Riječ urednice

Broj 5, veljača 2009.

Dragi čitatelji,

iako su u veljači i Valentinovo i fašnik, dan koji je nama bio zanimljiv je Dan sigurnijeg interneta. Obilježili smo ga radionicama, webinarom, člancima na Portalu, a u ovom ga broju Pogleda dopunjujemo i nizom članaka o zaštiti i sigurnosti djece na internetu.

Više o aktivnostima povodom Dana sigurnijeg interneta , a u okviru programa "Suradnici u učenju", pročitajte ovdje.
Iz francuskog časopisa „Regards sur le numérique“ prenosimo pet tekstova koji se bave istom temom:

• Djeca na internetu – kako ih zaštititi,
• Portreti obitelji,
• Razgovor s Éricom Bessonom ,
• Zajednička akcija za upotrebu interneta u Kanadi,
• Razgovor s Marcom Mosséom.

Vilim Jurković piše o sigurnosti i zaštiti računalne učionice i računala u školi, pokazujući nam mogućnosti korištenja programa Windows SteadyState. Više…

"Možemo li bez interneta?" pita nas Srećko Listeš. Što biste vi odgovorili? Više…

Nakon ozbiljnog promišljanja o sigurnosti, ulazimo u svijet multimedije. Ovaj put bavimo se zvukom – kako ga snimiti, obraditi i objaviti, pročitajte u člancima Ivana Čondora: Snimanje, obrada i objavljivanje zvučnih zapisa i Korisni savjeti u obradi zvučnih zapisa te receptu Lidije Kralj: Kako objaviti zvučni zapis na Live prostoru.

Kako učenike 5. razreda uvesti u svijet programiranja u programskom jeziku Logo, otkriva nam Vladimir Bank. Više…

 

Zanima li vas programiranje za malo starije đake, pročitajte članak o DreamSparku i pribavite besplatne alate za svoju školu. Više…

Antun Zupanc pojašnjava kako suvremena tehnološka rješenja i primjena IKT-a mogu pomoći u rehabilitaciji i edukaciji djece s posebnim potrebama. Više…

Windows 7 polako kuca na sva vrata pa ni naši kolege nisu odoljeli isprobavanju njegovih mogućnosti. Pročitajte kako je Damir Vrbanec prokomentirao nove Windowse. Više…

Vesna Brust daje nam jednostavne i korisne smjernice za izradu prezentacije baš po našoj želji i po mjeri naše publike. Više…

U novom nastavku Škole za projekte Daliborka Pašić piše što i kako planirati da bi projekt bio uspješan. Više…

Predstavljamo i nove obrazovne sadržaje dostupne na portalu zajednice "Suradnici u učenju". Više…

 

U programu webinara "Učimo zajedno" u ožujku nam stižu prvi strani gosti. Ne propustite Kumarasa Pillayja iz Južne Afrike i njegovo predavanje o mobilnom učenju matematike. Više…

U sljedećem broju Pogleda prenijet ćemo vam dojmove s Europskog natjecanja inovativnih učitelja i nastavnika u Beču, a do tada upoznajte naše siječanjske pobjednice: Vesnu Erceg i Saidu Deljac. Više…

Nadamo se da smo vam i ovaj put ponudili zanimljivo štivo te da će vas članci i obrazovni sadržaji potaknuti na aktivno sudjelovanje u zaštiti djece na internetu.
Srdačan pozdrav i do skorog čitanja,
Lidija Kralj

Može li bez interneta

Prva priča

Uvodno o medijima. Mediji se u nastavi hrvatskoga jezika ne mogu preskočiti – temeljni razlog za to je što je jezik sam po sebi medij, prijenosnik poruke. Jezik je tvar od koje se grade poruke pa su njime izgrađena i književna djela. Rasprava se svakako mora voditi oko višedimenzionalnosti medijske matrice jer se medij može fizički opipati ako se poruka prenosi trodimenzionalno (npr. kiparskim radom), djelo se može čuti, vidjeti ili primati pomoću nekog drugog osjetilnog modusa komunikacije, a u tehnologijskomu se smislu razgovara o načinima i sredstvima posredovanja između pošiljatelja i primatelja, odnosno proizvodnje i konzumacije. U prvim ljudskim kulturama poruke su prenosili krik i gesta, kasnije je govor, odnosno usmenost, postao prenositeljem gotovo svih informacija, a sumerskim izumom pisma kotač znanosti i odgoja se zakotrljao kao mala grudica koja je vrlo brzo prerasla u lavinu.
Danas tu lavinu uistinu možemo prepoznati u internetnoj evoluciji¹.
Kako god bilo, poruka² se priređuje za recipijente, no nakon pojave interneta pitanja su postala sve složenija, a putovi prema odgovorima sve zamršeniji, maglovitiji i neprohodniji.
Internet je ogolio barem dva čovjekova pitanja: što sa slobodom i što uraditi s međuljudskim odnosima? Slobodan pristup mrežama, niska cijena kojom se plaćaju usluge i međudjelovanje između pošiljatelja i primatelja iskopali su dovoljno duboke rovove unutar kojih su se smjestili nepomirljivi protivnici. Protivnici interneta na prvo mjesto stavljaju stranice koje promiču netoleranciju, pornografiju, kršenje autorskih prava, nekritičko preuzimanje i plagiranje, nepismenost tekstova itd. U tomu smislu valja razumjeti i one glasove koji predlažu da bi na internetu valjalo uvesti neki oblik cenzure. Drugi, pak, mogućnost preuzimanja datoteka ubrajaju u dobre i korisne strane interneta, poboljšanje mogućnosti istraživačkog rada, razvijanje kreativnosti, samostalnosti i samopouzdanja te surađivanje radom u skupinama. Ova skupina misli kako se internet po svojoj biti ne može povezati s cenzurom i kako čovjek, pravom na izbor, zapravo uvjetuje i odgovara za vlastitu slobodu. Pripadam ovoj skupini pa ću u ovim tekstovima nastojati obrazložiti svoje stajalište³.

Tradicija uporabe tehničkih sredstava. Medij je jedna od pretpostavki ostvarivanja informacije i komunikacije. Ako netko ne govori, ne piše po papiru ili ne prenosi neku poruku drugim informacijskim kanalima, ona ne može doći do recipijenta te se komunikacija ne može ostvariti, a u školskoj praksi ne može se učiti jezik ili doživjeti estetska naslada. Kako je književnost i sredstvo i cilj odgoja, u školi i izvan nje, medijska potpora je oduvijek važna u ostvarivanju svrhe njezina postojanja. Piše se kako bi netko nešto pročitao ili čuo, razmislio i odredio se prema pročitanom, interpretirao književnu stvarnost i suprotstavio je prema evidentnom, prema nečemu što uistinu jest i što ne treba tumačiti. Zbog snage tumačenja i svega što tumačenje okružuje, književnost se još uvijek dobro drži kao sredstvo i cilj odgoja u školi. Mediji su joj pogodovali uvijek u „novijim/kasnijim“ vremenima jer su se ona mijenjala sociologijski i tehnologijski, djelujući i na tvar od koje je književnost nastajala (jezik), na razvoj stavova o društvenim odnosima i na načine recepcije. Tako se danas kazališna predstava još uvijek dobro drži, a ima snažnu konkurenciju u filmu (pa čak i nekim drugim oblicima izražavanja), no ipak je prisiljena drukčije komunicirati s gledateljstvom koje se sve više osjeća korisnicima usluga zabavne industrije. Kazalište je došlo u situaciju da, osim scenske obrade književnoga teksta, mora voditi računa i o drugim društvenim aspektima (društvenim i individualnim financijskim mogućnostima, slobodnomu vremenu potencijalnih gledatelja i njihovim potrebama za zabavom, a ne samo za estetskom ugodom). Zato kazalište postaje mjestom priređivanja visoke književnosti, ali i mjestom zabave i informiranja. Danas je sve važnije tko igra u kazalištu pa u nacionalnim kućama glavne uloge u važnim djelima dobivaju neuspješne pjevačice jer njihova pojava privlači gledatelje i tako kazalištu osigurava tržišni uspjeh. Umjetnost se počinje samoorganizirati prema novcu, a ne prema estetičkim ili odgojnim načelima.

Takva priča, srećom, ne vrijedi za školu. Roditelji ne bi dopustili da se netko poigrava sa srećom i uspjehom njihove djece pa je škola mjesto koje s civilizacijskim i tehnologijskim inovacijama lakše izlazi na kraj i rabi ih na dovoljno dobar način. Osobno je računalo vrlo brzo zamijenilo pisaći stroj, fotografski studio, slikarski atelje, kasetofon, televizor, grafoskop, sva nekadašnja skupa nastavna sredstva koja su se ljubomorno čuvala i koja su se sve donedavno nalazila samo u nekim nastavničkim kabinetima.

---

1. Više se može pročitati u knjizi Manuela Castellsa: Uspon umreženog društva, Zagreb, 2000.

2. Jedna od suvremenih teorija medija koja obrađuje ključne pojmove: medij, poruka, društvo, umjetnost, recepcija, može se pročitati u knjizi Marshalla McLuhana: The Medium is the Message (1967.). i Understanding Media (1964.).

3. Usp. Listeš, Srećko, Eseji o književnosti i oko nje, Zagreb, 2007.

Kako vježbamo osnovne LOGO naredbe za crtanje? – primjeri iz školske prakse

Sažetak

Učenici programiranje uče već od prvog razreda, a u petom se sustavnije počinju baviti programskim lezikom Logo. U dijelu koji se odnosi na crtanje programiranje u Logu dobro prihvaćaju i rado crtaju, no s vremenom zadaci i vježbe postaju sami sebi svrhom, a učenici nemotivirani. Unatoč brzom snalaženju u primjeni osnovnih naredbi, uvijek ima učenika koji se teže „poistovjećuju“ s kornjačom što znači da teže određuju smjer okretanja ili potrebne pomake. Povezujući nastavne cjeline, moguće je, u suradnji s učenicima ili samostalno, pripremiti crteže koji služe kao grafičke podloge na kojima učenici osnovne naredbe za crtanje vježbaju kroz igru. Složenost vježbe ovisi o predznanju: isti crteži mogu poslužiti za vježbe i igre na više razina, od direktnog zadavanja naredbi do pisanja procedure kojom kroz igru treba upotpuniti crtež.

Ključne riječi

Logo, crtanje, vježbe, igra

Uvod

Kako bi se učenici kvalitetno pripremili za natjecanje, dvadesetak sati programiranja u okviru programa izborne nastave informatike ni izdaleka nije dovoljno. Pridodamo li tome i spoznaju da učenici različito pristupaju ovoj temi, jedan od načina motivacije postaje igra. Nakon uvoda u okruženje i upoznavanja temeljnih naredbi FD, BK, RT, LT, CS, vrlo brzo prelazim na zadatke – igre. Iako koristim MSWLogo (FMSLogo), iste ili slične vježbe radio sam i u Terrapin Logo okruženju.

Kako bi kretanje kornjače dobilo smisao, učenici prvo učitavaju crtež na kojemu naredbama pomiču kornjaču s ciljem izvršenja postavljenog zadatka. Složeniji zadaci zahtijevaju primjenu novih naredbi koje je moguće usvojiti i primijeniti kada naiđu na problem: premještanje na drugu poziciju ili brisanje (PU, PD, PE), promjena boje, debljine linija itd. Za neke od njih u početku preporučujem izbornik SET. Važno je da učenici uoče da se i naredbe mogu zadati upisivanjem što kasnije, kod pisanja procedura, postaje nezaobilazno.
Na motiviranost i postignute rezultate direktno utječe izbor crteža i ideja kako i što na njima učiniti.

Kako početi?

