Ususret vremenu

vilim_jurkovic

Vilim Jurković

Ove školske godine u Željezničkoj tehničkoj školi u Zagrebu (odnedavna Tehnička škola Zagreb) započeo sam s ostvarivanjem jedne svoje zamisli i nazvao ju RUN – Računalo U Nastavi. Namjerno pokušavam izbjeći uporabu riječi projekt jer RUN ne sadrži bitne elemente projekta, a imam i dojam da je termin i odveć izrabljen kod nas.

RUN ostvarujem tako da svim zaposlenicima svoje škole na mailing listu, u sustavu skole.hr, tjedno šaljem jedan .pdf dokument u kojem na prihvatljiv način opisujem neki alat, radnju ili rješenje problema s kojim se susreću u svakodnevnom radu na računalu. A teme su zaista šarolike, isto kao i potrebe zaposlenih u školi: upotreba CARNet CMS-a, snimanje CD-a/DVD-a, izrada online ankete, osnove obrade fotografije za web, izrada dobre prezentacije, spremanje datoteka u oblaku (Dropbox), izrada .pdf dokumenta, dijeljenje resursa u lokalnoj mreži itd.

Cilj mojih nastojanja je jednostavan – poklanjanje vremena. A vrijeme je važno…

Ostvarivanje i vrijeme

Postoje dobri razlozi za ostvarivanje ovakve zamisli u mojoj školi. Često se zaboravlja da je za istinsko uvođenje računala u nastavu nužno ispuniti i elementarne pretpostavke, koje nisu isključivo tehnološke. Svakako da je potrebno osigurati sveprisutnost odgovarajuće računalne opreme (računalo, projektor, mreža), ali zasigurno taj proces opremanja ne završava iskrcavanjem iz kamiona i priključivanjem žica. Škola mora imati na raspolaganju smislenu računalnu infrastrukturu koja funkcionira dobro i sigurno čitave školske godine. U TŠZ u svakoj učionici postoji računalo s projektorom i pristupom internetu, a djelatnici se jednako mogu služiti računalima svugdje zahvaljujući podršci poslužitelja. Isti ti poslužitelji osiguravaju dijeljenje resursa, podataka, osiguravaju sigurnost. I koliko god sve to dobro zvučalo ovo je tek nužna, ali ne i jedina pretpostavka informatizacije škole. Naravno, druga je pretpostavka obučenost nastavnika da iskoriste računalo kao svakodnevni alat i da bi se ona ostvarila potrebno je – vrijeme. Na sreću, u mojoj školi proteklo je već 5 godina tog vremena otkako su ispunjeni svi tehnološki preduvjeti za školu primjerenu 21. stoljeću. Kroz sve te godine moje kolegice i kolege stekli su doista puno znanja, vještina i navika u iskorištavanju školskih računalnih resursa. Tako im nije neobično da se jednako koriste računalima u svim prostorima škole, da drže svoje podatke na mrežnim diskovima, razmjenjuju podatke kroz javne mape, dijele pisače i dokumente i s pravom očekuju u svojoj blizini uvijek funkcionalno računalo za rad.
Ali ni tu nije kraj jer pravi je cilj učinkovita uporaba suvremenih IKT alata u nastavi svih nastavnih predmeta i kreativna primjena računala u učenju i poučavanju.

Kreativnost i vrijeme

S pravom se možemo pitati postajemo li pripadnici nove copy/paste civilizacije koji se s uzdahom znaju prisjećati kreativnosti svojih predaka? Nastojimo li samo sačuvati svoje vrijeme živeći u carstvu površnosti koja samo još više proždire i naše i tuđe – vrijeme? I tako u krug.
Brzina promjena, koje neki zovu tehnološki napredak, gotovo nas prisiljava da užurbano prstima i prečesto potražimo ctrl+c, kao da nas tjera da „vozimo po starom“ jer za nešto novo – nemamo vremena.

