Ljeto, jesen, zima, proljeće – uvijek je vrijeme za Pogled

Broj 79, ožujak 2016.
ISSN 1848-2171

Prema vanjskim pokazateljima nije sigurno u kojem godišnjem dobu se nalazimo, ali zasigurno je kraj ožujka i vrijem za novi broj Pogleda kroz prozor. Ovo je 79. broj našeg digitalnog časopisa, a broj objavljenih članaka je prešao 1180. Zanimljivo je kako je velik broj članaka i dalje aktualan i često čitan, iako su objavljeni prije 5 – 6 godina. Drago nam je da kvaliteta ostaje postojana, a čitanost stalno raste

U ovom broju započinjemo s člancima i primjerima dobre prakse kolegica iz Slovenije. Brigita Hočevar nam piše o e-portfoliju koje stvaraju djeca u vrtiću, a kojim prate napredak, učenje i razvoj djece. Više…

Što se događa da u učionicu donesete različite predmete povezane s pčelama, medom i pčelarstvom, otkrijte u tekstu Diane Dobovšek, Projektni rad i iskustveno učenje: Kako su čovjek i pčela međusobno povezani. Više…

Iako se na sigurnijem internetu na satima Informatike radi tijekom cijele školske godine, ove godine su u OŠ Goričan odlučili po prvi put obilježiti Dan sigurnijeg interneta na sveobuhvatniji način. Što su i kako organizirali saznajte u tekstu Gabrijele Maltar i Alana Belaka. Više…

Osnovna škola Gornja Vežica u Rijeci, već 15 godina provodi projekt E učionica. Riječ je o posebnom obliku izvannastavnog rada sa 80-ak učenika iz osnovnih škola grada Rijeke s kojima radi tim istaknutih pedagoga, osnovnoškolskih, srednjoškolskih i sveučilišnih profesora iz Primorsko- goranske županije. Za Pogled piše Alena Dika. Više…

Irena Bando nam opisuje kako su u knjižnici OŠ Jagode Truhelke, osmislili interaktivno obilježavanje godišnjice rođenja spisateljice Jagode Truhelke, više…

Kao aktivni nosioci jednog dijela programa Noći muzeja, u Muzeju vučedolske kulture, učenici Gimnazije Vukovar okupili su sudionike manifestacije oko priče sa zajedničkim nazivom „Što nam nebo ima za reći?“. Pišu Karolina Dvojković i Nataša Vinković, Više…

Tamara Perković i Suzana Poljak pišu nam o projektu IMAGINE kojeg provode u OŠ Jurja Dobrile iz Rovinja s partnerima iz deset zemalja, a čiji je glavni cilj povezivanje zemalja i kultura te uključivanje učenika i učitelja u razmjenu s ostalim europskim školama, kako bi učili o kulturnoj baštini putem modernih tehnologija. Više…

Stotinjak sudionika, govornika, učitelja i novinara okupilo se 3. ožujka na konferenciji CodeAcross & OpenDataDay Zagreb 2016 kako bi čuli novosti o Cjelovitoj kurikularnoj reformi te razvoju programa otvorenih podataka. O kurikulumu Informatike govorili su Mia Biberović, Vedrana Miholić, Bela Ikotić, Eben Groenewald i Lidija Kralj. Pozvani govornik na konferenciji bio je Eben Groenewald, UK lead for Coding Education Policy (voditelj obrazovne politike za informatiku u britanskom ministarstvu obrazovanja). Iskoristili smo tu priliku za razgovor s gospodinom Groenewaldom o njihovim iskustvima u reformiranju informatičkog kurikuluma. Više…

Poznata nam je izreka „Quot linguas calles, tot homines valles „ (Koliko jezika govoriš toliko ljudi vrijediš), a prve asocijacije koje nam se javljaju na spomen ove izreke su strani jezici. Međutim, u dobu informacijsko-komunikacijske tehnologije, nije li uz poznavanje stranih jezika neophodno ako ne i obavezno poznavanje programskih jezika? Sanja Pavlović Šijanović daje nam primjere kako razvijati programiranje, kao digitalnu pismenost, od malih nogu.

Ukoliko želite da vaš članak objavimo još ove školske godine predlažemo vam, da požurite s pisanjem jer je Pogled kroz prozor popunjen i dva mjeseca unaprijed.

S veseljem i znatiželjom iščekujemo vaše primjere dobre prakse.

Lidija Kralj

Obilježavanje Dana sigurnijeg interneta u OŠ Goričan

Gabrijela Maltar i Alan Belak

Iako se na sigurnijem internetu na satovima informatike radi tijekom cijele školske godine (posebno u veljači), a pogotovo kad nas životna događanja, odnosno iskustva, navedu na to, ove smo godine odlučili po prvi put na ovakav, sveobuhvatniji, način obilježiti Dan sigurnijeg interneta u našoj školi. Ovo se obilježavanje obično odvija drugi dan drugog tjedna u veljači svake godine, ali mi smo ga morali, radi više drugih aktivnosti unutar škole, malčice odgoditi za prošli petak. To nije posebno poremetilo dinamiku događanja, dapače, učenici su cijeli mjesec preko raznih sredstava javnog informiranja bili obavještavani i, na neki način, pripremani za ovu temu. Zanimljivo je bilo kako su učenici, što se više bližio zacrtani datum, sve više i sve nestrpljivije ispitivali o tome.

Prvi dogovor oko ovog obilježavanja, na razini cijelog kolektiva, bio je još u kolovozu prošle godine. To je važno zbog toga što je obuhvat pripremnih radnji bio prilično širok. Voditelj ovog poduhvata i osoba koja je obavila veliku većinu poslova bio je učitelj informatike, Alan Belak. U početnoj i završnoj fazi cijelog procesa važnu pomoć pružila je naša pedag. Gabrijela Maltar. Prvo se pristupilo online anketi kojom se htjelo staviti u središte zbivanja, prvenstveno, naše učenike, te doznati koliko su često, na kojim sadržajima na internetu i znaju li za razne opasnosti koje na njih pri tom vrebaju. Trebalo je prvo napisati pitanja, čiji je broj s vremenom polako rastao a, osim toga, na početku smo ih često preoblikovali kako bi se dobila što potpunija slika istraživane materije i kako bi se obuhvatilo što više mogućih učeničkih odgovora. Nakon toga je trebalo kreirati online anketu i dati je na ispunjavanje svim učenicima od 4. do 8. r. Odgovaranje na pitanja iz ankete se odvijalo u učionici informatike, razred po razred. Cijeli je proces trajao mjesecima. Slijedila je izrada tri prigodne prezentacije tj. radionice u kojima smo pomoću grafički prikazanih odgovora na pitanja iz ankete, učenicima objasnili koji su odgovori bili krivi, koji su bili pravi, zašto je to tako, te što bi se u svakodnevnom životu trebalo poduzeti kako bi se ispravile eventualne greške. Paralelno s tim je učitelj informatike, izrađivao svoju prezentaciju te, zajedno sa još jednom učenicom i učenikom, koordinirao izradu još dvije prezentacije. Da mu ne bi bilo dosadnoJ, u HTML5 modulu alata GameMaker: Studio Pro izrađivao je i prigodnu HTML5 igricu koju ćete, vjerujem, moći odigrati preko dolje priložene poveznice. Iako je, od početka planiranja do samog događanja, za realizaciju ostavljeno, praktično, pola godine, radilo se intenzivno sve do uoči samog dana obilježavanja.

