loredana Zima Krnelić, Maja Jurić-Babaja, Ines Kniewald, Tomislav Leček, Gordana Lohajner, Sanja Janeš

Kontakt e-mail adresa: dabar@ucitelji.hr

Hvala svima što ste prihvatili izazov!

Vidimo se i sljedeće godine, zar ne?

Eksperiment na produženom boravku

Alenka Drobnič

Sažetak

U članku je prikazan eksperimentalni rad na satima produženog boravka, koji je proveden s učenicima u 2. razredu. Prikazana je priprema učenika za eksperiment, popraćena radnim listovima s opisanom svrhom izvođenja vježbe, potrebnim materijalima i opisom izvedbe. Eksperimentalni rad proveden je u razredu produženog boravka tijekom dva školska sata. Prikazana vježba je jednostavna za pripremu i izvođenje. Odabirom eksperimenta u pješčaniku usredotočili smo se na istraživanje prirodnih fenomena u prirodi. Tijek rada temeljio se na načelima formativnog praćenja, kao što su iskustveno učenje, suradnja, kreativnost, planiranje, motivacija, ustrajnost i zaključivanje.

Ključne riječi: eksperiment, vulkan, izvođenje, promatranje.

1. Uvod

Eksperiment na svim razinama obrazovanja namijenjen je promatranju i proučavanju različitih prirodnih fenomena, stjecanju vještina, učenju o različitim procesima mjerenja, obradi mjerenja, prikazivanju mjerenja i povezivanju između teorije i prirode. Uz pomoć eksperimenta, učenici dobivaju odgovore na pitanja koja se “roje u njihovim glavama”. Učenici drugog razreda tako stječu znanja na razumljiv način i istovremeno uče primjenjivati znanje.

U drugom razredu osnovne škole učenici proučavaju tematsko područje Prostor u kojem upoznaju različite krajolike diljem svijeta i uče geografsko okruženje prikazati u pješčaniku ili na karti ili globusu. Tijekom eksperimenta odabrali smo pješčanik, jer se nalazi na školskom igralištu.

Eksperiment, koji provode učenici u pješčaniku, jednostavan je i ne zahtijeva mnogo truda, niti za pripremu, kao ni i za izvođenje.

Kroz eksperiment s pijeskom naučili smo formirati vulkanski konus iz pijeska, naučiti o komponentama vulkana i otkriti da je njegova erupcija uzrokovana velikim pritiscima u magmatskoj jezgri. Učenici su aktivno bili uključeni u proces rada (planiranje, izvršenje) i vrednovanje, jer su otkrili da priroda ima moć uništenja i ponovnog rođenja.

U svrhe rada koristili smo različite metode rada: praktična znanja (izgradnja vulkana) i vještine promatranja, eksperimentiranja i rasuđivanja.

2. Vulkan

2.1. Priprema učenika za eksperiment

Za izvođenje eksperimenta bilo je potrebno učenike pravilno pripremiti, upoznati ih sa svrhom pokusa, s potrebnim materijalima i pomagalima za provedbu te načinom izvođenja. Veliki naglasak stavljen je na zaštitu učenika pri radu. Eksperiment su izveli dijelom sami učenici, a dijelom uz pomoć učitelja. Nastavnik je učenike uveo u teorijski dio te ih vodio i usmjeravao u praktičnom radu.

2.2. Provođenje eksperimenta u pješčaniku

Eksperiment je proveden sa učenicima produženog boravka. Učenici su se u učionici upoznali s teorijskim radom. Uz pomoć prezentacije učitelja i interneta naučili su sljedeće: što je vulkan, upoznali su njegov oblik s njegovim komponentama i razlog njihova djelovanja. Terenski ili eksperimentalni rad obavljen je u školskom pješčaniku.

Tijekom vježbe učenici su podijeljeni u dvije skupine. Svaka grupa dobila je radni list s osnovnim uputama (slika vulkana, popis pomagala i način izvođenja) i kutiju pomagala koja su bila važna za izvođenje vježbe.

Svaka skupina, uz pomoć pijeska u pješčaniku, oblikovala je vulkan. Isti je morao imati oblik stošca. Pijesak je bio presuh da bi formirali stožac, pa su mu dodavali vodu i formiranje vulkana je teklo glatko.

Slika 1. Vulkanski stožac u nastajanju

Svaki vulkan ima magmatsku jezgru, ždrijelo, kroz koje putuju magma i krater. U tu svrhu, unutar konusa postavili su čašicu. Dno čašice predstavljalo je magmatsku jezgru, središnji dio ždrijela i gornji rub vulkanskog kratera.

Slika 2. Izgrađen vulkanski stožac

U magmatsko središte vulkanskog stošca ulili su više od 200 g sode bikarbone, zatim su u čašicu polako ulijevali 2 dl bijelog destiliranog octa. Soda bikarbona počela se pjeniti kada je bila u kontaktu s octom. Pjena se naglo počela penjati niz ždrijelo vulkana i prodrla u krater te se oštro razlila duž vulkanskog stošca.

Među učenicima je vladalo veliko oduševljenje: osmjesi i zadovoljstvo na mladim licima, povici i krikovi radosti, smijeh …

Slika 3. Vulkanska erupcija (soda bikarbona)

Druga skupina koristila je prašak za pecivo umjesto sode bikarbone. Ova erupcija bila je skromna, bez intenzivne buke i pjenjenja. Magma je stigla do vrha ždrijela vulkana, na području kratera ključala, ali se nije prelila preko stošca.

Slika 4. Vulkanska erupcija (prašak za pecivo)

Promatrajući obje erupcije, učenici su otkrili da postoje razlike između erupcija. Neki mogu biti manji i manje intenzivni, drugi veći i grčeviti. Upravo drugi, prema učenicima, svojim djelovanjem utječu na izlijevanje lave na površinu i stvaranje tokova lave, što sa svakom erupcijom može promijeniti prirodni okoliš. Takva područja smatraju se opasnim za život ljudskog bića, prema učenicima. Oni mogu ostaviti uništenje u naseljima i gradovima.

2.3. Nalazi

Priprema i provođenje eksperimenta bio je profesionalni izazov za učitelja, a za učenike u produženom boravku bio je to prije svega drugačiji i zanimljiv školski sat. Sat koji im je dao puno interesa, entuzijazam i, iznad svega, praktično znanje, osobno iskustvo. Planiranje je zahtijevalo veliku pozornost i postupnost uvođenja nove teme, sigurnost učenika u provođenju eksperimenta i dosljednost pri izradi. Učenici su bili vrlo motivirani za svoj rad, znatiželjni i puni očekivanja. S velikim zanimanjem i entuzijazmom obavljali su zadatke koje su zacrtali. Na završnoj evaluaciji učenici su izrazili želju da žele više takvog rada na satima produženog boravka.

3. Zaključak

Produženi boravak je “produžetak” nastave, koju nastavnik može prihvatiti kao osobni izazov i djeci nuditi teme i aktivnosti temeljene na zajedničkom izazovu, osobnom iskustvu, učenju i poticanju samo bezbroj pitanja kod učenika. I to su moderni oblici nastave koji se temelje na aktivnom radu učenika – eksperiment je svakako takav oblik rada. Tako stečeno znanje je izdržljivije, jer živa slika mnogo jasnije pokazuje određene prirodne fenomene i pomaže u donošenju zaključaka iz usta djece.

4. Literatura

1. Bevc, V. (1997): Pouk geografije v naravi, Zavod Republike za šolstvo, Ljubljana.
2. Kunaver, J., Černe, A., Kert, B., Klemenčič, M., Lovrenčak, F., Pak, M. (1989): Geografija. Domača pokrajina. Priročnik za geografsko spoznavanje domače pokrajine, Mladinska knjiga, Ljubljana.
3. Novak, L., 2018. Formativno spremljanje na razredni stopnji. Priročnik za učitelje. Ljubljana, Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
4. Učni načrt za spoznavanje okolja v osnovni šoli. URL: https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucninacrti/obvezni/UN_spoznavanje_okolja_pop.pdf (pridobljeno: 27. 2. 2021).
5. Van Cleave, V. (1997): Geografija za vsakega otroka, Učila, Tržič.
6. Ivanšek, D. (1999): Spoznavanje domače pokrajine, priročnik za učitelje, Rokus 1999, Ljubljana.

Obrada velikog tiskanog slova

Anita Ranc

Sažetak

Djeca koja dolaze u prvi razred devetogodišnje osnovne škole razlikuju se po predznanju i sposobnostima, stoga učitelji trebaju pristupiti svakom učeniku kao pojedincu. Članak opisuje kako razvijamo vještine prije opismenjavanja učenika, kako razvijamo glasovnu svijest i kako poučavamo veliku tiskanu abecedu i potičemo učenike da žele pisati i čitati.

Ključne riječi: djeca, učenje, abeceda.

Uvod

Prije obrade velike tiskane abecede operativni ciljevi kurikuluma za slovenski jezik navode da učenici u prvom dobnom razdoblju, prema predznanju čitanja i pisanja i prema razvijenim vještinama i sposobnostima, prolaze individualno, postupno i sustavno kroz sljedeće faze ili početne aktivnosti opismenjavanja i razvijaju vještine prije opismenjavanja (npr. vizualno razlučivanje, slušno razlučivanje i rastavljanje, grafomotorika, orijentacija tijela, orijentacija u prostoru i na papiru, tjelesno držanje i držanje olovke itd.) (Kurikulum za slovenski jezik, 2018.).

Razvijanje vještina predpismenosti

Orijentacija

Na početku školske godine učenici se teško orijentiraju u prostoru, na papiru, te u bilježnici i liniji. Uz svakodnevne kratke vježbe orijentacije većina se djece može samostalno orijentirati u prethodno opisanim aktivnostima. Međutim, svake godine primjećujemo da neka djeca imaju veće probleme. S ovom djecom moramo učitelji biti posebno pažljivi.

Pozornost i koncentracija

Potičemo djecu da se usredotoče na aktivnosti jer se time razvijaju pozornost i koncentracija.

Grafomotorika

Provodimo mnoge finomotoričke aktivnosti, promičemo pravilno držanje olovke, razvijamo vještine da oči i ruke budu u skladu. Primjećujemo da unatoč godinama vježbe i poticaja, još uvijek ima djece u razredu na kraju školske godine koja olovku ne drže ispravno.