Ako očekujemo kreativnu primjenu računala u nastavi, nužno je pružiti primjerenu IKT podršku nastavnicima. Tek kada nastavnici upotrijebe vrijedne IKT alate u svome radu možemo očekivati da i učenici kreativno iskoriste računalo, čak i za učenje. Nije dovoljno stručno objasniti nastavnicima da čudnovati neki novi oblaci mogu razvedriti naš dan, ispjevati hvalospjev fejsu ili jednom godišnje prestrašiti sve nekim novim prijetnjama s mreže.
Nastavnicima je potrebna stalna pomoć u radu s računalima, kao i svim „običnim“ korisnicima, ali i podrška u otkrivanju novih kreativnih alata i funkcionalnosti. Svakodnevno i stalno pomagati jezikom prihvatljivim svima. Jedan od oblika dobre pomoći jesu kratke i jasne upute – „kuharice“ koje na jednostavan način opisuju kako računalom ostvariti neki cilj. Iz nekoliko stranica .pdf dokumenta svatko može vrlo brzo ovladati nekom tehnikom ili radnjom uz minimalni gubitak vremena. Normalno je da takvi dokumenti u trenutku primanja nemaju jednaku vrijednost svima, međutim ostaju napisani i možda će nekome biti važni već sutra. S obzirom na to da u svojoj školi već dugo svojim kolegicama i kolegama predstavljam hodajući „helpdesk“, dobro opažam što im je potrebno i što bi im moglo dobro poslužiti ubuduće. Vjerujem da se u navedenom krije jedan od načina kako možemo odškrinuti vrata kreativnosti u učenju i poučavanju primjenom IKT.

I ako spomenem na kraju da bi bilo doista vrijedno kada bi postojao globalni izvor IKT „kuharica“ za cijelu našu populaciju nastavnika, uputa koje poklanjaju vrijeme, nitko ne bi smio kao protuargument spomenuti novac. Jer kažu da je vrijeme novac. A kreativnost, u svim vremenima – neprocjenjiva.

Bloomova taksonomija i digitalni alati

zeljka_tutek

Željka Tutek

Sažetak

Danas više nitko ne može zanemariti važnu ulogu digitalnih alata u učenju i poučavanju. Novozelandski nastavnik Andrew Churces 2008. godine objavio je “Bloomovu digitalnu taksonomiju” koja pruža izvrstan okvir za uključivanje novih aktivnosti u nastavu i pogled na mjesto koje web 2.0 alati u njoj imaju.

Ključne riječi: učenje, Bloomova taksonomija, digitalni alati, web 2.0

Uvod

Već više od pedeset godina nastavnici za definiranje ishoda učenja koriste najpoznatiju taksonomiju koju je predložio američki psiholog Benjamin Bloom sa svojim suradnicima. Bloomova taksonomija (Bloom i dr. 1956) u kognitivnoj domeni učenje razvrstava u šest temeljnih razina koje su hijerarhijski organizirane od nižih prema višim, zahtjevnijim: znanje, razumijevanje, primjena, analiza, sinteza i procjena. Svaka viša razina uključuje u sebi niže razine učenja. Najbolji nastavnici uvijek su vodili učenike ka što višoj razini taksonomije gdje god je to moguće.

Revidirana Bloomova taksonomija (Anderson i dr., 2001) objavljena je nakon šestogodišnjeg rada brojnog tima stručnjaka među kojima su bili i Bloomov učenik Lorin Anderson i njegov suradnik David Krathwohl: imenice koje su označavale razine zamijenili su glagolima, proširili su sintezu na stvaranje, promijenili redoslijed najviše dvije razine. I što je najvažnije, kognitivnu domenu učenja (znanja) proširili su tako da uključuje afektivnu (stavovi) i psihomotornu domenu učenja (vještine). Namjera im je bila Bloomovu taksonomiju prilagoditi nastavniku i učeniku 21. stoljeća.