Obilježavanje Dana sigurnijeg interneta je održano na način da se u međusmjeni, posebnom organizacijom nastave za taj dan, stvorio prostor od 2 sunčana sata. Trebalo nam je petnaestak minuta za pripremne radnje, te isto toliko za završne radnje, dok je 1,5 sat ostao za samo događanje. Događanju je prisustvovalo više od 130 učenica i učenika naše škole od 4. do 8. r., te dio učiteljica, uglavnom iz predmetne nastave koje su održavale red i mir. Uvodno je, kroz prezentaciju učitelja informatike, učenicima objašnjeno zbog čega se obilježava Dan sigurnijeg interneta, a kroz grafički prikazana pitanja i odgovore iz online ankete dane su im smjernice o dobrom i lošem ponašanju dok smo na internetu (na Facebooku, na igricama i sl.), te kako se zaštititi od neželjenih posljedica. Sličan pristup upotrebom grafičkog prikaza pitanja i odgovora iz ankete, nakon kojih su slijedili komentari o dobrim i lošim odgovorima kao i ukazivanje na dobre prakse, odvijao se i u učeničkim prezentacijama. Učenik 7. r. Boris Vražić se u svojoj prezentaciji usredotočio na opći dio sigurnosti na internetu, a prvenstveno na zaštitu od virusa, spywarea, na vatrozid, osvježavanje operativnog sustava (Windowsa i dr.) itd. Na kraju prezentacije je učenicima pokazano kako aktivirati vatrozid, kako podesiti osvježavanje antivirusnog programa i sl. Zapaženu, ujedno i završnu, prezentaciju imala je, također iz 7. r., učenica Doris Malović, koja se usredotočila na društvene mreže, tj. prvenstveno, naravno, na Facebook i na poteškoće koje se ovdje mogu pojaviti te kako ih riješiti. Pri kraju njenog izlaganja je bila mini radionica blokiranja neželjenih „prijatelja“ tj. komentara. Nakon sve tri prezentacije slijedila je rasprava i iznošenje osobnih iskustava. Dan ranije, radi isprobavanja rada školske bežične mreže na svojim uređajima i samo tijekom samog obilježavanja, te pod odmorima, učenici su smjeli koristiti svoje smartfone i tablete. Kulminacija je bila igranje HTML5 igrice, igrive na smartfonima, tabletima i računalima, napravljene posebno za tu priliku. Svaki je razred dao svog kandidata koji je trebao, prolazeći dvije razine igrice, osvojiti što više bodova odgovaranjem na točna pitanja u što kraćem vremenu. Navijanje je bilo zdušno i gromoglasno. Ni klubovi koji igraju napetije međunarodne dvoranske utakmice ne bi ga se postidjeli Na kraju su trojici najuspješnijih igrača podijeljena priznanja. Svaki je učenik (uključujući i učenike od 1. do 3. r. ranije na nastavi) i učitelj dobio letak, na kojem su, tekstom i slikama, bile navedene najvažnije informacije vezane na sigurnost na internetu. S obzirom da kasnije nismo, ni po školi a ni oko nje, naišli na odbačene letke imamo razloga vjerovati da je dobar dio njih dospio u domove učenika što i je bio cilj, jer roditelji imaju značajnu ulogu u internetskoj sigurnosti djece.

Ukoliko učenici usvoje samo dio onoga što im je tijekom obilježavanja Dana sigurnijeg interneta izloženo, pa makar to bila samo dva-tri savjeta, može se smatrati da je uloženo trud i vrijeme imalo smisla.

Poveznica na edu igricu.

E-portfolio otroka v vrtcu

Brigita Hočevar

E-portfolio je elektronska mapa, v kateri se prav tako kot v klasičnem portfoliu sistematično in kronološko zbirajo dokazila o otrokovem razvoju, učenju in napredku. Vsak otrok v vrtcu ima svoj e- portfolio, ki ga urejata strokovni delavki, pri tem pa sodelujejo tudi starši.

Z e-portfoliem spremljamo otroka. Vzgojitelji opazujemo čustva otroka (počutje, reagiranje), sposobnosti in znanja (govor, psihomotorične spretnosti in sposobnosti, samostojnost), želje in interese, odnos do učenja (strategije in načine učenja), socialne interakcije (z vrstniki in odraslimi).

V spodbudnem učnem okolju vzgojitelji spoznavamo, kaj se je otrok naučil in kako se je učil, kaj je spoznal, kakšne izkušnje je pridobil, kako se je razvijala in nadgrajevala igra, kakšne so bile interakcije in kako je otrok uporabljal izkušnje.

Na osnovi opazovanja lahko vzgojitelji sklepamo o otrokovih čustvih (kaj jih veseli, čemu se čudijo, česa se bojijo, kaj jih jezi, čemu se smejijo …). Kakšne sposobnosti in znanja ima (kaj zmorejo, česa ne zmorejo, kaj znajo, vedo, česa ne znajo, kaj je zanje spodbuda, kaj izziv, kaj težava, kaj sprašujejo, kakšne zamisli in predstave imajo, kaj predlagajo, kako se pogovarjajo, pogajajo, dogovarjajo). Kakšne želje in interese ima otrok (kaj se rad igra, kaj rad počne, kaj ga zanima, kaj pripoveduje, sprašuje, o čem se pogovarja, kakšne zamisli ima, kaj predlaga …). Spoznamo, kakšen odnos ima do učenja.

V e-portfolio sodijo raznolika dokazila, ki kažejo na otrokov razvoj, učenje in napredek. To so otrokovi likovni izdelki (risbe, slike …), zapisi (pogovorov, intervjujev, opažanj), fotografije in videoposnetki. Dokazilo se opremi z imenom, starostjo, z datumom, ko je nastalo, opiše se situacijo nastanka. Izdelek je obogaten tudi s komentarjem otroka, ki vsebuje refleksijo, in komentarjem odraslega, ki tudi vsebuje refleksijo odraslega o otrokovi dejavnosti.

DATUM: 16. 10. 2011 FOTOGRAFIJA STAROST OTROKA: 2 LETI IN 5 MESECEV OKOLIŠČINE: V VRTCU SMO PONUDILI DEJAVNOST S PRSTNO BARVO. OPIS SITUACIJE: NEJ JE V VRTCU PRVIČ SODELOVAL PRI AKTIVNOSTI S PRSTNO BARVO. NA LIST JE DOBIL PACKO BARVE. OB TEM JE ROKI POLOŽIL POD MIZO IN JIH KLJUB NAGOVARJANJU NI ŽELEL PREMAKNITI. KOMENTAR VZGOJITELJICE: NEJ SE BARVE NI ŽELEL DOTAKNITI.

DATUM: 8. 11. 2011 FOTOGRAFIJA STAROST OTROKA: 2 LETI IN 6 MESECEV OKOLIŠČINE: NA MIZI SO BILE PONUJENE ŽIVALI. NEJ SI JE IZBRAL KRAVO IN Z NJO TISKAL. OPIS SITUACIJE: NEJ JE DRUGIČ SODELOVAL PRI AKTIVNOSTI S PRSTNO BARVO. Z ROKO JE DRŽAL IZBRANO ŽIVAL IN BARVO RAZNAŠAL PO LISTU. PRI TEM JE PAZIL, DA Z ROKO NI PRIŠEL V STIK Z BARVO. KOMENTAR VZGOJITELJICE: NEJ JE SODELOVAL PRI DEJAVNOSTI S PRSTNO BARVO.

