Svibanjski Pogled

nastajao je tijekom vrućih, gotovo ljetnih, dana pa su nam misli često skretale na more, odmor, fotografije…

… zato vam, u želji da vas pripremimo za ljetni odmor i neizbježna fotografiranja, donosimo tekst o programu AutoCollage, praktičnom rješenju za laku izradu kolaža od fotografija. Snalaženje u mogućnostima AutoCollagea olakšat će vam Damir Vrbanec. Više…

Sredinom svibnja održali smo prvo predstavljanje hrvatskih obrazovnih projekata kolegama iz Albanije korištenjem tehnologije Live Meeting. Prema komentarima s obiju strana, webinar je bio vrlo uspješan i već se planiraju njegovi nastavci. Više…

Iz Agencije za mobilnost i programe Europske unije stižu nam dobre vijesti. Hrvatski učitelji i nastavnici mogu koristiti mogućnosti programa Comenius i krenuti na stručna usavršavanja u inozemstvo. Sljedeći rok za prijavu je 15. rujan pa pažljivo pročitajte upute i prijavite se. Više…

Ovih dana često se spominje WolframAlpha, nova pitalica – tražilica kojoj predskazuju dobru budućnost. Ni mi nismo odoljeli mogućnosti provjere Alphinog znanja. Pročitajte što je saznala Gordana Sokol. Više…

U Opatiji su od 20. do 23. travnja 2009. održani Microsoftovi WinDaysi 2009. Željka Knezović prenosi nam dio atmosfere i piše o radu koji je tamo predstavila. Više…

Uz BUG-ovo dopuštenje prenosimo prvi niz tekstova iz posebnog izdanja Mreže, posvećenog upravo WinDaysima. Za ovaj broj odabrali smo radove:

• Ratka Mutavdžića: Razvedravanje oblačnog,
• Vibora Cipana: Povratak u budućnost,
• Marina Frankovića: Sedmica za administratore.

Live Mesh je jedan od pripadnika „oblačnih“ programa o kojima više možete saznati u članku Ratka Mutavdžića „Razvedravanje oblačnog“. Live Mesh je pravo mjesto za virtualnu suradnju i pohranu sadržaja, a i dovoljno jednostavan za „običnog“ korisnika. Kako se snaći u Live Meshu, pročitajte u članku Lidije Kralj. Više…

32. međunarodni skup MIPRO održan je od 25. do 29. svibnja 2009. godine u Kongresnom centru Grand hotela Adriatic i u hotelu Admiral u Opatiji. Više…

Inovativne škole je pandan programu Inovativni učitelji, a namijenjen je školama iz cijelog svijeta. Saznajte kakve se kvalitete očekuju od inovativnih škola te kako se priključiti. Više…

Iz francuskog časopisa „Regards sur le numérique“ prenosimo razgovor s Jeanom-Michelom Fourgousom, voditeljem projekta „Škole budućnosti“. Više…

Microsoft Expression čini grupa alata koji omogućavaju jednostavniju i bržu izradu multimedijskih sadržaja namijenjenih izvođenju na mreži ili lokalnom računalu. Na portalu „Suradnici u učenju“ dostupni su obrazovni sadržaji za učenje Expression Blenda, Expression Weba i Expression Designa. Više…

U ovom nastavku PUP-a Gabrijela Čorković govori o pisanju referata i eseja. Više…

A da se ne biste izgubili u svim novim i starim sadržajima dostupnim na portalu „Suradnici u učenju“, organizirali smo vam kratko turističko razgledavanje. Nedostaje li vam koja znamenitost, slobodno predložite, mi smo uvijek spremni za modernizacije i prilagodbe. Više…

Za kraj još jedan od recepata Lidije Kralj. Ovom prilikom glavni sastojak su tablice u Excelu. Otkrijte što se sve s njima može „skuhati“. Više…

Nadamo se da ćete ovaj broj Pogleda pročitati u jednom dahu jer uskoro stiže i lipanjski broj.
Uživajte u čitanju i učenju,

Lidija Kralj

Predstavljanje hrvatskih obrazovnih projekata albanskim kolegama

Prvo predstavljanje hrvatskih obrazovnih projekata kolegama iz Albanije, korištenjem tehnologije Live Meeting, provedeno je u četvrtak, 14. svibnja 2009. godine. U dvosatnom predstavljanju svoje su projekte primjene informacijskih i komunikacijskih tehnologija u obrazovanju predstavili:

1. OŠ Popovača: Darko Rakić, učitelj informatike, predstavio je učeničke radove ostvarene korištenjem alata Movie Maker i Photosynth;
2. OŠ „Rikard Katalinić Jeretov“ iz Opatije: Fredi Glavan, ravnatelj, Saša Bačić i Ljiljana Host, učitelji, predstavili su obrazovni sadržaj iz povijesti napravljen u alatu MS Producer;
3. OŠ Veliki Bukovec: Lidija Kralj, uprofesorica matematike i informatike i urednica „Pogleda“, predstavila je učeničke videouratke ostvarene pomoću alata Movie Maker i Photostory, zatim projekt „Školski obrazovni zadaci“ u kojem je i sama sudjelovala kao član projektnog tima te naš Portal i digitalni časopis;
4. Medicinska škola „Ante Kuzmanić“ iz Zadra: Edin Kadić, profesor hrvatskoga jezika, predstavio je radove napravljene u alatu MS Producer: „Držić“ (hrvatski jezik) te „DNA“ i „Ptice“ (biologija);
5. Graditeljska škola Čakovec: Ivan Čondor, nastavnik informatike, pokazao je odlične učeničke uratke napravljane u alatu Movie Maker.

Uz nastavnike su na predstavljanju sudjelovale i savjetnice iz Agencije za odgoj i obrazovanje. Gospođa Ivana Turčić Prstačić je na početku iz Zagreba pozdravila sve prisutne ispred Agencije, a kasnije se uključila u razgovor s predstavnicima albanskih obrazovnih vlasti. Gospođa Željka Knezović iz Podružnice Split je također sudjelovala na predstavljaju te je pripremila i predložak za opisivanje predstavljenih projekata koji su popunili predstavnici naših škola i koji je preveden na albanski jezik.

Organizacijsku potporu i tehničku podršku pružili su kolege iz tvrtke Aquilonis, a simultano prevođenje na albanski i s albanskog omogućila je tvrtka Perpetuum, pri čemu posebno zahvaljujemo gospodinu Nahitu Veseliju, koji je dva sata neumorno prevodio sve što su sudionici govorili na hrvatskom i albanskom i bez čije pomoći vjerojatno ne bi bilo izloženo toliko potankosti o projektima, interakcije, interesa, pitanja i odgovora s obje strane.

U Microsoftovom je uredu u Tirani, uz domaćine, voditeljicu programa „Suradnici u učenju“, gospođu Vloru Ademi te direktora ureda, gospodina Arsena Kurtija, sudjelovalo 17 predstavnika obrazovne zajednice, uključujući i predstavnike Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Albanije te albanskog Zavoda za kurikulum i stručno usavršavanje u području informacijskih tehnologija.

Kako je istaknula kolegica Ademi, na čiji je poticaj ovo predstavljanje i organizirano, predstavnici obrazovnih ustanova u Albaniji željeli su vidjeti primjere korištenja tehnologije u „stvarnom životu“ u nekoj od bliskih zemalja. Hrvatska je odabrana i zbog blizine i zbog višegodišnje suradnje obrazovnih ustanova i istaknutih nastavnika na programu „Suradnici u učenju“ kao i zbog ovogodišnjeg iskustva s webinarima. Live Meeting se još jednom potvrdio kao odlično sredstvo za povezivanje, komunikaciju i suradnju.

Sudionici iz Albanije bili su vrlo zadovoljni predstavljanjem, kako kvalitetom pojedinačnih prezentacija (koje su, prema evaluacijskim listićima popunjenim u Tirani, dobile same „četvorke“ i „petice“), tako i konceptom „virtualne“ razmjene iskustava s kolegama iz drugih zemalja. Izrazili su želju za nastavkom ovakvih susreta, druženja i suradnje te želju da u nekom od sljedećih susreta i oni nama predstave svoje primjere korištenja tehnologija u obrazovanju.

Predstavljanje je proteklo bez ikakvih tehničkih i provedbenih poteškoća i, po našem saznanju, ono je bilo ne samo prvi takav susret nastavnika i učitelja iz Hrvatske i Albanije, nego i prvo predstavljanje nastavničkih projekata između dviju zemalja uključenih u program „Suradnici u učenju“ korištenjem Live Meeting tehnologije. Mislim da ne pretjerujem ako napišem kako su ta dva sata u četvrtak, kao i sve pripremne aktivnosti koje su im prethodile, zaista bile svojevrsno stvaranje povijesti i želio bih se ovdje još jednom zahvaliti svim „suradnicima u učenju“ koji su svojim sudjelovanjem i zalaganjem tome pripomogli.

MIPRO 2009

Održan 32. međunarodni skup za informacijsku i komunikacijsku tehnologiju, elektroniku i mikroelektroniku – MIPRO 2009

32. međunarodni skup MIPRO održan je od 25. do 29. svibnja 2009. godine u Kongresnom centru Grand hotela Adriatic i u hotelu Admiral u Opatiji. Između mnogobrojnih aktivnosti istaknuli bismo, za nas najzanimljivije, savjetovanje „Računala u obrazovanju“ (Computers in Education) te okrugli stol „Kreativnost i inovativnost – podloga sveopćeg razvitka Hrvatske“.

Savjetovanje „Računala u obrazovanju“ i ove se godine može pohvaliti najvećim brojem prijavljenih radova u odnosu na ostala savjetovanja u okviru skupa (ukupno prijavljenih radova, predavanja i referata) „što dovoljno govori o interesu obrazovne zajednice za ovaj skup i prilici da se učitelji i nastavnici upoznaju ne samo s novostima u području IKT-a, elektronike i mikroelektronike, nego i za bolje povezivanje s gospodarstvom“, kako je u svojem prilogu raspravi na okruglom stolu istaknula i gospođa Ivana Turčić Prstačić, viša savjetnica u Agenciji za odgoj i obrazovanje.

Na popisu sudionika savjetovanja ističu se imena mnogih poznatih učitelja i nastavnika iz Hrvatske. Nadamo se da ćemo dio predstavljenih radova, u suradnji s udrugom MIPRO, moći približiti zainteresiranim kolegama nizom webinara tijekom lipnja.

Okrugli stol održan je 27. svibnja od 16.00 do 18.00 pod vodstvom akademika Lea Budina, kao prilog obilježavanju Europske godine kreativnosti i inovativnosti (European Year of Creativity and Innovation – 2009). Uz akademika Budina su, kao uvodničari, sudjelovali istaknuti predstavnici gospodarstva i obrazovne zajednice, od kojih izdvajamo (abecednim redom):

1. Darinko Bago, predsjednik Uprave Končar – Elektroindustrije,
2. Gordana Kovačević, predsjednica kompanije Ericsson Nikola Tesla,
3. Pero Lučin, rektor Sveučilišta u Rijeci,
4. Vedran Mornar, dekan Fakulteta elektrotehnike i računalstva i predsjednik Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje,
5. Mladen Pejković, predsjednik Uprave VIPnet-a,
6. Venesa Schütz, direktorica Microsoft Hrvatska i
7. Srećko Seljan, direktor tvrtke Ring.