Glasovna svijest

Uz glasovnu svjesnost je dijete sposobno rastaviti riječ ili rečenicu na manje dijelove (različiti načini rastavljanja) (Ropič, 2016).

Rastavljanje rečenica

Na početku rastavljaju rečenice na riječi. Vježba se odvija na način da učiteljica izgovori rečenicu, dijete samostalno ponavlja rečenicu i za svaku riječ u rečenici stavlja čep na stol. Zatim učiteljica polako izgovara riječ po riječ u rečenici. Dijete prstom dodiruje čepove i provjerava svoje riješenje.

Rastavljanje riječi na slogove

Nastavljaju sa slogovanjem. Slažu riječi, plješću, otvaraju prst na svakoj ruci za svaki pljesak i određuju odgovarajući broj slogova. Također slažu riječi na način da imaju ispisane brojeve na tlu, nakon čega skaču na brojeve za svaki slog. Prepoznaju početni i završni slog. Traže nove riječi na prepoznatim početnim i završnim slogovima. Kasnije su grafički ilustrirali duljinu riječi. Određuju je li riječ kratka ili duga. Nakon što je slogovanje dobro utvrđeno, počinjemo rastavljanjem riječi na glasove.

Rastavljanje riječi na glasove

Uz slikovni materijal djeca izgovaraju glasove riječi. Određuju početni glas i izgovaraju što više riječi koje počinje na isti početni glas. Primjećujemo da mnogi učenici to mogu učiniti kada uđu u školu. U drugoj fazi definiraju konačni glas riječi. Primjećujemo da samo nekoliko učenika to može na početku. Još manje učenika može pronaći riječ koja završava na isti konačni glas. Na kraju krenemo s dnevnim vježbanjem glasova. Nakon dva mjeseca vježbanja uočavamo da većina djece prepozna sve glasove u jednostavnim riječima. Tek tada počinjemo s obradom velike tiskane abecede.

Obrada velikog tiskanog slova

Rastavljanje na glasove

Za svako slovo djeca traže riječ koja počinje tim početnim glasom. Kad dijete pronađe riječ, ustaje. Dijete izgovori riječ, a onda je svi rastave na glasove pomoću prstima na rukama. Također određuju konačni glas riječi. Zatim traže riječi koje imaju za dotično slovo glas u sredini. Sve riječi se ponovno izgovaraju i određuju početni i završni glas. Konačno, traže riječi koje imaju za dotično slovo glas na kraju. Ove riječi se također izgovaraju i određuje se početni glas. Ustaju učenici koji u svom imenu imaju glas za dotično slovo na početku, zatim u sredini i na kraju. U bilježnicu nacrtaju šest slika na početni glas dotičnog slova. Ispod slike nacrtaju onoliko točaka koliko ima glasova u riječi. Učenici koji pišu, napišu riječ sa slovima ispod točkica. Slika 1. Rastavljanje na glasove s diferencijacijom

Obrada velikog tiskanog slova

Obrada velikog tiskanog slova prema fonomimičkoj metodi: Učitelj pokazuje sliku za početni glas i priča priču koja završava pjesmom. Učitelj crta svoj glas i pokazuje pokret za glas. Učenici ponavljaju pokret glasa nekoliko puta i izgovaraju pjesmu. Zatim učenici dolaze pred ploču i ispisuju riječi pokretima već spomenutim slovima dok druga djeca pokušavaju pročitati napisano (Štupnikar et. al., 2010.). Slika 2. Kretanje glasa

Učitelj ispisuje veliko tiskano slovo na ploču i istovremeno izgovara poteze koje zapisuje. Učenici ustaju, podižu kažiprst ruke kojom pišu i u svim smjerovima neba zajedno s učiteljem tri puta napišu slovo i govore potez pisanja slova. Zatim tri puta napišu slovo prstom na stolu, na sjedalu stolice, na leđima kolege iz razreda. Svako dijete odabere tri slova o kojima smo već razgovarali i zapiše ih na leđima kolege iz razreda. Učenik pokušava prepoznati napisana slova. Učenik tvori slovo pojedinačno ili u paru s tijelom kolege iz razreda. Slika 3. Pisanje slova u zraku Slika 4. Pisanje slova na stolu Slika 5. Pisanje slova na leđima kolege iz razreda Slika 6. Oblikovanje slova tijelom

Učenici se podijele u pet grupa i kružeći po stanicama vježbaju točan pravopis i ispravnu liniju dotičnog slova: pisanje olovkom na interaktivnoj ploči, pisanje kredom na zelenoj ploči, bojom na plakatu, štapom po pijesku i formiranje slova od žice. Sva djeca idu na sve stanice. Slika 7. Pisanje slova na interaktivnoj ploči Slika 8. Pisanje slova na zelenoj ploči Slika 9. Pisanje slova bojom na plakatu Slika 10. Pisanje slova štapom po pijesku Slika 11. Formiranje slova od žice

Zatim sjedaju za stolove s radnim listom napisanim na A4 listu i kukuruzom. Na slovu je označeno mjesto početka zapisa. Zatim palcem i kažiprstom (razvijajući hvat pincete) točno postavljaju kukuruz u ispravan red linije slova. Kada su gotovi, precizno premazuju slovo s 15 bojica u dogovorenim potezima. Slika 12. Polaganje kukuruza na slovo Slika 13. Premazuju slovo bojicama

Na drugom radnom listu imaju točan potez slova nacrtan strelicama, pjesmu po fonomimičkoj metodi i medalju sa slovom. Djeca ga oboje. Tek tada počinju zapisivati ​​slova u bilježnicu. Prema metodi formativnog praćenja, prilikom čitanja prvog slova učenici sukreiraju kriterije uspješnosti koje ponavljamo. Bit ću uspješan: kada napišem slovo točno od reda do reda, kada napišem slovo u dogovorenom smjeru, obliku i veličini, kada napravim razmak između slova, kada pravilno držim olovku, kada sjedim za stolom ispravno. Djeca s ploče prepisuju šest riječi sa tiskanim slovima o kojima smo već raspravljali. Diferencijacija: Učenici koriste riječi napisane na ploči u rečenicama i zapisuju ih. Povratna informacija učeniku je u stvarnom vremenu i odvija se tijekom cijelog utvrđivanja velikog slova. Samorefleksija: Učenici nacrtaju smješka u bilježnicu i obojaju ga prema tome koliko su bili uspješni (zeleno, žuto, crveno). Slika 14., 15. Pisanje slova u bilježnicu

Slijedi utvrđivanje naučenih slova s različitim didaktičnim igrama.

Zaključak

Već dugi niz godina razvijam vještine predpismenosti kod učenika i učim veliku tiskanu abecedu. Primjećujem velik napredak kod učenika ako učitelj posveti puno vremena vještinama predpismenosti. Vjerujem da redovitim razvijanjem fine motorike pridonosimo pravilnom držanju olovke, kao i obavljanju svakodnevnih školskih zadataka. Razvijanjem glasovne svijesti presudno utječemo na uspjeh djece u opismenjavanju (Ropič, 2016.). Primjećujemo da djeca, kada znaju više dotičnih slova, zbog redovitog vježbanja glasova dobivaju želju za samostalnim pisanjem, a samim time i izražavaju želju za čitanjem, pa ih upoznajemo s tehnikom čitanja. Budući da svakom slovu posvetimo dovoljno vremena i obraćamo pažnju na linearnost zapisa slova, većina učenika piše slova u dogovorenom smjeru, obliku i veličini. Mislim da kroz igru ​​i na ugodan način djeci možemo približiti veliku tiskanu abecedu.

Literatura

1. Štupnikar, M., Pintar D., Murovec, T. & Veselič, E. (2010). Opismenjevanje in razvoj vseh čutil. Zavod RS za šolstvo.
2. Ropič, M. (2016). Zmožnost zaznavanja začetnih in končnih glasov v nezložnih in večzložnih besedah. Pedagoška obzorja, 31(1), 44-54. https://www.dlib.si/details/URN:NBN:SI:DOC-ECPMAHGV/?euapi=1&query=%27keywords%3dmarija+ropi%c4%8d%27&sortDir=ASC&sort=date&pageSize=25
3. Učni načrt za slovenščino. (2018). Ministrstvo za izobraževanje, znanost in šport, Zavod RS za šolstvo. https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/obvezni/UN_slovenscina.pdf

Prvi početak hodanja kod djece

Alenka Povšič

Sažetak

Prvi samostalni koraci u životu vrlo su važni. Od dana kada dijete prvi put stane na noge, do trenutka kada prijeđe dnevnu sobu, djetetov razvoj prolazi kroz nekoliko faza. Dijete mora proći sve faze, iako se na jednoj može ostati nekoliko dana ili nekoliko mjeseci. Kroz teoriju razvoja hodanja željeli smo istraživanjem potvrditi razvoj hodanja.

Ključne riječi: hodanje, djeca predškolske dobi, prvi koraci, pokret.

Uvod

Hodanje je osnovna ljudska funkcija bez koje bi bilo teško preživjeti. Omogućuje osobi da se spontano i prirodno kreće po prostoriji kako bi dobila hranu, razmnožila se, opustila, zabavila. Pri promatranju hodanja možemo promatrati i raspoloženje pojedinca: ako ste tužni, sporije se krećete i imate opuštenije mišiće. Ako ste sretni, lagano se krećete po sobi. Ispravni smo i strogi kada izražavamo odlučnost. U razvoju hodanja vrlo je važno da dijete radi u poticajnom okruženju u kojem mu odrasli mogu ponuditi što više kako bi se njegove sposobnosti u potpunosti razvile.

Razvoj hodanja

Ljudi često misle da djeca uče hodati brzo i lako, ali to nije istina. Prvi pokreti koji su osnovni za dijete za hodanje, javljaju se u prenatalnom razdoblju odnosno odmah nakon rođenja. Na taj način dijete svladava pokret, koordinira mišiće nogu i trupa. Sve je to osnova za složenije motoričke sposobnosti, kao npr. pri uspravnom hodu. U samom razvoju hodanja najprije se javlja refleks hodanja. (Horvat i Magajna, 1989.)

Najraniji oblik kretanja je kotrljanje, koje uključuje opterećenje glave i mišićavih ramena. Sljedeća faza je kretanje u sjedećem položaju, gdje dijete u sjedećem položaju gura pomičući jednu nogu naprijed dok je druga noga savijena i pomaže mu u održavanju ravnoteže. Ovaj pokret uključuje i ruke koje pokrivaju tijelo i ujedno mu daju potporu za ravnotežu. Takvo kretanje se javlja oko 6 mjeseci starosti.