DATUM: 14. 11. 2011 IZDELEK STAROST OTROKA: 2 LETI IN 6 MESECEV OKOLIŠČINE: PONOVNO SREČANJE S PRSTNO BARVO V VRTCU, KO SE JE BARVO NANAŠALO NA OTROKOVO DLAN. KOMENTAR VZGOJITELJICE: NEJ JE TRETJIČ SODELOVAL PRI DEJAVNOSTI S PRSTNO BARVO. NAJPREJ JE PRI IZVEDBI OPAZOVAL DRUGE OTROKE. DOVOLIL JE, DA SEM S ČOPIČEM POBARVALA DLAN, VENDAR SODEČ PO MIMIKI OBRAZA NI BIL VESEL. DLAN SVA SKUPAJ ODTISNILA NA LIST PAPIRJA. KOMENTAR OTROKA: »SI MI NA ROKO DALA BARVO.« OKOLIŠČINE: SAMOSTOJNO SEZUVANJE COPAT FOTOGRAFIJA SEPTEMBER 2011 STAROST: 1 LETO 10 MESECEV KOMENTAR VZGOJITELJICE: GREGA SI SAM SEZUJE EN COPAT. Z NEKAJ POMOČI ODRASLE OSEBE SEZUJE ŠE DRUG COPAT. POSPRAVI JIH NA PROSTOR, KJER IMA ČEVLJE. ČEVLJE PRINESE VZGOJITELJICI IN POČAKA, DAGA OBUJE. KOMENTAR OTROKA: »OBUJEM SE.« OKOLIŠČINE: SAMOSTOJNO HRANJENJE VIDEOPOSNETEK SEPTEMBER 2011 STAROST: 1 LETO 10 MESECEV KOMENTAR VZGOJITELJICE: SAMOSTOJNO HRANJENJE GREGU NE POVZROČA TEŽAV. ŽLICO DRŽI IN NOSI HRANO V USTA. POMAGA SI Z ROKO. JE VSO HRANO, NI IZBIRČEN. NA DAN SNEMANJA NI IMEL VELIKEGA APETITA, TEKNIL MU JE LE PARADIŽNIK. KOMENTAR OTROKA: »JEDEL SEM.« E-portfolio je namenjen otroku, da se lahko primerja sam s seboj (in ne z drugimi). Ob e-portfoliu otrok postopoma dobi vpogled v svoj razvoj in napredek, v svoje aktivnosti, v svoja močna področja … Ob tem se pogovarja, razmišlja o sebi, svojem ravnanju, o odnosu do drugih, se nadgrajuje ob svojih dokazilih. Skozi proces postopoma prevzema odgovornost za svoj razvoj, učenje in napredek. Samoevalviranje je izrednega pomena, otrok s tem pridobi smiselno celoto. (Slika prikazuje, kako otrok pregleduje svoj e-portfolio in komentira.) Torej, e-portfolio je zelo uporaben dokument tako za otroka, starša in vzgojitelja. Sama delam e-portfolio že 5. leto. Najprej sem izdelala načrt, ki sem ga prilagodila osnutku celega vrtca. Poleg izdelkov, fotografij, komentarjev otrok sem lahko priložila posnetke, ki dejansko pokažejo napredek otroka v določenem časovnem obdobju. Tako sem začela. E-portfolio je bil staršem predstavljen na prvem roditeljskem sestanku. Večina ga je pozitivno sprejela. E-portfolio so nato spremljali na pogovornih uricah in bili so navdušeni. Navdušeni nad pregledom celotnega dogajanja v vrtcu, nad izdelki, mislimi, fotografijami, posnetki … Njim in otroku bo ostal lep spomin, ki je shranjen v elektronski obliki, lahko pa tudi v tiskani obliki. Starši tudi povedo, da ga otroci ponosno pokažejo in komentirajo tudi ostalim v širši družini. Ko sva s sodelavko dobili v prikaz natisnjen e-portfolio, sva bili navdušeni. Poleg pogleda v otrokov razvoj je bilo kot ogledalo najinemu delu in napredku skozi čas. Če primerjam s klasičem portfoliem, vidim prednosti, kot so: ni potrebno naročati fotografij, ni narobe naročenih fotografij, omogoča ti sprotno, dnevno vstavljanje fotografij, lahko takoj komentiraš, ko še natančno veš, kako je potekala aktivnost, več je vloženih fotografij, ni omejitve, vstavljanje videoposnetkov, ki prikažejo napredek v določenem časovnem obdobju in so zaradi svoje nazornosti in avtentičnosti izredno zanimivi za vse udeležence v procesu, pri klasičnem portfoliu je potrebno naročati fotografije, kar je povezano z denarjem, s seštevanjem, odštevanjem, zbiranjem in čakanjem, ne potrebuješ velike količine barvnih in belih listov, ni tiskanja s tiskalnikom v vrtcu in doma, ni kopiranja na kopirni stroj, ko opaziš, da si se zmotil pri besedilu, lahko brez dodatnih listov in kopiranja popraviš napako. Opazim pa tudi slabosti e-portfolia: med procesom nastajanja otrok ne more prijeti svojega portfoila, lahko ga gleda, podatke moraš shranjevat še na ključ, v primeru, da se zbrišejo, potrebuješ osebni fotoaparat, skener, osebni zmogljiv računalnik in računalničarja, ki ti stoji ob strani, če se pojavijo težave, pri skeniranju izdelka je slabo razvidena risba, če otroci pri risanju puščajo nežne sledi z barvico.

OKOLIŠČINE: RISANJE PO NAREKU VZGOJITELJICE. RISALI SO IZŠTEVANKO. BESEDILO: V PRVI LUŽI ŽABICA, V DRUGI LUŽI RAČKICA, V TRETJI PA SEM JAZ, VSI KRIČIMO NA VES GLAS. FOTOGRAFIJA JANUAR 2016 STAROST: 4 LETA 10 MESECEV KOMENTAR VZGOJITELJICE: RISANJE PO NAREKU JE BILO ZELO USPEŠNO. ZELO USPEŠNO JE BILO TUDI »BRANJE« PO SLIKAH. MANCA JE POVEDALA IZŠTEVANKO PRAVILNO. KOMENTAR OTROKA: »V PRVI LUŽI ŽABICA, V DRUGI LUŽI RAČKICA, V TRETJI PA SEM JAZ, VSI KRIČIMO NA VES GLAS.«

Vzgojitelji smo le varuhi otrokovega portfolia, njegov lastnik pa je otrok. Takšna trditev se morda zdi pretirana, a v njenem ozadju se skriva najvišja mera spoštovanja do osebnosti otroka. V portfoliu so zbrani osebni podatki o njem, o njegovem razvoju in napredku. Takšni podatki so lahko dostopni le otroku in njegovim zakonitim zastopnikom – staršem. Vzgojitelji smo dolžni poskrbeti za varno hranjenje teh podatkov, torej moramo z njimi ravnati odgovorno. Portfolio v elektronski obliki naj bo shranjen na računalniku, ki ni dostopen večjemu številu oseb, še bolje, shranimo ga na zunanji disk, ki bo lažje pod našim nadzorom. Preprosto, zavarujmo ga pred nedovoljenim dostopom do datoteke, ki vsebujejo podatke o otroku. Zaradi varovanja lastnega dela pa zaščitimo računalnik z ustrezno protivirusno zaščito in si naredimo še rezervno kopijo na drugem mediju (za primer tehničnih težav in okvar).

Antoine de Saint – Exupery je v knjigi Mali princ zapisal misel, ki jo navezujem na samomovrednotenje otroka ob pregledovanju e-portolia:

»Potem boš presojal samega sebe,« je odgovoril kralj. »To je najtežje od vsega – težje kot presojati druge! Če boš prav uspel v presoji samega sebe, potem si mož velike modrosti!«

Literatura:

1. Kurikulum za vrtce (1999). Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport in Zavod RS za šolstvo.
2. Stritar, U., Sentočnik, S. (2011) Otrokov porfolio v vrtcu, Zavod RS za šolstvo.
3. De Saint – Exupery, A. (1989) Mali princ, Ljubljana, Mladinska knjiga.
4. Odlomki iz e-portfola otrok v šol. l. 2011/12, 2015/16.

Projektno delo in izkušenjsko učenje

Kako sta človek in čebela med seboj povezana

Diana Dobovšek

Izkušnje so pokazale, da se učenci največ naučijo preko lastne aktivnosti z izkušenjskim učenjem. Stik z okoljem pri vseh omogoča zavedanje pomembnosti in ranljivosti okolja. Poleg tega nas spomni, kako velik vpliv imajo lahko malenkosti na okolje in kako so vse stvari in vsa dejanja v njem med seboj povezana. Zato sem se pri tem projektu osredotočila na to, kako sta človek in čebela med seboj povezana.

Zanimalo me je, kako nastane med, za kaj vse ga uporabljamo in zakaj so čebele za ta svet pomembne. Želela sem, da bi učenci doživeli drugačno obliko pouka v naravi in da bi vsrkali naravno okolje skozi vsa čutila. Moj namen je bil poglobiti zavedanje o tem, kako pomembno je ohranjanje narave in njenih živih bitij za nadaljnje rodove.

Rezultati

S projektom sem začela v mesecu oktobru. Pričeli se je z uvodnim presenečenjem za učence. V učilnico sem prinesla različne predmete, ki so povezani s čebelami, medom in čebelarstvom. Moj namen je bil, da ugotovim predznanje učencev, saj sem le-tako lahko začrtala projekt. Učenci so ob vstopu v učilnico hitro ugotovili, da so po učilnici razstavljeni predmeti, ki so povezani s čebelami in čebelarstvom. Spodbujala sem jih k razmišljanju z odprtimi vprašanji: Kaj misliš, kako nastane med? Zakaj so čebele pomembne? Zakaj uporabljamo med? Sproti sem si njihove odgovore zapisovali na list papirja. Po končani uvodni dejavnosti smo skupaj z učenci odgovore zapisali na plakat in izdelali načrt o tem, kako bo potekal projekt in kaj vse želimo izvedeti o čebelah. Učenci so predlagali, da lahko veliko stvari o čebelah zvemo pri čebelarju. Spomnili so se, da verjetno veliko o čebelah vedo starši in stari starši. Predlagali so tudi, da obiščemo knjižnico in si tam sposodimo knjige. Organizirali smo dejavnosti, kot so: obisk čebelarja in čebelnjaka, obisk razstave O čebelarstvu na Gorenjskem in Dolenjskem v Dolenjskem muzeju, obisk knjižnice, zbiranje receptov, izdelovanje čebel in čebelnjaka …

Slika 1. Uvodno presenečenje za učence

K raziskovanju čebel smo spodbudili tudi starše in stare starše učencev. Starše smo vprašali o nastanku meda, pomembnosti čebel, izdelkih iz medu … Odgovore so zapisali na papir in učenci so jih prinesli v šolo. Stare starše pa smo prosili za različne recepte iz medu. Po dolgotrajnem zbiranju smo recepte uredili in izdelali knjigo receptov Medene dobrote.

