Čitanje Pogleda u novoj godini

Broj 108, prosinac 2018.
ISSN 1848-2171

U ovoj godini uz novu kurikularnu reformu koja će nam donijeti nove metode, pristupe i načine podučavanja, ali se nadamo i rasterećenju administracije, krećemo optimistično k novim promjenama bez obzira što nas neke plaše

Ako vas ijedan članak koji pročitajte potakne da nešto isprobate ili promijenite, naše postojanje ima svrhu. Zbog toga pročitajte u ovom broju Pogleda nove i zanimljive članke koje smo pripremili za vas.

I prije nego krenete na čitanje ….

Aleksandra Čeh se poigrala kako bi istražila zaboravljene igre naših djedova i baka te tako potaknula interes za njih. Više…

Internet je dio naših života, a pogotovo djece. Barbara Gabrijelčič nam je ispričala kako je učenike od devet godina upoznala sa sigurnim korištenjem interneta. Više…

Dragica Šegula nam je pokazala kako na temelju odabranog eksperimenta možemo povezati više predmeta i time stječi nova znanja i vještine. Više…

Zajedno s Goranom Podunavcem smo prošetali poljskim gradićem Sieradzu što je dio sudjelovanja u projektu Erasmus+ KA229 The future begins today. Cilj projekta je spriječiti rano napuštanje školovanja. Više…

„Krampove u ruke i kopaj“ je prvo što nas asocira na kockasti svijet – Minecraft, kaže Gordana Sokol. Ova igra kod igrača razvija logičko i računalno mišljenje, snalažljivost, suradnju s drugim igračima ali i brzo učenje stranog jezika. Više…

Tijekom godina uloga učitelja se proširila – od prenositelja novog sadržaja, motivatora, organizatora do uloge majke, oca, pa i čistačice. Irena Platiše nam je opisala kako se suočila sa svim tim ulogama kad je saznala da će u razredu dobiti učenicu koja ima dijabetes. Više…

Osnovna škola Vladimir Nazor Pribislavec smatra kako je recikliranje otpada važna tema i zbog toga pod vodstvom Ive Naranđe su se priključili međunarodnom eTwinnig projektu čije aktivnosti potiču učenike na kreativnost, kritičko mišljenje i vrednovanje, odgovorno i učinkovito komuniciranje i suradnja u digitalnom svijetu i aktivno građanstvo. Više…

Jurij Cvitanič nam je prikazao suvremene pristupe održavanje nastave u sportskoj dvorani s naglaskom na formativnom praćenju. Više…

Čitanje je vrlo važno jer se od učenika očekuje da pronađe, razumije i protumači informacije, a zatim ih iskoristi na koristan način. Čitalačka značka je sveobuhvatni slovenski kulturni pokret koji potiče mlade da čitaju i povećavaju kulturu čitanja mladih, ističe Larisa Podržavnik. Više…

Strip je velika motivacija za brže učenje čitanja i dobrodošla pomoć u razvoju čitateljskih sposobnosti, kaše Lucija Ademoski. Zbog toga je dobrodošao alat u nastavnom procesu, jer i zahtjevniji sadržaj djeci predstavljaju na zabavan i lagan način, što se pokazuje u njihovu bržem napredovanju u učenju. Više…

Istražite svijet sa svim svojim osjetila. Petra Avguštin je povela svoje male istraživače u šumu kako bi spoznali šumski svijet oko sebe uz pomoć vjeverice Zelenka. Više…

Tadeja Bogdan se pridružila projektu izmjenjivanju božićnih i novogodišnjih čestitaka (Christmas tree and art). Kako je proteklo projektno putovanje, pročitajte. Više…

U današnje doba djeca imaju sve više problema sa socijalizacijom i integracijom u društvene igre zbog prevelikog broja provedenih sati pred televizijom i igranju računalnih igrica. Urška Tičar nas je uvela u svijet igara koje su nekad davno igrali naši preci. Više…

Čitanje je vještina koju neki učenici svladaju bez problema, a kod nekih se javljaju poteškoće. Veronika Matjašič je organizirala radionice za čitanje kako bi učenicima na zanimljiv način približila čitanje. Više…

Gordana Lohajner

Idemo se igrati

Aleksandra Čeh

Sažetak

Istraživački je zadatak zasnovan na starim zaboravljenim igrama, igrama naših baka i djedova. Zanimalo nas je, koje su se igre održale do danas a koje su zaboravljene. Krenuli smo od usmene predaje naših starih. Stare zaboravljene igre smo predstavili i našim najmlađima u školi, jer kroz igru upoznajemo i sebe i druge, širimo našu maštu, rješavamo sukobe, oslobađamo bijes i razvijamo naše vještine i osjetila. Zanimao nas je njihov odgovor jer je računalna tehnologija u prvom planu. Djeca se danas premalo kreću, zato nam je bio cilj, djeci približiti stare motoričke igre. Računalne igrice i sva plastična krama ne mogu zamjeniti iskustvo stečeno igrom na otvorenom sa svojim vršnjacima. Naučili smo nove, odnosno stare igre koje su danas već sasvim zaboravljene.

Važno nam je da se na takve stvari ne zaboravlja, da se zapišu jer su one dio naših predaka, našeg mjesta i naše kulturne baštine. Istraživanjem smo pronašli igre koje su igrali naši djedovi i naši roditelji, koje su otišle u zaborav a sretni smo da se i danas igraju.

Uvod

Možete si zamisliti život bez igre?

Naravno da ne, jer igra djetetu predstavlja aktivno i zanimljivo trošenje njegovog vremena. Igra je slobodna, spontana i kreativna aktivnost. U igri djete uživa i zadovoljno je. Budući da sama igra, na umu imamo igre s vršnjacima, s prijateljima, nudi takvo zadovoljstvo, odlučili smo da dio tog užitka, kojeg su u to vrijeme osjetili naši djedovi i bake kao i naši roditelji prenesemo na mlađu generaciju, na I. trijadu.

Slika 1. Igra: Ljubljana – Zagreb – Beograd

Predpostavili smo da djeca I. trijade OŠ Markovci ne poznaju mnogo igara iz starog vremena, jer dominantnost računalne tehnologije onemogućuje igranje s vršnjacima, osobito na otvorenom, u prirodi. Djeca su sve više na tabletima i mobilnim telefonima, sve manje se druže i igraju jedni s drugima. Ove stare motoričke igre padaju u zaborav, zato smo prikupili neke zanimljive igre i predstavili ih djeci i objasnili im pravila igre. Kada smo počeli igrati, njihova srca su zaigrala, svako djete je bilo motivirano i nasmijano. Na kraju su nam i sami rekli, da je takva igra mnogo bolja i zanimljivija od onih kojih se igraju kod kuće.

Slika 2. Igra – Tiča vaga

KLJUČNE RIJEČI: igra, igračke, zaboravljene igre, djedovi i bake, roditelji, suradnja

Istraživački rad bio je podijeljen u dva dijela. U prvom dijelu smo istraživali zaboravljene igre, osobito motoričke igre, jer smo mišljenja da se današnja djeca premalo kreću i premalo igraju u skupinama u smislu jednostavne, tj.slobodne igre. Te informacije su dobivene anketom, koja je bila namijenjena našim bakama i djedovima kao i našim roditeljima. Pitanjima smo također “bombardirali” i naše djelatnike iz OŠ Markovci (učitelje, spremačice, tajništvo…) i zapisivali odgovore. Do nekih podataka smo došli iz knjiga i interneta. Na temelju podataka koje smo dobili, zapisali smo i opisali stare igre. Drugi dio istraživačkog rada je konkretno utemeljen na radu s učenicima I. trijade, gdje smo zajedno proučavali pravila igre i zajedno ih igrali.

Slika 3. Igra – Elektrika

Cilj našeg istraživačkog zadatka je bio istražiti nepoznate igre i njihovu važnost za naš razvoj. Pokušali smo oživjeti život naših baka i djedova i istodobno potaknuti interes za takve igre, koje su se odnosile na društvenost, prirodu i skromnost.

Naši ciljevi su već jasno definirani. I to su:

• Promicati međugeneracijsku suradnju učenika OŠ Markovci,
• Razvijati suradničko učenje i divirgentno razmišljanje u igri s nestrukturiranim materijalom,
• Istražiti kako se igra promijenila tijekom vremena,
• Promicati kreativnost, međuljudske odnose, govor,
• Upoznavanje novih tj, starih igara i uživanje u njima.

Koristili smo sljedeće metode rada:

• Razgovor: višesmjerna komunikacija, anketa, intervju.
• Istraživanje: je provedeno na više razina: tumačenje rezultata ankete, traženje informacija kroz različite izvore,
• Igra: prikaz problema istraživanja, organizacija rada, pojedinačno objašnjenje pravila igare.

Postavili smo si tri hipoteze i na kraju ih analizirali. Naši rezultati su sljedeći:

H1: Zbog IKT razvoja djeca su nedružbena.

Ovu hipotezu smo odbili. Današnja djeca, poput svih živih bića, prilagođavaju se trenutnom načinu života. Zato su također rekli da se vole igrati sa svojim igračkama kod kuće. Međutim kada smo se igrali starih ruralnih igara, bili su sretni i razigrani te se trudili sudjelovati u igrama. Ljudi su društvena bića, a posebice igra je zanimljivija sa svojim vršnjacima. Na kraju su nam to sami pokazali i ispričali. Potrebno im je dati priliku i ponovno ih naučiti igrati se.

H2: Djeca I triade ne znaju mnogo igara iz straih vremena.

Također i tu tezu moramo odbaciti, budući da se učenici I trijade posebno u produženom boravku još uvijek igraju igara iz prošlosti, kao što su: školice, trulo jaje, tko se boji crnog muža, bojice…..A istina je da se tijekom svog slobodnog vremena ne igraju sa svojim prijateljima.

H3: Uvođenje igara i njihovo ostvarenje će našim najmlađim učenicima protjerati krv kroz vene.

Zadnju hipotezu smo 100% pravilno predvidjeli. Osmjeh na usnama, dobra volja i rumenilo na obrazima su nam najbolji dokaz za to.

Zaključak

Naš istraživački zadatak “Idemo se igrati” ne sadrži samo teorijske podatke o igrama koje su igrali naši roditelji i drugi predci. Njezin zadatak je bio potaknuti mlađu djecu da se igraju sa svojim vršnjacima. Vjerujemo da smo to savršeno odradili, i obećali smo im da ćemo se ponovno sastati i skupa igrati.

Također smo istoga mišljenja kao i u Bistri, da “na mlađima svijet ostaje”. I gdje će se djete bolje razvijati mentalno i fizički nego u samoj igri u društvu istih čak i s prijateljima koji drugačije razmišljaju.

Slika 4. Igra -Ali je kaj trden most

Gdje će bolje razviti svoj smisao za humor? Gdje će bolje pokazati svoju domišljatost, spretnost? Gdje će se djete biti bolje aktivno i gdje će bolje osloboditit svu prekomjernu energiju? Gdje će djete moći bolje prevladati probleme i sukobe? Gdje će bolje prevladati strahove? Na sva ta pitanja samo je jedan odgovor – U IGRI.

Literatura

1. Batistič Zorec, M., Marjanovič Umek, L. in Lešnik Musek, P. (1996). Otrokov razvoj starostno heterogenih skupinah v vrtcu. Ljubljana: Pedagoška fakulteta, str. 12.
2. http://www.ringaraja.net/clanek/se-poznate-stare-igre-se-jih-se-igrate_4721.html?page
3. http://baza-iger.skavt.net/ljubljana-zagreb-beograd
4. https://druzinskitrenutki.wordpress.com/2011/05/06/igre-na-prostem-zemljo-krast/
5. http://www.ringaraja.net/clanek/se-poznate-stare-igre-se-jih-se-igrate_4721.html
6. www.oshjh-staritrg.si/files/2013/03/OTROKOVA_IGRA.pdf
7. www.pef.uni-lj.si/~vilic/gradiva/1-rp-t4-igra.doc
8. www.vrtecandersen.si/tl_files/DOKUMENTI/svetovalna…/IGRA-od-3-do-6.pdf

Pametniji i sigurniji na internetu

Barbara Gabrijelčič

Sažetak

Internet je postao veoma važan faktor u društvu. Za djecu također. Sve mlađi imaju dostup do pametnih telefona in drugih elektronskih uređaja. Zato postaje sve važnije da ih već male naučimo sigurno in pametno pristupati do interneta. Nudi nam puno korisnih stvari, ali skriva i zamke – posebno za djecu. O njma moraju roditelji i učitelji razgovarati sa djecom da bi se znali pravilno zaštititi.

