Rad s talentiranim učenicima

iz područja informatike i računalstva

andrej_peklar

Andrej Peklar

Sažetak

U uvodu rada fokusiramo se na definiciju pojma daroviti učenici. Istražujemo veze između naslijeđa, okoline i talenta u različitim izvorima. U središnjem dijelu predstavljamo rad s talentiranim učenicima iz područja informatike u našoj školi. Prikazujemo načine na koje se učitelji dodatno zalažu za darovite učenike, posebice kroz razne pripreme za natjecanja, odgovaranjem na prijedloge istraživanja učenika, kao i višegodišnjim praćenjem nadarenih učenika. Posebno objašnjavamo priču o dvoje talentiranih studenata koji od prve godine pokazuju veliki interes za područje informatike i računarstva. Nakon tri godine osiguravanja dodatnih sati, koordinacije i međusobnog poticanja, u protekloj školskoj godini, na vlastiti zahtjev, prijavili su se na opću maturu iz predmeta koji nisu polagali u redovnom dijelu nastave. Moramo naglasiti da su učenici iznimno motivirani i spremni za samostalan i dodatni rad, jer svaki put suočavanje s novim izazovima potiče njihov napredak. Nije beznačajna i podrška učitelja, koja se kreće od motivacije do poticaja, nadograđena kroz paradigmu učiteljeva primjera i entuzijazma za informatiku.

Ključne riječi: matura, motivacija, talentirani učenici, informatika, učitelj.

Uvod

Talentirani studenti su oni studenti koji imaju veliki potencijal u sebi, dapače odlični su, znatiželjni, spremni raditi u nekoliko područja. Često nije nužno da se sve njihove sposobnosti također najbolje iskoriste. Sve ovisi o otkrivanju, poticanju i radu s talentiranim učenicima. To je bitno jer trebamo stalno pratiti učenike, pratiti njihov razvoj, napredak i postignuća te stalno stajati uz njih s poticajima i dodatnom motivacijom. Na potencijal darovitog učenika često djelomično utječe nasljedstvo, ali i motivacija i okolina. Kako bi unaprijedio svoje sposobnosti, poželjna je njegova samoaktivnost za stjecanje znanja, ogromna motivacija za rad i poticaji iz okoline. Budući da je talent povezan s dispozicijama i vanjskim čimbenicima, ne postoji općeprihvaćena definicija talenta. Udio i uloga i jednog i drugog i njihova uvjetovanost još su nedovoljno proučeni. Razlog je to što talentirani nisu jedinstvena skupina, već se talent manifestira u različitim oblicima i rasponima (Strmčnik, 1998.). „Talent je zbroj zadanih i stečenih čimbenika koji omogućuju natprosječno stvarne ili latentne, osobno ili društveno korisne kreacije u jednom ili više područja djelovanja ljudi, a specifična organizacija živaca, interesa, sklonosti i motiva darovitih daje i pečat njihovoj osobnosti.” 1998.) Novije definicije uključuju činjenicu da su darovita djeca i adolescenti ona koja imaju izrazito visoko razvijene sposobnosti dokazivanja u području kreativnosti i inteligencije. Najčešće se ističu u pojedinim područjima škole ili imaju izrazito dobro razvijene vještine vođenja. Bez obzira iz kojeg ekonomskog razreda dijete potječe, bez obzira na kulturnu skupinu kojoj dijete pripada, natprosječne sposobnosti mogu biti prisutne kod svih. Talentirane osobe mogu se pronaći i među manje uspješnim, socijalno ugroženim, tjelesnim invalidima i studentima s poteškoćama u socijalnoj prilagodbi (Težak, 2006.).

1. Rad s talentiranim studentima iz područja informatike i računalstva

Uzimajući u obzir stručna polazišta ažuriranja Koncepta otkrivanja darovite djece, učenika i studenata i odgojno-obrazovnog rada s njima (ZRSŠ, 2019.), u našoj školi provodimo i sustavni rad s darovitom djecom, nudimo im širi spektar aktivnosti. aktivnosti. Tako su motiviraniji jer su aktivnosti prilagođenije njihovim interesima, a istovremeno su i mentori motiviraniji jer im je omogućen rad uz više planirane diferencijacije i individualizacije u nastavi, više individualnog savjetovanja, bolje rezultate na natjecanjima…

Vodim sat informatike, koji pohađaju uglavnom talentirani učenici koji su više zainteresirani za informatiku. Zajedno planiramo na kojim natjecanjima žele sudjelovati i pripremamo se za njih. Posljednjih godina učenici su sudjelovali na natjecanju Bober i postigli dobre rezultate. Uoči natjecanja prvo smo se dogovorili kada ćemo se i koliko često sastajati. Učenici su predložili da se sastajemo svaka dva tjedna, nakon nastave. Tada smo pregledali proteklo natjecanje te raspravljali, analizirali i ocjenjivali rezultate koje su sami učenici izračunali.

Vodeća metoda rada na ovim sastancima je problemsko učenje. Takva metoda rada pomaže talentiranim učenicima da se aktivno bave problemskim sadržajem, pri čemu obogaćuju svoje iskustvo iskustvenim učenjem, samostalno traže ideje i upoznaju različite metode i postupke (Kolenc Kolnik, 1995.).

Darovitim učenicima pružamo problemsko, aktivno, višeslojno učenje temeljeno na istraživanju, povezivanju različitih procesa i promatranju postupaka rješavanja problema. Problemska nastava produbljuje znanje o sadržaju učenja i demonstraciju korisnog znanja (Nagy, 2001.).

U problemskim situacijama učitelji formuliraju zadatke ili pitanja na višim taksonomskim razinama, jer to potiče produktivnost izvornih ideja i konvergentnih mentalnih operacija (Blažič, 1997.). Projektni nastavni rad koristimo i u radu s talentiranim učenicima. Tako učitelj usmjerava učenike na postizanje ciljeva koje su postavili prije projekta. Učenici samostalno uče kada promatraju, prikupljaju podatke, analiziraju i dovršavaju projekt s učiteljem. Uz natjecanje u boberu pripremali smo se i za natjecanje u programiranju. Kako se radi o zahtjevnijem znanju, uvelike ovisi i o tome koliko su učenici prijemčivi za dodatni rad, čak i kod kuće. Posebno sam ponosan na dvoje talentiranih učenika koji su prošle školske godine pohađali četvrtu godinu. Sva dodatna znanja koja su marljivo sticali tijekom cijelog srednjoškolskog obrazovanja odlučili su nadograditi do te mjere da su predmet informatika odabrali kao izborni stručni predmet opće mature. Već na prvoj godini studenti su pokazali veliki interes za informatiku i informatiku, pa su sudjelovali i u svim dodatnim aktivnostima iz područja informatike koje sam provodio, kao i aktivnostima koje je provodio kolega. U drugoj godini izradili smo plan realizacije sadržaja, u suradnji s ravnateljem, roditeljima, razrednikom, učenicima i mnom, kao nositeljima ovih aktivnosti. Škola im je omogućila da se uključe u nastavu starijih učenika, koji su i dalje redovito slušali predmet, iako se više nije učio u njihovoj generaciji. Marljivo su pohađali dodatnu nastavu, nastojali što redovitije pokazivati ​​svoj napredak i praktički su postali dio nastave. Prethodna školska godina bila je uglavnom posvećena objedinjavanju gradiva i pripremama za opću maturu, za koju su morali pripremiti i seminarski rad. Kao voditeljica tečaja službeno sam im bila mentorica, gdje su svaki birali svoju temu. U procesu izrade seminarskog rada na raspolaganju su imali svu moju pomoć, uz najmanje dvije propisane konzultacije. Obično pregledavaju ciljeve, plan rada i aktivnosti za budućnost. Kompetentno su pripremili i prezentirali seminarski rad te uspješno položili opću maturu.

2. Uloga škole i učitelja

Rad i briga o darovitim učenicima obuhvaća cjelokupni životni prostor kako u obitelji, tako i u školi i izvan škole. Škola ima značajnu ulogu u razvoju darovitih učenika, a ona se još više povećava ako je poticaj i podrška obitelji slabiji (Penca, 2003.).

Učitelj svojim interesom, sposobnošću i sklonošću pomaže u cjelokupnom razvoju učenika. Važan aspekt razvoja darovitih učenika je i učiteljevo samovrednovanje, pod kojim podrazumijevamo vrednovanje procesa učenja i aktivnosti učenika u odnosu na postavljene ciljeve. Nastavnik mora dobro poznavati svoje stručno područje i didaktiku predmeta, mora razumjeti znanja, pojmove i vještine iz područja informatike, temeljene na nastavnom planu i programu. Također je poželjno osigurati dodatno stručno usavršavanje nastavnika u predmetnom području, te pratiti aktualne informacije, čitati stručne članke i aktivno sudjelovati u radionicama. Učitelji bi trebali poticati više misaone procese u radu i aktivnostima s darovitim učenicima, koristeći analitičko i sintetičko mišljenje. Aktivnosti moraju razvijati deklarativno i proceduralno znanje (Peklaj, 2013.).

Pomažemo talentiranim učenicima da razviju logiku, intuiciju i ističu sintezu znanja. Primarni zadatak učitelja je stoga širiti i podržavati učenikovu znatiželju, dopuštamo im da razmišljaju i predviđaju, znajući da nećemo uvijek doći do pravih odgovora. Uloga učitelja se razlikuje od učenika do učenika. Prvo, učitelj s učenikom uspostavlja prihvaćajući, potporni, topli odnos na temelju kojeg učitelji postupno razvijaju visoke zahtjeve, ohrabruju učenika i suočavaju se s izazovnim zadacima (Peklaj, 2013.).

3. Provođenje aktivnosti za darovite učenike

Posebna uloga učitelja u radu s darovitim učenicima je motivacija. Nekompliciran zadatak talentiranom učeniku ne predstavlja izazov, pa mu ne donosi zadovoljstvo. Učitelj ga mora poticati novim znanjima, vještinama i zahtjevnijim učenjem. Za bolju motivaciju važan je i odnos učitelja i učenika jer im pohvale pomažu u stvaranju pozitivne slike o sebi. Učitelji darovitim učenicima nude ne samo potporu u poznavanju predmeta, već i interesu za predmetno područje. Na taj se način može razviti mentorski odnos između darovitog učenika i učitelja. Za stvaranje demokratskih odnosa i poticajne atmosfere vrlo je važna i učiteljeva emocionalna zrelost (npr. sposobnost kontrole u izražavanju, odlučnost, ustrajnost itd.). Posao učitelja je stvoriti okolnosti usmjerene na učinak. Prema Novakovim (2003) preporukama, učitelji mogu koristiti različite pristupe i metode rada s talentiranim učenicima: problemsku nastavu, eksperimentalni rad, projektni rad, rad u paru, grupni rad, društvene igre, kreativno stvaralaštvo itd.

Zaključak

Obrazovanje je jedno od temeljnih ljudskih prava, stoga je zadaća svakog učitelja nastojati svakom pojedincu pružiti što veće mogućnosti za njegov razvoj. Posebnu pozornost moramo posvetiti i talentiranim učenicima za koje možemo osigurati individualiziranu nastavu i tako ih potaknuti na dodatni rad. U našoj školi se već dugi niz godina pripremamo za školska natjecanja, što od učitelja zahtijeva puno profesionalnosti i fleksibilnosti. U prikazanom slučaju dvoje talentiranih učenika uočavamo da je važna komponenta u suradnji učenika i nastavnika i osobnost učitelja, posebice autoritet i primjer. Svakako učitelj radi unutar organizacije, tako da puno ovisi i o organizaciji škole.

Literatura

  1. Blažič, M. (1997). Didaktični vidik dela z nadarjenimi. Pedagoška obzorja, (1-2), 3–9.
  2. Ekspertna skupina za vzgojno-izobraževalno delo z nadarjenimi Zavoda RS za šolstvo (2019). Strokovna izhodišča posodobitve Koncepta odkrivanja nadarjenih otrok, učencev in dijakov ter vzgojno-izobraževalnega dela z njimi. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo.
  3. Kolenc Kolnik, K. (1995). Raziskovalni dosežki v vzgoji in izobraževanju. V: Pšunder, M. (ur.): Research in the field of education. Maribor: Pedagoška fakulteta, Univerza v Mariboru.
  4. Nagy, M. (2001). Štipendiranje nadarjenih – Zoisove štipendije. Vzgoja in izobraževanje (4–7), 22–25.
  5. Novak, M. (2003). Aktivne oblike dela z nadarjenimi učenci. V: Blažič, M. (ur.): Nadarjeni med teorijo in prakso. Novo mesto: Slovensko združenje za nadarjene, 318–329.
  6. Peklaj, C. (2013). Učitelji nadarjenih učencev in delo z njimi. V: Juruševič, M., Gradišek, P. (ur.): Podpora psihologa učiteljem in vzgojiteljem pri delu z nadarjenimi. Ljubljana: Pedagoška fakulteta Univerze v Ljubljani, 27–37.
  7. Penca, M. (2003). Spodbujanje nadarjenosti v osnovni šoli. V Blažič, M. (ur.): Nadarjeprezrt ali izkoriščen potencial. Novo mesto: Slovensko združenje za nadarjene.
  8. Strmčnik, F. (1998). Pedagoški vidiki spodbujanja nadarjenih učencev. V: Bezić, T. (ur.): Nadarjeni, šola, šolsko svetovalno delo. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
  9. Težak, S. (2006). Kdo so nadarjeni. V: Korez, I. (ur.): Ali je ta otrok nadarjen?. Ljubljana: OŠ Cirkovce, OŠ Borisa Kidriča Kidričevo, 9−17.

Projektni rad učenja veselog ruskog

stasa_berkopec

Staša Berkopec

Sažetak

Ako pođemo od želja i interesa učenika, samo poučavanje i učenje je puno lakše i zabavnije, kako za učenike tako i za učitelje. U kontekstu izvannastavnih aktivnosti u osnovnoj školi to je puno lakše postići nego u kontekstu obvezne nastave, jer su u samu izvannastavnu aktivnost uključeni samo oni učenici koji su zainteresirani za to. Kada sam odlučila provoditi aktivnosti veselog ruskog, našla sam se pred dilemom što ponuditi učenicima i što ih naučiti u tako kratkom vremenu, za svega tridesetak sati u jednoj školskoj godini. Koristila sam projektno učenje kroz koje sam doista mogla saznati što je učenicima najzanimljivije i zajedno smo tražili rješenja kako postići određene ciljeve. Kako su učenici bili kreatori procesa učenja, povećavala se njihova aktivnost i motivacija.

Ključne riječi: projektni rad učenja, ruski, strani jezik, motivacija.

Uvod

Željela sam kod učenika probuditi volju i interes za učenje stranih jezika i različitih kultura u sklopu interesne aktivnosti učenja veselog ruskog. Uz pomoć projektnog učenja s učenicima ostvarili smo zacrtane ciljeve i čak premašili moja očekivanja koja sam kreirala na početku godine.

Srednji dio

Htjela sam krenuti od učenika i njihovih želja, pa me najviše privukao projektni rad u učenju. Glavno je da se radi o suradnji i sukreiranju procesa učenja. Učitelj s učenicima postavlja ciljeve i zadatke odmah na početku projekta, te na temelju toga usmjerava učenike i pomaže im da ih provedu i svladaju. Dakle, učenici stječu određena znanja vlastitom aktivnošću, a učitelj je samo vodič procesa učenja. Polazište je učenik. Značajka projektnog učenja je da ono nadilazi okvire klasične nastave, jer nije sadržajno i organizacijski ograničeno, niti je ograničeno na vrijeme i prostor u kojem se organizira školska nastava. (Novak H. i sur., 1990).