BloomSlika 1. Bloomova originalna (1956) i revidirana (2000) taksonomija

Bloomova digitalna taksonomija

BloomDNastavnik i entuzijast Andrew Churces otišao je korak dalje kad je pokušao taksonomiju smjestiti u digitalno okruženje 21. stoljeća uključivanjem dodatnih mogućnosti učenja, što pružaju nove web 2.0 tehnologije. On je svaku razinu Bloomove taksonomije dopunio novim aktivnim glagolima i predložio pristup konkretnim digitalnim alatima. Posljednja inačica 3.01 Bloomove digitalne taksonomije dostupna je na njegovom blogu i wikiju Educational Origami (Churces, 2008a).

Slika 2. Bloomova digitalna taksonomija (Churces, 2008a)

Churces (Churces, 2008b) detaljno tumači digitalne aktivnosti. Slijedi njegovo tumačenje za dvije najviše i stoga najzanimljivije razine.

Procijeniti:
komentirati blog/vlog i reflektirati se – konstruktivnu kritiku i osobnu refleksiju često olakšava korištenje blogova i videoblogova. Da bi učenik komentirao i odgovorio na postove treba procijeniti materijal u kontekstu i izraziti svoje mišljenje.
postaviti post – postavljati poruke na blogove, u forumskim raspravama, tematskim raspravama. To su postali elementi svakodnevne aktivnosti učenika. Dobro postavljeni postovi kao i komentari nisu jednostavni kratki odgovori već su strukturirani i tako oblikovani da daju procjenu teme ili ideje.
moderirati – odnosi se na visoku razinu procjene u kojoj moderator treba biti u stanju procijeniti post ili komentar iz različitih perspektiva, utvrditi njegovu vrijednost, važnost i prikladnost.
surađivati i umrežiti se – Suradnja je sve važnija značajka obrazovanja. U svijetu sve više usmjerenom na komunikaciju, suradnja koja vodi do kolektivne inteligencije njen je ključni oblik. Učinkovita suradnja uključuje procjenu snage i sposobnosti sudionika i procjenu njihovog doprinosa. Umreženost je značajka suradnje, kontaktiranja i komuniciranja među osobama povezanim na internetu.
(alfa i beta) testirati – Ispitivanje aplikacija, procesa i postupaka ključni je element u razvoju bilo kojeg alata. Da bi netko uspješno obavio testiranje, treba biti u stanju analizirati namjenu alata ili procesa, što je njegova ispravna funkcija i procijeniti kako trenutno funkcionira.

Stvoriti:
programirati – bilo da stvaraju vlastite aplikacije, programske makronaredbe ili razvijaju igre ili multimedijske aplikacije unutar strukturiranih okruženja, učenici slijedeći konkretna pravila stvaraju vlastite programe koji odgovaraju njihovim potrebama i ciljevima.
snimiti film, animirati, izraditi videozapis ili audiovizualni zapis, miksati, izraditi remiks – to se odnosi na širokodostupne brojne multimedijalne sadržaje i alate za njihovo uređivanje. Učenici često snimaju, izrađuju, miksaju i preoblikuju multimedijalne sadržaje i tako stvaraju nove uratke.
režirati i producirati – izrazito stvaralačke aktivnosti, jer od učenika zahtijeva viziju, razumijevanje dijelova i njihovo oblikovanje u skladan uradak.
objavljivati – bilo putem interneta ili iz računala u kući, objavljivanje tekstova, multimedijalnih i digitalnih formata značajno je prisutno. Opet to zahtijeva široko sagledavanje, ne samo onog što je vezano uz sadržaj koji se objavljuje nego i uz postupak objavljivanja i same izrade. S objavljivanjem je povezano i vođenje videoblogova i blogova kao i uređivanje wikija – stvaranje, dodavanje i izmjena sadržaja wikija. Tu pripada i izrada meshup-ova.