Detaljnije informacije možete pronaći na: www.mipro.hr

Mogućnosti za nastavnike: stručna usavršavanja i pripremni posjeti u zemljama EU

Program Europske zajednice za cjeloživotno učenje (Lifelong Learning Programme) usmjeren je prema svim stupnjevima obrazovanja i stručnog usavršavanja. Ciljevi programa su doprinos razvoju Europe kao naprednom društvu znanja s održivim gospodarskim razvojem i jačom društvenom povezanošću te povećanje broja kvalitetnih radnih mjesta. Kako bi se ciljevi ostvarili, Program potiče razmjenu i suradnju između obrazovnih ustanova, ali i individualnu mobilnost učenika, studenata i obrazovnih stručnjaka. U Hrvatskoj je Agencija za mobilnost i programe Europske unije 2007. godine započela pripremne mjere za punopravno sudjelovanje u Programu koje će se provoditi do 2013. godine. Punopravno sudjelovanje započet će nakon potpisivanja međudržavnog sporazuma između RH i Europske komisije te uplate nacionalnog doprinosa RH Europskoj uniji.

Unutar Programa postoje četiri potprograma: Comenius – za predškolski odgoj, osnovno i srednje opće obrazovanje, Leonardo da Vinci – za srednje strukovno obrazovanje, Erasmus – za visoko školstvo i Grundtvig – za obrazovanje odraslih.

17. veljače 2009. godine objavljen je Poziv na natječaj za Program za cjeloživotno učenje za Republiku Hrvatsku za 2009. godinu. U potprogramu Comenius mogu sudjelovati vrtići, osnovne i srednje škole, odnosno pojedinci iz tih ustanova: odgajatelji, nastavnici, ravnatelji i nenastavno osoblje, zatim nezaposleni nastavnici i oni koji se nakon nekog vremena ponovno vraćaju u nastavu. Cilj je povećati mobilnost učenika, nastavnog i nenastavnog osoblja, poticati učenje stranih jezika, razumijevanje različitosti europskih kultura i njihovih vrijednosti te međunarodnu suradnju. Na taj će se način razvijati znanje i usavršavati vještine, a ustanove će dobiti europsku vrijednost.

Aktivnosti se financiraju iz pretpristupnog fonda IPA-e, a ove se je godine moguće prijaviti za stručno usavršavanje i pripremne posjete.
Stručno usavršavanje provodi se u obliku tečaja, europskih konferencija i seminara, stručne prakse “job shadowing” ili čistih jezičnih tečajeva i moguće je u inozemstvu. Rok za prijavu je 15. rujan 2009. godine.
Za pripremne posjete treba se prijaviti najkasnije 45 dana prije početka aktivnosti. Pripremni posjeti omogućuju posjet ustanovama-partnerima s kojima se želi započeti suradnja, a mogu se odvijati i u obliku kontakt-seminara na kojima se predstavnici škola ili vrtića upoznaju s kolegama i EU i dogovaraju međunarodnu suradnju.

U potprogramu Leonardo da Vinci mogu sudjelovati ustanove koje se bave strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem kao što su srednje strukovne škole, pučka učilišta, gospodarske komore, trgovačke organizacije ili tijela zadužena za politiku strukovnog obrazovanja. Leonardo projekti namijenjeni su osobama u početnom strukovnom obrazovanju i obuci: naučnicima, učenicima u strukovnom obučavanju, vježbenicima, ali i stručnjacima u strukovnom obrazovanju i obučavanju: nastavnicima, obučavateljima, osoblju strukovnog obučavanja, savjetnicima, vodećim osobama u ustanovama za obuku i planiranje obuke, savjetnicima za zanimanja unutar ustanova, voditeljima kadrovskih službi u poduzećima i ostalima.

Nakon ispunjavanja prijavnog obrasca, ali prije same prijave, moguće je doći na savjetodavni sastanak u Agenciju za mobilnost i programe Europske unije gdje će vas stručni suradnici dodatno informirati i savjetovati kako obrazac napisati što kvalitetnije.

Nekoliko savjeta za kvalitetnije ispunjavanje obrasca:

• jasno i detaljno objasnite kakav će učinak aktivnost imati na vas i vašu ustanovu;
• konkretno obrazložite kako će se aktivnost uklopiti u vaš profesionalni rad;
• jasno objasnite kako će aktivnost utjecati na osobni i profesionalni razvoj prijavitelja;
• jasno i detaljno objasnite kako prijavitelj namjerava širiti rezultate posjeta u svojoj ustanovi i izvan nje. Potrebno je navesti konkretne primjere, npr. objavljivanje članka na mrežnoj stranci, izlaganje na stručnim aktivima i slično;
• jasno objasnite kako će i hoće li aktivnost utjecati na razvoj buduće međunarodne suradnje.

Kako Comenius izgleda u praksi, možete provjeriti u brošuri Programa na adresi http://mobilnost.hr/?lang=hr&content=257.

Svi natječaji koji se tiču Programa cjeloživotnog učenja objavljeni su na internetskim stranicama Agencije www.mobilnost.hr gdje možete pronaći i detaljnije informacije o samoj Agenciji i drugim aktivnostima Programa za cjeloživotno učenje.

WolframAlpha otkriva za vas

Nakon mnogo priče, nagađanja i očekivanja, sredinom svibnja konačno je proradila mrežna stranica koja će ponuditi odgovore na mnoga vaša pitanja. Ukoliko ste pomislili da se radi o još jednoj tražilici poput Googlea, niste u pravu. WolframAlpha je nešto posve drugačije…

 

 

Što je WolframAlpha?

Prema riječima tvoraca, WolframAlpha je „stroj za računalnu obradu znanja“ koji ne pretražuje Web i na vraća poveznice s mogućim rezultatima, nego izlazne rezultate stvara pomoću svoje vlastite baze podataka.
Na radost mnogih, a posebno učenika, njihovih roditelja i učitelja, besplatan je za osobnu nekomercijalnu upotrebu, s ciljem pružanja stručne razine znanja. Trebate li hitno odgovor na neko pitanje, potražite mrežnu stranicu WolframAlpha na adresi http://www.wolframalpha.com/ , upišite pitanje i pričekajte odgovor.

Kako postaviti pitanje?

Na Alphinoj početnoj stranici lako ćete uočiti okvir za upis pitanja sa znakom jednakosti u desnom dijelu koji upućuje na to da će na pitanje biti „izračunat“ i sročen odgovor. Pogledajmo kako to izgleda na jednom jednostavnom matematičkom zadatku. Primjerice, želimo provjeriti jesu li učenici sedmog razreda točno riješili sustav jednadžbi oblika:

2x+2y=10
3x-2y=5.

Postavit ćemo pitanje Alphi tako da u okvir upišemo ove dvije jednadžbe odvojene zarezom i pričekati odgovor koji stiže praktički odmah. Odgovor koji smo dobili ne sadrži postupak kako je riješen sustav jednadžbi, već samo koliko iznose vrijednosti nepoznanica x i y.

 
Slika 2. Primjer izlaznog rezultata za postavljeni matematički upit

 

Možete postaviti pitanja i za druga matematička područja. Primjerice, želimo li saznati kako izgleda dekaedar, u Alphu treba upisati englesku riječ „decahedron“ i ona će sama pretpostaviti da se radi o poliedru te će kao izlazni rezultat dati slike geometrijskih tijela koja imaju po deset ploha. Ukoliko niste zadovoljni dobivenim odgovorom, kliknite mišem na dobiveni rezultat te iz okvira Copyable planetext odaberite jednu od ponuđenih hiperveza i usmjerite svoje pitanje na određenu vrstu poliedra.

 

 

Slika 3. Okvir Copyable planetext

Osim matematičkih, WolframAlpha daje odgovore i na manje matematička pitanja. Primjerice, želimo li saznati kolika je udaljenost između Zagreba i Varaždina i upišemo li riječi „udaljenost Zagreb Varaždin“, Alpha će javiti da nije sigurna što učiniti s vašim pitanjem (jer ne razumije hrvatski jezik), ali će ponuditi hipervezu do prozora sa savjetima kako postaviti upit. Postavimo li upit na engleskom jeziku („distance zagreb varazdin“), dobit ćemo iscrpan odgovor koji sadrži udaljenost iskazanu u različitim mjernim jedinicama, ali i predviđeno trajanje putovanja različitim prometalima, geografsku kartu s prikazom traženih gradova i sl.

 

Slika 4. WolframAlpha ne razumije upite postavljene na hrvatskom jeziku          

Slika 5. Savjeti za postavljanje upita koji će dati što bolje rezultate

Slika 6. Primjer izlaznih rezultata

 

Alpha se dobro snalazi i u ostalim prirodnim znanostima. Primjerice, upišemo li kao upit „CH3CH2OH“, prepoznat će da se radi o kemijskoj formuli etanola CH₃CH₂OH te ponuditi mnoštvo podataka poput naziva, formule, dijagrama strukture, 3D strukture i sl.

 

 

 

Ni geografija ne predstavlja problem. Želite li saznati koje su najviše hrvatske planine, jednostavno upišite riječi „mountain Croatia“ i Alpha će prikazati popis s našim najvišim planinama, njihovim visinama i geografskim položajem na karti kao i mnoštvom zanimljivih i korisnih sitnica.

 

Slika 9. Najviše planine u Hrvatskoj

 

Ovo je samo nekoliko primjera odgovora koje možete dobiti od Alphe. Važno je napomenuti da sve dobivene odgovore možete preuzeti s weba u PDF formatu upotrebom poveznice koja se nalazi pri dnu Alphinog pozora te ih koristiti u daljnjem radu. Tu se nalazi i popis izvora znanja koji su korišteni za davanje odgovora na pitanje te srodne poveznice na kojima možete pronaći dodatne informacije vezane uz upit.

I na kraju, svakako moramo navesti da je za pokretanje Alphe zaslužan dr. Stephen Wolfram, uvaženi znanstvenik, izumitelj, autor i poslovni lider. Dr. Wolfram je autor programa Matematica, knjige A New Kind of Science, osnivač i direktor tvrtke Wolfram Research. Više o njemu možete saznati na stranici http://www.stephenwolfram.com/about-sw/.

Slika 8. Okvir Source information – izvori znanja iz kojih WolframAlpha dobiva informacije

  http://www.teachertube.com/embed/player.swf

 

Literatura:

• WolframAlpha – computational knowledge engine. http://www.wolframalpha.com/. Pristupljeno 20. 5. 2009.
• Stephen Wolfram – biografija. http://www.stephenwolfram.com/about-sw/. Pristupljeno 20. 5. 2009.
• WolframAlpha Blog. http://blog.wolframalpha.com/. Pristupljeno 20. 5. 2009.
• WolframAlpha Community. http://community.wolframalpha.com/. Pristupljeno 20. 5. 2009.

AutoCollage 2008

Sažetak

Želite li svoje fotografije urediti drugačije kako ne bi izgledale šturo i jednostavno, učinite to s programom Auto Collage 2008 u samo nekoliko koraka. AutoCollage samostalno uređuje kolaže iz ponuđene galerije slika na računalu, prema vašim željama.

Ključne riječi: izrada kolaža iz slika, uređivanje slika

 

 

Program AutoCollage 2008 pretvara digitalne slike različitih formata u prekrasne kompozicije i elegantne umjetničke tvorevine, a izrada zapanjujućih kolaža postaje zabavom. Svakako isprobajte!