Obiskali smo čebelarja v bližnji okolici šole. Le ta je učencem razkazal čebelnjak od zunaj in znotraj. Učenci so opazovali, kako čebele pijejo in se hranijo. Čebelar nam je pokazal panj, zaščitno obleko čebelarja in pripomočke, ki jih uporablja pri svojem delu, ter nam povedal veliko zanimivih informacij. Spoznali smo, da čebele ne nabirajo medu, ampak medičino in iz nje delajo med. Povedal nam je nekaj o pomembnosti čebel za naše življenje na Zemlji. Opozoril nas je tudi na onesnaževanje. Učenci so pozorno poslušali in opazovali stvari okoli sebe. Pokazali so veliko zanimanja, saj so imeli kar precej vprašanj. Pred odhodom nas je čebelar presenetil z medenimi dobrotami, ki smo jih z veseljem pokusili.

Slika 2. Pri čebelarju

V Dolenjskem muzeju smo si ogledali razstavo z naslovom O čebelarstvu na Gorenjskem in Dolenjskem. Izvedeli smo veliko o čebelarstvu v preteklosti in o kranjski čebeli. Videli smo veliko starih fotografij, ki so povezane s čebelarjenjem, stare pripomočke, ki so jih uporabljali čebelarji in veliko panjskih končnic.

Slika 3. Na dvorišču Dolenjskega muzeja

Poleg vseh dejavnosti so si učenci želeli tudi ustvarjati. V ta namen smo izdelali čebelnjak s poslikanimi satnicami, panje, čebele in rože. Učenci so ob izdelovanju zelo uživali, saj so pri tem lahko pokazali svojo ustvarjalnost.

Slika 4. Ustvarjamo

Po receptih, zbranih v knjigi Medene dobrote, smo spekli medenjake. Učenci so pri peki uživali, tako pri pripravi kot pri sladkanju. Oblekli smo se v prave kuharje s predpasniki in kuharskimi klobuki. Spekli smo kar štiri pladnje medenjakov in zadnjega malce prismodili. Kljub temu smo vse pojedli in bi verjetno še kakšen pladenj medenjakov več, če bi ga spekli.

Slika 5. Pečemo medenjake

Pred zaključkom projekta smo vse zbrane informacije zbrali in skupaj oblikovali plakate, na katere smo zapisali vsa spoznanja o čebelah in čebelarstvu. Nova spoznanja smo primerjali z znanjem pred pričetkom projekta in se na ta račun precej nasmejali. Plakate, izdelke in fotografije projekta smo predstavili na razstavi v avli šole.

Slika 6. Razstava v šoli

Projekt sem spremljala tedensko in se za nadaljnje delo odločala sproti, glede na cilje projekta. Učenci so vzpostavili stik z različnimi ljudmi in ustanovami, ki so bile kakorkoli povezane s projektom. Vseskozi sem upoštevala starost in sposobnosti učencev. Poskušala sem, da bi vsi čim bolj aktivno sodelovali v vseh fazah projekta. Stalno pa sem imela pred očmi glavni cilj projekta, in sicer da učenci spoznajo, kako sta človek in čebela med seboj povezana.

Zaključek

Pri izvajanju projekta so učenci veliko časa preživeli zunaj učilnice. Ob tem so spoznavali, kako človek in čebela vplivata drug na drugega. Ravno tako so spoznavali drugačen, raziskovalni način pouka. Pri tem so bili sami veliko bolj aktivni. Srečali so veliko strokovnjakov, ki so bili kakorkoli povezani s čebelami.

Spoznali smo, da imajo čebele v okolju zelo veliko, pomembno vlogo. Da brez čebel ni življenja, saj skrbijo za opraševanje cvetlic in dreves. Ugotovili smo, da če želimo ohraniti čebele v našem okolju, moramo skrbeti za to, da ohranimo Zemljo čim bolj čisto in neonesnaženo.

Literatura

1. Učni načrt: program osnovnošolskega izobraževanja. Spoznavanje okolja. (2011). Ljubljana. Ministrstvo za šolstvo in šport in Zavod RS za šolstvo.
2. Krnel, D. (1993) Zgodnje učenje naravoslovja. Ljubljana. Državna založba Slovenije.
3. Krapše, T. (1992) Razvoj začetnega naravoslovja. Kaj smo slišali in brali. Nova Gorica. Založba Educa.
4. Fotografije Diana Dobovšek

E učionica–projekt Osnovne škole Gornja Vežica

za darovite matematičare grada Rijeke

Alena Dika

Kaže se da su učenici potencijalno najbolji i najvažniji dio Hrvatskog društva. Svjesni potrebe za ulaganjem u znanje mišljenja smo da je od iznimne važnosti omogućiti našim učenicima da razviju i iskoriste svoje potencijale, što im projektom E učionica i omogućavamo.

Osnovna škola Gornja Vežica u Rijeci, tijekom svog života realizirala se u različitim velikim i zanimljivim projektima, a jedan od takvih je i projekt E učionica. To je projekt namijenjen učenicima koji su tijekom svog školovanja pokazali darovitost na prirodoslovno-matematičkom području. E učionica započinje s radom 1991. godine pod voditeljstvom gospođe Ivane Komen, tadašnje profesorice matematike Osnovne škole Gornja Vežica, a kasnije i ravnateljice iste škole.

Projekt E učionica bio je tada osvježenje i afirmativni korak ne samo za kvalitetniji rad naše škole, već je postao i prepoznatljivi projekt u Primorsko goranskoj županiji.

Riječ je o posebnom obliku izvannastavnog rada sa 80-ak učenika iz osnovnih škola grada Rijeke s kojima radi tim istaknutih pedagoga, osnovnoškolskih, srednjoškolskih i sveučilišnih profesora iz Primorsko- goranske županije. Predavanja se održavaju dva puta tjedno, srijedom i četvrtkom, u malim grupama i obuhvaćaju sadržaje koji izlaze izvan redovnog nastavnog programa, ali se na njega oslanjaju i nadopunjuju ga. Rješavaju se zadaci logičkog tipa, zadaci iz kombinatorike, složeni i misaoni zadaci, zadaci iz geometrije i aritmetike, zadaci s konstrukcijama, dokazni zadaci itd…

Polaznicima E učionice predavanja održavaju različiti profesori. Na taj način učenici imaju priliku osjetiti matematički svijet na različite načine jer svaki profesor u svoje predavanje unosi svoju osobnost i različitim pristupom pridonosi bogatstvu i znanja i iskustva koje polaznici mogu steći.

Zajednica mentora E učionice sastoji se od male grupe osnovnoškolskih i srednjoškolskih nastavnika i profesora koji su se istakli u svojem stručnom radu, a posebno u radu sa darovitima. Nastojimo birati mentore čiji rad obilježava svestranost, kreativnost i originalnost te poticanje prijateljskog ozračja. Dodatna vrijednost su mentori iz sveučilišne zajednice koji nam omogućavaju neposredan dodir sa svijetom znanosti i aktualnim dostignućima u području matematike.

            Potvrda kvalitete predavanja i entuzijazma stručnog tima je posvećenost polaznika prirodoslovlju kroz njihovo buduće školovanje kao i uspjesi polaznika E učionice na gradskim, županijskim, regionalnim i državnim natjecanjima iz matematike i to nerijetko među prva 3 mjesta. Neki polaznici E učionice su u svojem kasnijem školovanju bili i članovi tima koji su sudjelovali na Međunarodnoj matematičkoj olimpijadi.

Osim predavanja, organiziraju se i radionice iz matematike u kojima sudjeluju i studenti Odjela za matematiku Sveučilišta u Rijeci, a iskustvo neposrednog rada studenata s visoko motiviranim učenicima svakako je dragocjeno za njihov daljnji stručni razvoj. Sudjelovanje studenata u radu E učionice lijepi je primjer „dodane vrijednosti“ studija matematike u vidu suradnje s lokalnom zajednicom.