Prvo treba pripremiti crteže u .BMP ili .GIF formatu. Crtež se učita u MSWLogo kao podloga. Ukoliko unaprijed planirate takav pristup, dobro je kao vježbu crtanja u programu Bojanje zadati djeci da naprave crteže zadane veličine (ne manje od 800Í600). Motiv crteža treba biti takav da, uz kratku priču i upute, učenici shvate razlog pomicanja kornjače ili, u naprednoj fazi, kompleksniji zadatak u cilju rješavanja nekog problema.
Krenimo s primjerima. Nekoliko sljedećih crteža koristim za vježbu – igru upravljanja kornjačom. Način distribucije crteža odaberite sami. Crteže držim na serveru u dijeljenoj mapi s ograničenim pristupom. Učenici im pristupaju prečicom na radnoj površini svog računala, a otvaraju preko izbornika Bitmap > Load…

Slika 1: U kući i oko nje

Nakon učitavanja slike učenicima treba zadati različite putanje kretanja, primjerice:

– za početnike

• s početnog položaja izvesti kornjaču iz stana i „posjesti“ na klupu
• obići kuću
• kornjaču prošetati kroz sve prostorije
• na prozore „postaviti zavjese“, tj. „zamračiti“ ih mijenjanjem debljine pera
• uz naredbu LABEL upisati nazive prostorija

– za naprednije

• u većoj mjeri koristiti promjenu boje i debljinu
• u zadane prostorije dodati (nacrtati) stol, stolicu, krevet, tepih….
• dograditi terasu ili balkon

Težinu zadatka odredite procjenjujući učeničke sposobnosti, strpljenje i predznanje.

Slika 2: Zimski sportovi – slalom

Nakon učitavanja slike učenicima objasnite zadatak. Kornjaču treba postaviti na START te je, zaobilaženjem crvenih oznaka, dovesti na CILJ.
Mogući su i zadaci u kojima učenik na određenom mjestu ima zadatak nešto napraviti (nacrtati kvadrat, pravokutnik, trokut, križić) pa tek onda nastaviti dalje (nešto poput višeboja J). Opet mašta i zainteresiranost diktiraju što će se raditi, ali uvijek sve treba biti pripremljeno i objašnjeno.
Dobar je i pokušaj da crteže izrade učenici te uz to samostalno osmisle zadatak, individualno ili kao grupa.

Slika 3: Šetnja gradom – tlocrt mjesta boravka

U ovom slučaju upotrijebljena je slika s interneta (dio mape grada). Crvenim kružićem označen je START (škola) odakle se kreće strelicama označenim smjerom te se prolaskom kroz zadane ulice vraća na početak. Ulice su uske pa su nužni precizniji okreti i pomaci kornjače.
Tako se učenicima može zadati da „odu doma“ prije kraja sata, tj. da prođu put od škole do kuće. Zbrajaju li pri tome korake (piksele), doznat će tko stanuje bliže, a tko dalje. Možda na taj način pronađu najkraći put J.

Slika 4: Strujni krug

Ukoliko učenici poznaju elemente strujnog kruga (6. razred), zadatak je spojiti kontakte.
Ponudi li se slika s nepotpunim strujnim krugom, učenicima treba zadati da nacrtaju dijelove koji nedostaju.
U nedostatku računala, vježbe je moguće provesti i s jednog računala uz projekciju slike, a da se učenici izmjenjuju za svaki okret i pomak.
Ukoliko učenik dosta griješi ili na istoj slici želite rješenja više zadataka, pomoći će naredbe PU, PD, HOME, a za svaki novi početak – promjena boje pera.

Natjecateljski duh

Slalom i kretanje kroz grad moguće je provesti i natjecateljski uz primjenu jednostavnih naredbi LABEL i TIME. U tom slučaju učenici imaju obvezu na startu i cilju upisati LABEL TIME. Dobit će kompleksni ispis datuma i vremena. Da bi izostale datumske vrijednosti, treba zadati LABEL LAST BL TIME što pak zahtijeva dodatna obrazloženja pojma liste. Svakako preporučujem da se to izbjegne. Za veličinu ispisa koristite izbornik Set > Label Font… Na kraju preko izbornika Bitmap > SaveAs… učenici pospremaju slike pod drugim (vlastitim) imenom. Sliku pošalju mrežom na zadanu lokaciju. Pregledom crteža i utrošenog vremena za prolaz staze, učitelj može napraviti jednostavnu rang listu rezultata koja ujedno može poslužiti i za vrjednovanje.

Potrebno poznavanje naredbi: FD, BK, LT, RT, PU, PD, HOME, PE. Kroz izbornik Set > Pen Size /Pen Color ili naredbama poželjno je mijenjati debljinu i boju traga.
Naravno da je vježbe/igre moguće provesti na različitim stupnjevima poznavanja programskog jezika LOGO što rezultira različitim pristupom u realizaciji.

Crtanke i bojanke

Za one koji iz bilo kojeg razloga nemaju ni vlastite ni učeničke crteže dobar izvor je internet. Evo nekoliko primjera u kojima učenici „dovršavaju“ crteže.

          
                

Radi se o jednostavnim i besplatnim crtežima uzetim iz tematski grupiranih zbirki (www.bojanke.net). Crteže sam „retuširao“. O namjerno obrisanim detaljima ovisi što treba učiniti. Tako na kućici treba nacrtati prozor i vrata, na tortu postaviti svjećice, na jarbol staviti još jedno jedro ili dva ako tako pripremite crtež. Za neke će učenike biti zanimljivo samo bojanje dijelova crteža. Za rješavanje zadataka, uz ranije navedene, potrebne su naredbe SETFC, FILL, CIRCLE…

Zadatke je moguće rješavati i pisanjem procedura što zahtijeva „namještanja i podešavanja“ kako bi pokretanjem iste crtež bio kompletiran. No, to je za napredne i strpljive.
Na ovakvim zadacima učenici brže usvoje naredbu i nalaze njenu praktičnu primjenu. Ovisno o načinu postavljanja problema, moguća je korelacija s tehničkim, geografijom, likovnim, hrvatskim, matematikom…
Ovo su samo neki od načina kako se učenici mogu zabaviti koristeći LOGO naredbe.

Igrom do igre

U nastavku evo nekoliko primjera u kojima učenici LOGO naredbama samostalno kreiraju podlogu, tj. „ploču“ za igru TKO ĆE PRIJE? Potrebne naredbe: FD, RT, LT, REPEAT, CIRCLE ili CIRCLE2, SETFC, FILL, LABEL

 

Spremljenu sliku učenici umeću u dokument koji dopunjuju nazivom i vlastitim pravilima igre. Ispisom na pisaču u boji, uz upotrebu kocke za bacanje i figure za pomicanje (neka sitnica iz pernice), igra može početi. Nema li kocke, poslužit će LOGO i naredbeni redak PR RANDOM 7 (ili SHOW RANDOM 7) što uz kratko obrazloženje učenici vrlo brzo shvate. 

Kad učenici puste mašti na volju, pravila igre mogu biti bogata raznolikostima, ali ipak glavni cilj igrača je stići prvi na cilj. Na pravila igre u pravilu utječu boja ili oblik polja ili dobiveni broj. Evo primjera:

TKO ĆE PRIJE

• Igra za dva i više igrača.
• Pozicija START dobije se bacanjem kocke (6).
• Zeleno polje: idi za dva polja naprijed.
• Crveno polje: ostani gdje jesi.
• Plavo polje: pusti sve igrače koji su iza tebe naprijed.
• Žuto polje: idi za dva polja nazad.
• Narančasto polje: propusti jedno bacanje.
• itd

Zaključak

Programski jezik LOGO zanimljivo je okruženje za učenike početnike u programiranju. Radeći s učenicima uz primjenu ovih vježbi, primijetio sam da s više strpljenja i većom zainteresiranošću pokušavaju naći rješenja. S vježbama je moguće započeti vrlo rano i uz minimalno poznavanje osnovnih naredbi. Radeći, učenici razmišljaju o rješenju problema koji direktno nema veze s programskim jezikom. Iz raspoložive palete naredbi biraju onu koju tog trenutka procjene prikladnom. Iz tragova na crtežu jasno se vide uspjesi, propusti, popravci, no sve to pomaže da se užive u ulogu kornjače i shvate naredbe.

Kod naprednijih učenika dobro je koristiti sličan pristup čak do te mjere da se zahtijeva pisanje procedura za rješenje određenog problema (obojiti crtež kuće, dodati kotače na neko vozilo i sl.).
Nove naredbe učenici prihvaćaju „u hodu“ i s lakoćom nalaze njihovu primjenu.

Vježbe je moguće primijeniti u raznim verzijama Logo jezika uz neznatnu razliku u nazivu i sintaksi nekih naredbi. Osobno sam koristio Terrapin Logo i MSW Logo.

Windows 7 – pogled iz učiteljskog kuta

Sažetak

U tekstu koji slijedi dajem svoj osvrt na novi Microsoftov operativni sustav – Windows 7. U nekoliko rečenica opisujem najznačajnije prednosti koje su prevagnule da već sad koristim Windowse 7 kao operativni sustav na svom prijenosnom računalu iako je još u beta verziji.

Ključne riječi:

Windows 7, najbolji Microsoftov OS, vrlo stabilan i pouzdan OS

 

 

 

Moram priznati da me je Microsoft ugodno iznenadio svojom beta inačicom novih Windowsa 7, besplatnom i dostupnom na adresi (http://www.microsoft.com/windows/windows-7/default.aspx). Windowsi 7 će službeno biti objavljeni krajem godine. Iako Microsoft upozorava da se radi o beta inačici njegovog novog operativnog sustava – u stvarnosti se radi o najdorađenoj beti ikad izdanoj od strane Microsofta. Stoga svakako preporučujem da isprobate novi operativni sustav i da uživate u njegovom radu i prednostima, posebice nakon razočaranja s toliko razvikanom Windows Vistom.

Instalacija

Windows 7 radi puno bolje od Viste, brži je prilikom instalacije i u samom radu. Windows 7 jednako dobro i brže izvodi postojeće uslužne i korisničke programe uključujući i igre. 
Nemojte se bojati instalacije Windowsa 7 – ona nikad nije bila jednostavnija. Očekuje vas nekoliko dijaloga pri samom kraju instalacije i moguće zaobilaženje aktivacije uz probno testiranje Windowsa 7 bez obveze aktivacije. Prilikom skidanja samog instalacijskog paketa s Microsoftovih mrežnih stranica, dobivate i aktivacijski ključ nakon kratke registracije preko Windows Live ID-a. Instalacijski paket je slika DVD-a koji jednostavno zapržite na prazan DVD-e. Tijekom 20-tak minuta instalacije uvjerit ćete se u mnoge prednosti i boljitak rada u Windowsima 7.

Svakako preporučujem i multi-boot koji je riješen bolje nego ikad (za sve one koji su još sumnjičavi u kvalitetu novog operativnog sustava ili možda žele zadržati stariji operativni sustav poput Viste ili XP-a).

I, konačno, pred nama je vizualno odlično dotjerana radna površina te preuređena programska traka orijentirana na slikovno prikazivanje aktivnih programa.

 

Zašto prijeći na Windows 7

Ono što je mene posebno impresioniralo, navodim kao četrnaest razloga za prijelaz na novi Windows 7:

1. Prikaz i rad s programima na programskoj traci i animacija izmjena prozora. 
   Neki su možda navikli na tekstualno imenovanje aktivnih programa u programskoj traci, ali meni je ovo vizualno bolje rješenje. Naravno da se izbornici mogu posložiti prema vlastitoj želji. Desnim klikom na ikonu programa u programskoj traci otvara se  popis zadnje korištenih stavki istog.
                                     

2. Uklonjen Sidebar i mogućnost postavljanja Gadgeta na bilo koje mjesto radne površine.
   Omiljeni Gadgeti sad mogu krasiti bilo koji dio radne površine – vezani su samo uz radnu površinu.

