Prvotravanjski pogled

Broj 111, ožujak 2019.
ISSN 1848-2171

Diana Dobovšek vodila je svoje osmogodišnjake kroz proces stvaranja novog proizvoda iz otpadne ambalaže. Učenici su spoznali da je potrebno više od ideje kako bi proizvod mogao doći na tržište. Više…

U svojem istraživačkom radu Aleksandra Čeh je željela vidjeti koliko školske djece ima svoj vlastiti mobitel, kako često ga koriste i koliko vremena provode na njemu, koje su im aplikacije najdraže te kako provode svoje slobodno vrijeme – na telefonu ili ih zanimaju sportske aktivnosti, igre, vožnja biciklom ili slično. Više…

Svjetski projekt „Innovate your dreams 2019.“ koji se temelji na istraživanju zaključilo je da će se 65% djece na kraju svog školovanja zaposliti u novim vrstama poslova koji još ne postoje. U sam projekt uključena je i Osnovna škola Petrijanec pod vodstvom Jasminke Belščak kako bi svoje učenike osposobila za razumijevanje i rad na radnim mjestima u budućnosti. Više…

Marina Mirković nam je ispričala kako je sudjelovala na multilateralnom eTwinning seminaru gdje su polaznici stjecali saznanja o načinu kako pokrenuti i uspješno realizirati međunarodni školski projekt na temu poduzetništvo. Više…

Osnovna škola Dramlje i Andreja Črešnar sudjeluju u projektu CELL (Cooperative Looking for Learning) koji povezuje tri europske zemlje – Sloveniju, Španjolsku i Poljsku. Jedna od aktivnosti je bila da sve tri partnerske škole zajedno napišu tri bajke. Više…

Anita Drenjančević je predstavila svoju školu, mjesto, domovinu, istražila hrvatske običaje vezane uz blagdan Božića, tradicijske pjesme i hranu sve u sklopu projekta Ho,Ho,Ho,Christmas is coming to school!. Više…

Igrifikacija je sve više prisutna u nastavi kako bi se postigla ugodna atmosfera (bez stresa) i zainteresiranost učenika za nastavni sadržaj. Tako i Dragica Filipčič koristi interaktivnu igru Kahoot! za motivaciju učenika. Više…

Igor Pangrčič je sudjelovao u mini projektu na temu Prvi svjetski rat gdje je potaknuo učenike da interpretiraju obrađene tablice i grafikone što se pokazalo zanimljivim izazovom za učenike i za učitelja . Više…

U svojem radu Jurij Cvitanič je uveo formativno praćenje u kojem vidi puno pozitivnih stvari, ali koja su njegova iskustva i kojim tokom je sve išlo, pročitajte u članku. Više…

U Osnovnoj školi France Bevka pod vodstvom Lucije Ademoski provodi se slušanje bajki koje se čitaju naglas u školskoj knjižnici i pregledavaju ilustracije. Na taj način učenici uče detaljno promatrati, usmjeravati pozornost, razvijati koncentraciju i povezivati svijet mašte sa stvarnim svijetom. Više…

U školi učestalo postoji vršnjačko nasilje. Učitelji su ti koji se trebaju biti pravedni, profesionalni vođe bez optužbi i prijetnji, te navesti učenike da samostalno dođu do zaključka o njegovom ponašanju, kaže Monika Hóbor. Više…

Nina Volčanjk je prikazala sportski duh koji može biti odličan alat uz odgovarajuće i kvalitetno vodstvo za praćenje pozitivne klime u razredu. Također je predstavila rezultate ankete koju su upotpunili učenici uključeni u proces sportskog duha. Više…

Projektna nastava je drugačiji i zanimljiv način stjecanje znanja, a učenike potiče na kreativnost i aktivno učenje. Valerija Krivec sa svojim učenicima je izradila 3D ljudske organe gdje su učenici razvijali stvaralačko razmišljanje, maštu, socijalne i ručne spretnosti koji su neophodni za život. Više…

Knjige s pričama mogu imati veliku vrijednost u podučavanju engleskog jezika zbog toga je Petra Pogorelc provela projekt u kojem stariji učenici čitaju mlađim učenicima te je predstavila primjer aktivnosti prije i nakon čitanja knjige Sebični div. Više…

Polona Irt Novak je u svoju nastavu uvela vježbe za usredotočenu svjesnost kao motivaciju u uvodnim nastavnim aktivnostima, kao smirenje u završnim nastavnim aktivnostima, za povećanje koncentracije prije provjere i ocjenjivanja znanja i za opuštanje u različitim zahtjevnijim situacijama. Više…

Našu autoricu Tadeju Bogdan uveseljava jesen svojom šarenošću tako da je u svojim aktivnostima spojila jesen i slikopriče. Više…

Učenici devetog razreda i profesorica Urška Hlupič Voda dogovorili su se kako će dio sata odvojiti na opuštanje. Kako su to izveli i na koji način, pročitajte ovdje. Više…

Gordana Lohajner

Povećajmo vrijednost otpadaka

Diana Dobovšek

Sažetak

Kao razrednoj učiteljici, mi je vrlo važno da kod učenika potičem zanimanje, znatiželju i inovativnost. Zato sam se i odlučila sudjelovati u međunarodnom projektu Youth Start – izazovi poduzetništva za mlade. Projekt promiče razvoj poduzetničkog mentaliteta mladih kroz uvođenje novih metoda poduzetnog razmišljanja.

U članku opisujem kako sam osmogodišnje učenike vodila kroz proces stvaranja novog proizvoda iz otpadne ambalaže. Učenici spoznaju da je potrebno mnogo više od ideje da bi proizvod uopće mogli prodati na tržištu.

Ključne riječi: vrijednost otpadaka, ideja, grafički organizator, prezentacije

Uvod

U razvojnom projektu smo se susretali s različitim izazovima. Jedan od njih zvao se Vrijednost otpadaka. Pošto se odvijao po koracima, bit će i predstavljen na takav način.

1. Korak

Otprilike tri tjedna pred početkom projekta učenicima sam dala zadatak da počnu sakupljati otpatke iz kojih bi bilo moguće izraditi novi proizvod (npr. PET boce, kartonsku ambalažu, ambalažu za pića …).

Na dan projekta su učenici donijeli ambalažu. U uvodnom dijelu smo razgovarali o Danu zemlje te o toma da li ljudi dobro brinu za svoj planet. Nakon toga smo pregledali fotografije o onečišćavanju prirode i divljim odlagalištima. Razgovarali smo o tome što su vidjeli na fotografijama, tko bi to mogao učiniti, koliko smeća proizvedemo na dan, što je divlje odlagalište, kamo spadaju otpaci, kako ih razvrstavamo, što bi mogli učiniti da bi bilo manje smeća. Zajedno smo došli do zaključka, da bi ambalažu mogli preoblikovati, ponovno upotrijebiti te možda dobar proizvod čak i prodali.

2. Korak

Učenike sam podijelila u skupine u kojima su raspravljali što bi se sve moglo izraditi iz otpadaka (ambalaže). Nakon početne zajedničke rasprave, sam im sama pokazala nekoliko fotografija upotrebljivih radova. Slijedio je nacrt proizvoda. Učenici su prvo zamislili proizvod koji će izraditi. Upozorila sam ih da proizvod mora biti lijep te da mora imati neku uporabnu vrijednost da bi mogao biti zanimljiv kupcu. Skicirali su što namjeravaju izraditi. Ideju su predstavili svojem paru te ju doradili. Potom su napisali koja pomagala, materijale i alate će trebati pri izradi svojeg uratka. Kad su zaključili s planiranjem, pripremili su si sve što su trebali da bi počeli izradu. Tijekom procesa stvaranja sam ih usmjeravala, upozoravala da se više puta sjete da proizvod mora imati dobru uporabnu vrijednost te da za savjet i mišljenje pitaju nekoga od drugih učenika.

Slika 1. Učenici u procesu stvaranja

Slika 2. Učenice izrađuju   Slika 3. Učenik u procesu stvaranja

3. Korak

Kad su uraci bili gotovi, slijedio je razgovor o tome da je neka ideja zaista dobra kada je uspijemo prodati na tržištu. Počeli smo razgovor o tome da je ideja samo početak stvaralačkog procesa te da je vrlo važno poznavati i vještinu prodaje. Svaki učenik je izradi reklamni plakat za svoj proizvod upotrebom grafičkog organizatora. Grafički organizator bio je zasnovan tako da je učenicima pomogao organizirati ideje tako da su plakati imali poseban oblik. Pri tome sam im pomagala i usmjeravala ih.

Slika 4. Grafički organizator

Slika 5. Megafon                            Slika 6. Kul torbica

Slika 7. Brod za štednju      Slika 8. Sunčane naočale

Potom je slijedila prezentacija proizvoda. S učenicima sam razgovarala o tome kako organizirati svoju prezentaciju. Za mnoge učenike je to bila prva takva prezentacija te sam im zato pomogla uz ključna pitanja. Prvo su radili i predstavljali po skupinama, a zatim je slijedila individualna prezentacija. Prije prezentacije sam im predstavila kriterije ocjenjivanja (rječnik, praćenje publike, glasnoća, postavljanje pitanja), tako da su znali što se od njih očekuje. Slijedila je trominutna prezentacija uradaka pri kojoj su svoj plakat upotrijebili kao vizualno pomagalo. Na kraju sam učenicima dala povratnu informaciju o prezentaciji.

Slika 9. Nastavni list – učiteljevo ocjenjivanje

Slika 10. Učenik pri prezentaciji  Slika 11. Učenica pri prezentaciji

4. Korak

Na kraju su se učenici još i sami ocijenili uz pomoć pitanja na nastavnom listu (vidi fotografiju). Svaku karakteristiku sam im polako pročitala, objasnila te im dala vremena da razmisle i sami sebe ocijene tako da okruže odgovarajuće smješke.

 

Slika 12. Nastavni list – zaključna samoocjena

Zaključak

Pri izvedbi projekta su učenici bili vrlo motivirani, samoiniciativni i puni ideja. Bili su aktivni, spremni na učestvovanje te spremni pomoći drugim učenicima. Također su uživali u drugačijoj, nefrontalnoj nastavi. Susreli su se s mnogo izazova koje su uspješno riješili. Upoznali su jedan drugi način razmišljanja i učenja, pri kojem ne trebamo čekati na upute iz okolice, već i sami možemo biti inicijatori iskrice – dobre ideje.

Bibliografija

1. https://www.zrss.si/ustart/
2. https://youthstart.eu
3. https://youthstartproject.eu

Slike: osobni arhiv Diane Dobovšek

Mobi – moj hobi

Aleksandra Čeh

Rezime

Danas si život bez mobilnih telefona ne možemo zamisliti jer njihova upotreba je postala nešto normalno. Njihova upotreba raste, jer mobilni aparati nisu samo telefoni, s njima je moguće odrađivati mnogo drugih stvari; djeca uveliko koriste internet, šalju poruke, gledaju filmove, igraju igrice, slušaju glazbu, koriste fotoaparat, snimaju….

Za istraživački zadatak sam se odlučila, kako bi vidjela koliko djece u našoj školi ima svoj vlastiti mobitel, kako često ga koriste i koliko vremena provode na njemu, te koje su im aplikacije najdraže. Zanimalo me je dali mladi provode više vremena na telefonu ili ih zanimaju i ostali oblici druženja (igranje na otvorenom prostoru, vožnja biciklom, ostale sportske aktivnosti). Ovim istraživačkim radom bi htjela upozoriti mlade, da je prekomjerno korištenje kao droga, te loše utječe na nas: umanjuje međusobnu komunikaciju, smanjuje razinu verbalne komunikacije, lošiji uspjeh u školi, izloženi smo zračenju.

Mobilni telefoni predstavljaju na neki način nužno zlo, a s druge strane je velika mogućnost ili prilika da postanemo digitalno kompetentni. Moramo ići u korak s vremenom, pri tome paziti da si ne naštetimo. Još uvijek je lijepo razgovarati s prijateljima u živo, dotaknuti ih i zajedno se smijati.