Ovim projektom nastojimo sustavno zadovoljiti interes darovitih učenika za matematiku, s potpunim uvažavanjem individualnosti svakog učenika. Projekt E učionica promiče učenikovo osobno mišljenje, samopouzdanje i razvija njegovu matematičku kompetenciju. Čast nam je, učenicima koji su iskazali interes za dodatne sadržaje, pokazati matematičke zanimljivosti nekim drugim oblicima nastave s posebnim naglaskom na primijenjenu matematiku te im tako pomoći da budu važni čimbenici napretka društva u cjelini.

Informacije o našem radu, idejama, radionicama i aktivnostima publiciramo u lokalnim novinama, te diseminiramo među strukom na stručnim vijećima, državnim skupovima i kongresima. Zadnje četiri godine izdajemo i matematički časopis Bilten E učionice kroz koji ostavljamo pisani trag o našoj ljubavi i strasti prema matematici kao i o našoj ljubavi i entuzijazmu u radu s darovitim učenicima.

Prošle školske godine ostvarili smo oko 600 sati predavanja, održali smo jednu matematičku radionicu prilikom obilježavanja Tjedna darovitosti u Rijeci što je primjer suradnje E učionice sa lokalnom zajednicom. Nadalje, sudjelovali smo na Ekipnom matematičkom natjecanju u Puli pri Festivalu matematike koje organizira Matematičko društvo Istra i na taj način promovirali ime i projekt izvan granica Primorsko- goranske županije. Također smo izdali četvrtu po redu publikaciju Bilten E učionice, koja je sastavni dio periodične literature Sveučilišne biblioteke u Zagrebu, dostupna svim ljubiteljima matematike.

Istaknimo još da je kvaliteta projekta potvrđena i neovisnim vanjskim vrednovanjem koje su prije dvije godine proveli studenti Odsjeka za pedagogiju pri Sveučilištu u Rijeci, pod vodstvom prof. dr. sc. Vesne Kovač.

Na svečanoj, dvadeset i petoj obljetnici rada E učionice, održanoj u Gradskoj vijećnici Grada Rijeke 10. studenog 2015. godine promovirali smo uz prigodnu svečanost svoje aktivnosti i publikacije. Svečanost su tom prilikom uveličali i video prilozi profesorice Lidije Kralj iz Osnovne škole Veliki Bukovec, te hrvatskog znanstvenika iz Cerna i višeg znanstvenog suradnika instituta Ruđer Bošković Vuka Brgljevića koji, nažalost, nisu mogli prisustvovati svečanosti. Svečanosti su nazočni bili i gradonačelnik Grada Rijeke Vojko Obersnel te pročelnica Odjela za odgoj i školstvo Grada Rijeke Sanda Sušanj.

Skrb o darovitoj djeci bi svakako u današnjem modernom društvu, morala biti temeljito organizirana i osmišljena, a u svakom slučaju podržana. Ponosni smo na naš projekt E učionice koji živi u našoj školi, Osnovnoj školi Gornja Vežica u Rijeci i zahvalni gradu Rijeci što ovaj projekt podržava i financijski podupire, a nadamo se da će se isto nastaviti i u budućnosti.

Na kraju, još jednom želim naglasiti da su djeca pokretač i temelj ovog projekta. Na nama je, školi, gradu Rijeci, županiji i svim ljudima koji mogu utjecati, da se ovaj projekt nastavi, a sve na dobrobit djece. Na nama je da uživamo u izazovu umijeća da prepoznamo darovito dijete i da s njim radimo. Kaže se da su sva djeca rođenjem darovita, samo treba pronaći put do njih i dati im šansu da se ostvare.

Interaktivno obilježavanje godišnjice rođenja

spisateljice Jagode Truhelke u OŠ Jagode Truhelke

Irena Bando

Potpuni život čovječji onaj je, koji vodi duh do potpuno slobodna razvoja i do bogata rada duševnih sila u mišljenju, stvaranju i djelovanju.
Jagoda Truhelka (1864.-1957.)

Učenici i nastavnici OŠ Jagode Truhelke ove su godine obljetnicu rođendana spisateljice po kojoj škola nosi ime obilježili realizacijom projekta o Jagodi Truhelki, koji se sastojao od niz zanimljivih školskih i izvanškolskih aktivnosti. Projekt se se provodilo kroz tri tjedna u školskoj knjižnici kojeg je predvodila knjižničarka škole Irena Bando.

U projektu je sudjelovalo nekoliko učenika 6.c razreda među kojima su se najviše istakle: Lea Radić, Katarina Radeljak i Petra Hasanauer, koje su sudjelovale u svim aktivnostima.

Također su im se pridružile dvije učenice 8.c razreda, gdje je Mia Marković, učenica 8.c razreda, vrlo profesionalno obučavala mlađe učenice o izradi radio emisije.

PRIKAZ DIJAPROJEKCIJE PREUZMI SVE

Projekt se sastojao od radionica izrade straničnika za knjige s lijepim i mudrim spisateljičinim tekstovima; istraživanju Jagodine biografije i izradi plakata; postavljanju izložbe u Gradskoj knjižnici Donji Grad te intervjuiranju prolaznika o Jagodi Truhelki. Prilikom razgovora s prolaznicima postavljajući zanimljiva pitanja o Jagodinom životu i stvaralaštvu iznenadili smo se kako donjograđani sasvim dobro poznaju Jagodinu biografiju, njezin rad i književna djela. Za vrijeme intervjuiranja svaki je ispitanik dobio na poklon unikatni straničnik.

PRIKAZ DIJAPROJEKCIJE PREUZMI SVE

Izložba o Jagodi Truhelki bila je otvorena za javnost tjedan dana(od 1.II. do 8.II. 2016.) pa je nekoliko razreda sa svojim učiteljicama imalo prilike posjetiti izložbu i naučiti nešto novo o spisateljici.

PRIKAZ DIJAPROJEKCIJE PREUZMI SVE

Po završetku ovog projekta od snimaka intervjua učenici su uz pomoć učiteljice informatike Katarine Kretić napravile radio emisiju koju smo puštali preko razglasa na sam dan rođenja jaode Truhelke (5.II.), kako bi sve učenicke naše škole podsjetili na važnost njezinog života.

Pitajući učenike sviđa li im se ovakav interaktivan i raznolik način učenja, učenici su odgovorili s oduševljenjem da nisu ni primijetili da se radi o učenju, jer su se cijelo vrijeme zapravo silno zabavljali.

Upravo je jedna od značajnih karakteristika Jagode Truhelke, osim što je bila uspješna spisateljica za djecu, bio i njezin individualan pristup svakom djetetu, pa se ovim projektom htjela naglasiti važnost suradničkog, interaktivnog i kreativnog rada s učenicima.

Kako bi obilježavanje Jagodina rođenja poprimilo i svečani karakter voditeljica KUD-a naše škole Katarina Matančić Ćorković pozvala je dr.sc. Zlatu Živaković Kerže, koja je pripremila predavanje za učenike o Jagodi Truhelki , njenom životu i radu, o statusu učitelja u 19. i 20.st. i mnogim drugim zanimljivostima donjogradske Obitelji Truhelka.

U noći muzeja ’16 ispod vučedolskog neba

Karolina Dvojković i Nataša Vinković

Stanovnici grada Vukovara uistinu imaju privilegiju živjeti na prostoru djelovanja nekadašnje vučedolske kulture koja je u svojem vremenu ostvarila civilizacijske dosege svjetske razine. Iako često nismo svjesni tog važnog kulturno-povijesnog nasljeđa, barem nas Noć muzeja potakne na razmišljanje.

U novoizgrađenom impozantnom Muzeju vučedolske kulture, otvorenom 30. lipnja 2015. godine, pod vodstvom ravnateljice Mirele Hutinec, dipl.arheolog, upriličena je prva Noć muzeja. Program Noći muzeja ’16 zamišljen je kao izlet u mistiku vučedolskog noćnog neba u čijem su provođenju priliku dobili i vukovarski učenici među kojima i učenici Gimnazije Vukovar.

Kao aktivni nosioci jednog dijela programa Noći muzeja, u Muzeju vučedolske kulture, učenici Gimnazije Vukovar okupili su sudionike manifestacije oko priče sa zajedničkim nazivom „Što nam nebo ima za reći?“.

Učenici Gimnazije Vukovar ispričali su priču o stvaranju prvih čestica, planeta, galaksija preko ljudskih nastojanja i shvaćanja vremena i prostora koji nas okružuju do trenutnih spoznaja o mogućim ishodima i budućnosti svemira.