3. Novi Show Destop sad bolje omogućuje pregled radne površine i Gadgeta.

4. Brzi izbor bežične mreže.
   U samo jednom kliku možemo promijeniti željenu mrežnu vezu.

5. Dobro prepoznatljiva strojna oprema prilikom instalacije i kasnije prilikom Windows Updatea.

6. Novi i poboljšani program Paint (Bojanje).
   Većina često potrebnih aktivnosti u samom programu sad je stavljena u alatnu traku – pohvalno.
          

7. Kalkulator dotjeran do „savršenstva“.
   Kalkulator je napokon od koristi – navalite informatičari, matematičari, fizičari…
                                                                   

8. Biblioteke svega i svačega kao virtualne mape.
   U biblioteke skupljamo poveznice dokumenata, slika, glazbe i filmova s različitih odredišta našeg spremnika i sve to možemo dijeliti s ostalim korisnicima naše kućne mreže.

9. Automatsko rukovanje prozorima.
   Windows 7 je dovoljno pametan i prepoznaje što korisnik želi uraditi s prozorom na osnovi toga kamo ga pomiče.

10. Windows Media centar i dotjerani Windows Media Player 12
                      

11. Pametniji UAC.
    U Visti je User Access Control bio predstavljen kao zaštita za neovlašteno i neprimjetno instaliranje programa i to na vrlo iritantni način pa smo ga obično isključivali. U Windowsima 7 je to riješeno na mnogo jednostavniji način.

12. Kućna mreža HomeGroup. 
    Svoje dokumente, slike, glazbu i videomaterijale sad možemo dijeliti s korisnicima kućne mreže i zaštiti ih od ostalih korisnika lokalne mreže.

13. Podrška za lakše prezentiranje pritiskom na tipke Windows key + P.
             

14. Finije ugađanje izgleda pisma – ClearType.
    Odlična stvar za korisnike koji rade na prijenosnim računalima ili LCD zaslonima.

Kompatibilnost

Nakon opisa prednosti rada u Windows 7 operativnom sustavu, valja napomenuti da su Windowsi 7 jednim velikim dijelom zadržali kompatibilnost s aplikacijama iz Windows XP-a i Viste.
Možda je dobro spomenuti da nema većih problema ni s antivirusnom zaštitom. Kao vjerni korisnik NOD32 antivirusnog paketa, potvrđujem da i u Windowsima 7 on radi besprijekorno. Rad s uredskim paketom MS Office 2007 i 2003 nikad nije bio brži i jednostavniji.
Što se tiče računalnih igara, pohvalno je što Windows 7 ima ugrađen DirectX 11 podsustav za novije generacije igrica, ali i na vrlo dobar način riješenu proceduru pokretanja i manje kompatibilnih igrica i programa na računalu.

Vjerujem da svi očekujete neka loša iskustva u radu s operativnim sustavom Windows 7. Vjerovali ili ne – osobno ih nemam. Nakon nekoliko Windows updatea sve radi savršeno.

Još jednom pohvaljujem Windowse 7 i Microsoft jer su izradili odličan operativni sustav! Obavezno ga isprobajte.

Upravljanje projektima: planirati, planirati, opet planirati

Uvod

U prethodnom smo članku obrazložili što je ciklus upravljanja projektom i od kojih se faza sastoji te smo opisali prvu fazu nazvanu pokretanje ili inicijacija projekta i njezin značaj za daljnji tijek projekta. Ovaj će članak pobliže opisati osobine druge faze upravljanja projektom, planiranja. Proces planiranja nije samo konačna i zaokružena cjelina, on je i iterativni postupak koji se odvija i tijekom naredne faze – provedbe projekta.

Bez plana nikamo

Kako bismo pobliže objasnili ovu, vjerojatno najvažniju, fazu upravljanja projektom, počet ćemo od njenog kraja, tj. rezultata – plana projekta. Plan projekta je dokument koji svim članovima tima omogućava uvid u to kamo treba ići, kada krenuti i kada stići, što učiniti da bi se ostvarili zacrtani ciljevi projekta te kako oni trebaju izgledati.
Plan projekta može biti sasvim jednostavan popis aktivnosti i rokova, no može biti i vrlo složen dokument koji uključuje čitav niz podplanova nužnih za opis svega onoga što se tijekom projekta treba i/ili može dogoditi i ostvariti.
U principu se aktivnosti na projektu ne započinju bez plana projekta koji su potpisali (i tako se s njim složili) svi članovi tima, sponzor i osoba odgovorna za organizaciju. Naravno, kod privatnih i manje formalnih projekata i pravila su manje stroga, no preporučljivo je dobiti potvrdu svih ključnih sudionika da se slažu s onim što piše u planu projekta.

Planiranje

Plan projekta nastaje kao rezultat zajedničke aktivnosti, uloženog znanja i iskustva svih članova tima. Tako bi barem trebalo biti. No, vrlo se često događa da projektni timovi „naslijede“ već isplanirane planove ili da planove izrađuju sami voditelji projekta.

Vrhunski stručnjaci za projektni menadžment kažu da se tako gubi jedan od ključnih elemenata procesa planiranja. Naime, tijekom planiranja članovi tima pomno promišljaju svaki korak, mentalno prolaze kroz projekt, kroz trenutke njegove realizacije te ih unaprijed proživljavaju, a to im kasnije omogućava brzu reakciju, razumijevanje i spremnost na svaku zacrtanu aktivnost pri provedbi projekta, ali i usklađenost s osobnim planovima. Osim toga, tijekom procesa planiranja članovi tima „usvajaju projekt“, planiraju njegov razvoj i izgled rezultata, projekt postaje njihovo „dijete“.

A kakav odnos prema projektu imaju oni timovi koji naslijede planove projekta, možete pretpostaviti. Njima i najprofesionalnije razrađeni plan, koji pred njih donese voditelj projekta, može izgledati poput puke liste aktivnosti čiju svrhu ne razumiju, popisa rokova od kojih se neki preklapaju s njihovim osobnim važnim datumima ili formalne liste zaduženja koja ne poštuje njihovo iskustvo, kompetencije i želje.

Kako se planira?

Postoje pravila, tehnike i alati koji omogućavaju i olakšavaju proces planiranja projekata, a koji se svladavaju putem literature i na seminarima na kojima se stječu potrebna znanja i vještine za upravljanje projektima. No, planiranje je i proces s kojim se svi svakodnevno susrećemo: od planiranja dana, školskog sata, obiteljskog izleta, gradnje kuće, kupnje automobila i tako dalje.

U svim tim svakodnevnim situacijama koristimo sve ono što nam i u projektima omogućava planiranje: prethodno vlastito i tuđa iskustva, prikupljanje i provjeru informacija, zaključivanje, usklađivanje različitih stajališta, usklađivanje s drugim planovima i kalendarom, usklađivanje s drugim osobama itd. A to svi znamo raditi, manje ili više dobro.

Što se sve planira?

Sada, kad znamo da znamo planirati i kad znamo da je planiranje važno i da nije usamljenički proces, pobrojimo što je sve potrebno isplanirati.

1. Prije svega je potrebno utvrditi od čega se posao sastoji – koji je opseg posla. Ponekad se definira ono što opseg posla obuhvaća te se jasno kaže što opseg ne obuhvaća. Definiranje onoga što ne ulazi u opseg, a oko čega bi se eventualno moglo dvoumiti, mnoge je timove spasilo od glavobolje i prevelikih očekivanja zainteresiranih strana.
Opseg posla potrebno je raspisati – raščlaniti. Najčešći oblik razrade poslova je tzv. WBS. Naziv je engleska kratica od work breakdown structure, a PMI rječnik pojam prevodi kao strukturna raščlamba poslova. Na donjoj ilustraciji možete vidjeti grafički prikaz strukture poslova. Zbog čitljivosti nisu prikazani svi poslovi, a o vašem timu ovisi koliko ćete ih detaljno raspisivati. Neki stručnjaci preporučuju da najmanja jedinica bude 8 sati, no sami ćete, s obzirom na vrstu projekta, procijeniti koliko detaljno treba raščlaniti vaš projekt. Raščlamba poslova može se raditi po različitim kriterijima (geografskim, po vremenskim fazama, isporukama…), projektni tim je taj koji odlučuje na koji način će se poslovi strukturirati.

Ovako ili na sličan način opisan i razrađen posao, temelj je za sve druge elemente plana projekta.

2. Nakon raščlambe poslova potrebno je utvrditi koje će se sve aktivnosti odvijati u projektu te koliko je vremena potrebno za njihovo izvršenje. Na primjer, koliko će trajati aktivnost lektoriranja sadržaja? Svakoj od aktivnosti zatim dodajte i početak i rok izvršenja. Također, važno je utvrditi i koje su aktivnosti međusobno ovisne. Na primjer, recenziranje sadržaja ne može započeti prije nego se sadržaj napiše.
Nakon toga je potrebno utvrditi i ključne točke ( eng. Milestones), njih nekoliko koje će obilježavati ključne događaje na projektu – ključne termine ili isporuke (npr. Master primjerak knjige ili dobivanje pozitivne recenzije) radi bolje i brže orijentacije.
Popis aktivnosti, njihovo trajanje i vremenski okviri koje ste odredili, čine kalendar projekta.

3. Planiranje troškova u projektu je vrlo značajno, no ponekad, u nekim organizacijama, to ne rade niti voditelj projekta niti projektni tim.
Ukoliko planirate troškove, rukovodite se razradom posla koju ste prethodno napravili. U trošak uključite kupovanje i iznajmljivanje opreme, potrošni materijal, sve ostale materijalne i putne troškove i ljudski rad.
Ne zaboravite da su poslovi upravljanja projektom i projektnim timom također poslovi za koje je potrebno određeno vrijeme, znanje i kompetencije i uključite ih u kalendar i troškovnik.

4. Kod planiranja ljudskih resursa na projektu, odnosno organizacije, bit će potrebno utvrditi koliko je ljudi i s kakvim znanjima i vještinama potrebno da bi se odradili poslovi koji su predviđeni strukturom. Dio poslova raspoređuje se na članove tima, a za neke će poslove biti potrebno angažirati i dodatne radnike. Bitno je ne zaboraviti svakom zadatku na organizacijskoj karti dodijeliti ime osobe koja je zadužena i odgovorna za njegovo izvršenje. To je najjednostavnije učiniti tako da se na gornjem grafičkom prikazu (WBS) ili na popisu aktivnosti doda ime odgovorne osobe.

Umjesto zaključka

Naveli smo četiri ključna elementa koja je važno isplanirati u projektu: posao/aktivnosti, vrijeme, trošak i ljudi. Kako bi se bolje upravljalo projektom, mnogi timovi planiraju i komunikaciju na projektu, upravljanje rizicima te ugovorima i nabavom. Za obrazovne projekte od posebnog je značenja kvaliteta i upravljanje kvalitetom. Nekima od tih elemenata pozabavit ćemo se u narednim člancima.

Literatura:

• Gojšić, J. et al. (2008): Upravljanje projektima (ilustrirani vodič). Incremedia. Zagreb
• Project Management Institute (2004): A Guide to the Project Management Body of Knowledge. Third Edition (PMBOK Guide): Project Management Institute
• Project Management Institute: Combined Standard Glossary. Lokalizirana verzija – hrvatski, verzija 1.1. Udruga za projekt menadžment – PMI ogranak Hrvatska. http://pmi.cikac.com/glossary.aspx. Pristupljeno 17. 1. 2009.

Stvaranje kvalitetne prezentacije pomoću PUP-a

Stvarajući Office rješenja u obliku Priručnika za učenje i poučavanje, Microsoft nas je ponovo ugodno iznenadio stvorivši materijale za nastavu 21. stoljeća. Svi sadržaji dostupni su vam na mrežnom sjedištu http://pup.skole.hr.
Već nakon površnog pregleda pojedinih stavki PUP-a (Priručnika za učenje i poučavanje ), i učenik i nastavnik brzo se osvjedočuju koliko se korisnog i poučnog materijala, strategija i zadataka nalazi na jednom mjestu.
Zavirimo i mi u taj čarobni svijet visokokvalitetnog rada! Proučimo alate za stvaranje dobre prezentacije!