KLJUČNE RIJEČI: mobilni telefon, prekomjerna upotreba, ovisnost, zavisnost.

Uvod

Današnji svakodnevni život si više ne možemo zamisliti bez mobilnih telefona, njihova upotreba je postala nešto sasvim uobičajeno. Ne samo kod nas mladih, čak i stariji- naši roditelji te naše bake i djedovi ih koriste budući da se upotreba kućnih telefona uveliko smanjila.

Po zadnjem istraživanju RIS, mobilni telefon posjeduje skora svaka osoba, što znači da da 90 % ljudi koristi mobilni telefon u dobi od 10-75 godina.

Kao i svaka stvar, tako i komunikacijska tehnologija ima negativne utjecaje na ljude, na koje bi vam ovim istraživačkim radom skrenula pozornost. S jedne strane smo dobili više slobode, a po drugoj strani više kontrole i ovisnosti. Na jednoj strani smo dobili više vremena, a druga strana nam ga ta naprava uzima. Tako mobilna tehnologija donosi mnoge kontradikcije kao i razvoj, ima mnogo rizika i istodobno mnogo novih mogućnosti.

Želim upozoriti na sljedeće slabosti u slučajevima prekomjerne uporabe mobilnih telefona:

MANJE MEĐUSOBNE KOMUNIKACIJE, mladi se zbog upotrebe mobitela i drugih audio-vizualnih naprava međusobno vidno manje razgovaraju, jer veliku pozornost posvećuju mobilnim aparatima.

SMANJIVANJE RAZINE VERBALNE KOMUNIKACIJE: potaknuti slanjem kratkih poruka, te bržeg komuniciranja, mladi koriste niži nivo sporazumjevanja te ga često preuzimaju u međuljudske odnose.

LOŠIJI USPJEH UČENJA: pozornost i koncentracija u svim školskim aktivnostima se može smanjiti zbog ovisnosti o stalnom kontaktu s telefonom.

IZLOŽENOST ZRAČENJU: veći broj upaljenih mobilnih aparata u zatvorenom prostoru, prema nekim istraživanjima predstavlja potencijalno opasno zračenje, što može prouzročiti trajna oštećenja, posebno za mlade.

S učenicima smo prije svega istražli negativne posljedice, jer su mladi ljudi svjesni pozitvnih osobina. Proučavali smo ovisnost o mobilnim telefonima i koji su znakovi ovisnosti (društvene i psihološke učinke na pojedinca).

Izradili smo i anketu, kojom smo pokazali relne kriterije o upotrebi mobilne tehnologije kod učenika OŠ Markovci. Istraživanje je provedeno u svim razredima, ukupno 276 anketa.

Zadatak istraživanja smo podjelili na teorijski i empirijski dio. U teorijskom djelu smo opisali povjest mobilnog telefona, usredotočili smo se na mobilnu telefoniju među adolescentima. Govorimo o zavisnost i ovisnosti o mobilnom telefonu, o zavisnosti kao društvenom problemu i naravno negativnih učinaka ili posljedica prekomjerne uporabe na socijalno ponašanje učenika ( depresija, hiperaktivnost, agresivnost), kao i o učincima zračenja.

Teorijski dio

Mobilni telefoni su postali nužan i prirodan element našeg svakodnevnog života među adolescentima. S njima organiziramo dnevne aktivnosti i produbljujemo društvene veze. Naši najmlađi učenici (učenici 1.razreda) počinju s igricama i glasovnom komunikacijom ( više preko igre i na šaljiv način). Kada malo porastu i nauče čitati i pisati, počinju sa slanjem SMS poruka. Također postoje razlike među spolovima: djevojčice više vole razgovarati, dječaci pak radije šalju SMS poruke ( iz ankete)

Za porast mobilne telefonije među adolescentima možemo tražiti uzroke i u roditeljskoj brizi. S njima smo uvijek dostupni, i roditelji nas mogu nazvati kad god požele. Oni na neki način ostvaruju kontrolu, da bi vidjeli gdje smo i šta radimo. Ali taj način kontrole nam se čini pogrešan. Roditelji moraju imati povjerenje u svoje djete. Ispravno je, unaprijed razjasniti stvari i unaprijed raspraviti moguće probleme.

Kako sam već rekla, željeli smo našim učenicima ukazati na zamke koje donosi ovisnost o mobilnom uređaju. Učenici su nam sami rekli, ukoliko im roditelji uzmu mobitel da se osjećaju loše i da su depresivni. Postaje im dosadno. I upravo tu se pali lampica upozorenja. Ono što donosi i kako se ta ovisnost prikazuje može te pročitati u nastavku. Ovisnost o mobilnim uređajima može postati društveni problem. Činjenica je da mladi uvijek posežu za svojim mobitelima. Iz naše ankete je također vidljivo, da većina djece dobije svoj telefon s osam ili devet godina, tj. u 3. razredu OŠ ( tri četvrtine djece u razredu). Na telefon troše oko 30 min. dnevno.

Mag. Ivan Štrafela u svom magistarskom radu spominnje tri rizične skupine djece, koja su najosjetljivija na ovu vrstu ovisnosti:

Prva skupina su depresivna djeca, koja se pri upotrebi mobitela privremeno osjećaju bolje i barem djelimično zaborave na svoje probleme«..

»Druga skupina su hiperaktivna djeca i djeca s poremećajem koncentracije. Ta djeca su većinom neuspješna u školi, traže i ostvaruju se pomoću pametnog telefona, osobito u računalnim igrama.«

»Treća skupina su djeca koja su agresivna i imaju problema s kontroliranjem bjesa. Svoje zadovoljstvo nalaze u računalnim igricama koje su pune nasilja. Često kažu da ih to opušta i smiruje«.^[1]

Depresivnost kod adolescenata se odražava na nekoliko načina: pojava poremećaja ponašanja, prikrivanje problema i poteškoća, problemi u školi, socijalna izolacija i promjene u ponašanju u obiteljskom okruženju.^[2]

Hiperaktivnost je poremećaj pažnje. Smatra se za novodobni neurološki poremećaj, čiji su glavni simptomi slaba pozornost,. Povećana impulzivnost i nemir.^[3]

Suvremena istraživanja razvoja mozga ukazuju da su to organske značajke, genetski uvjetovane i često povezane s nekim drugim bolestima kao popratnim poremećajima. Glavna skupina poremećaja, koja se kod nas naziva poremećaj pažnje sa ili bez hiperaktivnosti . U Sloveniji se bilježi da taj poremećaj ima 5 do 10 % školske djece i da njihov broj i dalje raste. Kod dječaka se dijagnosticira 4 puta češće, jer se znakovi također razlikuju prema spolu: dečki svoje odgovore iskazuju na van i simptomi su primjetniji nego kod djevojčica koje internaliziraju svoj odgovor. Stoga s ovim problemom kod nas živi najmanje 25.000 učenika i 100.000 odraslih.^[4]

Agresivnost – adolescenti namjerno, fizički ili verbalno nanose štetu drugom. Također u našoj školi imamo mobing nad slabijim učenicima. To se radi s izrugivanjem ili čak fizičkim nasiljem. Tada ne bismo smjeli gledati na stranu, nego se trebamo izboriti za svoje prijatelje. Ako nitko ne bude pomagao prijatelju, onda će ta djeca zasigurno postati depresivna. Također se pitamo koliko vremena na telefonu znači pretjerano korištenje. Dali je to više od 2 sata dnevno? Moramo biti svjesni, što uzrokuje prekomjerna uporaba i kako djeluje na adoscelente. Najčešće se radi o zanemarivanju osobnih odnosa. Učenici imaju lošija dostignuća u školi i drugdje, nedostaje im sna i energije. ^[5]

Prekomjerna uporaba također uzrokuje zdravstvene probleme,kao na primjer probleme s kralježnicom, prekomjernom težinom. Veliki negativan učinak je i zračenje mobilnih telefona. Adolescentski mozak je još uvijek u fazi razvoja. Štetne zrake kod djece prodiru dublje u njihove glave nego kod odraslih. Izloženost zračenju stvara probleme u ponašanju. Mladi ljudi koji često koriste mobilni telefon postaju depresivni, asocijalni i agresivni.

Empirični dio

U empirijskom dijelu zadatka izvršili smo kvantitativno istraživanje. Podaci su prikupljeni pomoću upitnika i intervjua. Prikupljeni podaci su obrađeni i analizirani. Također smo grafički ilustrirali važna pitanja i njihove odgovore. Učestalost korištenja mobilnog telefona mjerena je na skali od pet točaka (od manje od 30 minuta do više od 2 sata). Graf je pokazao učestalost korištenja mobilnog telefona među učenicima osnovnih škola, kao i svijest o negativnim učincima mobilne telefonije.

U istraživanje smo namjerno uključili sve razrede, jer nas je zanimalo koliko učenika u prvoj triadi već ima telefon i zašto ga koristi.

Opis problema istraživanja

U našem istraživanju, pomoću upitnika i intervjua smo željeli saznati koliko učenika u našoj školi ima mobilne telefone, koje su aplikacije najpopularnije, dali imaju svoju omiljenu marku mobilnog uređaja, koliko vremena troše na njegovo korištenje i jesu li svjesni štetnih učinaka prekomjerne uporabe. Ovo posljednje pitanje također nas je zanimalo, jer smo htjeli ukazati na opasnosti koje slijede ako previše koristimo svoj mobilni telefon. Kako bi lakše došli do rezultata koristili smo anketni upitnik s 12 pitanja koji smo podjelili među učenicima od 1. do 9. razreda, ukupno 276 anketa. Također smo vodili intervju s učenicima zadnje trijade, jer mišljenja smo da u urazgovoru u četiri oka saznamo malo više. Pitali smo ih koliko vremena provode na mobilnom uređaju, kako bi se osjećali bez njega.

Naši su se istraživački radovi temeljili na sljedećim metodama:

• metoda rada s izvorima i literaturom
• metoda anketiranja
• metoda obrade podataka i njihovo tumačenje
• metoda razgovora

Pogledajmo neka važnija istraživanja koja se mogu vidjeti iz sljedećih grafikona:

Graf .: Čak 27 posto naših učenika koristi telefon više od dva sata dnevno. Otkrili smo, da se sa stupnjem starosti produljuje i vrijeme koje mladi provode telefonom. U prvoj trijadi to vrijeme je mnogo kraće.

Graf 2. 81% naših učenika ima svoj mobilni uređaj. Otkrili smo da većina učenika u prvoj trijadi nema svoj telefon. Povećanje je posebno vidljivo od druge trijade na dalje.

Graf 3. Učenci slušaju glazbu na Youtubu – 18%, 16 % njih koristi Snapchat i manji postotak Facebook.

Graf 4. Djeca osnovne škole Markovci najradije se igraju vani. Na drugom mjestu je vrijeme koje provode svirajući glazbene instrumente. 20% učenika se voli baviti sportom. Na predzadnjem mjestu je korištenje Facebooka.

Graf 5. Učenici koji su svjesni negativnih učinaka mobilne tehnologije, na prvom mjestu je zračenje (43%), glavobolja na drugom mjestu (23%), treće mjesto zauzima ovisnost o mobilnom telefonu (17%). Nakon toga slijedi bolesti očiju i rak.

Slijedi kratak sažetak naših hipoteza – što smo ispravno i što smo pogrešno pretpostavili.

H 1: Većina učenika ima svoj mobilni telefon.
To smo ispravno pretpostavili, da većina učenika ima svoj mobilni telefon. U prvoj trijadi ta brojka je niža, u drugoj trijadi međutim, porast broja mobilnih telefona među učenicima je uveliko povećan. Na primjer, samo jedan učenik iz 5. razreda i jedan učenik iz 6. razreda nema svoj telefon. U zadnjoj trijadi ga imaju svi učenici.