Svaku godinu učenicima razreda kojeg učim, ponudim pristup u online učionicu. Ona im može biti pomoć i zadovoljstvo kroz cijelu školsku godinu. Tom prilikom učenici dobiju svoje korisničko ime i lozinku za pristup. Dobivanje lozinke i web adrese je za djecu velika promjena. Ponuđen im je pristup do virtualnog svijeta, na kojeg još nisu spremni. Mislim da je učiteljev zadatak, da ih upozna s osnovnim ponašanjem, kakve radosti i zamke skriva korištenje interneta.

U članku opisujem kako sam devetgodišnju djecu vodila kroz upoznavanje sigurnog korištenja interneta.

Ključne riječi: internetna sigurnost, internet, računalo.

Uvod

Pretpostavljala sam da su neki učenci bolje upoznati sa korištenjem računala nego drugi. Pošto ih na početku školske godine još nisem dobro poznala, odlučila sam ih pitati. Prva aktivnost je bila namijenjena otkrivanju, koliko učenici poznaju pojmove iz svijeta računala, interneta i kakav dostup imaju do web sadržaja.

1. Otkrivanje učenikovog znanja

Učenike sam prvo pitala da li imaju kod kuće računalo, da li im roditelji dozvole provoditi vrijeme na internetu, koje pojmove poznaju u vezi sa računalom i koje su njihove najdraže aktivnosti na internetu.
Na različitim mjestima u razredu postavila sam vrećice sa pitanjima. Učenici su odgovorili i listić vratili u vrećicu. Pitanja su bila: Gdje susrećemo taj znak? @, Što je to e-pošta?, Što je to facebook?, Što je to internet?, Što je to računalni virus?, Što je to geslo?, Što je to profil?

Učenici so nacrtali graf sa stupcima, koji su prkazivali broj učenika, koji imaju kod kuće računalo i kojim roditelji dozvoljavaju koristiti računalo, tablicu ili mobilni telefon.

Odgovarali su još na pitanja što rade na računalu i koliko vremena dnevno provedu s elektronskim uređajima.

Slika 1, 2, 3. Otkrivanje znanja pojmova i upotrebe IKT

Nakon analize njihovih odgovora, planirala sam sljedeće aktivnosti. Pomoću njih sam saznala da svi imaju pristup do interneta, samo imaju različita pravila koliko vremena mogu provesti s računalom i drugim prijenosnim uređajima. S dodatnim pitanjima o poznavanju pojmova v vezi sa web sadržajima, su rezultati bili veoma različiti. Neki učenici su znali objasniti sve pojmove, neki skoro nijednog. Većina učenika je poznala nekoliko pojmova, a sa ostalima su se upoznali pomoću sljedećih aktivnosti. Sljedeći satovi su bili povezani.

2. Motivacija

Za vrijeme projekcije slike s interneta, postavila sam pitanje o kojem su razmišljali, kako se djevojčica osjeća. Upotrijebila sam tehniku »četiri kuta učionice«, u koje sam pričvrstila četiri lica: zabrinuto, žalosno, prestrašeno in ljutito.

Učenici su stali kod lica, koje je po njihovom mišljenju predstavljalo osjećaje djevojčice na slici. Većina njih je mislila da je žalosna.

Još sam ih pitala zašto tako misle. Njihove odgovore sam zapisivala na ploču u obliku misaonog uzorka.

Slika 4. Ideje učenika, zašto je djevojčica žalosna ili ju je strah

Na kraju motivacijskog dijela sata je učenike veoma zanimalo, što se djevojčici dogodilo i zašto je bila žalosna. Kao odgovor sam upotrijebila priču, kako su je djevojčice iz razreda maltretirale preko interneta.

3. Zadaci na postajama

Svaki učenik je dobio radni list. Mogao ga je rješavati individualno ili v manjoj grupi. Na radom listu su bila četiri zadatka, označena brojevima od 1 do 4. Redoslijed rješavanja zadataka nije bio važan. Prije početka rješavanja zadatka na listu, učenik je otišao na postaju s istim brojem. Tamo je dobio kuvertu s zadatkom i riješio ga. Pomoću znanja koje je dobio, mogao je riješiti zadatak s istim brojem na radnom listu.

Opis zadataka po postajama in na radnom listu.

1. postaja: DOBRO UPOZNAJ STVARI, KOJE KORISTIŠ. ŠTO SPADA SKUPA?

Učenici su morali povezati sličicu elektronskog uređaja s pojmom.
pojmovi: miš, računalo, e-pošta, mobilni telefon, USB ključ, web tražilica.

Na radnom listu su riješili prvi zadatak, u kojem su uz sličicu napisali pravilnu riječ.

Slika 5, 6. Učenici su uz slike dopunili pojmove

2. postaja: NE POVJERAVAJ SVAKOME SVOJE PODATKE.

Potražili su riječ, koja je opisivala osobu na slici. Učenici su profile priložili pravoj osobi na sličici.

Na radnom listu su morali označiti komu mogu povjeriti određen podatak. Moglii su birati obitelj, prijatelje ili poznate osobe.

Slika 7. Kritično razmišljaju, kome mogu povjeriti pojedine podatke

3. postaja: NE VJERUJ SVEMU, ŠTO PIŠE NA INTERNETU.

Učenici su u priloženoj kuverti našli slike s interneta. Morali su označiti one, koje su im se činile lažne.

Na radnom listu su morali nacrtati jednu lažnu sliku.

Slika 8. Učenici označe slike, za koje misle, da niso prave

4. postaja: PRAVILA LIJEPOG PONAŠANJA VRIJEDE I NA INTERNETU.

Učenici su birali pojedine emocionalne simbole: veselje, ljutnja, žalost, bol. Postavili su ih određenim slikama. Na njima su bili prizori iz svakodnevnog života npr. dijete, koje boli trbuh, izgubljeno dijete, dijete koje odlazi na odmor, djevojčica koju dvije prijateljice vrijeđaju, …

Slika 9. Učenici su povezali emocionalne simbole s pojedinim slikama

Na radnm listu su morali pročitati poruku na mobilnom telefonu. V prazan prostor su dopunili emocionalni simbol, s kojim su prikazali svoje emocije za vrijeme čitanja poruke.

Slika 10. Razmišljaju o svojim emocijama kod pojedinih poruka.

4. Izvještaji grupa

Na kraju sam s učenicima razgovarala što su radili na pojedinim postajama i do kojih zaključaka su došli. Provjerili smo odgovore. Uz te zaključke sam vodila razgovor o sigurnosti i ponašanju na internetu.
Skupa s učenicima smo došli do zaključka: Ako ti je zbog bilo čega na internetu neugodno, reci to roditeljima.

5. Dostup do online učionice i podjela lozinki

Učenici su bili u računalnoj učionici. Svi su dobili korisničko ime i lozinku i ušlil u online učionicu našeg razreda. Predstavila sam im aktivnosti u učionici in pomagala kod pristupa.

6. Izrada plakata

Učenici su po želji oblikovali grupe sa najviše četiri člana.

Svaka grupa je morala oblikovati jasan, originalan plakat s porukom. S njim su učenici morali poručiti ostalima, što su se naučili o sigurnosti na internetu.

Slika 11, 12. Izrada plakata

Zaključak

Od predviđena dva sata namijenjena za takve sadržaje, trebala sam punih pet. Razmišljala sam da bi u buduće planirala dan aktivnosti, namijenjen korištenju računala, upoznavanju s internetom, web učionicom i sa sigurnošću na internetu.
Učenici su dobro sudjelovali, njihova povratna informacija je bila, da su im se satovi svidjeli i da su se naučili puno novih stvari. Najvažnije je da su dobili poruku da i na internetu vrijede pravila lijepog ponašanja i sigurnosti, koje treba poštovati.

Literatura

1. https:// safe.si
2. Učni načrt za slovenščino (2011). Ljubljana: Zavod za šolstvo.
3. Igrajmo se in učimo: Biti na spletu (2011). Publikacija European Schoolnet

Slike: osobni arhiv Barbara Gabrijelčič

“Erupcija vulkana”

Dragica Šegula, učiteljica biologije, kemije i prirode i društva

Sažetak

Tijekom čitave godine učenici sudjelovanjem u izbornom predmetu pokusi u kemiji stječu vještine sigurnog eksperimentiranja. Stečeno znanje krajem godine demonstriraju samostalnim radom kojeg pripreme prema principu od ideje do realizacije. Eksperiment učenici potraže na internetu ili u drugoj literaturi, pripreme nastavni listić i izvedu pokus pred ostalim učenicima.

Kada je moguće, na osnovu odabranih eksperimenata pripremim međupredmetne poveznice.

Učenica je pripremila eksperiment “Erupcija vulkana”. Uz pomoć znanja stečenog iz predmeta likovna umjetnost i različitih pisanih i elektroničkih izvora je modelarskom tehnikom kaširanja izradila maketu vulkana. Sastavila je nastavni listić sa svim potrebnim podacima te uz pomoć limunske kiseline, sode bikarbone, vode, sredstva za pranje suđa i jestive boje simulirala erupciju pravog vulkana. Prikazan eksperiment kasnije smo povezali s predmetom geografija te ponovili uzroke i značajke erupcija vulkana. Detaljnije smo opisali vulkane El Teide na otoku Tenerife i Etne na Siciliji.

Tijekom nastave iz tehničke kulture učenici su pripremili drvene daščice na koje smo pričvrstili stijene donesene s oba vulkana.

Učenici su prilikom takvog načina rada upotrijebili znanje kemije, geografije, tehnike i tehnologije, likovne umjetnosti te informatike.

Ključne riječi: vulkan, maketa, erupcija, međupredmetna poveznica

Uvod

Suvremena poduka iz kemije temelji se na eksperimentalnoj i problemski usmjerenoj nastavi koju kombiniramo s drugim metodama aktivnog učenja i poduke. Kod izbornog predmeta pokusi u kemiji razvijamo i produbljujemo prirodoslovnu pismenost, osnove znanstvenog i kompleksnog razmišljanja, različite spretnosti i vještine te povezujemo teoriju i praksu. Ukoliko tijekom rada koristimo i međupredmetne poveznice s ciljem postizanja znanja ili izvedbene, takva nastava dobiva dodatnu vrijednost (Ministarstvo za obrazovanje, znanost i sport, 2011, pridobijeno 25.10.2018.)

Kod izvođenja eksperimenta koristili smo sljedeće poveznice:

• KEM – izvedba eksperimenta i izrada izvještaja
• LUM – izrada makete
• GEO – što su vulkani zašto nastaju?
• TIT – uređenje vulkanskih stijena
• NAR – vulkanske stijene
• RAČ – rad s gradivima, izrada izvještaja…

1. Izrada makete vulkana – LIKOVNA UMJETNOST, RAD S MATERIJALIMA

Učenica je uz pomoć različitih pisanih i elektroničkih izvora proučila modelarsku tehniku kaširanja. Došla je do zaključka da je najprikladnija tehnika postupak kaširanja lijepljenjem komadića papira. Koristeći tu metodu, upotrijebila je komadiće papira, koje je dobro natopila ljepilom i jednog za drugim lijepila na model – plastičnu bocu. Kada se ljepilo osušilo, dobila je podlogu od papira koju je potom obojala. Kao pomagala pri bojenju koristila je različite kistove, škare i boje.

Slika 1. Model vulkana izrađen metodom kaširanja (izvor: vlastiti 2015)

Postupak kaširanja lijepljenjem komadića papira je na satu LUM – likovna umjetnost predstavila i ostalim učenicima. Tako stečeno znanje učenici su kasnije koristili u radu na satu likovne umjetnosti te izradi lutaka pomoću kojih su pripremili lutkarsku predstavu.

2. Izvedba eksperimenta i izrada izvještaja – POK (pokusi u kemiji)

Učenica je za potrebe eksperimenta sastavila nastavni listić sa svim potrebnim sastavnim dijelovima.

Eksperiment je učenica demonstrirala ostalim učenicima izbornog predmeta POK. Tako je predstavila svoj uradak – model vulkana te kemijsku reakciju kojom možemo uprizoriti erupciju vulkana u prirodi.

Slika 2. Nastavni listić za eksperiment »Erupcija vulkana«

Slike 3 i 4. Demonstracija eksperimenta (izvor: vlastiti 2015)

3. Suradničko učenje kod nastave – KEMIJA

Tijekom nastave iz predmeta prirodoslovlje i kemija učenici se susreću s tijekom i znakovima različitih vrsta kemijskih reakcija. Kao način primjene metoda suradničkog učenja i laboratorijskog rada učenica je usmjeravala i vodila skupni rad. Učenici su uz eksperiment prepoznavali reaktante i produkte te znakove koji ukazuju da je kemijska reakcija završena.

Slika 5. Izvedba eksperimenta s skupnim radom (izvor: vlastiti 2015)

4. Što su vulkani i zašto nastaju? – GEOGRAFIJA, RAD S MATERIJALIMA

Učenici se s nastankom vulkana susreću i tijekom nastave iz geografije. Uz pomoć različitih pisanih i elektroničkih izvora naučili su zašto i kada dolazi do erupcije vulkana. Uz pomoć kompjuterske simulacije promatrali su put magme od njezinog nastanka do erupcije.