Kada smo započeli interesnu aktivnost pitala sam učenike što žele odnosno očekuj od veselog ruskog. Na satu su svoje želje i ideje zapisivali na ploču. Kako je ovih želja bilo puno, fokusirali smo se i istaknuli one koje su se najviše ponavljale i ispisali ih na plakat. Zajedno smo ih smisleno rasporedili i počeli razgovarati o tome kako ih možemo ostvariti. Kao zanimljivost želim istaknuti da su svi učenici u razredu željeli naučiti rusku ćirilicu, jer je to za njih neka vrsta tajnog jezika. Uz to, jedna od najjačih želja bila je nastupiti na ruskom jeziku kako bi ostalim učenicima škole pokazali što znaju.

Pobrinula sam se da nastava ne bude samo frontalna, bilo je puno interakcije, kretanja i prijedloga učenika kako sat provesti. U jednoj godini proveli smo puno zanimljivih aktivnosti, a u nastavku ću izdvojiti samo neke od najuspješnijih.

Majčin dan

Svake godine, na Majčin dan u školi održavamo veću priredbu otvorenog tipa i kojoj prisustvuju brojni roditelji, skrbnici, braća i sestre i druga rodbina. Na ovoj priredbi željeli su nastupiti i učenici koji su pohađali nastavu veselog ruskog, pa su naučili pjevati rusku pjesmu o mamici. Bili su svjesni da posjetitelji neće razumjeti što pjevaju, pa su došli na ideju da pjesmi dodaju takve pokrete koji će ilustrirati značenje pojedinih riječi i doprinijeti boljem razumijevanju pjevanog. Tako je i bilo, izvedba je bila odlična. Dobra strana ovoga bila je što su pojedini učenici mnogo lakše pamtili tekst kada su ga pokretom shvatili.

Likovni natječaj “Ruska kapelica”

2017. godine Zaklada Tone Pavček, koja djeluje u sklopu Udruge Slovenija-Rusija, organizirala je prvi likovni natječaj »Ruska kapelica«. U tu svrhu, u sklopu interesantne aktivnosti, učenici su putem interneta pretraživali što je Ruska kapela i upoznavali se o njezinoj važnosti. To je predstavljeno učenicima 5. razreda i onda smo sa svim učenicima na satu likovne kulture slikali, crtali odn. predstavili ovaj spomenik na razne clip_image002načine. Poslali smo neke radove u Zakladu Tone Pavček i jedna od slika bila je među nagrađenima, tako da su dvoje učenika koji su sudjelovali otišli na dodjelu nagrada.

Slika 1. Slika dvoje učenika koji su osvojili nagradu na natjecanju Ruska kapelica od 1. do 5. razreda.

Završni događaj “Upoznajmo rusiju i njen jezik”

Na kraju školske godine s učenicima smo pripremili otvorenu priredbu na kojoj smo posjetiteljima željeli prezentirati ono što smo naučili i spoznali o ruskoj kulturi i samom jeziku. Sami učenici dobili su ideju da ova manifestacija ne bude samo frontalna, već da clip_image004će u njoj sudjelovati i svi posjetitelji, što se pokazalo iznimno uspješnim.

Prvi izazov koji je čekao posjetitelje bio je da se na popisu prisutnosti moraju potpisati ruskom ćirilicom. Naravno, na pomoći im je bio plakat na kojem su gledali kako se piše svako slovo njihovog imena. U tome su im pomogli i učenici koji su ih u pisanju podsjetili na određene osobitosti.

Slika 2. Potpisivanje posjetitelja na popis prisutnosti ruskom ćirilicom

Nakon uvodnog izlaganja uslijedio je kviz “Koliko poznajemo Rusiju i njezinu kulturu?”, koji su sastavili učenici. Posjetitelji su bili podijeljeni u 3 grupe i odgovarali na pitanja uz pomoć unaprijed izrađenih kartica. Utvrdili su da neke činjenice već znaju, no bilo je puno zanimljivih i novih informacija za koje do sada nisu čuli. Nastala je prava konkurencija među skupinama posjetitelja, stvarno su se uživali u igru.

Na priredbi su se predstavili i učenici dramskog kružoka koji su nam prikazali dramatizaciju ruske narodne bajke Maša i medvjed. Danas je iznimno popularan ruski clip_image006crtić Maša i medvjed, ali sasvim je drugačija klasična ruska narodna priča u kojoj Maša nije tako zločesta djevojka kao u crtiću.

Slika 3. Dramatizacija ruske narodne bajke Maša i medvjed

Na kraju događanja uslijedio je najzabavniji dio u kojem su ponovno sudjelovali svi posjetitelji. Učenici su im na zanimljiv način pokazali da su naučili različite dijelove tijela na ruskom na aktivnostima veselog ruskog. Bili su vođeni kroz isti proces kroz koji su i sami prošli, jer su smatrali da je ovo izuzetno zabavan dio učenja. Prvo su posjetitelji brzo poučeni odnosno obnovili su znanje plesa makarene koji je uglavnom svima poznat. Plesali su ga uz glazbu kako bi se svi malo opustili. Kasnije su ipak bez glazbe, svaki pokret odnosno dio tijela prikazanom kroz ples, imenovali na ruskom. Tako su naučili kako se na ruskom kaže dlan, prsti, rame, trbuh, bokovi, stražnjica i da se cijela stvar bolje rimuje s brojem jedan, dva tri i okretom.

Priredba je bila više nego uspješna, a učenici su iznimno ponosni na sebe jer su sami napravili glavnu ideju i pripremu za nju. Samo sam ih vodila i pomagala im da sve prođe kako treba.

Zaključak

Moj glavni cilj interesne aktivnosti veseli ruski, koji sam upisala u nastavni plan i program početkom godine, bio je pobuditi želju učenika za učenjem stranih jezika i upoznavanjem različitih kultura. Osim toga, naravno, bilo je još nekih ciljeva, ali onaj glavni koji sam postavila definitivno je ostvaren. Projektnim radom učenja u prikazanom slučaju doista sam postigla da su učenici bili iznimno motivirani za učenje. Svaki tjedan čekali su sat vremena zabavne ruske aktivnosti, dolazili su s novim idejama i željom za još više. Oni su izražavali svoje želje i usmjeravali proces učenja, razmišljali kako bi mogli doći do ostvarenja svojih želja i predlagali rješenja. Moja uloga učiteljice definitivno nije bila pasivna, morala sam čuti što žele i prema tome ih usmjeravati, postavljati im pitanja i voditi ih kroz cijeli proces. Rezultat je bio izvanredan, što su također zapazili njihovi roditelji i skrbnici, ne samo na završnoj priredbi nego i tijekom cijele godine, kada su im učenici s oduševljenjem pričali što su naučili i upoznali. Postignuti cilj i zadovoljstvo time razlog je zašto rad na projektu često uključujem u redovitu praksu obveznog procesa učenja.

Literatura

  1. Helena N. in sodelavci (1990). Projektno učno delo – Drugačna pot do znanja. Ljubljana: Državna založba Slovenije.

Izazov čitanja lektire iz užitka

Željka Krizmanić i Marijana Kuna

Sažetak

Rad u kombiniranom odjelu posebno je izazovan, pa je obrada lektire “Čarobnjak iz Oza” L. F. Bauma i „Hrabnica“ Željke Horvat-Vukelja bio prava avantura koja je zamišljena kao zajednički projekt školske knjižničarke i učiteljice razredne nastave. Cilj projekta bio je obraditi književno djelo na učenicima zanimljiv način, povezati ga sa svim nastavnim predmetima u trećem i prvom razredu, koristiti vizualne predloške, digitalne alate i medijske sadržaje te provesti vrednovanje zadovoljstva učenika.

Ključne riječi: lektira, čitanje iz užitka, motivacija.

O čitanju, knjigama i važnosti stručne suradnice školske knjižničarke u obradi lektire

Učenici vole promjene, pa je najčešće stručna suradnica školska knjižničarka pozvana održati sate motivacije za čitanje ili obradu same lektire iako se može uklopiti u bilo koju nastavnu jedinicu.

Uvjet za razvijanje ljubavi prema čitanju su kratka, zabavna i lagana književna djela. Važno je održati uvodni sat predstavljanja svih lektira koje će učenici čitati tijekom godine i na taj način zaintrigirati učenike. Taj posao može obaviti školska knjižničarka. Učenici će zapamtiti što im se svidjelo pa će pročitati nekoliko naslova u cijelosti.

Kako može izgledati suradnja knjižničara i učitelja?

Ona se treba ostvarivati kroz tri oblika suradnje:

  • suradnja u pripremi za motivacijski sat lektire
  • aktivna suradnja na satu
  • suradnja u refleksiji

U današnje vrijeme moguće nastave na daljinu knjižničari trebaju biti prisutni u svim virtualnim razredima kako bi ih mogli učenike uputiti na mrežne stranice cjelovitih tekstova lektire i ostalih upita. Učenici bi sami dnevno trebali određivati tempo i količinu pročitanog teksta sukladno njihovim obvezama. Knjižničar bi mogao u suradnji s učiteljicama provjeriti znanje pročitanog teksta kreiranjem sadržaja u nekom digitalnom alatu.

Učitelj je taj koji svojom metodičkom organizacijom odgojno-obrazovnog procesa pridonosi motivaciji učenika i poticanju zanimanja za čitanje.[1]

Za dobru motivaciju važno je poznavati iskustvo učenika. Ona zna iskustveno uputiti tko će od učenika dobro reagirati na aktivnosti kao i na posebnosti pri radu s pojedinim učenicima.

Književno djelo zahtijeva obostranu komunikaciju. Vizualna komunikacija izrazito je važna učenicima razredne nastave. Vizualni predlošci doprinose “usavršavanju kulture čitanja, kulture slušanja i kulture usmenog izražavanja i stvaranja”[2] To je u osnovnoj školi najčešće crtež. Učenici jasno, tematski prepoznatljivo, pregledno i čitljivo osmišljavaju svoj predložak na zadanu temu.

Sat motivacije

Učenici dobivaju kratku uputu za aktivnost. [3]. Cilj predloška labirinta je pronaći put kune do jabuke. Slijedi razgovor o važnosti putovanja i preprekama na putu. Prepričavanjem svoga iskustva lako se može opaziti razina i vještina korištenja dosad usvojenog vokabulara.

Uz digitalni alat Wordwall i digitalni kotač učenici objašnjavaju izreke koje su čuli, a koje nisu, po smislu. Cilj aktivnosti je bio saznati prepoznaju li učenici osobine koje su predstavljene izrekom. Primjeri su: Plašljiv kao miš. On nema srce. Gdje ti je pamet? Razmišljam srcem. Glava mu je u oblacima. Nigdje nije kao kod kuće. Hrabar kao lav.

U ovoj aktivnosti učenici prvoga razreda su ravnopravno sudjelovali jer je lektirni naslov za njih bio “Hrabrica” Željke Horvat-Vukelja.

Uslijedila je aktivnost crtanja stripa u tri do četiri sličice. Svaki je učenik izabrao naljepnicu s likom i dodao mu osobine. Izborom čarobnog predmeta koji ga vodi kroz radnju dobiva osobine koje do sada nije imao ili su važne za razvoj radnje. U posljednjoj sličici postiže se cilj, lik postaje dobar ili zao, ali s razlogom. Ta ovu aktivnost bila su ključna pitanja:Tko je to? Što je dobio/pronašao? Koga je sreo? Kakav je postao? Kakav je bio njegov svijet? Ona omogućuju prepričavanje slijeda događaja i razvijanje mašte.

Učenicima koji vole čitati ovakav je sat zanimljiv kao kolaž različitih aktivnosti, dok se ne vješti čitači na ovaj način mogu dobiti smjernice koje će im olakšati čitanje i uvesti ih u svijet čitanja iz užitka.

Glazbena kultura

Učenicima je ponuđeno slušanje skladbe Somewhere over the rainbow raznih izvođača. Pogledali su isječak iz filma „Čarobnjak iz Oza“ gdje pjesmu izvodi Judy Garland. Učenici utvrđuju kakav je ugođaj i tempo pjesme. Otkrivaju izvodilački sastav – orkestar i solo ženski glas.

Hrvatski jezik i interpretacija lektire

Učenici slušaju interpretativno čitanje prvog poglavlja, a zatim prepričavaju poslušani tekst. Odgovaraju na pitanja, ispisuju nepoznate riječi i uočavaju po čemu se dječji roman razlikuje od ostalih vrsta književnih djela. Uz upute istražuju na računalu o životu književnika Franka Lymana Bauma te zapisuju osnovne podatke o njemu.

Nakon pročitanog romana uslijedila je analiza gdje u uvodnom dijelu učenici spajaju rečenice s likom koji ih izgovara. Svaki učenik rješava zadatak prolazeći labirintom.

Dostupno na poveznici: https://wordwall.net/hr/resource/7535874/hrvatski-jezik/%c4%8darobnjak-iz-oza-izreke

Izdvajaju temu književnoga teksta, prepoznaju redoslijed događaja, povezuju likove s mjestom i vremenom radnje te ih opisuju prema izgledu, ponašanju i govoru. Utvrđivanje naučenog je provedeno uz pomoć digitalnog alata Wordwall. Učenici odgovaraju na pitanja pokrećući digitalni kotač koji se zaustavlja na nasumičnim pitanjima.

Dostupno na poveznici: https://wordwall.net/resource/7525087/%c4%8darobnjak-iz-oza-l-fbaum

Stvaralački dio

Učenici zamišljaju jedan lik iz romana i osmisle njegov opis. Opis zapisuju kratkom rečenicom, poput zagonetke. Zagonetku čitaju naglas, a drugi učenici pogađaju koji lik je opisan.

Velik sam i lijep. U nevolji pomažem svojim prijateljima iako sam jako plašljiv. (lav)

Dodatni zadatakSlika 1

Učenici flomasterima na kartonu slikaju događaj ili lik koji ih se dojmio te sliku sijeku na dijelove kako bi napravili slagalicu.

Planiranje vlastitog učenja

Slika 2Napravljen je plakat i postavljen u učionicu pomoću kojega su učenici mogli pratiti tempo čitanja. Svaki učenik je napisao inicijale na jedan geometrijski lik. Po stazi od žute opeke pomicali su svoj znak. Cilj je bio doći do Smaragdnog grada – kraja knjige. Opeke su bile označene brojevima, a svaki broj je predstavljao podnaslove priča. Na pojedinim opekama kao mamac ili poticaj za čitanje su se nalazile slike predmeta koji se spominju u priči (slama, zelene naočale, poklopac limenke).

Tjelesna i zdravstvena kultura

Zagrijavanje je provedeno oponašanjem kretanja poput likova iz romana (Lav, Limeni, Strašilo ili Dorothy). Zatim učenici samostalno osmišljavaju i uvježbavaju koreografiju na skladbu iz mjuzikla Somewhere over the rainbow.