Sljedeći oblik kretanja u razvoju hodanja je puzanje. Puzanje je karakterizirano istezanjem tijela, a trbuh u početku dodiruje tlo. Glava i ramena su podignuti i poduprti jer nose težinu. Puzanje nije naizmjenični pokret ruku i stopala, već ruku i savijenih koljena. Kada beba otkrije ovaj novi oblik kretanja, ponekad je toliko uzbuđena da puže unatrag, iako je igračka koju želi dohvatiti ispred njega. Vidi se da je puzanje po zadnjici djeci u početku lakše, ali dijete mora naučiti kako usmjeriti svoje tijelo u željenom smjeru. (Papalia, D. E., 2003.)

Dijete u početku pokušava stajati samo na osloncu i održavati ravnotežu, stoji snažno razmaknuto, koljena i kukovi su blago savijeni, a gornji dio trupa i glava blago nagnuti prema naprijed. Mnogo se puta dijete ljulja naprijed-natrag jer još ne kontrolira svoju ravnotežu. Kada dijete stekne sposobnost uspravnog stajanja, pažljivo počinje s prvim koracima. Prvi koraci su nesigurni, kratki, usmjereni ravno, veliki je razmak između stopala, zagazite cijelo stopalo i krila rukama. Dijete se jako trudi ostati uspravno pa se pomaže rukama, dlanova stisnutih u šaku. Djeca se osjećaju sigurnije držeći igračku, pa neka dijete nosi igračku sa sobom. To čini mišiće napetijim i uspješnijim u upravljanju težinom u ravnoteži. Dijete održava ravnotežu tijekom prve šetnje ne samo rukama, već i tako što prvo stopalo prvo postavi na tlo pa tek onda podiže drugo. (Horvat i Magajna, 1989.)

Hodanje kao filogenetski uvjetovano kretanje ima točno definiran redoslijed pojavljivanja u svom razvoju kretanja prema smjeru kretanja u prostoru i bočnosti tijela odnosno slijed kretanja tjelesnih udova. Prema Delacatu (1960), hodanje, koje prati druge lokomotorne pokrete u motoričkom razvoju, trebalo bi se razvilo kao kretanje stopala prema stopalu (križanje), jednostrano kretanje i konačno u križni obrazac.

Istraživanje

Uzorak varijabla:

Skala promatranja temeljila se na Delacatoovoj teoriji kretanja tjelesnih udova.

S ljestvicom ocjenjivanja uočili smo:

• prilazi li dijete koje hoda jednom nogom drugoj,
• hoda li u istom smjeru pomicanjem lijeve noge i ruke u isto vrijeme,
• oz. ili hodati poprečno na način istovremenog pomicanja lijeve noge i desne ruke.

Promatrali smo kvalitetu hoda prema razvojno uvjetovanim smjerovima kretanja i to:

• stan za hodanje,
• hodanje uz stepenice,
• hodajući niz stepenice.

Način rada:

• Promatrali smo djecu predškolske dobi u prvom i drugom dobnom razdoblju.
• U promatranje su uključena oba spola.
• Opaženo je 54 djece, od toga 28 djevojčica i 28 dječaka.
• Promatrano je 25 djece iz prve dobne skupine i 29 djece iz druge dobne skupine.

Hipoteza

• U vrtiću smo promatrali razvoj hodanja i željeli saznati razlike u hodu prema dobi djece. Djeca su bila u dobi od jedne do šest godina. Promatrali smo kada dolazi do raspeća.
• Zanimalo nas je postoje li razlike u razvoju hodanja prema spolu. Idu li cure ili momci ranije na križ?
• Htjeli smo saznati koje je dobno razdoblje tipičnije za hodanje po križu?

Rezultati

Usporedba prema dobi djece.

Kod jednogodišnjaka hodanje po križu još se ne javlja, jer većina njih hoda po križanju. Dok dvogodišnjaci već doživljavaju poprečno hodanje, ali samo na ravnom terenu. Hodaju gore-dolje stepenicama prelazeći ili jednosmjerno. Za trogodišnjake i četverogodišnjake sva djeca hodaju po ravnom križu, a većina ih hoda po stepenicama gore-dolje jednosmjerno. Većim dijelom petogodišnjaci i šestogodišnjaci hodaju ravno, uz stepenice i križno.

Usporedba prema dobi djece.

Uspoređujući rezultate prema dobi, utvrdili smo da je više križnog hodanja u drugoj dobnoj skupini. U prvom dobnom razdoblju uočavamo da djeca našeg uzorka hodaju poprečno samo po ravnoj liniji kada hodaju gore ili dolje i hodaju jednostrano ili čak uz približavanje.

Usporedba po spolu djece.

Usporedbom rezultata po spolu nisu pronađene značajne razlike. Na križu je više djevojaka nego dječaka. Prema našem istraživanju, djevojčice su pobjeđivale u krosu spuštajući se stepenicama brže od dječaka. Naš je uzor premalen da bismo generalizirali, da djevojčice prije hodaju prekriženih nogu nego dječaci.

Zaključak

Dijete je hodalo. Hoda sretno i korača u život ne znajući što ga čeka. Trebalo je puno truda da dođe do ove završne faze, ali dok je hodao, zaboravljene su sve poteškoće i napori da nauči vitalnu sposobnost kojom uči i osvaja svijet. Do sada smo gledali kako dijete uči hodati s mišlju “Hoće li mi doći jednog dana”, “Što ne može pravilnije hodati”, “Ali nauči hodati ali već…”. Ali kroz istraživanje smo vidjeli koliko je snage i truda potrebno da jedan pokret dovede do hodanja. Dijete se uvijek trudi najbolje što može, ali djetetu postavljamo previsoke kriterije i jer ih naravno ne dostiže, ne primjećujemo koliko brzo dijete svladava male pokrete koji su još važniji u hodu. Odgajatelji kao roditelji mogu doprinijeti zdravom razvoju djeteta i imati pravilno razvijenu građu tijela, što je vrlo važno za djetetov razvoj hodanja. Trebamo odvojiti vrijeme za dijete i zajedno s njim razvijati motoričke aktivnosti i kretati se u prirodi.

Literatura

1. Doman R .J., Spitz E. B., Zucman E., Delacato C. H., Doman G. (1960): Children with severe brain injuries: Neurologic organization in terms of mobility. JAMA 174:257.
2. Horvat, L., Magajna, L. (1989): Razvojna psihologija. Ljubljana: DZS.
3. Papalia, D. E. in sod. (2003): Otrokov svet: Otrokov razvoj od spočetja do konca mladostništva. Ljubljana: Educy.

AI & VET

Branko Rumenović

Sažetak

Živimo u vremenu svakodnevnog razvoja novih tehnologija za koje je potrebno učenje i prilagodba današnjem načinu života. Često nismo ni svjesni koliko toga nova tehnologija obavlja umjesto nas. Upotreba informacijsko-komunikacijskih tehnologija postala je sastavni dio naših života. Nove tehnologije i umjetna inteligencija potiče nas na učenje i podučavanje za tržište rada, ali i budući život. U radu se govori o umjetnoj inteligenciji i strukovnom obrazovanju te se iznose i primjeri iz Gimnazije i strukovne škole Bernardina Frankopana iz Ogulina koji su pomogli u povezivanju umjetne inteligencije i strukovnog obrazovanja.

Ključne riječi: umjetna inteligencija, strukovno obrazovanje, projektna nastava

Uvod

Strukovni nastavnici često približavaju nastavu učenicima kroz različite aktivnosti i projekte te povezujući teorijsko znanje s praktičnim primjerima iz svakodnevnog života. Tako i korištenje umjetne inteligencije kroz strukovno obrazovanje pridonosi usvajanju novih nastavnih sadržaja. Korištenje umjetne inteligencije u svakodnevnom životu donosi brojne prednosti, a često nismo ni svjesni u kojoj mjeri ju koristimo. Osim toga, prilikom korištenja AI moramo biti i oprezni, kako ne bismo izazvali probleme drugome ili sebi ili narušili nečiju privatnost. Brojne publikacije, članci i edukacije pomažu u pravilnom korištenju AI te povezivanju s VET obrazovanjem.

Umjetna inteligencija i strukovno obrazovanje

Stanovništvo svijeta u neprestanom je razvoju, od osobnog razvoja do tehnološkog, znanstvenog i poslovnog. Svijet se neprestano mijenja i ljudi se prilagođavaju tim promjenama. Starije stanovništvo teže prolazi proces prilagodbe, dok za mlade ljude i učenike te studente ta promjena i prilagodba ne predstavlja neki veći problem. Upravo u tom svakodnevnom razvoju i mijenjanju tehnologija i digitalni alati dolaze do izražaja. Razvoj tehnologije donosi pozitivne i negativne promjene na ljude, naročito na mlade osobe. U tom razvoju treba pomoći obrazovanje, a naročito strukovno obrazovanje. Kroz obrazovanje učenici koriste nove tehnologije koje danas imaju mogućnosti rada umjesto ljudi. Razdoblje 21. stoljeća predstavlja vrijeme razvoja umjetne inteligencije.

Umjetna inteligencija ili Artificial Intelligence (AI) odnosi se na računala ili strojeve koji su programirani na način da obavljaju zadatke za koje mislimo da ih mogu obavljati samo ljudi (UNICEF). AI je dio informatičkih znanosti, to je neživi sustav koji pokazuje određeni oblik inteligencije. Umjetna inteligencija već je svuda oko nas, koristi se u svim sferama života. Djeca i učenici već koriste umjetnu inteligenciju neko duže vrijeme, od igračaka i videa, računalnih igrica do zahtjevnijih softvera. Brojni nastavnici koriste različite računalne alate i aplikacije u nastavnom procesu kako mi motivirali učenike za rad, ali i modernizirali svoje podučavanje.

Strukovno obrazovanje odnosi se na obrazovanje u školi i na radnom mjestu. U tom se obrazovanju razvijaju vještine koje su potrebne za pokretanje vlastitog obrta ili za rad u njemu ili bilo kojem drugom zanimanju. Kroz strukovno obrazovanje kombinira se razvoj znanja i vještine kroz teorijsko obrazovanje u školi i praktično obrazovanje na radnom mjestu.

AI za tržište rada

Umjetnu inteligenciju svi koristimo u svakodnevnom životu, a ponekad nismo ni svjesni. Svi imamo računala, laptope, pametne telefone i druge uređaje koji obavljaju neke poslove ili radnje umjesto nas.

