Ljetni Pogled

Broj 83, kolovoz 2016.
ISSN 1848-2171

Ili dobrodošli u novu školsku godinu

Nakon pet godina ponovno objavljujemo kolovoški broj Pogleda kroz prozor jer se tijekom ljeta prikupilo puno članaka, a mi želimo kolegama pružiti mogućnost da javnost sazna o njihovim projektima i raznim školskim i obrazovnim aktivnostima.

U ovu školsku godinu uvodi nas cijeli tim koprivničke gimnazije „Fran Galović“ koji je projektom Striving for Excellence omogućio stručna usavršavanja svojih nastavnika u području informacijsko-komunikacijskih tehnologija, prirodoslovlja i matematike. Više informacija o samom projektnu napisala nam je njegova voditeljica Marina Njerš. Više…

Spomenuti nastavnici imali su stručna usavršavanja u raznim zemljama te su kao „suvenir“ sa sobom donijeli i informacije o njihovim obrazovnim sustavima. Zaista zanimljiv pregled koji nam pomaže postaviti i Hrvatski obrazovni sustav u odgovarajući kontekst i perspektivu. Pročitajmo zajedno.

• Wales – obrazovni sustav, Martina Grgac
• Estonski obrazovni sustav, Marina Njerš
• Islandski obrazovni sustav, Jasmina Šandor
• Finski obrazovni sustav, Marina Furkes
• Švedski obrazovni sustav, Zvonimir Treščec i Maja Maček Treščec
• Španjolski obrazovni sustav, Irena Mlinarević

Nakon dobrih informacija o stranim obrazovnim sustavima vraćamo se u domaće okruženje.

Nina Tadić piše nam o razrednim e-novinama, koje je iskoristila kako bi Renesansi dala mjesto koje zaslužuje kroz dodatno izvannastavno angažiranje učenika. Razredne novine u tradicionalnom smislu riječi, tj. u papirnatom obliku, nisu neka novost, ali posebnost novina koje su izradili učenici 2. a, 2. b i 2. d razreda Gimnazije „Fran Galović“ jest u spoju tradicionalnog, tipično novinarskog, i mogućnosti koje pruža nova tehnologija. Više…

Mit o učiteljskom odmaranju tijekom ljetnih praznika, zaista je samo mit. Potvrđuje to i članak Karoline Dvojković koja nam piše o Izazovima školskih praznika. Potaknuti mišlju što kvalitetnijeg vida edukativne zabave tijekom školskih praznika, a koji isključuje TV, i ostale „ekrane“ (iako ne nužno), otkrijte šah. Za igranje šaha potrebni su samo šahovska ploča (8×8, 64 polja), figure, poznavanje osnovnih pravila kretanja i odnosa pojedinih figura i dobra volja, sve ostalo se odvija spontano. Više…

Od rujna 2015.g. Osnovna škola Zmijavci je uključena u dvogodišnji Erasmus+ projekt KA2 – strateška partnerstva pod nazivom Arts Count!. Cilj projekta je razvijanje komunikacije na stranom jeziku, matematičkih sposobnosti, ICT vještina, kreativnosti i poticanje suradnje među partnerima projekta te prihvaćanje različitosti kulture. Što su radili i kamo su putovali opisuje nam Alma Šuto. Više…

Dabar – međunarodno natjecanje iz informatike i računalnog razmišljanja, dostupno je i u Hrvatskoj. Probno natjecanje organizira se na CARNetovom Loomenu od 26. do 30. rujna i bit će nam drago da nam se pridružite. Više…

Vjerujemo da će vam čitanje o ovim projektima dati puno dobrih ideja za novu školsku godinu te da uskoro čitamo i o vašim „obrazovnim dogodovštinama“ .

Sretna vam i uspješna nova školska godina

Lidija Kralj

Striving for excellence

Marina Njerš

Gimnazija „Fran Galović“ Koprivnica prošle se godine natjecala za novac EU fondova projektom Striving for Excellence. Projekt je uspješno napisan te je Gimnazija dobila financijska sredstva za usavršavanje svojih nastavnika. Osam nastavnika išlo je na usavršavanja diljem Europe. Kako je projekt osmišljen za poboljšanje metoda poučavanja pomoću IK tehnologija i u STEM području većina nastavnika je iz prirodoslovno – matematičkog područja. Prva usavršavanja bila su u travnju i svibnju. Bojana Habek putovala je u Madrid, na usavršavanje IN-SERVICE TRAINING “Creativity in Teaching and Learning using ICT: “The Digital Classroom”, Martina Grgac bila je u Cardiffu na edukaciji Using Technology for Teaching English, Marina Njerš putovala je u Tallinn na konferenciju Tap-Swipe-Pinch in STEM, Jasmina Šandor pohađala je u Reykjaviku program Structured Study Visit Programme, a Marina Furkes u mjestu Joensuu u Finskoj bila na Get up with natural sciences! koji je uključivao i SciFest. Tijekom srpnja usavršavalo se troje nastavnika. Zvonimir Treščec je u Stockholmu bio na usavršavanju Sharing Landscapes, Maja Treščec Maček je također u Stockholmu pohađala usavršavanje Reading the City: Stockholm, a u Madrid na usavršavanje Let’s make our school more international: European Project Planning, Design, Management and Funding under Erasmus+ putovala je Irena Mlinarević. Osim što stječu nova znanja, nastavnici prezentiraju i rad naše škole.

Prvu diseminaciju nastavnici su odradili na državnom ekipnom natjecanju Mathema u Koprivnici kada su mentorima učenika prezentirali naučeno na svojim usavršavanjima, a zatim je diseminacija odrađena na Danu za znanost u Gimnaziji „Fran Galović“ Koprivnica. Članice projektnog tima prezentirale su naučeno o web alatima. Prezentacija o mobilnostima održana na Nastavničkom vijeću Gimnazije „Fran Galović“ Koprivnica može se vidjeti ovdje. Prezentacije će se održati i na županijskim vijećima, u zainteresiranim školama, te za profesore i učenike Gimnazije. Osim novih metoda rada koje su naučili (ICT područje), vrlo je vrijedno iskustvo i o obrazovnim sustavima država u kojima su bili. Upravo o tome možete čitati u ovom broju Pogleda kroz prozor.

Wales – obrazovni sustav

Martina Grgac

Države Ujedinjenog Kraljevstva imaju neovisne obrazovne sustave, koji ipak imaju mnogo zajedničkog. U Walesu obvezno obrazovanje počinje nakon navršene djetetove pete godine, kada djeca kreću u školu, a većina ih prije toga pohađa i dječji vrtić koji subvencioniraju lokalni proračuni.

U Walesu je 2008.g. uveden novi kurikulum „The Foundation Phase“ za djecu od 3 do 7 godina. Naglasak je u tom dijelu obrazovanja na učenju igrom, razumijevanju kako što radi te stjecanju praktičnih znanja i vještina (learning by doing). Svaki nastavnik radi s prosječnom skupinom od osmero djece. Prije uvođenja novoga kurikuluma prosječan broj učenika na jednog odgojitelja bio je 24.

Roditelji mogu birati žele li upisati dijete u školu u kojoj se nastava odvija na velškom jeziku, koji je uz engleski službeni jezik u Walesu te su svi dokumenti i natpisi dvojezični. Otprilike četvrtina državnih škola nastavni proces provode na velškom, a u ostalim školama je velški obvezan kao strani jezik za učenike od 5 do 14 godina. U privatnim školama u Walesu ne postoji opcija provođenja nastave na velškom jeziku, osim u jednoj privatnoj školi u Londonu „London Welsh School“ koja nudi tu mogućnost.

Key Stage 1, Key Stage 2

Obrazovanje za djecu od 5 do 7 i od 7 do 11 godina uključuje 11 obveznih predmeta (engleski, matematika, znanost, velški, dizajn i tehnologija, informatika, povijest, geografija, glazbena umjetnost, likovna umjetnost, tjelesna kultura).

Key Stage 3

Obrazovanje za djecu od 11 do 14 godina uključuje iste nastavne predmete uz dodatak jednog živog stranog jezika, najčešće francuskoga, njemačkoga ili španjolskoga.