H 2: Najpopularnija aplikacija je Facebook
Druga hipoteza može biti poništena, budući da naši učenici više vole slušati glazbu na Youtubeu (18%), na drugom mjestu je aplikacija Snapchat s 16% i Facebook je tek na trećem mjestu sa 15%.

H 3: Učenici ga koriste dva ili više sati dnevno.
Čak 27% naših učenika koristi telefon više od dva sata dnevno, što potvrđuje naša treća hipoteza. Sa stupnjem odrastanja se produljuje i vrijeme koje mladi provode na telefonu. U prvoj trijadi to vrijeme je mnogo kraće.

H 4: Učenici nisu svjesni svih zamki uzrokovanih pretjeranim korištenjem mobilne tehnologije.
Ova hipoteza se također može potvrditi jer 65% učenika nije svjesno negativnih učinaka pametnog telefona, što je vrlo zabrinjavajuće. Učenici viših razreda već su čuli za negativne posljedice pretjeranog korištenja telefona. Rekli su da mobiteli emitiraju opasna zračenja koja su štetna po zdravlje, uzrokujući glavobolju i bolove u ušima, pa čak i rak.

H 5: Učenici Osnovne škole Markovce nisu ovisni o mobilnim telefonima.
Također smo ispravno pretpostavili posljednju hipotezu. Naši učenici ne pokazuju znakove ovisnosti. Većina učenika pohađa školske aktivnosti. Učenici se bave nogometom, košarkom, rukometom, odbojkom i borilačkim vještinama. U slobodno vrijeme voze bicikl i druže se na otvorenom. Mnogi učenici sviraju glazbeni instrument. Za našu školu možemo reći da to nije klasična osnovna škola, nego da smo istovremeno i glazbena škola.

Zaključak

Mobilna tehnologija postala je dio našeg svakodnevnog života i ne predstavlja nikakvu novost. Djeca su već suočena s njom u ranoj dobi. Također postaje dio školskog kurikuluma. Život se mijenja, a time i navike i običaji. Nastava se mijenja, proces učenja mijenja, mijenja se socijalno ponašanje učenika.

Mobilna tehnologija donosi bezbroj prednosti. Jedna od njih je kontinuirana internetska veza gdje možemo odmah dobiti određene informacije koje su nam potrebne ili koje nas zanimaju. Time se smanjuje vrijeme pretraživanja u knjižnicama određene literature. Mobilni telefoni nam pružaju dodir s obitelji i prijateljima, osobito s prijateljima koji su daleko.

U našim životima tehnologija igra važnu ulogu, ne možemo zamisliti komunikaciju bez mobilnih telefona, svakodnevne obveze bez računala. Dali je tako ili ne, prosudite sami.

Literatura

1. 1Podobnik Urša: Zasvojenost z mobilnim telefonom – diplomsko delo, Ljubljana 2006.
2. Štrafela Ivan: Vpliv uporabe informacijsko komunikacijske tehnologije na socialno vedenje učencev – magistrsko delo, Koper 2016.
3. Vesel Jasna: Pogostost simptomov depresivnosti med gimnazijci. Psihološka obzorja 11: 115–129, 2002, dostop: Http://psiholoska-obzorja.si/arhiv_clanki/2002_2/vesel.pdf
4. http://www.sola–osebnosti.si/motnje–pozornosti–hiperaktivnost–adhd–.html

 

---

[1] Cit. po: Štrafela Ivan: Vpliv uporabe informacijsko komunikacijske tehnologije na socialno vedenje učencev – magistrsko delo, Koper 2016. 2016, str. 29.
[2] Vesel Jasna: Pogostost simptomov depresivnosti med gimnazijci. Psihološka obzorja 11: 115–129, 2002, dostop: Http://psiholoska-obzorja.si/arhiv_clanki/2002_2/vesel.pdf, str. 117.
[3] http://www.sola–osebnosti.si/motnje–pozornosti–hiperaktivnost–adhd–.html
[4] http://www.sola–osebnosti.si/motnje–pozornosti–hiperaktivnost–adhd–.html
[5] Štrafela, 2016, str. 29.

Hrvatski učitelji i učenici uključeni u svjetski projekt

„Innovate your dreams“

Jasminka Belščak

Cilj projekta „Innovate your dreams 2019.“ jest osposobiti učenike za razumijevanje i rad na radnim mjestima u budućnosti. Projekt se temelji na istraživanju koje je zaključilo kako će se 65% djece, koja se sada nalaze u osnovnim školama, na kraju svog školovanja zaposliti u potpuno novim vrstama poslova koji još ne postoje. U projekt se mogu uključiti učenici od 7 do 16 godina. Tijekom projekta oni će učiti o industrijama koje će se stvarati u budućnosti i o ulozi koju tehnologija ima na preobrazbu cijelog svijeta. Također, za vrijeme trajanja projekta podučavat će se 3 od 17 Ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda (Suistainable Development Goals – SDGs) koji su opisani u Agendi za održivi razvoj do 2030. godine. To su kvalitetno obrazovanje, pristupačna i čista energija te industrija, inovacije i infrastruktura. Ovaj projekt promiče viziju STE(A)M-a i iskustva temeljena na STEM-u.

Za 55 država rasprostranjenih po različitim dijelovima svijeta određeni su koordinatori. U projekt je uključeno više od 2000 učitelja i škola, a za aktivno sudjelovanje u projektu je registrirano više od 100000 učenika. U prvoj fazi projekta, koja je za sada provedena i završava krajem ožujka 2019., sudjelovalo je 45 država. Koordinatori za Hrvatsku su učitelj Ivo Žikić iz OŠ dr. Josipa Pančića iz Bribira i učiteljica Lucija Nikičić iz OŠ „Ivana Brlić-Mažuranić“ iz Slavonskog Broda. Oni su uspješno vodili te bili neophodna i kontinuirana podrška u radu za 50 registriranih učitelja iz Hrvatske. Na natječaju za službenu himnu projekta pobijedio je tekst koji je napisala učiteljica Mirela Radošević iz OŠ „Petar Zrinski“, Čabar. Učiteljica Tihana Opetuk Živković iz OŠ Eugena Kvaternika, Velika Gorica komponirala je prijedlog za službenu himnu projekta. Svih 55 prijavljenih država, kao i nove zainteresirane države, učitelji i učenici, mogu se uključiti u drugu fazu projekta koja počinje 1. travnja 2019.

Svaki tjedan učitelji su primali tjedne zadatke od osnivača i koordinatora te su ih odrađivali zajedno s učenicima. Jedna od uključenih škola je i Osnovna škola Petrijanec čijih je 19 učenika 7.b razreda pod vodstvom mentorice, učiteljice savjetnice iz informatike Jasminke Belščak, marljivo odradilo svih 6 zadanih zadataka. Za svoj su rad učenici i učiteljica nagrađeni certifikatom koji im je dodijelio osnivač projekta pedagog, učitelj Khurram Shehzad iz Pakistana.  Učenicima je najzanimljiviji zadatak bio osmisliti zanimanja koja će nastati u budućnosti i kojima će se baviti ljudi. Ta zanimanja trebala bi pomoći u rješavanju problema koje su učenici otkrili: nedostatak komunikacije i nerazumijevanje, pasivni stil života, premalo izumitelja, sporo putovanje na velike udaljenosti i nezanimljivo poučavanje.

Nova zanimanja, poput teleportera, prevoditelja vanzemaljcima, učitelja holograma i robota izumitelja, ujedinili su u umnu mapu napravljenu u WEB 2.0 alatu Mindmup. Svoje su ideje predstavili svim zainteresiranim učenicima u školi. U svojem su radu učenici primijenili 4K sposobnosti 21. stoljeća: komunikaciju, kritičko promišljanje, kreativnost i kolaboraciju, tj. suradnju. Za timski su rad koristili sve alate iz Office-a 365 za škole, no najviše ih je zainteresirao Sway. Proučavali su povijest nastanka kotača te došli do zaključka kako i vjetroelektrane temelje svoj rad na izumu kotača. Proučavanjem rada vjetroelektrane shvatili su kako je vjetar obnovljiv izvor energije kao i voda i sunce, stoga je potrebno što više iskorištavati upravo te izvore energije kako bi naš planet ostao čist i zdrav.

S obzirom na to da je projekt „Innovate your dreams“ svjetski projekt, jedan od zadataka bio je i korištenje aplikacije Prevoditelj. Učenici su odlučili prevesti naziv projekta s engleskog jezika na hrvatski jezik i na jezike partnerskih škola u dva Erasmus projekta u kojima Osnovna škola Petrijanec sudjeluje: „No Place For Hate“ i „European School Post“. Naziv projekta na engleskom, hrvatskom, rumunjskom, turskom, poljskom, portugalskom, slovačkom, bugarskom i grčkom jeziku ujedinili su u oblak riječi pomoću WEB 2.0 alata Wordclouds. Učenici su u svom radu pokazali veliku kreativnost i maštu, ali i odgovornost te spremnost u aktivnom i odgovornom djelovanju.

eTwinning seminar o poduzetništvu u Poljskoj

Marina Mirković

Multilateralni eTwinning seminar s temom poduzetništva za nastavnike strukovnih škola održan je u Poljskoj (Wrocław) od 22. do 25. studenog 2018. godine u organizaciji Agencije za mobilnost i programe EU u okviru eTwinning mobilnosti. Domaćin je bio eTwinning nacionalni centar podrške u Poljskoj.

Prema prihvaćenim prijavama, na seminaru su sudjelovale četiri predstavnice Republike Hrvatske: Marina Mirković (Tehnička škola, Požega), Ratka Bakić (Ekonomsko-birotehnička škola Split), Katarina Knežević (Industrijska strojarska škola, Zagreb) i Kristina Vilček (Trgovačka škola Zagreb).

Slika 1. Sudionice seminara iz Republike Hrvatske

Polaznici su na kontaktnom seminaru stjecali saznanja o načinu kako pokrenuti i uspješno realizirati međunarodni školski projekt na temu poduzetništva.  Edukacije koje pruža eTwinning  nužne su u pripremi učenika i nastavnika za cjeloživotno učenje. Seminar je pružio stjecanje novog iskustva uvođenja međunarodnih projekata u nastavni proces kroz nastavu i izvannastavne aktivnosti učenika.   
Sudjelovala su 62 sudionika iz osam zemalja: Slovačka, Češka Republika, Hrvatska, Francuska, Njemačka, Malta, Portugal i Poljska.

Slika 2. Sudionici seminara

Održana su predavanja i radionice o poduzetništvu u školama, eTwinning alatima, učenju poduzetništva uz pomoć informacijsko-komunikacijske tehnologije, te dizajniranju i 3D ispisu:

• Business mindset starts at school, Piotr Pietrzak
• eTwinning tools, Dominika Tokarz, Monika Regulska, Paweł Czapliński – National Support Service, Poljska
• Entrepreneurship at school – golden rules for teachers, Michał Klepka
• Entrepreneurial learning with ICT tools, Kornélia Lohyňová, eTwinning ambasador, Slovačka
• How designing and 3D printing create our lives better, “The Institute of Imagination”.

Osim pripreme za eTwinning suradnju, sudionici su učili kako razviti skup važnih vještina koje predstavljaju poduzetnički pristup među učenicima. To su: osjećaj inicijative, rješavanje problema, timski rad, kreativnost, inovativnost, rizik, sposobnost planiranja i upravljanja projektima kako bi se postigli planirani ciljevi.

Slika 3, Slika 4: Aktivnosti na seminaru

Na multilateralnom seminaru sudionici  imaju mogućnost uspostaviti suradnju s europskim kolegama i pokrenuti međunarodne projekte koristeći portal eTwinning.