I učenici i nastavnici u školi često primjenjuju rezultate umjetne inteligencije. Najčešće je to kod primjene različitih mrežnih alata kako što je npr. pretvaranje zvuka odnosna govora u tekst i obrano, korištenje formula kod različitih izračuna, korištenje aplikacija za provođenje istraživanje ili anketa koje automatski rezultate pretvaraju u grafički prikaz za što bolji analizu i informiranje.

Nastavnici u strukovnim školama imaju zahtjevnu ulogu, uz različito neprestano razvijanje informatičkih tehnologija, podučiti učenike za budući posao na tržištu rada. Nastavnici se moraju neprestano usavršavati i prilagođavati novim tehnologijama i učenicima.

Razvoj i korištenje umjetne inteligencije u strukovnom obrazovanju predstavlja izazov za nastavnike kako bi što bolje približili strukovne nastavne sadržaje učenicima, razvili kod učenika nove digitalne vještine te ih pripremili za tržište rada. U posljednje vrijeme sve se više govori o razvoju novih digitalnih vještina – digitalni identitet, digitalna sigurnost, digitalno osiguranje, digitalna komunikacija, digitalna inteligencija, digitalna prava, digitalna pismenost koje nastavnici strukovnih vještina pokušavaju razviti kod učenika pripremajući ih za budućnost.

AI kroz dobru praksu u VET obrazovanju

Umjetna inteligencija postaje dio obrazovanja pa tako i strukovnog obrazovanja. Korištenje AI pokazalo se dobrim primjerom u usvajanju novih nastavnih sadržaja, ali i kod povezivanja teorijskog i praktičnog znanja. U toj mjeri najviše pridonosi projektna nastava.

Nastavnici usvajaju nova znanja na različitim edukacijama, kao što je npr. CARNET konferencija za korisnike pod nazivom Nove prilike ili UNESCO-ve različite publikacije kojima škola ima pristup kao članica UNESCO-ve ASPNet mreže škola.

Umjetna inteligencija dio je i Erasmus + projekta Social cohesion – give a hand to become a friend. Iako nije pod tim imenom navedena, nove tehnologije i korištenje različitih digitalnih alata sastavni su dio ovog projekta. Tako se u stvaranju sadržaja koriste digitalni alati, kao npr. za reprodukciju zvuka, izradu fotografija, grafičkih prikaza, snimanje videa i dr. Umjetna inteligencija u ovom projektu posebno dolazi do izražaja kod kreiranja mape s GPS lokacijom po kojoj se sudionici projekta mogu kretati, baviti se aktivnostima na otvorenome, istraživati kulturno povijesne spomenike i dr.

Primjena eTwinning projekata u nastavi strukovnih predmeta pokazala se kao dobra praksa u povezivanju teorijskog i praktičnog znanja. Projekti kao što su The population of my region, Life & Money, History & Business, 2eco&health pravi su primjeri korištenja AI u strukovnom obrazovanju. Kroz različite aplikacije koje obavljaju brojne zadatke umjesto učenika potiče se strukovno učenje za budući posao.

U posljednje dvije godine u Gimnaziji i strukovnoj školi Bernardina Frankopana u Ogulinu provode se projekti uz potporu Ministarstva turizma i sporta, a to su Virtualni Ogulin i OPG-Ogulin (Razvoj poljoprivredne, turističke i prehrambene ponude kroz lokalna obiteljsko poljoprivredna gospodarstva). Projekt su osmislili nastavnici informatike, koji su osim koordinacije projekta provodili i različite aktivnosti i radionice s učenicima te surađivali s lokalnom zajednicom. U sklopu oba projekta sudjelovala je i Udruga ekonomskih stručnjaka Ekonom iz Ogulina kroz održavanje dva predavanja-radionice za učenike. Navedeni projekti prikazuju upotrebu i primjenu novih tehnologija u strukovnom obrazovanju.

Etičnost kroz AI i VET obrazovanje

Umjetna inteligencija kao dio svakodnevnog života nosi određene prednosti i nedostatke. Pri korištenju umjetne inteligencije treba biti oprezan i koristiti ju na odgovarajući način, poštujući osnovna ljudska prava, a naročito prava djeteta. AI je potrebno koristiti za napredak, za razvoj, za usvajanje novih nastavnih sadržaja, prilagodbu strukovnom obrazovanju, a nikako za zlouporabu ili nanošenje štete trećim osobama. Ako se koristi na pravilan i odgovarajući način, AI može pomoći u strukovnom obrazovanju te učiniti nastavu privlačniju i zanimljivijom.

Zaključak

Umjetna inteligencija svakako je važan dio strukovnog obrazovanja jer daje bolje mogućnosti za učenike i nastavnike. Prilikom korištenja AI potrebno je prepoznati njezine prilike i mogućnosti, a zatim ih implementirati u nastavni proces. Korištenje AI treba biti u skladu s globalnim ciljevima održivog razvoja, ali i osigurati sigurnost i privatnost učenika. Kroz strukovno obrazovanje može se staviti naglasak na poduzetnike koji razvijaju i koriste AI, a ujedno i inkluzivnost AI. Kroz strukovno obrazovanje priprema se učenike, ali i roditelje, za budući razvoj AI te se omogućava digitalna suradnja s tržištem rada.

Literatura

1. Policy guidance on AI for children, UNICEF, https://www.unicef.org/globalinsight/media/2356/file/UNICEF-Global-Insight-policy-guidance-AI-children-2.0-2021.pdf.pdf
2. Artificial Intelligence, UNESCO, https://en.unesco.org/artificial-intelligence
3. AI and You: AI guide for teens, UNICEF, https://www.unicef.org/globalinsight/media/2341/file
4. Predstavljanje rezultata projekta Virtualni Ogulin, Gimnazija i strukovna škola Bernardina Frankopana, Ogulin, http://www.gimnazija-strukovnabfrankopana-ogulin.skole.hr/?news_hk=1&news_id=1424&mshow=290#mod_news

Prepoznavanja slova i opismenjevanje

Dolores Štembergar

Sažetak

Kroz čitavo prvo odgojno-obrazovno razdoblje se sistematično odvija opismenjavanje. Svi učenici prolaze kroz jednake faze, ali svako svojom brzinom. Zbog toga učitelji moramo pripremiti takve aktivnosti, koje bi učeniku pomogle, da se opismeni. Opismenjavanje mora biti svakako individualizirano jer mogu biti razlike između učenika na početku postupka opismenjavanja velike. Kao učiteljica dodatne stručne pomoći susrela sam se, između ostalog, i s poteškoćama na području opismenjavanja kod učenika koji je imao velike probleme s vidnim prepoznavanjem slova i pamćenju slova. U članku predstavljam neke aktivnosti kroz koje sam pokušavala učenika naučiti prepoznavanja i pisanja slova.

Ključne riječi: opismenjavanje, aktivnosti, slova.

Uvod

Pismenost je proces u kojem se pojedinac osposobljava, da bi znao čitati i pisati. Osnovna faza tog procesa je početno opismenjavanje, što uključuje, između ostalog, sustavnu obradu i učvršćivanje slova te razvoj i uvježbavanje tehnike čitanja i pisanja (Zrimšek, 2003).

Da bi učenik mogao dobro čitati, dobro mora prepoznavati slova i povezati ih s glasovima. Tečno se mora prisjećati oblik slova. Kada učenik vidi slovni znak, automatski se pokreću prepoznavanje i glas. S vježbom, čitanje i pisanje su automatizirani. Problemi s pamćenjem se očituju ako učenik ne zapamti oblik slova, ne zapamti nazive slova ali zaboravi detalje (npr. koje slovo ima trbuh s lijeve strane). Uzroci za poteškoće mogu biti različiti. Mogu se pronaći u tjelesnim ili psihičkim bolestima, nedostatku motivacije, posebnim emocionalnim stanjima, prekomjernom vježbanju, odnosu djetetove okoline prema čitanju te u metodama opismenjavanja. Za većinu učenika nije važno koju metodu opismenjavanja odaberemo. To je važno, kad radimo s učenicima koji imaju poteškoće u procesu opismenjavanja. Kad radimo s učenicima koji imaju specifične smetnje u razvoju ili ispodprosječne intelektualne sposobnosti. Problemi s čitanjem i pisanjem mogu se pojaviti i kod pojedinaca koji su dio kulture u kojoj su čitanje i pisanje zanemareni i daju prednost drugim vještinama. Za takve učenike potrebno je pronaći odgovarajući način opismenjavanja koji olakšava učenje i motivira ih za nastavak rada na vježbama opismenjavanja. Učenici s problemima iz ovog područja nas svaki sa svojim posebnostima dovode do rješenja, koja metoda, način rada bi im najviše odgovarala (Žerdin, 2003).

Prepoznavanje i pamćenje slova

Sposobnost vizualne obrade informacija jedna je od najvažnijih kognitivnih sposobnosti koja utječe na sposobnost čitanja, pisana i brojanja. Sve tri stvari zahtijevaju dobru sposobnost pomnog praćenja vizualno zadanih informacija, pamćenja vizualnih detalja, vizualno-prostornih sposobnosti, razlikovanja simbola po obliku, veličini i položaju, njihovom značenju… Ako djeca imaju problema na području vizualne obrade informacija, teško je obraditi i interpretirati informaciju koja se daje vizualni način (Cvet, 2021).

Djeca obično razviju interes za slova već u predškolskoj dobi. Tada se pri pisanju slova ne obraća pažnju na to, kako su okrenuta i gdje su smještena u prostor. Međutim, prilikom ulaska u školu učenici s susreću s pravilima koja vrijede za čitanja i pisanje. Uče smjerove čitanja i pisanja; slijeva nadesno i odozgo prema dolje. Položaj slova na površini točno je određen i bitno je u kojem smjeru su slova okrenuta Za sustavno učenje čitanja i pisanja djeca obično sazrijevaju u dobi od šest do sedam godina, tada su obično svjesni što je glas i znaju ga povezati sa slovom. Učenje čitanja i pisanja povezano je s vizualnom i slušnom percepcijom o zahtjeva od djeteta da obrati pažnju na male razlike i sličnosti (Žerdin, 2003).