Ako želimo koristiti tehnologiju tako da ona unaprjeđuje nastavu – prvo treba jasno odrediti što želimo postići, a onda odabrati digitalni alat koji postizanje tog cilja može najbolje podržati. No čije oduševljenje webom 2.0 ne bi zastalo bar nakratko pogledom na Go2Web20 podugački popis alata i aplikacija koje postoje? Kako ih saclip_image004gledati i prilagoditi nastavi? Odabir „najboljeg“ alata može biti pun izazova i može odnijeti mnogo vremena. Curches je izradio i predloške za mnoge alate koji mogu voditi nastavnika. Inspirirana njegovim radom, Kathy Schrock je za svaku razinu taksonomije odabrala šest digitalnih aktivnosti i povezala ih s logotipom aplikacije za Android koja je omogućava.

Slika 3. Digitalni alati za Android

Slično je napravila i za iPad. Na njenoj mrežnoj stranici (Schrock, 2011) grafički prikazi su živi i vode na mrežnu stranicu aplikacija. Najnoviji joj je grafički prikaz isključivo s Google aplikacijama.

Samantha Penney (Penney, 2010) slično je digitalnu Bloomovu taksonomiju prikazala u obliku piramide i povezala s aplikacijama za koje je koristeći Go2Web20 i Cool Tools for Schools ocijenila da su najbolji odabir.

clip_image006Slika 4. Bloomova digitalna piramida

Michael Fisher (Fisher, 2009) u piramidu je smjestio alate s liste 25 najboljih (25 Tools – A Toolbox for Learning Professionals 2009) kakvu svake godine objavljuje Centre for Learning and Performance Technologies (C4LPT) na osnovi ankete u kojoj sudjeluje više stotina profesionalaca koji se širom svijeta bave obrazovanjem.

Kelly Tenkerley objavila je na blogu maštovite prikaze Bloomove digitalne taksonomije u obliku pauna (Tenkerley, 2010), rascvjetanog stabla, kišobrana i igračke vrtivjetra.

Zbog višefunkcionalnosti alata potrebna je detaljna analiza. Kao uzor može poslužiti izvrsno oblikovan Moodle Tool Guide for Teachers (Seltzinger, 2010) koji je nedavno preveden i kod nas. Za taj LMS, koji je i prošle godine zauzeo visoko deseto mjesto na C4LPT listi najboljih, svi moduli su ocijenjeni i prema razinama Bloomove taksonomije.

Zaključak

Kao što je i “izvorna grupa uvijek gledala na taksonomiju kao djelo koje se razvija, koje nije gotovo ni konačno” (Anderson i dr., 2001), tako ni digitalna taksonomija nikad neće biti dovršena, jer će se neki od digitalnih alata koje sad koristimo prestati koristiti, a pojavljivat će se uvijek novi čije ćemo mogućnosti trebati prilagoditi učenju. No bez obzira na to, Churcesov rad je izvrsno ishodište za sve nastavnike koje kroz zbunjujuće velik broj mogućnosti digitalnog svijeta danas vodi isto pitanje „kako unaprijediti učenje?“, kao i nekad Blooma (Bloom i dr., 1971).

Literatura

Anderson, L. W., Krathwohl, D. R., Airasian, P.W., Cruikshank, K.A., Mayer, R.E., Pintrich, P.R., Raths, J. i Wittrock, M.C.(2001): A Taxonomy for Learning, Teaching, and Assessing: A Revision of Bloom’s Taxonomy of Educational Objectives. Allyn & Bacon, MA (Pearson Education Group). Boston.

Bloom, B. S., Engelhart, M. D., Furst, E. J., Hill, W. H. i Krathwohl, D. R. (1956). Taxonomy of Educational Objectives: The Classification of Educational Goals: Handbook I: Cognitive Domain. Longmans, Green. New York

Bloom, B. S., Hastings, J.T. i Madaus, G.F. (1971): Handbook on formative and summative evaluation of student learning. McGraw-Hill. New York,

Churches, A. (2008a): Bloom’s Digital Taxonomy. Pristupljeno 27.2.2012.

Churches, A. (2008b): Bloom’s Taxonomy blooms digitaly. Tech & Learning. Pristupljeno 27.2.2012.

Fisher M. (2009): Visual Bloom’s. Pristupljeno 27.2.2012.

Penney S. (2010): Bloom’s Digital Taxonomy Pyramid. Pristupljeno 27.2.2012.