Key Stage 4

U dobi od 14 do 16 godina učenici imaju 6 obveznih predmeta, i to engleski, matematika, znanost, velški, tjelesna kultura i vjerski odgoj, te još četiri predmeta po izboru. Izbor je šarolik, može se izabrati pohađati nastavu raznih predmeta iz ovih područja: umjetnost, humanističke znanosti, dizajn i tehnologija, moderni strani jezici te osobni, društveni, zdravstveni i građanski odgoj. Ako učenik želi pohađati nastavu predmeta koji njegova škola ne nudi, može je pohađati na nekoj višoj ili visokoj školi koja nudi tu mogućnost.

Sa 16 godina polažu ispit GCSE (General Certificate of Secondary Education). Obvezni predmeti koje polažu su engleski jezik, engleska književnost, velški jezik, znanost (single, double ili triple – biologija, kemija, fizika) i matematika, a mogu izabrati još četiri ispita.

Većina poslodavaca provjerava iz kojih predmeta je potencijalni zaposlenik položio GCSE ispite, a uglavnom će se očekivati da učenik ima minimalno položenih pet GCSE ispita. Mnogi učenici ih polože deset i više.

Ocjene na ispitima su A* (90 posto točnost riješenosti testa) A, B, C, D, E, i fail.

U velškim školama ne pada se razred, vrlo rijetko se dobiva ocjena Fail na GCSE ispitima, no loše ocjene uglavnom znače i vrlo slabu mogućnost zapošljavanja.

Nastavni dan obično počinje zajedničkim okupljanjem u 8. 50. i pozdravom ravnatelja, a u mnogim školama i kratkim jutarnjim čitanjem i molitvom. Ovaj dio nije obvezan za učenike koji ne žele sudjelovati, ali oni najčešće ipak dođu na vrijeme i pričekaju početak nastave. Učenici u srednjoškolskom obrazovanju obično imaju pet sati u trajanju od 55 minuta te dva odmora od 30 min. Neke škole imaju šest sati u trajanju od 50 minuta ili pet sati u trajanju od 60 min.

Nakon 15 h učenici se bave izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima po izboru, te volontiranjem tj. društveno korisnim radom.

Evo primjera:

Key Stage 5 – „The Sixth Form“ – Year 12 and 13

Nakon navršene 16. godine obrazovanje u Walesu nije obvezno, ali većina se učenika vraća u školu i obrazuje se do 18. godine. Ta situacija pogoduje i vladi jer nezaposlenost u toj dobi nije velika.

U ovom razdoblju učenici mogu odabrati dva smjera: akademski i strukovni. U akademskom smjeru obavezno biraju četiri obvezna predmeta u dobi od 16 i tri obvezna i jedan neobvezan predmet u dobi od 17 godina. U strukovnom smjeru učenici mogu odabrati jednak broj predmeta specifičnih za zanimanje kojim se žele baviti. Na kraju svake godine polažu ispite iz odabranih predmeta (A-levels), a prolazne ocjene su od A* do E.

Upis na sveučilište

Wales ima devet sveučilišta. Ona uglavnom zahtijevaju da učenici koji se prijavljuju imaju položena tri „A-level“ ispita iz područja vezanih uz studij, i nije pravilo da učenici s četiri položena „A-level“ ispita imaju prednost pri upisu. Trajanje svakog od tri stupnjeva sveučilišnog obrazovanja (dodiplomski studij – Bachelor, magisterij – Master, doktorat – Doctorate) ovisi o odabranom fakultetu. Uglavnom su to 3 + 1 ili 2+ 2 do 4 godine. Ako je student dodiplomski studij završio s odličnim ocjenama, može nastaviti izravno na doktorski studij. Velška sveučilišta neovisne su institucije i ne financira ih vlada već svoj prihod ostvaruju iz drugih izvora, uključujući i školarine. Međutim, Velška vlada subvencionira studente koji su rođeni u Walesu i studiraju u Walesu, te njihova godišnja školarina za fakultet iznosi oko £ 3.000. Za studente iz ostalih zemalja godišnja školarina iznosi i do £ 9.000. Mnogi studenti završe fakultet sa studentskim kreditom koji otplaćuju tijekom radnog vijeka.

Animoto video o usavršavanju

Estonski obrazovni sustav

Marina Njerš

Estonski obrazovni sustav na prvi se pogled ne razlikuje mnogo od hrvatskog. No, to je samo na prvi pogled. Većina školskih ustanova uključuje djecu od vrtićke dobi pa sve do srednjoškolaca. Takve su i dvije škole koje smo posjetili u sklopu usavršavanja TSP for STEM. Pelgulinna school škola je u predgrađu i pohađaju je učenici tog područja, za razliku od škole Gustav Adolfi School koja bi u Hrvatskoj imala naziv elitna škola jer je škola u centru grada, nju pohađaju birani učenici koji su najbolji po ocjenama ili nekim drugim sposobnostima. Ocjene se razlikuju od škole do škole. To određuje svaka škola svojim dokumentima pa tako neki imaju skali od 1 do 5, neki od 1 do 10, a ima škola gdje je i ocjenjivanje do 12. Od nastavnika se očekuje da dobro upoznaju učenike te da o svakom od njih napišu „esej“ – opisnu ocjenu koja uključuje od znanja do ponašanja, zainteresiranosti za predmet, zalaganje i slično. U školama nema kazni, ni opomena, ukora, već se samo razgovara s učenicima i saznanja smo da to utječe na njih, tj. da se posrame i da nema potrebe za vrlo čestim razgovorima. Svaka škola ima projektnog menadžera i IT menadžera. Prvi se brine o ugledu škole, a drugi s timom učenika svakom od nastavnika izrađuje softvere za nastavu, tj. neku vrstu digitalnih priprema. Tableti se često koriste na nastavi, nastavnici čak imaju obvezu jednom mjesečno održati sat koristeći se njima. U edukaciju nastavnika ulaže se mnogo, a škole radije kupe 20 tableta nego jednu pametnu ploču jer ona na kraju koristi kao prezentacijsko pomagalo, a tablet za svakog učenika odličan je za istraživanja ili samu nastavu. Koriste se i nama poznatim web 2.0 alatima kao što su Kahoot, Nearpod, Storyio, Animoto, LearningApps, Sway, Infogram, ali mnogo je razvijenija robotika kao samostalan predmet. Estonia ima mnogo estonskih programa čiju je izradu platila vlada. Manje je poznato da je Skype estonski izum. Iznenađujuće je da informatika ne postoji kao samostalan predmet nego su npr. nastavnici matematike dužni učenike podučiti Excellu i programiranju (jer tamo to ima smisla), Power Point učenici nauče na nastavi povijesti ili geografije i slično. Smatraju da informatika sama za sebe nema smisla jer djeca danas uče ono što im treba i tek kada im se pokaže gdje to koriste. Glavna metoda poučavanja je BYOD (bring your own device), tj. dopušteni su tableti, pametni telefoni i slično na nastavi u obrazovne svrhe. Donesi svoj uređaj, istražuj i budi aktivan na nastavi. Vrlo se često kao didaktički materijal koriste lego kockice (npr. na nastavi materinjeg jezika koriste ih za razvijanje mašte i pričanje priča, na matematici za geometriju prostora…). Iako su škole (većina njih) vrlo dobro opremljene tehnologijom, još uvijek se važnim predmetima smatraju tehnički, likovni i glazbeni odgoj. Na tehničkom izrađuju npr. igračke za dječje vrtiće. Učenici su jako involvirani u rad škole. Neki su IT menadžeri, neki u marketinškom timu… Ti su učenici rjeđe na nastavi, tematski se profiliraju uz nastavnike s kojima usko surađuju. Vježbe za nastavu koje izrade IT menadžeri (profesor i učenici) nalaze se na Google-driveu i dostupni su svima. Preko Gdrive-a učenici izađuju seminarske radove, razmjenjuju podatke. Ono što će svakako oduševiti naše učenike je činjenica da u završnim razredima srednje škole ne trebaju dolaziti na nastavu, a dovoljno je da roditelj opravda izostanak te da jamči za svoje dijete. No, spomenuto je da to učenici ne iskorištavaju i da ipak redovito pohađaju nastavu. Učenici 12. razreda ne trebaju pohađati nastavu tjelesnog, već sami kreirati kako će se rekreirati. Volontiranje je obavezno i ulazi u svjedodžbu kao broj odrađenih sati. To može biti zalijevanje cvijeća, sviranje na orguljama kad dođu gosti, slaganje knjiga u knjižnici i brisanje prašine na njima, ali i programiranje nastavnih materijala. Ponedjeljkom 1. sat uvijek je slobodan za učenike jer nastavnici imaju planiranje nastave, koreliranje i pripremu digitalnih sadržaja. Gustav Adolfi School poznata je po akademicima, znanstvenicima, poznatim Estoncima čije fotografije krase zidove predvorja. Pored njih su zlatne pločice s imenima najboljih profesora i učenika po godinama te brojne nagrade koje je škola osvojila. Vrlo je zanimljiva skulptura anđela uz koju ide priča da anđeo tijekom školovanja čuva svakog učenika koji prođe kroz nju. Školska zbornica izgleda kao veliki dnevni boravak, a ravnateljev ured kao kraljevski salon (kraljica ih je odlikovala ordenom zbog zasluga u obrazovanju). Kako izgledaju nacionalni testovi možete vidjeti ovdje, a kurikulum. Studenti na pedagoškom fakultetu petkom nemaju nastavu. To je prilika da učenici svih škola u fakultetskim praktikumima rade laboratorijske vježbe iz fizike, kemije, biologije jer ih u svojim školama nemaju. Pokazano nam je da svaka izvanučionička nastava može biti zanimljiva i iskoristiva svakom predmetu. Najprije smo gostovali u Znanstvenom muzeju koji je nas nastavnike iz STEM grupe predmeta oduševio, a onda smo obišli Ukrajinski kulturni centar gdje smo se osjećali kao u stranom muzeju. Govorili su nam o izradi papira, kaligrafiji, povijesti Crkve, moralno – etičkim vrijednostima, a ponajviše smo bili zbunjeni kad smo dobili zadatak osmisliti radni listić svog nastavnog predmeta za svoje učenike kada posjete Centar. Estonski nastavnici nikada ne vode svoje učenike na nastavu izvan škole bez radnih zadataka. Na početku neobičan i nemoguć zadatak rezultirao je krasnim pripremama nastavnih satova. Jedna vrsta kaligrafije ima podlogu u crtanju elipse – i evo meni matematike. To je bila prilika da prisutnima pokažem kako primjenjujem geogebru. Estonci smatraju kaligrafiju vrstom molitve, a govore i da su igračke bitne za vladanje svijetom. Kakvim se igračkama igraju kao mali , tako vladaju svijetom kao veliki. Za Dan učitelja, svoje učitelje mijenjaju stariji učenici. Svake godine se bira državni učitelj godine i to prenosi nacionalna televizija. Zanimljivo mi je bilo što cijelo vrijeme u svim obrazovnim ustanovama na zvučnike puštaju cvrkut ptica (za Estonce se kaže da su šumski ljudi i da ih šuma jedino može umiriti). 3D printer je na raspolaganju svima jer su izračunali da im je plastika jeftinija nego toner. A za zaključak dali su nam nit vodilju njihovog obrazovnog sustava:

Davno: Learning about technology
Nakon toga: Learning from technology
Sada: Learning with technology

Islandski obrazovni sustav

Jasmina Šandor

Kurikulum usmjeren na vještine

Zahvaljujući projektu Striving for Excellence u sklopu Erasmus+ programa, imala sam priliku sudjelovati na edukaciji Structured Study Visit & Training Seminar na Islandu. Edukacija je bila zamišljena kao mogućnost da se iz prve ruke, odlaskom u različite škole, upozna islandski obrazovni sustav. Zašto sam se opredijelila za taj sadržaj? Evo nekoliko fascinantnih podataka. Preko 90 posto učenika osjeća se sretno u školi. Više od 80 posto učenika smatra da u školi daje sve od sebe. Samo je 1 posto djece bilo izloženo nekoj vrsti nasilja u školi. Zbog svega navedenog htjela sam pobliže upoznati specifičnosti islandskog obrazovnog sustava.

Krenimo od same organizacije obrazovnog sustava. Obavezno integrirano osnovno i niže srednje obrazovanje pohađaju učenici od 6 do 16 godina. Nakon toga, ovisno o školskom uspjehu, biraju između općeg ili strukovnog višeg srednjeg obrazovanja u trajanju od četiriju godina. Nakon općeg obrazovanja mogu upisati fakultet ili visoku školu, a nakon strukovnog višu strukovnu školu.

Kurikul im je izrazito usmjeren na vještine, što se vidi i na prvi pogled iz rasporeda sati jer imaju kuhanje, stolarstvo i šivanje kao obvezne predmete do 14. godine. Tinejdžeri imaju 20 posto satnice izborno, a nudi im se pregršt mogućnosti – od uobičajenih jezika, sportova ili dodatne matematike pa sve do izrade filmova ili predmeta od srebra. Također, tinejdžere dijele u grupe ovisno o sposobnostima, odnosno učenici kojima se profesori trebaju najviše posvetiti idu u razred u kojem ima najmanje učenika, a oni izvrsni idu u razred s najviše učenika jer im treba najmanje nastavnikove pomoći. Kao i kod nas, maturanti polažu nacionalne završne ispite.

Velika se pozornost posvećuje učenicima s posebnim potrebama, odnosno njihovoj integraciji. Islanđani smatraju da su svi jednaki i da nitko ne smije biti izdvojen. Do desete godine idu u redovite razrede, a škola im je dužna osigurati sve potrebne uvjete. Kada dijete napuni deset godina, roditelji biraju hoće li pohađati razred za djecu s posebnim potrebama unutar iste škole ili će ostati u svojem razredu. Čak i ako odluče da ide u poseban razred, još uvijek dio satnice sluša u svojem prijašnjem razredu.

Na nastavi vlada opuštena atmosfera, neki profesori dopuštaju i upotrebu mobitela iako su načelno zabranjeni. Svi učenici hodaju u čarapama, a na tjelesnom mogu biti ili u tenisicama ili potpuno bosi. Gotovo sve škole imaju dnevni boravak, a čak i ljeti organiziraju razne programe za djecu u školi. Više od 90 posto učenika nastavlja obrazovanje nakon obveznog školovanja.

Kao ključ uspjeha islandskog obrazovnog sustava izdvojila bih fleksibilnost i razvijanje odgovornosti kod djece od najranije dobi. Ne zvuči baš kao nemoguća misija, zar ne?

Finski obrazovni sustav

Marina Furkes

Dijete u Finskoj u obrazovni sustav ulazi već u ranoj dobi. Već s devet mjeseci roditelj može dijete upisati u ranu obrazovnu njegu gdje dijete dobiva kvalitetnu edukaciju i brigu stručnjaka. Svako dijete ima pravo upisa u taj program i roditelji ga dobivaju po njima povoljnoj cijeni jer je cilj da se majka vrati na posao. Ako su oba roditelja nezaposlena, država će platiti upis djeteta. Predškolu dijete upisuje sa šest godina, sa sedam godina polazi u školu. Prva kategorija obrazovanja je od 1. do 6. razreda. Tada je obrazovanje usmjereno na motivaciju učenika te ih se potiče da izraze svoju kreativnost i interes za nove spoznaje. Ne stvara se pritisak kod učenika oko vrednovanja i nema završnog testiranja. Sljedeći stupanj obrazovanja je od 7. do 9. razreda i učenici su odvojeni od učenika nižih razreda. Također nema završnog testiranja učenika. Zanimljivo je da učenici osnovno obrazovanje upisuju u školi koja je najbliža njihovom mjestu stanovanja i ne postoji metoda koja bi dijete upisala u neku drugu školu osim njemu najbliže. Razlog zbog kojeg učenici moraju polaziti najbližu školu je taj što se ne stvaraju dodatni troškovi prijevoza i učenici mogu samostalno odlaziti u školu biciklima. Osim što se ne stvaraju dodatni troškovi državi i roditeljima, do izražaja dolazi potpuna jednakost svih škola i učenici postaju samostalniji jer ih nitko ne treba voziti u školu. Također je zanimljivo da svi učenici imaju besplatan obrok u školi isto kao i djeca u programima predobrazovanja.
Nakon osnovnog obrazovanja učenici mogu odabrati srednje obrazovanje, i to u dvjema kategorijama. Prva kategorija uključuje školu koja učenike priprema za fakultet, a druga kategorija je škola koja priprema učenike za posao. Obje kategorije traju tri godine. Nakon toga učenik koji ide na studij polaže ispit na temelju kojeg može upisati fakultet. Studij traje tri godine nakon čega se dobije titula bakalara, a nakon dodatnih dviju godine postiže se titula magistra. Nakon toga osoba može ići na doktorski studij koji se odvija na sveučilištu i specijaliziran je za područje iz kojeg se upisuje. Za Finsku je karakterističan velik interes za profesorska zanimanja. Tek svaki deseti od prijavljenih za tu vrstu studija uspije upisati navedeni program. Upis na profesorsko zanimanje uključuje i intervju koji će od kandidata odabrati samo one koji imaju unutarnju motivaciju za profesorski poziv.