Martina i Marko Anđić, izlagali su na temu „Što nam nebo ima za reći: svemir, Zemlja, geocentrični i heliocentrični sustav“ u okviru koje su sudionike proveli kroz povijesni razvoj Sunčeva sustava. Luka Namačinski se nadovezao s izlaganjem „Oblik Zemlje kroz povijest i zviježđa“ u kojem se dotaknuo saznanja o položaju Zemlje te manje poznatim činjenicama o našoj Zemlji. Učenik četvrtog razreda Gimnazije Vukovar, Antonio Krizmanić, poveo je prisutne kroz priču „Samo je nebo granica?“ u okviru koje je dao osnovne informacije o astročestičnoj fizici, koja detektorima istražuje najenergetskije procese u svemiru i najranije periode razvoja svemira, i kozmologiji koja proučava svojstva svemira od postanka, evolucije do konačne sudbine. Osim što su se okušali kao predavači, učenici su imali priliku sudjelovati u procesu podučavanja za koji su ustvrdili da nije nimalo jednostavan.

U okviru predstavljanja „Što nam nebo ima za reći?“ zaljubljenici u astronomiju, članovi studentske udruge mladih astronoma TARDIS, omogućili su sudionicima i posjetiteljima promatranje kroz teleskop te otkrili male tajne izrade vlastitog teleskopa.

Noć muzeja ’16 u Muzeju vučedolske kulture nastavljena je atraktivnim predavanje prof. dr. sc. Aleksandra Durmana te dokumentarnim filmom „Pogled u zvjezdanu prošlost“ autora Darka Puharića.

Ovogodišnja suradnja učenika i njihovih nastavnika mentora samo je jedan u nizu primjera uspješne sinergije obrazovanja, kulture i odgoja.

Projekt I.M.A.G.I.N.E

Suzana Poljak i Tamara Perković

Drugu godinu traje projekt I.M.A.G.I.N.E (Imagination and Motivation through Art and Game in Interaction with your Nearby Environment) u sklopu programa Erasmus+ financiranog od strane Europske Unije.

OŠ Jurja Dobrile iz Rovinja jedna je od deset osnovnih i srednjih škola koje sudjeluju u projektu, čiji je glavni cilj povezivanje zemalja i kultura, te uključivanje učenika i učitelja u razmjenu s ostalim europskim školama, kako bi učili o kulturnoj baštini istih putem modernih tehnologija. U našem slučaju radi se o razmjeni učenika i učitelja s osnovnim školama u Francuskoj, Portugalu i Španjolskoj. Ostale razmjene su na nivou srednjih škola iz Francuske, Italije, Finske i Litve.

Što znači sudjelovanje u ovom i sličnim projektima za školu iz grada Rovinja koji je dugi niz godina u vrhu hrvatskog turizma, te šampion po broju posjetitelja? Mnogi naši učenici dolaze iz obitelji koje se posredno ili neposredno bave turizmom, te su u kontaktu s ljudima iz raznih dijelova Europe, pa i šire.

Ipak, kad se započelo s projektom, iznenadila je doza sramežljivosti kako kod učenika, tako i kod većeg broja učitelja. Mogući razlog je bio da se upuštamo u nešto novo i nepoznato, ali i neophodno. Mi jesmo dio Europe, te je potrebno Europu upoznati i živjeti u njoj prilagođavajući se svemu onome što ona predstavlja, ali i koristiti sve što nam pruža.

Prvi radi sastanak koordinatora i profesora iz svih škola održan je u prosincu 2014.g., upravo u Rovinju. Bio je to veliki izazov za koordinatoricu projekta Tamaru Perković, koja je okupila tim učitelja, zainteresiranih za projekt od samog početka.

S puno entuzijazma organizirali su petodnevni boravak gostiju uz pomoć Grada Rovinja, koji je prepoznao važnost ovakvih projekata, kako za školu, tako i za grad. Slike Rovinja u prosincu objavljene su na mnogim društvenim mrežama i u lokalnim novinama sudionika.

Na istom sastanku dogovorile su se međusobne suradnje i mobilnosti učenika, te je u ožujku 2015.g. uslijedilo putovanje u francuski grad Saint Jean d´Angely, gdje je osam učenika u pratnji tri učiteljice uspješno predstavilo svoj grad, kulturu i tradiciju.

Učenici su se vratili iz Francuske prepuni dojmova i ideja projekta počela se nazirati u školi, te je donijela pozitivne promjene. Sve više učenika i učitelja željelo se uključiti u projekt, te su mnogi sudjelovali u fotografiranju grada, izradi suvenira i plakata. Također su mnogi roditelji željeli ugostiti učenike iz drugih zemalja, tako da u rujnu nije bio problem smjestiti prve goste iz španjolskog grada Sagunta. Dvanaest učenika i tri učitelja proveli su tjedan dana u Rovinju, te upoznali školu, grad i veliki dio Istre.

Sam grad su upoznali kroz igru „Pokaži mi svoj grad“, koju su osmislile učiteljice Tamara Perković i Kristina Matika Ferrara. Cilj igre bio je upoznati kulturnu baštinu i povijest grada uz pomoć korištenja modernih tehnologija. Učenici su koristili pametne telefone ili tablete kako bi koristili aplikaciju čitanja QR kodova i fotografirali zadane znamenitosti. Učitelj Slavko Vukmanov Šimokov sudjelovao je u izradi brošure i kreiranju QR kodova.

Španjolski tjedan u Rovinju protekao je u ugodnom druženju i stvaranju novih prijateljstava, te se željno očekuje mjesec svibanj kad će dvanaest učenika i tri učiteljice iz Rovinja otputovati u Sagunto, a potom će u istom mjesecu Rovinj posjetiti učenici i učitelji iz Portugala.

Sljedeća školska godina rezervirana je za druženje s francuzima koji dolaze u Rovinj u rujnu, dok će na proljeće 2017.g. grupa učenika i učitelja otputovati na završni sastanak svih škola sudionika u Francusku.

Iako iza svake razmjene stoji puno rada i pripreme, sudjelovanje u projektu donosi višestruke koristi za učenike i učitelje, te za samu školu. Osim što su ponosni da su dio „I.M.A.G.I.N.E obitelji“, učenici i učitelji škole Jurja Dobrile imaju priliku upoznati različite ljude, jezike, kulture i zemlje, ali istovremeno i bolje upoznati sebe i svoju okolinu.

Osim prvog radnog sastanka u Rovinju, održana su još dva sastanka koordinatora i profesora. U listopadu 2015.god. profesori su imali radni sastanak u Litvi, na kojem su sudjelovali učitelji Tamara Perković i Slavko Vukmanov Šimokov. Na sastanku su dogovoreni sljedeći koraci u provedbi projekta, te je naglasak bio na kreiranju aplikacije – igre, kao krajnjem cilju projekta. Igra je zamišljena kao kviz s pitanjima i koordinatama za svaki grad partnera projekta. Svaka škola imala je zadatak poslati fotografije, karte i pitanja za svoj grad, te je izrađena aplikacija.

Također, u siječnju ove godine radni sastanak održan je u finskom gradu Alajarviju, na koji su otputovale profesorice Tamara Perković i Suzana Poljak, te sudjelovale u radionicama o motivaciji učenika i o spomenutoj aplikaciji, koja je djelomično isprobana upravo u Alajarviju. Na isti sastanak otputovao je i ravnatelj Marin Mihovilović, budući su organizirane radionice za ravnatelje, koji su razgovarali o ranom napuštanju škole. Ravnatelji su imali priliku predstaviti svoje škole, ali se i upoznati s finskim obrazovnim sustavom, koji se smatra jednim od najboljih u Europi.

Po povratku iz Finske učiteljice Tamara Perković i Suzana Poljak isprobale su aplikaciju s učenicima petih razreda. Upoznavanje kulturne baštine i zanimljivosti vezanih uz grad u kojem žive pokazalo se zanimljivim učenicima, koji su pokazali zavidno znanje, ali i naučili mnoge nove činjenice o Rovinju.

Za učitelje koji sudjeluju u realizaciji projekta je ovo neprocjenjivo iskustvo, jer izlaze iz svojih okvira rada, usvajaju nove vještine i znanja, te slijede europske norme gdje je cjeloživotno učenje vrlo značajno za osobni razvoj. Takav učitelj je zadovoljniji i kreativniji.

Koordinatorica Tamara Perković ističe,

„Ponosna sam na ovaj projekt i da je naša škola dio toga. Iako je ovo naš prvi ovakav projekt, do sada smo se pokazali dostojnim partnerima i da smo kao škola dorasli svim izazovima koje projekt donosi“.