Polaznici su u međusobnoj razmjeni ideja osmislili projekte:

• Yourope open for you
• Fare Trade Breakfast
• Let’s meet up!
• Meeting with celebrities region
• 3d model by drone
• STAY HEALTHY AND FEEL WEALTHY
• “Tasty Meating”
• Discover my country
• Feel at home
• 3DMODELLING IN PROMOTING YOUR LOCAL AREA
• A teen friendly tourist guide
• Make your future entrepreneurial
• Three countries three cars
• „How I see you…“

U projektu „Make your future entrepreneurial“ (Učini svoju budućnost poduzetnom) učenici će istraživati i uspoređivati različite načine prijave za posao u europskim zemljama. Pri tome će istražiti i usporediti različite kulture, analizirati i usporediti nacionalno i lokalno gospodarsko okruženje pojedinih zemalja. Kroz projekt učenici će upoznati mogućnosti na tržištu rada i promišljati o njihovom budućem poslu. Otkriti će ključne vještine kako bi ispunili zahtjeve za posao u raznim zemljama EU.
Poduzetništvo je osnovna kompetencija koja se ne poučava u okviru samo jednog predmeta ili jednog projekta. Ona je univerzalna, međupredmetna tema kroz koju pomažemo mladim ljudima da razviju samopouzdanje i samosvijest, kao i želju da ostvare svoje ciljeve u profesionalnom i privatnom životu.

Nužno je graditi obrazovnu kulturu koja potiče inicijativu učenika i preuzimanje veće odgovornosti za vlastitu budućnost. Projektom se povezuje škole s lokalnom i širom zajednicom, kao i s poslovnim sektorom i industrijom. Projekt omogućuje učenje poduzetničkih vještina, prepoznavanje i razumijevanje vlastitih talenata, sposobnosti i sklonosti. Učenici će upoznati mogućnosti za zapošljavanje i samozapošljavanje u lokalnoj zajednici ali i šire.

U projekt će biti uključene četiri škole:

• Zespół Szkół Ekonomicznych w Raciborzu, Racibórz (Poljska)
• Lycées de la Fontaine des Eaux, Dinan (Francuska)
• BBS Wirtschaft Bad Kreuznach, Bad Kreuznach (Njemačka)
• Tehnička škola, Požega (Hrvatska)

Slika 5. Mentori budućeg projekta „Make your future entrepreneurial“

Tijekom svog boravka na seminaru, prof. Bakić ostvarila je partnerske odnose s profesoricama srednjih strukovnih škola iz Njemačke, Češke i Poljske te je nastala ideja o novom eTwinning projektu pod nazivom „How I see you…“ čija se realizacija planira ove školske godine.

Kolegica Knežević realizirati će projekt u suradnji sa Střední škola a jazyková škola s právem státní jazykové zkoušky Volyně, Volyně Češka. Učenici Industrijsko strojarske škole, Zagreb sa strojarskog aspekta napraviti će sve što se od njih očekuje dok će učenici iz Češke s aspekta poduzetništva i marketinga doprinjeti realizaciji istog. Učenici zagrebačke škole izraditi će novi proizvod počevši od ideje pa do gotovog proizvoda, a učenici iz Češke  kreirati će kutiju za pakiranje proizvoda, definirati cijene za proizvod te osmisliti reklamiranje i marketing kako bi na tržištu rada mogli što uspješnije plasirati proizvod. Učenici koji će sudjelovati u projektu, komunicirati će na engleskom jeziku i učiti raditi u timu.

Sudionici seminara kroz kulturni program upoznali su Wrocław – grad u jugozapadnoj Poljskoj, četvrti najveći grad u toj zemlji. Prostire se na pet rijeka, među njima na objema stranama rijeke Odre. Ima brojne kanale i preko 200 mostova te ga nazivaju poljskom Venecijom.

Wrocław je grad koji je promijenio državu, ime i stanovništvo, te postaje zanimljiv slučaj grada koji je arhitektonski nasljednik njemačkog Breslaua, a etnički nasljednik danas ukrajinskog Lavova.

Unatoč velikim razaranjima koje je Wrocław pretrpio u 2. svjetskom ratu, u njemu su brojne zgrade u gotičkom, neogotičkom i baroknom stilu – osobito na glavnom gradskom trgu Ryneku, u kojem je održava veliki božićni sajam. Wrocław je poznat i kao grad dobrih patuljaka. Nekada su bili simbol borbe protiv režima, a danas ih je čak 212 diljem grada. Razveseli vas kad nađete kojeg i to na prilično neočekivanim mjestima. Wrocław je 2016. godine bio Europski glavni grad kulture.

Slika 6, Slika 7: Upoznavanje Wrocława

Aktivnosti seminara bile su financirane u okviru programa Erasmus+, eTwinning od strane Europske unije preko Agencije za mobilnost i programe EU.

Međunarodne bajke

Andreja Črešnar

Sažetak

Na osnovnoj školi Dramlje već nekoliko godina sudjelujemo u Erasmus + projektu. Ovogodišnji projekt CELL (Cooperative Looking for Learning), koji traje dvije godine, povezuje tri europske zemlje – Sloveniju (mjesto Dramlje), Španjolsku (mjesto Olivenza) i Poljsku (mjesto Varšava). Glavni cilj projekta CELL je uvođenje kooperativnog učenja kao pedagoškog alata za razvijanje ključnih kompetencija naših učenika i mijenjanje njihove uloge od pasivnih primatelja do rukovoditelja vlastitog znanja.

Izvršili smo vrlo zanimljive aktivnosti, kako bi postigli naš cilj, od stvaranja zajedničke himne do izvedbe kazališta, zajedničkog plesa, digitalnog časopisa, pokretnih igara za postizanje boljih sportskih rezultata itd. Jedna od aktivnosti bila je i pisanje međunarodnih bajki. Željela bih detaljnije predstaviti ovu aktivnost.

Ključne riječi: Erasmus+, međunarodne bajke, suradničko učenje

1. Uvod

Bajka je osobita književna vrsta kod koje se čudesno i nadnaravno isprepliće sa zbiljskim na takav način, da između prirodnoga i nadprirodnoga, stvarnoga i izmišljenoga nema pravih suprotnosti. Bajke se razlikuju od legendi, vjerskih mitova i narodnih priča osobito nakon prikazivanja bajki s prepoznatljivim karakternim kontrastom i neodređenim vremenom ili mjestom.

Prema definiciji bajka je priča uglavnom namijenjena djeci, koja se često bavi nepostojećim i izmišljenim radnjama i likovima kao što su vile i vilenjaci, čarobnjaci, patuljci, vještice i sl. U zadnje vrijeme pojavljuje se i nova “generacija” fantastičnih stvorenja poput goblina, trolova, orka i drugih stvorenja, koja su plod mašte novog naraštaja književnih ali i filmskih umjetnika. 

Svaki narod u svoje bajke donosi i svoje heroje i simbole, koji su mu karakteristični. U slovenskim bajkama prevladavaju: patuljci, vile, zlatne jabuke, staklene planine, zmije itd. Važnu ulogu u slovenskim bajkama imaju i mjesta događaja, koja stvaraju napetu, ponekad i strašnu i zastrašujuću atmosferu.

2. Od ideje do izvršenja

Cilj ove aktivnosti je, da sve tri partnerske škole zajedno napišu tri bajke. Uključene škole su: Osnovna škola Dramlje (Slovenija), škola Escuelas Parroquiales del Sagrado Corazon (Španjolska) i škola Szkola Podstawowa nr 368 im. “Polskich Olimpijczyków”(Poljska). Prvo smo se dogovorili o pravilima i o tome, kako će se bajke pisati:

1. Svaka od škola, koje sudjeluju, započeti će svoju priču na engleskom jeziku, proslijediti je u drugu školu, a ova u treću. Predlažemo sljedeći redoslijed: Španjolska, Poljska, Slovenija. To znači, da ćemo na kraju imati tri bajke i svaku od te tri bajke napisati će sve tri škole.

Primjer: prvu bajku pokreće Španjolska, koja napiše početak bajke, zatim prelazi u Poljsku, koja napiše nastavak bajke, i konačno dolazi u Sloveniju, koja napiše zaključak bajke. Drugu bajku pokreće Poljska, zatim Slovenija, a završava Španjolska. I tako dalje…

Slika 1. Pisanje bajke u Sloveniji

2. Neophodno je, da svaka zemlja uključi likove iz svog kulturnog okruženja, kako bi postigla multikulturni element.
3. Pisanje svih triju bajki započeti će u isto vrijeme, a rokovi za prenošenje priče u sljedeću zemlju unaprijed će se odrediti.
4. Kada se bajke završe, partnerske škole šalju ih jedna drugoj. Bajke se zatim prevode na materinji jezik svake zemlje.
5. Učenici nacrtaju ilustracije za dio bajke, kojeg su napisali.
6. Konačni rezultat biti će tiskana verzija izrađenih bajki na engleskom i materinjim jezicima partnerskih škola.
7. Knjige se trajno čuvaju u knjižnicama svake škole.

Slika 2. Učenici gledaju ilustracije iz drugih zemalja

2.1. Kako smo počeli pisati bajke u Sloveniji

Prvu bajku s naslovom Začarana šuma, u kojoj smo Slovenci pisali početak, napisali su učenici trećeg razreda. Najprije smo sa učenicima raspravljali o karakteristikama bajke. Zatim su se učenici podijelili u skupine, gdje su tražili ideje i temu bajke. Svaka skupina napisala je svoj nacrt bajke. Po završetku pročitali su ga svim učenicima te smo zajedno izabrali najbolji nacrt bajke. Zatim su ponovno sudjelovali svi učenici v razredu i iz nacrta bajke napisali konačnu verziju bajke koju su učenici devetog razreda preveli na engleski jezik. Naš dio bajke na engleskom smo poslali u Španjolsku. Onda su Španjolci napisali nastavak i poslali ga Poljacima, koji su napisali zaključak naše bajke.

Slika 3. Jedna od slovenskih ilustracija bajke Začarana šuma

U isto vrijeme i Poljaci su napisali svoj početak bajke, koju su nazvali Knjiga putovanja kroz vrijeme. Poslali su ga nama u Sloveniju na engleskom i tako su najprije učenici devetog razreda morali da ga prevedu na slovenski. Nakon toga sam pokupila neke učenike u četvrtom razredu, s kojima sam najprije pročitala poljski početak bajke i s njima raspravljala o karakteristikama napisanog. Zatim su učenici sami napisali nastavak bajke kojega su učenici devetog razreda preveli bajku na engleski. Poslali smo je u Španjolsku.

Slika 4. Jedna od pojskih ilustracija bajke Knjiga putovanja kroz vrijeme

U isto vrijeme dok smo u Sloveniji i Poljskoj pisali početak bajke, početak bajke pisali su i Španjolci. Svoju bajku su nazvali Avanture Tomasa i Marine. Nastavak bajke napisali su Poljaci, a zaključak su napisali učenici petog razreda naše škole.

Slika 5. Jedna od španjolskih ilustracija bajke Avanture Tomasa i Marine

2.2. Konačni produkt – knjiga Stronger together

Konačni rezultat je knjiga u tiskanom izdanju, u kojoj su sve tri bajke na španjolskom, slovenskom, poljskom kao i na službenom jeziku projekta, tj. engleskom jeziku. Knjiga ima naslov STRONGER TOGETHER.

Knjiga se nalazi u školskim knjižnicama svih triju partnerskih škola. U Sloveniji se knjige također nalaze u gradskim knjižnicama u susjednim mjestima. Neke knjige kupili su učenici iz svih triju partnerskih škola kao trajno sjećanje na zajednički rad.

Slika 6. Početna stranica knjige Stronger together

U knjizi nalazimo i engleski-slovenski-španjolski-poljski rječnik, kako bi učenici naučili jednostavne riječi u svih četiri jezika.

Slika 7: Riječnik

Na kraju smo se dogovorili, da ćemo snimiti bajke i u audio zapisu, da bi čuli, kako bajke zvuče u tuđim jezicima.

3. Zaključak

Ova aktivnost trajala je nešto duže od pola godine, sudjelovalo je oko 100 učenika, pet učitelja i tri zemlje. Da smo uspjeli stvoriti tri bajke, morali smo dobro raditi i sudjelovati. Uspjeli smo s kolektivnom moći. To nas je učinilo vrlo bliskim, dalo nam nova znanja, nova prijateljstva i također dokaz, da ništa nije nemoguće.