Likovna kultura

Slika 3Kao poticaj likovnom stvaralaštvu korišten je isječak iz mjuzikla Wizard of Oz. Od didaktički neoblikovanih materijala (kutije za ciple, kutije od čaja, konac) izrađuju panoramske kutije. Režu ih, spajaju i lijepe ljepljivom trakom. Motiv koji izrađuju biraju prema dogovoru. Koristili su kolaž papir, ljepilo, škare, plastelin, flomastere i dr.

Matematika

Učenici rješavaju jednostavne problemske zadatke zbrajanja i oduzimanja u kojima se spominju likovi i događaji iz dječjeg romana.

Vrednovanje

Učenici vode dnevnik čitanja koji ne podliježe sumativnom vrednovanju, ali se ishod prati uvažavajući učenikovu samostalnost i mogućnosti. Ishodom se ostvaruju međupredmetne teme Osobni i socijalni razvoj, Učiti kako učiti, Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije. Sumativno je vrednovan ispit čitanja s razumijevanjem te panoramska kutija.

Zaključak

Učenici su obradu ove lektire ocijenili kao najzanimljiviju i došli do zaključka da je bilo potrebno puno pripreme za aktivnosti. Izazov učiteljicama i stručnim suradnicima je dopunjavanje ovog primjera obrade novim materijalima i aktivnostima, ovisno o sposobnostima koje će imati učenici. Cilj je bio upravo to: ponuditi doživljaj književnog djela koje će učenici pamtiti te potaknuti čitanje iz užitka.

Literatura

  1. Kurtak, Marica (2017.), Vizualni predložak u obradi lektirnih djela, Školska knjiga, Zagreb
  2. Visinko, Karol (2014.), Čitanje: poučavanje i učenje, Školska knjiga, Zagreb
  3. Češi, Marijana, Đurđica Ivančić (2019.), Izazovi i umijeća učenja i poučavanja: hrvatski jezik i inkluzivni pristup, Ljevak, Zagreb
  4. Mesić, Ana (2007.), Projekt u predmetnoj nastavi s polazištem u nastavi hrvatskog jezika, Školska knjiga, Zagreb
  5. Peti-Stantić, Anita (2019.), Čitanjem do sporazumijevanja. Ljevak, Zagreb
  6. Lučić-Mumlek, Kata (2004.). Lektira u razrednoj nastavi – metodički priručnik. Školska knjiga, Zagreb
  7. URL: http://mzos.hr/datoteke/1-Predmetni_kurikulum-Hrvatski_jezik.pdf (13.01.2021)

[1] Lučić-Mumlek, Kata. Lektira u razrednoj nastavi – metodički priručnik. Zagreb: Školska knjiga, 2004. str. 31.
[2] Kurtak, Marica. (2017.) Vizualni predložak u obradi lektirnih djela. Školska knjiga, Zagreb.
[3] predložak je preuzet iz dječjeg časopisa SMIB

Omiljenost nastavnog predmeta Društvo

tina_rezar

Tina Rezar

Predmet Društvo jedan je od nastavnih predmeta u 4. i 5. razredu devetogodišnje osnovne škole. Moj cilj i problem bio je saznati što se učenicima u predmetu Društvo sviđa, a što ne; koje im se teme sviđaju, koje nastavne metode su im draže od drugih i koja nastavna pomagala najradije koriste. Na nastavi predmeta Društvo su učenici pokazali zanimanje za različite nastavne sadržaje, metode, načine rada i nastavna pomagala. Na rezultate snažno utječu motivacija, poznavanje i omiljenost teme, kao i vrijeme koje je prošlo od obrade nastavnog gradiva.

Ključne riječi: nastavni predmet Društvo, motivacija, teme učenja, metode učenja, oblici učenja, nastavna pomagala.

Uvod

Slovenski školski predmet Društvo sličan je hrvatskom predmetu Priroda i društvo.

Društvo nas okružuje od rođenja nadalje, iako toga često nismo svjesni. Živimo u obitelji, imamo susjede, prijatelje, živimo na području koje ima svoju povijest, geografska obilježja…

Na nastavi Društva učenici 4. razreda devetogodišnje slovenske osnovne škole obrađuju teme: ja u zajednici, obitelj, prava djeteta, prostorna orijentacija, zavičaj i okolina te tragovi prošlosti; u 5. razredu nastavno gradivo uključuje: sudjelovanje, društvena pitanja, prostornu orijentaciju i kartografiju, Slovenija – položaj i značajke, povijesni razvoj i država Slovenija. (Potočnik, 2010)

Prilikom istraživanja kao tehniku prikupljanja podataka koristila sam upitnik. Pripremila sam upitnik, jer me je zanimalo koja je tema Društva učenicima najprivlačnija u 4., a koja u 5. razredu, koje im se metode i načini rada najviše sviđaju, s kojim nastavnim pomagalima najradije uče na nastavi Društva, kako se odvija nastava Društva i na koju bi temu učenici voljeli napraviti plakat ili referat. (Potočnik, 2010)

U istraživanju je sudjelovalo 134 učenika petih razreda iz četiri slovenske osnovne škole. Prikupila sam roditeljske pristanke i ispunjene upitnike. Nezavisne varijable uzorka opažanja su: starost učenika (10,11 godina), razred (svi pohađaju 5. razred), vrijeme ispunjavanja upitnika … (Potočnik, 2010)

Rezultati

Teme iz društvenih nauka

U 4. razredu učenicima se najviše sviđa tema zavičaj (prosječna ocjena 3,91 na ljestvici od 1 do 5), a ne sviđaju im se teme prostorne orijentacija i kartografija, vrste obitelji, odnosno promjene v obiteljskom životu (prosječna ocjena 3,05).

Tema koja je najdraža učenicima 5. razreda je Slovenci po svijetu (prosječna ocjena 3,92). Najmanje omiljene teme su društveno uređenje (prosječna ocjena 3,30) i naselja su različita (prosječna ocjena 3,31).

Rezultati upitnika pokazali su da se učenicima unutar predmeta Društvo u 4. razredu najviše sviđa tema zavičaj, a u 5. razredu Slovenci po svijetu. (Potočnik, 2010)

Nastavne metode, oblici nastave i nastavna sredstva

Učenicima se na nastavi Društva najviše svidjelo gledanje video zapisa, odnosno rad s filmom (51,5 %), slijedi izvođenje eksperimenata (45,5 %) i nastava izvan učionice (39,6 %). Najmanje im se sviđaju sljedeće metode, odnosno načini rada: rješavanje problema (3,0 %), rješavanje zadataka u radnoj bilježnici (7,5 %) i promatranje fotografija (16,4 %).

Učenici koji su sudjelovali u istraživanju, na nastavi Društva najradije rade sami i nešto manje u frontalnoj grupi. Na treće su mjesto uvrstili rad u grupama, a na četvrto rad u paru.

Učenici na nastavi Društva najradije rade sa zemljopisnom kartom (46,3 %), slijedi računalo (41,0 %), udžbenik (38,8 %) i starinski predmeti (35,1 %).

Rezultati upitnika su pokazali, da se od metoda nastave učenicima najviše sviđa gledanje video zapisa, od oblika nastave individualni oblik, a od nastavnih sredstava rad sa zemljopisnom kartom. (Potočnik, 2010)

Tijek prosječnog nastavnog sata Društva

Prema mišljenu učenika, u uvodnom dijelu prevladava objašnjavanje (50 %), slijedi provjera znanja (36,6 %), dok je na trećem mjestu razgovor (31,3 %).

U središnjem dijelu nastavnog sata najčešće prevladava rad u skupinama (50,8 %), slijedi čitanje iz udžbenika ili radne bilježnice (44,8 %), dok je na trećem mjestu rješavanje radnih listova (38,1 %).

U završnom dijelu sata učenici najčešće navode provjeru znanja (33,6 %), na drugom mjestu je rješavanje radnog lista (28,4 %), slijedi čitanje udžbenika ili radne bilježnice (15,7 %), a zatim didaktička igra i razgovor (pojedinačno 11,9 %).

Među školama koje su sudjelovale u istraživanu postoje razlike. Za uvodni dio nastavnog sata, učenici su na prva tri mjesta u različitim kombinacijama navodili iste aktivnosti (objašnjavanje, razgovor, provjera znanja, čitanje udžbenika ili radne bilježnice). Za središnji dio nastavnog sata, samo se jednom pojavljuje razgovor, dva puta objašnjavanje, dok se ostale aktivnosti ponavljaju (rad u grupama, čitanje udžbenika ili radne bilježnice, rješavanje radnih listova). Za završni dio nastavnog sata, na prva se tri mjesta po učestalosti pojavljuju didaktička igra, razgovor i misaona karta, dok se ostale aktivnosti ponavljaju (rješavanje radnih listova, provjera znanja, čitanje udžbenika ili radne bilježnice).

Pomoću upitnika sam zaključila, da u uvodnom dijelu nastavnog sata Društvo prevladava objašnjavanje, u središnjem dijelu rad u skupinama, a u zaključnom dijelu provjera stečenog znanja. (Potočnik, 2010)

Plakat, referat

Po ovom se pitanju većina učenika odlučila, da bi referat i plakat napravili na temu povijesti ili Slovenije (obje po 26,9 %). Pod povijesne teme uvrštavamo slovensku povijest, povijest, Turke, Rimljane, Celjske grofove i vremensku crtu, dok pod geografske uvrštavamo panonski svijet, Sloveniju, dinarski svijet, kraš i primorski svijet. Prema rezultatima, 54 (40,3 %) učenika se odlučilo napraviti plakat ili referat iz povijesne, a 42 (31,3 %) iz geografske teme. Omiljena tema za referat ili plakat je Slovenci po svijetu (7,5 %), dok 3,7 % učenika nije željelo napraviti referat iz ponuđenih društvenih tema. Učenici su ponudili zanimljive odgovore, tj. teme povezane s okolišem i zavičaju kojem žive. Navedeno ukazuje na njihovo zanimanje za nastavu Društva. Zanimljivo je da učenike zanimaju teme kojih u planu nastave Društva nema, pa bi razlog za zanimanje o tim temama mogli biti njihovi roditelji, popularno-znanstvene i obrazovne emisije, različiti časopisi i dr. (Potočnik, 2010)

Zaključak

Za uspješnu nastavu potrebna je motivacija. Bez vanjske ne postoji ni unutarnja motivacija. Vanjsku motivaciju povećavaju različite metode i oblici nastave te nastavna sredstva, koje učitelj koristi u nastavnom procesu. Upotreba različitih metoda, oblika i nastavnih sredstava ovisna je o starosti učenika, njihove emocionalne zrelosti, nastavnog predmeta i ciljeva pojedinog nastavnog sata.

Analiza upitnika je pokazala da se predmet Društvo učenicima sviđa, zato jer su zadovoljni temema koje se obrađuju u sklopu predmeta u 5. razredu, te nešto manje s temama u 4. razredu. Interes i motivacija za nastavu iz predmeta Društvo bila bi još veća kada bi se veći broj aktivnosti temeljio na praktičnom radu (npr. ekskurzije, koje su teže izvedive zbog nedostatka financijskih sredstava).

Pri nastavi predmeta Društvo (a to vrijedi i za ostale predmete), najvažnija je upotreba različitih i prikladnih nastavnih sredstava, oblika i metoda nastave, koje su u skladu s nastavnim sadržajem i učenicima.

Veoma je važan i odnos učitelja do predmeta koji predaje; ukoliko je njegov način podučavanja prijatan i zanimljiv, ako potiče učenika na istraživanje i eksperimentiranje, tada zasigurno snažno potiče motivaciju, što je jamac uspjeha.

Literatura

  1. Blažič, M. (2003). Didaktika: monografija. Novo mesto: Visokošolsko središče, Inštitut za raziskovalno in razvojno delo.
  2. Budnar M., Kerin M., Umek M., Raztresen M., Mirt G. (2011). Učni načrt Družba. Program osnovna šola. Ljubljana: Ministrstvo RS za šolstvo in šport, Zavod RS za šolstvo.
  3. Marentič Požarnik, B. (2008). Psihologija učenja in pouka. Ljubljana: DZS.
  4. Pečjak, V. (1977). Poti do znanja. Metode uspešnega učenja. Ljubljana: Tiskarna Tone Tomšič.
  5. Potočnik T. (2010). Kaj je učencem všeč pri predmetu družba in česa ne marajo. Ljubljana: Pedagoška fakulteta.

Motivacija učenika tijekom pandemije

tina_ceh

Tina Čeh

Sažetak

Tijekom epidemije koja nas je zadesila u ožujku 2020. naučili smo mnogo o svojim sposobnostima, o odnosima, načinu života i drugačijem načinu poučavanja. Morali smo naučiti koristiti se informatičkom tehnologijom na način koji nam do sada nije bio potreban. U nastavi na daljinu bili smo suočeni s izazovom kako učenicima prenijeti znanje kako bi ono bilo razumljivo, jer učenici su na raspolaganju imali samo računala. Istodobno smo morali održavati osobni kontakt s učenicima.

Ključne riječi: epidemija, nastava na daljinu, motivacija.

Uvod

U ožujku 2020. izbila je opća epidemija. Kao i drugdje, rad u školstvu odvijao se od kuće. To se dogodilo gotovo preko noći i svi smo se s ovim iskustvom susreli prvi put. Učitelji, roditelji kod kuće i, naravno, učenici suočili su se s velikim problemima. Bilo je potrebno uspostaviti cijeli računalni sustav i pronaći načine kako najbolje predočiti nastavne sadržaje i predati znanje učenicima. Sve smo to morali ponovno proći u drugom valu zatvaranja države. Učitelji su tada već znali kako se nositi s određenim poteškoćama i nastava se odvijala nesmetano. Međutim, u radu učenika počelo je dolaziti do teškoća koje su se sastojale od gubitka motivacije za rad i smanjenja produktivnosti. Tada smo se kao učitelji počeli posvećivati pitanju kako učenike što bolje motivirati na rad.

S jednakim problemima susreli smo se i prilikom provođenja dodatne stručne pomoći. Dodatna stručna pomoć odvijala se prema utvrđenom rasporedu. Svaki nastavni sat bio je održan putem videokonferencije. Samo sam tako učeniku mogla najbolje pojasniti nastavne sadržaje. Svaki put pregledali bismo gradivo i rješavali zadatke. Tako je jedino bilo moguće održati osobni kontakt s učenikom. Djeca s posebnim potrebama također su počela gubiti motivaciju za rad. Primijetila sam da su prisustvovala videokonferencijama, ali nisu obavljala zadatke koje su im zadali učitelji.

Učenje

Učenje je, poput svakog posla, nešto što svaki pojedinac mora naučiti. Kao što postolar mora naučiti izrađivati cipele, krojačica šivati odjeću, a zidar graditi kuće, tako svaki učenik mora naučiti kako učiti. To čini učenje lakšim, zanimljivijim i ugodnijim, a prije svega učinkovitijim. Na sam proces učenja utječu različiti čimbenici kao što su djetetova tjelesna i psihička dobrobit, mentalne sposobnosti i zdravlje, radni uvjeti u kojima dijete uči, motivacija, metode učenja, tehnike učenja, radne navike, vrijeme za učenje i sl.

Međutim, uspješno učenje i stvaranje radnih navika dijete ne može postići bez motivacije i radosti prema učenju.

Motivacija

Motivacija je želja da nešto učinimo. Uključuje biološke, psihološke, emocionalne i kognitivne sile koje pokreću određenu aktivnost. Motivaciju predstavljaju pojedinačni motivi. To su želje i potrebe koje diktiraju i objašnjavaju naše postupke. Motivi nam daju poticaj da učinimo ono što smo zamislili.