Švedski obrazovni sustav

Zvonimir Treščec i Maja Maček Treščec

Osnovna škola je u Švedskoj obavezna i traje devet godina, a većina djece polazi u prvi razred kada napune 7 godina. U osnovnu školu ubraja se obavezna osnovna škola, obavezna škola za djecu sa posebnim potrebama, Laponska škola i specijalna škola.

Osnovna škola je besplatna. To znači da se obrazovanje, školski prijevoz, nastavna sredstva i školski materijal, na primjer olovke i papir, ne plaćaju, bez obzira na to o kakvoj se školi radi. I hrana u školi je besplatna. Jedino što se plaća su izleti, ali i to u smanjenom iznosu. Sada svi učenici u Stockholmu dobivaju na korištenje iPad, a rečeno nam je da je do 2017. godine cilj da iPad imaju svi učenici u Švedskoj.

Nastava se odvija samo u jednoj, prijepodnevnoj smjeni. Učenici na računalu rade već od prvog razreda. Vjeronauka u školama nema, školarce se ne opterećuje učenjem o povijesnim bitkama i ratovima, ali zato se od njih traži da već od nižih razreda budu pravi mali istraživači te da rade na projektima koje su sami odabrali. U 5. razredu uče kako napraviti prezentaciju, kako istražiti nešto na internetu ili u knjižnici. Već u 7. razredu samostalno sklapaju električne sklopove, a u 8. razredu svako dijete zna istesati stolicu i klupu i skuhati ručak. Do kraja osnovne škole svi moraju naučiti plivati, svirati jedan instrument, kuhati, šivati i snalaziti se u čitavom nizu praktičnih životnih situacija.

Zanimljivo je da učenici ocjene dobivaju samo na kraju drugog, petog, sedmog i devetog razreda. Ocjene se ne izražavaju brojkama, kao u Hrvatskoj, nego slovima: G (Dovoljan), VG (Vrlo dobar) i MVG (Odličan) gdje je MVG najveća ocjena. Ako učenik ne ispuni uvjete koji su postavljeni za zadovoljavajuću ocjenu G, onda se ocjene ne daju, nego se daje pismeno objašnjenje.

Umjesto ocjena, u prvom planu je zdravlje i pravilan razvoj djece. Tako se, primjerice, trajanje nastave iz svih predmeta može po potrebi modulirati, no broj sati tjelesnog odgoja ne smije se smanjivati. Tjedno vani moraju provesti minimalno 20 posto vremena provedenog u školi. U tjednu imaju najmanje dva puna sata tjelesnog odgoja, od čega je jedan sat plivanje. Svi učenici obavezno moraju naučiti plivati. Vrednuje se sve, od tehnike do izdržljivosti, te svako dijete dobije oznaku koliko je dobar plivač. Cilj je da na kraju srednje škole svatko od njih može samostalno otplivati 400 metara.

Na kraju devetog razreda polaže se državna matura iz samo tri predmeta: švedskog jezika, engleskog jezika i matematike. Matura se boduje, a oni koji dobiju prolaznih 10 bodova ili više (do maksimalnih 20 bodova) dobivaju certifikat o uspješno položenoj maturi.

Srednje škole dijele se na strukovne škole i gimnazije u kojima se uči 17 predmeta, od kojih su dva općenita i pripremaju učenike za studijsko obrazovanje. Švedski srednjoškolci mogu birati između nekoliko različitih programa i više se usmjeriti prema ekonomiji, društvenim znanostima, prirodnim znanostima, umjetnosti ili drugom. Obavezni predmeti na svim programima su matematika, engleski, švedski, umjetnost, prirodno područje, društveno područje, religija i tjelesni.

Ukoliko mladi Šveđanin želi studirati, još mora proći dvogodišnji program za osposobljavanje za željeni fakultet i položiti internacionalni (IB) i europski bakalaureat (EB).

U razgovoru sa kolegama iz Švedske saznali smo da profesori u Švedskoj imaju puno veću autonomiju i samostalnost nego mi u Hrvatskoj. Na primjer, profesor sam odlučuje o satnici, tako da se ona mijenja iz tjedna u tjedan. Također, veliki se naglasak stavlja na izvanučioničku nastavu koja je poželjna u svakom trenutku i tu profesori nemaju nikakvih administrativnih barijera.

Da je barem nama takva škola, škola za život, a ne za ocjene…

Španjolski obrazovni sustav

Irena Mlinarević

U skladu sa španjolskim Ustavom podijeljene su nadležnosti vezane uz obrazovne aktivnosti između različitih uprava i upravnih tijela. Ukratko, Državna uprava pridržava isključivo pravo regulacije strukture različitih obrazovnih razina i uvjeta stjecanja, izdavanja i nostrificiranja akademskih i profesionalnih diploma.

Španjolski obrazovni sustav podijeljen je na pet velikih skupina:

1. PREDŠKOLSKI ODGOJ (od rođenja do šeste godine)

Nije obvezan i provodi se u ciklusima.

2. OSNOVNA ŠKOLA (od šeste do dvanaeste godine)

Obvezna je i besplatna, osim izdataka za udžbenike i školski materijal.

Prvi ciklus obuhvaća prva dva razreda (6 – 8 godina). Drugi ciklus podrazumijeva treći i četvrti razred (8 -10 godina). Treći ciklus sadrži peti i šesti razred (10 – 12 godina).

Sadržaji su organizirani u obveznim područjima, općeg su i integracijskog karaktera:

• upoznavanje prirode i društva
• umjetničko obrazovanje
• tjelesni odgoj
• španjolski jezik i književnost (materinski jezik)
• strani jezici
• matematika.

Podrazumijeva sustavno pohađanje nastave, a ima za cilj omogućiti i pripremiti sve učenike za usvajanje osnovnih elemenata kulture, stjecanje vještina pismenog i usmenog izražavanja, računanja i osamostaljivanja.

3. SREDNJA OBVEZNA ŠKOLA (poznatija po svojoj kratici ESO – Estudios Secundarios Obligatorios)

Obuhvaća četiri razreda za djecu od dvanaeste do šesnaeste godine.

Prvi ciklus obuhvaća prvi i drugi razred (12 – 14 godina, ako se ne ponavlja razred).

Drugi ciklus obuhvaća treći i četvrti razred (15 -16 godina).

Nakon četvrtog razreda polaže se završni ispit. Ako ga učenik uspješno položi, otvaraju mu se tri mogućnosti:

1. pohađanje više stručne škole
2. pohađanje fakulteta
3. izravno zaposlenje (uz uvjet postojanja minimalne dobi za zaposlenje)

Ako učenik nije položio završni ispit, može se uključiti u program za stručno osposobljavanje.

4. SREDNJA NEOBAVEZNA ŠKOLA podrazumijeva pet mogućnosti koje učenik bira po završenom obveznom četverogodišnjem školovanju. To su: polaganje mature nakon dvije godine, srednja strukovna škola, srednja škola za umjetnost i dizajn ili srednja sportska škola.

5. VISOKA ŠKOLA ILI FAKULTET uključuje različite pristupne razredbene postupke, ovisno o odabranom smjeru, a podrazumijeva sveučilišni studij, visoke umjetničke škole ili akademije, visoke strukovne škole i visoke sportske škole.