Problemi s automatizacijom čitanja i pisanju očituju se, između ostalog, u tome što dijete netočno čita jer nije pouzdano prepoznavanje slova. Dok piše, učenik zastaje jer razmišlja koji glas je sljedeći i kojim se slovom piše. Memorija također može biti problem. Dijete se na primjer ne može sjetiti oblika slova, ne može se sjetiti imena slova, zaboravlja neke detalje, ima probleme s prisjećanjem vidljive slike za glas. Uz već spomenute probleme, neka djeca mogu imati probleme i s grafomotorikom. Pojavljuju se u pogrešnom držanju tijela, ruke i olovke; držanje je nespretno. Učenik često može okretati vrh olovke prema sebi, okretati ruku u zapešću i brzo se umoriti. Preveliki može biti i pritisak na pozadinu, neorganiziran rukopis, u kojem su slova previše udaljena ili stisnuta, potezi rastegnuti ili skraćeni i slično.

Primjer iz prakse

U nastavku članka predstavit ću aktivnosti koje sam provodila s učenikom koji je imao problema i na području grafomotorike, ali najviše na području vizualnog prepoznavanja slova. Kod rada s njim kombinirala sam metode opismenjavanja, važne za vježbe fine motorike, vidne pozornosti, koordinacije oko-roka… Učenik nije poznao više od 4 slova velike tiskane abecede i trebalo je puno vježba, da se sa nekoliko mjeseci pokazao mali napredak. Svako slovo koje je učio na mojim satovima, najprije je zapisivao u pijesak nakon moje prethodne demonstracije (Slika 1).

(Slika 1: Pijesak za zapisivanje slova).

Slova smo slagali uz pomoć različitih alata. Jedan od načina bio je postavljanje krugova (Slika 2) ili malih magneta u obliku slova koje smo trenutno učili.

Slika 2. Slovo iz malih plastičnih krugova i magneta

Kombinirali smo vježbe za finu motoriku, prepoznavanje slova i vježbe koordinacije oko-ruka. Aktivnosti smo spremali kao odraz na potrebe učenika. Imao je problem s pamćenjem slova, njihovim zapisivanjem i probleme na području fine motorike. Koristili smo npr. stavljajući igle u plutenu ploču (Slika 3) ali smo slova sastavljali od likova izrađenih od pjenaste gume, magneta i drugih materijala.

Slika 3. Igle na plutenoj ploči i slova iz likova

Da učeniku aktivnosti ne bi dosadile ponekad smo ih promijenili. Slova smo izrađivali iz plastelina, postavljali smo bojice u oblike slova (Slika 4) i slično.

Slika 4. Slova sastavljena iz bojica

Svaki tjedan provjeravali smo napamet naučena slova i ponavljali zapis onih, koje je učenik teže zapamtio. Slova smo ispisali na papirićima, koje smo postavljali i promiješali na tabli (Slika 5) ili nekoj drugoj ploči. Ponekad smo ih polijepili po učionici da smo u učenje uključili kretanje i dodali elemente orijentacije u kombinaciji s prepoznavanjem slova. Učeniku smo postavljali pitanja kao što je na primjer: »Na tvojoj desni je slovo a, koje je na tvojoj lijevi? Slova, koja je učenik pravilno prepoznao okružili smo, da je mogao učenik imati realnu predstavu o tome što sve je već naučio i da bi imao više motivacije za rad.

Slika 5. Slova na papirićima

Vizualno prepoznavanje slova vježbali smo i uz pomoć kartica sa slovima i LCD tablice, na koju je učenik poslije prepoznavanja slova, slova i zapisao. Sva slova abecede postavili smo na stol ispred učenika (Slika 6).

Slika 6. Slova i tablica za zapisivanje

Učenik je slova imenovao i pokazao ih. Poslije toga pisao ih je na tablicu (najprije bez vježbanja smjera zapisivanja (Slika 7, poslije ispravno, kao da bi pisao u bilježnicu).

Slika 7. Zapisivanje slova na LCD zaslon

Još jedna od mnogih opcija za vježbu prepoznavanja slova je igra sa slovima i cofima (Slika 8) ili nekim drugim igračkama. Učeniku dajemo različite upute. Primjeri: plave cofe stavi na sva slova r, zelene cofe stavi na sva slova b i slično.

Slika 8. Igra sa slovima

Zaključak

U praksi smo mogli vidjeti, da je najučinkovitije kombinirati različite načine prikazivanja i pamćenja slova. Opisane aktivnosti našem učeniku pomogle su, da je bolje i brže upamtio zapisivanje slova koja je učio. U konkretnom individualnom primjeru mogli smo vidjeti, da su mu u veliku pomoć bila i sličice stvari iz realnog života. Primjer: V – vaza, T – torta…). Možemo dodati i realne predmete i tako učeniku damo u ruke na primjer torbu. On nam zatim kaže prvo slovo – T, može nam kazati i koje je zadnje slovo. Mogućnosti je punu i najbolje je prilagoditi učenicima individualno.

Literatura

1. Cvet, M. (2021). Berem z Vidom 1. Z vajami vidnega zaznavanja čez igrive izzive do tekočega branja. Celje: Celjska Mohorjeva družba.
2. Zrimšek, N. (2003). Začetno opismenjevanje: pismenost v predšolski dobi in prvem razredu devetletne osnovne šole. Ljubljana: Pedagoška fakulteta.
3. Žerdin, T. (2003). Motnje v razvoju jezika, branja in pisanja. Ljubljana: Svetovalni center za otroke, mladostnike in starše: Društvo Bravo.

Kada proizvod ponovno oživi

Irena Herlah

Sažetak

Kreativnost je nedvojbeno jedan od najvažnijih procesa, a ujedno i mješavina vještina te sposobnosti koje mogu pomoći mladima da uspiju u današnjem svijetu. Potiče djetetov razvoj i pomaže mu da nauči rješavati probleme. Divna je spoznaja da si osim kreativnosti i usmjeren na održivost i nije ti svejedno za našu budućnost i naš planet.

Ključne riječi: recikliranje, stvaralaštvo, kreativnost, zabava.

1. Uvod

Riječ kreativnost dolazi iz latinske riječi „creatio“ i isprava se koristila samo za opisivanje postupaka bogova. Kasnije, tijekom renesanse, ta ista riječ počinje opisivati postignuća ljudi. Kreativnost ili stvaralaštvo je otkrivanje novih ideja i koncepata. To je sposobnost stvaranja nečeg novog i neponovljivog.

Kao profesorica praktične nastave šivanja mogu s našim učenicima na satu stvarati i kreirati najrazličitije proizvode od već korištenih materijala (robe, vuna, čarapa, kartona, stakla…), koji ponovno oživljavaju i dobivaju novu uporabnu vrijednost.

Učenici pritom razvijaju potrebne radne navike i tehničku kulturu (stvaralaštvo, urednost, preciznost, spretnost) te ekološku svijest.

2. Primjer dobre prakse u praktičnoj nastavi oblikovanja tekstila

Prednost praktične nastave u odnosu na teorijsku je u tome što se u praktičnoj nastavi učenici dijele u dvije grupe. Rad u malim grupama omogućuje individualniji pristup, što olakšava prepoznavanje jakih i slabih područja pojedinaca.

Učenici usvajaju osnove ručnog i strojnog šivanja. Svoje znanje nadograđuju izradom raznih proizvoda. Za različite prigode kao što su Valentinovo, Uskrs, Fašnik, Božić…, izrađujemo najrazličitije proizvode kojima uljepšavamo naše školske kutke te pokazujemo koliko smo kreativni.

Veliki broj proizvoda napravljen je od recikliranog trapera. Iznošene proizvode od trapera donose učenici i zaposlenici škole tako da ih nikada ne ponestane. Učenici vole stvarati s tim materijalom i imaju poseban odnos prema njemu. Također se dobro kombinira s drugim materijalima.

Slika 1. Prizor rada na nastavi    Slika 2. Asortiman različitih proizvoda

Slika 3 i 4. Proizvodi od recikliranog trapera (osobna arhiva)

Slika 5. i 6. Kutak za poklone (osobna arhiva)

3. Zaključak

Kreativnost je prirodna osobina čovjeka, a čovjek je stvorenje koje se igra. Igra nam donosi opuštenost i rasterećenost. Nastojim za vrijeme nastave stvoriti opuštenu i ugodnu atmosferu kako bi učenici mogli izraziti svoju kreativnost.

Stvaranjem prekrasnih proizvoda učenici razvijaju inovativnost i kreativnost. Također stječu radne navike i osjećaj za estetiku.

Budući da su proizvodi izrađeni od recikliranih materijala, potičem učenike na preuzimanje odgovornosti za okoliš jer je Zemlja odgovornost svakog od nas i zato nijedna aktivnost ne može trajati i ne može biti učinkovita ako svatko ne doprinese svojim radom.

„Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu“
Mahatma Gandhi

4. Literatura

1. Danas za sutra – Fakultet za menadžment, https://www.fm-kp.si/zalozba/ISBN/978-961-266-061-1.pdf
2. Održivi razvoj – jedina globalna strategija opstanka, https://www.umanotera.org/wp-content/uploads/2014/10/zbornik-plan-b-2.0.pdf

Logisim – simulacija logičkih sklopovi

Gordana Lohajner i Edi Bačani

Sažetak

Učenici osmih razreda susreću se s logičkim sklopovima (I (AND), ILI (OR) i NE (NOT). U sklopu elektroničkih logičkih sklopova izrađuju tablicu istinitosti, a i upoznaju se sa simbolima za svaki logički sklop. U ovom radu ćemo opisati i objasniti kako radi Logisim, alat za izradu i simulaciju logičkih sklopova, u svrhu kako bi učenicima olakšali rad i crtanje logičkih sklopova.

Ključne riječi: logički sklopovi, digitalni alat, Logisim, 8. razred, Informatika.

Uvod

Tijekom traženja idealnog alata za simulaciju digitalnih logičkih sklopova važna nam je bila jednostavnost korištenja, mogućnosti alata kao i njegova funkcionalnost.

Od svih ponuđenih alata najviše se istaknuo Logisim, edukativni besplatni alat otvorenog kôda. Alat je moguće preuzeti s mrežne stranice https://sourceforge.net/projects/circuit/, a jedini preduvjet za njegovo korištenje je instalirana Java 5 ili novija verzija na računalu. Prednost programa je što se odmah pokreće bez ikakve instalacije.

Sučelje programa

Nakon pokretanja programa na ekranu će se prikazati jednostavno i intuitivno sučelje. Na slici 1. prikazano je sučelje programa Logisima.