Što možemo naučiti iz engleskog iskustva u reformi

informatičkog kurikuluma

Lidija Kralj

Stotinjak sudionika, govornika, učitelja i novinara okupilo se 3. ožujka na konferenciji CodeAcross & OpenDataDay Zagreb 2016 kako bi čuli novosti o Cjelovitoj kurikularnoj reformi te razvoju programa otvorenih podataka. O kurikulumu Informatike govorili su Mia Biberović, Vedrana Miholić, Bela Ikotić, Eben Groenewald i Lidija Kralj.
Konferencija je održana u Algebri uz podršku Britanskog veleposlanstva, a više informacija o konferenciji dostupno je na ovim stranicama.

Pozvani govornik na konferenciji bio je Eben Groenewald, UK lead for Coding Education Policy (voditelj obrazovne politike za informatiku u britanskom ministarstvu obrazovanja). Iskoristili smo tu priliku za razgovor s gospodinom Groenewaldom o njihovim iskustvima u reformiranju informatičkog kurikuluma.

Kakav je položaj Informatike u britanskim školama te koliko je star vaš kuirkulum za Informatiku?

Tijekom 2011. i 2012. primijećeni su problemi sa kurikulumom IKT te se on njima pisalo u nekoliko nacionalnih izvješća: Next Gen report, Ofsted report i ICT and Royal Society Report. U njima je istaknuto da poučavanje IKT pokazuje slabosti u  poučavanju ključnih tema kao što je programiranje te da računalna znanost treba biti osnovna i rigorozna akademska disciplina u nacionalnom kurikulumu.

Zbog toga je 2011. pokrenut pregled nacionalnog kurikuluma, objavljen je stručni  te u lipnju 2012. predložen nacionalni kurikulum Informatike (Računalstva) za osnovnu školu. Vlada je odlučila u potpunosti prekinuti poučavanje IKT programa te pozvala stručnjake i učitelje na izradu novog plan i program za Informatiku.

Novi kurikulum za srednju školu objavljen je u veljači 2013. zajedno s nacrtom programa za sve predmete u nacionalnom, kurikulumu. Završna verzija programa objavljena je u rujnu 2013. za sve nastavne predmete i sve cikluse, osim Engleskog jezika, Matematike i Prirodoslovlja za 4. ciklus. U rujnu 2014. škole su počele poučavati po novom nacionalnom kurikulumu (uključivši i novi kurikulum Informatike).

Novi kurikulum Informatike razvijen je u suradnji s British Computer Society (BCS), Royal Academy of Engineering, stručnjacima iz industrije, udruga, visokog obrazovanja i škola. Informatika je obavezan predmet u nacionalnom kurikulumu u sva četiri ciklusa (zajedno s predmetima: Engleski jezik, Matematika, Prirodoslovlje i Tjelesna i zdravstvena kultura). Napomena: Više o ciklusima u britanskom sustavu obrazovanja i njihovim kurikulumima.

Koja su glavna područja u tom kurikulumu?

Kurikulum Informatike sastoji se od sljedećih područja:

• Računalna znanost (Computer Science) – znanstvena i inženjerska disciplina koja uključuje algoritme, strukture podataka i programiranje
• Digitalna pismenost (Digital literacy) – opća sposobnost vješte, učinkovite i sigurne uporabe računala
• Informacijska tehnologija (Information Technology) – primjene digitalnih tehnologija kako bi se zadovoljile različite potrebe korisnika

U osnovnoj školi (starost 5 – 11 godina) učenici uče: što su algoritmi, kako osmisliti i napisati programe kako bi ostvarili određene ciljeve, uporaba slijeda naredbi, odluka i ponavljanja, kako primijeniti logičko zaključivanje pri otkrivanju i ispravljanju pogrešaka.

U srednjoj školi (starost 12 – 16 godina) učenici uče: uporabu najmanje dva programska jezika kako bi riješili različite računalne probleme, osmisliti, uporabiti te vrednovati računalne apstrakcije problema iz stvarnog života i fizikalnih sustava, kako se naredbe pohranjuju i izvršavaju u računalnom sustavu. Pogledajte i cijeli kurikulum Informatike.

Kako ste organizirali učinkovito uvođenje novog kurikuluma?

Ministarstvo obrazovanja (Department for Education) je potrošilo više od  £4.5 milijuna tijekom protekle tri godine kako bi podržalo uvođenje novog informatičkog kurikuluma. To obuhvaća:

• £3 milijuna za uspostavljanje Mreže učiteljske izvrsnosti u informatici (Network of Teaching Excellence in Computer Science), izgradnju nacionalne mreže 300 ‘Master učitelja’ i 10 regionalnih, sveučilišnih centara koji školama pružaju mogućnosti usavršavanja učitelja;
• £1milijun za Computing at School (CAS) kako bi osposobili učitelje osnovnih škola kojima nedostaje znanje iz područja računalstva potrebno za poučavanje novog kurikulum. Oni su napravili online sadržaje (Barefoot Computing) koji pomažu osnovnoškolskim učiteljima u podizanju razina njihovih kompetencija za poučavanje Informatike
• £500,000 za financiranje projekata koji omogućavaju inovativne pristupe i promiču izvrsnost u poučavanju informatike te privlače dodatna ulaganja i uključivanje poslovnog sektora. Uspješni projekti financirani su sa £15 000 -150 000, a uključuju BCS s Microsoftovom podrškom te Code Club kojeg podržava Google.

 

Tko je pomogao školama i povećao kompetencije učitelja? Što je Mreža izvrsnosti?

 Computing at School i Network of Excellence (CAS) je zajednica škola i stručnjaka koja je usmjerena prema školskom kurikulumu te pruža podršku učiteljima u realizaciji kurikuluma u učenju i poučavanju kroz lokalne zajednice prakse. CAS ima više od 14 000 članova, od kojih je 75 % učitelja, ali također uključuje i IT profesionalce iz globalnih kompanija i vodećih sveučilišta. CAS primarno radi sa školama i učiteljima, rjeđe direktno s učenicima.

Od uspostavljanja Mreže izvrsnosti (Network of Excellence) u jesen 2012. održano je više od 56 000 stručnih usavršavanja koja su organizirali CAS Master učitelji, CAS sveučilišni partneri, CAS središta i CAS konferencije. Kontinuirani profesionalni razvoj omogućen je kroz formalne treninge, mentoriranje, treniranje, kolegijalno praćenje nastave te kolegijalno partnerstvo u razvoju obrazovnih sadržaja i postupaka procjenjivanja.

Model Mreže izvrsnosti je usmjeren prema pružanju podrške učiteljima na lokalnoj razini kroz Computing at School susrete, radionice u regionalnim sveučilišnim centrima te 1 na 1 podršku od strane Master učitelja. Ključni cilj je da trening i podrška budu jednostavno dostupni učiteljima.

CAS-ov model  uključuje besplatne aktivnosti i sadržaje od strane učitelja i IT profesionalaca te lokalne edukacije koje organiziraju pojedinci ili škole uz male troškove i zaradu. Uloga središnje financirane organizacije nije u direktnom pružanju edukacije nego kroz pružanje podrške i opreme volonterima koji provode edukaciju.

Barefoot Computing program

U prosincu 2013 je Ministarstvo obrazovanja dalo dodatnih £1 milijuna  Computing At School (CAS) za Barefoot Computing program (bosonogo računalstvo). CAS je pripremio sadržaje koji pomažu osnovnoškolskim učiteljima, s malim ili nepostojećim iskustvom u poučavanju informatike, u realizaciji novog kurikuluma. Kao dopuna tim sadržajima organizirane su radionice u školama uz podršku regionalnih partnera (sveučilišta, kompanije kao BT i GE, organizacije kao Code Club). Na tim radionicama učiteljima je pokazano kako se mogu koristiti online sadržajima te kako će organizirati grupe podrške za poučavanje informatike.

 

Poboljšanje vođeno od strane škola

Vlada vjeruje da su škole najbolja mjesta za odlučivanje o profesionalnom razvoju učitelja jer su u najboljem položaju da procijene svoje potrebe te osiguraju da učitelji imaju primjerene vještine i predmetno znanje kako bi uspješno poučavali po novom kurikulumu te zadovoljili potrebe svojih učenika.

Pročitali ste skraćenu verziju novog, hrvatskog kurikuluma Informatike. Kako vam se čini?

Čak i u skraćenoj verziji jasno je vidljiva ozbiljnost pristupa u tom kurikulumu i mogućnosti koje on nudi  mladim ljudima kako bi stekli vještine i znanja koja su im potrebna za uspješno natjecanje na tržištu rada. Želim vam uspješnu primjenu novog kurikuluma.