Objasnit ćemo kako napraviti uspješnu prezentaciju služeći se već gotovim predlošcima, ali i čemu služe pomoćnici i vodiči koji, poput malih digitalnih udžbenika, pružaju teoretska znanja i ideje za uspješnu izradu zadataka i projekata.

Odaberite temu Prezentacije i pogledajte Predloške i Vodiče.

Predlošci za izradu prezentacija odnose se na rad u MS PowerPointu. Učenicima omogućuju pristup raznovrsnim temama, primjerice, načinu izrade referata o književnom djelu, načinu vođenja rasprave, analizi povijesnog događaja, pristupu izumima, znanstvenim projektima, otkrićima ili prezentaciji projekta. Svaki predložak sadrži već unaprijed upisani „tekst-podsjetnik“ koji vodi do rješenja odabrane teme.

Kako koristiti predložak

Odaberimo predložak koji će služiti kao podloga za prezentaciju, primjerice “Kako nešto funkcionira“.
Nakon odabira odgovarajućeg dizajna, otvara se PowerPointov predložak koji nas vodi kroz sedam slajdova. Svaki nam slajd pomaže da unesemo sadržaje koji će dovesti do rješenja zadatka, primjerice:

• 1. slajd ima predviđen prostor za naslov.
• 2. slajd zahtijeva da se ukratko opiše tehnologija ili proces te kada i gdje je ova tema prvi put predstavljena.
• 3. slajd objašnjava što je svrha predmeta obrade, kako nam olakšava ili poboljšava život.
• 4. slajd podsjeća na glavne dijelove ove tehnologije ili procesa. Moguće je upotrijebiti dijagram (ako ga ima).
• 5. slajd predstavlja opis samog procesa rada, objašnjava kako dijelovi funkcioniraju u cjelini.
• 6. slajd opisuje kakvo održavanje zahtijeva predmet obrade.
• 7. slajd sadrži izvore podataka: Korisne internetske stranice i Literatura.

Nakon što upišemo sve sadržaje, predložak spremamo kao gotovu PowerPoint prezentaciju.
Svaka odabrana tema može se koristiti u četiri različita dizajna, a ima i zasebne pomoćnike (Prezentacije > Predlošci > Kako nešto funkcionira > Pomoćnik ) koji će nam korisnim savjetima prije, tijekom i nakon izrade prezentacije na zadanu temu olakšati izradu zadatka.

Kako koristiti pomoćnika

Ako ostanemo kod prethodnog primjera „Kako nešto funkcionira“, pomoćnik će nam pomoću pet kartica objašnjavati sve detalje pri izradi prezentacije.

Put do ovog pomoćnika je: http://pup.skole.hr/Pomocnik.aspx?xml=/datoteke/hr/hr/Student/MS/Templates/How Things Work/HowThings Work.xml

Prva kartica: Pregled

1. Prije pisanja: Istražite moguće teme, skupite i organizirajte podatke i ukratko skicirajte prezentaciju.
2. Pisanje: Upotpunite slajdove podacima i dovršite prvu verziju prezentacije.
3. Pregled i uređivanje: Izmijenite nejasne i nepotpune misli i zaključke. Provjerite gramatiku i pravopis teksta prezentacije.
4. Dizajn slajdova: Odaberite vizualno zanimljive predloške i dizajn slajdova.
5. Priprema i prezentiranje: Odredite vremensko trajanje slajdova i uvježbajte prikaz. Pripremite se za prezentiranje.

Druga kartica: Pisanje

1. Prvi slajd: Naslov prezentacije: Odaberite snažan naslov. Budite kreativni i upotrijebite slikovit rječnik.
2. Drugi slajd: Pregled: Ukratko opišite tehnologiju ili proces. Kada i gdje je ova tema prvi put predstavljena?
3. Treći slajd: Svrha: Što je svrha predmeta obrade? Kako nam olakšava ili poboljšava život?
4. Četvrti slajd: Glavni dijelovi: Koji su glavni dijelovi ove tehnologije ili procesa? Upotrijebite dijagram ako ga imate.
5. Peti slajd: Rad: Kako dijelovi funkcioniraju u cjelini?
6. Šesti slajd: Održavanje: Kakvo održavanje zahtijeva?
7. Sedmi slajd: Korisne internetske stranice. Literatura

Treća kartica: Pregled i uređivanje

1. Čitanje
   Nakon što ste napisali prvu verziju, pogledajte ju ponovno nakon nekog vremena. Izmijenite sve što vam se čini nejasno ili nepotpuno. Zamolite barem još jednu osobu da pregleda vaš uradak.
2. Ideje
   Jeste li se usredotočili na ključne ili najvažnije aspekte teme? Jeste li uključili dovoljno podataka i pojedinosti usko vezanih za temu?
3. Kompozicija
   Jesu li svi podaci navedeni logičnim slijedom?
   Jeste li na početku jasno naznačili temu i tako privukli pažnju publike?
   Jeste li u glavnom dijelu prezentacije iznijeli važna stajališta?
   Jeste li u zaključku saželi temu ili zaokružili misao?
4. Stil pisanja
   Odajete li dojam upućenosti u temu i zainteresiranosti temom?
5. Izbor riječi
   Mogu li se riječi na slajdovima jasno pročitati?
   Jeste li provjerili pravopis i gramatiku? Jeste li se koristili vlastitim riječima? Jeste li pojasnili nepoznate, nove ili teške riječi i pojmove?
6. Interpunkcija
   Jeste li svaku rečenicu završili odgovarajućom interpunkcijskom oznakom (točka, upitnik, uskličnik)? Jeste li pravilno koristili zareze?
   Za engleski jezik: Jeste li se koristili apostrofom pri označavanju vlasništva i pripadnosti?
7. Pisanje velikog i malog slova
   Jeste li započeli svaku rečenicu velikim početnim slovom?
   Jeste li sve vlastite imenice napisali velikim početnim slovom?
8. Pravopis
   Jeste li provjerili pravopis pomoću računalne provjere pravopisa?
   Jeste li provjerili sve riječi koje je računalna provjera pravopisa izostavila?
9. Gramatika
   Jeste li upotrijebili pravilne oblike glagola i pravilna glagolska vremena?
   Slažu li se subjekti i predikati u broju, rodu i padežu?
10. Korigiranje pogrešaka
    Nakon što ste ispravili pogreške, još jednom pregledajte prezentaciju i ispravite moguće pogreške prije samog prezentiranja.

Četvrta kartica: Dizajn slajdova

1. Odaberite izgled slajdova
   Odaberite izgled slajda iz okna „Izgled slajdova”. Razmislite o tekstu i slikama koje ćete upotrijebiti u slajdu i pronađite izgled koji vam najviše odgovara s obzirom na položaj rezerviranih mjesta.
2. Umetnite znakove nabrajanja
   Podatke navedite u obliku liste i označite ih znakovima nabrajanja kako bi pregled bio što razumljiviji. Slajd ne bi trebao imati više od 6 natuknica, a svaka natuknica ne bi trebala imati više od 6 riječi ili jedne rečenice.
3. Umetnite slike
   Umetnite isječke crteža i slike kako biste prezentaciju učinili zanimljivijom i ilustrirali ključne podatke. Upotrijebite isključivo slike koje služe svrsi.
4. Primijenite predloške dizajna
   Odaberite dizajn slajda iz okna „Dizajn slajda: Predlošci dizajna”.
5. Primijenite shemu boja
   Odaberite shemu boja slajda iz okna „Dizajn slajda: Sheme boja”. Shemu boja određuje primijenjeni predložak dizajna. Predložak dizajna uključuje zadanu shemu boja i dodatne sheme boja prilagođene tome predlošku dizajna.
6. Promijenite matricu slajda
   Nakon što ste primijenili predložak dizajna, stil dizajna se pohranjuje na posebnom slajdu koji se zove matrica slajda. Ukoliko želite nešto promijeniti na svim slajdovima (npr. font ili boju), to ćete najbrže postići promjenom na matrici slajda.
7. Prilagodite fontove
   U većini prezentacija je dobro koristiti jedan font za naslove, a drugi za ostatak teksta slajda. Odaberite boju fonta koja je u kontrastu s bojom pozadine kako biste olakšali čitanje teksta.
8. Usavršite dizajn slajda
   Pregledajte podatke na slajdovima. Neka vam je tekst što kraći i što je više moguće usredotočen na temu.

Peta kartica: Priprema i prezentiranje

1. Pripremite mjesto održavanja prezentacije i smjestite se
   Stanite lijevo od zaslona projektora i okrenite se prema svojoj publici. Računalo ili prijenosno računalo na kojemu pokrećete prezentaciju bi trebalo biti između vas i publike.
2. Uvježbajte i vremenski isplanirajte svoju prezentaciju
   Uvježbajte prezentaciju tako da se dobro upoznate s materijalom. Koristite se ispisanim bilješkama kako biste vježbali čitanje i istovremeno se kretali kroz dijaprojekciju.
   Kako biste dobro vremenski isplanirali prezentaciju, kliknite Probu vremena prezentacije u izborniku Dijaprojekcija.
3. Podijelite ispisane materijale
   Ukoliko ste unaprijed pripremili materijale, podijelite ih prije nego započnete prezentaciju kako biste publici ostavili dovoljno vremena za pogledati materijal prije početka prezentacije.
4. Prezentiranje
   Svaki slajd popratite dodatnim podacima. Prezentaciju dovršite na vrijeme!
   Prilikom prezentacije zaustavite se kako biste spomenuli i pokazali predmete ili knjige koji se spominju u prezentaciji. Pri tome zabijelite zaslon projektora ako želite da publika obrati pažnju na ono što pokazujete.
   Uspostavite kontakt s publikom. Ostvarite kontakt očima kako biste se povezali s pojedincima u publici.
5. Pišite po slajdovima
   Tijekom prezentacije možete zaokruživati, podcrtavati, crtati strelice ili na druge načine označavati dijelove slajdova kako biste naglasili ili povezali pojedine dijelove. Kliknite na „Mogućnosti strelice”, odaberite olovku ili alat za isticanje i pomičite pokazivač miša kako biste mogli crtati ili pisati po slajdovima.

Slika 4. Osnove prezentiranja

Potrebno je samo čitati i „listati“ stranice vodiča na kojima možete proučiti tri teme:

1. Izrada prezentacije (što je dizajn slajda, izgled slajda, boje, prijelazi između slajdova, kako upotrijebiti sheme animacije i sl.).

Put do ove prezentacije je : http://pup.skole.hr/VodicHTML.aspx?xml=/datoteke/hr/hr/Student/MS/Tutorials/Slide Design/Slide Design.xml.

Slika 5. Izrada prezentacije

2. Pripremanje za prezentaciju (tehnička priprema, trajanje prezentacije, bilješke predavača, savjeti).

Put do ove prezentacije je: http://pup.skole.hr/VodicHTML.aspx?xml=/datoteke/hr/hr/Student/MS/Tutorials/Preparing to Present/Prepare.xml.

Slika 6. Pripremanje za prezentaciju

3. Prezentiranje nas poučava, između ostalog, kako se voditelj prilikom izlaganja prezentacije treba približiti publici, kako nije dobro prekoračivati vrijeme dobiveno za izlaganje i sl.

Put do ove prezentacije je: http://pup.skole.hr/VodicHTML.aspx?xml=/datoteke/hr/hr/Student/MS/Tutorials/Presenting/Present.xml.

Slika 7. Prezentiranje

Zaključak

Izrada prezentacija pomoću PUP-a zanimljiva je i kreativna. Program je koncipiran na način da korisnik razmišlja, stvara i uči potpuno samostalno, maksimalno koristeći svoje intelektualne potencijale.
Istovremeno je dopuštena vlastita kreativnost i maštovitost.

Literatura

http://pup.skole.hr/učenik/prezentacije

Kako objaviti zvučni zapis na Live prostoru?