Slika 1. Sučelje programa Logisima

Osnovni dijelovi sučelja su:

1. Glavni izbornik
2. Alatna traka
3. Prozor datoteka
4. Prozor tablice sa svojstvima elemenata
5. Radna površina

Od glavnog izbornika ćemo spomenuti izbornik File i Simulate. U izborniku File možemo otvoriti novi dokument (New) ili otvoriti već postojeću datoteku (Open…). Shemu koju smo nacrtali možemo spremiti u .gif formatu (Export As GIF…) što nam je korisno ako trebamo sliku sheme. Ukoliko želimo spremiti kao simulaciju odabiremo Save ili Save As…

Izbornik Simulate koristimo kako bi pokrenuli našu simulaciju. Obavezno opcija Simulation Enabled treba biti uključena odnosno postavljena kvačica.

Slika 2. Izbornik Simulate

Alatnu traku koristimo za brz pristup često korištenih naredaba koja se može mijenjati prema potrebi korisnika u izborniku Project.

Slika 3. Izbornik Project

Odabiremo naredbu Postavke (Options…) i otvara nam se dijaloški okvir Logisim: Untitled Options. Kliknemo na karticu Toolbar gdje sada imamo mogućnost dodavanja sadržaja na alatnu traku. U lijevom dijelu prikazuju nam se dostupni alati, a na desnoj strani sadržaji koji su trenutačno na brzoj traci. Klikom na Dodaj alat (Add Tool) ili Ukloni (Remove) dodajemo ili uklanjamo alate s brze alatne trake.

Slika 4. Dijaloški okvir Logisim: Untitled Options

U Prozoru datoteka nalaze se sve datoteke koje su potrebne korisniku za izradu projekata, ali za potrebe naših osmaša sve što im je potrebno nalazi se na alatnoj traci.

Radna površina je prostor koji služi za crtanje logičkih sklopova. Elemente odabiremo na alatnoj traci s klikom miša. Kad je označen element u donjem lijevom dijelu prozora pojavljuje se Tablica sa svojstvima označenog elementa. Nama su pot opcije:

• Facing,  gdje možemo element okretati u različitim smjerovima,
• Gate size,mijenjati veličinu elemenata, i
• Number Of Inputs odabrati broj ulaza u element.

Slika 5. Tablica sa svojstvima označenog elementa

Crtanje logičkog sklopa

Na samom početku učenicima prvo zadajemo logički izraz za kojeg trebaju napisati tablicu istinitosti.

ZADATAK.

Nakon rješavanja tablice istinitosti crtaju logički sklop ne samo kako bi im olakšali crtanje već kako bi provjerili svoju tablicu istinitosti.

Za početak odabiremo ulaze s alatne trake, a u Tablici sa svojstvima označenog elementa u polje Label upisujemo oznake kako bi ih označili (A i B).

Slika 6. Tablica za svojstvima označenog ulaza

Još su nam potrebni sklopovi za negaciju kao i za konjunkciju i disjunkciju . Kada umetnemo elemente potrebno ih je međusobno povezati. Samo kliknemo na naznačeno područje na elementu i tehnikom “povuci – ispusti” povlačimo do drugog elementa

 
Slika 7. i 8. Označena područja na elementima

Žice mogu biti u različitim bojama: sivoj, plavoj, tamnozelenoj, svijetlozelenoj, crnoj, crvenoj i narančastoj. Mi se susrećemo s dvjema vrstama: tamnozelena koja predstavlja jednobitni podatak i vrijednost mu je logička nula „0“, a svijetlozelena logički podatak čija je vrijednost jedinica “1“. Crvena boja žice se pojavi ukoliko je negdje došlo do pogreške.

Slika 9. i 10. Tamnozelena i svijetlozelena žica

Kada nacrtamo cijeli logički sklop vrijeme je za simulaciju. Odabiremo ili Poke Tool, a služi kad kliknemo na ulaz (input) mijenja se vrijednosti – 0 u 1 i obrnuto.

Slika 11. Simulacija logičkog sklopa – ulaz A (1) i ulaz B (1)

Slika 12. Simulacija logičkog sklopa – ulaz A (0) i ulaz B (0)

Na kraju, učenici pomoću simulacije logičkog sklopa provjeravaju svoju tablicu istinitosti i ispravljaju eventualne pogreške.

Zaključak

Program Logisim se pokazao kao savršen alat za naše potrebe. Prednost mu je jednostavno i intuitivno sučelje te jednostavno rukovanje. Kao nedostatak mogli bi izdvojiti sučelje na engleskom jeziku, ali zbog prisutnosti engleskog jezika u virtualnom okruženju, bilo u obliku videozapisa ili teksta, i ta barijera je prevladana.

Simulacija logičkog sklopa učenicima daje mogućnost da u realnom vremenu vide promjene stanja u svakom dijelu spoja i  pogrešku ako sklop nije pravilno napravljen. Time učenje postaje brže i smisleno u usvajaju novih sadržaja s pogreškama, naravno, koje su prihvatljive.

Literatura

1. http://www.cburch.com/logisim/ (pristupljeno 17.10.2022.)
2. https://softradar.com/logisim/ (pristupljeno 19.10.2022.)
3. https://www.youtube.com/watch?v=cMz7wyY_PxE (pristupljeno 19.10.2022.)

Međupredmetno povezivanje

u školskoj knjižnici

Tjaša Medved, magistar knjižničarstva

Sažetak

Program Knjižnično-informacijsko znanje predstavlja jedan od načina uključivanja školske knjižnice u odgojno-obrazovni proces u školi. Provodi se kao međupredmetno povezivanje između učitelja i školskog knjižničara. U ovom radu prezentiramo značaj međupredmetnog povezivanja uz primjer implementacije odnosno provedbe Knjižnično-informacijskog znanja, koja se odvijala u Osnovnoj školi Rodica. Povezali smo tri različita područja (društvo, lokalnu povijest i knjižnično-informacijsko znanje), a sadržaji izvedenih sati odnosili su se na kulturnu i prirodnu baštinu zavičajnog krajolika. Učenici su se upoznali s obilježjima prirodne i kulturne baštine u svom zavičajnom krajoliku, a ujedno su naučili tražiti informacije i upoznali se sa sustavom COBISS. Budući da su izrađivali plakate i išli u razgledavanje prirodnih i kulturnih ljepota u okolini škole, bili su aktivno uključeni u proces učenja.

Ključne riječi: Kulturna i prirodna baština, zavičajni krajolik, interdisciplinarna povezanost/međupredmetno povezivanje, Knjižnično-informacijsko znanje, društvo, lokalna povijest.

1. Uvod

Početni odnosno temeljni dokument za djelovanje slovenskih školskih knjižnica Idejni plan razvoja slovenskih školskih knjižnica sadržava u okviru spektra zadataka školske knjižnice njezine pedagoške zadatke, koji su pobliže definirani ciljevima i sadržajima međupredmetnog područja Knjižnično-informacijsko znanje (u daljnjem tekstu KIZ) za osnovne škole i gimnazije odnosno srednje škole (Idejni, 1996).

U našoj školi redovito provodimo međupredmetno povezivanje unutar KIZ-a, gdje se knjižničar povezuje s učiteljem na razrednoj razini odnosno s učiteljem određenog međupredmetnog područja na predmetnoj razini te zajedno s njim planira, provodi i evaluira nastavne sate. U nastavku donosimo primjer takvog povezivanja koje je provedeno u suradnji s učiteljima četvrtih razreda Osnovne škole Rodica. Osim sadržaja nastavnog predmeta Društvo, učenici su usvajali i vještine za samostalno i kritičko korištenje knjižničnog gradiva i informacija.

2. Međupredmetno povezivanje u sklopu Knjižnično-informacijskog znanja

Međupredmetna povezivanja predstavljaju jedan od didaktičkih pristupa koji pridonosi boljem, trajnijem i korisnijem znanju (Štemberger, 2007). Školska knjižnica je u odgojno-obrazovni proces u školi uključena i zahvaljujući međupredmetnom povezivanju, posebice u okviru programa Knjižnično-informacijsko znanje. Programom KIZ školski knjižničar razvija ključne kompetencije kroz povezivanje i suradnju s učiteljima, posebice u trima ključnim područjima: čitanju, informacijskoj pismenosti i učenju (Vovk, 2010). Ciljeve i sadržaje KIZ-a provode predmetni učitelj i knjižničar, tako da planiraju vlastite i zajedničke ciljeve i sadržaje, kako bi potom zajedno ostvarili ciljeve predmeta i ciljeve KIZ-a, birajući u tu svrhu odgovarajuće sadržaje iz nastavnog plana predmeta te iz ciljeva i sadržaja KIZ-a. Prilikom planiranja predviđaju međupredmetna povezivanja, sadržaje, vrijeme i način provedbe (Steinbuch, 2002).

3. Primjer provedbe KIZ-a u osnovnoj školi

U knjižnici Osnovne škole Rodica u školskoj smo 2020./21. godini u četiri odjeljenja četvrtog razreda proveli KIZ o kulturnoj i prirodnoj baštini zavičajnog krajolika. Najprije smo planirali ciljeve učenja, sadržaje, metode i oblike rada te nastavna pomagala koja će nam za to biti potrebna.

Postavljenim ciljevima međupredmetnog povezivanja predviđeno je da učenici:

• pregledavaju neumjetničke tekstove,
• doživljavaju knjigu i druge izvore informacija kao motivacijsko sredstvo za različite aktivnosti,
• izrađuju plakat i predstave njegov sadržaj,
• znaju potražiti bitne informacije i napisati ih u obliku misaonog uzorka ili nabrajanja,
• kritički procjenjuju primjerenost različitih izvora informacija,
• knjižnicu doživljavaju kao prostor u kojem se odvijaju različite aktivnosti,
• upoznaju se s obilježjima prirodne i kulturne baštine zavičajnog krajolika,
• pregledavaju brošure i publikacije koje nas upoznaju s ljepotama domaćeg krajolika,
• uče tražiti informacije i upoznaju se sa sustavom COBISS,
• znaju na odgovarajući način navesti izvore.

KIZ smo proveli u pet školskih sati. Počeli smo s realizacijom u školskoj knjižnici, zatim su učenici u razredu izrađivali plakate, a zadnja dva školska sata bila su isplanirana za mini ekskurziju.