Digitalna vještina programiranje-pismenost od malih nogu

Sanja Pavlović Šijanović

U Republici Hrvatskoj kronično nedostaje programera a s obzirom na zahtjeve tržišta rada, problem će biti još izraženiji budući da potrebe za programerima samo rastu iz godine u godinu. Kroz medije smo se susreli s podatkom kako će do 2020. godine u Europi nedostajati  900.000 ICT stručnjaka pri čemu programeri čine približno dvije trećine današnjih potreba za ICT kadrom u Hrvatskoj.

Prvi korak ka rješenju ovoga problema bio bi djeci osnovne škole omogućiti učenje osnova programiranja a djeci srednje škole nadogradnju osnova kako bi naučili logički razmišljati, a samim time i ostati u programerskim vodama. Poznata nam je izreka „Quot linguas calles, tot homines valles „ (Koliko jezika govoriš toliko ljudi vrijediš) a prve asocijacije koje nam se javljaju na spomen ove izreke su strani jezici. Međutim, u dobu informacijsko-komunikacijske tehnologije, nije li uz poznavanje stranih jezika neophodno ako ne i obavezno poznavanje programskih jezika? S obzirom da su današnje generacije od malih nogu okružene tehnologijom, potrebno je iskoristiti njihov interes i podignuti razinu logičkog i apstraktnog razmišljanja, a učenje programskih jezika upravo je idealna platforma za ostvarenje toga cilja. U Estoniji od 2012.godine učenici osnovne škole uče programirati, u Slovačkoj se programirati uči tijekom cijelog školovanja a u Hrvatskoj se postavlja pitanje: Treba li informatiku uvesti u osnovne škole kao obvezan predmet? Situacija u srednjim školama još je gora jer nudi svega jednu godinu obvezne informatike u trajanju 70 sati i k tome kad djeca dođu u srednje škole, sve će morati ponavljati ispočetka budući da informatika u osnovnim školama nije bila obavezna, program srednjih škola mora pokriti sve, počevši s jednostrukim i dvostrukim klikom miša. Gdje i kako onda pronaći vremena za učenje programiranja? Osim učenika matematičkih gimnazija, učenici ostalih srednjih škola, programiranje tek spominju i to najčešće sve završava pseudojezikom bez praktičnog korištenja programskih jezika.

Stereotipi koji negativno utječu na percepciju i poimanje programiranja potječu unutrag dvadsetak godina, kada su aktualni programski jezici bili Fortran, Cobol, nešto mlađi jezici zastupljeni u školama Pascal, Basic…koji su iziskivali dugo vrijeme učenja a znamo da današnje generacije žele sve i to odmah. Uobičajena slika programera kako ju vidi većina učenika je osoba koja voli matematiku i računanje, može dugo sjediti i – zna biti čudna. Velik broj učenika smatra programiranje teškim, zahtjevnim poslom koje uzima puno vremena…Možda u svemu tome ima istine, i znamo da neće svi učenici postati programeri, kao što nisu svi učenici matematičari, jezikoslovci….međutim, nije li na nama nastavnicima odgovornost i obveza pružiti im mogućnost da zakorače u svijet programiranja i pokazati im drugačiji koncept i način zaključivanja, logičkog povezivanja, nadasve razmišljanja. Iz tog razloga, nužno je programiranje uvesti barem na „mala vrata“ i kroz nekoliko sati.

Programiranje ne mora biti teško za učenje.
Ako su dječji programi takvi da vide objekt koji se kreće na određeni način a samim time i rezultat svojeg kodiranja, djeca odmah znaju da su pravilno koristili kod. Za to je idealan vizualan programski jezik Scratch koji omogućava jednostavno stvaranje interaktivnih priča, igara i animacija, te dijeljenje radova preko Interneta. Ovaj alat izuzetno je dobar za upoznavanje sa svijetom programiranja bez stresa oko kompliciranih izraza jer omogućuje shvaćanje logike programiranja ako i nismo upoznati sa sintaksom i pravilima programskih jezika. Besplatan je i dostupan svima, korisničko sučelje je intuitivno te se kod pokretanja prikazuje i kratak tutorial koji nas vodi kroz elemente funkcionalnosti samog alata. Vizualizacija je realizirana kroz tri dijela: scena i dodatni vizualni objekti, paleta s instrukcijama te prostor gdje se instrukcije logički povezuju i upravo je to dio u kojem se odvija svo programiranje. Mogućnosti korištenja ovog alata su neiscrpne i idealan je za početke i uvod u sam proces programiranja. Ukoliko se učenici u osnovnoj školi sretnu sa programiranjem i ono kod njih izazove interes i želju za produbljivanjem znanja, nastavak se može realizirati u srednjoj školi kroz razne programske jezike poput C++, Java, Python. Učenje i razvoj sposobnosti programiranja može se provesti na kreativan i učenicima pristupačan način koristeći jednostavan, a opet cjeloviti programski jezik s kojim se mogu zadovoljiti sve potrebe današnjih koncepata i načina programiranja. Python je edukativan i metodičko- didaktički koncipiran programski jezik koji se može prilagoditi različitim uzrastima učenika. Omogućuje stjecanje znanja iz područja različitih (jednostavnih i složenih) programskih struktura tako da čini postupak učenja jasnijim i jednostavnijim. Kurikulum za učenje programiranja u programskom jeziku Python nastao je iz potrebe uvođenja novih koncepata učenja programiranja koji se ne mogu realizirati tradicionalnim programskim jezicima u sklopu Projekta IpaqPeta Afirmativna nastava i inovativno učenje i poučavanje u gimnazijama u okviru Hrvatskog kvalifikacijskog okvira. Sastoji se od modula i za svaki modul provedena je razrada jedinica ishoda učenja prema uputama za razvoj obrazovnih programa temeljem Priručnika za razvoj strukovnih standarda, zanimanja kvalifikacija i kurikuluma(studeni 2011.) i Metodologije izrade strukovnih standarda, zanimanja, kvalifikacija i kurikuluma (prosinac 2011.) proizašlih iz IPA projekta 2007-2009 Jačanje institucionalnog okvira za razvoj strukovnih standarda, kvalifikacija i kurikuluma EuropeAid127472/d/ser/HR i Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (2009). Svaki od tri modula sadrži: naziv predmeta, ishode učenja koje će učenik steći u određenoj godini učenja, nastavne cjeline i razrađene nastavne teme, okruženje za učenje, metode i oblike rada, elemente i oblike praćenja i vrednovanja polaznika te literaturu za učenike. Okruženje i uvjeti za organizirano učenje sadrže uvijete koji su neophodni za ostvarivanje ishoda učenja korištenjem računalne i programske opreme. Na kurikulumu su radili autori: Saida Deljac i Predrag Brođanac iz V. gimnazije Zagreb, Marinko Zubac iz Gimnazije Metković i Sanja Pavlović Šijanović iz Gimnazije Vukovar te recenzent mr. sc. Ivana Turčić Prstačić (dostupno na ovoj poveznici).

Učenje programiranja je poput učenja stranog jezika na način da ga praktično koristimo i testiramo. Učenje jezika daje vještinu komunikacije s ljudima širom svijeta, a učenje programiranja daje mogućnosti iterativnog rješavanja problema i testiranja ideja koje olakšavaju shvaćanje i razumijevanje digitalnog svijeta koji nastanjujemo. Što više znamo, to je znatiželja i želja za prakticiranjem sve veća. Učenjem programiranja djeca postaju mislioci, kreatori i inovatori koji svoje ideje i radove oživljavaju i realiziraju. Steve Jobs- poznati vizionar i jedan od osnivača tvrtke Apple u jednom je intervju-u izjavio: „Mislim da svi u zemlji moraju učiti programirati jer na taj način uče razmišljati“. Ono djeci daje samopouzdanje i vjeru kako mogu postati dizajneri i stvaratelji. Na nama nastavnicima je obveza dokazati i pokazati kako programiranje nije „bauk“, otkloniti bezrazložni strah otkrivajući integraciju i implementaciju programiranja u svim područjima života. Vjerujemo da će Cjelovita kurikularna reforma i cjeloviti obrazovni sustav osigurati dovoljno prostora za provođenje programiranja u osnovnoj i srednjoj školi kako bi mi nastavnici svojim znanjem i entuzijazmom kvalitetno obrazovali buduće programere jer programiranje kao digitalna vještina predstavlja novu pismenost koju je potrebno učiti od malih nogu baš kao što učimo čitati, pisati i računati.