Sve ono što nas motivira izaziva u nama pozitivne osjećaje. Kada smo motivirani, čini nam se da bismo mogli „pomaknuti planine”, nestrpljivi smo postići ono što smo zacrtali, a zadatke obavljamo lakše.

Motivacija je usko povezana s učenjem. Motivacija je ključna za učenje. Gdje nema motivacije za učenje, nema ni učenja. Motivirani učenici pokazuju interes za aktivnosti, marljivo rade, osjećaju se samouvjereno, ustraju u zadacima i dobro napreduju.

Promatramo li motivaciju iz stajališta učitelja, možemo zaključiti da bi upravo učitelj kod učenika što češće trebao razviti motivaciju (unutarnju ili vanjsku), interes i entuzijazam, ne samo za školske predmete, nego i za širi krug aktivnosti, za život.

Nažalost, mnogi školski neuspjesi uzrokovani su nedostatkom motivacije. Često se dogodi da se problemi nastavljaju i kod kuće jer uspjeh u školi izostaje. Učenici koji su kritizirani u školi i kod kuće gube povjerenje u sebe. Zato je potrebno prekinuti ovaj začarani krug.

Čimbenici motivacije

Poznajemo unutarnje i vanjske čimbenike motivacije.

Unutarnji čimbenici motivacije: unutarnja motivacija odnosi se na učenje iz radoznalosti.
Ako želimo povećati unutarnju motivaciju, bitno je stvoriti okruženje u kojem će svi učenici imati priliku otkriti da im njihov trud uložen u učenje donosi osjećaj postignuća. Količina vremena i truda koje učenici moraju uložiti kako bi postigli uspjeh razlikuje se od učenika do učenika i svakome je potreban pravi pristup za postignut uspjeh.

Vanjski čimbenici motivacije: stvari su, osobe, događaji i pojave u okruženju. Takvi su čimbenici pohvale i kritike. Pohvala je općenito učinkovitija od kritike.

Dr. Darko Hederih, priznati slovenski psiholog, smatra da i roditelji i učitelji moraju težiti unutarnjoj motivaciji. Međutim, unutarnja se motivacija teško postiže jer proizlazi iz radoznalosti i interesa djeteta samog. Iluzorno je očekivati da će djeca učiti samo zbog unutarnje motivacije, a zadatak je roditelja vješto spojiti unutarnju i vanjsku motivaciju. Najbolji je način objasniti djetetu zašto je nešto za njega važno. Osim nagrade koju obećavamo djetetu za dobru ocjenu, dajemo smisao nastavnom sadržaju. To znači da dijete zna zašto uči. Kako će mu, primjerice, zbrajanje koristiti u svakodnevnim aktivnostima.

Roditelji i učitelji trebaju poticati unutarnju motivaciju kod djeteta imajući optimalna očekivanja, odgovornost prenoseći na samog učenika, dajući mu konkretne odgovore na njegova pitanja, vodeći računa o njegovoj individualnosti itd.

Navika učenja

Navika učenja obuhvaća sve aktivnosti koje olakšavaju učenje. Dobro razvijene radne navike omogućavaju uspješno učenje bez suvišnog napora. Radne navike uvelike su povezane s navikama učenja. Djecu učimo navikama i ona ih usvajaju ponavljanjem i ustrajnošću. Stjecanje navika učenja dugotrajan je proces koji počinje razvijanjem radnih navika te odgovornosti, ustrajnosti i motivacije već u predškolskoj dobi. Dijete mora imati određeno zaduženje/odgovornost kako bi zadovoljilo svoje potrebe i aktivnost/odgovornost kako bi zadovoljilo potrebe obitelji. Ove aktivnosti, osim razvijanja vještina, također potiču društveni i emocionalni razvoj te uče dijete živjeti u zajednici. Na temelju dosadašnjeg iskustva mogu reći da slovenski učenici imaju loše navike učenja. Važan razlog za ovu situaciju neprikladan je način učenja kod kuće.

Većina učenika uči čitajući gradivo i ponavljajući ga nekoliko puta svojim riječima. Čitanje i učenje nastavnog sadržaja napamet nije aktivno učenje. Tako učenik uči u potpunosti bez razumijevanja, a tekst koji ne razumije brzo i zaboravlja. Ovaj je oblik učenja previše pasivan. Takvo je učenje neprirodno, kod učenika izaziva dosadu, pa učenik ubrzo osjeti odbojnost prema ovakvom načinu rada. Osim toga, neučinkovito je jer je više usmjereno na učenje napamet nego na razumijevanje činjenica.

Ako želimo biti uspješni u učenju, način na koji učimo mora biti aktivan. To znači učiti imajući kraj sebe blok ili dodatnu bilježnicu, bojice, flomastere i sl. U aktivnom učenju možemo zapisivati bitne, važne podatke, koristiti se bojama, pisati tekst u obliku umne mape, tražiti asocijacije na pojmove koje trebamo naučiti itd. Ukratko, dijete mora što više istraživati ono što mu najviše odgovara i nudi željene rezultate.

Nastava na daljinu

Nastava na daljinu oblik je nastave u kojoj su učenik i učitelj tijekom nastave fizički i ponekad vremenski razdvojeni. Komunikacija među njima odvija se komunikacijskim, elektroničkim i drugim uređajima.

16. ožujka 2020. zatvorene su sve odgojno-obrazovne ustanove u Sloveniji. U tom takozvanom prvom valu epidemije bolesti Covid-19 škole su oblikovale razne mrežne učionice, načine izobrazbe na daljinu i sl.

U studenom 2020., nakon prvog vala epidemije, uslijedio je drugi val. Odgojno-obrazovne ustanove bile su zatvorene duže vrijeme, a cijeli obrazovni proces, uključujući ocjenjivanje, preselio se na internet.

Dodatna stručna pomoć također je bila organizirana na daljinu. Upravo kao što je u razrednoj nastavi važan stalni svakodnevni kontakt učitelja s učenicima, tako je održavanje kontinuiranog osobnog kontakta jednako važno između defektologa i učenika s teškoćama u učenju. Kao pružatelj dodatne stručne pomoći, nastavu sam vodila putem videokonferencije.

Nastava se odvijala prema unaprijed dogovorenom rasporedu s učenikom. Bila sam u redovitom kontaktu s učiteljima jer smo jedino tako mogli učeniku optimalno ponuditi nastavni sadržaj kako bi ga razumio. Nastavni sat specijalne pedagogije sastojao se od triju dijelova. U prvom dijelu razgovarala sam s učenicima o temi koju su sami odabrali. Imali su mnogo pitanja o školi, govoreći da im nedostaje škola, da im nedostaju drugi učenici i učitelji te da im je teško kada sami moraju obraditi sav nastavni sadržaj. U drugom dijelu sata dodatne pomoći pregledali smo tekuće nastavne sadržaje i sadržaje koji su im stvarali probleme. U trećem dijelu, ako smo imali vremena, malo smo više razgovarali (stariji učenici), a mlađi su učenici pokazali zanimljivosti iz svoje sobe, kućne ljubimce i sl.

No, zbog dugotrajnog zatvaranja škola, motivacija u radu kod učenika počela je opadati unatoč stalnom osobnom kontaktu učitelja i učenika. Tada sam na satu dodatne stručne pomoći učenike počela okupljati. Primijetila sam da im je sat postao zanimljiviji jer su mogli razgovarati jedni s drugima, unatoč tome što je razgovor tekao putem videokonferencije. Bilo je više nego očito da učenicima nedostaje društvo vršnjaka.

Literatura

  1. ttps://zastarse.si/otroci/sola/ucenje-ucenja-ali-kako-naj-se-ucim/ (pristupljeno 25. siječnja 2022.).
  2. https://www.brstpsihologija.si/motivacija/ (pristupljeno 25. siječnja 2022.).
  3. https://siol.net/trendi/odnosi/kako-otroka-motivirati-za-ucenje-ni-lahko-je-pa-izvedljivo-51430 (pristupljeno 25. siječnja 2022.).
  4. Černe, Tanja. Kako spodbujamo osvajanje ustreznih učnih navad pri otrocih s specifičnimi učnimi težavami? Svetovalni center za otroke, mladostnike in starše. Ljubljana
  5. https://siol.net/trendi/odnosi/kako-otroka-motivirati-za-ucenje-ni-lahko-je-pa-izvedljivo-51430 (pristupljeno 25. siječnja 2022.).
  6. ttps://www.zrss.si/digitalnaknjiznica/IzobrazevanjeNaDaljavo/12/ (pristupljeno 25. siječnja 2022.).
  7. Radolič, Eva. 2021. Motivacija petošolscev v prvem valu epidemije Covid-19 v primerjavi z motivacijo v šoli. Magistarski rad. Pedagoški fakultet. Maribor.
  8. https://www.zrss.si/digitalnaknjiznica/IzobrazevanjeNaDaljavo/9/#zoom=z (pristupljeno 25. siječnja 2022.).

Dan prirodnih znanosti

o invazivnim stranim vrstama na Škalskom jezeru

ines_pirmansek

Ines Pirmanšek

Sažetak

Dani znanosti su oblik rada u učionici koji omogućavaju učenicima produbljivanje i proširivanje znanja o prirodnim sadržajima kroz razne aktivnosti. Znanstveni sadržaj važan je sastojak svakodnevnog života. Priroda je temelj ljudskog opstanka, te je važno znati za održivost suživota i djelovanje u korist prirode. Poznavanje prirodnih znanosti temelj je za bolji ekonomski uspjeh, čemu svi težimo. Zadatak učitelja je nadahnuti učenike za sadržaje znanosti, a kroz sadržaje dana znanosti, ti se interesi učenika produbljuju. Učenici motivirani učenjem brže pamte sadržaj, uče sa zadovoljstvom i postižu bolje rezultate. Zbog toga dane znanosti treba dobro planirati, jer u protivnom možemo postići još manje interesa.

Ključne riječi: dan znanosti, invazivne strane vrste, istraživačko učenje, motivacija

1. Uvod

Dani znanosti u srednjoškolskim programima su dio aktivnosti od interesa, a broj sati određuje se obrazovnim programom. Učitelju je omogućeno da odabere tematsko područje koje treba konsolidirati i nadograditi, sadržaj se može samostalno odraditi kao znanstveni dan ili se može isprepletati s drugim podclip_image002ručjima tijekom projektnih dana i stručnih ekskurzija. Uključivanje znanstvenih sadržaja u projektne dane zahtijeva timski rad nastavnika, a istodobno studenti razvijaju vještine povezivanja znanja iz različitih područja.

Slika 11 Rješavanje radnog lista pod vodstvom učitelja (osobna arhiva)

2. Dan prirodnih znanosti o invazivnim stranim vrstama na Škalskom jezeru

Prirodoslovne sadržaje o prepoznavanju invazivnih stranih vrsta na terenu uključujem u programe srednjeg strukovnog i srednjeg strukovnog obrazovanja iz predmeta prirodnih znanosti i biologije. Pitanje invazivnih vrsta uvrštavam u sadržaje Ekosistema i zaštite okoliša, klimatske promjene i čovjeka.

Umjetni ekosustav, Škalsko jezero, stvoren uslijed vađenja ugljena u Šaleškoj dolini, idealan je prostor za učenje i prepoznavanje invazivnih vrsta na terenu. Vodeni okoliš dodatno potiče širenje ovih vrsta. Dane znanosti provodimo tijekom vegetacije biljaka u proljetnim i jesenskim mjesecima. Metodom promatranja i istraživanja studentima objašnjavaclip_image004m utjecaj invazivnih stranih vrsta na određeni ekosustav. Studenti rješavaju radni list u odabranim točkama na putu učenja.

Slika 2. Dan prirodnih znanosti u proljeće 2021. uz Škalsko jezero (osobna arhiva)

clip_image006Studenti su uključeni u cijelosti u integrirani proces učenja, jer učenje s otkrivanjem i istraživačko učenje vrlo su dobri oblici stjecanja novih znanja.

Slika 3. Prepoznavanje japanskog dresnika na livadi uz jezero Skal (osobna arhiva))

3. Zaključak

Čovjek se sve više otuđuje od prirode. Da bi nam priroda opet bila blizu, moramo početi razvijati već kod djece tijekom šetnji prirodom s njihovim roditeljima ili bakama i djedovima, na prvom mikroskopu, uz poklon knjige o životinjama ili dok gledamo popularne znanstvene emisije. U svim spomenutim slučajevima susrećemo se s praktičnim radom u znanosti. Važno je da učenici s pruženim sadržajem formiraju pozitivan stav prema prirodi, posebno da im se omogući stjecanja iskustva u prirodi.

Biti s prirodom,
gledati je i razgovarati s njom je stvarna sreća.
Lev Nikolajevič Tolstoj

4. Literatura

  1. Skupina autora. Terenski vodič za prepoznavanje tuđih vrsta u šumama.
  2. Ljubljana: Založba Silva Slovenica, Gozdarski inštitut Slovenije. 2019
  3. Skupina autora. Iskustveno učenje. Ljubljana: Založba Emka. 2019
  4. SMOLE DJORDJEVIĆ, Maja. Održivi razvoj s odabranim poglavljima iz biologije. Ljubljana: Zavod IRC. 2010

Obiteljsko čitanje

daniela_calusic

Daniela Čalušić

Sažetak

Svi se rado prisjetimo kako su nam mama ili baka, možda sestra ili brat čitali bajku koju smo toliko voljeli pa smo ju željeli slušati stalno ispočetka? Bajke su vrlo korisne za djecu i njihov razvoj.

Obitelj ima značajan utjecaj na razvoj djetetove pismenosti. „Stručnjaci danas posebno ističu važan utjecaj obiteljskoga okruženja na razvoj individualne pismenosti: djeca koja su dobila više poticaja na polju pismenosti u kućnom okruženju uspješnija su u opismenjavanju i učenju.“ (L. Knaflič, 2009., str. 5). U nižim razredima osnovne škole čitanje i pripovijedanje vrlo su važni. Primijetila sam kod djece koja nauče čitati, kako njihovi roditelji više ne sudjeluju u zajedničkom čitanju. U ovom radu predstavljam načine motiviranja obiteljskog čitanja.

Ključne riječi: obiteljsko čitanje, motivacija, slikovnice.

Uvod

“Ako želite imati pametnu djecu, ispričajte im bajke. Ako želite imati još pametniju djecu, ispričajte im još više bajki “(A. Einstein).

M. Grginič (2006) piše, da bi se čitanje naglas djeci trebalo odvijati od rođenja i trajati do djetetove osam godina, čak i kad već nekoliko godina samostalno čita (L. M. Morrow, 2001; u Grginič, 2006).

Škola igra važnu ulogu u razvijanju motivacije za čitanje, ali dijeli je i s roditeljima i drugim čimbenicima (knjižnica, vršnjaci). Zahvaljujući roditeljima djeca se upoznaju sa svojim prvim knjigama (S. Pečjak, N. Bucik, A. Gradišar, C. Peklaj, 2006).