Vjerujemo da ste, čitajući tekstove  o snimanju, uređivanju i objavljivanju zvučnih zapisa, dobili ideju kako ih primijeniti u svojem radu. U nekoliko koraka pokazat ćemo vam kako snimku prenijeti na mrežno spremište SkyDrive, a potom ga objaviti u svojem Windows Live prostoru (Spaces).

Naravno, pretpostavljamo da pri ruci imate neku zvučnu snimku, a ako ne, snimite je slijedeći upute u tekstovima Snimanje, obrada i objavljivanje zvučnih zapisa i Korisni savjeti u obradi zvučnih zapisa. Otvorite mrežnu adresu spaces.live.com i prijavite se Windows Live ID-om. Ukoliko još nemate svoj Live ID, posjetite ovu adresu, pročitajte upute i pridružite se našoj zajednici.

Kad se otvori stranica s vašim prostorom, u izborniku Više odaberite SkyDrive. 

 

Slika 1, Stranica SkyDrive

 

Dodavanje datoteka na SkyDrive

Na stranici koja će se otvoriti odaberite neku od postojećih mapa, primjerice Javno ili stvorite novu klikom na Stvori mapu. U tu mapu trebate kopirati zvučnu snimku sa svojeg računala.

Slika 2. Poveznica za dodavanje datoteka

To možete učiniti na nekoliko načina. Najprije kliknite na Dodaj datoteke pa zatim učinite nešto od sljedećeg:

– Otvorite program Moje računalo ili Windows Explorer, pronađite željenu datoteku pa je mišem odvucite u crtkano uokvireni prostor na SkyDriveovoj stranici.

 

– U prozoru SkyDrivea kliknite na poveznicu Odaberi datoteke s računala pa u prozoru koji će se otvoriti pronađite datoteku te kliknite na Otvori.

– Kliknite na poveznicu Isprobajte stranicu za standardno prenošenje. Na stranici koja će se otvoriti kliknite na gumb Pregledaj da biste pronašli datoteku na svojem računalu.

 
Slika 3. Stranica za standardno prenošenje

Koji god postupak odabrali, završavate ga klikom na gumb Prenesi. Nakon toga dobit ćete poruku o uspješnom prenošenju datoteke i vidjeti sličicu te datoteke (obzirom da radimo sa zvučnom datotekom, sličica će biti plava nota).

Sad slijedi jedan dio trika:

1. Kliknite na tu sličicu.

2. Otvorit će se prozor u kojem su dostupne naredbe za rad s tom datotekom i već poznata sličica datoteke.

3. Kliknite desnom tipkom miša na sličicu datoteke pa u izborniku prečica odaberite Kopiraj prečac. Taj prečac privremeno "odložite" u neku tekstualnu datoteku, primjerice, zalijepite u Wordov dokument jer će nam ponovno zatrebati kasnije.

 

Time je dio s radom na SkyDriveu gotov. U izborniku Više odaberite Spaces pa na stranici koja će se otvoriti kliknite na poveznicu Prikažite svoj prostor.

Dodavanje i uređivanje modula na vašem prostoru

U nastavku ćete na svoj prostor dodati modul za izvođenje zvučnih zapisa. U desnom gornjem dijelu vašeg prostora uočite izbornik Prilagođavanje pa u njemu odaberite Dodaj module.

Slika 4. Dodavanje modula

U popisu modula pronađite grupu Fotografije, glazba, videoisječci pa uz modul Windows Media Player stavite Sakrij (kad je vidljiva naredba Sakrij, znači da je modul vidljiv na stranici). Klikom na Zatvori zatvorite popis modula.

Slika 5. Odabir modula Windows Media Player

Modul će se pojaviti u središnjem dijelu vašeg prostora. Da biste spremili novi raspored svojeg prostora, kliknite gore desno na gumb Spremi.

Dakle, sad imate modul i preostaje još podesiti što će se u njemu izvoditi. Podešavanje modula započinjete klikom na poveznicu Uredi u okviru modula.

Slika 6. Uređivanje postavki modula WMP

Otvorit će se stranica s nekoliko okvira za upisivanje ili odabir. U prvom od njih zadajete mrežnu adresu svojeg zvučnog zapisa. Sjećate se, "odložili" ste je u neku tekstualnu datoteku. Sada pronađite tu adresu, kopirajte ju pa zalijepite u taj okvir.

Nastavak trika: u adresi koju ste kopirali uočite na kraju ?download i izbrišite taj dio. Naravno, ostatak adrese mora ostati. Na kraju adrese bi sad trebao pisati format datoteke, primjerice .mp3.

U ostalim okvirima odredite broj ponavljanja, veličinu prikaza te hoće li izvođenje započeti automatski otvaranjem stranice. Ovu posljednju mogućnost označite samo ako želite da posjetitelji uživaju u vašem odabiru glazbe dok pregledavaju vašu stranicu. Najčešće je bolje i pristojnije ne uključivati tu mogućnost.
Klikom na Spremi završavate podešavanje modula i sve je spremno za izvođenje koje započinjete klikom na strelicu (Play).

Nadamo se da ste uspješno objavili svoju snimku, a ukoliko želite čuti zvučnu snimku riječi urednice, kliknite ovdje.

PS. Obzirom da Windows Media Player može izvoditi datoteke oblika: WMA, WMV, WAV, AVI, MPG, MPEG, MP3, ASF, ASX i SWF, isti ovaj postupak možete primijeniti za videoisječke i animacije.

Snimanje, obrada i objavljivanje zvučnih zapisa

Uvod

Snimanje i obrada zvučnih zapisa interesantna je tema za svakog učitelja, ali i za učenike već od prvih razreda osnovne škole. U početku se njome više bave učitelji prilikom pripreme nastavnih materijala ili izrade uputstava i prezentacija u sklopu nastave, a kasnije sve više i učenici u vježbama i zadacima te izradi vlastitih uradaka. Budući da je audiozapis sastavni dio gotovo svakog videozapisa, ovo područje je neizostavno i kod videomontaže, odnosno uređivanja i kreiranja videozapisa. Dio zvučnih materijala koji se koristi u nastavi još se uvijek, nažalost, nalazi na kasetama, magnetofonskim vrpcama pa čak i na gramofonskim pločama i preporuka je da se takvi zapisi što prije prebace u neki od formata čitljivih na računalu. Na taj ih način arhiviramo i čuvamo od daljnjeg propadanja, a njihov zapis postaje „kompaktniji“ za rukovanje i korištenje. Kako bismo to mogli ostvariti, treba nam neka od aplikacija za obradu zvuka. Od mnoštva raspoloživih programa odabrali smo Audacity.

 

Audacity

Audacity je besplatan, open source program za snimanje i obradu zvučnih zapisa. Dostupan je u varijanti za Microsoft Windows, za Mac OS X, Linux/Unix, ali i za druge operacijske sustave. Najnovija 1.3.7 inačica (http://audacity.sourceforge.net/beta/audacity-win-unicode/audacity-win-unicode-1.3.7.exe) Audacityja još je uvijek u tzv. razvojnoj ili beta fazi dok je zadnja, oznake 1.2.6, stabilna i potpuno dokumentirana (http://audacity.sourceforge.net/latest/audacity-win/audacity-win-1.2.6.exe). Na računalu možete imati instalirane obje inačice i na taj način isprobati što novo nudi najnovija razvojna inačica. Dodatna zanimljivost ovog programa je njegova prijenosna (portabilna) varijanta koja omogućava pokretanje direktno s USB memorije, a time i rad na svakom računalu s dostupnim USB utorom bez ikakve instalacije ili potrebe za administratorskim pravima.

Audacity svoju veliku popularnost ne gradi samo na činjenici da je besplatan, već prvenstveno na svojoj jednostavnosti i velikom broju mogućnosti koje nudi, a one, između ostalog, uključuju:

• unos i iznošenje WAV, MP3, Ogg Vorbis, AIFF, Flac i drugih audioformata,
• snimanje i reproduciranje zapisa,
• obrađivanje Cut, Copy i Paste naredbama s neograničenom mogućnošću Undoa,
• paralelni rad na više audiotraka, spajanje audiozapisa i njihovo preklapanje,
• digitalne efekte (učinke) i podršku za plug-inove, tj. dodatne učinke,
• obradu zapisa pomicanjem amplitude zapisa,
• uklanjanje buke i šumova.

Program je dostupan na stranicama proizvođača: http://audacity.sourceforge.net/ .

Sučelje Audacityja

Slika 1. Audacity (sučelje)

Osnovni element Audacity projekta je traka (Track). Traka je zvučni zapis koji smo snimili pomoću mikrofona ili ga ubacili (Import) koristeći neku postojeću datoteku.

Glavni alati za rad sa zvučnim zapisom

	Selection tool (Alat za odabir) – F1 Služi za odabiranje segmenta koji želite preslušati ili obrađivati. Kako ga koristiti: odaberite alat, postavite ga na početnu točku i povucite do željene završne točke. Audacity će zatamniti označeni segment, a do sljedećeg odabira će sve promjene primijeniti isključivo na označeni segment.
	Envelope tool (Omotnica) – F2 Služi za promjenu glasnoće tijekom vremena. Kako ga koristiti: odaberite alat, postavite ga na određeno mjesto na zapisu koje želite pojačati ili stišati, pritisnite i povucite gore ili dolje. Tako će se promijeniti glasnoća cijele trake. Promjenu glasnoće tijekom vremena možete postići tako da na više mjesta postavite alat, pritisnete i povučete. Izabranu glasnoću možete promijeniti i naknadnim pomicanjem bijelih točaka.
	Draw tool (Alat za crtanje) – F3 Služi za preinaku pojedinih segmenata zvučnog vala. Grafički prikaz treba toliko uvećati da se vide točke zapisa koje zatim alatom uhvatimo i pomaknemo na željenu amplitudu.
	Zoom tool (Alat za zumiranje) – F4 Služi za uvećavanje i smanjivanje pogleda.
	Timeshift tool (Alat za pomicanje u vremenu) – F5 Služi za hvatanje i pomicanje traka ili segmenata na određeno mjesto.
	Multi Tool (Multifunkcijski alat) – F6 Automatski bira jedan od 5 nabrojanih alata ovisno o pokretima miša ili pritisnutim tipkama.

Kontrole

 

Slika 2. Audacity (kontrole)

Kontrole nam služe za reprodukciju i kretanje po zapisu (skok na početak i kraj, pauza i zaustavljanje) te za snimanje zvuka. Pritiskom na tipku SHIFT, Play kontrola (reproduciraj) mijenja svoju funkciju u Loop kontrolu (reproduciranje uz ponavljanje).

Slika 3. Audacity (Loop kontrola)

 

 

Snimanje zvučnog zapisa

 

Slika 4. Audacity (Record kontrola)

Ako se ne odabere izvor (Edit > Preferences > Audio I/O > Recording > Device), Audacity koristi standardni (Default) izvor zvuka. To znači da je dovoljno pokrenuti aplikaciju, spojiti mikrofon ili neki drugi uređaj na ulaz zvučne kartice i kliknuti na snimanje (Record). Automatski će se otvoriti nova traka na kojoj će se odmah početi „prikazivati“ snimljeni zvučni zapis.

Unos i iznošenje zvučnog zapisa (Import – Export)

Unos zvučnog zapisa ostvaruje se pomoću izbornika Project > Import Audio (File > Import u novijoj inačici). Pomoću File > Open također možemo otvoriti zvučni zapis, ali nam se pri tome svaki zapis otvara u zasebnom prozoru tako da ih u tom slučaju ne možemo miksati. Važno je znati razliku između snimanja (Save) i iznošenja (Export). Iznošenjem se stvara zvučna datoteka (.mp3, .wav ili .ogg), a snimanjem se pohranjuje Audacity projekt (.aup) u kojem je zabilježeno sve što smo radili na zvučnim zapisima tako da ponovnim otvaranjem možemo nastaviti s uređivanjem od točke gdje smo stali prije snimanja.