U edukacijske svrhe program možete besplatno preuzeti s mrežnih stranica http://uk.innovativeteachers.com/Pages/Welcome.aspx uz prethodnu registraciju.
Nakon pokretanja programa najprije u oknu zadataka namjestite mapu sa slikama koje program sam automatski dohvaća i učitava. Podržani formati slika su Bmp, Gif, Jpg, Png, Tif, Dib i Wdp.
AutoCollage je dizajniran tako da samostalno stvara kolaže iz ponuđenih slika, ali nudi i mogućnost promjene:

1) mape u kojoj su slike i u koju će program složiti kolaž od odabranih slika (radnja je prikazana u dijaloškom okviru na slici desno),

2) broja slika: da bi program izradio kolaž, u odabranoj mapi mora biti najmanje 7, a najviše 50 slika

 

 

 

3) veličine i formata izlazne slike kolaža pogodne za tisak: 4" x 6", 5" x 7" i 8" x 10", stojeći ili ležeći format. Može se stvoriti kolaž iste izlazne veličine kao što je radna površina vašeg računala (npr. 1024 x 768 ili 1280 x 800),

4) te primjene naprednih mogućnosti koje utječu na veličinu i miješanje slika u kolažu.

Kad program počne učitavati slike iz odabrane mape, možete ih pregledavati na nekoliko načina:

1. prolaskom pokazivača miša preko slike prikazuje se njeno ime
2. klikom na sliku ona će se povećati do 200% pa je možemo detaljnije pogledati. Ponovni klik ili pomicanje miša vratit će je u normalnu veličinu,
3. nađe li se u mapi mnogo slika, neke će biti skrivene ispod drugih. Korištenjem kotačića na mišu ili pomoću tipki F7 i F8 možemo mijenjati redoslijed prikazivanja slika po grupama od dvadeset.

AutoCollage koristi naprednu obradu slika određene veličine. Program će učitavati slike koje imaju više od 76800 točkica i čija razlučivost nije manja od 320 točkica širine i 240 točkica visine. Primjerice, slika razlučivosti 800 x 200 točkica ne može biti dodana u kolaž iako ima više od 76800 točkica jer je to manje od 240 točkica visine.

Program koristi složene tehnologije poput detekcije lica, ispupčenosti evaluacije i graf-rez segmentacije. Želimo li ručno uređivati mogućnost detekcije lica, moramo ju uključiti u postavkama kao što prikazuje slika desno.

Prikaz detekcije lica (eng. Display detected faces) je korisno odabrati kako bismo se uvjerili da program ispravno prepoznaje lica na našim slikama, a posebno je važan u slučajevima kad lica trebaju biti vidljiva u izlaznom kolažu.

Možemo odabrati i bilo koji drugi detalj na slici, označiti ga kao lice i tako učiniti važnim u izradi kolaža.
Dogodi li se da program nije sam označio lica ili želimo druge detalje na slici učiniti važnima, obavezno treba uključiti ručno uređivanje detekcije lica (eng. Allow manual face detection).

Da biste ručno označili lica ili druge važne detalje na slikama, slijedite donje upute:

1. nakon što uključite ručno uređivanje lica, u postavkama programa kliknite na sliku na kojoj želite uređivati detekciju lica,

2. nakon što se slika uveća, pritisnite tipku CTRL i desnom tipkom miša uklonite žuto označene dijelove (ako postoje), otpustite tipku CTRL i tipku miša,

3) ponovno pritisnite tipku CTRL, zadržite i lijevom tipkom miša označite željene dijelove slike.

 

 

Izradimo novi kolaž od istih slika. Kliknite na sličicu Create.
Otvorit će se dijaloški okvir u kojemu se vidi napredak uređivanja slika, odnosno izrada novog kolaža.
Nakon što izradimo kolaž koji nam se sviđa, možemo ga spremiti na željeni medij, poslati elektroničkom poštom ili koristiti kao pozadinu radne površine.

 

Savjeti za izradu dobrih kolaža:

1) koristite neparan broj slika za izradu kolaža (7, 11 ili 13 slika najčešće izgledaju najbolje),

2) napravite nekoliko kolaža korištenjem istih postavki i zadržite najbolji. Svaki put kad odaberete izradu novog kolaža (eng. Create), AutoCollage će napraviti različiti kolaž,

4) isprobajte različite izlazne veličine kolaža (preporučamo promjenu između portreta i pejzaža) – rezultati će biti dramatično različiti,

5) ako u kolažu ne vidite željene dijelove određenih slika, krenite u ručno uređivanje detekcije lica, odnosno važnih dijelova slika.

Live Mesh – virtualno mjesto suradnje i pohrane sadržaja

Koliko ste puta zaboravili sa sobom ponijeti CD ili USB stick sa svojim datotekama ili ste se tek kod kuće sjetili da vam trebaju baš one datoteke koje ste ostavili na računalu u školi?
Dobro rješenje takvih problema je mjesto na internetu koje je dostupno s bilo kojeg računala ili mobilnog telefona i na kojemu možete pohraniti datoteke koje vam često trebaju – program Live Mesh, pripadnik nove generacije programa koji rade u Oblaku (Cloud computing). Više o Cloud computingu možete pročitati i u Wikipediji i u članku Ratka Mutavdžića.

  http://www.teachertube.com/embed/player.swf

Tomislav Tipurić govori o Live Meshu

Live Mesh omogućava zajedničko korištenje datoteka s različitih računala i virtualnog Live Desktopa te sinkronizaciju dijeljenih sadržaja na svim uključenim uređajima. Zajedno s prijateljima možete raditi na nekim datotekama, a da istovremeno svi imate pristup najnovijoj inačici datoteke.

Live Mesh omogućava:

• povezivanje računala koje koristite na različitim mjestima,
• pristup podacima s bilo kojeg mjesta,
• zajednički rad,
• informiranost o promjenama u vašim mapama i datotekama,
• vaših osobnih 5 GB besplatnog prostora na mreži.

Zahtjevi i ograničenja

 

Sustav	Windows Vista ili Microsoft Windows XP Service Pack 2
Procesor	800 MHz ili više
Memorija	1 GB RAM ili više
Hard drive	25 MB slobodnog prostora na disku
Mrežni preglednik	Microsoft Internet Explorer 6, Firefox 2.0, Safari 3.0 ili novije inačice
Pristup internetu	Širokopojasni pristup
Zaslon	1024 x 768

Veličina vašeg prostora u Meshu ograničena je na 5 GB, no taj prostor se povećava s brojem suradnika koje ste uključili u korištenje pojedine mape. Tada svaki od suradnika ima na raspolaganju 5 GB pa zajedno raspolažete većim prostorom. Veličina pojedinačne datoteke nije ograničena, tako dugo dok je manja od 5 GB.
Za korištenje Live Mesha trebate imati Windows Live ID račun. Ukoliko ga još nemate, možete ga otvoriti registriranjem na našem portalu www.ucitelji.org.

Dobrodošli u Live Mesh

 

Da biste počeli koristiti program Live Mesh, posjetite mrežne stranice Mesha na adresi www.mesh.com . Klikom na New to Live Mesh možete dobiti upute o prijavi i korištenju, a klikom na Sign in prijavljujete se korištenjem vašeg Windows Live ID-a.

 

U sljedećem koraku trebate prihvatiti uvjete korištenja i vaš Mesh je stvoren.

 

Live Desktop

Mrežno mjesto na kojem se nalaze sve vaše mape je Live Desktop. To je online radna površina, dostupna s bilo kojeg računala s mrežnim preglednikom i pristupom internetu, a za korištenje nije potrebna nikakva instalacija.
Svojem Live desktopu pristupate na adresi www.mesh.com s bilo kojeg računala uz prijavu Live ID podacima. Ukoliko želite, možete zajedničke mape koristiti samo na tom mjestu, bez sinkronizacije s računalom na kojem radite.
U Live Desktop ulazite klikom na narančasti gumb Connect koji je dostupan ispod sličice Live Desktopa. U pripadnom oblačiću možete vidjeti koliko prostora ste već iskoristili te kratku uputu o korištenju Live Desktopa.

 

Kad prvi put pristupite svojoj Live radnoj površini, na njoj ćete vidjeti samo ikonu za stvaranje nove mape što je prvi korak u radu jer datoteke koje želite spremiti na Mesh, moraju biti smještene u nekoj mapi.

 

 

Da biste stvorili novu mapu na Live Desktopu, dvostruko kliknite na Create new folder pa u okviru New Folder unesite ime mape te kliknite na OK.

 

Kako biste dodali datoteku u mapu na Live Desktopu, najprije otvorite mapu dvostrukim klikom na nju pa odaberite Upload file.

 

U dijaloškom okviru Select files to Upload označite datoteku koju želite te kliknite na Open (Otvori). Možete, na uobičajen način, označiti i više datoteka korištenjem tipaka Shift ili Ctrl.

 

Želite li kopirati (preuzeti) neku datoteku s Live Desktopa na svoje računalo, kliknite na nju desnom tipkom miša, iz izbornika prečica odaberite Save As te kliknite na Save (Spremi) u prozoru koji će se otvoriti i odaberite mjesto spremanja.

                             

Želite li kopirati datoteke između mapa na Live desktopu, otvorite obje mape pa datoteku kopirajte "povuci i spusti" metodom (Drag and Drop), uz prethodnu dozvolu Internet Exploreru za korištenje ActiveX naredbi.

 

Kad otvorite neku mapu na Live Desktopu, uz nju će se pojaviti pripadna Mesh traka (Mesh Bar) u kojoj možete vidjeti tko je sve pristupao toj mapi, što je i kad mijenjano te je li netko od suradnika online kako biste s njim razgovarali pomoću Windows Live Messengera.

 

Na istom mjestu podešavate sinkronizaciju te mape s pojedinim uređajima i pozivate članove na zajedničko korištenje. Kliknete li na Members, vidjet ćete popis osoba s kojima je dijelite. Kliknete li na ime člana, vidjet ćete koje mape dijelite te koje je zajedničke datoteke mijenjao.

 

                       

 

Želite li uključiti novog suradnika, kliknite na Invite, upišite Live ID podatke, odaberite vrstu dozvole i pošaljite mu pozivnicu. Dostupne su četiri vrste dozvola: Owner (vlasnik), Creator (stvaratelj), Contributor (suradnik) i Reader (čitatelj). Ukoliko želite, dozvole suradnika možete mijenjati i naknadno. Klikom na Manage upravljate dozvolama članova, a klikom na Remove možete isključiti članove.

 

Poslana pozivnica stiže u poštanski sandučić i pozvana osoba treba samo kliknuti na poveznicu Click here to view the invitation te zatim prihvatiti pozivnicu.

Rad na vašem računalu

 

Ukoliko želite ugodniji rad s Live Meshom, lako ga možete povezati sa svojim računalom. Takvo korištenje Live Mesha zahtijeva instalaciju programa i dodavanje uređaja, ali pritom omogućava sinkronizaciju i korištenje Windows Explorera za rad s Mesh mapama i datotekama u njima.
Možete raditi lokalno na svojem računalu, a Live Mesh se brine da datoteke budu sinkronizirane i dostupne online.
Rad započinjete dodavanjem uređaja tako da kliknete na Devices u naslovnoj traci Mesha pa na Add Device ili na Add Device u početnom zaslonu.

 

 

 

Odaberite svoj operativni sustav pa kliknite na Install, slijedite korake instalacije i na kraju se još jednom prijavite Live ID podacima.

 

Želite li omogućiti automatsko prijavljivanje u Live Mesh, pri prijavi s upisivanjem svojeg Live ID računa označite: Sign me in automatically. Ukoliko vam to ne odgovara, označite neku drugu mogućnost ili niti jednu.