Slika 6. Učenje uporabom elektroničkih izvora (izvor: vlastiti, 2015)

Uporabom različitih materijala učenici su detaljnije upoznali i proučili dva vulkana: El Taide i Etnu.

Naučili su da je vulkan Etna 3323 metra visok aktivan vulkan, koji se nalazi na istočnoj obali Sicilije, između gradova Messina i Catania. Njegove erupcije obično se pojave svakih nekoliko godina. Zbog stalnog nadzora i razmjerno male jačine erupcija isti obično ne uzrokuju ljudske žrtve, međutim, potoci lave često uništavaju kuće i vrtove. Vulkan je iznimno omiljena turistička destinacija.

Vulkanu El Teide koji se nalazi na Tenerifima ime su dodijelili domoroci, koji su ga vidjeli kao bijeli stožac iznad mora te ga imenovali BIJELA GORA (Tene = gora, Ife = bijel). El Teide već dugo nije aktivan vulkan. Vrh vulkana je visok 3718 metra. Najviši je vrh Španjolske i treći najviši vulkanski otok na svijetu.

Učenici su promatrali stijene donesene s oba vulkana. Zaključili su da se stijene radi različitih primjesa značajno međusobno razlikuju.

Slike 7 i 8. Vulkan El Teide i Etna (izvor: https://www.google.si/webhp?ie=UTF-8&rct=j#q=el+taide i https://www.google.si/webhp?ie=UTF-8&rct=j#q=etna+sicilija)

5. Vulkanske stijene – TEHNIKA I TEHNOLOGIJA

Naša je želja bila da prikupljeni materijal ostane očuvan i za uporabu i stjecanje znanja budućih generacija. Za vrijeme nastava iz predmeta tehnika i tehnologija učenici su stijene uredili i iste prilijepili na razrezane i obrađene drvene daščice. Pritom su upoznali različite načine obrade materijala – drveta: od planiranja, sve do piljenja i brušenja. Na kraju su stijene uz pomoć vrućeg ljepila prilijepili na podlogu.

Slike 9 i 10. Rezanje i brušenje drvenih daščica (izvor: vlastiti 2015)

Slika 11: Lijepljenje stijena na drvene daščice

6. Vulkanske stijene – PRIRODOSLOVLJE

Materijal koji je nastao u okviru međupredmetnih poveznica upotrebljavamo u šestom razredu, kada upoznajemo vrste stijena i njihov nastanak. Učenje uz pomoć konkretnog materijala je zanimljivije, a stečeno znanje kvalitetnije i trajnije.

Slika 12. Uporaba materijala kod osvajanja novog znanja

Zaključak

Stjecanje znanja i metoda rada prilikom kojih je učenik u središtu zbivanja, što znači da je aktivan izvođač, kod učenika je vrlo omiljen način rada. Na taj način učenik ne stječe samo novo znanje, nego razvija i brojne vještine. Kada je takav rad i međupredmetno povezan, dobiva još višu razinu kvalitete. I kao što pokazuju brojna istraživanja – upravo međupredmetno povezivanje može biti jedan od privilegiranih puteva za postizanje sveživotnog znanja.

Literatura

1. Ministrstvo za izobraževanje, znanost in špport (pridobiveno 25. 10. 2018)
2. Ministrstvo za izobraževanje, znanost in šport  (pridobiveno 25. 10. 2018)
3. Fotografije – osobna arhiva 2015

Sprječavanje ranog napuštanja školovanja

s europskim partnerima

Goran Podunavac

U nedjelju 11. studenoga 2018. godine djelatnici Osnovne škole Popovac krenuli su iz Baranje prema poljskom gradiću Sieradzu s ciljem sudjelovanja u Erasmus+ KA229 projektu The future begins today. Projekt je financiran sredstvima Agencije za mobilnost i programe Europske unije, a traje dvije godine.

Radni tjedan započeo je programom dobrodošlice koji su pripremili učenici i učitelji iz poljske škole za učenike s teškoćama u razvoju. Nakon upoznavanja i predstavljanja četiriju škola, koje sudjeluju u projektu iz Poljske, Španjolske, Italije i Hrvatske, uslijedila je zanimljiva radionica. Učitelji su učili plesati poljske narodne plesove kao što su polka i poloneza. Nakon obilaska škole domaćina, koja je ujedno i koordinator projekta, učitelji su vidjeli u kojim se uvjetima izvodi nastava te iz prve ruke saznali koje načine rada primjenjuju poljski učitelji u radu s učenicima s različitim teškoćama. S novim znanjima i iskustvima krenuli su na još jednu glazbenu radionicu u kojoj su kroz igru, pokret, ples, glazbu i uz pomoć glazbenih instrumenata naučili kako se opustiti i pridonijeti dobrom raspoloženju.

Iako je u nedjelju Poljska proslavila sto godina neovisnosti, u utorak je u Kazalištu Miejski održan koncert tim povodom. Fantastičnom dvosatnom programu svoj doprinos dala je i Osnovna škola Popovac koja je svoju zemlju predstavila domoljubnom pjesmom Doris Dragović „Dajem ti srce“. Prepuni dojmova učitelji su se zaputili u hotel na radionicu gdje je održan trening Alternativni oblici komunikacije. Od velike su koristi u svakodnevnoj komunikaciji različite fotografije, slikovni materijali ili pomagala. Večer je bila rezervirana za razgledavanje najpoznatijih znamenitosti Sieradza.

U srijedu su učitelji sudjelovali na konferenciji o ranom napuštanju školovanja. Prvo su predstavljeni primjeri dobre prakse Erasmus+ projekata iz okolnih škola, a zatim su i sami partneri u projektu predstavili na koje se načine njihove škole bore protiv ranog napuštanja školovanja. Zatim je uslijedila radionica na kojoj su sudionici metodom igranja uloga trebali riješiti praktični problem petnaestogodišnjeg učenika koji zbog financijskih problema želi napustiti školovanje. Skupine su ponudile slična rješenja, a na kraju su došli do zaključka kako je u rješavanju problema potrebno uključiti više osoba i institucija te uložiti puno truda i strpljenja. Kasnije su učitelji upoznati s korištenjem art-terapije u svrhu očuvanja i unapređenja mentalnog zdravlja djece i mladih s teškoćama. Na kraju dana održana je druga radionica koja se temeljila na izražavanju osjećaja mimikom i pokretom bez verbalne komunikacije.

Ogledni sat Engleskog jezika održan je u četvrtak u jednoj od osnovnih škola u Sieradzu, a na satu je obrađena nastavna jedinica na temu ljubaznosti u svakodnevnim situacijama. U radu s učenicima šestog razreda prikazane su različite metode i oblici rada. U razredu u školi domaćina učiteljica je s učenicima s teškoćama u razvoju (od 14 do 16 godina starosti) na Satu razrednika obradila nastavnu jedinicu Što odrasli mogu naučiti od djece i mladih. Učenici su izrazili svoja razmišljanja o promjenama životnog stila u različitim generacijama (roditelji i učenici) i civilizacijskom napretku. Na plakatu su prikazali razlike, a zatim se nastavila raspravu na temu Što želim naučiti moje roditelje i učitelje. Ostatak dana proveden je u razgovoru škola sudionika ovog projekta oko svih pitanja vezanih uz sam projekt i njegovu realizaciju.

Temperatura ispod nule nije nikog obeshrabrila tako da je u petak organiziran jednodnevni izlet u poljsku metropolu. Turistički slogan grada glasi: Zaljubiti se u Varšavu! I svakako je opravdan. Posjetili su najpoznatiji i najveći park Łazienki, prošetali najšarmantnijim dijelom Starog grada na Placu Zamkowy i posjetili Kraljevski dvorac. Nakon posjeta Varšavi u subotu su se svi zaputili u svoje škole. Poljska u mome srcu, pjevao je Štulić 80-ih, a učitelji iz Popovca kažu da sada i za njih vrijedi taj moto.

Minecraft Education Edition dostupan učenicima i učiteljima

Hrvatskih škola

Gordana Sokol

Kada nekome spomenem Minecraft prva asocijacija je najčešće „Krampove u ruke i kopaj“ odnosno igraj igru i pazi da ne nastradaš u 3D kockastom svijetu punom zombija, raznih životinja čudnog izgleda i puno čarolija.

Isto ovako sam i ja gledala na igru Minecrfat sve dok nisam „popustila“, kupila račun i svom tada osmogodišnjem sinu dopustila da igra ovu igru. Prateći njegove Minecrfat pustolovine ubrzo sam shvatila da je ovo puno više od igre. Kod igrača ova igra razvija logičko i računalno mišljenje, snalažljivost, suradnju s drugim igračima ali i brzo učenje stranog jezika. Uz ovu igru učilo se i o sigurnosti u virtualnom svijetu, čuvanju osobnih podataka i pravilima lijepog ponašanja.

Potvrdu svega toga dobila sam 2016. godine u Budimpešti na Microsoftovoj Globalna Educator Exchange E2 konferenciji gdje sam se prvi puta susrela sa Minecrfat Education Edition inačici ove popularne igre, posebno dizajnirana za poučavanje i njenu primjenu u razredu.

Nakon što sam mogućnosti ovog super alata isprobala sa svojim učenicima prilikom testiranja njegove beta verzije jedino što nam je nedostajalo za rad i njegovu aktivnu upotrebu bili su korisnički računi. Svaki učenik imao je u sklopu svog Office 365 računa mogućnost deset probnih pokretanja Minecrfata, dok su učiteljski računi imali 25 pokretanja. Zato me posebno me razveselila obavijest da je Minecraft Education Edition dostupan svim učenicima i učiteljima putem njihovih AAI@EduHr računa.

Samu aplikaciju možete preuzeti s ove poveznice uz prijavu sa svojim AAI@EduHr računom, a njena instalacija je zasad omogućena na Windows 10, macOS ili iPad uređajima.

Minecraft Education Edition sadrži posebne značajke koje Minecraft čine dostupnim i efikasnim alatom za primjenu u nastavnom procesu jer omogućuje učenje kroz igru i učenje kroz izradu projekata. Učiteljima omogućuje da prate aktivnost učenika pomoću mnogobrojnih dostupnih funkcionalnih alata kao što su karta svijeta, teleportiranje, chat prozor i sl.. Nadalje, omogućuje suradnju među učenicima, spajanjem do trideset učenika u jedan zajednički svijet te njihov zajednički rad na nekom problemskom zadatku ili projektu.

Posebna značajka Minecrafta je prikupljanje slikovnih sadržaja za učeničke e-portfolije upotrebom kamere i portfolija. Kamera omogućuje nekoliko načina fotografiranja svijeta i samih igrača unutar svijeta (selfi kamera), dok pomoću portfolija možemo prikupljene slikovne datoteke izvesti iz Minecrfat svijeta na naše računalo što je posebno važno za sam nastavni proces i izradu učeničkih e-portfolija. Uz kameru i portfolio u novoj inačici Minecrafta postavljena je mogućnost upotrebe knjige i pera (Book & Quill) za vođenje pisanih dnevnika.

Minecraft Education Edition omogućuje učitelju da virtualne 3D svjetove prilagodi potrebama nastave uz upotrebu ploča sa natpisima koje sadrže upute za učenike vezane uz zadatke koje učenici trebaju odraditi. Ploče za natpise za upute učenicima dolaze u tri različite veličine:

• Slate (1×1 blok),
• Poster (2×1 bloka) i
• Board (2×3 bloka).

Tu su i NPC (None-Player Character) likove koje stvarate po potrebu u samom Minecrfat svijetu, a koji također mogu poslužiti za davanje uputa učenicima.

Učitelji, kreatori svijeta određuju ulogu koju će imati učenici (Operator, World Builder ili Normal). Svaka uloga učenicima omogućuje određene mogućnosti rada unutar Minecraft svijeta, a učitelju daje mogućnost kontroliranja i praćenja rada učenika.

Minecraft Education Edition u najnovijoj inačici omogućuje učenje programiranja upotrebom alata Microsoft Code Buildera, alata u kojem učenici programiraju slaganjem naredbenih blokova što je posebno pogodno za početnike u programiranju ili pisanjem kôda u JavaScriptu za one malo naprednije. Jednostavnim prebacivanjem između slaganja blokova na JavaScript kôd učenici paralelno uz blokove mogu usvajati i osnove rad au JavaScriptu.

Uz mogućnost programiranja Minecraft omogućuje „kemijanje“ istraživanje svijeta kemije spajanje kemijskih elemenata, eksperimentiranje i pokretanje različitih kemijskih reakcija u sigurnom virtualnom laboratoriju, rastavljanje smjesa na elementarne tvari i sl.