Mlađoj djeci trebali bi čitati roditelji, bake i djedovi, braća i sestre. L. M. Morrow (2001., u Grginič, 2006.) podsjeća, kako bi čitanje trebalo postati običaj u isto vrijeme i na istom mjestu svaki dan, po mogućnosti navečer. Vrijeme prije spavanja je odgovarajuće za cijelu obitelj. Roditelji i djeca se smiruju, uspostavljaju redovito čitanje, naviku koja dugoročno utječe na dječje čitanje, jer navečer samostalno posegnu za knjigom. Roditelji moraju prihvatiti i ohrabriti dijete kao aktivnog člana obiteljskog čitanja, prihvatiti njegove komentare i pitanja, povezujući ih sa stvarnim iskustvima kad god je to moguće.

Priče pričamo svaki dan. Slušajući dijete uči, pripovijeda što se dogodilo, kome, kako, gdje. Kad pripovijeda o sebi nauči organizirati svoje misli odvajajući važno od beznačajnog. Shvaća da može pričati priče na različite načine. Čitanje je važno. Uvijek se čitalo djeci, a to je provjeren i učinkovit način prenošenja kulture, društvenih i ljudskih vrijednosti na mlade. Priča privlači djetetovu pažnju i održava znatiželju. Dijete želi slušati priče koje voli. Odrasli izvještavaju kako su naučili čitati i pisati kad su u ranom djetinjstvu iznova slušali priče. (Knaflič, 2009.)

Motivacija za čitanje

Slovenski istraživači S. Pečjak i A. Gradišar (2012) definirali su motivaciju za čitanje: „Motivacija za čitanje shvaća se kao sinonim za različite motivacijske čimbenike koji osobu potiču na čitanje, daju smisao procesu čitanja i tako pomažu pojedincu da ustraje u cilju i želji za ponavljanjem čitalačkog iskustva (da bi se ponovno doživjelo).“ (str. 71)

Obiteljsko čitanje

Stručnjaci potvrđuju da čitanje utječe na razvoj moždanih stanica, potiče kognitivni i emocionalni razvoj djece. Djeca koja odrastaju gledajući televiziju ne razvijaju jezične vještine kao što bi to učinila s čitanjem. Za to vrijeme između roditelja i djece pletu se emocionalne veze koje su važne za čitav život. Roditelji i obitelj igraju važnu ulogu jer ovo razdoblje karakterizira naglasak na iskustvenim aktivnostima koje doprinose razvoju pismenosti. Uz to oni imaju moć povezivanja djetetovih interesa u zajedničkome čitanju. Ako dijete voli plesati, u knjižnici možemo posuditi knjigu o plesu i ako je ikako moguće, biramo različite žanrove. Istraživanje je također pokazalo da su čitanje i pisanje povezani s djetetovim razvojem i to je složen proces učenja. Učenje čitanja i pisanja lakše je s dobrim poznavanjem jezika čemu pomažu čitanje i pripovijedanje odraslih, kao i razgovor o pročitanomu. Dijete proširuje rječnik, svoje horizonte te povećava interes za slušanje. (L. Knaflič, 2009.)

Svakodnevno se susrećemo s raznim oblicima tiskanoga materijala. Većina djece upoznaje se s raznim oblicima tiska prije polaska u školu i stječe neko iskustvo u opismenjavanju. Dok gledaju televiziju, djeca se susreću sa slovima na ekranu te dok čitaju oglase, novine i časopise koje dobivaju u kućnom poštanskom sandučiću. Obiteljske proslave pozivaju nas da napišemo pozivnice, čestitke, popis gostiju, itd. Kućanski poslovi poput kuhanja, kupovine, hobija prikladne su prilike za učenje o korištenju pismenosti. Sada su u mnogim obiteljima roditelji radili od kuće, a dijete je imalo priliku promatrati njihov rad pomoću računala, pisati izvještaje, račune. Dakle, djeca stječu iskustvo da čitanje i pisanje nisu povezani samo s učenjem, nego da je pismenost važna i za život. (L. Knaflič, 2009.)

Obiteljsko čitanje mora se nastaviti razvijati i kad je dijete već postalo samostalni čitatelj. Roditelji bi trebali poticati čitanje, razgovarati o pročitanom. U tom razdoblju roditelji utječu na daljnje čitanje djece

U predškolskom su razdoblju slikovnice najprikladnije za čitanje i pripovijedanje.

Kako prepoznajemo dobru slikovnicu?

  • Ilustracije trebaju biti dovoljno bogate i detaljne kako bi priča mogla proizaći iz razgovora s djetetom.
  • Teksta je malo (samo rečenica ili dvije po stranici).
  • Tekst treba biti predvidljiv kroz ritam, rimu kako bi se djetetu olakšalo samostalno „čitanje“.
  • Priča mora privući i odrasle i djecu.
  • Sadržaj treba biti za djecu i o djeci tako da se mogu prepoznati.
  • Izdržljiva knjiga koja podnosi grubo rukovanje (šivane knjige). (P. Kropp, 2000.)

Savjeti dobre knjige za početnike čitanja

– Jednostavan rječnik

Metoda pet prstiju (Košak Babuder, 2011):

  • Odaberite knjigu koja vam se sviđa.
  • Otvorite je u sredini.
  • Pokušajte pronaći stranicu bez ilustracija ili slika.
  • Počnite čitati s vrha. Nastavite čitati dok ne dođete do riječi koju znate.
  • Stavite mali prst na nepoznatu riječ.
  • Nastavite čitati. Svaki put kad naiđete na riječ koju ne znate, stavite sljedeći prst na nju.
  • Ako vam ponestane prstiju prije nego što dođete do kraja stranice, knjigu je previše teško samostalno pročitati.
  • Ako niste koristili nijedan prst, knjiga vam je vjerojatno prelaka.
  • Ako ste potrošili manje od pet ili više od jednog ili dva prsta čitajući cijelu stranicu, knjiga je prikladna za vas.

– Ne previše teksta.
– Ilustracije bi trebale biti dio priče.
– Slova bi trebala biti relativno velika.
– Tekst bi trebao biti predvidljiv, ali ne toliko da bi bio dosadan. (P. Kropp, 2000.)

Primjeri dobre prakse

Adventske bajke

Iščekivanje božićnih blagdana za mene je posebno i emocionalno vrijeme. Djeca se također jako raduju božićnim blagdanima i čaroliji koju im možemo dočarati. Svake godine u prosincu učenicima pročitam više bajki, nego inače i odmah ujutro počinjemo čitati bajke uz svijeće. Ove godine zbog epidemije i školovanja na daljinu to nismo uspjeli, ali svakodnevno sam im snimala čitanje bajki i slala ih. Bilo je to adventsko vrijeme priča. Priče su mogli slušati sami ili s nekim od članova svoje obitelji. Svidjele su im se snimljene bajke o kojima smo kasnije razgovarali na videokonferenciji.

Dnevnik čitanja

Početkom školske godine učenicima sam podijelila dnevnike čitanja. Učenici čitaju najmanje 10 minuta dnevno, s roditeljima ili sami.

Čak i tijekom kućnog obrazovanja, učenici su nastavili čitati i prikupljati potpise za svaki pročitani dan. Kad su stigli do cilja, poslala sam im poštom bojanku sa čestitkom.

Čitanje bajki putem mrežne učionice

S učenicima smo čitali bajke putem mrežnih učionica. Tako smo započeli svaki tjedan. Dok smo čitali bajke u našem je društvu uvijek bio plavi medvjedić. Tog medvedića bi učenici u vrijeme bez epidemije nosili kući. Sa njim bi proveli nekoliko dana, čitali mu bajke i zapisivali ​​svoje pustolovine.

Suradnja s knjižničarom

Vrijedno je surađivati ​​s našim knjižničarima. Naša se knjižničarka rado odazvala suradnji i u više je navrata pripremila priču za učenike. Priča je bila tematski povezana s temom učenja o kojoj smo razgovarali tog tjedna. Budući da smo na satu likovne kulture imali zadatak izraditi hranilicu za ptice od otpadnoga materijala, naša je knjižničarka pripremila bajku Brin i kućica za ptice. Osim bajke, učenicima je predstavila i stručnu literaturu o pticama te im snimila kako kako izraditi kućicu od otpadnoga materijala. Učenici su napravili vrlo lijepe proizvode.

Bralna značka

U Sloveniji postoji projekt koji se zove Bralna značka. To je slobodna aktivnost za promicanje čitanja. Kroz videokonferencije nastavili smo pripovijedati i recitirati pjesme. Učenici knjigu ili pjesmu pročitaju sami ili uz pomoć roditelja i kasnije pripovijedaju i tako se mogao nastaviti taj projekt

Roditeljski sastanak

Suradnja s roditeljima je vrlo važna. Roditelji često trebaju smjernice o tome kako pomoći svojoj djeci tijekom opismenjavanja, posebno tijekom školovanja od kuće. Roditeljski sastanak posvetila sam čitanju i pisanju. Na taj sam način mogla naglasiti važnost čitanja i pisanja čak i dok su kod kuće.

Zaključak

Tijekom školovanja na daljinu svoju radost čitanja podijelila sam s učenicima. U ovo doba oluje učenici su mogli pronaći mir dok su slušali bajke. Budući da su razlike tako velike, ponegdje je čitanje rutina, dok u drugim obiteljima nema mjesta za čitanje. Mislim da je većina roditelja danas svjesna važnosti čitanja za svoju djecu. Zajedničko čitanje ili pripovijedanje prilika je da budemo zajedno s djetetom i da se zajedno dobro zabavimo.

Literatura

  1. Grginič, M. (2008). Vsak po svoji poti do pismenosti. Mengeš. Izolit.
  2. Grginič, M. (2006). Družinska pismenost. Domžale: Izolit.
  3. Bucik N., Grosman M., Kovač P., Štefan A., Marjanovič Umek L., Zupančič M., Knaflič L., …, T. Pogačar (2003). Beremo skupaj: priročnik za spodbujanje branja. Ljubljana. Mladinska knjiga.
  4. Jamnik T. (1998). Knjižna vzgoja. Ljubljana. Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
  5. Knaflič L., Bucik N., Lukan M., Štefan A., Mlakar I., Svetina P., …, Jelenc Krašovec S. (2009). Branje za znanje in branje za zabavo. Priročnik za spodbujanje družinske pismenosti. Ljubljana. Andragoški center Slovenije.
  6. Kropp P. (2000). Vzgajanje bralca. Tržič. Učila.
  7. Pečjak, S., Gradišar A. (2012). Bralne učne strategije. Ljubljana. Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
  8. Pečjak, S., Bucik N., Gradišar A., Peklaj C. (2006). Bralna motivacija v šoli: merjenje in razvijanje. Ljubljana. Zavod Republike Slovenije za šolstvo.

Online nastava u likovnom

Rad s učenicima s posebnim potrebama

ela_leskovsek

Ela Leskovšek

Sažetak

Umjetničko izražavanje može imati i terapeutski učinak tijekom rada od kuće i nedostatka društva, jer učenici mogu izraziti svoje osjećaje kroz kreativni proces. Takvo stvaranje također djeluje opuštajuće, jer se razlikuje od učenja drugih predmeta. Uz to, roditelji dobivaju uvid u djetetov rad i mogućnost veće povezanosti s njim. Učenici s posebnim potrebama imaju više motoričkih problema, pa je roditeljska pomoć bila dobrodošla. To im je predstavljalo teret, pa je bilo potrebno predati zadatke koji su bili dovoljno jednostavni da su ih čak i učenici s većim poteškoćama mogli ispuniti.

Problemom opadanja motivacije tijekom rada od kuće bavili smo se na razne načine, tijekom praznika dolazili smo izrađivati ​​ukrase i predmete za dom i uz redovite pozitivne povratne informacije.

Posao je rađen s malim setom materijala i pribora, pa smo potaknuli upotrebu svakodnevnih predmeta iz kuće ili prirode. Promijenili smo slijed skupova učenja. U mjesecima prije zatvaranja škola koristili smo složenije tehnike ili materijale koji se ne mogu koristiti kod kuće i trebaju puno čišćenja nakon posla. Za kućne satove ostale su jednostavnije tehnike. Prijenos gradiva i zadatak morali su biti još detaljniji i postupniji nego u učionici.

Ključne riječi: učenje, kreativnost, motivacija, opuštanje, improvizacija.

Uvod

Učenje na daljinu, posebno u osnovnoj školi s nižim obrazovnim standardom, jedinstveni je izazov za učitelje i učenike. Zapravo smo očekivali dolazak drugog vala epidemije, pa su početkom godine razrednici e-mailom otvorili školske račune Arnes za sve učenike. Svi su vježbali otvaranje primljenih e-mailova, sastavljanje novih i otvaranje privitaka. Teži je zadatak bio priložiti fotografije radi povratne informacije učiteljima. Studenti su također ukratko upoznati s upotrebom alata Zoom i Viber. Kako sam svoj predmet prilagodila novim uvjetima, donosim u nastavku, kada ću podržati i rezultate aktivnosti učenika od 6. do 9. razreda.

Preuređivanje slijeda skupova učenja

Zbog svega navedenog, također sam morala promijeniti godišnji plan rada i pripremiti sebe i svoje učenike za njega u tehničkom (provedbenom) smislu. Godišnji plan sadrži nekoliko umjetničkih grana. Ovaj put započeli smo školsku godinu sa zahtjevnijim setovima, kako u smislu interpretacije nastavnog materijala, tako i u pogledu provedbe i složenosti materijala i pomagala. I na kraju, ali ne najmanje važno, prvo smo razgovarali o tehnikama koje su manje zahtjevne za rad kod kuće, u kućnim kuhinjama i dječjim sobama zbog zahtjevnijeg čišćenja radnog područja nakon posla.

Kreativnost

Crtanje, slikanje i modeliranje mogu se svjesno koristiti kao mostovi između ljudskog unutarnjeg i vanjskog svijeta (Mees-Christsteller, 1992. u Kustecu, 2017.). Učenici svoj vizualni jezik razvijaju prema svojoj osobnoj i unutarnjoj viziji. Taj razvoj može kočiti obilje motiva i određeni načini izražavanja kojima su učenici izloženi od najranije dobi. Sjetimo se samo utjecaja crtića, bojanki itd. Vrlo rašireni i popularni motivi mogu studentima pružiti (relativni) uspjeh proizvoda, ali od njih zahtijevaju manje mentalne energije, što smanjuje njihovu kreativnost i inhibira razvoj vlastitog umjetničkog izraza.

Već tijekom ljetnih praznika pripremala sam PowerPoint i Word prezentacije za područje crtanja, pisanja i kiparstva. Građu sam uglavnom crpio iz udžbenika većinskih škola i iz kurikuluma za likovnu umjetnost, ali koristila sam ih samo kao osnovu ili orijentaciju. Ovi su programi preteški za naše učenike, ali ni oni za prvu trijadu nisu im prikladni jer su prilagođeni maloj djeci. Morao sam dati materijal kojim sam raspolagao na takav način da je nastava likovne umjetnosti bila prikladna za učenike s prilagođenim programom. U tome sam si pomogao svojim nastavničkim iskustvom u ovoj školi. Znam da upute za lekciju, kao i sam materijal, moraju biti napisane jednostavno i logično, u malom opsegu, nadogradnja osnova postupna je, već raspravljeni sadržaj potrebno je ponoviti nekoliko puta. Ispravno je upotrebljavati tiskana slova i što manje posebnih izraza prilikom pisanja, također može biti korisno za neke riječi upotrijebiti sinonim, poznatiju riječ iz svakodnevnog života.