 

U dijaloški okvir Add Device unesite ime za računalo na kojem radite. Da biste omogućili sinkronizaciju, ostavite označeno Enable synchronization and Live Mesh Remote Desktop enhancements pa kliknite na gumb Add Device.

Nakon što u Live Mesh dodate novo računalo, sve vaše Mesh mape pojavit će se na njegovoj radnoj površini u obliku prečica. Da biste ih sinkronizirali s novo dodanim računalom, dvostruko kliknite na pojedinu ikonu ili u izborniku prečica odaberite Sync with this computer. Nakon toga možete promijeniti ime mape te je smjestiti na neko drugo mjesto na tom računalu. Ukoliko ne želite napraviti sinkronizaciju, ostavite ih u tom obliku ili obrišite prečice s radne površine.

 

Dvostrukim klikom na prečicu pojedine mape pokrećete podešavanje postavki za njen smještaj i sinkronizaciju:

• Location (Browse) – određujete gdje ćete ju smjestiti,
• Synchronization options – određujete kada će se raditi sinkronizacija na pojedinom uređaju.

Možete odabrati:

· Never with this device – nema sinkronizacije za taj uređaj,
· When files are added or modified – sinkronizacija se pokreće pri dodavanju ili mijenjanju datoteka.
Postavke sinkronizacije možete mijenjati i naknadno odaberete li naredbu Change sync settings u izborniku prečica na pojedinoj Live Mesh mapi na svojem računalu.

 

 

Mape koje koristite pomoću Mesha prepoznat ćete po plavoj ikoni .
Program Live Mesh na svojem ćete računalu pokrenuti odabirom Start > Live Mesh ili klikom na pripadnu ikonu na programskoj traci.

 

Live Mesh notifier je prikaz mapa, uređaja i novosti u vašem Meshu, a možete ga otvoriti dvostrukim klikom na ikonu Live Mesha u programskoj traci Windowsa .

 

U dnu Notifiera uočite tri ikone. Prva je News s popisom novosti – podacima o novim članovima i radu s datotekama.

Druga je Devices i omogućava pregled vama dostupnih uređaja povezanih u Mesh. To znači da možete pristupiti i nekom od uređaja koji trenutačno nisu u vašoj blizini. Treća ikona je Folders i omogućava pristup Live Mesh mapama.

Kako biste započeli rad s Live Mesh mapama u Notifieru, kliknite na ikonu mapa pa na poveznicu Manage folders. Otvorit će se prozor Windows Explorera s popisom svih Live Mesh mapa na računalu. Desnim klikom na mapu otvorite izbornik prečica u kojemu možete otvoriti mapu, promijeniti postavke sinkronizacije, pozvati članove, uređivati članove, brisati ili preimenovati mapu.

 

Slika 1. Prikaz Live Mesh mapa u Windows Exploreru s pripadnom Mesh trakom zdesna

Slika 2. Prikaz svih Live Mesh mapa na vašem računalu u zasebnom odjeljku; nesinkronizirane mape su blijedo-plave boje

Ukoliko želite novu datoteku, koju upravo izrađujete, dodati u Mesh mapu, jednostavno je spremite ili kopirajte u Live Mesh mapu na svojem računalu i nakon toga će Mesh odraditi sinkronizaciju te dodati tu datoteku i na vaš Live desktop. Pri postupku sinkronizacije nove datoteke možda ćete najprije morati zatvoriti program u kojem ste ju napravili da bi sinkronizacija počela, a brzina će ovisiti o brzini internetske veze.

Kopiranje i premještanje datoteka u Mesh mapama na vašem računalu radi se na uobičajen Izreži/Kopiraj/Zalijepi način (Cut/Copy/Paste).
Ako želite cijelu mapu dodati u Mesh, otvorite Windows Explorer, desnom tipkom miša kliknite na mapu koju želite koristiti na Meshu pa u izborniku prečica odaberite Add folder to Live Mesh.

 

 

Primjeri korištenja

• Od kuće do škole – kako ne biste neprestano mislili jeste li ponijeli sadržaje koje trebate u školi ili su možda ostali na kućnom računalu, napravite mapu na Meshu, sinkronizirajte je s kućnim i školskim računalom i sve će vam biti pri ruci.

• Za zaboravne – imate hrpu važnih podataka i poveznica koje želite uvijek imati pri ruci. Na Meshu napravite mapu samo za sebe i u njoj držite podsjetnike koji vam trebaju. Naravno, ne preporučamo spremanje brojeva računa i PIN-ova na ovakav način.

• Šalji dalje – radite, primjerice, na materijalima za školski list i u njih treba dodati slike, napraviti recenziju, lekturu pa objavljivanje i sve to rade različite osobe. Jednostavno rješenje je da zajedničke materijale držite u Mesh mapi pa kako ih tko uredi, spremit će novu inačicu na Mesh i time će se smanjiti praćenje datoteke i briga o tome imate li najnoviju inačicu i je li lektorica već odradila posao na materijalu.

• Razmjena – bili ste na zanimljivom izletu i rado biste razmijenili fotografije ili videosnimke s ostalim suputnicima. Napravite Mesh mapu, sve sudionike pozovite da s vama podijele svoje snimke i tako ćete svi na jednom mjestu imati sve sadržaje bez slanja mailova s velikim privitcima. Svaki sudionik može nezavisno od ostalih dodavati sadržaje u mapu.

Oprez!

Vjerujemo da smo vam dali dobar poticaj za isprobavanje i korištenje Live Mesha. No, kao i kod svih dobrih programa, i ovdje je potrebna doza zdrave pameti i opreza.

Sve što radite u sinkroniziranim mapama na svojem računalu odražava se na kopije tih mapa na svim uređajima: mogli biste, primjerice, slučajno obrisati neke važne datoteke na prijateljevom računalu.
Osim toga, sinkronizacija se pokreće bez obzira gdje ste i kakav vam je pristup internetu. Dakle, razmislite koje mape ćete sinkronizirati na pojedinim uređajima, a možete i privremeno isključiti Live Mesh da ne biste nepotrebno opterećivali svoju internetsku vezu.
I naravno, koristite li Live Desktop na javnom računalu, ne zaboravite se odjaviti nakon korištenja.

Literatura

• Mrežne stranice o Live Meshu: www.mesh.com
• Snimka webinara https://www.livemeeting.com/cc/mspp/view?id=Live+Mesh&pw=Korisnik123%21%21

Microsoft WinDays 9

Microsoftova konferencija WinDays, najveća poslovno-tehnološka konferencija u Hrvatskoj i bližoj regiji, održana je u Opatiji od 20. do 24. travnja 2009. godine, a okupila je više od tisuću i petsto sudionika. Ove je godine bila podijeljena u tri dijela: Bussines, Technology i Virtual. Krilatica ovogodišnjih WinDaysa – izaberi budućnost – objedinila je teme poslovnog, tehnološkog i virtualnog sadržaja u kojima su se predavači i sudionici brojnih rasprava osvrnuli na važnost inovacije, poduzetništva i korištenja tehnologije u suvremenom poslovanju i svakodnevnom životu.

Sudionici konferencije imali su priliku poslušati niz tema i pregledati brojne zanimljive proizvode. Uz predstavljanje Windowsa 7 – novog operacijskog sustava za osobna računala te inovativnog računala Surface, popularno nazvanog Površinko, koje se u Hrvatskoj prvi put moglo uživo vidjeti i isprobati, na konferenciji se mogao upoznati i novi uredski sustav Office 14 te još mnogobrojne zanimljive teme.

U sklopu Technology konferencije koja je okupila visoko stručnu i tehničku populaciju, osobe zadužene za nabavu novih proizvoda i tehnologija te stručnjake zadužene za tehnološki razvoj i odabir platforme za poslovanje vlastitih tvrtki, između stranih stručnjaka iz redova Microsofta i partnerskih tvrtki, imala sam čast sudjelovati kao predavač te predstaviti Microsoft Office Live Meeting 2007, odnosno primjere njegovog korištenja unutar obrazovne zajednice u Hrvatskoj i šire. Microsoft Office Live Meeting 2007 je alat koji služi za komunikaciju između ljudi na udaljenim mjestima, za međusobnu suradnju dvaju ili više sugovornika ili timova, a omogućava i razmjenu sadržaja, rad na zajedničkom programu ili više njih, uz nesmetano korištenje zvučnih i videokomponenti. U Hrvatskoj se Live Meeting vrlo uspješno koristi već gotovo dvije godine, a osobito intenzivno tijekom zadnjih 8 mjeseci za realizaciju tjednih webinara u organizaciji zajednice „Suradnici u učenju“ i realizaciju višesatnih radionica stručnog usavršavanja na udaljenim mjestima. U predavanju je pomoću demonstracija i prikaza dobre prakse prikazan alat i njegove funkcionalnosti, uz spajanje kolega s udaljenih mjesta. Sve je proteklo prema planu i bez poteškoća, a zadovoljstvo sudionika i realiziranost postavljenih ciljeva očitala se iz ocjene predavanja koja je bila visoko na ljestvici ocjena u rangu WinDays Technology konferencije.

Više o samoj konferenciji i sadržajima prikazanim na konferenciji možete pročitati na stranicama Microsoft WinDays 9.
Pročitajte i članke koje prenosimo iz Mreže Windays:

• Ratko Mutavdžić: Razvedravanje oblačnog
• Vibor Cipan: Povratak u budućnost
• Marin Franković: Sedmica za administratore.

Inovativne škole sadašnjosti zajedno promišljaju moguću bolju budućnost

Program „Suradnici u učenju“ ima nekoliko sastavnica, od kojih smo do sada ponajviše govorili o programu Inovativnih učitelja (Innovative Teachers), dio kojeg su i Forumi (Natjecanja inovativnih učitelja i nastavnika) na kojima uspješno sudjeluju i istaknuti hrvatski učitelji i nastavnici, odabrani u natjecanju „Primjena računala u obrazovanju“.

U ovom vam broju želimo predstaviti program Inovativne škole (Innovative schools) u kojemu sudjeluju škole iz cijelog svijeta. Sudionici surađuju koristeći principe učenja koji su utemeljeni na istraživanjima i potpomognuti tehnologijama koje su integrirane i prilagođene potrebama lokalne zajednice.

Moto programa je: škole budućnosti, koje će u učenicima probuditi urođenu želju za učenjem te ih pripremiti za uspjeh u globalnoj ekonomiji, možemo stvoriti primjenom najboljih praktičnih rješenja utemeljenih na dostupnim istraživanjima i zajedničkim iskustvima.

Zajednički ciljevi svih sudionika programa su:

• srušiti granice: ukloniti ekonomske i društvene granice koje obrazovnim djelatnicima otežavaju pripremanje učenika za izazove današnjice;
• nastaviti globalne napore: program za inovativne škole nudi akcijski plan integracije tehnologija koje će školama sudionicama olakšati ostvarenje vizije obrazovanja;
• ispuniti dvogodišnji plan: škole sudionice u roku od dvije godine žele ostvariti četiri glavna cilja: stvoriti partnerstva, razviti kurikulum, promicati dijalog među obrazovnim stručnjacima te poticati ekonomski i društveni razvoj pomoću obrazovanja;
• osmisliti proces koji donosi promjenu: kao smjernica u radu služi razvojni proces kojim se pronalaze odgovarajuća rješenja za svaku pojedinu školu.