Literatura

1. https://hr.wikipedia.org/wiki/Bajka
2. https://sl.wikipedia.org/wiki/Pravljica

eTwinning projekt Ho,Ho,Ho,Christmas is coming to school!

u našoj školskoj knjižnici

Anita Drenjančević

eTwinning je zajednica škola u Europi koja postoji od 2005. godine. Ona nudi platformu za odgojno – obrazovne djelatnike (učitelje, ravnatelje, knjižničare, itd.) koji rade u školama i dječjim vrtićima europskih država sudionica eTwinninga. Članovi mogu komunicirati, surađivati, razvijati projekte, razmjenjivati znanja i iskustva te postati dijelom najzanimljivije obrazovne zajednice u Europi.

Prednosti korištenja eTwinninga jesu suradnja s kolegama koji slično razmišljaju, promjena načina poučavanja, različite mogućnosti za realizaciju projektnih ideja, širenje vidika učenicima i upoznavanje s različitim kulturama i običajima.

Zbog svega navedenoga u našoj se školskoj knjižnici od 2016. godine aktivno provode razni eTwinning projekti, samostalno ili u suradnji s ostalim kolegicama iz škole, uključujući učenike prema njihovim uzrastima, mogućnostima i željama.

Posljednji takav eTwinning projekt je Ho,Ho,Ho,Christmas is coming to school!, koji je kako mu i ime kaže, tematski bio vezan uz Božić. Sudjelovale su kolegice i kolege iz Portugala, Španjolske, Italije, Poljske, Rumunjske, Bugarske i mi iz Hrvatske. Projekt je trajao od listopada 2018. do siječnja 2019. godine, a cilj mu je bio upoznati običaje i kulturu navedenih zemalja.

Zadatci mene kao školske knjižničarke jesu poticanje razvoja informacijske pismenosti i podučavanje učenika informacijskim vještinama, pomoć učenicima pri istraživačkom radu u školskoj knjižnici te vođenje izvannastavne skupine novinara koje sam sve obuhvatila ovim projektom.

Cilj je bio predstaviti našu školu, mjesto, domovinu; istražiti hrvatske običaje vezane uz blagdan Božića, tradicijske pjesme i hranu. Istraživanja su se provodila u listopadu i studenome a predstavljali smo ih pomoću prezentacija, video uradaka i fotografija. Održali smo i radionicu u školskoj knjižnici posvećenu izradi adventskih vijenaca, sadnji pšenice te izradi božićnih čestitki. Učenici su marljivo ispunjavali svoje zadatke te pratili što rade njihove kolege iz drugih zemalja. Iznenadili su se činjenici kako nemaju svi običaj paljenja svijeća na adventskom vijencu ili sadnji pšenice kao mi, ali zato neki dobivaju poklone i za blagdan Sveta tri kralja.

Najzanimljiviji dio projekta bila je razmjena ručno rađenih čestitki koje smo uputili svim partnerima na projektu te ih također i dobili od njih, što nam je uvelike uljepšao doživljaj Božića. Za predstavljanje čestitki koristili smo i padlet kako bi imali i svojevrsnu malu zajedničku izložbu.

Ovo iskustvo samo nam je potvrdilo kako je eTwinning platforma uistinu dobar način spajanja ideja i poticaj učenicima za stvaranje još boljih materijala.

Kahoot! – igra u školi

Dragica Filipčič

“Onaj tko razlikuje igru ​​i učenje ne zna mnogo o prvom ili drugom.”

Marshall McLuhan

Sažetak

Članak predstavlja novu dimenziju u nastavi i to je igranje ili korištenje interaktivne igre Kahoot!. Uz pomoć računala ili tableta i pametnih telefona, učitelj stvara lekciju. Može se koristiti za testiranje, ponavljanje ili služi kao alat za motivaciju. Učenici uče kroz igru ​​i zabavu.

Ključne riječi: gamifikacija, Kahoot, motivacija, učenje

1. Uvod

Sve više je igara koje pomažu u učenju jezika. Jedna od njih je interaktivna igra Kahoot!. Pomoću tehnologije ona može biti sjajan način obogaćivanja svakodnevne nastave. To je zabavna igra i izazov za učenike, a učitelj može pomoći u motivaciji i uključivanju učenika, može biti sredstvo provjere ili ponavljanja.

Posebna zabava je element kojeg učenici najviše propuštaju i žele uključiti u svoje učenje, a učitelji u nastavu. Dörnyei vjeruje da je to jedna od strategija za razbijanje rutine i dosade, te preporučuje korištenje raznih strategija (Dörnyei, 2001), koje sadrže izazov, natjecanje, promociju, suradnju i zabavu kako bi se održala motivacija.

2. Središnji dio

2.1. Što je Kahoot!?

Kahoot!, besplatna web aplikacija, dostupna je nastavnicima svih predmeta i može se koristiti na različitim razinama.

Neki nastavnici grade cijele lekcije oko igre ili izvode aktivnosti u kojima učenici stvaraju vlastiti sadržaj. U tim slučajevima je Kahoot! srž lekcije. A može i poslužiti učitelju kao dopuna njegovom predavanju.

S Kahootom! učenici stvaraju vlastite igre za učenje koje igraju sa svojim kolegama. Nastavnici mogu ocijeniti kvalitetu pitanja i odgovora i predstaviti igre učenika.

Najčešće učenici kažu da se igraju kod kuće s prijateljima i obitelji nakon što se nauče igrati Kahoot! u školi.

Nastavnici mogu birati ili stvarati kvizove i ankete utemeljene na igri u kojima se sudionici natječu jedni protiv drugih. Vrijednosti se čuvaju prema točnosti i vremenu odaziva, a odgovori se otkrivaju nakon svakog odgovora. Nadzorna ploča na kraju igre prikazuje prvih pet transpondera s imenom igrača i može se izvesti kao dokument koji nastavnici sačuvaju kao zapis. Učenici trebaju pametne telefone, tablete ili računala za igru.

2.2. Kako igrati Kahoot!

1. Kada nastavnik pokrene Kahoot! Game, računalo mora biti povezano s nečim što svi učenici mogu vidjeti, kao što je zaslon za projektor ili velika televizija za lokalnu reprodukciju ili usluge kao što je Youtube Live ili Skype, streaming web na internetu.
2. Sada prenosite Kahoot! Za igranje morate odabrati način igre (klasični ili timski) za početak.
3. Igra počinje. Sada biste trebali vidjeti zaslon na kojem se prikazuju upute za posjet i unos PIN koda za igru. Otvorite ovu stranicu i sudionici – učenici slijede vlastite upute – npr. telefone. Kada se pridruže, vidjet ćete njihove pseudonime na zaslonu. Kada se svi pridruže, kliknite “Start”.
4. Igra je pokrenuta. Odaberite temu. Pomoću gumba “Dalje” možete se kretati kroz zaslon pitanja i odgovora. Učenici odgovaraju.
5. Za svaki skup pitanja prikazuje se redoslijed sudionika. U obzir se uzimaju točnost odgovora i brzina odgovora.
6. Kada na pitanje odgovore svi učenici ili kada vrijeme odgovora istekne, crta se grafikon koji prikazuje koliko je učenika odgovorilo na jedan od ponuđenih odgovora. To omogućuje učenicima da odmah ukažu na greške koje su napravili i razgovaraju s njima o samom zadatku.
7. Tu je i popis najuspješnijih učenika na svako pitanje – oni koji brzo i točno odgovaraju na pitanja. Upravo taj element aplikacije studenti nastavljaju vježbati i žele koristiti kviz u razredu. Na kraju kviza, nastavnik može preuzeti tablicu koja je napisana u Excelu, gdje vidi odgovore svih učenika i koliko brzo reagiraju na pitanja.

2.3. Što Kahoot! radi jedinstvenim?

Kahoot! je stvaranje pozitivnog okruženja za učenje surađujući i igrajući se zajedno. Kahoot! stvara raspravu, suradnju i motivaciju oko obrazovnih sadržaja. Igra je osmišljena tako, da emocije donose iskustvo učenja – kroz mehanike igre, glazbe i vizualnog dizajna, stvarajući nezaboravne trenutke koji pomažu učenicima da otkriju svoj potencijal, promovira duboko istraživanje, kritičko razmišljanje, kreativnost, izaziva pitanja i demonstracijske vještine. Nastavnici vode cijelu lekciju kroz igru ​​- stvarajući mnogo društvenije i uključenje okruženje za učenje.

2.4. Iskustvo i korištenje

Kako učim engleski, igra je idealna, jer je na ciljnom jeziku. Igru koristim na početku školskih sati kao podsjetnik na prethodno izučeni nastavni materijal iz prošlih školskih sati ili kao provjeru znanja o određenoj tvari. Ponekad provjeravam razumijevanje sadržaja učenika još u lekciji i prilagodim to daljnje objašnjenje. Na kraju školskog sata, on mi služi kao ponavljanje trenutne teme za učenje ili samo kao opuštanje.

Budući da su neki učenici bolji čitatelji od drugih, ne naglašavam brzinu odgovora. Još jedna prednost je tablica koja mi pomaže analizirati odgovore. Ako primijetim, da su svi tj. većina odgovorila pogrešno, usredotočim se na tu temu sljedeći školski sat.

To je vrlo korisno sredstvo za učenje, a posebno primjećujem veliku motivaciju učenika i opuštanje u korištenju kviza. Učenici uživaju u rješavanju zadataka i svjesni su pogrešaka, koje su napravili tijekom razgovora. To je alat u kojem, ne samo kao učitelj vidim kako su učenici uspješno usvojili materijal za učenje, već i učenike koji s veseljem napreduju.

3. Zaključak

Nastavnici se moraju suočiti s činjenicom da bi gamifikacija uskoro (ako već ne) mogla biti prisutna u učionicama. Gamifikacija može dodati motivaciju za aktivnosti učenja i kao takva se ne smije podcijeniti. Taj će se trend vjerojatno razviti. Kevin Werbach je uvjeren da gamifikacija može motivirati ljude da se uključe u aktivnosti u koje se inače ne bi voljeli. (Werbach, 2014)

Sve gore navedene pretpostavke podupiru jedan važan element: zabavu. Igre su zabavne, ali su dio učenja i nisu manje ozbiljne. Zabava s drugima nije stresna, ugodna je. Igranje igara zajedno nadilazi tradicionalni način učenja, jer se dodaje komponenti emocionalnog uzbuđenja, kojih nema u tradicionalnim gramatičkim vježbama. Provedba jezičnih igara u procesu učenja donijeti će raznolikost, razbiti monotoniju, zabaviti nastavu.

Literatura

1. Dörnyei, Z. (2001). Motivational Strategies in the Language Classroom. Cambridge: Cambridge University Press F
2. Werbach, K. (2015). Gamification, Coursera Platform: University of Pensylvania. Last accessed February 8, 2016. https://www.coursera.org/learn/gamification/.

100. godišnjica završetka Prvog svjetskog rata

Igor Pangrčič

12. studenog 2018. smo u našoj školi obilježili jedan od najvažnijih događaja u povijesti čovječanstva. Na Elizejskim poljanama, usred Francuske, okupili su se vodeći svjetski ljudi. U sjećanju i podsjećanju, na kraj Prvog svjetskog rata, puno mobiliziranih, ranjenih i mrtvih ljudi, koji je završio točno prije 100 godina.

11. studenog 1918. u 11 sati primirje je stupilo na snagu. Završio je neprekidan četverogodišnji Prvi svjetski rat. Prvi svjetski rat, poznat i kao Veliki rat, počeo je 28. srpnja 1914. trajao je do 11. studenoga 1918. godine. U njemu su bila umiješana sva velika carstva tog vremena i njihovi saveznici, zbog čega se je u početku, mali europski sukob na Balkanu pretvorio u rat svjetske klase. U ratu je umrlo 18 milijuna ljudi. Četiri godine, 3 mjeseca i 2 tjedna događalo se nešto najstrašnije što se ljudskom rodu, čovjeku, može dogoditi i što je obilježilo mnoge narode i pojedince.