Razredne e-novine

Nina Tadić

Da je svijest o nužnosti reforme našega obrazovnog sustava dosegnula najvišu razinu, svjedoči i prisutnost te teme u najširem medijskom prostoru već duže vrijeme. I dok čekamo da kurikularna reforma uđe u učionice na velika vrata, naravno da u zadanim okvirima činimo sve što možemo kako bismo nastavu učinili održivom u multimedijskom okruženju i prilagodili je učeniku 21. stoljeća.

Neke su sastavnice nastavnoga programa Hrvatskoga jezika za gimnazije teško ostvarive. Neprestano promišljajući o slobodi i odgovornosti, tražimo načine da zadovoljimo obvezne programske smjernice, zainteresiramo učenike i potaknemo ih na aktivnost i stvaralaštvo.

Renesansa i razredne e-novine

Renesansa je epoha koju gimnazijalci upoznaju u drugom razredu. Iako se njome (uključujući humanizam i predrenesansu) bavimo cijelo prvo polugodište, upravo se na primjeru te nastavne cjeline uočavaju poznate boljke našeg predmeta: jurnjava od pisca do pisca tijekom stoljeća i prihvaćanje činjenice da ćemo obilježja vremena samo dodirnuti.

Budući da je renesansa, često određivana i kao jutro novoga doba, ključna epoha europske povijesti, prošle nastavne godine (2015./2016.) pokušala sam joj dati mjesto koje zaslužuje dodatnim izvannastavnim angažiranjem učenika na projektu razrednih novina. Razredne novine u tradicionalnom smislu riječi, tj. u papirnatom obliku, nisu neka novost – i prisutne su odavno uglavnom u razrednoj nastavi. Posebnost novina koje su izradili učenici 2. a, 2. b i 2. d razreda Gimnazije „Fran Galović“ jest u spoju tradicionalnog, tipično novinarskog, i mogućnosti koje pruža nova tehnologija. Uređujući svoje stranice, učenici su na umu imali iskustvo čitanja novina: tekst je pisan u stupcima, opremljen je kao novinarski tekst, pisan je (uglavnom) publicističkim stilom i praćen slikovnim prilozima, no to su novine koje neće biti otisnute, nastale su na računalu i tako se čitaju.

Projektni zadatak

S projektom se započelo na početku nastavne godine. Obrazložila sam učenicima kako bih željela da razdoblje humanizma i renesanse zahvatimo cjelovito i napravimo jedan presjek onodobne Europe te kako bi novine bile dobar oblik za to. Masovni mediji zrcale svoju epohu bez grubog odjeljivanja sadržaja prema nekim pretincima, ladicama ili – nastavnim predmetima. Trebalo je zamisliti što bi neki vremenski putnik mogao pronaći na stranicama renesansnih novina. Učenici su dobili zadatak izraditi u paru dvije stranice novina (duplericu). U skladu s vlastitim interesima i sklonostima odabirali su temu (znanstvena postignuća (ili zablude), umjetnost, gospodarstvo, društveni život općenito, obiteljski život, vojni sukobi, epidemije, putovanja, crna kronika, tračevi, zabava…) i žanr (vijest, tematski članak, reportaža, intervju, komentar…). Jedino ograničenje odnosilo se na europski prostor i razdoblje od 14. do 16. stoljeća. I tako su umjesto dnevnih novina nastale stoljetne e-novine. Radni naslov projekta bio je Novo doba Europe. Vremena za rad na zadatku bilo je dovoljno. Pristigle učeničke radove trebalo je objediniti u cjelinu, dati svemu određenu sustavnost (kronološki, tematski, žanrovski). To je pod zimskim praznicima učinilo uredništvo koje su činile Monika Horvat (2. a), Petra Balija (2. b) i Mirta Sabol (2. d). Zajednički uradak – troje razredne novine – predstavljen je u svibnju na Danu škole i u lipnju u razredima koji su sudjelovali u projektu.

 

Ciljevi projekta

Projektom razrednih novina uspješno se povezuju učenička znanja s raznih područja, jezično izražavanje, upotreba IKT-a i razvijanje komunikacijskih vještina u timskom radu. Projektni su ciljevi bili: zainteresirati učenike za istraživanje i stvaranje šire slike epohe renesanse, integrirati znanja s različitih područja, poticati kreativnost i timski rad, primjenjivati IKT u učenju i stvaranju, razvijati komunikacijske vještine, ovladavati osnovnim novinarskim oblicima i upoznavati značajke publicističkoga stila.

Rezultati rada

Učenički radovi nisu ujednačene kvalitete. Kada je riječ o tekstovima, ima izvornih radova koji su rezultat istraživanja, ima onih literarno vrijednih, ali ima i tekstova većim dijelom preuzetih iz nekog mrežnog izvora. (U slučaju preuzimanja teksta učenike treba upozoriti na navođenje izvora.) I dizajn stranica oscilira kvalitetom: od autorskih radova do popunjavanja gotovih obrazaca koje nudi Publisher. Stilska se raznovrsnost očituje u osobnome rukopisu, primjeni humora i zanimljivih rješenja (npr. tehnike predviđanja poznatih događaja).

Evaluacija projekta

Evaluacija projekta provedena je internetski i učenički odgovori pokazuju da je projekt opravdao očekivanja, uloženo vrijeme i trud.

Upitnik je popunilo 42 učenika. Čak 83 posto učenika smatra da je, zahvaljujući projektnom zadatku, bolje upoznalo epohu renesanse. Projekt je na istraživanje potaknuo 83 posto učenika, a 76 posto učenika smatra projektni zadatak poticajnim za kreativno izražavanje. Rad u paru bio je zanimljiv za 67 posto učenika. Na takav i sličan način učiti i stvarati i u novoj školskoj godini želi većina učenika te ističu kako ih je projektni zadatak zainteresirao za renesansu.

Pri izradi projektnoga zadatka učenici su se koristili programima Microsoft Office Publisher, Photoshop i Word. Čak 81 posto učenika izjavilo je da je projektni zadatak pridonio boljem upoznavanju tih računalnih programa! Podatak je posebno vrijedan jer dokazuje da se informatička znanja i vještine stječu i razvijaju kada se učenike izloži situaciji u kojoj su im potrebna. Učenici su svoje zadovoljstvo projektom trebali izraziti ocjenom. Od njih 42 ocjenu vrlo dobar i odličan projektu je dalo 28 učenika.

Upitani u čemu vide najveću vrijednost provedenog projekta, učenici najčešće navode mogućnost iskazivanja kreativnosti, samostalnog istraživanja i učenja na nov način. Ističu kao vrijednost i bolje upoznavanje programa Publisher te cijene što je njihov trud bio nagrađen ocjenom. Evo nekih učeničkih odgovora:

• Mislim da je odlično što nismo samo upijali informacije “servirane na pladnju”, nego smo sami istraživali i bili kreativni.
• Kreativnost i različite ideje učenika, rad je nagrađen te potakne učenike da daju sve od sebe.
• Zanimljiviji i zabavniji pristup gradivu te sloboda odabira teme.
• Poticanje samostalnog istraživanja, kreativni pristup zadatku i vrlo široko područje koje smo mogli obuhvatiti.
• Uz rad i zabavu naučili smo nešto više o renesansi, a radom u paru mogli smo se više upoznati i zbližiti te naučiti kako je to raditi u timu, praviti kompromise kad se odlučuje o nečemu i saznati mišljenja svog para.
• Najveća vrijednost je u tome što radimo u paru koristeći i upoznavajući nove programe, učeći tako novo gradivo i poboljšavajući svoje radne sposobnosti.
• Najveća vrijednost je uloženi trud i to što smo za njega bili nagrađeni ocjenom.
• Posebno mi se svidjelo osmišljavanje dizajna za duplericu.