U razumijevanju zadatka učenici se oslanjaju na nekoliko komunikacijskih kanala odjednom (vid, sluh, riječ, pokret), pa im je uskraćena kombinacija svih ovih metoda na satu od kuće. Stoga su proizvode učinili zanimljivima “na svoj način”, jer nisu mogli kopirati ideje i rješenja od svojih kolega iz razreda. Ako sam studentima dao gotovo potpunu slobodu, neki su se “izgubili”, pa mora postojati neki okvir, ograničenje, smjer. U tom kontekstu studenti zatim izražavaju svoje ideje.

Likovna umjetnost kao terapija

Umjetničko izražavanje može imati i terapeutski učinak tijekom rada od kuće i nedostatka društva, jer učenici mogu izraziti svoje osjećaje kroz kreativni proces. Takvo stvaranje također djeluje opuštajuće, jer se razlikuje od učenja ostalih školskih predmeta.

Čini mi se važnim naglasiti da cilj stvaranja nije savršena umjetnička kreacija, već proces stvaranja koji je usmjeren na osobni rast i samoostvarenje pojedinca. Za dijete je stvaranje igra, a ne zadatak. To znači da dijete opušteno stvara raznim umjetničkim sredstvima, a važnije od konačnog proizvoda su djetetova aktivnost i iskustvo oko nje (Geršak, 2010).

Mislim da nije važan samo rezultat, već i proces rada (izražavanja), pa nisam tražio od učenika da odmah započnu sa zadacima, već da za to odvoje malo vremena. A možda prije odrade i druge, posebno teške zadatke (matematika, slovenski jezik). Kad ovo ostane iza njih, moći će se opuštenije posvetiti umjetničkom stvaranju. Vikendi su također dobrodošli u tom pogledu kada će roditelji (skrbnici, pratitelji, itd.) Imati više vremena za njih. Uz pomoć umjetničkog izraza mogu se između njih dogoditi i različite komunikacije, ili kako kaže Valdes (u Krkoč Lasič, 2014): „umjetnička komunikacija otkriva mnogo više“). Verbalna komunikacija stoga nije jedina i ne nužno najuspješnija.

Materijali i likovna umjetnost

Likovna umjetnost je kreativan rad s umjetničkim materijalima: olovkom i papirom, tintom, bojama, kredom, ugljenom, kolaž-papirom, drvom, metalom, glinom itd. – sa svime što se može koristiti za plastično ili plastično izražavanje (Vogelnik, 2003. u Kustecu, 2017.).

Prije zatvaranja škola izrađivali smo kipove od gline, laminirali ih, slikali, miješali boje i tiskali. Međutim, u učenju na daljinu morali smo se ograničiti na olovke, bojice i možda čak i flomastere, jer je to bilo jedino što su učenici imali kod kuće. Za ljepilo sam im dao recept kako napraviti, kuhati, škrobiti uz pomoć roditelja. Najviše smo se fokusirali na crtanje u kombinaciji s pisanjem i grafičkim dizajnom. Također smo razgovarali o mobilnoj skulpturi – dizajnu mobitela i papira. Učenici su prvo tražili izgovore da ne mogu ići u trgovinu, da nemaju ništa kod kuće, ali nakon poticaja tražili su samo materijal i predmete koje su koristili kod kuće ili u prirodi.

Unutarnja i vanjska motivacija

Motivacija je želja da se nešto učini. Vanjska motivacija može biti opipljiva (procjena, prepoznavanje) ili psihološka (pohvala ili važan položaj u grupi). Unutarnja motivacija dolazi iz unutarnjeg zadovoljstva, iako može donijeti i “nagrade” (Motivacija, b. D.).

Učenici kojima je teško okupiti se u školi, na moje zadovoljstvo, postigli su bolje rezultate na poslu od kuće. Snimio sam aktivnosti učenika. Otkrio sam da su najaktivniji učenici bili učenici šestih razreda, prva dva tjedna čak 100%. Kasnije su se polako počeli udaljavati od školskog rada, što također primjećuju kolege, na kraju je aktivnost bila ukupno 72%. U prosjeku su svi učenici svih razreda izvršili 57% zadataka. Najlošije je prošao razred 9: 23%. Svi studenti koji su se u međuvremenu razboljeli kasnije su radili domaću zadaću. Zbog vanjske motivacije, aktivnost nekih učenika povećala se ili se čak pojavila u posljednjih tjedan dana prije dolaska u školu.

slika 1

U razdoblju prije i tijekom božićnih i novogodišnjih praznika primijetila sam porast aktivnosti učenika, jer su se umjetnički zadaci uglavnom odnosili na ukrase. Očito je da su se prepustili svečanom ozračju (unutarnja motivacija). Primjer: Učenik koji se nikada nije prijavio od kuće izvršio je samo jedan zadatak u kojem je iz kuhinje koristio „zlatne kuglice“ koje mi nemamo u školi i želio ih je upotrijebiti barem jednom.

slika 2slika 3slika 4

Potvrda, povratne informacije

Učnici trebaju povratnu informaciju, kao i potvrdu. Potonje nismo prenijeli u brojčanom obliku, već riječima ili “emotikonima”. Svi su bili pozitivni, ohrabrujući. Cijelo smo vrijeme težili opuštenoj atmosferi, jer ona potiče kreativnost. Pozitivne povratne informacije jačaju samopouzdanje, a to pomaže učenicima da nastave raditi.

Zaključak

Učenje na daljinu izazov je koji učiteljima i učenicima predstavlja niz problema koji su svi rješivi. Uz pomoć odgovarajućih uputa i uz sudjelovanje voljenih kod kuće. Ovo potonje također je izvrsna prilika za roditelje (ili druge umjesto njih) da se bolje upoznaju s procesom učenja, s učiteljima i, prije svega, sa svojom djecom. Za neke to nije ništa novo, ali za mnoge je prilika koju bi trebali iskoristiti. U isto vrijeme, naravno, svi smo sretni što je školovanje ponovno započelo na gotovo normalnim stazama.

Literatura

  1. Geršak, V. (2010). Art terapija za najmlajše. Preuzeto s https://www.ringaraja.net/clanek/umetnostna-terapija-za-najmlajse_1579.html
  2. Krkoč Lasič, S. (2014). Ko notranji svet postane viden. Preuzeto s https://www.dnevnik.si/1042619345
  3. Kustec, K. (2017). Uporaba izrazno-ustvarjalnih medijev v socialnem delu in sorodnih poklicih pomoči. Socialno delo, 56 (2), 81-98.
  4. Motivacija. (B.d.). Preuzeto s https://www.brstpsihologija.si/motivacija/

Riječ i njezina snaga

alenka_petric

Alenka Petrič

Sažetak

Predstaviti ću vam kakvu snagu mogu posjedovati riječi, njihovu važnost u našim životima te kako veliku važnost mogu imati riječi učitelja, koje svakodnevno izriče svojim učenicima i koje su posljedice toga kod mlade, još neizgrađene osobnosti. Naime, svaka izrečena riječ uzrokuje promjenu u našem emotivnom i mentalnom tijelu. Riječi drugih dotiču nas se jednako kao i nečiji dodir. Ako je izgovorena riječ ohrabrujuća, djeluje na nas kao nježni dodir dok oštra, osorna riječ može djelovati kao bol. Riječi nas mogu slomiti, obeshrabriti no isto tako mogu pomoći, ohrabriti nas, pogurati naprijed. Nije važno samo ono što netko izgovara već način na koji to kaže, emocionalni naboj s kojim izražava svoje riječi. Čovjek najčešće nije svjestan da njegove nepromišljeno izgovorene riječi mogu pokrenuti čitavu lavinu događaja i emocija. Samo jedna ili dvije riječi su ponekad dovoljne da u trenutku unište dugotrajne napore i trud kojima je nešto postignuto.

Ključne riječi: snaga riječi, nadahnuće, kritika, motivacija.

1. Uvod

Riječi imaju veliku moć, veoma su snažne i moćne. Sposobne su mijenjati svijet. Riječi su poput strijela, koje se na kraju usmjere prema nama samima, zato moramo biti posebno oprezni što izgovaramo, jer nas mogu i zaboljeti, te potpuno promijeniti naše živote. Riječi koje izgovaramo oblikuju stvarnost. Izgovarajući ih, sijemo sjeme svijetom. Ako ne želimo živjeti u trnju, moramo sijati cvijeće i žito.

Riječi mogu sve. Od nas samih je ovisno kako ćemo ih upotrebljavati. »Ne mogu, bojim se, zarobljena sam, svijet koji me okružuje je ružan i opasan«, brzo mogu postati naša stvarnost.

Riječi utječu na našu okolinu. Čovjek ne može zamisliti život bez govora, sporazumijevanja i komunikacije, bez njega ne možemo niti razmišljati, barem ne na svjesnoj razini. Govor je jako važan dio samog procesa mišljenja, alat je kojim komuniciramo sa drugima. Puno možemo saznati o drugima i sebi samima pomoću riječi i govora kojeg koristimo. Riječi imaju različita značenja kojima dajemo smisao. Možemo im uvijek mijenjati smisao i na taj način riječi neposredno utječu na to kako se mi osjećamo. To je snažan pokazatelj, da nas naše riječi podupiru u životu. Svaka riječ je veza koja povezuje i drži zajedno strukturu našega života. Ljudi smo svjesna bića koja se izražavaju riječima.

2. Učitelj kao kritičar

Učenikova podsvijest se doslovno odaziva na svaku izgovorenu učiteljevu riječ. Te riječi mogu postati proročanstva, koja se učeniku vrlo lako mogu ostvariti jer ga okružuju okolnosti koje mu to dokazuju.

Fraze:

  • nikad ništa od tebe,
  • to nećeš nikad znati,
  • lijen si,
  • nikad ništa nećeš znati,
  • to se nikome neće svidjeti,
  • ti si gubitnik,
  • ti si problematično dijete.

To su riječi koje podcjenjuju učenikov integritet i oduzimaju mu vlastitu vjerodostojnost. Takvi ustaljeni uzorci s kojima učitelj raspolaže mogu učeniku ugasiti njegovu kreativnost te tiho potkradati njegov neograničen potencijal. Na taj način učitelj će teško motivirati učenika za određenu aktivnost. Te istine uskoro postaju dio njihove budućnosti. Učenik brzo gubi motivaciju, volju i snagu. Dakle učitelj može biti njegov mentor, poticatelj ili kritičar. Sve te fraze učitelj može izreći na takav način da učenik ubrzo osjeti naboj tih riječi i zaista počne u njih vjerovati. Mladu osobnost, istina kao takva, može obilježiti za čitav život i voditi je u smjeru neuspjeha. Nemojmo zaboraviti, učitelj je učeniku autoritet, što pogoduje tome da se takve fraze još prije uitisnu u djetetov um. Svaka riječ se nastani u njihovom tijelu te je kasnije nose zauvijek u sebi. Riječi stoga mogu destruktivno djelovati na učenikovo mentalno zdravlje i sam osobni razvoj. Mogli bismo reći, kako riječi stvaraju emocije, a emocije određeno djelovanje. Međutim, takvi navodi nisu prikladni. To nije autoritet, već suzbijanje osnovnog ljudskog morala. Mišljenja sam, da takvih riječi učitelj ne bi trebao upotrebljavati, ne zato što su same po sebi loše, već zato što ih se upotrebljava na takav način da destruktivno djeluju na mentalno zdravlje i osobni ras učenika. Možemo reći, da su to zanovijetajuće riječi kojima svakodnevno truje učenika, te mu doslovno nameće vlastita ograničenja.

3. Učitelj kao motivator, ohrabritelj

U suprotnom značenju, riječ može biti ohrabrujuća. Učitelj s njima ohrabruje, motivira i inspirira učenika. To predstavljaju sljedeće fraze:

  • to si dobro znao,
  • to si dobro učinio,
  • vidiš, kako znaš i možeš, ako hoćeš, to i možeš,
  • ti si izuzetan,
  • razmišljaš pametno,
  • jako si hrabar i kreativan,
  • tvoje mišljenje i ideje su bitne,
  • nije pogrešno ako ne uspiješ i pogriješiš.

S takvim i sličnim frazama te riječima, učitelj učenika ohrabri za rad koji slijedi. To su snažne riječi, koje u sebi imaju moć. Učenik tako zna, da je odličan upravo takav kakav je. Djetinjstvo je prepuno prvih koraka i otkrivanja, djeca još imaju puno toga za naučiti. Učitelj je učeniku uzor, ideal i autoritet koji gradi njegove temelje. Poželjno je da učenik sam pokuša pronaći rješenje, učitelj je tu za njega kao potpora, konstruktivno ga usmjerava i vodi. Gore naveden niz fraza i riječi učenika hrabre, oblikuju, učenik odrasta s tim i sve više vjeruje učitelju, a ono što je najvažnije, da sve više vjeruje u sebe. Učitelj učenika ohrabruje s takvim pozitivnim riječima, tako da učenik napreduje, izgrađuje se. Učitelj vjeruje u učenika, pa posljedično takav učenik vjeruje u sebe.

4. Zaključak

Snaga se skriva u vokabularu, koji može biti štetan ili je prijazan, ljubazan. Dakle, svaka riječ ima svoje značenje, koje se različito odražava u našoj realnosti. Naše riječi utječu na nas, govore tko smo mi, što radimo i zašto zapravo radimo u životu to što radimo. S riječju dolazi cijela paleta asocijacija. Sami odabiremo i odlučujemo koje riječi ćemo upotrebljavati. Svaka riječ ujedinjuje mrežu slika, glasova i emocija. Svakako možemo sa svojim riječima uništiti život ili ga spasiti, posebno ako govorimo o mladoj osobnosti. Riječi jure u njezinu podsvijest te ih nakon nekoliko ponavljanja uzima zdravo za gotovo, kao uvjerenje. Zbog toga je veoma važno da učitelji osvijestimo našu govornu snagu, te negativne misli zamijenimo pozitivnima. Pohvalimo najprije sebe nakon toga učenika, sve njegove uspjehe i malene svakodnevne pobjede. Ubrzo ćemo biti iznenađeni kako se mijenja naša stvarnost, ali i stvarnost naših učenika. Mišljenja sam, da su negativne riječi krajnje neprimjerne za učenika i da ih učitelj ne bi smio upotrebljavati. Pohvala mora biti primjerena, adekvatna, koja ne vodi k identifikaciji učenika.

Riječi, riječi, riječi… Ne možemo ih zaobići niti im pobjeći van njihovih okvira. Iako zbog njih dolazi do zabuna i nesporazuma, i dalje su najučinkovitije sredstvo sporazumijevanja. Mogu biti naš najbolji prijatelj ili najljući neprijatelj, ovisno o tome, da li smo mi njihov vladar ili one vladaju nama. Ovako je zapisano u Svetoj knjizi, knjizi svih knjiga:

5. Literatura

  1. Goreta, R. (10. 5. 2010). Vibracijska moč besed. Osebna rast.com. https://www.osebna- rast.com/vibracijska-moc-besed/
  2. Praner, L. (24. 2. 2020). Moč besede – osnova za svet, v katerega vstopamo. Cangura.com. https://www.cangura.com/blog/Moc-besede-osnova-za-svet-v-katerega-vstopamo/
  3. Urbančič, A. (2017). Dobro vsebino dobro povej. Ognjišče, 53(8), 82. https://revija.ognjisce.si/revija-ognjisce/352-mp-dobro-vsebino-dobro-povej/13322-izgovorjena-beseda-je-pravzaprav-dejanje

Podučavanje engleskog jezika na daljinu

ana_velicki

Ana Velički

Sažetak

U ovom članku ću podijeliti nekoliko pozitivnih iskustava u podučavanju engleskog jezika na daljinu tijekom epidemije. Mi učitelji našli smo se u potpuno novoj situaciji za koju nismo bili obučavani tijekom našeg formalnog obrazovanja. Suočili smo se s upotrebom suvremenih tehnologija, trebalo je prilagoditi načine podučavanja, voditi računa o tome hoće li učenici razumjeti gradivo koje im nastojimo prenijeti i uključiti obilje kreativnosti kako bi nastava bila učenicima što privlačnija.