Škole, koje se prijave za sudjelovanje, prolaze kroz postupak vrjednovanja u kojem se naglasak stavlja na izvrsnost u obrazovnoj djelatnosti, viziju učenja te ulogu učenika, učitelja, kurikuluma i tehnologije u viziji. Te se škole nalaze širom svijeta, u raznovrsnim geografskim, kulturnim i ekonomskim sredinama, a svima su zajedničke određene osobine koje možda prepoznajete i u svojoj školi.

Karakteristike inovativnih škola:

• Vizija obrazovanja: svakoj je inovativnoj školi cilj, ne samo obrazovati učenike u sklopu nastavnog programa, već ih pripremiti za život poslije škole.
• Podrška s više razina: inovativne škole razumiju da održivost promjena i njihova prihvaćenost na svim razinama sustava moraju započeti podrškom države, lokalne uprave i vodstva škole.
• Vjera u tehnologiju: optimalna uporaba tehnologija znači da postoji tehnološki okvir koji će učenike usmjeravati u učenju, upućivati ih na potrebne izvore, omogućavati učenje izvan školskih zidova te ih tako usmjeravati k cjeloživotnom učenju.
• Želja za znanjem: inovativne škole imaju snažnu želju upoznati prakse drugih sustava i zemalja te učiti od njih, bilo da je riječ o razmjeni praktičnih rješenja s drugim školama sudionicama programa ili o korištenju Microsoftovih iskustava.

Prvih 16 škola uključenih u ovaj program prije 2007. godine jesu:

1. Instituto Escola Lumiar, Sao Paulo, Brazil; privatna osnovna škola, 120 učenika;
2. Literacy@School, javna osnovna i srednja škola iz Kanade, 600 učenika;
3. Centro Educacional Erasmo Escala Arriagada iz Santiaga, Čile; javna osnovna i srednja škola, 446 učenika;
4. Ritaharjun Yhtenaisperuskoulu, javna osnovna i srednja škola iz Finske, 700 učenika;
5. École Chateaudun, javna osnovna škola iz Francuske, 230 učenika;
6. Ottobrunn, javna srednja škola iz Munchena, Njemačka, 1400 učenika;
7. Fung Kai Innovative School iz Hong Konga, javna osnovna škola, 530 učenika;
8. Dunshaughlin Community School iz Irske, javna srednja škola, 930 učenika;
9. Escuela Secundaria Tecnica Estatal No 12, javna srednja škola iz Meksika, 673 učenika;
10. Al-Bayan, nezavisna srednja škola za djevojčice iz Qatara, 484 učenika;
11. Bjorknas School iz Švedske, javna osnovna i srednja škola, 1000 učenika;
12. Bowring Community Sports College iz Velike Britanije, javna srednja škola, 665 učenika;
13. Chancellor state College iz Queenslanda, Australija; javna osnovna i srednja škola, 1700 učenika;
14. Crescent Girls’ School, javna srednja škola za djevojčice, 1400 učenica;
15. Škola Taipei City, Taiwan; javna srednja škola, Tajvan; 2200 učenika;
16. Škola budućnosti (Philadelphia School of the Future), Sjedinjene Američke Države, javna srednja škola, 750 učenika.

Tijekom sudjelovanja u programu, školama se pruža pomoć u pronalaženje pravih rješenja za njihove potrebe utvrđivanjem potrebnih pedagoških i kulturnih standarda, razvojnih točaka projekta te mjerila ukupne uspješnosti. Proučavaju se najbolja rješenja i inovacije u drugim obrazovnim okruženjima te razvijaju suradnički odnosi u široj, globalnoj zajednici. Razmatraju se i procjenjuju najbolje metode i ideje na svim područjima, uključujući kurikulum, pedagoška pitanja, tehnologiju i dizajn prostora za učenje. Najprikladnije ideje i planovi provode se u djelo aktivnostima različitog trajanja. Razmatraju se iskustva prikupljena tijekom procesa uvođenja promjena te se vrjednuju u skladu sa standardima i mjerilima uspješnosti pojedine škole. Razmatraju se mogućnosti primjene uspješnih modela i na druge slične škole.

Vjerujemo da ste prepoznali sebe i svoju školu u nekom od ovih opisa.

Više informacija o programu Innovative schools pripremamo za sljedeće brojeve „Pogleda“, a u međuvremenu o programu možete čitati (na engleskom jeziku) na službenim stranicama programa innovativeschoolsonline.com.

Razvedravanje oblačnog

Microsoft Azure Services Platform

 

O različitim pristupima razvoju nove generacije softvera se već lamentira dulje vrijeme. Koristi se različito oružje teških riječi – ako niste znali što znače skraćenice SOA, SaaS, PaaS, CaaS, S+S, WS i Web 2.0 vjerojatno su vas brzo izbacili iz kluba. Microsoftove inicijative su na tragu spomenutih buzzworda, a najviše buke svakako diže Azure Services platforma u sklopu cloud computing inicijative…

 

 

Započnimo priču od početka i s razjašnjenjima osnovnih termina nužnih za razumijevanje kompletne slike. Services Oriented Arhitecture (SOA) je arhitektura sustava koja je prvenstveno okrenuta prema uporabi informacijskih resursa kroz stvaranje web-servisa koje konzumiraju drugi web-servisi ili pak krajnji korisnici. Pojednostavljeno rečeno, „stare“ računalne arhitekture se otvaraju putem web-servisa kroz koje pristupate njihovim podacima ili pokrećete određene zadatke koje ta aplikacija ionako radi. Otvaranjem se produžuje vijek aplikacija – dovoljno je kreirati web-servis i omogućiti da se nove i druge aplikacije spajaju s vašom.
Web-servisi obično su sučelja prema pojedinačnim elementima poslovnih procesa i vrlo često se kombiniraju zajedno kako bi zajedno tvorili određenu korisničku aplikaciju, i to bez obzira na lokaciju. Web-servisi mogu biti lokalni ili udaljeni, proširujući mogućnosti distribuiranog računarstva. SOA je danas „play of the day“, i sve veće organizacije imaju najmanje jedan „SOA-like“ projekt u svom portfelju. Zanimljivo je da se na isti projekt troše prilični novci, a koliko je to opravdano, znaju samo sami investitori – sve u ime budućnosti.

Servisi i serviseri

Software as a Service (SaaS) druga je najvažnija skraćenica, mada je u određenim krugovima proizvođača softvera već zauzela dominantnu poziciju. SaaS nije ništa nego drugo nego novi tip „distribucije softvera“ gdje, u principu, nema lokalnog softvera već se sve odvija na udaljenom poslužitelju. Web-stranica, rekli bi oni koji vole pojednostaviti stvari. Tehnologija ovdje nije bitna – važniji je model monetizacije. Software as a Service je dakle, model dostave web zasnovanog aplikativnog rješenja prema krajnjem korisniku, u kojem proizvođač rješenja izrađuje aplikaciju, omogućuje dostup do nje putem weba (hosting) te upravlja samom aplikacijom i okruženjem koje ju podržava. Korisnik ne plaća posjedovanje ili iznajmljivanje aplikacije, već njenu uporabu. Sličan model prije nekog vremena bio je poznat pod nazivom Application Service Providing (ASP), iako je donekle bio drugačije arhitekture.

Razvoj Azure aplikacija koristeći dodatak za Visual Studio pojednostavljeno je do krajnjih granica

Software + Services je pak arhitektura koja kombinira lokalnu aplikaciju na korisničkom računalu s web-servisima i drugim web omogućenim aplikacijama koje su otvorene na webu. S+S kombinira bogato korisničko iskustvo koje nose aplikacije na vašem računalu s fleksibilnosti i mogućnosti servisa i aplikacija koje su objavljene na webu.
Pojednostavljeno, svaki model ima svoju namjenu. Tako je, recimo, SOA način kako ćete složiti svoje servise i omogućiti usluge vanjskim korisnicima, SaaS je način kako ćete svoju aplikaciju otvoriti prema korisnicima putem weba, a S+S je način kako ćete iskoristiti klijentske aplikacije i povezati ih s uslugama na webu.
Očigledno je da se ovi modeli međusobno nadopunjuju, te da svaki zauzima jedno mjesto u složenoj arhitekturi. Većina novih usluga i projekata koji se pojavljuju u Microsoftovoj ponudi bit će kreirana upravo na ovaj način. Tako će dio proizvoda svoje temelje zasnivati na Internetu (oblaku), dok će neke servise držati na lokalnom računalu.

Praksa čini razliku

Dobar primjer za to jest nova Live Workspace usluga. Workspace možete promatrati kao prostor na Internetu koji vam omogućuje pohranu i upravljanje dokumentima i ostalim tipovima elektroničkih datoteka. No razlikuje se od ostalih rješenja po tome što, ako na Workspaceu pokrenete stvaranje novog Word dokumenta, on zapravo pokreće lokalni Microsoft Word (instaliran na vašem računalu) kako bi vi radili na tom dokumentu. Nakon što ste dokument uredili i stvorili svoj sadržaj, dovoljno je kliknuti na Save gumb i Word zna gdje spremiti dokument – upravo tamo gdje ste ga inicijalno i kreirali, odnosno na Live Workspace koji je negdje na Internetu. Više informacija možete pronaći na adresi workspace.office.live.com.

Drugi primjer Software + Services modela, kojeg većina ljudi niti ne primjećuje jest Microsoft Exchange, odnosno usluga elektroničke pošte temeljena na tom proizvodu. Pojednostavljeno, Exchange sam po sebi nema korisnički klijent, već mu se pristupa koristeći različite uređaje i programe. Ovisno o tipu pristupa možete koristiti Microsoft Outlook kao lokalnu aplikaciju na LAN-u koja ima izuzetni korisnički doživljaj (brz, jednostavan i s puno funkcija), Microsoft Outlook kao lokalnu aplikaciju izvana kroz VPN (znači, spajanjem u lokalnu mrežu preko vanjske, recimo Interneta), Microsoft Outlook kao lokalnu aplikaciju koristeći RPC over HTTP (uz tehnologiju koja ne traži dizanje VPN mreže, odnosno S+S model), Microsoft Outlook Web Access (pristup do pošte koristeći web preglednik, koji opet koristi sve prednosti dinamičkog HTML-a, AJAX-a i klijentskog skriptiranja da korisničko iskustvo bude što bolje, odnosno SaaS model), zatim Microsoft Mobile 5/6 sustav za PDA i mobilne uređaje, uključivo i PushMail tehnologiju za trenutno primanje elektroničke pošte (S+S model) ili na kraju Microsoft Voice Recognition za Exchange, koji omogućuje da nazovete svoje Exchange server te da vam on pročita vaše poruke (S+S model). Poduža rečenica, ali što ćete kad novi model otvara toliko novih opcija.

Dakle, samo jedan servis te nekoliko klijenata (aplikacija) koje omogućuju različite korisničke scenarije. Svijet Software + Services pristupa je prilično zastupljen oko nas, mada ga mi takvim ne doživljavamo, djelomično i zato što se najbolje uočava kada se u taj model uključi i uređaj krajnjeg korisnika, recimo SmartPhone telefon.

Ove tehnologije i arhitekture osnova su koje morate razumjeti da bi razumjeli cloud computing. Računarstvo u oblacima samo je skup ovakvih rješenja koje, uzimajući povijesne okvire u obzir u kojima nešto iznajmljujete i plaćate za uporabu resursa, kombinirate u cloud computing rješenjima.