Na kraju možemo donijeti zaključak da Minecraft Education Edition omogućuje povezivanje predmeta STEAM područja i rješavanje različitih projektnih zadataka na jedan drugačiji, učenicima zanimljiviji način unutar 3D virtualnog svijeta za učenje i suradnju.

Ukoliko sam potaknula vašu maštu kako Minecraft Education Edition uklopiti u svoj razred pozivam vas da zavirite u moj ODS te da budete još malo strpljivi i da pričekate nastavak moje priče o Minecrafta Education Edition.

Zajedno možemo

Irena Platiše, učiteljica razredne nastave

Sažetak

Uloga učitelja u sustavu nastave se mijenja tijekom godina. Ako se nekada smatralo da je učitelj taj koji na više ili manje isti način prenosi nove sadržaje za učenje, a zatim samo procjenjuje postignuto znanje, njegova je uloga sada puno šira: on je motivator, organizator, usmjerivač, inovator, pokretač, promatrač, istraživač, uzor … Osim ovih uloga, on često preuzima ulogu majke, oca, psihologa, socijalnog radnika, liječnika, čistačice … U članku ću pokušati opisati kako sam se suočila s tim ulogama kada sam saznala da ću u razredu dobiti učenicu koja ima dijabetes.

Ključne riječi: dijabetes tipa 1, uključivanje djeteta s dijabetesom u školu i razred, prilagođavanje nastave, međusobna suradnja.

1. Uvod

Prije dvije godine pod svoje okrilje sam dobila učenicu s dijabetesom. Dolaskom takvog učenika u školu i na nastavu polje djelovanja učitelja bitno se mijenja, širi se. Ovaj put, kao strukturni čimbenik, pojavljuje se učenik sa svim svojim posebnostima i nedostacima, te učitelj koji će morati svojim radom, prilagodbom nastave i sadržaja učenja i ciljeva, dovesti ovog učenika i sve ostale do kvalitetnog znanja te maksimalnog razvoja vještina i sposobnosti.

O dijabetesu tipa 1

Dijabetes je stanje bolesti kada tijelo ne može pravilno metabolizirati i koristiti sastojke hrane. Dijabetičarima s dijabetesom tipa 1 u potpunosti nedostaje inzulin, jer ga je njihova bolesna gušterača prestala proizvoditi i izlučivati u krv. Budući da glukoza ne može ući u stanice bez inzulina, njezina se koncentracija u krvi povećava. Cilj liječenja je smanjiti razinu glukoze u krvi na normalne vrijednosti.

To se postiže:

• DIJETALNOM (ZDRAVOM) PREHRANOM, koja je temelj liječenja. Dijabetički bolesnici ne trebaju posebnu prehranu. Preporučuje se 4-6 malih obroka dnevno, koje treba konzumirati svaki dan otprilike u isto vrijeme, jede se integralni kruh i hrana koja sadrži vlakna, te što je manje moguće manje masti i hrane koja sadrži šećer.
• FIZIČKIM AKTIVNOSTIMA koje omogućuje bolju uporabu glukoze i smanjuje potrebu za inzulinom, poboljšavaju cirkulaciju krvi, pomažu u postizanju i održavanju željene tjelesne težine, smanjuju stres i mentalnu napetost. (Mravi, 1995, 1-5)

2. Srž

2.1. Koraci na putu uključivanja djevojčice u školu i nastavu

Budući da sam znala da djevojčica neće imati posebnog pratitelja, jer u školi nije bilo praktički takvog slučaja, napravila sam detaljan plan o tome kako započeti svoju edukaciju, pripremu i prihvaćanje dijete s dijabetesom u školu.

1. korak: UPOZNATI DJEVOJČICU I RODITELJE prije početka škole (mjesec ranije). Napraviti iskren i otvoren odnos. Bilo je važno izgraditi most povjerenja, koji je bio neophodan za siguran prijelaz iz vrtića u školu.

U svibnju sam započela redovite posjete dječjem vrtiću u grupi u kojoj je bila djevojčica. Promatrala sam djevojčicu, njezin odnos s vršnjacima, njezino ponašanje … Onda sam joj se približila, započela razgovor s njom, upoznala je da sam njezina buduća učiteljica i da sam došla s namjerom da je dobro upoznam i pomognem joj da se što uspješnije nosi s bolešću. Mnogo me stvari naučila, osobito, kako uzeti krv, mjeriti šećer u krvi, voditi brigu o higijeni … Naučila me o dijabetesu, a ja samo joj obećala da ću je naučiti sva slova. Napravile smo dobar dogovor.

Tijekom posjeta vrtiću, susrela sam se i s njezinim roditeljima. Bilo im je posebno važno da sam pokazala interes i odgovornost prema njihovoj djevojčici. Trebali su pozitivan poticaj da ću učiniti sve što je u mojoj moći da djevojčici osiguram miran i što manje stresan prijelaz u školu.

2. korak: UPOZNAVANJE RUKOVANJA S INZULINSKOM PUMPOM I BROJANJE UGLJIKOHIDRATA

Djevojčicu sam sve češće posjećivala za vrijeme doručka i ručka. Slijedila sam i proučavala brojanje ugljikohidrata, njihovo unošenje u inzulinsku pumpu i upoznavanje rada pumpe. Stekla sam nova znanja iz područja zdrave prehrane i pravilnog sastava dnevnih obroka.

3. korak: ČITANJE STRUČNE LITERATURE

Usporedno s posjetom dječjem vrtiću, počela sam tražiti literaturu o dijabetesu, što nije teško pronaći. Htjela sam što bolje upoznati bolest.

4. korak: SUDJELOVANJE NA SEMINARU PEDIJATRIJSKE KLINIKE

Kada sam stekla neko stručno-teorijsko i praktično znanje, također sam sudjelovala na večernjem seminaru u Pedijatrijskoj klinici u Ljubljani. Moje predznanje se pokazalo kao izvrsna osnova za nadogradnju s novodobivenim informacijama.

5. korak: PREGLED ŠKOLSKIH JELOVNIKA, SURADNJA S KUHINJOM I VODITELJEM PREHRANE

Pregledala sam stare školske jelovnike, ocijenivši ih prema određenom sustavu. Otkrila sam da će se morati prilagoditi djevojčici, te sam razgovarala s voditeljem prehrane i kuharicama. Naša dobra suradnja bila je izuzetno važna za uravnoteženu prehranu koja djevojčici omogućava što normalniji i neometan rad na nastavi.

6. korak: PRAVLJENJE RASPOREDA, ORGANIZACIJA OBROKA I ŠKOLSKOG RADA

Već i prije početka školske godine s roditeljima smo napravili detaljan plan o tome kada i koje obroke će djevojčica imati kako bi što više puta mogla jesti s ostalim učenicima. Uspjeli smo uskladiti da imaju užinu i ručak u isto vrijeme, što je bila velika pobjeda za nas.

Prilikom izrade školskog rasporeda bila sam posebice pažljiva na vrijeme satova sporta. Odlučila sam se da oni budu ubrzo nakon jutarnje užine, jer je u to vrijeme bilo očekivano da razina šećera u krvi ne padne ispod kritične vrijednosti. Slično tome, sve aktivnosti izvan učionice održavat će se tijekom vremena nakon užine.

7. korak: ORGANIZIRANJE POSEBNOG KUTA U UČIONICI

U razredu sam napravila poseban kut namijenjen učenici s dijabetesom i svim stručnim djelatnicima. U njemu je posebna literatura o regulaciji šećerne bolesti, na posebnim letcima napisani su postupci u slučajevima povišenog/smanjenog šećera u krvi, zabilježeni su važni telefonski brojevi … U posebnoj košari nalaze se predmeti za mjerenje šećera u krvi i svi mogući rezervni dijelovi za inzulinsku pumpu i ubrizgavače te jednostavni šećeri.

Slika 1. Dijabetični kutak

8. korak: SASTANAK S UČITELJIMA KOJI ĆE BITI U KONTAKTU S DJEVOJČICOM

Prije početka nastave sastali su se svi učitelji koji će djevojčicu učiti ili bili u kontaktu s njom svaki dan. Učitelji su dobili potrebne informacije o tome kako poduzeti odgovarajuće mjere u slučaju pogoršanja.

2.2. Prihvaćanje djevojčice u školu

Prvi školski dan prošao je bez poteškoća. Dobro sam pripremila sadržaje i informacije koje sam željela i morala podijeliti s novim učenicima i njihovim roditeljima. Pratila sam svoju viziju kako bih prvi školski dan učinila što je moguće ljepšim i nezaboravnim za svu djecu, ali sam s druge strane imala veliku odgovornost za djevojčicu s dijabetesom. U glavi mi se miješalo uzbuđenje i radost prvog školskog dana, te s druge strane odgovornost, neizvjesnost i strah. U svim mojim uzbuđenjima morala sam pomno pratiti dnevni protokol koji je potreban za vođenje dijabetesa: mjerenje šećera u krvi, vaganje obroka, uzimanje obroka u određeno vrijeme, unošenje ugljikohidrata u inzulinsku pumpu … S druge strane morala sam odgovoriti željama ostalih učenika koji za prvi školski dan trebaju pažnju i osmijeh svoje nove učiteljice. Moram priznati da su to bili vrlo naporni sati, ali mislim da sam sve dobro uradili. Sve je prošlo bez poteškoća i kako je planirano.

2.3. Razgovor s učenicima i svim roditeljima

U prvim danima razgovarala sam s učenicima o djevojčici s dijabetesom. U razgovoru je sudjelovala i ona, te demonstrirala upotrebu injektora, pumpe … Učenici su je prihvatili na odgovarajući način. Nema razlike između njih. Ali svakako smo radosni zbog svih lijepih događaja koji se dešavaju u našoj učionici. Sretni smo i zadovoljni što je s nama bila na svim pješačenjima, kulturnim i prirodoslovnim aktivnostima koje smo provodili izvan škole i našeg mjesta. Drago nam je što joj možemo odspojiti inzulinsku pumpu da se slobodno kreće i obavlja sportske aktivnosti sa svojim drugarima. Zajedno smo se radovali trodnevnom tečaju plivanja i njezinom napretku u plivanju … Svi želimo dati djevojčici što je više moguće pozitivnih poticaja.Također sam napravila sličan razgovor s roditeljima na prvom roditeljskom sastanku. Dobro je da znaju specifičnosti našeg razreda te načine i mogućnost prilagodbe i mijenjanja školskog rada.

2.4. Organizacija školskog dijela-prilagodbe

SPORTSKE aktivnosti (sat sporta, šetnje, igrališta, učenje u prirodi, šetnje s promatranjem, posjeti knjižnici, poštanskim uredima, zdravstvenom centru itd.), što je prije moguće nakon obroka, jer se ne očekuje pad razine šećera u krvi neposredno nakon obroka.

ZAHTJEVNE SPORTSKE aktivnosti (trčanje na dulje udaljenosti, gimnastika na preči i paralelnoj prečki, kolut naprijed/natrag …) izvodili smo kada se djevojčica dobro osjećala (pumpa isključena).

Slika 2. Isključivanje pumpe

GOVORNE NASTUPE, OCJENJIVANJE ZNANJA sam pokušala izvest sa što manjim pritiskom te u opuštenoj atmosferi kako bi se izbjegao porast adrenalina.

TEČAJ PLIVANJA je proveden na kraju školske godine. Morala sam se dobro upoznati s radom pumpe i odazivom tijela djevojčice.

Slika 3. Na tečaju plivanja. ZAJEDNO SMO KAO RAZRED – CJELINA.

2.5. Problemi

Morala sam cijeli obrazovni put i upoznavanje s dijabetesom organizirati sama. Od velike pomoći mi je bila pratilja djevojčice u vrtiću, ali suštinski čitav posao je bio samo na meni. Nije bilo pravog usmjerenja od strane vodstva, te sam se morala boriti za svaki dodatni sat pratnje, reorganiziranja radnog vremena i nastave. Djevojčici službena pratnja nije dodijeljena, ako je potrebna škola je mora osigurati unutar postojećeg osoblja. Međutim, zbog specifičnosti naše profesije to je teško, naravno tu imamo problema i s konstantnim mjerama štednje…

Slika 4. Mjerenje šećera u krvi u učionici

Nedostatak obrazovanja kuharskog osoblja i nepripremljenost obroka. Nažalost, često sam morala reći kuharicama da nisam zadovoljna pripremanjem obroka, da nisu slijedili zahtjeve dijabetičke prehrane … Zato sam morala često sama pripremiti uravnoteženiji i prikladniji obrok.

Nedostatak kvalificiranih suradnika na području poznavanja dijabetesa. Većina kolega ovu bolest ne poznaju dovoljno dobro, pa nisu bili prikladni kandidati da me zamijene u razredu tijekom moje odsutnosti s posla (seminari, bolovanje).