Postavljeno je i pitanje o slabostima projekta. Učeničke primjedbe odnosile su se na probleme vezane uz rad u paru (dogovor, raspodjela zaduženja, rokovi), zahtjevnost zadatka u vremenskome smislu (oduzima dosta vremena), nezanimljivost teme i to što su svi morali sudjelovati. Evo učeničkih kritičkih zapažanja:

• Rad u paru se na kraju svede na to da jedan od nas napravi sav posao, a drugi preuzme zasluge. U radu u paru ili u grupama može doći do nejednake raspodjele odgovornosti i količine posla.
• Problem je što su neki učenici nezainteresirani i olako shvaćaju dobiveni zadatak.
• Ponekad je teško naći provjerene informacije.
• Projekt je uglavnom odličan, jedino je gradivo dosadno po mojem mišljenju.
• Dodatno opterećenje za učenike koje oduzima i ovo malo vremena kaj imamo. Slabost projekta se odražava na dosta velikoj količini “potrošenog” vremena (pod time mislim na količinu vremena koje iskoristimo na projekt, ne smatram projekt potrošenim vremenom).
• Nisam znala raditi u programu Publisher pa je bilo problema u početku projekta.
• Slabost projekta je u tome što nije poznat u školi, tj. prezentiranje projekta.

Komentar poput Ponekad je teško naći provjerene informacije. jasno upućuje na važnost informacijskoga opismenjavanja, a poteškoće vezane uz korištenje Publishera samo pokazuju da su učenici uložili potreban napor te ovladali znanjima i vještinama koje će im sigurno dobro doći u nastavku obrazovanja.

Na kraju su učenici mogli iznijeti svoje sugestije u vezi s projektom, što je učinilo njih 28. Evo nekih prijedloga:

• Bilo bi dobro da imamo više opcija za prezentiranje teme, ne samo u obliku novina. Neki učenici su možda kreativniji na drugačiji način (snimanje filmova, intervju, mala predstava…). Možda!
• Neki učenici lakše se izražavaju ako samostalno rade pa bi bilo dobro da je i mogućnost samostalnog rada otvorena. Možda da probamo individualno jer ovako uvijek netko ne napravi ništa, a drugi u paru sve.
• Projekt bi možda mogao biti pokazan širem krugu ljudi. Učenici bi mogli isprintati novine tako da imamo i fizičku verziju novina.

Učeničke ocjene koje slijede dobro sažimaju smisao ovakvih projekata i potiču nas na nove.

• Bilo bi odlično da više gradiva obrađujemo na taj način i da se tako pripremamo za ispitno gradivo jer bismo tako više zapamtili i naučili.
• Nemam nikakav prijedlog niti sugestiju jer mi je sve bilo zanimljivo, od upoznavanja s programom i temom do rada u paru.

Izazovi školskih praznika (1. dio)

Karolina Dvojković

Mnoge su prednosti i nedostaci provođenja školskih praznika u različitim sredinama, od užarenog asfalta gradskih ulica i uzavrelih betonskih stanova do mirnih, usamljenih, skoro pustih malih mjesta. Najčešće pitanje koje muči gotovo svakog roditelja je kako kvalitetno, a istodobno i korisno organizirati barem dio slobodnog vremena tijekom školskih praznika? Danas kao majka i nastavnica dobro razumijem riječi svoje majke koja je uvijek govorila da djeca tijekom praznika ne smiju do kraja ostati „besposlena“ misleći pritom da i tijekom praznika treba postojati neka rutina i uhodani ritam. U vremenima kada još nisam bila majkom takvim majčinim riječima nisam pridavala previše pozornosti, štoviše smatrala sam to nekom vrstom blagog ugnjetavanja. Međutim, sagledavajući situaciju iz današnje perspektive majke dvoje djece u potpunosti razumijem što je moja majka pritom mislila. U današnje suvremeno doba u kojem primat imaju „ekrani“ odnosno moderna tehnologija, roditeljima nije nimalo lako racionalno prosuditi koji bi to oblik korisne rutine, a možda i u obliku edukativne zabave mogli ponuditi svojem djetetu.

Najčešća su instant rješenja odlasci kod djedova i baka, na bazen, jezero, rijeku ili more (ako ste u kategoriji sretnijih ili živite u blizini istih). Bez obzira na mnoštvo različitih sadržaja koji se nude tijekom školskih praznika ipak u određenom vremenskom procijepu nastane praznina koju je potrebno popuniti. Možda bi bilo prikladno razmisliti o nekoj običnoj igri za koju nije potrebna neka skupa oprema, najnovija računala, društvene mreže, tableti i slično, a u kojoj mogu sudjelovati baš svi bez obzira na dob i fizičke predispozicije. Ono o čemu govorim je već duži niz godina izbor za školske praznike moje djece, to je igra koja je više od igre, a nije loto. Igra koja je više od igre je šah. I ako mislite da je to zastario
vid obiteljske „zabave“, u krivu ste. Potaknuti mišlju što kvalitetnijeg vida edukativne zabave tijekom školskih praznika, a koji isključuje TV, i ostale „ekrane“ (iako ne nužno), otkrijte šah. Za igranje šaha potrebni su samo šahovska ploča (8×8, 64 polja), figure, poznavanje osnovnih pravila kretanja i odnosa pojedinih figura i dobra volja, sve ostalo se odvija spontano. Ono što je najvažnije kod igranja šaha je istaknut i dokazan edukativni utjecaj na razvoj spoznajnih odnosno kognitivnih sposobnosti, osobito kod djece. Na području psihologije su provedena mnogobrojna relevantna istraživanja koja su za cilj imala upravo ispitati utjecaj šaha na kognitivne sposobnosti, najčešće kod mladih. Istraživanja dokazano upućuju da je šah vrlo moćan i efikasan alat za poboljšanje niza vještina i kompetencija koje su važne ne samo u obrazovanju, nego i što je još važnije, u svakodnevnom životu. Najvažnije komponente šaha su razvijanje kritičkog mišljenja i kreativnosti te važnost donošenja odluka i posljedica koje proizlaze iz donesene odluke. Igrajući šah igrač se neprestano suočava s novim problemskim situacijama za koje mora iznaći najbolje rješenje.

Šah je mentalni trening u kojem morate biti u mogućnosti ubrzati misaoni proces, sagledati različite varijacije, odabrati najbolju opciju te se nositi s posljedicama odluke bile one dobre ili loše po vas. U igri šaha odmah znate na čemu ste, ili ste nagrađeni ili kažnjeni. Pored navedenih dobrobiti još je mnoštvo drugih poput poboljšanja koncentracije i kreativnosti, analitičkog pristupa problemu, unapređenja vještine čitanja i razumijevanja. Ako sve to sagledamo sa stajališta da su gore navedene dobrobiti dokazano uočene i kod djece s posebnim potrebama i kod prosječne djece i kod talentirane kao i nadarene djece onda je uistinu šah učinkovita i univerzalna igra.

Ako do sada niste razmišljali o šahu sada je pravo vrijeme da se odlučite za ovu s razlogom nazvanu kraljevsku igru te da konačno barem jednom pobijedite svoje protivnike!

Iscrpnije o istraživanjima provedenim na temu utjecaja šaha na kognitivne sposobnosti djece i mladih te o predmetnim kurikulima u kojima je integriran šah pročitajte više u drugome dijelu ovoga članka koji će biti objavljen u sljedećem broju.

Moje Erasmus+ iskustvo

Alma Šuto

Od rujna 2015.g. Osnovna škola Zmijavci je uključena u dvogodišnji Erasmus+ projekt KA2 – strateška partnerstva pod nazivom Arts Count!. Cilj projekta je razvijanje komunikacije na stranom jeziku, matematičkih sposobnosti, ICT vještina, kreativnosti i poticanje suradnje među partnerima projekta te prihvaćanje različitosti kulture. Zadaci i aktivnosti, kako na razini škola tako i na zajedničkim sastancima, su koncipirani tako da učenici povezuju umjetnost i matematiku, koriste ICT tehnologiju i engleski jezik što utječe na razvijanje matematičkih sposobnosti , ICT vještina, kreativnosti i komunikacije na stranom jeziku. U projektu sudjeluju 4 škole iz 4 zemlje, Francuske, Španjolske, Švedske i Hrvatske ( naša škola ).