Iznošenje zvučnog zapisa radi se pomoću izbornika File i onda, ovisno o formatu u kojem želimo iznijeti materijal, biramo Export As WAVE, MP3 ili Ogg Vorbis. Prije iznošenja bilo bi dobro podesiti parametre iznošenja (Edit > Preferences > File Formats).

Slika 5. Audacity (parametri iznošenja)

WAVE i Ogg Vorbis su automatski podržani dok za MP3 iznošenje moramo s interneta skinuti datoteku „lame_enc.dll” i onda je locirati u izborniku za podešavanje parametara.
Želimo li iznijeti svaku traku zasebno, upotrijebit ćemo izbornik File > Export Multiple.

Slika 6. Audacity (ID3 metapodaci)

Većina svirača audiozapisa (media playera) prilikom sviranja određene pjesme može prikazivati i određene informacije o pjesmi (npr. naziv, izvođač, album, godina izdanja i sl.). Te informacije nazivamo ID3 metapodacima (metadata) i preporučljivo ih je popuniti u Audacityju prije iznošenja zvučnog zapisa (Project > Edit ID3 Tags…).

Uređivanje zvučnog zapisa

Uređivanje zvučnog zapisa obavlja se pomoću glavnih alata koje smo već spomenuli, korištenjem izbornika Edit koji sadrži većinu dobro poznatih akcija poput Cut, Copy, Paste, Delete, ali i nekih manje poznatih poput Trim (briše audiozapis prije i nakon označenog dijela), Split (označeni dio zapisa premješta na novu traku) ili Silence (označeni dio „pretvara“ u tišinu). Akcija Duplicate označeni dio kopira u novu traku.
Kod uređivanja zvučnog zapisa vrlo je koristan alat za zumiranje jer kod većih povećanja lakše možemo uočiti i ispraviti bilo kakvu nepravilnost zvučnog vala, a ako pak „odzumiramo“, imamo pogled na veće cjeline ili čak na cijeli zapis.

Slika 7. Audacity (primjena alata za zumiranje)

U projektima s više traka možemo vrlo precizno namjestiti početak svake trake u odnosu na ostale pomoću alata za pomicanje u vremenu.
Jednostavnim prenošenjem pojedine trake prema dolje ili gore možemo i promijeniti redoslijed traka u projektu.

Efekti (učinci)

Audacity je standardno opremljen mnogobrojnim korisnim efektima, a dobro je znati da se efekti mogu dodavati i naknadno.
Od standardnih efekata svakako treba spomenuti:

•  Amplify (služi za pojačavanje snage označene selekcije u decibelima),
•  Bass Boost (pojačavanje basova),
•  Change Speed (ubrzavanje selekcije za određeni postotak – pri tome se mijenja visina tonova),
•  Change Tempo (ubrzavanje tempa označene selekcije u postocima – pri tome se ne mijenja visina tonova),
•  Echo (jeka, odnosno ponavljanje određene selekcije),
•  Fade In/Out (postupno pojačavanje ili smanjivanje zapisa – najčešće korišteni efekti),
•  Noise Removal (uklanjanje šumova – vrlo koristan efekt),
•  Repeat (ponavljanje selekcije određeni broj puta),
•  Reverse (odabranu selekciju pretvara u njezinu zrcalnu sliku zapisujući je unatraške).

Mnogobrojne dodatne efekte možete, između ostalog, preuzeti i na ovim stranicama:

• LADSPA dodaci (http://www.ladspa.org/),
• VST dodaci (pomoću dodatka na ovoj stranici: http://audacityteam.org/vst/).

Zanimljivo je da dodatne efekte možete napisati i sami budući da Audacity sadrži ugrađeni programski jezik pod imenom Nyquist (program se piše u običnom uređivaču teksta i ne zahtijeva prevođenje), a možete skinuti gotove primjere sa stranice: http://audacity.sourceforge.net/download/nyquistplugins.

Kvaliteta zvuka

Predodređena kvaliteta uzorka (Default Sample Rate).
Kakvoća uzorka naziva se i frekvencija uzorkovanja, a određuje broj uzoraka u sekundi uzetih iz kontinuiranog signala, npr. pri snimanju na digitalni medij. Mjeri se u hercima (Hz).

                       

Slika 8. Kontinuirani signal                              Slika 9. Uzorkovani signal

Ova mogućnost nadzire kvalitetu uzorka novog projekta. Da biste promijenili kakvoću uzorka postojećeg projekta, upotrijebite kontrole u donjem lijevom kutu glavnog prozora projekta.

 

Izbornik za promjenu kvalitete uzorka (sample ratea) postojećeg projekta.

 

 

 

Predodređeni format uzorka (Default Sample Format).
Nadzire format korišten za spremanje zvučnog zapisa. 16-bitni zapis zauzima najmanje mjesta i odgovara kvaliteti zvukovnog kompaktnog diska. 32-bitni zapis zauzima dvostruko više mjesta, ali je puno kvalitetniji i prilagodljiviji.

Slika 10. Audacity (parametri kvalitete zvučnog zapisa)

Kvaliteta se može podešavati i putem izbornika (Edit > Preferences > Quality).

Objavljivanje / Hosting

„Podcasting“ je novost na internetu koja se razvijala usporedo s ubrzavanjem veza prema internetu i sve većom dostupnošću jeftine tehnologije. Razvoj podcastinga je, u stvari, krenuo početkom novog tisućljeća u SAD-u dok se pravi bum dogodio tri do četiri godine kasnije. 

Smatra se kako je izraz podcast nastao kombinacijom imena MP3 playera iPod i riječi broadcast dok neki tvrde da je podcast zapravo skraćenica od Personal On Demand narrowCASTing što predstavlja distribuciju audiosadržaja pojedincima, odnosno audio na zahtjev (audio on demand). Može se reći da je podcast nešto poput privatne radijske emisije (ili audiobloga). Naravno, tu se ni približno ne radi o kontinuiranom radio streamingu, već o slušanju sadržaja po vlastitom izboru budući da pretplatnik sluša ili na računalo skida datoteku kada to poželi. Putem RSS-a (Really Simple Syndication) sadržaj podcasta ili informacija o njemu dostavlja se nekim programom (najčešće je to RSS reader) do računala, a kako se tu uglavnom radi o MP3 datotekama, moguće ih je reproducirati bilo kojim MP3 ili audio playerom. RSS se, inače, češće koristi za tekstualne vijesti.

Idealno mjesto na kojem možete besplatno objaviti svoje radove je Microsoftova Windows Live kolekcija usluga i aplikacija. Većini usluga koje se nude pristupamo preko mrežnog preglednika dok neke aplikacije moramo i instalirati. Za objavljivanje radova najzanimljivije usluge koje se nude su Spaces i SkyDrive. Za pristup ovim uslugama dovoljno je otvoriti Windows Live korisnički račun.

SkyDrive

SkyDrive (u početku pod nazivom „Live Folders“) je prostor za pohranjivanje datoteka koji nudi čak 25 GB prostora s time da je maksimalna veličina pojedine datoteke ograničena na 50 MB. Pristupa mu se putem mrežnog preglednika, ali, instalacijom odgovarajućeg alata, datoteke se mogu prebacivati i direktno preko Windows Explorera.

Slika 11. Windows Live (SkyDrive – prebacivanje datoteke)

Za slanje datoteke na SkyDrive morate se prijaviti u Windows Live sustav i odabrati SkyDrive. Sljedeći korak je odluka hoće li datoteka biti dostupna svima (Public) ili zaštićena od neovlaštenih pogleda (Private Documents). Nakon toga kliknete na Add Files (dodaj datoteke) te, nakon odabira maksimalno 5 datoteka, kliknete na Upload (prebacivanje).

Slika 12. Windows Live (SkyDrive – prebačena datoteka i parametri)

Kad se prebacivanje završi, svakoj datoteci možete dodati opis, ali i komentar. U donjem desnom kutu prozora dobit ćete vezu na svaku datoteku kao i kôd za umetanje te datoteke unutar neke mrežne stranice. Vezu na prebačenu datoteku možete poslati porukom elektroničke pošte i na taj način obavijestiti sve osobe koje bi to moglo zanimati. Na javne mape moguća je i pretplata putem RSS-a.

Spaces

Spaces (poznato i kao „MSN Spaces“) je Microsoftova platforma za blog i društvene mreže pokrenuta početkom 2004. godine. Osnovni dijelovi ove platforme su blog, fotografije (grupirane u albume), liste (glazbene, filmske), prijatelji, knjiga gostiju i druge i većina od njih podržava i RSS pretplatu.
Izrađeni i objavljeni sadržaj (tekstualni, zvučni ili video) jednostavno možete povezati sa zapisom na blogu.
Primjer možete pogledati i odslušati na mom blogu: http://ivancondor.spaces.live.com/blog/

 

Primjeri kako koristiti podcasting u školama

• snimanje lekcija, materijala, odnosno nastavnih sati za učenike, roditelje, zaposlenike,
• audioprezentacije (umjesto PowerPoint prezentacija),
• kratka predstavljanja škole, smjerova ili zanimanja za roditelje,
• školska radio postaja,
• predaja audioradova za ocjenjivanje,
• stvaranje zvučnih sadržaja za slijepe i slabovidne učenike,
• stvaranje zvučnih sadržaja za učenje stranih jezika,
• pretplata na razne druge „podcastove“ kako bi se proširili izvori znanja,
• snimanje i objava rezultata istraživanja i ispitivanja,
• stvaranje audiobloga.

Zaključak

Audacity je, po mnogima, najbolji besplatni uređivač zvuka na svijetu, a prijenosna varijanta omogućuje da ga nosite sa sobom gdje god vas put odvede. Za većinu školskih potreba više je nego dovoljan, a može se i proširiti dodavanjem vanjskih efekata. U kombinaciji s Windows Live uslugama, kreirani zvučni zapisi dostupni su sa svakog računala, kako nama, tako i učenicima.
U ovom broju Pogleda pročitajte i Korisni savjeti u obradi zvučnih zapisa i Kako objaviti zvučni zapis u Live prostoru. 

Korisne poveznice

• http://audacity.sourceforge.net/
• http://audacityteam.org/wiki/index.php?title=Audacity_Wiki_Home_Page
• http://www.wikieducator.org/Using_Audacity
• http://audacity.sourceforge.net/about/features
• http://audacityteam.org/wiki/index.php?title=Tutorials
• http://www.guidesandtutorials.com/audacity-tutorial.html
• http://audacityteam.org/wiki/index.php?title=Tips

Audacity – korisni savjeti u obradi zvučnih zapisa

1. Kako snimiti govor?

Pod pretpostavkom da je zvučna kartica pravilno instalirana, govor se snima vrlo jednostavno Dovoljno je mikrofon priključiti na odgovarajući ulaz i kliknuti na kontrolu za snimanje. Snimanje se, odgovarajućim kontrolama, može zaustaviti ili prekinuti. Ako se ne odabere izvor (Edit –> Preferences –> Audio I/O –> Recording –> Device), Audacity koristi standardni (Default) izvor zvuka. Pokretanjem snimanja automatski će se otvoriti nova traka na kojoj će se odmah početi „prikazivati“ snimljeni zvučni zapis.

Svi ulazi i izlazi zvučne kartice nalaze se obično na stražnjoj strani kućišta. Većina novijih računala ulaz za mikrofon i izlaz za slušalice ima i s prednje strane.

Slika 1. Stražnja i prednja strana PC računala

Ulazi i izlazi obojani su odgovarajućim bojama (negdje su prikazani i slikom) pa je zelenom bojom obično označen izlaz za slušalice, a ružičastom ulaz za mikrofon.

Slika 2. Priključak za mikrofon (monovarijanta i stereovarijanta)

2. Kako prebaciti snimku s kasete ili gramofona?

Snimka se s kasete, gramofona ili nekog drugog uređaja za reprodukciju zvuka na računalo prebacuje isto kao i u slučaju prebacivanja govora. Problem bi mogli predstavljati kablovi, ali pomoću dostupnih adaptera ili gotovih kablova i to se prilično jednostavno rješava. Za razliku od prebacivanja govora, za što se obično koristi monozapis, a time i odgovarajući mikrofon i priključci, ovdje prevladava prebacivanje stereozapisa tako da treba pripaziti i na to.