Za početak smo izveli motivacijski kviz u knjižnici. Učenike smo podijelili u šest grupa. Na projekciji smo im pokazali nekoliko fotografija koje prikazuju prirodnu i kulturnu baštinu zavičajnog krajolika. Učenici su pogađali što je na fotografijama, pri čemu je svaka grupa dobila po dvije fotografije. Bilo je potrebno međusobno savjetovanje članova unutar pojedinih grupa, jer smo i na taj način željeli potaknuti međusobnu suradnju učenika. Ako je grupa pogodila što je na fotografiji, dobila je jedan bod. Skupina s najviše bodova osvojila je pobjedu. Zatim smo razgovarali o traženju informacija odnosno pretrazi; kako početi postupak, gdje tražiti informacije. Pritom smo učenike upoznali i sa sustavom COBISS. Posvetili smo određenu pozornost problematici utvrđivanja relevantnosti informacija i istaknuli važnost navođenja korištenih izvora. Uslijedio je praktični dio kada su učenici u prethodno formiranim skupinama izrađivali plakate na temu prirodne i kulturne baštine zavičajnog krajolika, koristeći pronađene izvore informacija. Na kraju su predstavili svoje plakate na mini ekskurziji, kada smo pješice išli u razgledavanje prirodnih i kulturnih ljepota našeg okruženja.

Slika 1. Prezentacije plakata o prirodnoj i kulturnoj baštini zavičajnog krajolika
(Izvor: arhiv učiteljice Ani Gale)

Zaključak

U sklopu programa Knjižnično-informacijsko znanje, školski knjižničari posebnu pozornost posvećuju međupredmetnom povezivanju. Potonje igra važnu ulogu u prenošenju znanja. Riječ je o povezivanju dvaju ili više predmetnih područja, koje zahtijeva znatno ulaganje vremena i truda u planiranje i provedbu, a rezultat se ogleda u boljoj iskoristivosti i održivosti stečenog znanja. S obzirom na to da zahvaljujući ovakvoj vrsti rada u našoj školskoj knjižnici zapažamo veliki doprinos kvalitetnom pedagoškom radu, trudimo se izvesti što više KIZ sati u raznim odjeljenjima. U četvrtim razredima smo u prethodnoj školskoj godini objedinili znanja iz područja društva, lokalne povijesti i knjižnično-informacijskog znanja. Vjerujemo da je ovo za učenike bilo posebno iskustvo koje im je donijelo mnoge koristi. Stoga preporučujemo provedbu međupredmetnog povezivanja i u ostalim školama.

Literatura

1. Idejni načrt razvoja slovenskih šolskih knjižnic. V: Šolska knjižnica, 5 (1996), 3, 4-30.
2. Steinbuch, M. (2002). Šolska knjižnica v luči kurikularne prenove osnovne šole. V: E. Stružnik et al. (ur.), Učenje in poučevanje s knjižnico v osnovni šoli (str. 10-16). Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
3. Štemberger, V. (2007). Načrtovanje in izvajanje medpredmetnih povezav. V: J. Krek et al. (ur.), Učitelj v vlogi raziskovalca: akcijsko raziskovanje na področjih medpredmetnega povezovanja in vzgojne zasnove v javni šoli (str. 93-111). Ljubljana: Pedagoška fakulteta.
4. Vovk, L. (2010). Pravljična beseda odpira vrata do vseveda. V: Šolska knjižnica, 20 (3-4), 241-256.

Projekt „Voda“

Mirjana Krpan

Sažetak

U školskoj godini 2021./2022. OŠ Marije Jurić Zagorke iz Zagreba, SŠ Petrinja iz Petrinje, SŠ Prelog iz Preloga, SŠ Matije Antuna Reljkovića iz Slavonskog Broda i Ženska opća gimnazija Družbe sestara milosrdnica s pravom javnosti u Zagrebu uključile su se u zajednički projekt „Voda“.

Svrha ovog projekta je razviti svijest kod učenika o važnosti pitke vode. Istaknuti važnost zaštite pitke vode. Ukazati na racionalno korištenje vodenih resursa. Procijeniti važnost osobne odgovornosti i djelovanja za održivi razvoj. Povezati očuvanje okoliša s očuvanjem vlastitog zdravlja.

Ključne riječi: voda, potrošnja vode, očuvanje i zaštita voda.

Uvod

Svako živo biće na Zemlji ovisi o vodi. Porast broja svjetskog stanovništva dovodi do porasta potražnje za pitkom vodom. Količina i kvaliteta dostupne vode jedan je od ključnih faktora koji omogućava život ljudi i razvoj društva. U Zakonu o vodama stoji: voda je nasljeđe koje treba čuvati, štititi i mudro i racionalno koristiti. Voda je obnovljivi izvor energije i neprestano kruži u prirodi. Problem nastaje kada čovjek svojim aktivnostima dovodi do pogoršanja kvalitete vode. Životni stil u razvijenim zemljama svijeta doprinosi prekomjernoj potrošnji vode. Siromašne zemlje svijeta svakodnevno se susreću s nedostatkom vode za piće. Loša kvaliteta pitke vode uzrok je brojnih bolesti.

Ciljevi projekta

1. Objasniti mehanizme održavanja uravnoteženoga stanja u prirodi.
2. Preispitati utjecaj ljudskih djelatnosti na prirodne procese i mogućnosti smanjenja onečišćenja.
3. Objasniti čovjekovo ponašanje pri korištenju energijom i ilustrirati ga primjerima.
4. Preispitati povezanost vlastitoga života s utjecajem na okoliš i druge ljude.
5. Promicati djelovanje za opće dobro i javno zastupati održivi razvoj.
6. Promicati važnost aktivnoga djelovanja za zaštitu prirode i okoliša.
7. Organizirati akcije za informiranje javnosti o pitanjima javnog dobra.
8. Planirati osobnu potrošnju i štednju.
9. Promatrati i prikupljati podatke te donositi zaključke tijekom učenja i poučavanja.
10. Primijeniti matematička znanja i vještine za osnovni kemijski račun.
11. Povezati nove informacije s postojećim znanjima i iskustvima te stvarati novo znanje
12. Suradnički učiti i raditi u timu.
13. Razvijati digitalne kompetencije.

Aktivnosti

1.Izrada kurikuluma projekta

Svaka je škola napravila svoj kurikulum koji sadrži naziv i namjenu aktivnosti, nositelje, ciljeve, ishode učenja, način realizacije aktivnosti, vremenik, troškovnik te načine praćenja i provjere ostvarenosti ishoda.

2.Predstavljanje škola, profesora i učenika.

3.Izrada loga projekta.

Slika 1. Logo projekta – radovi učenika

4.Istraživački mini projekti – praktični radovi vezani uz temu voda (osmoza, površinska napetost vode, promjena pH vrijednosti vode pod utjecajem otpadnih voda, hidrološki ciklus, anomalija vode)

5.Izrada virtualnog herbarija – biljke vodenih staništa u digitalnom alatu Book Creator.

6.Determinacija životinjskih vrsta vodenih staništa (ptice močvarice, živi svijet makrozoobentosa zagrebačkih potoka)

7.Fizikalno-kemijska analiza vode (određivanje temperature vode, prozirnosti, pH vrijednosti, količine otopljenog kisika, nitrita i nitrata)

8.Izrada modela molekule vode od različitih materijala.

9. Praćenje količine potrošene vode u kućanstvu tijekom jednog mjeseca i izrada izračuna mjesečne potrošnje. Učenici su dobili zadatak izmjeriti potrošnju vodu s obzirom na jačinu mlaza prilikom pranja ruku. Izračunali su koliki su gubici vode na primjeru jedne slavine koja kapa tako da su postavili menzuru ispod slavine i promotrili koliko se mililitara vode nakupi u deset minuta, koliki je to volumen vode u litrama u jednome danu, jednome mjesecu i jednoj godini. Tijekom mjesec dana svakodnevno su zapisivali potrošenu količinu vode u svom kućanstvu. Rezultate su prikazali tablično i grafički uz izračun potrošnje vode, količinski i cjenovno.

10. Izrada edukativnih letaka o uštedi vode u digitalnom alatu Canva.

11.Prezentacija vode kao obnovljivog izvora energije (plima i oseka, valovi) – nekada i danas. Princip rada vodenica i hidroelektrana. Prednosti i nedostaci hidroelektrana.

12.Mjerenje prosječne godišnje količine padalina u Hrvatskoj.

13. Izrada fotografija na temu vode.

Slika 2. Plitvička jezera (vlastita fotografija)

14. Izrada modela hranidbenih odnosa u vodenim staništima.

15.Obilježavanje eko datuma ( Međunarodni dan močvarnih staništa, Međunarodni dan voda).

Slika 3. Međunarodni dan močvarnih staništa (rad učenika)

16.Prezentacija prirodne baštine (NP Krka i NP Plitvička jezera).

17.Izrada kvizova i križaljki na temu vode u digitalnim alatima LearningApps i Crossword Labs.

18. Terenska nastava – posjet postrojenjima za preradu otpadnih voda.

Zaključak

Učenici se kroz ovakav oblik nastave upoznaju s problemima vode u vlastitom okruženju. Kod učenika se potiče svijest o očuvanju pitke vode. Razvija se kritičnost prema pojedinim (ne)održivim postupcima ljudi prema vodama. Učenicima se približavaju integrirani aspekti održivosti voda (ekološki, ekonomski, zdravstveni, socijalni). Ovakvim načinom rada, pored aktivnog učešća u njihovoj realizaciji, učenici usvajaju etape istraživačkog rada i suradnički način učenja te razvijaju vještine važne u široj društvenoj zajednici.

Literatura

1. Beraković, M.(2015). Voda: vječna tajna prirode. Zagreb: Izdanja Antibarbarus.
2. Kotur, Š. (2015).Što voda može. Zagreb: Školska knjiga.
3. Petlevski, S.(2004). Knjiga o vodi. Zagreb: Kigen d.o.o.
4. www.ekologija.com.hr
5. www.ekologija.com.hr/pitka-voda-i-zagadenje

Nadarenost – mit ili činjenica?

Petra Krulc

Sažetak

U članku je opisano, kako učitelji u srednjim strukovnim školama prepoznaju nadarene đake, što je ono po čemu se ti đaci razlikuju od ostalih, te kako ih poticati na razvijanje njihovih posebnih sposobnosti.

Ključne riječi: nadarenost, prepoznavanje nadarenosti, područja i mogućnosti za razvijanje posebnih sposobnosti, uspješnost.