Sudjelujući aktivno u svim projektnim aktivnostima kao što su komunikacija i dogovori s kolegama iz drugih država i s kolegama iz moje škole, suradnja s roditeljima učenika uključenih u projekt, rad na projektnim zadacima sa učenicima i kolegama kao koordinatorica projekta za moju školu u prvoj godini uvidjela sam da je ovakav način učenja kako za učenike tako i za učitelje ima mnogo prednosti. Ovo je prvi međunarodni projekt u koji je moja škola uključena pa smo svi sa strepnjom ušli u njega, ali sada, na kraju prve godine, mogu istaknuti kako su projektne aktivnosti u naš kolektiv donijele jednu novu dozu entuzijazma, povezanosti i suradnje među kolegama, ali i sa učenicima i njihovim roditeljima. Prošle školske godine učitelji i učenici moje škole su imali svoje prve EU mobilnosti i to transnacionalni sastanak u Epernayu, Francuska, prvi sastanak učenika i učitelja Luraca, Španjolska i drugi sastanak učenika i učitelja Halmstad, Švedska. U nadi da će moj tekst imati pozitivan odjek i možda potaknuti neke neodlučne kolege na sudjelovanje u nekim novim projektima i ostvarivanje nekih novih EU mobilnosti rado dijelim svoje dojmove s transnacionalnog sastanka u Francuskoj i sastanka učenika i učitelja u Švedskoj.

Francuska

Na prvi i jedini transnacionalni sastanak u sklopu projekta u Epernayu, školski projektni tim je odlučio da idemo moja kolegica, učiteljica engleskog jezika Ivana Rako Vuksan i ja. Već smo se pri organizaciji putovanja susreli s prvim izazovima. Naime, naš zrakoplov je u zračnu luku Charles De Gaulle u Parizu sletio u večernjim satima pa je jedina opcija nastavka putovanja prema gradiću Erernay u Champagne pokrajini oko 120 km udaljenom od Pariza bila rent a car. Rezervaciju automobila smo, naravno, obavili online iz Hrvatske. Unatoč kišnoj noći, Ivaninom visokom stupnju trudnoće i autocesti sa šest traka, uz upute s GPS-a stigle smo na odredište bez poteškoća, izuzevši jednosatno kruženje odmah na izlazu iz zračne luke zbog krivog skretanja ;). U hotelu nas je dočekala mlada recepcionarka koja nije govorila engleski jezik, što je na kraju putovanja bio najveći problem, ali zahvaljujući Ivaninom poznavanju osnova francuskog jezika uspjesmo dobiti ključ od naše sobe. Sam sastanak je bio iscrpljujući, dva dana dogovaranja detalja oko projektnih aktivnosti, usklađivanja termina aktivnosti i sastanaka sa školskim kalendarima svake škole. U pauzi za ručak Francuzi su nam stigli pokazati dio Epernayja i neposrednu okolicu škole, a večeri su bile rezervirane za zajedničko druženje uz večeru. Upoznavanje kolega se, očekivano, pokazalo jako bitno za nastavak suradnje jer je malo lakše surađivati sa kolegama koje poznaješ. Kolege iz Francuske uglavnom loše komuniciraju na engleskom jeziku, a uz francuski naglasak su, meni osobno, bili teško razumljivi i oni koji govore engleski jezik. Na sreću sastanak je tečno i razumljivo vodila Španjolka Piedad, glavna koordinatorica projekta.

U obilasku škole Collège Jean Monnet – Épernay koju pohađaju učenici od 11 do 18 godina bile smo zatečene opremljenošću škole. Svaka učionica ima računala, a broj računala u učionici ovisi o predmetu za koji je učionica namijenjena. Opremljenost učionica u kojoj učenici uče tehničke znanosti, biologiju i kemiju, fiziku, strane jezik, ali i mnogih drugih učionica te knjižnice i zbornice je trenutno za nas u Hrvatskoj znanstvena fantastika. Unatoč opremljenosti francuske škole s ponosom ustvrđujem da su učenici moje škole uključeni u projekt mnogo bolji u komunikaciji na engleskom jeziku kao i u radu sa računalom i korištenjem suvremenih ICT alata.

Švedska

Moja druga mobilnost u sklopu projekta je bila na sastanak učenika i učitelja u švedskoj školi Trönningeskolan u Halmstadu na jugu Švedske. Na sastanku je sudjelovalo 6 učenika iz moje škole te učiteljica razredne nastave i engleskog jezika Ines Garac i ja. To je bio tjedan za pamćenje!

Kako smo letjeli od Splita do Kopenhagena dan prije sastanka u Halmstadu, taj dan smo iskoristili za obilazak Kopenhagena. Uz detaljne upute koje smo pronašli na službenim web stranicama grada snalaženje u Kopenhagenu je bilo jako jednostavno. Prtljagu smo ostavili u zračnoj luci u pretince za prtljagu, sve digitalno, samostalno i na karticu. Posjetili smo akvarij The Blue Planet, Tivoli Gardens, Malu sirenu, poznate ulice Nyhavn i Strøget i panoramski brodom plovili kanalima grada. Obilazak ovih, ali i mnogih drugih atrakcija kao i putovanje metroom pokriveno je Kopenhagen karticom koju smo kupili odmah nakon dolaska u zračnu luku. Oduševili su nas interaktivni sadržaji u akvariju, kao što je slikanje sa životinjama iz akvarija, a slike je moguće odmah poslati sebi na mail, snimanje videa koji imaju iste mogućnosti kao i fotografije. Vrijeme od 5 sati predviđeno za Tivoli park je učenicima bilo prekratko. Metro je jednostavan za snalaženje, točan i bez vozača što je osobito oduševilo učenike. Kako je nakon dugih zimskih mjeseci vikend bio sunčan, na sve strane po gradu smo mogli vidjeti ljude kako se sunčaju i uživaju u suncu, ne samo na plažama kao kod nas, nego u kafićima, na zidićima, klupicama, balkonima… Ljubaznost ljudi, kao i to da su svi ljudi s kojima smo komunicirali govorili engleski jezik je upotpunilo sliku grada.

Poslije zabave u Kopenhagenu pred nama je bio tjedan predviđen za rad. Ljubaznost domaćina odmah pri dočeku na kolodvoru je obećavala. U ponedjeljak je bio naš prvi radni dan u švedskoj školi. Učenici su sa svojim domaćinima došli u školu, a kako smo mi bile smještene u blizini škole, mogle smo koristiti školske autobuse. Što napisati o tim školskim autobusima, ah ah, kako ih uopće usporediti s našima, kada kod njih svako sjedalo ima pojas za vezanje, svaki učenik mirno i pristojno sjedi na svom mjestu, nitko se ne gura na ulazu ili izlazu već svi mirno čekaju svoj red da uđu, svi vozači govore engleski jezik, a prijevoz je besplatan za sve učenike. Imali smo sreće jer je taj tjedan vrijeme bilo iznimno sunčano i toplo, sunce se pojavilo nakon sedam mjeseci pa su, osim nas, i sami domaćini bili oduševljeni vremenom. Vrijeme je utjecalo i na stil odijevanja naših domaćina, kako učenika, tako i učitelja, koji je poprilično ležerniji nego kod nas. U švedskoj školi nije neobično vidjeti učenike, a ni učitelje u kratkim hlačama, topićima, ležerno i neformalno odjevene, što je nas poprilično iznenadilo. Škola i nastava općenito ostavljaju dojam ležernosti i opuštenosti, nema zvona, nema vikanja, nema teških torbi kod učenika jer su njihove knjige u školi, učenici učitelje oslovljavaju imenima, učenici mobitele s ili bez slušalica slobodno koriste u školi i na nastavi. Sve nas je to na prvu navelo na pomisao površnosti. Svaki učenik dobije svoj iPad koji po potrebi nosi u školu pa u učionicama uglavnom nema računala. Vrata od učionica, zbornice i ureda za profesionalnu orijentaciju su staklena, pitam se kako li bi to kod nas izgledalo? Svi učenici imaju besplatan ručak u školi kao i knjige i sav školski pribor potreban za rad. Opremljenost škole je takva da im i Francuzi mogu pozavidjeti.