Arhitektura i karakteristike

Cloud computing danas se temelji na nizu otvorenih servisa raznih pružatelja usluga, koje se opet temelje na pouzdanim podatkovnim centrima istih ili drugih pružatelja usluga. Usluge moraju biti visoko dostupne, ali i skalabilne i prilagodljive. I ne samo to, novi pružatelji usluga danonoćno smišljaju oblike i elemente usluga kako bi bili što bliži potrebama korisnika – na neki način vraćamo cloud computing arhitekturu u domenu on-premise računarstva (odnosno, uporaba resursa koji se nalaze u vašem lokalnom podatkovnom centru ili jednostavnije rečeno, sobi s poslužiteljima). Trend ovog prilagođavanja je izrazito jak i iako još nismo stvarno niti zaživjeli model računarstva u oblacima, već se naveliko razglaba o prijenosu koncepta u lokalno okruženje, odnosno stvaranja „računarstva u oblacima u vašoj sobi“. No, prednosti cloud computinga su toliko očigledne da se s pravom pitamo zašto naši enterprise sustavi ne posjeduju barem slične karakteristike, ali naravno zadržavajući fleksibilne troškovne modele koje ima arhitektura oblaka. Teško pitanje, zar ne?

Karakteristike ovakvog pristupa uglavnom se mjere dostupnošću, skalabilnošću, pouzdanošću i sličnim elementima koje uobičajeno možete pronaći u kompliciranim sustavima. Takve usluge uobičajeno ovise o internim uslugama virtualizacije računalnih resursa – bilo da su to resursi računanja, pohrane podataka ili mrežnog pristupa. Osnovna postavka arhitekture sustava je da se broj korisnika usluge te broj podataka koje takve usluge koriste mogu značajno mijenjati u malom vremenskom segmentu, čime virtualizacija i upravljanje virtualizacijom više dolazi do izražaja.

Cloud computing arhitektura uobičajeno je fokusirana na kritični element pružanja usluge – pouzdanost. Pouzdanost se uobičajeno iskazuje kroz postignuti nivo i kvalitetu usluge (quality of service) i ugovara se kroz razne service level agreement (SLA) ugovore o nivou isporuke usluge. Tipično, korisnik usluge cloud computinga iznajmljuje infrastrukturu i uslugu koju koristi te ne posjeduje značajnije kapitalne investicije. Korištenje usluge je operativni trošak kojim se jednostavno upravlja i gdje se plaćaju upravo oni resursi koji se koriste, poput struje ili vode. Naravno, ovo nije jedini monetizacijski model, već se koriste i pretplate (subscriptions), ali su neki vendori, naročito Microsoft, prilično kreativni u osmišljavanju modela naplate.

Uporaba usluga na ovaj način donosi i dodatnu prednost – dijeljenje računalnih resursa omogućava da se resursi mogu dijeliti i premještati prema različitim radnim procesima, te tako povećati iskoristivost resursa i bolje kontrolirati njihovu isplativost. Na primjer, procesor jednog poslužitelja možemo dodijeliti radnim zadacima koji su pokrenuti na drugom poslužitelju, te time virtualno povećati mogućnosti resursa koji su dodijeljeni radnom procesu.

Dodatni pozitivni element uporabi cloud computinga je i cijena i dostupnost mrežne infrastrukture, odnosno pad cijena mrežne infrastrukture. Danas je cijena broadband pristupa na Internet toliko prihvatljiva, da se gubi razlika između lokalne povezanosti na lokalne resurse te povezanost na cloud computing infrastrukturu koja se nalazi u udaljenom podatkovnom centru.

Microsoft i oblaci

Microsoft cloud computing promatra na drugačiji način – to nije samo prostor za neograničene računalne resurse izdvojen iz postojećih procesa ili rješenja, već je to nova platforma za razvoj, uporabu i upravljanje rješenjima nove generacije čija uporaba počinje na računalu krajnjeg korisnika i završava rezultatom koji se istom isporučuje.Pored toga, ovakva platforma nije samo prostor u kojem prodajemo resurse, već stvarni prostor novog operacijskog sustava za Internet (zovimo ga, Cloud OS ili Web OS). Takav prostor mora sadržavati sve odlike standardnog operacijskog sustava, bilo da je on u vršnoj kategoriji (poput UNIX, Solaris ili Windows Server poslužiteljskog sustava) ili kućnoj kategoriji. Aplikacije koje postavljate u takav sustav nisu samodostatne nego se oslanjaju na elemente sustava za svoj rad, kao što je na primjer datotečni sustav. To je danas možda razumljivo samo po sebi kada se radi o lokalnom ili poslužiteljskom računalu, ali kada se radi o Internetu ili Cloud Computingu, onda je zanimljivo pitanje.

Gledajući vremenske rasporede, danas se, što se tiče cloud computinga i definiranja operacijskog sustava na njemu, nalazimo u ranim šezdesetima, pokušavajući definirati što jest operacijski sustav. Većina vendora odabire svoj put, a korisnici se pitaju je li to za njih. I time dolazimo do Microsoftove implementacije cloud computing infrastrukture.

Microsoft Azure Services platform bio je veliko iznenađenje i po tome veliki hit Professional Developers konferencije u jesen 2008. godine u Los Angelesu. Toliko veliko iznenađenje da je zapravo ono što se očekivalo kao veliki hit, Windows 7, prošao je relativno nezapaženo, dok je većina novinskih natpisa govorila o Microsoftovoj implementaciji cloud computinga.

Azure Services Platform (ASP, ponegdje možete čuti da ljudi koriste kao skraćenicu samo Azure, što je netočno jer je to samo jedan dio Azure Services Platorme) Microsoftov je korak u operacijski sustav budućnosti. ASP je Internet-scale platforma računarstva u oblacima koja je postavljena u Microsoftovim podatkovnim centrima širom svijeta, a koja pruža operacijski sustav i niz razvojnih i korisničkih servisa koji se mogu koristiti pojedinačno ili zajedno. Microsoftova strategija je da se što više približi programerima, bilo da oni rade aplikacije direktno za oblak ili koriste oblak kako bi poboljšali mogućnosti svojih aplikacija.

Specifičnosti platforme

Posebno specifično kod Microsoft oblaka jest davanje mogućnosti programerima da grade aplikacije koristeći postojeća znanja koja imaju, pogotovo vezana uz Microsoft Visual Studio okruženje i .NET Framework okruženje. Microsoft Azure Services Platform podržava sve moderne programske jezike kojima možete programirati u Visual Studio okolini, ali i koristi Visual Studio kako bi kreirao offline (lokalnu) simulaciju oblaka te kako bi programeri mogli razvijati lokalno bez potrebe da se povezuju s oblakom tijekom razvoja programskog rješenja.

Druga bitna odrednica je upravljanje infrastrukturom – Azure pojednostavljuje upravljanje aplikacijama pružajući on-demand računalnu snagu, ali i prostor za pohranu podataka kako bi za nas pohranjivao, pokretao, skalirao i upravljao web-aplikacijama, ali i aplikacijama koje su povezane s postojećim sustavima. Upravljanje infrastrukturom u potpunosti je automatizirano na platformi koja je dizajnirana za visoku dostupnost i dinamičko skaliranje, kako bi se povezao način uporabe s modelom plaćanja za uporabu resursa.

Na kraju, Microsoft ne nudi samo razvojnu okolinu ili operacijski sustav. Tu su i gotove aplikacije koje korisnici odmah mogu koristiti, a koje koriste ASP kao platformu – Windows Live, Microsoft Dynamics, te druge Microsoft Online Services usluge kao što su Microsoft Exchange Online i SharePoint Online.

Kad se selimo?

To je pitanje koje se često ponavlja, te ovisno tko ga postavlja, takav mu je i entuzijazam. Privatni korisnici, male i srednje tvrtke te programeri su odmah prihvatili cloud computing i počeli razvijati rješenja. No s druge strane, enterprise korisnicima se baš i ne žuri i postavljaju s pitanja poput sigurnosti, privatnosti, skalabilnosti i dostupnosti, što su valjana pitanja iz perspektive njihovih scenarija.

Microsoft radi sve da bi prijelaz bio što jednostavniji – rade se dodaci za popularne razvojne alate (na primjer dodatak za Visual Studio koji sadrži lokalne alate za razvoj cloud aplikacija na lokalnom razvojnom stroju), dodaju se novi jezici (Azure je upravo počeo podržavati i PHP koji je jedan od najpopularnijih jezika) i slično.

Do masovnog prijelaza neće doći tako skoro. Kao i svaka platforma, i ova se mora dokazati i pokazati svoju stabilnost. Isto tako, velike kuće prelaze postepeno i njima su studije slučajeva koji obrađuju upravo njihov scenarij izrazito bitni. Ali model, tehnologija i platforma su tu – samo je pitanje dana kada će se masovno početi primjenjivati, ili, ovisno iz koje perspektive gledate, kad će svi priznati da je to jedan od modela koji je potpuno komplementaran s modelom klijent-server računarstva ili lokalnog (on-premise) web računarstva. Software + Services strategija koju nosi Microsoft odlično se uklapa u ove fenomene i cloud computing još je jedan dokaz da vaša aplikacija ili podaci zapravo nisu nigdje i ujedno su svagdje – svojevrsni oksimoron koji nas zapravo više niti ne brine. Dok god mogu do podataka, što se autora teksta tiče, mogu biti i u Gvineji Bissao. Barem je porez tamo manji.

Dijelovi platforme

Azure Services platforma se sastoji od nekoliko komponenata koje omogućuju rad kroz rješavanje bitnih pitanja i odrednica funkcioniranja cloud computinga.

Windows Azure

Windows Azure je ono što bismo zvali operacijskim sustavom na webu. Kao i svaki drugi operacijski sustav, on služi za razvoj i pokretanje programa, pružanje okoline za rad web-servisa i općenito upravljanje okruženjem koji čini Azure Services Platform. Kao i većina drugih „temeljnih“ servisa, Azure pruža usluge hostinga i storagea na kojima se nalaze vaše aplikacije, ali dodaje i okolinu koja je skalabilna i upravljiva. Tako je, na primjer, jednostavno dodati novi poslužitelj u vašu konfiguraciju (ili, u budućim verzijama, procesor ili memoriju) kad vam to zatreba – dovoljno bi bilo nekoliko klikova mišem. Windows Azure je otvorena razvojna platforma koja podržava sve .NET programske jezike, ali i alate i tehnologije trećih strana, kao što su Eclipse, Ruby, PHP i Phyton. Uglavnom, možete koristiti većinu znanja koje imate da bi kreirali Azure aplikacije, što Microsoft jedinstveno pozicionira na tržištu.

Live Services

Live Services je grupa servisa koje Microsoft popularno naziva blokovima za izgradnju aplikacija i sastavni su dio Azure Services platforme koja obrađuje podatkovne i aplikacijske resurse. Live servise već dobro poznajete, samo ih možda niste razmatrali u ovom kontekstu. Na primjer, Live Framework (Mesh), PhotoGallery, Messenger, Silveright Streaming i Spaces, sve su to Live Services usluge koje, naravno, imaju svoja aplikativna i servisna sučelja koja možete koristiti prilikom gradnje cloud aplikacija. Favorit je svakako Live Framework, koji donosi „stvarni“ aplikativni OS i podršku podacima (da ne kažemo, offline web aplikacije).