Slika 3. Kablovi i adapteri za spajanje audiokomponente s računalom

Ovisno o situaciji i potrebama, na alatnoj traci za miksanje može se podesiti razina ulaznog signala.

Slika 4. Mixer alatna traka (razina ulaznog signala postavljena na 0,8)

Kod stereozapisa postoje dva kanala: lijevi i desni.

Slika 5. Mjerna alatna traka – Stereozapis u akciji

 

Monozapis ima samo jedan kanal.

Slika 6. Mjerna alatna traka – U tijeku snimanja monozapisa

 

3. Kako na početku zapisa lagano pojačavati snimku, a na kraju je stišavati?

Svaki ozbiljniji zvučni zapis mora početi i završiti u tišini. Ovisno o zapisu i namjeni, stišavanje i pojačavanje traje dulje ili kraće. Nažalost, dosta zvučnih zapisa završava uhu neugodnim klikom ili sličnim zvukom koji se nikako ne očekuje u trenucima kada, primjerice, čekamo završetak pjesme ili početak sljedeće.

Slika 7. Početni zapis prije obrade

Postupno pojačavanje zvučnog zapisa napravit ćemo na sljedeći način:

• na početku zapisa označimo npr. prvih nekoliko sekundi,
• odaberemo izbornik Effect > Fade In.

Postupno stišavanje zvučnog zapisa napravit ćemo na sljedeći način:

• na kraju zapisa označimo npr. zadnjih nekoliko sekundi,
• odaberemo izbornik Effect > Fade Out.

Područje postupnog pojačavanja ili stišavanja može trajati i samo djelić sekunde. Radi veće preciznosti, ne zaboravite koristiti alat za zumiranje.

Slika 8. Zapis nakon primjene efekta Fade In i Fade Out

4. Kako spremiti snimku u MP3 zapisu?

Kako biste spremili tj. iznijeli (eksportirali) zvučni zapis u MP3 formatu, s interneta morate skinuti odgovarajuću datoteku „lame_enc.dll” i locirati ju u Audacityju.
Za iznošenje zvučnog zapisa odabrat ćemo File > Export As MP3. Prije iznošenja bilo bi dobro podesiti parametre iznošenja (Edit > Preferences > File Formats).

Slika 9. Parametri iznošenja

Inačica 1.2.6 podržava samo CBR zapis (Constant Bit Rate), dok nova, razvojna (1.3.7), podržava i VBR, ali nam treba novija „lame_enc.dll” datoteka jer ćemo u suprotnom dobiti poruku kao na slici 10.

Slika 10. Greška kod pokušaja otvaranja krive DLL datoteke u razvojnoj inačici

Budući da će iznošenje u MP3 formatu biti najčešće od svih iznošenja, vrijedi napomenuti da je ovaj dio u novoj inačici poprilično promijenjen i sada je dovoljno odabrati File > Export i u padajućem izborniku odabrati MP3 format.

Slika 11. Iznošenje zapisa u inačici 1.3.7

Za promjenu kvalitete MP3 zapisa prije samog spremanja morate kliknuti na Options i odabrati željene parametre.

Slika 12. Odabir parametara MP3 zapisa

5. Što su metapodaci i kako ih uređivati?

Većina svirača audiozapisa (media playera) prilikom sviranja određene pjesme može prikazivati i određene informacije o pjesmi (pr. naziv, izvođač, album, godina izdanja i sl.). Te informacije nazivamo ID3 metapodacima (metadata) i preporučljivo ih je popuniti u Audacityju prije iznošenja zvučnog zapisa (Project > Edit ID3 Tags…).

U novoj inačici ID3 metapodaci se mogu uređivati kod svakog iznošenja zvučnog zapisa. Metapodatke podržavaju formati poput: MP3, OGG, FLAC, AIFF (djelomično), ali i neki drugi manje korišteni zapisi.

6. Normalizacija

Normalizacija je proces povećanja ili smanjenja amplitude (jačine) digitalnog zvučnog zapisa. U slučaju da imamo više zapisa načinjenih na razne načine ili više zapisa različitih spikera ili glasnoće, a sve to skupa nam treba za jedan multimedijalni projekt, normalizacija je gotovo obavezna jer ne želimo da korisnici našeg projekta moraju stalno pojačavati ili stišavati svoje zvučnike. Kako bismo izvršili normalizaciju zapisa, prvo treba označiti cijelu traku ili samo jedan njezin dio i odabrati izbornik Effect > Normalize. U većini slučajeva dovoljna je samo potvrda.

Slika 13. Normalizacija – jednostavni dijaloški prozor

Normalizacija je proces koji se odvija u dva prolaza. U prvom se pronalaze „ekstremne“ točke, a u drugom se proračunati parametri primjenjuju na označeni dio.

Slika 14. Primjer zapisa prije i poslije normalizacije

7. Kako dodati nove efekte?

Na internetu se mogu pronaći brojni dodatni efekti za Audacity. To su obično DLL i NY datoteke koje se jednostavno spreme u mapu „Plug-Ins“ koja se nalazi unutar Audacity instalacije (ili mape ako se radi o prenosivoj varijanti). Ponovnim pokretanjem Audacityja u Effect izborniku vidjet će se nove stavke, odnosno novi efekti koji se mogu primjenjivati na zvučne zapise.

Mnogobrojne dodatne efekte možete, između ostalog, preuzeti i na ovim stranicama:

• LADSPA dodaci (http://www.ladspa.org/),
• VST dodaci (pomoću dodatka na ovoj stranici: http://audacityteam.org/vst/).

Zanimljivo je da dodatne efekte možete napisati i sami budući da Audacity sadrži ugrađeni programski jezik pod imenom Nyquist (program se piše u običnom uređivaču teksta i ne zahtijeva prevođenje), a gotove primjere možete skinuti sa stranice: http://audacity.sourceforge.net/download/nyquistplugins.

8. Kako izbaciti šumove iz audiozapisa?

Izbacivanje šumova je vrlo korisna mogućnost, neovisno o tome imamo li snimku nastalu pomoću mikrofona ili prebacivanjem snimke s nekih drugih audiouređaja ili videouređaja.

Sam postupak obavlja se u više koraka:

1. Označite dio trake koji sadrži samo šum.
2. Odaberite izbornik Effect > Noise Removal… i kliknite na Get Noise Profile.
3. Označite dio ili cijelu traku s koje želite izbaciti šumove.
4. Opet odaberite izbornik Effect > Noise Removal…, prema potrebi podesite klizač na lijevo ili desno (najčešće lijevo od sredine) te kliknite na Remove Noise.

 

9. Kako snimiti zvuk bez gubitka kvalitete?

Iako MP3 ili OGG zapisi zvuče vrlo kvalitetno i „prosječno“ uho sigurno ne primjećuje bilo kakve gubitke podataka odnosno gubitke na kvaliteti, ponekad nam je bitno da se zapis snimi bez ikakvih gubitaka. Sjetimo se vremena kada su se računalni programi snimali na audiokasete i zamislimo da taj zapis pokušavamo prebaciti u MP3 format. Veliko je pitanje bi li se ponovnim vraćanjem tog MP3 zapisa na kasetu podaci ispravno pročitali i protumačili?!
Dakle, formati koji spremaju bez ikakvih gubitaka podataka su, primjerice, WAV (WAVeform audioformat), AIFF (Audio Interchange File Format) ili FLAC (Free Lossless Audio Codec).
Audacity 1.2.6 može spremiti snimku samo u WAV formatu dok, razvojna 1.3.7 inačica ima punu podršku i za AIFF i za FLAC format.

10. Kako napraviti zvuk metronoma?

Imate li školski „bend“ ili plesnu grupu, onda sigurno znate da je jedan od najvećih problema održavanje pravilnog ritma. Uz Audacity problem možete barem umanjiti.
Odabirom izbornika Generate > Click Track otvara se dijaloški prozor u kojemu možete odabrati tempo udaraca u minuti (A), naglašeni udarac (svaki, svaki drugi, peti… – B) i broj mjernih jedinica (C). Broj udaraca koji će se pri tome generirati, ovisi o formuli B x C!

Slika 15. Postavke za generiranje udaraca

11. Kako smanjiti veličinu izlazne datoteke?

Želimo li zvučni zapis objaviti na internetu i želimo li da se on brže učitava, moramo mu nekako smanjiti veličinu, tj. memorijsko zauzeće.
Odmah na početku moramo znati da će zbog toga doći do određenog gubitka kvalitete što opet ne mora nužno biti veliki problem.
Možemo napraviti dvije stvari, međusobno neovisne, ali i u kombinaciji:

a) Putem izbornika (Edit > Preferences > Quality) mogu se smanjiti dva parametra:

1. Default Sample Rate/Frekvencija uzorkovanja (od 8kHz do 96kHz).
2. Default Sample Format/Format uzorka (16, 24 ili 32 bita).

 

b) Kod samog snimanja izlazne audio datoteke može se odabrati neki od formata s gubicima podataka (pr. MP3, OGG).

Više o Audacityju pročitajte u članku Snimanje, obrada i objavljivanje zvučnih zapisa, a recept za objavljivanje takvih zapisa na prostoru Spaces pročitajte u tekstu Kako objaviti zvučni zapis na Live prostoru.

Tema broja: sigurnost i zaštita djece na internetu

Europa i svijet obilježili su 10. veljače međunarodni Dan sigurnijeg interneta. U Hrvatskoj smo ga, u okviru zajednice „Suradnici u učenju“, obilježili stručnim skupom organiziranim u Osnovnoj školi Trnsko, a u suradnji Agencije za odgoj i obrazovanje, Državnog pravobraniteljstva za djecu, Hrvatske akademske i istraživačke mreže CARNet, Tehničkog veleučilišta u Zagrebu i Microsofta Hrvatska. O skupu smo već izvještavali na našem Portalu, a sve one koji su propustili najavu i izvještaj, podsjećamo da ih možete pročitati ovdje, a prezentacije sa stručnog skupa preuzeti ovdje.

Skrb o sigurnosti djece na internetu trajna je zadaća svih čimbenika uključenih u odgojno-obrazovni proces kao i čitave IT industrije. Stoga je Dan sigurnijeg interneta ponajprije prigoda da se svi zajedno podsjetimo što se sve tijekom godine čini u različitim dijelovima sustava i u industriji na ovom području. To je i poticaj na tješnju suradnju i usklađivanje usporednih aktivnosti kako bi se sinergijom pojačao pozitivan učinak i korisnost za cjelokupni sustav, a ponajprije za najmlađe. Zbog tog smo se razloga na stručnom skupu ponajprije i obratili učiteljima razredne nastave kako bismo im pomogli da djeci već u najranijim godinama školovanja osvijeste potrebu za samozaštitom, ali i da djeci i roditeljima na primjeren način ukažu o kakvim je opasnostima riječ i na koji se način zaštita od opasnosti na internetu može ostvariti i izvan škole, u obiteljskom okruženju. I učitelji i nastavnici učestalo ističu kako sve mjere izobrazbe i odgoja djece nemaju puni učinak ukoliko isti pristup ne primjenjuju i roditelji kod korištenja kućnog računala.

Stoga je, u suradnji Tehničkog veleučilišta u Zagrebu, Agencije za odgoj i obrazovanje i Microsofta Hrvatska pripremljen, i na stručnom skupu prvi put javno predstavljen, portal http://sigurnost.tvz.hr na kojem je moguće pronaći korisne, informativne i poučne sadržaje namijenjene kako djeci, tako i roditeljima i nastavnicima.