2.6. Prednosti

Obrazovala sam se na nekoliko područja. Saznala sam o bolesti i njezinom utjecaju na funkcioniranje tijela, a dobila sam i korisne informacije o zdravoj prehrani. Napredovala sam u načinu rada s roditeljima, odraslima, školskim vodstvom, učenicima … Tijekom vremena sam odrasla na mnogim područjima, što mi daje novu snagu i samopouzdanje u radu.

Uz učenicu koja ima dijabetes su ostala djeca napredovala i stekla znanja na mnogim područjima. Prije svega, pridobili su više tolerancije i strpljivosti.

Raznolikost nastave. Nikada ne mogu unaprijed potpuno planirati svoj dan nastave. Iz dana u dan stječem više inventivnosti, fleksibilnosti, otvorenosti …

3. Zaključak

Moj rad s učenicom koja ima dijabetes je dao nove dimenzije mojim poslovnim i privatnim aktivnostima. Više nisam samo učiteljica koja učenicima samo predaje nove sadržaje učenja. Postala sam dobar promatrač. Svako jutro kada dođem u razred prvo pogledam u djevojčicu. Zanima me kako se osjeća, kakvo je njezino raspoloženje. Tražim znakove koji ukazuju da li su visoke ili niske razine šećera u krvi. Sa svojim znanjem radim gotovo kao jedna medicinska sestra koja zna tijek dijabetesa, zna pravilno uzeti krv i odgovarajuće reagirati u slučaju pogoršanja bolesti.

Koordinatorica sam i savjetnica za prehranu, pozitivan poticaj djevojčici i njezinim roditeljima, mentor kolegama koji su u kontaktu s djevojčicom, tehnički vođa za ispravljanje pogrešaka u radu injektora, inzulinske pumpe … Područje mojih aktivnosti je produženo sve do granica koje ima sama djevojčica. Zapravo, njezin život postao je moj, odnosno naši životi međusobno se isprepliću i teško mogu reći da je to samo školski, profesionalno. Jer što više djevojčicu upoznajem i obratno, lakše je izgraditi povjerenje i poštovanje između nas i njezinih roditelja. Zajedno stvaramo pozitivnu klimu. Naravno, sve to u želji da djevojčici omogućimo ljepše i mirnije djetinjstvo. Drago mi je što ću djelić njezinog života provesti s njom.

Slika 5. Djevojčica sa svojim vršnjacima također na rolerima

4. Literatura

1. Blatnik, M. 2005. Vključevanje otrok s posebnimi potrebami v vzgojo in izobraževanje. Ljubljana: diplomsko delo.
2. Bratina, N. in ostali 2011. Otrok s sladkorno boleznijo v vrtcu, šoli in pri športnih ter druhih aktivnostih. Ljubljana: Društvo za pomoč otrokom s presnovnimi motnjami.
3. Čampa, Š., A. in Lavrinec, J. 2016. Pomen ogljikovih hidratov pri urejanju sladkorne bolezni. Ljubljana: Zaloker & Zaloker.
4. Mravlje, F. 1995. Sladkorna bolezen tipa 1. V sožitju s sladkorno boleznijo. Ljubljana: Klinika za endokrilogijo in bolezni presnove.

12. člen Zakona o osnovni šoli (Uradni list RS, št. 81/06 – uradno prečiščeno besedilo, 102/07, 107/10, 87/11, 40/12-ZUJF, 63/13 in 46/16 – ZOFVI-K. http://pisrs.si/Pis.web/pregledPredpisa?id=ZAKO448 (19. 7. 2018)

Kompostirajmo zajedno za dobrobit okoliša i ljudi

Iva Naranđa

Kompostiranje kao najstariji način recikliranja otpada ima višestruke koristi za okoliš, pojedince i zajednicu, te je u Osnovnoj školi Vladimira Nazora Pribislavec prepoznato kao važna tema kojoj se pristupilo na pedagoško inovativan način pokretanjem međunarodnog eTwinning projekta. Projektne aktivnosti osmišljene su tako da u središte procesa učenja postavljaju učenike koji su aktivnim sudjelovanjem i praktičnim radom razvijali generičke kompetencije kao što su kreativnost (stvaranjem digitalnih uradaka i igre o kompostiranju), kritičko mišljenje i vrednovanje izvora znanja (pretraživanje interneta o temi kompostiranja), odgovorno i učinkovito komuniciranje i suradnja u digitalnome okruženju (aktivno sudjelovanje u TwinSpaceu), aktivno građanstvo (djelovanje u lokalnoj zajednici s ciljem poticanja kompostiranja). Sudjelovanjem u pripremanju komposta učenici su razvijali samostalnost, odgovornost i poduzetnost, a upoznali su i ekonomske koristi od pripremanja vlastitog komposta. Suradnja s vršnjacima iz drugih država pokazala se kao izuzetno snažna motivacija za učenje i rad te su učenici bili spremni uložiti veliki trud kako bi ostvarili ciljeve projekta i pokazali svoje znanje i kreativnost. Timski rad i aktivno sudjelovanje učenika u projektu pokazali su se izvrsnim načinom za razvijanje samopouzdanja učenika, pozitivne slike o sebi te socijalnih i komunikacijskih vještina. Učenici su razvijali odgovorno ponašanje prema zajednici, razumijevanje međuovisnosti pojedinca i društva te načina kako uspješno pridonositi zajednici, pripremali su se za prikladno djelovanje u društvu radi postizanja osobne i opće dobrobiti. Implementacijom principa održivoga razvoja i primjenom praktičnoga rada na pripremi komposta učenike se poticalo na odgovorno postupanje prema prirodi, racionalno postupanje s otpadom i ponovnu uporabu materijala te korištenje proizvedenog komposta. Nastojalo se podići svijest učenika, ali i njihovih roditelja, o važnosti održivog ponašanja u svakodnevnom obiteljskom životu. Učenici su stjecali znanja o odnosima između ljudi i okoliša, razvijali su odgovornost prema okolišu te su potaknuti na djelovanje za dobrobit okoliša i ljudi. Aktivno su djelovali u školi i lokalnoj zajednici s ciljem doprinosa zajednici poticanjem svih učenika škole i svojih obitelji na kompostiranje. Učeći kroz igru i raznolike projektne aktivnosti te surađujući s vršnjacima iz drugih država, učenici su razvijali ključne kompetencije prema eTwinning publikaciji „Razvoj kompetencija učenika putem eTwinninga“, naročito komunikaciju na stranom jeziku i digitalnu kompetenciju.

Osnovna ideja eTwinning projekta Let’s do compost! je podići svijest učenika, njihovih roditelja i lokalne zajednice o ulozi kompostiranja pri zaštiti okoliša. Osim glavne teme projekta, našim učenicima željeli smo omogućiti korištenje informacijsko-komunikacijske tehnologije na pozitivan, siguran i kreativan način. Tijekom školske godine učenici su pripremali kompost (sakupljali lišće u školskom dvorištu, ostatke povrća i voća iz školske kuhinje, pratili temperaturu kompostišta…), a na kraju projekta kompost su dodali biljkama u školskom dvorištu. Tijekom rujna i listopada 2017. napravljena je animirana karta s lokacijama partnerskih škola u alatu Pictramap, škole su se predstavile prezentacijama i kratkim filmovima na zajedničkom Padletu i postavile kompostere u svojim školskim dvorištima. Uvodne aktivnosti obuhvaćale su i upoznavanje učenika s eTwinningom i planom projekta, te izradu digitalnih postera sa zastavama svih država projektnih partnera u alatu Sketchpad koji je besplatan i ne zahtijeva registraciju.

Tijekom projekta ostvarena je suradnja sa stručnjacima izvan škole i roditeljima, te je organizirano više aktivnosti na otvorenom. Osnovnu školu Vladimira Nazora Pribislavec posjetila je gospođa Bernarda Orehovec, proizvođač biodinamički uzgojenog voća i povrća s prestižnom oznakom kvalitete Demeter certifikat, i održala predavanje o kompostiranju i važnosti zdrave hrane.

Radom na ovom projektu učenici su na internetu istražili temu kompostiranja i napravili digitalne i papirnate postere kojima su na jednostavan i lako razumljiv način objasnili što je kompostiranje, zašto je dobro kompostirati, kako praviti kompost, što ide i što ne ide u kompost. Upoznali su i neke engleske izraze vezane uz kompostiranje te proširili vokabular.

U prosincu 2017. organizirano je predstavljanje projekta i dotadašnjih projektnih aktivnosti svim učenicima i razrednicama trećeg i četvrtog razreda. Naši učenici izradili su novogodišnje čestitke za eTwinning partnere, a posebno su ih razveselile čestitke koje su poštom poslali učenici iz Grčke. Povodom Dana sigurnijeg interneta održan je roditeljski sastanak na kojem su roditelji osim s opasnostima interneta upoznati i s nekoliko primjera pozitivne uporabe informacijske i komunikacijske tehnologije u obrazovanju, kao što je i eTwinning. Učenici su aktivno sudjelovali u TwinSpaceu, pregledavali i komentirali objave partnera. Tijekom projekta uređivan je eTwinning kutak u informatičkoj učionici. Izrađene su razne edukativne igre o kompostiranju, a sve će se moći koristiti i u edukaciji budućih generacija učenika.

Primjer izvrsne suradnje sa školama iz Rumunjske i Turske predstavlja zbirka edukativnih online igara s temom kompostiranja napravljena alatom LearningApps. Interaktivne module povezali smo putem App Matrix modula čime su naše edukativne igre povezane u cjelinu i dostupne na jednom mjestu.

Učenici su obilježili Dan planeta Zemlje prezentacijom eTwinning projekta Let’s do compost! u holu škole uz prigodno uređen pano na kojem su istaknuti neki od mnogobrojnih radova partnera iz Rumunjske, Grčke, Turske i Španjolske. Učenici su izradili plakate kako bi podučili svoje razredne kolege i prezentirali im što mogu, a što ne mogu stavljati u kompost. Objasnili su im da u našu kantu za bio-otpad svi učenici mogu ostavljati ostatke voća. Tijekom travnja 2018. učenici su izradili edukativnu igru o kompostiranju. Igra je izrađena od kolaža, a sastoji se od raznobojnih polja i pitanja koja određuju kretanje igrača do cilja, komposta. Upute za igru prevedene su na engleski jezik i podijeljene s partnerima. Učenici su izuzetno pozitivno reagirali na ovu aktivnost i s puno entuzijazma sudjelovali u izradi igre pri čemu su razvijali timski rad i kreativnost te učili o kompostiranju.

U uvjerenju da je upravo igra ključna za uživanje u djetinjstvu pridružili smo se globalnoj kampanji poticanja učenja i igre na otvorenom pod nazivom Outdoor Classroom Day. Osmislili smo vlastitu igru i odigrali je u školskom dvorištu, na košarkaškom igralištu blizu našeg komposta i eTwinning stabla. Učenje na otvorenom pozitivno utječe na zdravlje djece, stvara poticajno ozračje za učenje i vodi većoj povezanosti s prirodom, dok igra podučava životne vještine kao što su timski rad i kreativnost. Ovom aktivnošću povezali smo matematiku i ekologiju, učenici su se prisjetili što su učili o usporednim pravcima i mjerenju dužine, te ponovili mjerne jedinice za duljinu. Učenicima se objasnilo da će najprije pripremiti teren za igru, a zatim je odigrati. Na košarkaškom igralištu učenici su kredom nacrtali linije, na razmaku od metar. Jedan par učenika izmjerio je teren i naznačio početne točke, a zatim su svi učenici kredom crtali linije i podebljali ih. Pomogli su si kudeljnom špagom privezanom na drvene štapiće, što im je omogućilo crtanje ravnih linija. Učiteljice su pripremile dvanaest staklenki s raznim materijalima koji se kompostiraju i koji se ne kompostiraju. Staklenke su označene brojevima i pripremljena je košarica s listićima s brojevima, za izvlačenje brojeva. Svaki učenik dobio je zeleni i crveni papir. Nakon pripremnih radnji, svi učenici stali su u početnu poziciju, na sredinu igrališta. Učiteljice su izvlačile listiće s brojem staklenki, podizale odgovarajuću staklenku i opisivale što se u njoj nalazi. Učenici su podizali zeleni ili crveni papir, ovisno o tome smatraju li da se taj materijal stavlja u kompost ili ne. Učenici koji su točno odgovorili, mogli su se pomaknuti za jedan red u smjeru komposta, dok su se učenici koji su pogrešno odgovorili pomicali u suprotnom smjeru. Nakon što smo izvukli svih 12 staklenki, učenici koji su bili najbliže cilju dobili su dodatno pitanje, trebali su nabrojati još neke materijale koje stavljamo u kompost, a koje sada nismo imali u staklenkama. Nakon što su odgovorili i na ovo posljednje pitanje, stigli su do cilja – našeg komposta. Ove aktivnosti podijelili smo i s eTwinnerima izvan našeg projekta putem eTwinning Live Eventa.