Microsoft SQL Services

Baza podataka u oblaku, rekli bi djelomično upućeni, i bili bi u pravu. Ovu tehnologiju pratimo još iz razdoblja dok su ju popularno zvali CloudDB, i dok nismo baš bili sigurni kako ju najbolje iskoristiti. Tehnologija koja se prikazala za vrijeme PDC2008 konferencije bila je rano izdanje koje je koristilo web sučelja do baze (REST i SOAP varijante), što je bilo prilično interesantno, jer se koristio zanimljiv ACE model (Authority, Containter, Entity). Iako je takav pristup nudio praktično neograničenu skalabilnost, upravljanje bazom je izrazito teško, te je tim već pod početka najavljivao da će se u potpunosti preći na podršku relacijskim bazama podataka. I to se početkom proljeća dogodilo – baza podataka u oblaku mijenja svoje programsko sučelje od standardno web orijentiranog (REST, SOAP) u relacijsko koje već od prije koristi njegov zemaljski brat, SQL Server. Nije da ovo programeri neće prihvatiti objeručke, jer je to upravo ono što koriste i što "napadaju" već godinama, tako da je krivulja učenja gotovo zanemariva. Dakle, SQL Server Data Services po novome povezuju se na bazu koristeći Tabular Data Stream (TDS), protokol koji je kompatibilan s Transact-SQL (T-SQL) jezikom, kojeg već poznajemo iz SQL Servera. Stari pristupni protokoli (REST, SOAP) se gase, ali ih je moguće emulirati putem web servisa.

.NET Services

Iako bi vam na prvi pogled moglo izgledati da cloud computing brine samo o onome što je u oblaku, u stvarnosti to baš i nije tako. Jedan od imperativa je povezivanje s postojećom infrastrukturom, korisnicima, ali i poslovnim procesima. Upravo zbog toga, Azure Services platform posjeduje .NET Services objekte koji omogućuju da se koristi pristupna kontrola i identitet bez obzira da li se radi o identitetu koji nastaje u oblaku ili dolazi iz enterprise okoline. Isto tako, tu su i komponente povezivanja preko Enterprise Services Busa koji omogućuje da se podaci prenose i servisi povezuju između enterprise organizacija i aplikacija u oblaku, kao i podrška za upravljanje radnim procesima (workflow i orkestracija). Ove komponente su osnova za bilo kakvo povezivanje s enterprise organizacijama i zasigurno ćete posegnuti za njima ako radite složene end-to-end scenarije.
Primijetit ćete da se na shemi nalaze i Microsoft SharePoint Services i Microsoft Dynamics CRM Services. Neka vas to ne zavara, jer su to samo dvije od mogućih raznih usluga koje će se pojaviti na Azure Services platformi. Isto tako, dio Microsoftovih servisa i proizvoda već sada funkcionira na novoj platformi, pa je pitanje dana kada će ih Microsoft (i gdje) predstaviti kao Software as a Services aplikacije.

Napomena: Članak je preuzet iz posebnog izdanja WinDays Mreža 2009, objavljenog u travnju 2009, izdavač BUG d.o.o.

Sedmica za administratore

Windows 7 beta 1

Windowsi 7 za sobom dižu mnogo prašine. Ugodno sučelje, napredne mogućnosti, sve je to lijepo i zanimljivo, no pogledajmo što donose za IT stručnjake i administratore, osobe koje će to instalirati i održavati…

Već ste mogli pročitati niz tekstova na temu operacijskog sustava Windows 7, ali većina njih se odnosila na stvari koje krajnji korisnici prvo uoče, na sučelje ili novu traku s zadaćama, a nije bilo teksta koji bi IT stručnjacima, administratorima i sistemskim inženjerima koncizno i sažeto objasnio novosti koje se kriju ispod haube, u samoj jezgri. U tekstu donosimo pregled pet najvažnijih poboljšanja koja dolaze instalacijom novog klijentskog operativnog sustava.

Zaključavanje aplikacija

Administratori Windows sustava odavno imaju na raspolaganju alate pomoću kojih na klijentskim računalima u domeni mogu zabraniti pokretanje ili instalaciju aplikacija. Nažalost, ti alati su bili duboko zakopani u postavkama Group Policyja, rijetko su se koristili i bilo ih je prilično komplicirano natjerati da rade onako kao je sam Microsoft zamislio. Budimo iskreni, Software Restriction Policy je nešto što se jako malo koristilo, a onda i kada se koristilo, napredniji korisnici su ga u određenim situacijama mogli i zaobići.

U Windowsima 7 Microsoft je preimenovao taj skup alata u novo ime – AppLocker. AppLocker je još uvije skup postavki Group Policyja, ali sada dolazi s čarobnjakom s kojim je puno lakše onemogućiti instalacije i pokretanje neželjenih aplikacija. Čarobnjak čak može dohvatiti popis trenutno instaliranih aplikacija na računalo te od tog popisa napraviti pravila koja ne dozvoljavaju pokretanje ničega što nije na popisu. Ono što se promijenilo je to da više ne postoje pravila koja brane ili dozvoljavaju određene aplikacije. Sada postoje samo pravila koja dozvoljavaju pokretanje ili instaliranje aplikacija. Dakle, sve što nije dozvoljeno, zabranjeno je.

Kontrolirajte instalacije aplikacija kroz AppLocker

AppLocker može stvarati pravila iz certifikata kojeg je aplikaciji dodijelio sam proizvođač pa se tako pravila mogu stvarati na osnovu verzije, imena aplikacije, imena datoteke i slično. Pravila se dodjeljuju pojedinom korisniku ili grupi, a nije moguće dodjeljivanje pravila za računala, određene zapise u registryu ili internetskim zonama. Naravno, moguće je stvaranje iznimki za EXE datoteke, postavljanje "audit-only" načina rada koji omogućava testiranje pravila prije primjene, te izvoz i uvoz pravila.

Ukoliko se unutar istog GPO-a koristi i Software Restriction Policy i AppLocker, AppLocker ima prednost, a SRP se u potpunosti ignorira. AppLocker postavke se primjenjuju na svim verzijama Windows Servera 2008 R2 i na nekim verzijama Windowsa 7. Operacijski sustavi stariji od Windowsa 7 nisu podržani od strane AppLockera i tu bi trebalo koristiti Software Restriction Policy.
Dobar stari Group Policy doživio je unaprjeđenja u novoj verziji

Enkripcija za van

BitLocker enkripcija diskova je poznata još iz Windows Viste, a uz Service Pack 1 BitLockeru je dodana mogućnost enkriptiranja bilo kojeg diska, dakle ne samo sistemskog. Windowsi 7 pak donose mogućnost enkripcije prijenosnih memorijskih uređaja (bilo da se radi o USB stickovima, punokrvnim diskovima u vanjskim kućištima ili čak SD i sličnim memorijskim karticama).
Ukoliko poželite koristiti BitLocker To Go na nekom obliku vanjske memorije, na raspolaganju su vam dvije metode zaštite podataka – parafraza (duža lozinka, preporuka je preko 20 tak znakova) ili pametna kartica (certifikat). Nakon što je memorija enkriptirana, imate mogućnost spremanje recovery-ključa na drugu neenkriptiranu lokaciju ili ga možete poslati na ispis. Enkripcija 2 GB USB sticka traje otprilike desetak minuta, dok je enkriptiranje 160-megabajtnog vanjskog diska traje otprilike 90 minuta. Svaki sljedeći put kada takvu memoriju spoji te na vaše računalo, morate upisati parafrazu ili ubaciti pametnu karticu da bi vam podaci bili dostupni.
Podatke enkriptirane enkripcijom  BitLocker To Go možete koristiti i na sustavima Windows Vista i Windows XP. Nakon što enkriptiranu memoriju ubacite u stariji sustav, morate pokrenuti malu aplikaciju BitLockerToGo.exe koja će od vas tražiti pravilnu parafrazu ili pametnu karticu i tek nakon toga dozvoliti pristup podacima. BitLocker To Go se može kontrolirati i kroz postavke  Group Policyja na način da administrator može definirati kolika je minimalna dužina parafraze te čak zabraniti pisanje po vanjskim memorijama koje nisu zaštićene enkripcijom. BitLocker je ovime postao još korisniji alat u borbi zaštite podataka od zlonamjernih korisnika.

Konfiguracijsko sučelje BitLOckera omogućava uključivanje zaštite za bilo koji disk

Upravljanje instalacijama

Deployment Image Servicing and Management (DISM) je novi alat razvijen za potrebe modifikacije instalacijskih slika Windows 7 sustava ili za pripremu Windows 7 PE (Preinstallation Environment) okruženja. DISM je zamjena za alate koji su se do sada mogli koristiti u sustavu Windows Vista, kao što su upravitelj paketima (pkgmgr.exe), Win PE komandno linijski alat (PEimg.exe) te alat za konfiguriranje internacionalnih postavki (Intlcfg.exe).
DISM omogućava administratorima sve one pogodnosti starih komandnolinijskih aplikacija, ali i puno više od toga. Primjerice, moguće je dodavanje ili micanje 32-bitnih i 64-bitnih pogonskih programa te jezičnih paketa. Bolje je upravljanje postavkama operacijskog sustava te je dana daleko veća kontrola, a bolje se logiraju informacije nužne za kasnije razumijevanje (ne)uspjelog procesa. Što se tiče kompatibilnosti, može koristiti skripte napisane starijim verzijama Pkgmgr aplikacije, te se mogu modificirati instalacije, uvjetno rečeno, starijih operacijskih sustava kao što su Windows Vista i Windows Server 2008.

Moćna ljuska 2.0

S novom verzijom operacijskog sustava dolazi i nova verzija popularnog administratorskog komandnolinijskog alata, Powershell 2.0. Gradeći na uspjehu prijašnje verzije, verzija 2.0 donosi brojna poboljšanja. Koristeći već ugrađene takozvane cmdlete i skripte, administratori mogu direktno iz komandne linije upravljati servisima kao što su Active Directory Domain Services, BitLocker enkripcija, DHCP servis, Group policy postavke, Windows backup alat te Remote Desktop servisi. Svi oni koji žele i više od toga, mogu napisati vlastite skripte, funkcije i cmdlete te na taj način proširiti funkcionalnost i korisnost ionako moćnog alata.

U Powershellu 2.0 dodani su novi cmdleti, tako da ih sad ima preko 100, a omogućeno je i udaljeno upravljanje, konkretno može se jedna komanda pokretati na proizvoljnom broju računala jednim potezom. Dodano je i grafičko sučelje (Integrated Scripting Environment) koje olakšava stvaranje i pokretanje skripti, a kad već spominjemo pokretanje, ne smijemo zaboraviti mogućnost pokretanja u pozadini ili asinkrono.

Besplatno, a odlično

Group Policy je dobro poznati i općeprihvaćen alat pomoću kojeg administratori domene upravljaju sigurnosnim postavkama računala i korisnika, instaliraju softver, modificiraju okruženje u kojem korisnici rade te mijenjaju postavke računala u domeni. Najveća prednost ovog alata je to što je u potpunosti besplatan, odnosno dolazi kao dio instalacije serverskog operacijskog sustava, vrlo je jednostavan za korištenje, a upravljanje je svedeno na samo jednu konzolu te pruža dijagnostičke alate i alate za planiranje Group policy postavki.
Novosti koje dolaze uz Windowse 7 najviše su povezane s novostima u Windows Serveru 2008 R2. Naime, oba sustava dijele praktično isti kod. Group Policy preference omogućavaju administratorima da sada na jednostavniji način upravljaju mapiranim diskovima, registry postavkama, lokalnim korisnicima i grupama bez potrebe da to rade kroz skripte. Ovim se i smanjuje broj potrebnih Group Policy objekata. Koristeći GP preference moguće je upravljati power management opcijama, scheduliranim zadacima, zadacima koji se trebaju trenutno izvršiti te postavkama Internet Explorera 8. Razlika između GP postavki i GP preferenci je u tome što su GP preference stalne, a GP postavke se primjenjuju samo dok je policy aktivan, odnosno kade se policy makne, postavke računala se vraćaju na inicijalne vrijednosti.
Spomenimo i Starter Group Policy objekte, bazične postavke Group Policyja koje u sebi već sadrže postavke najčešće vezane uz točno određenu rolu (File server, DC i druge). Prilikom stvaranja vlastitih Group Policy objekata, administratori u njih mogu uključiti neke od postojećih Starter GP objekata i na taj način olakšati upravljanje i djelovanje GPO-a. Neke Starter GP objekte već imamo unutar Windows Servera 2008 R2 i Windowsa 7, a dodatni se mogu preuzeti s Microsoftovih web-stranica ili administrator uvijek može kreirati vlastite.