Schrock K. (2011): Bloomin’ apps. Pristupljeno 27.2.2012.

Seltzinger J.(2010): Moodle Tool Guide for Teachers (Vodič kroz Moodle za nastavnike). Pristupljeno 27.2.2012.

Tenkely K. (2010): Bloomin’ Digital Peacock. Pristupljeno 27.2.2012.

CARNetove vijesti

CARNet

CARNet

Završen je Školski laboratorij 2012.

Završno natjecanje Školskog laboratorija 2012. održano je u srijedu, 21. ožujka 2012. godine, u Zagrebačkom plesnom centru. Tijekom završnog natjecanja, koje se odvijalo uživo pred mnogobrojnom publikom, 12 finalista iz prvog kruga natjecanja predstavilo je svoje prezentacije. Natjecanje je organizirao British Council, u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje i CARNetom. Više

CARNet omogućio prijenos tribine “Hrvatska znanost i visoko obrazovanje na prekretnici – kako dalje?”

Udruga za razvoj visokoga školstva “Universitas” organizator je tribine pod nazivom „Hrvatska znanost i visoko obrazovanje na prekretnici – kako dalje?“, na kojoj će gostovati ministar znanosti, obrazovanja i sporta RH dr. sc. Željko Jovanović te njegovi pomoćnici prof. dr. sc. Ružica Beljo Lučić i prof. dr. sc. Saša Zelenika. Više

Završilo natjecanje Rođendanska petica

Dana 1. ožujka 2012. na rođendan Portala za škole, završilo je nagradno natjecanje pod nazivom Rođendanska petica. Podsjećamo, riječ je o dvostrukom natjecanju u kojem su sudjelovali učenici i nastavnici hrvatskih osnovnih i srednjih škola, svaki u svojoj kategoriji. Više

Pet godina Portala za škole

Prvog ožujka 2012. godine CARNetov Portal za škole obilježava 5. godišnjicu svog postojanja. Nastao kao Portal za predstavljanje CARNetovih usluga, s vremenom je prerastao u središnje mjesto za objavu svih aktualnih informacija vezanih uz osnovne i srednje škole u Republici Hrvatskoj. Više

Unaprijeđena CARNetova usluga – sys.backup

S ciljem doprinosa pružanja dodatne podrške CARNet sistem inženjerima u njihovim svakodnevnim obvezama, CARNet je ovih dana unaprijedio uslugu sys.backup. Više

Mašala!

ankica_bilandzic

Ankica Bilandžić

imageRazmislimo li na trenutak o slikama koje stvaramo u glavi pri spomenu Turaka, vjerojatno ćemo zamisliti nešto slično ovome: Ljudi koji na svom, par tisuća kilometara, dugom putovanju prolaze autocestom bratstva – jedinstva i za sobom ostavljaju hrpe smeća. U Njemačkoj ih ima oko dva milijuna, njihove su četvrti omražene, a ulicama siju strah i trepet. Oni su nam stoljećima, ovdje u Hrvatskoj i na Balkanu, uzimali danak u krvi da bi našu djecu -janjičare ponovo imagevraćali kao ubojice svoga naroda. Turci u filmu Banović Strahinja vade oči i nabijaju ljude na kolac. Uzrokovali su smrt oko deset tisuća ljudi, tu u Baranji, 50 km od naše škole, na Mohačkom polju, u ljeto davne 1526. godine. Sultan Sulejman Prvi Veličanstveni bio je tu, u našem Bilju, i nadzirao gradnju svog nadaleko poznatog mosta što se protezao od Tvrđe do Darde, pokoravajući močvaru.

Turci su naši Comenius projektni partneri. U jesen 2011. godine pozvali su nas u goste na imageprvi projektni sastanak. Dogovor je bio da se u Geredeu, 400 km istočno od Istanbula, okupe predstavnici svih sedam partnerskih škola. Osim Turaka i nas, tu su bili Francuzi – naši glavni koordinatori, Nijemci, Španjolci, Velšani i Šveđani, s tim da se u švedski tim ušuljao jedan dragi Norvežanin, projekt menadžer kojeg je u Švedsku dovela ljubav prema supruzi. Mašala!image

Predstavnice naše škole su učiteljica engleskog jezika, voditeljica projekta Mihaela Šimunović i ja, tajnica škole i tajnica projekta, glasnogovornica te projekt driver.