Na samom kraju projekta škole su pripremile pitanja za online evaluacijski upitnik koji je proveden putem Google obrasca, a u kojem je sudjelovalo svih devet škola. Evaluacijski upitnik ispunilo je 143 učenika, a rezultati pokazuju da je projekt ostvario pozitivan učinak. Značajan je podatak da je 90,9 % učenika odgovorilo kako smatra da je steklo znanja i vještine koje će moći koristiti u budućem životu, a 21,7 % učenika odgovorilo je da je njihova obitelj napravila kompost u svojem dvorištu tijekom ovog projekta.

Napravljena je završna prezentacija projekta Let’s do compost! koja prikazuje najvažnije projektne aktivnosti. U drugoj polovini lipnja 2018. surađujući sa školama iz Grčke, Turske, Rumunjske i Španjolske putem dijeljenog Google dokumenta izrađen je završni uradak, brošura pod nazivom Composting – Our Way of Life.

Međunarodni eTwinning projekt Let’s do compost! pokrenut je početkom školske godine 2017./2018. u suradnji Osnovne škole Vladimira Nazora Pribislavec i škole Ormylia Primary School iz Grčke. Autori projekta su učiteljica Iva Naranđa i učitelj Ioannis Papanikitas. Projekt je trajao cijelu školsku godinu, a uz našu školu u njemu su sudjelovale škole iz Grčke, Rumunjske, Turske i Španjolske. Iz OŠ Vladimira Nazora Pribislavec u projektu su sudjelovali učenici trećih i četvrtih razreda, polaznici izvannastavnih aktivnosti Mali ekolozi pod vodstvom učiteljice Milice Vadlja i eTwinneri pod vodstvom učiteljice informatike Ive Naranđe. Diseminacija projekta provedena je u školi, putem članaka na portalu emedjimurje i članaka u listu općine Pribislavec „Pribislav“, te putem eTwinning Live Eventa. U listopadu 2018. Središnja služba za podršku eTwinningu iz Brisela nagradila je projekt Let’s do compost! Europskom oznakom kvalitete koju je dobilo šest partnera.

Više o ovom projektu može se pogledati na školskim mrežnim stranicama i TwinSpaceu projekta.

Formativno praćenje u sportskoj dvorani

Jurij Cvitanič

Sažetak

U radu su prikazane različite mogućnosti održavanja nastave u sportskoj dvorani. Pokazani su različiti suvremeni pristupi nastavi, s naglaskom na formativno praćenje.

Na satu sporta, rukomet – rad po postajama, naglasak je stavljen na osnovne elemente formativnog praćenja. To sadrži planiranje kriterija uspješnosti, povratne informacije, međuučeničku suradnju i prije svega samovrednovanje. Nakon uvodnog dijela sata uz uvod i pričanja o već stečenom znanju, učenici su sami zabilježili kriterije uspješnosti. Onda su ih usput provjeravali tijekom rada na određenoj postaji. Na satu je svaki učenik izabrao svoj osobni cilj, kojeg je pokušao postići tijekom sata. Samovrednovanje i međuvršnjačko vrednovanje se provodilo tijekom vježbanja i nakon završetka tjelesne aktivnosti, kada je svaki učenik popunio upitnik o osjećajima i postignućima tijekom vježbanja.

Ključne riječi: kriteriji uspješnosti, međuvršnjačko vrednovanje, samovrednovanje, formativno ocjenjivanje

1. Uvod

Formativno praćenje je posljednjih godina potaklo veliki interes među našim učiteljima.
U radu ću predstaviti pristupe koji omogućuju učenicima sudjelovanje u definiranju i razumijevanju svrhe učenja i kriterija za uspjeh. Predstavit ću aktivnosti s kojima sam pribavljao dokaze o učenju. Zanimljiva su saznanja kakav učinak imaju povratne informacije na samosavladavanje učenja. Kao spojni element svih aktivnosti učenja uključujem samovrednovanje koje je učenicima u podršci kod učenja. Uz učestalu uporabu formativnih elemenata praćenja u nastavi učitelj promišljeno i planirano potiče razmišljanje učenika i njegov proces učenja. Svjestan sam da je razmišljanje o vlastitom podučavanju uvijek ponovno potrebno.

Želim vam predstaviti (re) organizaciju odgojno-obrazovnog rada u nastavi tjelesnog odgoja u 5. razredu. Nastavna jedinica RUKOMET, rad po postajama.

Kroz provedbu časa vidjet ćete pozitivne učinke suvremenih pogleda učenja.

2. (Re)organizacija nastave

2.1 Opis situacije učenja

Odabrali smo praktičan zadatak koji je sadržavao specifične ciljeve i standarde koje smo postavili. Odabrali smo rad na postajama, gdje smo utvrđivali već usvojena znanja o rukometu. (Elementi formativnog praćenja su u zagradama).

Na početku časa su učenici kod igre Križić morali surađivati kako bi ispunili zadane zadatke (međuvršnjačka suradnja).

Slika 1. Igra križić kružić

2.2 Glavni dio nastavnog sata

Nakon zagrijavanja ponovili smo znanje o rukometu. (Utvrđivanje predznanja). Uslijedio je vrlo važan dio lekcije, gdje su sami učenici formirali kriterije uspješnosti, koje su sami napisali na plakat (planiranje kriterija uspješnosti).

Slika 2. Kriteriji uspješnosti

Spomenute kriterije su kasnije više puta tijekom vježbe pročitali i bili su im korisni u vlastitoj procjeni da odrede gdje su na ljestvici znanja. Svaki je učenik onda odabrao vlastiti cilj koji je bio povezan ili s ciljevima učenja sadržaja ili grupnim radom.

Slika 3. Zapis kriterija uspješnosti

Osobni ciljevi učenika:

• točno ću pogoditi cilj,
• vješto ću voditi loptu,
• dobro ću ciljati na gol,
• uhvatit ću loptu tijekom dodavanja,
• pomoći ću drugim učenicima iz razreda.

Učenici su zatim provodili zadane nastavne zadatke koristeći ljestvicu razumijevanja (Holcar Brunauer itd., 2017), međusobne povratne informacije (snimanje s IKT tehnologijom), povratne informacije od učitelja … (aktivnosti, dokazi, vršnjačko vrednovanja, povratne informacije …).

Slike 4, 5, 6: Izvršenje zadanih zadataka

2.3. Završetak nastavnog sata

Na kraju nastavnog sata (kao i tijekom same aktivnosti u glavnom dijelu sata) učenici su provjeravali kriterije uspješnosti, provodili samovrednovanje i tako dali povratne informacije o svom radu. Učenici su na svoj postavljeni cilj (na samoljepljivom listiću smo ga stavila na vrata u gimnastičkoj dvorani) nalijepili »smješka« i s njim pokazali kako su zadovoljni s ispunjenjem postavljenog cilja.

Slika 7. Povratna informacija učitelju (Holcar Brunauer idr., 2017)

Također možemo koristiti tehniku nedovršenih rečenica (Bizjak, 2013), gdje učenici svojim riječima govore o tome kako su se osjećali na nastavi, što su uspješno odradili i što nisu, itd. Tehnika je zanimljiva i za učitelja i njegov profesionalni razvoj i samoevaluaciju.

Slika 8. Tehnika nedovršenih rečenica (Bizjak, 2013)

3. Analiza situacije učenja s aspekta uključenosti elemenata formativnog praćenja

Razgovarali smo s učenicima i razjasnili kriterije koji određuju da li učenici znaju i razumiju gradivo. Dogovorili smo da ću im dati povratne informacije o tome kakvo je njihovo znanje, ali ne u obliku ocjene. Učenike promatram u praktičnom radu, vidim da li razumiju upute, znaju li imenovati stvari, da li ih mogu ispravno integrirati i upotrijebiti u obavljanju određenih zadataka. Da li znaju po uputama napisati kriterij uspješnosti? Jesi li postavili ciljeve koji su realni? Koliko su vješti u tome, što ih ograničava, da li se dobro snalaze, jesu li brzi ili spori. Dio podataka o znanju i razumijevanju učenika učitelj dobiva iz radnog lista kojeg je popunio učenik. Kada učenik ispuni radni list, predaje ga učitelju. Iz odgovora i skica učitelj shvaća koji su nedostaci učenika. Koristeći ove informacije učitelj planira koji će se elementi rukometne igre (ili bilo koji od sadržaja nastave) ponoviti, što će objasniti na drugi način, što sve treba drugačije prikazati i ilustrirati, kojim će učenicima pružiti dodatne vježbe kako bi se postigao napredak u znanju učenika. Učenici dobivaju povratne informacije o njihovom znanju i nedostacima. S učenicima planiram sate pouke za poboljšanje znanja. Učenici također sami kažu što bi voljeli još čuti, vidjeti opet ili drugačije. Dajem učenicima upute o tome što bi trebali sami učiniti kako bi se stanje poboljšalo. Analiziram napredak u ponovnoj provjeri.

4. Refleksija učitelja/učenika o pozitivnom učinku reorganizacije nastave

Kod učenika sam uvođenjem elemenata formalnog praćenja primijetio veći stupanj opuštenosti i manji strah od neuspjeha. Postigao sam da se učenici međusobno pomažu, te da u isto vrijeme nema zavisti i vrijeđanja. Svatko zna da mu drugi učenik želi dobro i da je njegova kritika dovela do napretka, a ne do vršnjačkog »zezanja« ili zavisti.

Također me često impresioniraju ideje i ciljevi koje učenici postavljaju. Kod zadane zadaće ovog konkretnog sata tjelesnog odgoja se dogodilo sljedeće. Učenik je postavio svoj cilj da pomaže onim učenicima kojima ide lošije, jer sam trenira rukomet vrlo uspješno. Većina učenika postavila je ciljeve vezane za kriterije uspješnosti. (Pazim da imam stisnutu ruku, desnu nogu naprijed, ako sam ljevičar, pokušavam što bolje ciljati cilj, hvatam loptu i sl.).

Kod povratnih informacija u sjećanju mi je ostala izjava dječaka, koji je u tablici za povratne informacije pod alinejom Što mi je smetalo da nisam dostigao cilj? napisao da je bio u skupini s djevojčicama i da je bio nervozan. U budućnosti ću to naravno uzeti u obzir u sastavljanju heterogenih skupina.

Slika 9. Primjer zapisa učenika

5. Zaključak

Svaki učitelj trebao bi ispitati svoj prethodni rad, svoj stav prema nastavi i učenju. Moramo znati gdje smo i što je naš krajnji cilj. Cilj je ono što nas treba interesirati. U biti, formativno pratimo svoj napredak, samo reguliramo našu nastavu i donosimo zaključke.

Nastava 21. stoljeća mora se razlikovati od nastave iz prošlosti. Dolaze različiti učenici, tako da učitelji također moraju biti različiti. Prenošenje znanja postaje malo drukčije nego što je nekoć bilo, kada je učitelj skoro bio jedini izvor informacija. One su se prenosile uglavnom u frontalnom obliku. Danas se nastava mora temeljiti na istraživanju, uzajamnom vrednovanju, učenike moramo pripremiti da sami mogu pronaći bitne informacije u poplavi informacija, oni moraju izvući ono što je suština, te biti sposobni da sami naprave sažetak.

Upravo su elementi formativnog praćenja, po mom mišljenju, oni koji čine nastavu zanimljivijom, dostupnom učenicima, a kao suštinu vidim da ih to motivira na rad. Učenici točno znaju gdje su, što moraju učiniti i kada će biti uspješni. Ovo je glavni motivacijski element modernih nastavnih pristupa.

Vrlo je važno da se na učenike prenese većina rada! Rado preuzimaju inicijativu, vole pomoći i savjetovati svoje vršnjake. Osjećaju se važnima i vrjednijim (u pozitivnom smislu riječi!). Znaju da je učitelj uvijek tu kad im je potrebna. Za savjet, pomoć, mišljenje …

6. Literatura

1. Bizjak, Cveta (2013). Radni materijal. Praćenje i evaluacije osobnog učenja na susretu učitelja. Kranj: ZRSŠ OE Kranj
2. Ada Holcar Brunauer, Cvetka Bizjak, Marjeta Borstner, Janja Cotič Pajntar, Vineta Eržen, Mihaela Kerin, Natalija Komljanc, Saša Kregar, Urška Margan, Leonida Novak, Zora Rutar Ilc, Sonja Zajc, Nives Zore, (2017). Formalno praćenje u potpori učenja. Priručnik za učitelje i stručne radnike. Ljubljana, ZRSŠ

Bralna značka v prvi triadi osnovne šole

Larisa Podržavnik

1.Uvod

Poučevanje in učenje kateregakoli jezika, predvsem pa materinščine, je nemirno, spreminjajoče in dolgotrajno. Vsebuje učiteljevo nenehno iskanje drugačnih, privlačnejših, bolj učinkovitih načinov poučevanja in kvalitetnih učenčevih odzivov v učenju. Kor dela z učenci, ve, da poučevanje ni nikoli končan eksperiment. Kreativen učitelj vedno išče nekaj novega, drugačnega, zanimivega. Vsi učitelji se moramo vzgajati in izobraževati skupaj s svojimi učenci.