Zbornica                                Kabinet kemije

Zbornica s dva velika kauča, kuhinjom opremljenom perilicom posuđa, velikim hladnjakom, nekoliko vrsta aparata za kavu i pećnica, mnogo okruglih stolova, računala, a veličine naše manje sportske dvorane. Pored zbornice je prostorija za sastanke, opremljena projektorom i računalom i garderoba za učitelje veličine moje zbornice, ordinacija za liječnika i ostale prostorije za ravnatelja, tajnika, računovođu. Učitelji provode dobar dio dana u školi pa smo imali priliku vidjeti one koji drijemaju na kauču, one koji zajednički rade za okruglim stolovima, one koji rade za računalom, pripremaju ručak i ručaju, piju kavu. Svi učitelji imaju kabinete s mnogo opreme potrebne za pripremanje nastave, osobne laptope koje su dobili od škole i njima je nezamislivo da nemaju baš sve što im je potrebno za rad. Nadalje, škola ima školskog liječnika, osobu koja radi s problematičnim učenicima, osobu zaduženu za profesionalnu orijentaciju koja radi s učenicima od polaska do završetka osnovne škole i koja će odrediti u kojem smjeru će se nastaviti školovanje za svakog učenika.

Zbornica

Učenici imaju državne testove svake godine, a o rezultatima tih testova, interesima i sposobnostima ovise mnoge aktivnosti učenika u školi kao i odluka u kojoj srednjoj školi učenik može nastaviti svoje školovanje. Državni testovi nisu samo bitni za učenike nego i za učitelje jer se na temelju uspješnosti učenika na tim testovima učiteljima obračunava plaća. Nastava počinje u 8:30, završava oko 15:00 sati, a sat traje 50 minuta. Do ručka je redovna nastava, poslije ručka učenici imaju izbornu nastavu i nastavu iz predmeta s kojima imaju poteškoća ili su izrazito nadareni za njih. Poslije ručka učenici se mogu odmarati u dnevnom boravku za učenike koji je opremljen kaučima, i raznim spravama za igru i zabavu. Roditelji dolaze na informacije dva puta godišnje kada učitelj, roditelj i učenik zajedeno razgovaraju o učenikovim postignućima jer sve opširne informacije imaju dostupne na internetu, a otvaraju ih pomoću QR koda.

Informacije za roditelje

Mene je najviše oduševila nastava većinom koncipirana na praktičnom radu, mali Šveđani su izrazito spretni i niti jedan učenik iza sebe neće ostaviti nered, i svaki učenik će pokupiti i najmanji papirić i baciti ga na za to predviđeno mjesto bez da ih itko od učitelja na to upozori. Informatiku kao predmet mali Šveđani nemaju nego koriste računala kroz sve predmete i mogu reći da je to jedini segment u kojem su moji učenici spretniji od njihovih. Uče strane jezike i svi govore engleski jezik. Predmeti kao što su Home Economic i Workshop nama iz Hrvatske su se osobito svidjeli. Učenici kroz predmet Home Economic uče kuhanje, čišćenje, serviranje, račun za kućni budžet, a predmetom Workshop bih rado zamijenila našu tehničku kulturu jer je to predmet u kojem se uistinu uči kroz praktičan rad. U Workshopu se uči raditi s drvetom, metalom, tekstilom, plete se, šiva, gradi, pili, brusi, sastavljaju računalne komponente i računala…

Work Shop učenički radovi

O opremljenosti tih prostorija namijenjenih tom predmetu, mi možemo samo maštati. Moji učenici su imali priliku jedan dan pohađati te predmete i to im je bilo posebno zanimljivo jer su po prvi put šivali ručno, ali i na stroju za šivanje, kuhali su, servirali i pojeli svoj ručak i, naravno, sve počistili iza sebe te izračunali koliko sve to košta po osobi. Moram priznati da su učenici iz Švedske poprilično spretniji u praktičnom radu od ostalih učenika pa čak i u radu s papirom.

Učionica Home Economic

Dvije od nekoliko učionica Work Shop

Posjetili smo dva muzeja u kojima smo imali organizirane kreativne radionice koje su sadržaje muzeja učinile zanimljivima. Mašta radi svašta pa smo se uvjerili kako i muzeji mogu vrlo lako postati zanimljiva mjesta osnovnoškolcima. Išli smo dva puta u obilazak mjesta i okolice, a naši domaćini su i za te prigode imali osmišljene poneke aktivnosti kako bi učenicima to učinili zanimljivijim. Na zajedničkom druženju učitelja, učenika i roditelja domaćina uz roštilj bile su organizirane razne sportske aktivnosti i stvarno je svatko mogao pronaći nešto zanimljivo za sebe.

Čaša za vodu od recikliranog papira	Prva škola u Švedskoj i prvi muzej na otvorenom u Europi	Radovi učenika sa projektnog zadatka

Kako su učenici bili smješteni u obiteljima učenika jedna “sitnica” u ponašanju domaćina me je posebno dojmila. Svaki dan poslije nastave roditelji učenika su imali dogovor za poslijepodnevne i večernje aktivnosti na koje su ih oni vodili. Išli su na utakmice, kuglanje, ples, šetnju i zabavu u gradu, a noć prije odlaska i zajednički roštilj za sve učenike domaćine i goste.

Na povratku prema domu moji učenici su priznali da su u početku stekli dojam kako je to škola za zabavu i da njihovi vršnjaci iz Švedske sigurno nemaju znanje koje imaju oni, ali kako su se na kraju uvjerili da je taj početni dojam bio pogrešan te im se čini da su u mnogim segmentima zapravo oni u zaostatku.

Na kraju moj je dojam da je njihova koncepcija rada znatno svrsishodnija te da i mi trebamo težiti takvom školstvu i počnemo učenike pripremati za rad, a ne za kviz.

Dabar – međunarodno online natjecanje

Lidija Kralj

Hrvatska se uključila u međunarodnu inicijativu Dabar (Bebras) koja promiče informatiku i računalno razmišljanje među učiteljima i učenicima, ali i u široj javnosti. Sudjelovanjem u njoj želimo učenicima pokazati da računalo nije samo igračka za društvene mreže ili gledanje filmova nego izvor zanimljivih logičkih zadataka koji učenje i razvoj računalnog razmišljanja čine zanimljivijim i dinamičnijim.

Dabar je osmišljen kako bi se svoj djeci omogućilo jednostavno sudjelovanje kroz online natjecanje, koje se sastoji od niza izazovnih zadataka osmišljenih od strane stručnjaka iz pedesetak zemalja.

Natjecanje je započelo 2004. u Litvi sa 779 učenika, a 2015. uključivalo je 55 zemalja te više od 1.000.000 sudionika. Primjerice te godine je u Litvi sudjelovalo 24 709 učenika, u Austriji 17 641, u Južnoafričkoj Republici 28 543, Sloveniji 24 158, Tajvanu 27 864 te u Francuskoj čak 344 976 učenika.

Dabar uključuje niz predavanja i radionica za učenike i učitelje tijekom cijele godine te međunarodno online natjecanje u studenom svake godine. Originalan naziv je Bebras, što u prijevodu znači dabar, stranice međunarodnog natjecanja su http://bebras.org, a hrvatsko sjedište mu je na portalu ucitelji.hr.

Dabar se izvrsno nadovezuje na kurikularnu reformu u kojoj se potiče razvoj računalnog razmišljanja od prvog razreda osnovne škole kroz rješavanje primjerenih problemskih i logičkih zadataka, stvaranje strategija za analiziranje i rješavanje problema te programiranje čime se postupno uvodi učenike u svijet digitalne tehnologije.

Organizator natjecanja za Hrvatsku je udruga “Suradnici u učenju” uz podršku Hrvatskog saveza informatičara i Visokog učilišta Algebra, CARNeta te CROZ-a.

Kako bismo se svi dobro pripremili za ovo novo natjecanje, organiziramo probno natjecanje od 26. do 30. rujna 2016. u tri razine: niži razredi OŠ, viši razredi OŠ te SŠ. Probno natjecanje će biti na CARNetovom Loomenu pa je za sve učitelje, nastavnike i učenike obavezna uporaba AAI identiteta na domeni @skole.hr. Za učenike će biti pripremljen komplet od 15 zadataka za čije rješavanje imaju 45 minuta. Zadaci su s ponuđenim odgovorima, uparivanjem, a neki zahtijevaju i kratak odgovor.

Pozivamo vas da pratite sve informacije na portalu ucitelji.hr našoj Facebook stranici „Suradnici u učenu“, a za sve dileme smo vam na dohvatu i putem e-maila urednistvo@ucitelji.hr

Pridružite se i vi Dabrovom timu

Primjere zadataka pogledajte u ovoj uvodnoj prezentaciji.