Ključne riječi: nastava na daljinu, tehnologija, inovativne metode, motivacija.

1. Uvod

Naša je škola bila znatno bolje pripremljena za rad tijekom drugog vala epidemije, nego što je bila tijekom prvog vala u proljeće. Škola je bila puno bolje organizirana. Početkom školske godine pobrinuli smo se za kreiranje jednoobraznih internetskih učionica i podučili učenike kako se njima koristiti, učenicima koji kod kuće nisu imali vlastita računala, nabavili smo odgovarajuću računalnu opremu.

Od svih europskih zemalja, kod nas su škole bile zatvorene najduže, skoro četiri mjeseca. Takva situacija zahtijevala je veliko zalaganje i naporan rad učitelja. Svima nam je bio cilj da razina znanja koje su učenici stjecali na daljinu ostane na relativno visokoj razini, što je vrlo teško održavati tijekom tako dugog vremenskog razdoblja. Stoga je trebalo posjedovati vrlo visoku razinu motiviranosti i neprestano biti u potrazi za novim načinima prenošenja gradiva kako bi nastava bila učenicima što zanimljivija i kako bi nastavili stjecati nova znanja. Nove okolnosti značile su i velike zahtjeve koji su se postavljali pred učenike. Neki su se s ovom novom situacijom nosili vrlo uspješno, neki lošije. Ovaj način podučavanja se pokazao vrlo primjerenim za određene tipove učenika, za druge nažalost nije (npr. auditivni tip učenika koji većinu gradiva u školi usvajaju slušajući učiteljeva objašnjenja). Ako se učitelj želio približiti svim tipovima učenika, kreativnost i domišljatost u podučavanju bili su od ključne važnosti.

2. Suvremene tehnologije

Računalna oprema je od ključne važnosti za podučavanje na daljinu. Već na samom početku školske godine, očekujući ponavljanje epidemije, u našoj smo školi provjerili koji učenici nemaju računalnu opremu i pristup internetu. Škola je nabavila veći broj prijenosnih računala i dala ih tim učenicima na besplatno korištenje.

Nažalost, tijekom prvog vala epidemije bili smo nespremni za održavanje nastave na daljinu i svaki se učitelj u novonastaloj situaciji morao snaći kako je najbolje znao i mogao. Informatički osposobljeni učitelji vrlo brzo su kreirali vlastite internetske učionice, primjerice korištenjem digitalnih alata kao što su Padlet, Google clasroom itd. Naravno, to je za učenike značilo da su se odjednom susreli s različitim načinima rada u različitim nastavnim predmetima i korištenjem različitih internetskih alata, što je i za njih bilo vrlo stresno.

Početkom ove školske godine objedinili smo sustav i počeli koristiti internetske učionice Arnes koje rade na platformama Moodle i Microsoft Teams. Svi su učenici dobili vlastiti pristup platformama, zajedno smo se prijavljivali u učionice, upoznali se s načinom njihova rada i testirali ih. Stoga su tijekom ponovnog proglašenja epidemije učenici bili bolje pripremljeni i opremljeni odgovarajućom opremom za praćenje nastave na daljinu.

3. Samoobrazovanje

Budući da sam svojim učenicima željela prenijeti što je moguće više znanja, pratila sam inovacije i ideje u području podučavanja na daljinu i pohađala popriličan broj online edukacija koje su u to vrijeme bile dostupne. Pohađala sam ih u svoje slobodno vrijeme.

Prvo sam pohađala edukaciju o sigurnosti djece na internetu “MOST (MOOC) – Sigurno korištenje interneta i mobilnih uređaja” u organizaciji Akademske i istraživačke mreže Slovenije, zatim sam sudjelovala na stručnom seminaru “Mreže interneta” u organizaciji Zavoda Integrum (zavod za odgojne, obrazovne i društvene djelatnosti).

Nakon toga sam željela proširiti svoja znanje o računalnim vještinama pa sam se uključila u program osposobljavanja “Priprema videozapisa za izvođenje nastave na daljinu” (u organizaciji Izdavačke kuće Knjigca), jer je vizualni materijal također od velike važnosti za takav način podučavanja.

Budući da podučavam i nekoliko učenika s posebnim potrebama, pohađala sam edukaciju “Jačanje kompetencija pružatelja dodatne stručne pomoći za rad s učenicima s posebnim potrebama tijekom izvođenja nastave na daljinu” u organizaciji Zavoda za školstvo Republike Slovenije.

Što se tiče ocjenjivanja tijekom podučavanja engleskog jezika na daljinu, pohađala sam program osposobljavanja pod nazivom “Planiranje, praćenje i ocjenjivanje znanja tijekom podučavanja engleskog jezika na daljinu i u učionici”, također u organizaciji Zavoda za školstvo Republike Slovenije.

Smatram da učitelji moraju neprekidno voditi računa o vlastitoj edukaciji i o tome da neprekidno idu ukorak s vremenom. U ovakvim okolnostima učiteljima je na raspolaganju veliki izbor programa osposobljavanja među kojima svaki od njih može pronaći ono koje će biti primjereno za njegove trenutne potrebe.

4. Podučavanje engleskog jezika na daljinu

Podučavanje engleskog jezika vršila sam u kombinaciji s nastavom putem videokonferencija u aplikaciji Teams i korištenjem internetske učionice Arnes (platforma Moodle) u kojoj sam objavljivala nastavne materijale i upute za učenike. Predstavit ću neke strategije koje su se pokazale uspješnima u poučavanju.

4. 1. Rad u internetskoj učionici

U internetskoj učionici sam za svaki nastavni predmet objavljivala materijale koje bismo inače obradili u školi. Naravno, pritom sam vodila računa o tome koliko gradiva učenici mogu kod kuće obraditi samostalno, stoga sam objavljene materijale prilagođavala i sadržajno i kvantitativno. Upute su bile jasne i transparentne. Internetska učionica omogućava izbor različitih digitalnih alata koji se mogu koristiti u nastavi (kreiranje mrežnih foruma, soba za čavrljanje, rječnika, kvizova, zadataka, anketa, upitnika), što znači da učitelj ima na izbor mnogo različitih načina podučavanja novog gradiva.

Pokazalo se dobrim što sam za objašnjenja gramatičkih pravila koristila aplikaciju Power Point u kojoj sam gradivo predstavila u pisanom obliku i u isto vrijeme snimila sva objašnjenja kako bi učenici tijekom praćenja gradiva (gramatičkih pravila prikazanih na planu ploče u učionici), mogli također čuti moj glas i podrobna objašnjenja istih. To je učenicima omogućavalo da se, u slučaju potrebe odnosno ako bi tijekom rješavanja daljnjih zadataka naišli na određene poteškoće, vrate na određeno objašnjenje.

Slika1Slika2
Slika 1 i 2. Power Point prezentacija sa snimljenim zvučnim objašnjenjem.

Neki su zadaci bili postavljeni na način da su i učenici u internetskoj učionici morali predati rješenja zadataka na pregled, nakon čega bi o njima dobili i odgovarajuće povratne informacije u pisanom obliku. Mnogi su zadaci bili praktične prirode i kroz njih su učenici mogli prikazati praktičnu primjenu naučenog gradiva (korištenje novih riječi, upisivanje u gramatički ispravne rečenice). Ispod su primjeri samostalnih radova učenika šestog razreda koji prikazuju razumijevanje nastavnog gradiva koje smo obrađivali na daljinu. Učenici su ih izrađivali kod kuće, fotografirali i slali na pregled.

Slika3Slika4
Slika 3 i 4. Projekt – Facts about me.

4.2. Videokonferencije

U aplikaciji Microsoft Teams, jednom tjedno održavali smo sastanke “uživo” putem videokonferencija. Budući da su svi učenici posjedovali odgovarajuću računalnu opremu, s time nismo imali nikakvih problema. Učenicima se svidjelo održavanje videokonferencija, stvorili smo još prisniji odnos, mogli smo razgovarati, nastavno gradivo sam im mogla objasniti na drugačiji način, a oni su imali priliku postavljati pitanja. Tijekom svake videokonferencije pregledavali smo zadatke koje su uSlika5čenici samostalno riješili, a, ako je to bilo potrebno, ponovno bih protumačila neko gradivo.

Slika 5. Aplikacija Microsoft Teams (izvor: https://www.microsoft.com)

4. 3. Utvrđivanje i provjera znanja na mreži

Budući da predajem engleski jezik, na internetu sam mogla pronaći mnogo dostupnog materijala za podučavanje, što sam koristila u velikoj mjeri. Najviše sam koristila mrežnu stranicu Liveworksheets (www.liveworksheets.com), na kojoj se mogu pronaći različite vježbe iz engleskog kao stranog jezika. Nakon svakog novog gramatičkog objašnjenja potražila bih odgovarajuće vježbe koje su učenici rješavali putem interneta, a zatim ih slali na pregled. Na temelju njihove uspješnosti u rješavanju zadataka mogla sam prosuditi koji dio nastavnog gradiva su već dobro savladali i s kojim dijSlika6elom još uvijek imaju problema, što mi je poslužilo za daljnju pripremu nastave.

Slika 6. Mrežna stranica Liveworksheets (izvor: http://www.livesheets.com)

Postoji mnogo mrežnih aplikacija za provjeru znanja, primjerice Microsoft Teams – Forms, Xooltime, Classkick, Google classroom, Smart response …

Uglavnom sam koristila aplikaciju Microsoft Forms u kojoj sam sastavljala različite provjere znanja koje sam potom mogla objavljivati, ispravljati i ocjenjivati. Moguće je osmisliti više vrsta zadataka i testirati različite vještine učenika (poznavanje rječnika, razumijevanje čitanja, jezične vještine). Učenici su takve testove rješavali na Slika7videokonferencijama, pri čemu sam mogla pratiti kako su rješavali zadatke.

Slika 7 Provjere znanja u okruženju Microsoft Forms (izvor: https://www.forms.office.com)

5. Zaključak

Koliko smo bili uspješni u izvođenju nastave na daljinu doznat ćemo kad se vratimo u školske klupe. Svakako, podučavanje na daljinu nije isto što i podučavanje uživo, ali mišljenja sam da se primjenom odgovarajućih metoda rada i korištenjem različitih internetskih aplikacija može izvoditi i na kvalitetan i stručan način koji će biti zanimljiv učenicima.

Prvi i osmi razred na daljinu

ivanaN_dunjaK

Ivana Norac i Dunja Kufner

Sažetak

Ovaj rad donosi usporedbu rada u prvom i u osmom razredu osnovne škole s naglaskom na komunikaciju, motivaciju, vrednovanje i aktivnosti i povratne informacije. Metodom strukturiranog grupnog intervjua provedenim s razrednicama prvih i osmih razreda Osnovne škole Kneževi Vinogradi željelo se saznati kako se komuniciralo u njihovim razredima, na koje načine su motivirale učenike za obavljanje zadataka i ostvarivanje ishoda, vrednovale radove učenika, je li bilo poteškoća u vrednovanju te kako se može usporediti dobivanje povratnih informacija u školi na daljinu i u klasičnoj školi.

Ključne riječi: prvi razred, osmi razred, škola na daljinu, komunikacija, motivacija, vrednovanje.

Uvod

Djeca u prvom razredu uče što znači pohađati školu (Phelan. Schonour, 2006.). Dijete tada dobiva prve velike obveze, susreće se s novim ljudima, stječe nove prijatelje i nove spoznaje o svijetu. Također, dobiva nove spoznaje o sebi i počinje prihvaćati obveze koje donosi škola (Barbir, [s.a]). Preduvjet prihvaćanju obveza koje donosi škola je sigurnost. Dijete, odnosno učenik, mora se u razredu osjećati sigurno, mora imati osjećaj važnosti, da je učenje zabavno i da je sposobno donositi odluke (Kljajič, [s.a.]). Dijete u prvom razredu nadograđuje vještine čitanja i pisanja stečene u predškolskoj dobi. U osmom razredu učenici se pripremaju za polazak u srednju školu te uče nove i kompleksnije vještine. Od učenika se očekuje da sami znaju donositi zaključke te verbalno i napismeno objasniti što i kako uče. Njihove vještine čitanja i pisanja se u osmom razredu nadograđuju i usavršavaju (Scholastic, 2020.).

Nastava na daljinu nametnula je nove načine učenja i poučavanja. Učenici osmih razreda OŠ Kneževi Vinogradi poučeni su uporabi tabletnih računala i snalaženju u aplikaciji za uspostavu nastave na daljinu Microsoft Teams. Učenici prvog razreda u početku nastave na daljinu povezali su se putem aplikacije Rakuten Viber, te su se nakon kratkog vremena uključili u MS Teams.

Hipoteze

Ovaj rad temelji se na četirima hipotezama:

  1. Komunikacija s prvim razredom teže je ostvariva nego s osmim razredom.
  2. Učenici prvog razreda motiviraju se pohvalama i opomenama više nego učenici osmog razreda.
  3. Vrednovanje rada učenika osmih razreda više je ostvarivo nego u prvom razredu.
  4. Učenici osmog razreda aktivniji su u nastavi na daljinu nego učenici prvog razreda.

Metodologija

Metodom strukturiranog grupnog intervjua provedenim s razrednicama prvih i osmih razreda OŠ Kneževi Vinogradi željelo se saznati u kojoj su mjeri komunicirale s učenicima, roditeljima i ostalim učiteljima, na koje načine su motivirale učenike za obavljanje zadataka i ostvarivanje ishoda, vrednovale radove učenika, je li bilo poteškoća u vrednovanju te kako se može usporediti dobivanje povratnih informacija u školi na daljinu i u klasičnoj školi.

Intervju je bio postavljen u aplikaciji Microsoft Forms s unaprijed postavljenim pitanjima. Sve su ispitanice odgovorile su na sva pitanja. Prvo pitanje intervjua odnosilo se na razred, te su intervjuirane tri ispitanice razrednice prvih razreda i dvije razrednice osmih razreda.

Drugo pitanje odnosilo se na komunikaciju i glasilo je: „U kojoj ste mjeri komunicirali sa učiteljima, roditeljima i učenicima te je li bilo poteškoća u komunikaciji i kako ste poteškoće riješili?“. Sve ispitanice odgovorile su da se komuniciralo svakodnevno, putem MS Teams-a, putem grupa na Viber-u, telefonskih poziva i e-pošte. Razrednice osmog razreda navode da se komunikacija ostvarivala putem Facebook grupe koja postoji otprije, a kao poteškoću navode da se neki pojedinci uopće nisu javljali, dok razrednice prvih razreda navode da su poteškoće bile tehničke prirode.