Sigurnost djece na internetu je i tema ciklusa webinara koje je započeo mr. sc. Predrag Pale, međunarodno poznati i priznati stručnjak za informacijsko-komunikacijske tehnologije. Webinari su prvenstveno namijenjeni nastavnicima i učiteljima, ali pozivamo i sve zainteresirane da nam se pridruže. Snimku prvog webinara održanog, kako kaže sam mr. Pale, „namjerno“ u petak 13. veljače, možete pogledati ovdje. Sljedeći će se održati u travnju.

Kako je program „Suradnici u učenju“ globalni program, u mogućnosti smo pregledati i zainteresiranim kolegama prenijeti i zanimljiva i pozornosti vrijedna iskustva iz inozemstva. Nastavljajući započetu suradnju s kolegama iz Francuske, u ovom broju prenosimo nekoliko zanimljivih članaka koji se bave problematikom sigurnosti djece na internetu. Pored istraživanja Jeana Randona koje pokazuje vrlo indikativne sličnosti i nadopunjavanje s rezultatima sličnog istraživanja koje je u Hrvatskoj provela udruga „Hrabri telefon“ kao i s istraživanjem koje je u nekoliko škola na području Dalmacije provela Agencija za odgoj i obrazovanje, a koje je sintetizirala i predstavila kolegica Marina Kulaš iz Zadra, osobno bih istaknuo članak u kojem Anne Riviere „portetira“ nekoliko obitelji, govoreći o primjerima dobre prakse zaštite djece upravo u obiteljskom krugu. Tu je i članak o izvrsnim rezultatima koje je združena akcija kanadske Državne uprave, obrazovnih ustanova, privatnih tvrtki i nevladinog sektora ostvarila na području zaštite djece, suzbijanja zlostavljanja i njihovog iskorištavanja na internetu.

Iako smo ovaj mjesec poseban naglasak stavili na temu sigurnosti djece na internetu, ona jest i ostat će stalan i trajan dio aktivnosti u okviru naše zajednice, kako u području stručnog usavršavanja nastavnika i učitelja, tako i u području osvješćivanja i educiranja roditelja i djece svih uzrasta. Svi se slažemo kako pravo rješenje za zaštitu malih „digitalnih urođenika“ od opasnosti koje na njih vrebaju u virtualnom svijetu nije zabrana kretanja tim svijetom, nego podučavanje, poput onoga za kretanje stvarnim svijetom, o stvarnim opasnostima koje postoje i koje treba znati prepoznati i izbjeći. Zato vas pozivamo da sadržaje koje smo već predstavili, koje i danas ovdje predstavljamo i koje ćemo predstaviti u budućnosti u okviru zajednice, pregledate i podijelite sa svojim kolegama i suradnicima te iskoristite na način koji vam se čini primjeren kako biste i svoje učenike i njihove roditelje osposobili za sigurno i zaštićeno kretanje i boravak, tj. druženje, igru i učenje u cyber-prostranstvima.

Tri pitanja Marcu Mosséu

 

Marc Mossé – direktor odnosa s javnošću tvrtke Microsoft Francuska

„Nikakva tehnologija ne može sama zamijeniti oprez roditelja“

 

Kad je Microsoft shvatio da na internetu ima opasnosti za djecu?

Počeli smo djelovati prije više godina. Načini upotrebe brzo se razvijaju i mijenjaju, a s njima i opasnosti. Dokaz tome jest da smo 2003. godine prvi donijeli tešku odluku, koju su pozdravile udruge za zaštitu djece, da zatvorimo sobe za chat na netu. Ti prostori za razgovore otvoreni za sve bili su, zapravo, velika opasnost za djecu zbog jednostavne činjenice da je tek naknadno moguće kontrolirati o čemu se razgovara te da opasni susreti nisu česti, ali su itekako mogući. Naša je tvrtka, dakle, odlučila da će roditeljima predložiti internet na kojemu djeca mogu komunicirati s prijateljima za koje je jasno tko su, putem programa za dopisivanje (Messenger) ili na blogovima (Windows Live Spaces) koji su oblikovani tako da im pristup imaju samo djetetovi prijatelji, a ne cijeli svijet.

Nekoliko godina poslije razvoj korištenja interneta prisilio nas je da načinimo korak dalje. Naši su timovi, koje su podržale udruge za zaštitu djece, shvatili da djeca nisu osobito pažljiva s listama prijatelja i da ta činjenica može opet otvoriti mogućnost za opasne susrete. Tako smo u svibnju 2008. godine izdali besplatan softver za roditeljski nadzor – Windows Live, koji elektroničkom poštom obavješćuje roditelja svaki put kad neki novi korisnik kontaktira njihovo dijete te mu daje mogućnost da dopusti kontakt ili ga odbije. Također smo prva tvrtka koja je konzolu za videoigre opremila softverom za nadzor kako bi roditelji mogli biti sigurni da djeca koriste proizvode prilagođene njihovoj dobi ili, ako je riječ o online igrama, da ne kontaktiraju s nepoznatima.

Što tehnologija može učiniti za zaštitu naše djece?

Tehnologija može učiniti mnogo: filtrirati uznemirujuće i štetne sadržaje da ne budu dostupni najmlađima, paziti da ne igraju igre koje nisu prilagođene njihovoj dobi, točno odrediti vrijeme tijekom kojega smiju surfati internetom itd.
No, nikakva tehnologija ne može zamijeniti oprez i roditelja i djece.
Djeci treba usaditi "dobre reflekse" ponašanja na internetu, na isti način na koji ih učimo ponašanju i preživljavanju u stvarnom životu. Iz tog razloga, uz alate koje naša tvrtka besplatno stavlja na raspolaganje javnosti, Microsoft usko surađuje s tijelima Državne uprave i udrugama za zaštitu djece kako bi podučila djecu i roditelje snalaženju na internetu te ih podučila i osnovnim pravilima sigurnosti.

Tako smo s našim partnerima organizirali konferencije i pedagoške radionice u više većih francuskih gradova, podijelili više milijuna priručnika, razvili cjelovita didaktična mrežna mjesta poput décodeleweb.com ili protegetonordi.com.

Kakav biste savjet dali roditeljima?

Rekao bih im da ne moraju biti nikakvi stručnjaci za tehnologiju da bi mogli biti uz djecu i pomoći im na internetu – zdrav razum i iskustvo najbolje su oružje. Postavljanje računala s instaliranim softverom za roditeljski nadzor u prostor u kojemu boravi cijela obitelj, a ne u dječju sobu, redovito razgovarati s djecom o tome što rade na internetu, pokazati djeci da je savjete koje dobivaju o opreznom ponašanju u vanjskom svijetu potrebno poštovati i na mreži, da ne smiju davati osobne podatke te da ne smiju ogovarati druge nepoznatim osobama.

Originalni članak dostupan je na adresi: http://www.regardssurlenumerique.fr/3questions-mmosse-1.aspx

Zajednička akcija za upotrebu interneta u Kanadi

ANNE RIVIÈRE

Povijesna suradnja između Državne uprave, policije, nastavnika i velikih tvrtki, omogućila je razvoj programa za prevenciju i informiranje širokog dosega vezanog za opasnosti koje vrebaju na internetu.

Kako senzibilizirati širu javnost za opasnosti koje se mogu pojaviti na netu?

Udruživanjem sredstava i kanala širenja kojima se koriste različiti sudionici, dokazuje kanadsko iskustvo. Država je stvorila partnerstvo između tijela Državne uprave (vlade, policije itd.), poduzetnika i obrazovne zajednice prema jednom od najstarijih oblika suradnje, tzv. Mrežu za obrazovanje i medije (Réseau Éducation-Médias).

Nastao prije dvanaestak godina zajedno s fenomenom televizijskog nasilja, taj sustav, čiji cilj nije tržišno isplativ, želi naučiti djecu da se služe medijima – osobito internetom – i razvija programe na zahtjev vlade i raznih udruga. Mreža je upravo završila s projektom za Kanadsko udruženje nastavnika na temu zastrašivanja u virtualnom prostoru. „Takvi su slučajevi sve brojniji. Udruženje, koje je vrlo angažirano po toj temi, zatražilo je od nas da odmah oblikujemo program edukacije“, kaže Emmanuelle Erny-Newton, stručnjak u Mreži.

Edukacija „e-roditelja“

Za razvoj svojih projekata Mreža se oslanja na javne i privatne partnere od kojih neki imaju svoje predstavnike u upravnom odboru.

Strip je izrađen uz pomoć poduzetnika i podijeljen besplatno, a junaci su likovi iz poznatoga kanadskog crtića koji se susreću s opasnostima na webu.

Tvrtke poput Bella, Telusa, Microsofta, kanadskog udruženja davatelja internetskih usluga i tijela poput policije, civilne zaštite, zatim bibliotekari i različiti mediji također su podržali i distribuirali WebAverti – Be Web Aware, nacionalni dvojezični program za „obavješćivanje roditelja o potencijalnim opasnostima na webu."

Treba napomenuti da 94% mladih Kanađana ima pristup internetu kod kuće, 37% ima vlastito računalo, a 44% se može povezivati s internetom putem mobilnog telefona. „Djeca često više znaju nego roditelji. Zamislili smo praktične alate o temama poput pornografije, nasilnih sadržaja, dezinformacija, ovisnosti o virtualnom prostoru…koji bi roditeljima omogućili nadgledanje korištenja interneta kod kuće te ih naučili kako da svoju djecu učine osviještenim korisnicima interneta. Ukratko, pomažemo im da postanu "e-roditelji“. Stotinjak zaposlenika Microsofta dolazilo je u škole, u organizacije koje okupljaju mlade, u crkve i održavalo predavanja“, objašnjava Bruce Cowper, odgovorna osoba za pitanja sigurnosti u tvrtki Microsoft Kanada.

Suradnja s davateljima internetskih usluga

Microsoft također redovito surađuje s policijom koju podučava svojim tehnologijama ili opskrbljuje tehničkim alatima. „Policija Toronta raspolaže s jednom od najvećih jedinica za borbu protiv cyberkriminala u Sjevernoj Americi. Njezin nekadašnji direktor pisao je Billu Gatesu navodeći da se tvrtka poput Microsofta mora uključiti u borbu protiv seksualnih grabežljivaca. To je 2004. godine dovelo do postavljanja softvera koji omogućuje pristup svim informacijama unutar policije“, sjeća se Bruce Cowper.

Suradnja između policije i velikih tvrtki je česta. Stvoreni su čak i sustavi koji podupiru takve razmjene, poput Kanadskog saveza protiv iskorištavanja djece na internetu (CCCEEI).
Od 2004. godine taj savez okuplja predstavnike najvećih kanadskih tvrtki koje se bave internetom, saveznu vladu i pokrajinske vlade, predstavnike policije i Cyperaide.ca – pankanadski servis koji upozorava na djecu koju se seksualno iskorištava putem interneta. Savez je 2006. godine bio začetnik projekta Cleanfeed Canada: najveći davatelji internetskih usluga obvezali su se svoje poslužitelje opskrbiti novim filtrima koji blokiraju pristup inozemnim stranicama koje se nalaze izvan dosega kanadskih sudskih vlasti, a sadržavaju slike seksualnog zlostavljanja djece.
No, premda je od svog osnivanja 2002. godine Cyberaide.ca zaslužan za 38 uhićenja i za zatvaranje 2850 stranica, „seksualni grabežljivci i dalje su glavna prijetnja. Da bismo maloljetnike opremili za suočavanje s opasnostima na webu, nužno je promicati obrazovanje i nastojati da roditelji i nastavnici u djeci razvijaju kritički duh“, naglašava Emmanuelle Erny-Newton. Voli podsjetiti kako je 1995. godine Keith Spicer, tada predsjednik Saveza za radiodifuziju i telekomunikacije, sažeo kanadski pristup problemima koje nameću mediji: „10% su tehnološki alati, 10% zakonodavni sustav i regulacija samih medija… a 80% je obrazovanje.“

Originalni članak dostupan je na adresi: http://www.regardssurlenumerique.fr/canada-2.aspx