Talijanski ulazak u Prvi svjetski rat, koji se dogodio 23. svibnja 1915. godine, otvorio je novo bojište, koje je bilo dugačko 600 kilometara, a većina terena bila je planinska. Nakon objave rata, slabo opremljena talijanska vojska odmah je započela napad na regiju južnog Tirola te je stigla do rijeke Soče, gdje su ih susrele austro-ugarske snage sa vrlo čvrstim otporom. Vrlo težak teren, pun snijega, činio se neuspješan u napadu i poslije uspješnih talijanskih napada u početku rata okrenula se u poraz. Osam dana, najmanje 250.000 mrtvih, milijun izbjeglica, oko 700.000 ranjenih ili otrovanih sa plinom, više od 500.000 nestalih i zarobljenih vojnika. To su brojke, koje ilustriraju krvave bitke uz rijeku Sočo „Soška fronta“, koja se je odvijala na slovenskom teritoriju i koja je osim vojske utjecala i na civilno stanovništvo.

Krvavi sukobi su na obje strane tražili mnogo života. Mrtve vojnike su pokopavali uz „frontu“ i u zaleđu, ali mnogi su ostali zauvijek na bojištu. Ostaci tisuća neidentificiranih vojnika i danas leže u masovnim grobnicama.

Simon Gregorčič je u pjesmi Soči opisao ljepotu bisera prirode i ratne patnje, koje rijeka Soča nosi (IZVOR: isječak sa internetske stranice http://www.simongregorcic.si/pesmi/soci).

Slika 1. http://www.simongregorcic.si/pesmi/soci

Francuski predsjednik Macron je 11. studenoga 2018. pozvao svjetske voditelje u borbu za mir, u želji da se ne ponovi nešto takvo i pozvao na toleranciju, prihvaćanju različitosti, jer samo tako ćemo sačuvati mir, vrijednost i pravo svih ljudi svijetu. Sa stoljetnom distancom, pogled na velike događaje velikog rata nudi priliku za nove izazove: uglavnom za revalorizaciju ratom izazvanih odgovora i višestruko prikazivanje događaja i pojava povezanih s njim.

U našoj školi smo se učitelji matematike i povijesti međusobno povezali. Učenici su kod predmeta matematike dobili izradu mini projekta u obradi podataka. Na mrežnoj stranici www.100letprve.si morali su odabrati u izborniku Prvog svjetskog rata karticu gubitka i pronaći informacije koje traže sljedeći zadaci:

1. ZADATAK:
a) Uz pomoć tablice i grafičkih prikaza prikupili su podatke o broju stanovnika, broju poginulih vojnika, broju civilnih žrtava i ukupnom broju smrtnih slučajeva za zemlje Austro-Ugarske, Bugarske, Njemačke i Turske.
b) U postocima su uspoređivali ukupan broj smrtnih slučajeva prema broju stanovnika u toj zemlji.
2. ZADATAK:
a) Uz pomoć tablice i grafičkih prikaza prikupili su podatke o broju stanovnika, broju poginulih vojnika, broju civilnih žrtava i ukupnom broju smrtnih slučajeva na svim kontinentima.
b) U postocima su uspoređivali ukupan broj smrtnih slučajeva prema broju stanovnika na kontinentu.

Kriteriji za ocjenjivanje su sljedeći:

Primjer dijagrama učenice, njenih grafikona i interpretacije rezultata:

Tablica prikupljenih podataka – Antanta

Slika 2. Antanta

Tablica prikupljenih podataka – Središnje sile

Slika 3. Središnje sile

Tablica prikupljenih podataka – kontinenti

Slika 4. Broj žrtava na različitim kontinentima

Kružni grafikoni stanovnika

Slika 5. Broj stanovnika u svijetu

Grafikoni prikazuju broj stanovnika u Antantinima i Središnjima silama tijekom rata.

Kružni grafikoni mrtvih vojnika

Slika 6. Broj mrtvih vojnika

Broj poginulih vojnika u ratu bio je vrlo visok. Većina smrtnih slučajeva pronađena je na kontinentima u Europi, zatim na kontinentima Azije, Amerike i Australije. Najveći broj poginulih u Europi bio je u Njemačkoj, a slijede Austrougarska, Turska i Bugarska.

Kružni grafikoni umrlih

Svih mrtvih u ratu također je bilo vrlo puno, jer je zbroj svih mrtvih zbroj mrtvih vojnika i mrtvih civilnih žrtava.

Kružni grafikoni stanovnika

Slika 7. Broj smrtnih žrtava

Bilo je mnogo žrtava. Opet ih je bilo najviše u Europi, jer je bila središte rata.

Kružni dijagram smrtnih žrtva u vezi s brojem stanovnika

Slika 8. Broj civilnih žrtava

S obzirom na broj stanovnika, mnogo je ljudi umrlo. Ako pogledate u prosjeku je umrla oko jedna četvrtina svjetske populacije.

Zaključak

Već nekoliko godina učitelji smo utvrdili, da studenti imaju dosta problema u pisanju interpretacije obrađenih tablica i grafova. Takvi projekti potiču njihov način razmišljanja i rad s računalima ih čini velikim izazovom. Microsoft Excel, Microsoft PowerPoint i Microsoft Word korišteni su za izradu određenog projekta. Počeli su raditi u školi i završili su kod kuće. Ali ako netko nije imao kod kuće računalo, mogao bi završiti rad u školi.

Literatura

1. http://www.100letprve.si/
2. http://www.simongregorcic.si/pesmi/soci

Elementi formativnog praćenja

Jurij Cvitanič

Sažetak

Formativno praćenje razumijemo kao promijenjeni oblik podučavanja i učenja. Načela formativnog praćenja ne razlikuju se od predmeta do predmeta, ali dokazano djeluju u svim područjima poučavanja i učenja. Mislim da se formativno praćenje može uvesti u svim predmetnim područjima, počevši od vrtića.

Formativno praćenje je izraz kojim se u osnovi nazivaju svi suvremeni didaktički pristupi i doprinosi uklanjanju ukorijenjenih, u modernim vremenima, neučinkovitih praksi u području rada s mladima. Britanac Paul Black i Dylan William utemeljitelji su formativnog praćenja. Usredotočuju se na aktivnu ulogu učenika, a učitelj je onaj koji ih podupire kontinuiranim utvrđivanjem kako napreduju i prilagođava tijek nastave povratnim informacijama koje dobije od učenika (Holcar Brunauer i dr. 2017.). U svom članku želim pokazati neke od sastavnica formativnog praćenja i potkrijepiti ih primjerima iz vlastite prakse.

Ključne riječi: povratne informacije, dokazi, kriteriji uspješnosti, samovrednovanje, vršnjačko vrednovanje, pitanja u potpori učenju

1. Uvod

Elementi formativnog praćenja uključuju dokaze, povratne informacije, pitanja u potpori učenju, samovrednovanje, vršnjačko vrednovanje, svrhu učenja i kriterije uspješnosti. Ovaj put želim objasniti važnost samo nekih elemenata formativnog praćenja, prezentirati ih i podržati ih primjerima iz vlastite prakse. U članku ću predstaviti svrhu učenja, kriterije uspješnosti, samovrednovanje i vršnjačko vrednovanje.

Formativno praćenje pozitivno utječe na učenje kada učitelj daje kvalitetnu povratnu informaciju učenicima te kada oni vrednuje svoj rad i rad jedni drugih. S tim u vezi, ključno je da učitelj neprestano prilagođava nastavu saznanjima koje stječe u procesu učenja te je pažljiv prema potrebama svakog učenika (Black i dr., 2002.). Formativno praćenje može imati veliki utjecaj na poboljšanje postignuća u učenju svih učenika, uz pravilnu interpretaciju i implementaciju. Učenici i učitelj postaju ravnopravni partneri u procesu učenja. Učenici koji su aktivno uključeni u proces učenja i razvijaju nove koncepte učenja (ne samo memoriranje) razvijaju sposobnost za samostalno usmjerenje svoga učenja, što mogu uspješno prenijeti na rad u široj zajednici.

Učenici se međusobno razlikuju u nizu čimbenika, kao što su predznanje, sposobnosti, stil učenja, strategije učenja, interesi, motivacija, emocionalni stavovi prema učenju … Oni se također razlikuju po socio-ekonomskim uvjetima – na njih utječu jezična, kulturna i socijalna pozadina. I ovdje dolazi do izražaja uloga učitelja, čiji je temeljni izazov uzeti u obzir sve individualne razlike. Svaki pojedinac u školu sa sobom donosi različita znanja i unutarnju motivaciju. Zadatak učitelja i njegov krajnji cilj mora biti odgoj i obrazovanje pojedinca koji može samostalno upravljati svojim životom (Pečjak, 2012.).

2. Elementi formativnog praćenja

2.1. Svrha učenja i kriteriji uspješnosti

Dosadašnja praksa bila je da učitelj planira proces učenja u skladu s ciljevima učenja postavljenim u nastavnom planu i programu. Često su ti ciljevi napisani na stručnom jeziku koji nije razumljiv učenicima. Ako želimo da učenici razumiju ono što uče, vrlo je važno da razumiju ciljeve učenja, što znači da ih učitelj mora prevesti na jezik učenika. Ove ciljeve nazivamo svrhom učenja. Svrha učenja treba biti jasna, dostupna, zapisana na istaknutom mjestu i povezana s dugoročnim ciljevima.

Slika 1.,2.: Primjer kriterija uspješnosti, Likovna umjetnost 5.razred, Jurij Cvitanič OŠ Markovci

Na Slici 1. i 2. predstavljam primjer iz svoje vlastite prakse, odnosno sata likovne umjetnosti. Područje učenja bilo je slikarstvo, tehnika tempera, umjetnički motiv mrtva priroda – geometrijska tijela. Kao likovni problem postavili smo sjenčenje i posvjetljivanje, a svrha učenja je stvoriti mrtvu prirodu geometrijskog elementa. Postavio sam kriterije uspješnosti (slika 2.), koji proizlaze iz stručnog definiranja. Nakon uvodnog dijela sata i prezentacije umjetničkog problema, učenici su zapisali vlastite kriterije uspješnosti (slika 1.).

Kriteriji uspješnosti učeniku predstavljaju polazište za razmišljanje. Kada će dobro znati? Kako će znati da je nešto naučio, postigao, učinio dobro? Što još treba za pomoć? Kako će pratiti svoj napredak, vrednovati napredak svojih vršnjaka, planirati sljedeće korake? Učenik koji poznaje kriterije uspješnosti dobro stječe kontrolu nad svojim učenjem, što mu omogućuje da doživljava svrhu učenja kao izazov, a ne kao izvor štetnog stresa.

Učenici će najbolje razumjeti kriterije uspješnosti ako ih uključimo u njihovo oblikovanje. Sami ih zapisuju, učitelj ih samo vodi. Na taj će način bolje razumjeti što će učiti, zašto će učiti i kako će znati da su uspjeli. Osobno zastupam zapis u obliku uspješan ću biti, kada budem … Ovo omogućuje učenicima da odgovore na pitanje – kako znam da sam postigao svrhu učenja, odnosno da li sam uspješan. Kriteriji uspješnosti trebaju biti povezani s realnim, razumljivim svrhama učenja. Važno je da su napisani u prvom licu u jednini, a učenici trebaju pokazati jasnu sliku o tome kada će biti uspješni ili kako izgleda izvrstan proizvod. Istraživanje (Black, William 1998.) pokazuje da su učenici koji su upoznati sa svrhom učenja i kriterijima uspješnosti više usmjereni na rad, bolje motivirani i aktivni u učenju, a što je vrlo važno, učinkovitiji u preuzimanju odgovornosti za vlastito učenje.