Uvod

Zbog sve bržeg načina prilagodbe trenutnim odnosima povezanim s epidemijom, ili novostima u školskom prostoru, u srednjim se školama opaža, da se učitelji moraju u predavanju znanja sve bolje prilagođavati mogućnostima učenika. Mnogi učenici imaju ocjene o pomanjkanju znanja na pojedinim područjima. Često se učiteljima zato dogodi, da se sve češće bave s onim đacima koji imaju poteškoće, a na neki se način po strani ostavljaju oni, koji se zbog svoje nadarenosti, visokih strukovnih spretnosti ili znanja ističu pred svima ostalima. Učitelji se često bave s idejom kako prepoznati nadarenost đaka srednjih strukovnih škola, posebice u slučaju kada se ne radi o općeobraznovnim predmetima na temelju kojih se nadarenost lakše prepozna nego kada se radi o strukovnim predmetima iz različitih područja za koje se školuju. Sljedeći izazov predstavlja i činjenica, da je nadarene učenike potrebno usmjeravati i poticati da se razviju njihovi potencijali u najvećoj mogućoj mjeri.

Šta je nadarenost?

Definicija nadarenosti je vrlo mnogo, smatra se da je svako dijete za nešto nadareno, a njegovu je nadarenost samo potrebno otkriti. To je naravno najteži dio zadatka. Kako se nadarenost ne pokaže sama od sebe, svatko je isto tako ne može opaziti (Kraft in Semke 2008). Jedan od opisa nadarenosti govori, “da nadarenost nije neka stalna i apsolutna čovjekova karakteristika. Pojedinac može biti nadaren ako ima potrebne uvjete za nadareno ponašanje, ili drugim riječima, ako pored nadprosječnih sposobnosti i stvaralaštva dobije priliku i poticaje za izvanredno ponašanje. Zato bi bilo možda bolje govoriti o pojedincima, koji pokazuju nadareno ponašanje nego o nadarenim” (Žagar 2001,5).

Renzulli razlikuje dvije vrsta nadarenosti: akademsko tj. učeno-lekcijsko i kreativno-produktivno (Bezić et al. 2006). I upravo posljednje je teže odrediti, pa se u mnogo većoj mjeri pojavljuje u srednjim strukovnim školama, što se pokazuje u praktičnoj nastavi ili u okviru strukovnih sadržaja za koje se školuju. Opća praksa je više usmjerena na univerzalne nadarenosti nego na đake s boljim praktičnim sposobnostima. Toga mora biti svjestan svaki učitelj, kako bi se uklonili stereotipi i tražili nadarenost i među srednjoškolcima strukovnih škola.

Prepoznavanje nadarenosti

Česta poteškoća s kojom se susreću učitelji pri prepoznavanju nadarenih učenika i radu s njima je isto tako u tome, da je teško izdvojiti đake, koji su u ponašanju drugačiji, istaknutiji, i u njima prepoznati nadarenost. Neki u ponašanju istaknutiji učenici su takvi upravo radi svog drugačijeg poimanja svijeta. Ako se daju voditi pri usmjeravanju i jačanju u područjima u kojima su jaki, ubrzo ćemo vidjeti, da svoju energiju usmjeravaju u ciljno rješavanje problemskog pristupa zadataka koji ih zanimaju, i nakon devijantnog ponašanja se više ne ističu. Devijantno ponašanje i želja da budu drugačiji kod učenika mnogo puta znači samo sporedni tj. sekundarni znak nadarenosti. A to je ponekad teško prepoznati, jer svaku devijantnost, pa i onu u školama, prebrzo shvaćamo kao nesposobnost prilagođavanja pravilima, redu i društvu.

Prepoznavanje nadarenosti učenika mnogo je puta prepušteno samom učitelju. Uz brojne promjene i novosti te uz tako veliku diferencijaciju nastave može se dogoditi da učitelju ponestane snage ne samo da prepozna nadarenost učenika, nego da se s njim i dodatno bavi i da ga potiče u područjima u kojima je jak. Utoliko je to veći izazov u područjima za koja nisu doneseni nikakvi kriteriji na temelju kojih bi nadarenost bila prepoznata. Ferbežer (2001,10) kaže: “Tako i kod nas postoji tendencija pomaka od definicija koje određuju nadarenost prvenstveno prema općim intelektualnim sposobnostima, preko definicija koje poistovjećuju nadarenost s kreativnošću, do onih koje određuju nadarenost s interakcijom visokih sposobnosti, kreativnosti i izražene motivacije. Stoga kronološki red ide od diferencijalnog modela ka komponentnom modelu.”

Ne treba zanemariti ni činjenice, da svaki predmetni učitelj, kako navodi Nagel (1987), susreće svakog školskog dana bar jednog nadarenog učenika. Tako ih svi susrećemo, ne samo u osnovni školi, jer se pojedine nadarenosti, posebice za struku za koju se đaci kasnije obrazuju, pokažu tek u okviru srednjih strukovnih škola. Na tim školama je priličan broj nadarenih učenika koji u općeobrazovnim predmetima na pokazuju nadarenost, jer ih motivira i ispunjava prije svega struka za koju se školuju. S nadarenim učenicima nastava i učenje nije samo zahtjevno i odgovorno, nego ponekad prilično napornije nego rad s učenicima koji imaju pomanjkanje znanja ili spretnosti na pojedinim područjima. Nadarene đake naime često prate brojne poteškoće zbog toga što su drugačiji i neshvaćeni kako od strane školskih kolega, tako i roditelja pa čak i nekih učitelja.

Gdje učenici pokazuju nadarenost ?

Na našoj školi obrazujemo za sljedeće programe: zdravstvena njega, kemijski tehničar, farmaceutski tehničar i kozmetički tehničar. Budući da obrazujemo za tako različita zanimanja u školi se trudimo, da nadarene đake uključimo u brojne kružoke, interesne aktivnosti i pripreme za takmičenja te ih potičemo u pripremi istraživačkih zadataka. Uz čitalački klub, kružoci obrađuju sljedeće teme: novinarstvo, sport, učenje španjolskog jezika, njemački za zdravstvene radnike, farmacija, matematika i kemija. Te aktivnosti rezultiraju sudjelovanjem u brojnim takmičenjima na kojima mnogi dosežu zavidne uspjehe. Naši učenici tako sudjeluju na sljedećim takmičenjima: Takmičenje u znanju slovenskog jezika za Cankarevo priznanje; Engleska čitalačka značka; Takmičenje iz matematike; Takmičenje iz geografije; Kemijada – državno takmičenje mladih kemičara; Takmičenje kozmetičkih škola – sa znanjem do ljepote i Takmičenje u individualnim i ekipnim sportovima. Na taj način dolazi do izražaja njihova nadarenost na različitim strukovnim područjima, u umjetnosti i sportu. Imaju prigodu pokazati bogatstvo svog rječnika, divergentno mišljenje i logično zaključivanje, široko opće obrazovanje, motoričke spretnosti i izdržljivost. Visoku uspješnost u učenju đaci tako dokazuju na kraju školovanja, kada na školi svako ljeto imamo velik broj zlatnih i dijamantnih maturanata, koji s izvrsnim uspjehom završio strukovnu maturu. Brojni sportski nadareni đaci nastavljaju svoju sportsku karijeru u uglednim klubovima u Sloveniji i drugdje po Evropi.

Uloga učitelja u prepoznavanju nadarenosti

Pri otkrivanju nadarenosti veliku ulogu igraju socijalne i čuvstvene potrebe učenika, što vrijedi i za učitelje. Svaki učitelj lako obavlja svoj poziv nakon završene diplome i strukovnog ispita. No nisu svi učitelji jednaki. Neki su više a drugi manje sposobni ili spremni prepoznati nadarene učenike i potom s njima dodatno raditi. Kako se razlikuju đaci po svojim sposobnostima, tako se razlikuju i učitelji. Jedni su više a drugi manje nadareni za to, da prepoznaju dodatne spretnosti i sposobnosti među mladima.

Zanimljivo je saznanje, da nadarenost otkrivamo u različitim starosnim dobima djeteta, dakle i u vremenu školovanja u srednjim školama, posebice na strukovnim, jer se javljaju nove okolnosti upoznavanja s određenim spretnostima s kojima se mlada osoba susreće i učitelj ga u toj okolnosti prepozna kao nadarenog. To se prije upoznavanja sa samom strukom, naravno, nije moglo ustanoviti.

Zaključak

Možemo zaključiti, da je prepoznavanje nadarenosti proces, koji se zapravo dogodi bilo kada u životu pojedinca. Tako i u vremenu kada obavljamo svoj poziv. A događa se i među samim učiteljima. I među učiteljima se tako prepoznaju oni, koji su u obavljanju svojeg učiteljskog poziva privrženiji nego drugi. Mogli bi ih imenovati kao one koji se ističu zbog svojih sposobnosti, da su nadareni u okviru svojega rada. Važno pitanje koje bi trebalo pratiti pojedinog učitelja je, osjeća li se on u svom radu dovoljno kompetentnim za otkrivanje nadarenosti učenika. I možda s time i prepoznavanje svojih dodatnih sposobnosti, svoje nadarenosti s kojom učitelj može svakom pojedincu pomoći ostvariti njegovo poslanstvo, pomoći mu ostvariti ciljeve. Takva mlada osoba će učitelja premašiti i time ostvariti poslanstvo i kvalitetan rad učitelja. Tako se odvija općeživotni proces učenja i otkrivanja nadarenosti: od učitelja do mladih i od mladih nazad do učitelja. Nadaren učitelj prepoznaje i potiče nadarenost učenika, a oni potiču nadarenost učitelja.

Literatura

1. Bezić, T. et al. (2006). Odkrivanje nadarjenih učencev in vzgojno-izobraževalno delo z njimi. Zavod Republike Slovenije za šolstvo, Ljubljana.
2. Ferbežer, I. (2001). Nadarjeni otroci v Sloveniji med teorijo in prakso. Vzgoja in izobraževanje (2), Ljubljana. 8–14.
3. Kraft von T., E. Semke. (2008). Odkrijmo in razvijmo otrokovo nadarjenost. Mladinska knjiga, Ljubljana.
4. Nagel, W. (1987). Odkrivanje in spodbujanje nadarjenih otrok. Državna založba Slovenije, Ljubljana.
5. Žagar, D. (2001). Kdo so nadarjeni učenci? Vzgoja in izobraževanje (2), Ljubljana. 4–7.