Što je s UAC-om?

I UAC (User Account Control) je modificiran na način da više ne ometa korisnika u radu kao prije. Sad korisnik može birati između nekoliko razina obavijesti, ili pak može u potpunosti isključiti UAC, što se nikako ne preporuča. Sve se može namjestiti uz pomoć klizne trake u sklopu Control Panela. 

Napomena: Članak je preuzet iz posebnog izdanja WinDays Mreža 2009, objavljenog u travnju 2009, izdavač BUG d.o.o.

Povratak u budućnost

Kada su prvi Microsoftovi Windowsi ugledali svjetlost dana, tamo još u jesen, 20. studenog davne 1985. godine, malo tko je mogao pretpostaviti da će postati najraširenijim i najpopularnijim operacijskim sustavom svih vremena. Pogledajmo kako je izgledao put od prvih verzija sučelja pa sve do danas (i sutra)…
Godine su prolazile, tržište je raslo i razvijalo se, a Windowsi su se mijenjali i prilagođavali potrebama korisnika. Od Windowsa 1.0 do popularnih Windowsa 3.11, preko Windowsa 95 koji su oborili sve rekorde prodaje pa sve do današnje Viste i budućnosti koju će oblikovati Windowsi 7 – ovaj je operacijski sustav gotovo svakim svojim izdanjem doživljavao niz promjena u korisničkom iskustvu. Windowsi 1.0 nisu imali prozore koje je moguće pomicati, Windows Vista je donijela Flip3D mogućnost, a taskbar u Windowsima 7 je inspiriran konceptom koji je prvi put predstavljen u Windowsima 1.0.

Ovo je priča o korisničkom iskustvu koje su Windowsi donosili i još uvijek donose. Ovo je šetnja kroz prošlost, sadašnjost i budućnost korisničkih sučelja Windowsa.

Windows 1.x

Godina je 1985. Top-ljestvicama dominiraju Simple Mindsi (Don’t You Forget About Me) i Madonna (Material Girl), a Microsoft izdaje prvu inačicu onoga što će kasnije postati najpopularniji operativni sustav na svijetu s grafičkim sučeljem.
Windows 1.0 je uveo Microsoft u svijet GUI-ja (grafičkih korisničkih sučelja). Bio je to prvi Microsoftov pokušaj stvaranja multitasking grafičkog operativnog sustava. Svaki se pojedini zadatak (task) otvarao u posebnom prozoru (window) – paradigma koja je i do danas ostala praktično nepromijenjena.
Prozore nije bilo moguće postavljati jednog iznad drugoga (moguće ih je bilo samo postavljati jednog do drugoga, nešto poput današnjeg tiled načina), pojmovi poput minimize i maximize su bili nepostojeći (govorilo se o nečemu što se nazivalo iconize i zoomed), no postojao je vrlo rudimentaran taskbar.

 

Windows 2.x

U studenom 1987. godine Microsoft predstavlja nove Windowse 2.0. Poboljšanja u upravljivosti s prozorima su drastična. Korisnici sada mogu slobodno pomicati prozore, postavljati jedne preko drugih, čak i mijenjati njihove veličine.
Svaki prozor je dobio strelice za funkcije minimize i maximize. Što je nestalo? Taskbar je iščeznuo i smanjeni prozori sada postaju ikone koje je moguće premještati po primitivnoj radnoj površini.

 

Windows 3.x

U razdoblju od 1992. do 1994. Microsoft je na tržište lansirao nekoliko inačica Windowsa s oznakama 3.0, 3.1., 3.11 i 3.2. Sučelje je doživjelo dodatno ušminkavanje koje se odrazilo čak i na početni zaslon.
Prozori su počeli poprimati pseudo 3D izgled i dominira siva boja koja će obilježiti jednu čitavu eru u nastanku. Igrice poput Minesweepera i Reversija stječu svoje prve obožavatelje, a File Manager i Program Manager omogućuju jednostavnije upravljanje datotekama. Pojava TrueType fontova po prvi put omogućuje Windowsima da se ustoliče i kao respektabilna platforma za tzv. desktop publishing. Zanimljivo je da su TrueType fontove zajednički razvijali Microsoft i Apple. Za nas je posebno zanimljivo da je postojala inačica pod nazivom Windows 3.1. for Central and Eastern Europe koja nam je omogućila podršku za naše dijakritičke znakove.

 

Windows 95

U kasno ljeto 1995. Microsoft je predstavio Windows 95. Operacijski sustav koji je zaista ustoličio Windowse kao ultimativni sustav korisnika PC-a. Promjene u korisničkom sučelju su bile drastične u odnosu na ranije inačice. Taskbar je doživio svoj veliki povratak (sjećamo ga se iz Windowsa 1.x) i niz poboljšanja, a tu je i posve novi koncept u obliku izbornika Start.
Dodatno, Internet postaje sve važniji i uz Windowse 95 Microsoft isporučuje Internet Explorer 4.0.
Na tržištu, Windowsi 95 su bili prava zvijezda. Brzinu kojom su se prodavali niti jedan drugi operativni sustav još nije nadmašio! Koncepti poput taskbara i izbornika Start su nadživjeli Windowse 95 i danas su postojani, iako ponešto izmijenjeni.

 

Windows 98 / SE

Dodatno poboljšavajući Windowse, u lipnju 1998. Microsoft predstavlja novu perjanicu – Windows 98. Nedugo potom, u svibnju 1999. izdaje ažuriranu inačicu poznatu kao Windows 98 SE (Second Edition).
Korisničko sučelje nije doživjelo drastičnije promjene, Windows Explorer je integriran s Internet Explorerom – odluka koja je kasnije bila često propitivana i dovela je Microsoft do suda. Druge promjene uključuju pojavu tzv. ToolTipova – kratkih uputa ili pojašnjenja koja se pojavljuju kada korisnik postavi pokazivač miša iznad nekog objekta. Pojavu je imao i ActiveDesktop, nategnuto gledano, prethodnik Windows Sidebara i gadgeta koji su se pojavili u Visti.

 

Windows Me (Millennium Edition)

Interno, ovo su Windows 4.9. Predstavljeni javnosti 14. rujna, 2000.,Windows Millennium Edition su sa sobom donijeli niz dodatnih aplikacija poput Windows Movie Makera za izradu filmova, Internet Explorer je dobio oznaku 5.5., a Windows Media Player je bio u svojoj 7 inkarnaciji.
Na tržištu su bili dostupni relativno kratko, ustupivši svoje mjesto i danas izuzetno popularnim Windowsima XP. Mediji su imali podijeljene stavove oko Windowsa Me, no za autora ovih redaka, Me je bio i ostao jedan od najdražih operativnih sustava.

 

Windows XP

 

Windows XP (eXPerience) je lansiran u listopadu 2001. Donijeli su niz poboljšanja, korisničko iskustvo je drastično unaprijeđeno, a Windowsi XP su i danas, unatoč relativnoj zastarjelosti, vrlo popularan operativni sustav.
Novi izbornik Start (uključujući i veliki zeleni Start gumb) su postali gotovo zaštitnim znakom ove inačice Windowsa. Cijela vizualna tema je nazvana Luna, no Windowsi XP su korisnicima omogućili i izmjenu te odabir drugih vizualnih tema. Novoinstalirani programi su u izborniku Start dobivali nešto drugačiji vizualni tretman kako bi ih se moglo lakše uočiti. Control Panel je dobio novi način prikaza svih appleta, a korisnici su mogli birati žele li se držati novog, pojednostavljenog prikaza ili im više odgovara klasični. Taskbar je doživio niz poboljšanja od kojih je najistaknutija mogućnost da se istovrsni prozori grupiraju i time zauzimaju bitno manje mjesta.

Poznata „XP pozadina“ koja se nalazi postavljena na radnoj površini nije računalno generirani prikaz krajolika već je fotografirana (i obrađena) prava fotografija snimljena u okolici Nape u Kaliforniji.

Windows Vista

Nakon nekoliko godina „suše“, krajem 2006. na tržište stiže trenutno aktualna inačica operacijskog sustava Windows Vista. Promjene u korisničkom iskustvu su značajne. Aero, pojam koji opisuje novo korisničko iskustvo, uočljiv je odmah po samom pokretanju Viste.

Poluprozirni rubovi i naslovi prozora često se još nazivaju i glass, opisujući tako najbolje vizualni dojam koji ostavljaju. Start izbornik je napokon dočekao niz poboljšanja – nema više često napornih padajućih izbornika, a do aplikacija ili dokumenata se stiže čak i upisivanjem samo nekoliko slova njihova naziva. Taskbar je također osvježen pa je postavljanjem pokazivača miša iznad gumba koji predstavlja umanjeni prozor moguće vidjeti sadržaj tog prozora bez „otvaranja“ istog.

Kombinacija tipki Win + Tab će sve vaše trenutno otvorene prozore postaviti u interesantan 3D pogled koji se još naziva i Flip3D. Windows Sidebar donosi mogućnost postavljanja niza malih programčića (gadgets) uz rub vaše radne površine. Tipični gadgeti prikazuju informacije poput prognoze vremena ili stanja na burzi.

 

Windows 7

  Jednostavnog naziva, Windows 7 su nasljednik Viste i budući Microsoftov operacijski sustav, trenutno u beti. Mediji su ga i već prije izlaska na tržište opjevali, a niz pozitivnih kritika je dobilo i novo korisničko iskustvo. Na prvi pogled sučelje se ne razlikuje drastično ako ga usporedimo s Windows Vistom, no promjene su uistinu znakovite. Najveće je, ipak, doživio Taskbar.

Taskbar sada objedinjuje i funkcije ranijeg Launch Bara. Dakle, klikom na ikonu pokreće se željena aplikacija, a kada je minimiziramo, ona se također smješta na isto mjesto. Razlika između minimiziranih i „običnih“ aplikacija je ipak jasno vidljiva. Posebno je zanimljivo ponašanje aplikacija poput Windows Internet Explorera koji će u novom Taskbaru prikazati svaku stranicu koja se nalazi u pojedinim tabovima. Prijelazom pokazivača miša preko njih one će postajati vidljive na radnoj površini.

Dodatnu novosti predstavljaju i Jump Lists. Kliknete li desnom tipkom miša na, primjerice Windows Media Player u Taskbaru, prikazat će vam se Jump Lista s nizom opcija kojima je moguće direktno pristupiti. Dodatno, Jump Liste su integrirane i u sam izbornik Start.

 

Napomena: Članak je preuzet iz posebnog izdanja WinDays Mreža 2009, objavljenog u travnju 2009, izdavač BUG d.o.o.