Slika 3. Zapis kriterija uspješnosti, Sport 5.razred, Jurij Cvitanič OŠ Markovci

Kriteriji uspješnosti na slici 3. izvedeni su iz sportskog sata, jedinice učenja – rukomet. Učenici su postavili kriterije uspješnosti pomoć kojih su prilikom izvedbe zadatka provjeravali svoje trenutno stanje i napredak.

2.2. Samovrednovanje i vršnjačko vrednovanje

Samovrednovanje je sposobnost stvaranja realnih procjena vlastitih postignuća kada učenici pregledaju dokaze o postizanju svrhe učenja, analiziraju ih i usporedbe s kriterijima uspješnosti. Učenici moraju biti dovoljno zreli da odlučuju o tome, da realno procijene u kojoj su mjeri postigli svrhu učenja i koji će biti njihovi koraci u budućnosti kako bi postigli cilj. Govorimo o vršnjačom vrednovanju kada analizu provode drugi učenici iz razreda i daju učeniku povratne informacije.

Učenik može dobro ocijeniti svoja postignuća samo ako dobro razumije svrhu učenja i kriterije uspješnosti. Bitno je da on zna koje kriterije već postiže, koje ne i što mora učiniti kako bi postigao postavljenu svrhu učenja. Zadatak učitelja je osigurati atmosferu povjerenja u učionici kako bi vršnjačko vrednovanje bilo učinkovito i da se ono uopće realizira. Učenici će opušteno iznijeti svoje mišljenje samo kada se osjećaju sigurno i prihvaćeno u razredu. »Sve što govorim o tvom proizvodu ili nastupu je zato što ti želim pomoći da postigneš ciljeve koje si postavio.«

Najveće vještine koje učenici stječu u provođenju samovrednovanja i vršnjačkog vrednovanja su sposobnost realističnog procjenjivanja svog znanja, te svjesnost o lošim navikama u učenju, koje usput eliminiraju.

Slika 4.,5.: Primjer samovrednovanja, Društvo 5.razred, Jurij Cvitanič OŠ Markovci

Slika 4. prikazuje primjer samovrednovanja u nastavi društvo. Na kraju lekcije učenici su nacrtali metu, postavili kriterije uspješnosti i razvrstali se sa samoljepljivom listićima u meti. Što su bliže sredini smješteni, to je veće njihovo znanje. Učenici se mogu svakodnevno pomjerati u skladu sa svojim znanjem.

Slika 5. također pokazuje samovrednovanje kod predmeta društvo. Nakon prvog dijela lekcije su učenici pomoću kućice pitanja zapisali tvrdnje kojima su dokazali svoje znanje. To su pokazali koristeći samoljepljive listiće pomoću kojih su se procijenili i pozicionirali na terenu. Ako je listić s imenom na otvorenom polju, znanje nije zadovoljavajuće. Učenici su se također mogli prilijepiti na mjesto s dva boda; kada je znanje već dovoljno dobro na poziciji s tri boda. Na inicijativu učenika dodali smo i sjedanje na klupi za rezerve, za one učenike čije je znanje u trenutku samovrednovanja na najnižoj razini.

Slika 6. Kotač ravnoteže, Matematika 5. razred, Jurij Cvitanič OŠ Markovci

Kotač ravnoteže koristi se za samoprocjenu i samoregulaciju učenja. Važno je da kotač nema 5. kolutova, jer bi ga učenici brzo povezali s numeričkim ocjenama, što nije svrha ove aktivnosti. S kotačem ravnoteže aktiviramo učenike za samostalno učenje, aktiviram ih kako bi jedni drugima bili izvor podučavanja, te koristili povratne informacije koje učenike »guraju« naprijed. Bitno je da organiziramo aktivnosti za dobivanje dokaza o učenju. Važno je omogućiti učenicima sudjelovanje u planiranju i razumijevanju ciljeva učenja i kriterija uspješnosti. Sa svim navedenim učenicima možemo omogućiti razumijevanje svrhe učenja, što značajno poboljšava rezultate učenja.

Slika 7. Samovrednovanje po sklopu, Slovenski 5.razred, Jurij Cvitanič OŠ Markovci

Slika 7. pokazuje samovrednovanje kod slovenskog jezika na kraju poglavlja o glasovima. Učenici s bojama oslikavaju smiješak koji pokazuje koliko su uspješni kod određene tvrdnje. Sljedeće pitanje je što učenik može još učiniti kako bi poboljšao svoju razinu znanja.

3. Zaključak

Učenje u suvremenom razredu mora biti različito od učenja iz našeg vremena i učenja naših djedova i baka. Dolaze nove generacije koje imaju drugačiji pogled na svijet i različite interese. Pri odabiru metode podučavanja moramo uzeti u obzir razvojnu stupnju djece. Najnovija otkrića neuroznanosti naglašavaju da s igrom promičemo mentalne aktivnosti koje omogućuju djetetu da dosegne razinu apstraktnog mišljenja. Dječje sposobnosti ne smiju se podcjenjivati jer se tempo razvoja individualnih sposobnosti razlikuje kod svakog pojedinca. (Rajović, 2010.).

Osobno vidim u formativnom praćenju puno pozitivnih stvari, a iskustvo uvođenja novih projekata pokazuje da je za učinkovito uvođenje načela formativnog praćenja potrebno nekoliko godina. Potrebni su redoviti sastanci učitelja, razmjena mišljenja, praksi, učenje jednih od drugih te da greške vidimo kao priliku da učimo jedni od drugih. Osim toga, škola mora biti predana uvođenju formativnog praćenja sve dok ono u uistinu ne zaživi u punoj mjeri. (Black, 2007.).

4. Literatura

1. Black, P. in Wiliam, D. (1998). Assessment and Classroom Learning. Assessment in Education: Principles Policy and Practice, l.5, št.1, str. 7−73.
2. Black, P.J., Harrison, C., Lee, C., Marshall, B. in Wiliam, D. (2002). Working inside the black box: Assessment for learning in the classroom. London:Kings College Press.
3. Black, P. (2007). Formative assessment: Promises or problems? The Journal of Drama
4. in Education, l.23, št.2, str.37−42.
5. Ada Holcar Brunauer, Cvetka Bizjak, Marjeta Borstner, Janja Cotič Pajntar, Vineta Eržen, Mihaela Kerin, Natalija Komljanc, Saša Kregar, Urška Margan, Leonida Novak, Zora Rutar Ilc, Sonja Zajc, Nives Zore, (2017). Formativno spremljanje v podporo učenju. Priročnik za učitelje in strokovne delavce. Ljubljana, ZRSŠ.
6. Pečjak,S. (2012). Metakognitivne sposobnosti pri učenju: struktura in njihov razvoj. Vzgoja in izobraževanje, 43(6), 4−9.

Vrijeme za bajke uz slikovnice

Lucija Ademoski

Sažetak

Članak predstavlja svojstva slikovnica kao vrlo omiljene literature za mlade uz čiju pomoć djeca čine prve korake u svijet književnosti. Jednostavne priče djecu privlače na čitanje, a primamljive ilustracije kroz cijelu priču pomoć su im u razumijevanju novih riječi i dubljem doživljavanju sadržaja slikovnice. Prikazana je priprema za provedbu i sam tijek omiljenog vremena za bajke u knjižnici s učenicima nižih razreda Osnovne škole France Bevka. Njihova je svrha vježbanje pozornosti i slušne koncentracije, širenje vokabulara, učenje izražavanja riječima i detaljnog promatranja ilustracija koje djeci pomažu u razumijevanju cijelog teksta.

Ključne riječi: slikovnice, ilustracije, vrijeme za bajke, školske knjižnice, čitanje

Uvod

Slikovnice su vrlo popularna i široko rasprostranjena literatura s kojom se djeca susreću već u predškolskoj dobi, a rado za njima posežu i u nižim razredima osnovne škole. Riječ je o djetetovim prvim “pravim knjigama” s jednostavnim tekstom koji krase šarene i maštovite ilustracije uz koje se lakše užive u priču. U slikovnicama se obično logički isprepliću i nadopunjuju tekstualni i likovni elementi, što je jedan od glavnih razloga zašto ih najmlađi učenici toliko vole. Slikovnice ih pozivaju na čitanje i intenzivno doživljavanje nevjerojatnog svijeta mašte, stoga knjižničari kod savjetovanja prilikom posudbe trebaju posebnu pozornost obratiti na čitateljeve sposobnosti i iskustva, razinu zahtjevnosti slikovnica te na prepoznavanje njihovih različitih funkcija (estetska, poučna, odgojna, maštovita, zabavna i iskustvena).

Privlačnost slikovnica

U radu s najmlađim čitateljima i posjetiteljima školske knjižnice, svake godine promatram kako nakon ulaska u knjižnicu žure do polica na kojima se nalaze njima najprivlačnije knjige. Prije posudbe uzmu si vremena za slikovnice i dobro ih pregledaju. Posebnu pozornost posvećuju koricama, koje moraju biti dovoljno zanimljive i uvjerljive. Na osnovi njihova izgleda najčešće odlučuju hoće li slikovnicu posuditi ili ne. Ilustracije moraju biti žive, smiješne, šarene i dovoljno privlačne za dječje oči. Čitatelje početnike najviše privlači vizualni izgled knjiga, ali s vremenom važni postaju kako tekst tako i razumijevanje priče. Kratke rečenice s jednostavnim rječnikom djeci donose veliku radost i privlače ih na posudbu, a detaljne i bogate ilustracije pomažu im razumjeti značenje nerazumljivih riječi i lijepo ih vode kroz priču.

Vrijeme za bajke u školskoj knjižnici

Učenici nižih razreda vole posjećivati školsku knjižnicu tijekom cijele školske godine.

O grupnim posjetima uvijek se unaprijed dogovorim s učiteljima jer je knjižnica tada namijenjena samo odabranom dijelu učenika, zato su bibliopedagoški sati oni koje jedva čekaju. Učenici upoznaju knjižnicu kao cjelinu, a posebnu pozornost posvećujem našem druženju s knjigama, odnosno vremenu za bajke.

U prvim godinama školovanja djeca knjige i čitanje još ne povezuju s nastavom i školskim obvezama, nego im predstavljaju ugodu. Za tu svrhu biram zanimljive bajke u obliku slikovnica duljine primjerene dobi djece, jer ih želim privući na pozorno slušanje i gledanje ilustracija. Kriterij za izbor su likovna i literarna kvaliteta slikovnica. Odlučujem se za one koje same po sebi potiču djecu na opažanje, ispitivanje i pričanje o posebnim doživljajima. Svjesna sam da je svako književno djelo svijet za sebe te da se i djeca međusobno vrlo razlikuju, zato dinamiku vremena za bajke stalno prilagođavam reakcijama i raspoloženju učenika. Želim im ponuditi cjelovit doživljaj knjige, zato čitanju pristupam promišljeno i interaktivno. S čitanjem nikada ne brzam, jer spontanom uključivanju djece u čitateljski doživljaj pridajem veliku važnost.

Djeca se na literarno-estetski doživljaj knjige pripremaju tako da se udobno smjeste na jastuke na sredini knjižnice, umire se i u tišini pričekaju da slikovnica „progovori“. Kod pokazivanja korica pitam ih mogu li već iz njezina naslova i izgleda predvidjeti priču koju knjiga nudi. Djeca pažljivim promatranjem i razmišljanjem uspostavljaju prvi kontakt s knjigom. Slikovnice im uvijek predstavljam tako da su stranice okrenute prema djeci. Posebnu pozornost posvećujem „govoru“ ilustracija koje djecu za vrijeme slušanja posebno privlače i dobar su temelj za kasniji razvoj razgovora. Tijekom dinamičnog čitanja koje prilagođavam karakteristikama književnih likova i raspoloženju koje pobuđuju ilustracije stalno provjeravam prate li učenici priču i razumiju li značenje riječi. Želim postići da ih tekstovi dirnu, da ih osjete i da o njima razmišljaju. Glasno čitanje teksta, kojim razvijaju slušnu percepciju informacija i obogaćuju fond riječi, djeca istodobno prate promatranjem ilustracija na koje različito reagiraju. Neka su djeca pomni promatrači, dok druga trebaju neke poticaje i naputke u otkrivanju svih pojedinosti koje one nude. Sadržaj bajki povezuju s doživljajima iz svoje svakidašnjice i paralelno razvijaju razgovor o proteklim događajima, tako da tijekom vremena za bajke često saznam nešto novo.