Temeljna dejavnost v zvezi s knjigo je branje. Branje je zelo pomembno za vse generacije ljudi, predvsem pa pri učencih razvija učenje učenja. Poveča njihove miselne strategije kot so primerjanje, razvrščanje, reševanje problemov, postavljanje hipotez itd.. Najbolj pa branje pomaga razvijati strategije učenja materinščine, pa tudi drugih šolskih predmetov, preko njega učenci vadijo spomin in sami sebe testirajo, saj imajo takojšnjo povratno informacijo. Branje pa zelo pomembno razvija tudi učenčeve delovne in učne navade.

Bralna značka je izvirna slovenska oblika dela z mladimi bralci, in ima dvojno vlogo. Je vsesplošno slovensko kulturno gibanje in prostovoljna interesna dejavnost na šoli, ki spodbuja mladino k branju ter dviga bralno kulturo mladih. Obenem promovira branje oz. pomembnost branja za zdrav duh posameznika in družbe. Po podatkih več let trajajoče ankete bere za bralno značko vsako leto približno 125.000 otrok.

Ustanovljena je bila leta 1961 na prevaljski osnovni šoli, kjer je ravnateljeval priznani mladinski pisatelj Leopold Suhodolčan. Pobudnika in pionirja bralne značke sta bila Stanko Kotnik (učitelj slovenskega jezika) ter že prej omenjeni Leopold Suhodolčan. Oba sta v praksi spoznala, da učenci niso marali prebirali šolskega čtiva. Iz teh razmišljanj se je porodila ideja za tekmovanje za literarno značko.

2. Vloga mentorja bralne značke

Vloga mentorja za razvoj bralne značke je od njenih začetkov pa do danes neprecenljiva. Mentor mora knjigo doživljati kot neprecenljivo vrednoto in branje kot užitek. Ob začetku šolskega leta staršem učencev razložim, kako pomembno je branje in pripovedovanje v otroštvu. Številne raziskave dokazujejo, da otroci, ki jim starši v prvih letih življenja, že kar od rojstva dalje, veliko berejo in pripovedujejo, kasneje lažje osvojijo tehniko branja, saj imajo bogatejši besedni zaklad in bolj razvito domišljijo. Kot vemo se mora otrok že kmalu po vstopu v šolo naučiti brati. Otrok čuti, ali beremo z veseljem in morda celo navdušenjem. Knjige, ob katerih znajo uživati učitelji in starši, bodo otroci doživeli na drugačen način kot tiste, ob katerih se bodo odrasli dolgočasili. Starše spodbudim, da bodo nadaljevali z branjem otrokom tudi takrat, ko bodo znali brati že sami. Kajti tudi otroci, ki dobro berejo, uživajo ob večerni pravljici ali pesmicah za lahko noč, saj je to, da ti nekdo bere ali pripoveduje, vse kaj drugega kot samostojno branje. Ob glasnem branju staršev se spet vzpostavi tiha zaupnost in varnost.

Čas, ki ga preživimo ob branju otroških knjig, ob pogovoru s knjigami in o knjigah, je čas, ki ga podarimo otrokom in samim sebi. Gibanje za bralno značko ima pomembno vlogo pri osveščanju staršev o pomenu branja.

3. Cilji branja za bralno značko

Najvišji cilj branja za bralno značko so tudi najvišji cilji ukvarjanja s književnostjo. Težnje za tem, da bo učenec rad bral, da bo imel do književnosti pozitivno vrednostno razmerje in da mu bo branje pomenilo vir estetskega in vsestranskega užitka.

Naloge bralne značke:

• podpirati temeljne cilje pouka materinščine z razvijanjem zavestnega, ustvarjalnega branja, bralne tehnike in spretnosti,
• razvijati bralno kulturo učencev in promovirati knjige,
• približati učencem dobre knjige na način, da bodo vzljubili njih branje,
• razvijati kreativne sposobnosti učencev/bralcev
• spoznavati književnike in njihova dela na neformalen način in spodbujati kritično sprejemanje in vrednote literarnih besedil

Bralni znački lahko pripisujemo tri osrednje cilje, ki jih posredujemo na poseben način in katerim posvečamo različno pomembnost:

• razvijanje bralne sposobnosti
• razvijanje bralne kulture
• pridobivanje književnega znanja

4. Bralna značka v praksi

Poslušanje kakovostnih besedil za otroke, ki jih odrasli bere, otroka sprosti, mu da občutek varnosti, kar pozitivno vpliva tudi na njegovo čustveno doživljanje, vživljanje v posamezne junake, domišljijsko ustvarjanje, iskanje novih, nenavadnih povezav ter odnosov in je zelo pomembno za kasnejše razumevanje bolj celovitih tekstov ter samostojno ustvarjanje besedil. Zaradi vsega naštetega kar doživljajo učenci ob prebiranju in poslušanju knjig, velikokrat učitelji oz. mentorji vsaj v prvi triadi osnovne šole nimamo velikega problema z motiviranjem učencev sodelovanja ter posledično usvojitve bralne značke. Kot velik problem današnjega časa vidim v tem, da imamo učitelji večji problem z motivacijo staršev, da berejo svojim otrokom, kot pa, da otroci ne bi bili pripravljeni sodelovati v bralni znački. Zato tudi sama posvečam veliko časa in energije pri ozaveščanju ter spodbujanju staršev k branju njihovim otrokom.

Vsako leto na začetku bralne sezone učencem ponudim seznam literature. Učenec mora za osvojitev bralne značke v prvem razredu pripovedovati tri pravljice po lastnem izboru ter naučiti se mora eno pesmico iz izbrane navedene pesniške zbirke. V drugem in tretjem razredu se število prebranih knjig poveča na štiri knjige ter eno pesmico, seveda se seznam priporočenih knjig vsako leto spremeni, glede na razvojno stopnjo učencev.

V prvem razredu oz. dokler učenci še ne znajo brat sami jim berejo starši oz. starejši bratje ali sestre. Ko je učenec pripravljen za pripovedovanje, v šolo prinese knjigo o kateri bo ob sličicah pripovedoval zgodbo. Z učenci se usedemo v krogu na tla, ter z zanimanjem poslušamo kako sošolec oz. sošolka pripoveduje izbrano pravljico. Menim, da s takšnim načinom pripovedovanja celotnemu razredu, urimo tudi govorno nastopanje. Ves proces poteka v sproščenem vzdušju in na takšen način, da učenci ne občutijo, da kontroliram in vodim njihovo branje. Zagotovim jim takšne pogoje, da bodo sami spoznali, da vse, kar delajo, torej berejo in se o prebranem pogovarjajo, delajo zaradi užitka, navdušenja, zaradi veselja in novega znanja ter za zmago nad samim seboj.

Na steni ima vsak učenec izrezano sličico knjige s svojim imenom, kamor po pripovedovani pravljici dobi za nagrado štampiljko čebelice. Ko ima zbrane štiri (v prvem razredu) oz. pet (v drugem oz. tretjem razredu) čebelic pomeni, da je osvojil bralno značko. Seveda pa lahko s pripovedovanjem tekom šolskega leta še vedno nadaljuje, in velika večina se odloči za pripovedovanje še več pravljic, mi pa jim seveda z veseljem prisluhnemo.

5. Zaključek

Pogled v čas pred štiridesetimi leti res odseva ugoden trenutek oziroma razmere, v katerih je bralna značka zaživela. Branju naklonjen čas je tudi danes, ko je branje nujno za preživetje, če se tega zavedamo ali pa ne. V šoli je pomen branja za učenje sposobnost, da učenec najde, razume in interpretira prebrano informacijo ter jo pozneje koristno uporabi. Knjiga je vir informacij in učencem le redko vir užitka, saj je velikokrat povezana z obvezo morati. Pri branju za bralno značko pa je drugače. Tu se učenec prostovoljno odloči in gre za družabnost, zabavo, neformalnost, izmenjavo mnenj, misli, čustev, izražanja lastnega doživljanja ter možnost kreativnega izpovedovanja. To je branje zase. To je nekaj kar bi rad delil še z drugimi, je branje ob katerem si potešiš svojo radovednost in vedoželjnost. Je nezamenljiv užitek, je nepotvorjeno veselje in »čudežno potovanje« za vse življenje.

6. Literatura

1. Dežman, S. (1999). Bralna značka v osnovni šoli. Radovljica: Skriptorij
2. Grosman, M. (2003). Beremo skupaj. Ljubljana: Mladinska knjiga
3. Jamnik, T., Longyka, I., Mohor, M. (2000). Bralna značka v tretjem tisočletju. Ljubljana: Rokus
4. Jamnik, T. (1997). Knjižna vzgoja od predbralnega obdobja do 9. leta starosti. Ljubljana: ZRSŠŠ
5. Kordigel, M. (1994). Mladinska literatura, otroci in učitelji. Ljubljana: ZRSŠŠ

Strip je vječan

Lucija Ademoski

Sažetak

Zaljubljenika u strip ima mnogo jer za njime posežu čitatelji svih dobi. Pričanje priča u slikama velika je motivacija za čitatelje početnike i predstavlja univerzalni jezik svih ljudi sveta. Nekad cijenjena literatura s godinama je zauzela mjesto „devete umjetnosti“ koja se u različitim žanrovima nametnula i u virtualnom svijetu.

Ključne riječi: stripovi, Miki Muster, čitanje, razvoj stripa

Uvod

„Imate li Mikija Mustera?“ obično pitaju najmlađi čitatelji koji hrle u školsku knjižnicu i nestrpljivo čekaju na poznati zvuk čitača crtičnih kodova koji označuje da su posuđenu knjigu uspješno vratili. Zatim žure u najomiljeniji kutak knjižnice gdje se nalaze „najbolje“ knjige, kako ih vole nazivati. Te knjige nisu preteške, ali ni prelagane. To se vidi već izdaleka, jer su najpohabanije, najčešće ih treba popraviti i kupiti. Djeci pružaju ono što najviše vole, a to je zabava!

Jezik slika razumiju svi i stripova nikad dosta. Ali svaki strip nije dovoljno dobar strip. Najbolji je onaj koji je posuđen, na koji se može i dulje čekati, a svaki je dan potražnja za njim. Istina, moje ponude alternativnih knjiga nisu uvijek uspješne. A kad jesu, obično uslijedi dječje pitanje: „Hoće li se brzo vratiti?“ Zaljubljenika u strip je mnogo jer za njime posežu i oklijevajući čitatelji koji malim još nesigurnim korakom ulaze u svijet književnosti.

Što je strip?

„Riječ strip znači crta odnosno uzak pojas, u njemu se nižu sličice koje čine priču. Teku vodoravno, s lijeve na desnu stranu, a redaka obično ima više. Dakle, sve počinje na prvoj crti! Nakon toga na redu su likovi. Likovi koji govore imaju riječi upisane u oblačiće. A svoj oblačić imaju i misli, tako da saznamo i ono o čemu junaci razmišljaju. Kako bi čitatelj stripa znao da je riječ o istoj osobi, ona na svim sličicama mora biti nacrtana i obojena jednako.“ (Kako nastaje strip?, 2014.)

„Strip je dakle svako pričanje priča u slikama i zato vrlo često ima jednostavne junake, karikirani crtež te smiješan ili akcijski sadržaj, a ima sve mogućnosti da bude i ganutljiva melodrama, detaljan portret neke osobe ili lukava politička satira. No može biti i samo dobra šala zbog koje ćemo se nekoliko minuta valjati od smijeha, a usput i naučiti nešto vrijedno o svijetu i ljudima oko nas. Upravo zato strip je često nešto posebno.“ (Lunaček, 2010a)

„Stripovske slike obično su jednostavnije od slika likovne umjetnosti /…/, jer nije cilj da se udubimo u svaku sliku posebno, nego da što prije prijeđemo na sljedeću, a s nje na sljedeću i tako sve do zadnje kako bismo saznali priču koju taj redoslijed slika priča. I tekstualni dio stripa obično je kraći i manje kompliciran od odlomaka iz nekog romana /…/, jer čitatelja ne smije previše zadržavati pri svakoj slici, nego ga treba voditi dalje kroz priču. /…/ No uistinu dobar strip zna upravo ta ograničenja okrenuti u svoju korist i u nekoliko poteza i samo nekoliko riječi dočarati uvjerljiv i dubok svijet.“ (Lunaček, 2010a)

Riječ je o laganijem štivu s mnogo slika koje nadopunjuju tekst. Čitateljima početnicima i onima koji još oklijevaju pomažu u lakšem prelasku sa slikovnica prema zahtjevnijoj literaturi. Sve više postaju nenametljiv i dobrodošao alat u nastavnom procesu, jer i zahtjevniji sadržaj djeci predstavljaju na zabavan i lagan način, što se pokazuje u njihovu bržem napredovanju u učenju.