Treće pitanje odnosilo se na motivaciju i ishode, i glasilo je: „Na koje ste načine motivirali učenike za obavljanje zadataka i ostvarivanje ishoda učenja?“. I u prvim i u osmim razredima na prvom mjestu motivacije su pohvala i poticaji na rad. Igrifikacija, prezentacije i videozapisi se navode kao motivacija u prvom razredu. U osmim razredima kao motivaciju za rad navodi se i javna opomena u Teams-u kao krajnja metoda, a manji broj učenika osmog razreda nije reagirao na pohvale, poticaje, ni prijetnje, a kako navodi razrednica, tako je i u razredu u klasičnoj školi.

Četvrto pitanje se odnosilo na vrednovanje: „Na koje ste načine vrednovali radove učenika te je li bilo poteškoća u vrednovanju? Kako biste usporedili vrednovanje u školi na daljinu i u klasičnoj školi?“ Sve ispitanice navode kako vrednovanje u školi na daljinu nije realno, objektivno, kompletno. Vrednovanje u oba ispitana razreda se temeljilo na aktivnosti u virtualnoj učionici i izvršavanju zadataka. U oba ispitana razreda navodi se da su učenici imali pomoć sa strane, na što se nije moglo utjecati. Ispitanice navode da je vrednovanje u klasičnoj školi realnije, poštenije, kompletnije i objektivnije.

Peto pitanje se odnosilo na povratne informacije i aktivnost učenika. Sve ispitanice navode da su učenici aktivniji u klasičnoj školi, te u oba ispitana razreda postoji pomoć sa strane. U osmim razredima su učenici koji su aktivni u klasičnoj školi, bili su aktivni i u virtualnoj učionici, te učenici koji nisu pokazivali interes za nastavu su se snašli u virtualnoj učionici i vrlo savjesno odrađivali svoje zadaće. U osmim razredima aktivnost ovisi o učenikovoj informatičkoj pismenosti te koja mu vrsta rada više odgovara.

Rasprava

Nakon provedenog intervjua, izrađena je tablica koja prikazuje usporedbu prvog i osmog razreda.

Tablica 1. Usporedba komunikacije, motivacije, vrednovanja, aktivnosti i povratnih informacija u prvom i osmom razredu

tablica

U tablici je vidljivo da prilikom komunikacije u nastavi na daljinu najveće poteškoće su u prvom razredu tehničke prirode. U osmom razredu najveća je poteškoća nejavljanje. Prva se hipoteza: Komunikacija s prvim razredom teže je ostvariva nego s osmim razredom., djelomično prihvaća.

Učenici prvog razreda motivirani su pohvalama, igricama, prezentacijama i videozapisima, dok je učenicima osmog razreda motivacija pohvala i javna opomena, na koje neki učenici nisu uopće reagirali. Druga hipoteza: Učenici prvog razreda motiviraju se pohvalama i opomenama više nego učenici osmog razreda., se prihvaća.

Iz tablice se vidi da je vrednovanje u oba razreda temeljeno na aktivnosti, te je nerealno, neobjektivno, nekompletno, u oba promatrana razreda učenici dobivaju pomoć sa strane. Time se treća hipoteza: Vrednovanje rada učenika osmih razreda više je ostvarivo nego u prvom razredu., odbija.

Aktivnost učenika i povratne informacije u prvom razredu je veća u klasičnoj školi, dok su im u nastavi na daljinu potrebne dodatne upute i individualna objašnjenja. U osmom razredu učenici koji su bili aktivni u klasičnoj školi, aktivni su i u školi na daljinu, a aktivnost je ovisila o informatičkoj pismenosti učenika. Time se četvrta hipoteza: Učenici osmog razreda aktivniji su u nastavi na daljinu nego učenici prvog razreda., prihvaća.

Zaključak

Rad u nastavi na daljinu je izazovan. Dvosmjerna komunikacija, pronalazak prave motivacije, pravedno vrednovanje i učenikova aktivnost preduvjeti su za uspješan rad i u prvom i u osmom razredu. Izazovi koji stavljeni pred učenike zahtjevni za učenika oba promatrana razreda. Na izazove se nadovezuje vrednovanje koje je u nastavi na daljinu u oba slučaja nerealno i neobjektivno. Analiza i sinteza vlastitog rada, poznavanje sposobnosti učenika kao individue pokretači su uspješnosti nastave u svakom njezinom obliku.

Literatura

  1. Barbir, D. [s.a.]. Polazak djeteta u prvi razred. dostupno na: https://www.harfa.hr/polazak-djeteta-u-prvi-razred/
  2. Phelan, Thomas W.. Schonour, Sarah Jane. (2006.). 1-2-3 uspjeh: za odgojitelje i učitelje. Lekenik: Ostvarenje.
  3. Kljajič, A. [s.a.]. Samoprocjena u prvom razredu osnovne škole. dostupno na: http://www.ssmb.hr/libraries/0000/7031/Andreja_Kljajic_%C4%8Dlanak__samoprocjena.pdf

Tečaj o učenju učenja

veronika_matjasic

Veronika Matjašič

Sažetak

Učenje je proces koji nas prati od rođenja. Zanimljivo je da nam sve ono što naučimo spontano ne predstavlja velike poteškoće i ne izaziva negativne osjećaje – obično se s poteškoćama u učenju susrećemo samo u školi. Kao školski savjetnik vrlo često u svome radu susrećem učenike koji imaju poteškoća u učenju. Stoga sam se odlučila za pohađanje duljeg tečaja o učenju za učenike petog razreda. Svrha ovog rada je predstaviti tečaj učenja i reakcije učenika koji su pohađali tečaj.

Ključne riječi: učenje, školsko učenje, spontano učenje, sposobnosti, motivacija, učenje učenja, tečaj.

Abstract

Learning is a process that follows us from birth. It is interesting that everything that we learn spontaneously does not present any major problems and does not cause negative feelings, usually we do not encounter difficulties in learning until going to school. As a school counselor, I often meet students who have learning difficulties. That was the reason why I decided to take a longer learning course for fifth grade students. The purpose of the article is to present the learning course and the responses of the students who attended the course.

Keywords: learning, school learning, spontaneous learning, abilities, motivation, learning to learn, course

1. Uvod

Službena i stručna definicija učenja (UNESCO/ISCED, 1993.) glasi: „Učenje je svaka promjena u ponašanju, informiranosti, znanju, razumijevanju, stavovima, vještinama ili sposobnostima, a koja je trajna i koju ne možemo pripisati fizičkom rastu ili razvoju naslijeđenih obrazaca ponašanja. ”(Marentič-Požarnik, 2012).

Mnogi stručnjaci smatraju da je učenje učenja jedna od ključnih životnih vještina (Ažman, 2008).

Dakako, učenici uče ovu vještinu u okviru gotovo svakog školskog predmeta, ali su povratne informacije učitelja svejedno potvrđivale da učenici jednostavno ne znaju učiti. U početku sam se s time borila tijekom individualnih susreta s učenicima. Istraživala sam njihove navike vezane za učenje, njihov stil učenja, vremensku organizaciju tijekom popodneva te ih pokušavala pripremiti za promjene za koje sam smatrala da su ključne za njihov napredak. Tada je priručnik Tatjane Ažman pod nazivom Učenje učenja – Kako učiti i naučiti vještine cjeloživotnog učenja našao svoj put u moj ured. Ovaj je priručnik bio glavni krivac za to da sam započela održavati tečaj učenja za pete razrede.

2. Sadržaj tečaja učenje učenja

Spomenuti priručnik bio mi je velika podrška u planiranju, a radionice sam prilagođavala učenicima naše škole jer je priručnik nastao tijekom rada sa srednjoškolcima. Dio priručnika predstavlja i CD s radnim listovima koji mi je također olakšao pripremu.

2.1 Mapa osobnog napretka

Uvodni susret posvetila sam razgovoru o učenju i važnosti mape osobnog napretka(portfolio). S učenicima smo razgovarali o svrsi osobne mape, kako ju uređivati te o tome da je njezina namjena prvenstveno praćenje vlastitog napretka u učenju. Susret smo završili uređivanjem prve stranice mape osobnog napretka.

2.2 Očekivanja učenika, pravila grupe

Cilj je bio da učenici postanu svjesni svojih očekivanja i istovremeno da kao voditelj susreta shvatim njihova očekivanja u vezi s tečajem učenja. Posebno smo se nasmijali učeniku koji je izjavio da nema nikakvih očekivanja jer ga je mama prijavila na tečaj i da je, vjerojatno, ona ta koja ima očekivanja.

Kako bi naše druženje bilo opušteno i da bismo se svi osjećali dobro, radili smo na oblikovanju pravila ponašanja i komunikacije te smo se složili da ćemo se svi zajedno potruditi da ih poštujemo. Objesili smo ih na istaknuto mjesto u učionici.

2.3 Što za mene znači učenje?

S učenicima smo upoznali uže i šire značenje pojma učenje te odredili našu definiciju učenja. Usput smo razmišljali o razlozima neuspjeha te o tome što sve pojedinac treba učiniti da bi bio uspješan. Zanimljiva je bila izjava učenika koji je rekao da konačno razumije. Upitan da objasni rekao je da ćemo tijekom svakog susreta naučiti „novi recept“ za to što treba učiniti kako bismo imali bolje ocjene.

2.4 Čimbenici učenja

Učenici su upoznali čimbenike učenja i postali svjesni njihove važnosti za vlastito učenje. Svaki učenik za sebe razmišljao je o tome koji ga čimbenici podržavaju u učenju i koji ga ometaju. Svoja saznanja podijelili smo s cijelom skupinom. Naš sljedeći korak bio je izrada plana promjena (na osnovi svih informacija koje su sakupili tijekom tečaja). Ovaj mi se korak činio izuzetno bitnim jer sam željela da učenici promijene, nadograde i nadopune svoj proces učenja.

2.5 Organizacija prostora i vremena za učenje te tako i samoga sebe

Upoznali smo značajke dobre organizacije prostora i vremena za učenje. Definirali smo kako bi trebao izgledati idealni prostor za učenje i što oni, učenici, mogu učiniti kako bi svoj prostor za učenje približili tom idealu. Nastavili smo sa stjecanjem uvida u to kako upravljamo svojim vremenom. Pri tome su učenici naučili osnovne principe upravljanja vremenom i postali svjesni kako mogu planirati svoje vrijeme za učenje. Slijedio je uvid u to kako samoga sebe pripremiti za učenje. Učenici su otkrili da je samopriprema jednako važna kao i sve ostale pripreme (prostor, organizacija vremena).

2.6 Pamćenje i zapamćivanje

Tijekom susreta koji su bili namijenjeni pamćenju i zapamćivanju učenici su stekli nova znanja o pamćenju. Procijenili su svoje pamćenje i upoznali različite tehnike za treniranje pamćenja. Također su upoznali uzroke zaboravljanja. Temu smo zaključili lekcijom posvećenom vježbama pamćenja koje su se učenicima posebice svidjele. Pogledali smo i neke od vježbi koncentracije.

2.7 Navike učenja, razlozi za učenje

Učenici su istraživali svoje navike učenja i pokušavali pronaći načine za njihovo poboljšanje. Također su istraživali razloge za učenje. Otkrili su da su njihovi razlozi za učenje sljedeći: učenje zbog ocjena, strah od roditelja, priprema za život itd. Ponovno su pregledali svoje planove za promjene te ih nadopunili, odnosno izmijenili.

2.8 Učenje iz duljih tekstova, rješavanje testova

S učenicima smo proučavali upute za učenje iz duljih tekstova te upute za rješavanje testova. Pregledali smo i prijedloge pojedinih nastavnika za učenje pojedinih predmeta.

clip_image002

2.9 Moj percepcijski stil

Ovoj smo temi posvetili mnogo vremena. Na početku smo se usredotočili na test percepcijskih kanala koji autorica nudi u priručniku. Kroz izmišljenu priču učenike sam povela na izlet u neko strano mjesto s uputama kako doći do muzeja u tom mjestu. Zatim sam ih zamolila da u bilježnicu napišu što bi učinili. Test im je bio zabavan, ali su svejedno bili malo zbunjeni.

Nastavili smo identificirati osjetila putem kojih prikupljamo informacije iz okoline te stekli znanje o tome što je to stil percepcije. Zatim su učenici uz pomoć testa upoznali svatko svoj percepcijski stil. Uočeni percepcijski stil uspoređen je sa zabilježenim odgovorom na testu percepcijskih kanala. Učenici sa slušnim percepcijskim stilom bi poslušali upute te ih slijedili do muzeja. Vidni tipovi učenika zatražili bi zemljopisnu kartu. Kinestetični bi tipovi od vodiča zatražili da ih odvede u muzej, a put natrag našli bi sami. Većina učenika imala je odgovor na priču u skladu s ustanovljenim percepcijskim stilom.

2.10 Metode i tehnike učenja

I ova je tema također bila vrlo zahtjevna i za nju je bilo potrebno nekoliko susreta. Učenici su svoj stil percepcije povezali s metodama i tehnikama učenja. Prepoznali su metode i tehnike koje su koristili već prije te odabrali nove, koje su testirali. Otkrili su da različiti sadržaji učenja te ciljevi učenja zahtijevaju i različite metode i tehnike učenja.

Većina učenika bila je voljna isprobati nove metode, dok su ih neki tek upoznavali i nisu ih željeli koristiti u praksi.

2.11 Bilješke

Učenici su uvježbavali umjetnost pronalaženja suštine u tekstu. Mnogi od njih imali su poteškoća u ovom području. Ne samo da nisu bili vješti u pronalaženju bitnih podataka, već nisu znali ni svojim riječima ukratko prepričati pročitano. Većina je koristila iste riječi koje koristi autor teksta. Bilo je potrebno mnogo vježbe s različitim tekstovima. Nastavili smo učiti uz pomoć raznih vrsta bilješki te otkrivali koje im vrste zapisa odgovaraju. Pregledali su svoje bilješke i tražili načine kako ih poboljšati. Učinivši to, otkrili su da su im učitelji diktirali materijal koji su morali zapisati u bilježnicu te su zaključili da im to znanje još uvijek nije potrebno.

3. Zaključak

Moja glavna namjera bila je osposobiti učenike da sami planiraju proces učenja te da postanu svjesni toga da na njihov uspjeh ili neuspjeh utječu mnogi čimbenici. Ne bi bilo pošteno tvrditi da sam cilj postigla s apsolutno svim učenicima uključenim na tečaj, ali sam s tečajem nastavila i sljedeće godine, mijenjajući ga i iskušavajući svake godine nove stvari.

Literatura

  1. Ažman, T. (2008). Učenje učenja – kako učiti in se naučiti spretnosti vseživljenjskega učenja. Priročnik za učence, dijake, učitelje, razrednike in svetovalne delavce. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo.
  2. Ažman T., Brejc M. in Koren A. (2014). Učenje učenja: primeri metod za učitelje in šole. [e-knjiga]. Kranj: Filozofska fakulteta Univerze v Mariboru in Šola za ravnatelje. Dostopno na: https://solazaravnatelje.si/ISBN/978-961-6637-61-9.pdf [31. 10. 2018].
  3. Marentič-Požarnik, B. (2012). Psihologija učenja in pouka. Ljubljana: DZS
  4. Pečjak, V. (1977). Poti do znanja. Metode uspešnega učenja. Ljubljana: Tiskarna Tone Tomšič.