Nakon završetka slušanja bajke djeca na kratkom odmoru srede svoje dojmove, a zatim slijede njihove reakcije na tekst. Još jednom polako prolazimo kroz slikovnicu i pažljivo promatramo ilustracije. Djeca tako uče detaljno promatrati, usmjeravati pozornost, razvijati koncentraciju i povezati svijet mašte sa stvarnim svijetom. Postavljam im različita pitanja u vezi sa sadržajem knjige, primjerice zašto im se bajka svidjela, koji ih je lik najviše zabavio, što su najviše zapamtili. Razgovaramo o naučenim novim riječima, neobičnim frazama, kujemo rime, poigravamo se sa slovima i riječima, a mnogo vremena posvećujemo i razgovoru o postupcima, ponašanju i karakteristikama književnih junaka. Djeca reagiraju spontano, uče izražavati se riječima, strpljivo prate razmišljanja i reakcije svojih školskih kolega i otkrivaju svoje osjećaje te osjećaje drugih. Vrijeme za bajke u školskoj knjižnici pozitivno je iskustvo i dobra motivacija za otkrivanje nepoznatoga, jer učenicima predstavlja putovanje u svijet nezaboravnih doživljaja za kojima stalno žude.

Zaključak

Slikovnice nude bogatstvo riječi, misli i znanja kojima djeca grade svoj pogled na svijet. Slušanje bajki koje se čitaju naglas u školskoj knjižnici i pozorno pregledavanje ilustracija svojevrstan je događaj koji učenicima omogućuje odmak od svakidašnjice i putovanje u zemlju mašte. Uz pomoć ilustracija djeca lakše prate priču, a uz usredotočenost na slušanje razvijaju svoju slušnu percepciju i obogaćuju fond riječi. Slikovnice su s malom količinom teksta i bogatstvom likovnih elemenata izvrstan poticaj za zabavno čitanje i dobar izazov za zajedničke završne razgovore o pročitanim tekstovima te kreativne aktivnosti.

Literatura

1. BEREMO skupaj: priročnik za spodbujanje branja. (2003.). Ljubljana: Mladinska knjiga.
2. Newman, N. (2017.). Vzgajanje strastnih bralcev: 5 preprostih korakov do uspeha v šoli in življenju. Maribor: Hiša knjig, Založba KMŠ.
3. Sarto, M. (2015.). Strategije motiviranja za branje: z izkušnjami slovenskih motivatork in motivatorjev. Medvode: Malinc.

Fotografije: osobni arhiv Lucije Ademoski i https://www.google.si

Nasilje među učenicima – vođenje razgovora

Monika Hóbor

Sažetak

U školi se učestalo može naići na različite oblike vršnjačkog nasilja. Učenici u prvom razredu osnovne škole ponekad ne znaju kako izraziti svoja očekivanja i u trenutcima  bespomoćnosti događa se da udare svoj prijatelja iz razreda ili mu jednostavno, izgovore nešto ružno. U tim trenutcima mi učitelji moramo se postaviti kao pravedni, profesionalni vođe, tako da bez optužbi, prijetnji, kazne i bez lošeg osjećaja dovedemo učenike do samostalnog zaključka odgovarajućeg ponašanja. Na takav način se učenici uče kako u nadolazećim situacijama rješavati probleme kada se zateknu u sličnim okolnostima. Moje iskustvo vođenja ovakvog tipa razgovora je vrlo pozitivno, a uviđam i pozitivne reakcije učenika na isto.

Ključne riječi: vođenje razgovora bez prisile, pokazivanje zanimanja za učenika, briga za učenika.

Uvod

Iščitavajući stručnu literaturu, susrela sam se s knjigama dr. Williama Glassera „Svaki učenik može biti uspješan“, „Dobra škola“ i „Učitelj u dobroj školi“ što me potaknulo da i sama pokušam učiti teoriju izbora. Uslijedilo je dvogodišnje obrazovanje koje sam uspješno završila. Sad je razgovor s učenicima mnogo jednostavniji. U nastavku teksta iznijet ću ilustrativni primjer mog razgovora s učenicima, te sve ono o čemu u međuvremenu razmišljam, kako se osjećam i što izgovaram. Razgovor koji navodim u nastavku je preslika realnoga, dok su imena, izmišljena.

Središnji dio

Primjećujem da su se dva učenika sukobila. Odlazim do njih i zamolim ih da sjednu pokraj mene (iako nisu tražili pomoć, odlazim do njih, jer iz moje uloge učitelja proizlazi zadaća da štitim učenike od nasilja.)

Ja: „Marko i Filip, željela bih znati više o onome što se događa.” (Pokazujem zanimanje za njih. Obojici se obraćam istovremeno, da bih im dala priliku, da počne govoriti osoba koja želi govoriti. Govoreći o događaju možda će osvijestiti ono što se upravo dogodilo, a možda će i sljedeći put u sličnoj situaciji odabrati ponašanje koje ih spaja.)
Filip: „Marko me udario.” (Uviđam optužbu, umjesto da mi kaže što je on učinio i kako je sve doživio.)
Ja: „Filip, od tebe bi htjela čuti, što si učinio i kako si doživio Marka.” (Izražavam svoja očekivanja).
Filip: „Igrao sam se. Došao je Marko i udario me. Ne znam zašto. Vratio sam mu. Tada smo se počeli boriti.” (Prije nego što nastavim razgovor s njim, želim pokazati zanimanje i za Marka.)
Ja: „Marko, želiš li mi i ti nešto reći?” (Sada ima Marko priliku izraziti svoje viđenje. Sa ovim pitanjem pokazujem zanimanje i brigu za njega.)
Marko: „Udario sam Filipa jer se nije htio igrati sa mnom. Uzvratio mi je i došlo je do borbe. “
Ja: „Čujem da si udario Filipa jer se nije želio igrati s tobom. Što si očekivao od Filipa, kada si ga odabrao udariti?“ (Spominjem “izbor” kako bi shvatio, da je sam odabrao ovakvo ponašanje.)
Marko: „Ništa.”
Ja: „Rekao si da si ga udario jer se nije htio igrati s tobom. Jesi li očekivao da će se igrati s tobom ako ga udariš?” (Razgovor pokušavam voditi u smjeru u kojem će Marko možda shvatiti da odabirom ne-asocirajućeg ponašanja neće biti povezan sa učenikom iz razreda i time neće doći do onoga što zapravo želi.)
Marko: „Znao sam da se neće htjeti igrati sa mnom ako ga udarim. Bio sam ljut na njega i sam htio da zna i osjeća koliko sam ljut.“
Ja: „Ako dobro razumijem, to si učinio zato što si bio u nevolji – jer se Filip nije htio igrati sa tobom.” (Provjeravam da li ga dobro razumijem.)
Marko: „Da.”
Ja: „Marko, kako bi se uz Filipa ili drugim učenicima mogao brinuti o sebi, a da nikoga ne udariš?” (Stvaram uvjete u kojima bi Marko mogao shvatiti, da njegovo ponašanje nije odgovor na ono što rade drugi učenici, već njegov izbor. Shvaćam da je ovo za njega samo informacija – što će učiniti s njom, njegov je izbor. Vodim ga da razmisli o tome kako se uz druge može brinuti o sebi.)
Marko neko vrijeme razmišlja, a onda kaže: „Mogao bih pokušati uvjeriti Filipa da se igra sa mnom. Ako se još uvijek ne bi htio igrati sa mnom, mogao bih se igrati s nekim drugim. Mogao bih se igrati i sam. Mogao bih i crtati, čitati, … “
Ja: „Pronašao si dosta rješenja koja bi ti mogla pomoći u sličnoj situaciji. Kako bih se osjećao uz te izbore?” (Ovo ga pitam da vidim, hoće li zadovoljiti svoje potrebe u drugim izborima i hoće li se uz to dobro osjećati.)
Marko: „Bio bih dobro.”
Okrećem se Filipu: „Filip, što te je spriječilo da se igraš s Markom?” (Pokazujem zanimanje za Filipa koji je odbio igrati se s Markom.)
Filip: „Ne želim se igrati s njim, jer on sve radi po svome.”
Ja: „Kako se osjećaš uz Marka?” (Usredotočujem razgovor na osjećaje da ih možda više osvijesti.)
Filip: „Uz njega mi nije ugodno.”
Ja: „Kako bi si mogao objasniti njegovo ponašanje, da bi se osjećao ugodnije uz njega?” (Stvaram uvjete u kojima bi Filip možda mogao shvatiti, da je za svoje osjećaje odgovoran sam.)
Filip: „Mogao bi si objasniti da je Marko takav i voli raditi ono što želi. Možda bih ga mogao pitati kako si on predstavlja pravila igre i bi se mogli  dogovoriti tako, kako bi odgovaralo obojici.” (Počeo je razmišljati, kako se uz druge brinuti o sebi. Kada želimo uskladiti želje s drugima, važno je objasniti, zašto je to važno za nas. Na taj način lakše će nas drugi shvatiti i možda će zadovoljiti našu želju zbog održavanja dobrog odnosa s nama.)
Ja: „Da, mogao bih. Prije sam vidjela dva momka koji su bili jako ljuti jedan na drugog. Sada vidim kao da je ovaj bijes oslabio. Želite li možda jedan drugome nešto reći?” (Izražavam ono što vidim i pozivam ih da jedan drugome nešto kažu. To mi je važno zbog toga, da budu možda u budućnosti bez mene uspjeli riješiti problem i međusobno razgovarati.)
Marko se nasmiješi Filipu i kaže: „Žao mi je što sam te udario. Stvarno se želim igrati s tobom.“
Filip se također nasmiješi i kaže: „I meni je žao što sam te udario i što se nisam htio igrati s tobom. Možemo se sada igrati ako želiš. Ali prije se dogovorimo, kako ćemo se igrati.“
Marko: “U redu.“ (Gledaju me kao da čekaju da im dopustim da odu. Nasmiješim se i kažem da se mogu ići igrati.)
Kasnije primjećujem da se Marko i Filip dogovaraju za igru. Dolazim do njih. Razgovor nakon razgovora čini mi se važnim, jer to doprinosi širenju ili promjeni slike u njihovom svijetu kvalitete.
Ja: „Marko i Filip, vidim da se dogovarate i da se zabavljate zajedno. Do vas sam došla, jer me zanima kako ste doživljavali naš razgovor.“
Marko: “Meni je bilo dobro. Pogotovo jer sam sam pronašao rješenje, što mogu učiniti kada se netko ne želi igrati sa mnom.”
Filip: “I meni je bilo dobro. Bio sam opušten i nisam se bojao, da ćete se ljutiti na mene.“
Ja: “Što ste dobili s dogovaranjem?”
Oboje: “Sada se znamo dogovoriti.”
Ja: “Kako ste doživljavali moju pomoć?”
Oboje: “Bilo je dobro što ste nam pomogli. Sami vjerojatno ne bi pronašli rješenje i još bi se uvijek ljutili ili borili.“

Zaključak

U ovom razgovoru nisam imala nikakvih frustracija, ali sam se osjećala odgovornom (na temelju uloge učitelja) da stvorim uvjete u kojima će učenici sami doći do rješenja. U danim uvjetima znali su odabrati ponašanje koje ih je povezalo. U vođenju mi je bilo ugodno, jer se nisam osjećala odgovornom za njihov problem. Svjesna sam da iz uloge učiteljice proizlazi moj zadatak stvoriti uvjete u kojima će učenici možda samostalno doći do rješenja svog problema. Razgovor sam vodila tako da nisam osudila ni jednog od njih. Pokušala sam ih voditi na način da sami dođu do rješenja.