Razvoj stripa

U obliku koji poznajemo danas strip se razvio u 20. stoljeću, a njegove zametke možemo pronaći još u davnoj prošlosti. „Kako su se pisma mnogih starih civilizacija sastojala od znakova ili hijeroglifa, malih sličica onoga što znači riječ, ti su stari zapisi vrlo slični stripovima. Još su bliži stripovima takozvani frizovi na vazama, stupovima i izbočinama zgrada u kojima su osobito u antičko doba pričali priče iz života junaka. /…/ Suvremeni izgled stripa počeo se razvijati tek s pronalaskom tiska /…/ The Yellow Kid, u prijevodu Žuti dječak konačno je utro put uporabi riječi unutar sličica, a ne izvan njih, i to u obliku oblačića koji izlaze iz usta junaka /…/, a po njegovoj žutoj košulji dobio je naziv i današnji ‘žuti tisak’.“ (Lunaček, 2010c)

Mukotrpan rad

Stvaranje stripova zahtjevan je posao koji vremenski premašuje uobičajeni radni dan. Neki crtači stvaraju ga klasičnim načinom, olovkom, kistićem, nalivperom…, a drugima je draža digitalna tehnika. Za strip su obično potrebna dva autora: spisatelj i ilustrator. A to je oboje bio naš Miki Muster. Velika legenda i pionir slovenskoga animiranog filma i stripa. Prilikom primanja Prešernove nagrade 2015. izjavio je: „/…/ kad sam bio dijete, maštao sam da ću zabavljati djecu, generacije djece. I mislim da sam u tome uspio /…/.“

Priče o Zvitorepcu, Lakotniku i Trdonji počeo je crtati još u pedesetim godinama 20. stoljeća, a oduševljenje njima ni danas nije splasnulo. Uvjerena sam da nikad ni neće nestati. Miki Muster jednostavno je predobar! Zbog toga je prisutno i toliko reprinta i izdanja u formatu albuma. Stripove je crtao ručno, kistićem, a u svojem radu bio je toliko vješt da mnogi nisu vjerovali što sve može stvoriti u tako kratkom vremenu. Bio je radoholičar koji je stvarao i po šesnaest sati na dan iako crtanje nije smatrao poslom. Crtao je za sebe i još se usput zabavljao.

A mnogobrojnim animiranim filmovima čiji je bio začetnik na slovenskom prostoru utisnuo se u sjećanje mnogim naraštajima, jer mnogi su odrastali s njima.

Prije svega s onima o zečićima koji prije odlaska u krevet brižno očiste zube. Pri posjetu izložbi posvećenoj Mikiju Musteru najmlađi učenici rado su se zaustavljali uz sličice sa zečićima CIK CAK i ispitivali me imamo li i takve stripove. Sigurno bi bili redovito posuđivani, i ne samo od djece.

Slika 1. Dio izložbe u spomen na Mikija Mustera

Ukorak s vremenom 2015., uz dopuštenje Mikija Mustera, na internetu se pojavila i vremenska aplikacija s njegovim poznatim likovima namijenjena korisnicima pametnih telefona i tableta u obliku kratkih i zabavnih animacija s vremenskim prognozama.

Jesu li stripovi primjereni za sve?

Nekad se smatralo da stripove čitaju manje obrazovani ljudi, zato su ih svrstavali među cijenjenu literaturu koja je s godinama zauzela mjesto koje joj pripada. Kao „deveta umjetnost“ postali su vrlo omiljena likovno-literarna vrsta koja se nametnula i u virtualnom svijetu gdje možemo naći desetke tisuća internetskih stripova različitih žanrova. Autori stripova mogu cijelu priču s malo teksta i odgovarajućim crtežima predstaviti jednako učinkovito kao i pisci i stvaratelji filmova. Mnogo je filmova i crtića snimljeno prema stripovima (Snoopy, Garfield, Asterix, Batman, Superman, Spiderman …) i mnogo je stripova nastalo prema predlošcima crtanih filmova (Miki Maus, Paško Patak, Šiljo i Pluton, Tom i Jerry…).

Gledamo li stripove ili čitamo?

S obzirom na to da stripove obično čine crteži i tekst u oblačićima, istodobno ih i gledamo i čitamo. Bitna su oba dijela jer se nadopunjuju. Postoje i nijemi stripovi bez teksta. No bez crteža stripova nema.

Kad djecu pitam kako čitaju stripove, kažu da se čitanje teksta i gledanje sličica isprepleće, ali ne znaju točno kojim redom to čine. Nekad mi neki od njih otkriju da u miru najprije pregledaju sve sličice pa tek onda počnu čitati. U tom slučaju za strip si zaista izdvoji vrijeme i potpuno mu se posveti.

A inače živahne učenike stripovi magično uvuku u svoj svijet. Za okolinu postanu potpuno neprimjetni, a ne ometa ih ni školsko zvono koje zove na nastavu. Udube se u serije stripova o Asterixu i Obelixu, Iznogudu, Luckyju Luku, Tintinu, Garfieldu, Titeufu, Kapetanu Gaćeši, Musetrovim junacima …, a sa zanimanjem čitaju i nadasve zabavne Mančkove Hribce kremenite i bajke u stripu (Grimmove bajke i Schmidtove Slovenske bajke (i jedna njemačka).

Slika 2. Musterovi junaci   Slika 3. Martin Krpan   Slika 4. Hribci kremeniti   Slika 5. Slovenske bajke (i jedna njemačka)

Zaključak

Stripovi će uvijek imati mnogo vjernih čitatelja i uljepšavati im svakodnevicu. Ostat će velika motivacija za brže učenje čitanja i dobrodošla pomoć u razvoju čitateljskih sposobnosti. Bio na papiru ili ne, živio strip!

Literatura

1. Kako narišemo strip? (2014). PIL, 66(7), 21.
2. Lunaček, I. (2010a). Kaj je strip?. PIL, 62(travanj, posebna izdaja), 6-7.
3. Lunaček, I. (2010b). Zakaj imamo radi stripe?. PIL, 62(april, posebno izdanje), 4-5.
4. Lunaček, I. (2010c). Zgodovina stripa. PIL, 62 (april, posebna izdaja), 8-11.
5. P. G., M. K. (11. 5. 2018). Umrl je Miki Muster, pionir slovenskega stripa. 
6. Stergar, K. (2010). Strip ali knjiga? Kaj je boljše?. PIL, 62 (travanj, posebno izdanje), 24-25.

Fotografije: osobni arhiv Lucije Ademoski i https://www.google.si

Istraživanje šume s vjevericom Zelenkom

Petra Avguštin

Sažetak

S učenicima smo otišli istraživati šumu. Svaki učenik je dobio radni list za rad na postajama. Djeci sam pročitala priču o vjeverici Zelenki, koja želi sa njima istraživati svijet u šumi. S vjevericom smo onda otišli u šumu. Kada su učenici riješili sve zadatke po postajama, zaradili su nagradu koju im je Zelenko ostavio u blizini šume.

Koju nagradu im je ostavio saznajte sami!

Obrazovni sadržaj: šuma

METODE PODUČAVANJA

• frontalni rad
• rad s konkretnim materijalom
• promatranje, dodirivanje, slušanje
• rad u skupinama
• rad s pričom
• ispitivanje
• rad po postajama
• objašnjenje, razgovor

CILJEVI

Učenici:

• pravilno se ponašaju u šumi, poštuju živa bića u šumi
• identificiraju različite vrste drveća
• istražuju šumu sa svim svojim osjetilima
• određuju smjer neba i orijentiraju se u prirodi
• pravilno odvajaju otpad
• ocjenjuju i mjere opseg debla i bilježe rezultat s mjernim brojem i jedinicom
• razvijaju preciznost kod bacanja šišarki u metu
• pronalaze rješenja zagonetki
• slušaju priču s važnom porukom o ponašanju u šumi
• pjevaju poznatu slovensku narodnu pjesmu
• umjetnički stvaraju s prirodnim materijalom
• razumiju važnost ljudskog zdravlja i kako održavati zdravlje
• kritički vrjednuju važnost zaštite prirode

Tijek rada

U razredu sam razgovarala s učenicima o odlasku u šumu i što ćemo tamo raditi. Svaki učenik je dobio radni list (dodatak 1), s detaljnim uputama za rad na postajama. Zaustavili smo se prije ulaska u šumu. Učenicima sam prvo pročitala zagonetke o životinjama, biljkama i plodovima u šumi, a sami su tražili rješenja. Potom smo se igrali pantomime, gdje su djeca morala s pokretima imitirati šumske životinje i biljke.

Nakon toga sam učenicima pročitala priču o vjeverici Zelenki (dodatak 2), koja želi s njima istraživati svijet u šumi. Priču sam sama napisala. Nakon toga smo se kao vjeverice razgibavali i podijelili u skupine od 3 učenika. Svaki učenik je dobio ogrlicu s likom vjeverice. Tko je imao istu sliku vjeverice, formirao je skupinu. Potom je počeo rad na postajama, gdje su sa svim svojim osjetilima istraživali svijet (dodirivanje, mirisanje, promatranje, slušanje).

Kada su učenici riješili sve zadatke po postajama, zaradili su nagradu koju im je Zelenko ostavio u blizini šume. Zajedno smo odredili u kojem je smjeru sjever, a onda sam im rekla da se skriveno blago skriva na istoku. Pronašli su kutiju i kad su je otvorili u njoj su ugledali zlatne žirove.

Na putu natrag u školu učenici su morali pronaći stablo na kojem će izrasti žirovi. Kad su ga pronašli počeli su glasno i uzbuđeno vikati. U međuvremenu smo identificirali i utvrdili druge vrste drveća. Prije odlaska iz šume sakupljali smo šišarke, grančice, otpalo lišće, kamenčiće te potom na travnatim površinama školskog igrališta likovno stvarali s prirodnim materijalom.

Zaključak

Djeca su naučili više o suradnji kod rada u skupinama, a svaki član skupine je preuzeo svoj dio odgovornosti. Ako netko nije znao kako bi započeo zadatak ostali su mu objasnili. Osjećali su međusobnu povezanost i bili su svjesni šume te pokazali poštivanje prema prirodnom okruženju. U šumi nisu glasno vikali, bili su opušteni, pažljivo su osluškivali zvukove oko sebe i nisu nanosili štetu živim bićima. Morali su kontrolirati vlastite emocije kada sa šišarkama ne bi pogodili metu. Opustili su se u šumi i osjećali se ugodno jer nisu morali sjedati u klupama i učiti na klasičan način. U školi su razmišljali o onome što su novo naučili tijekom ovog istraživačkog dana. Kritički su razmišljali o tome što svaki pojedinac može učiniti da bi priroda ostala netaknuta. Učenici su mogli biti kreativni u rješavanju zadataka i svatko je na drugačiji način obavljao zadatke. Velik dio kreativnosti također je prikazan u stvaranju s prirodnim materijalima.

Na kraju, učenici su podijeli svoja osjećanja o onome što im se svidjelo tijekom istraživanja šume. Djeca su naglasila da vole učiti vani, jer im to omogućava više gibanja i istraživanja, te su naglasili da žele više časova ove vrste.

 

DODATAK 2

PRIČA ZA UVODNU MOTIVACIJU
ISTRAŽIVANJE ŠUME SA VJEVERICOM ZELENKOM

Mama vjeverica je dobila 3 mladunčeta. Među njima je jedan bio baš znatiželjan, to je bila vjeverica Zelenko. Jednog dana je odlučio napustiti gnijezdo i istražiti svijet u kojem se rodio. Gnijezdo u kojem je tako dugo živio je bilo za njega premaleno i previše dosadno, jer mu nije nudilo priliku da otkriva nove stvari. S druge strane, šuma je beskrajno velika i pruža brojne mogućnosti za istraživanje, skakanje i otkrivanje novih kutova za skrivanje žirova. Vjeverica Zelenko mora mnogo naučiti o svijetu, a vi ćete mu pomoći. U šumi se skriva nekoliko zadataka koji su za vjeverica tvrd orah. S prijateljima ćete mu pomoći pronaći odgovore.

Istražite svijet u šumi sa svim svojim osjetilima. Slušajte što vam drveće šapuće, mirišite zrak, dodirujte koru drveća, pažljivo promatrajte lišće, grmlje, zemlju, travu i sve na što upoznate. Ali nemojte zaboraviti! U šumi smo samo posjetitelji i ponašamo se sukladno s tim. U šumi samo gledamo živa bića. Biljke i životinje ćemo pustiti tamo gdje su, u njihovim prirodnim obitavalištima. Prije svega, morat ćemo uključiti dva važna gumba: mozak da bismo došli do rješenja i srce da u potrazi za rješenjima ne