Uputile smo se istom onom autocestom do Beograda, odakle smo jeftinim JAT-ovim letom punim turbulencija napokon sletjele u Istanbul na Bospor. Prekrstile smo se sretne što smo žive.

Istanbul je dugačak stotinjak kilometara, aerodromi su mu udaljeni oko sedamdeset kilometara jedan od drugoga, a u samo jedno njegovo predgrađe stali bi svi Hrvati, domaći i dijaspora. Prema mojoj procjeni, svi stanovnici Bilja stanu u jednu istanbulsku aerodromsku čekaonicu srednje veličine.

image

Imaju duplo više parkinga za avione nego mi u Bilju za automobile. Kada bismo mi imali dužinu njihovih pokretnih traka, mogli bismo se voziti njima po cijeloj općini pa čak i do Darde, dokuda je nekoć dosezao Sulejmanov drveni most.

Noćnu vožnju shuttleom do hotela pravog turskog imena Big Apple platile smo basnoslovnih 30 eura. Strašni crni, veliki, opasni vozač Turčin pjevao nam je skoro cijelim putem, dok je u pauzama pričao turski, baš kao da ga razumijemo. U 50 kilometara vožnje 50 puta je izgovorio riječ masallah kojom nam je izrazio poštovanje i sreću, vjerojatno zbog zarade onih 30 eura. Srećom pa imamo našu Bosnu, tako da smo shvatili da je tu sve mašala… I bilo je!image

Dok čekamo naše glavne koordinatore Valerie i Yvonnick da slete iz Pariza, besplatno razgledavamo UNESCO-v Sultanahmet, povijesni centar Istanbula sa svojim veličanstvenim džamijama. Ne znam koja mi je ljepša: Aja Sofija ili Plava?

imageI dok nas opija miris sokova iz ogromnih šipaka iscijeđenih upornošću prenapornih turskih uličnih ponuđača, na poziv jednog ugodnog neznanca ulazimo u osmanlijsku školu naslonjenu na džamiju. Uz čaj i slasni lokum (čitaj: ratluk) uživamo u vrhunskoj prezentaciji islama kao religije i kao načina života. Na rastanku dobivamo nekoliko Kurana za ponijeti. Razlog više za radosti naših prijatelja knjigoljubaca.

Ulični su prodavači beskrajno ljubazni skroz do ljubljenja ruku, ali i opasno napadni, nasilno uslužni kada vam očiste čizme do visokog sjaja, kojeg uopće ne želite.

image

Njihov najveći dućan, kapali čaršija ili bazar ima dvadeset ulaza, oko četiri tisuće dućana u kojima radi oko 30 tisuća ljudi.

image

imageNaravno da smo se izgubile te smo izgubile svaka po dva kišobrana, od kojih su dva bila u hotelskom vlasništvu. Naravno da smo svu štetu kasnije nadoknadile. Jedan nas je uglađeni krojač, uživajući u svom slobodnom danu, usput proveo noćnim životom skroz do mosta Galata ispod kojeg možete okusiti sve čari nargile. Isprobala sam je tad prvi, drugi i zadnji put. Bolje da nisam.

image

 

Na aerodromu smo preuzeli naš rent a car, mali bijeli novi Fiat u koji su nam jedva stali koferi, ali je zato trošio jako malo goriva.

 

Zalutali smo na prvoj istanbulskoj petlji, ali naš šef i vozač Yvonnick svojom je smirenošću odagnao svaku priliku za dramatizaciju događaja. Možete ga samo zamisliti s 3 jako projektno nabrijane žene u nečemu udobnom poput fiće i putu koji nas je 400 kilometara vodio kroz noć. Napokon smo stigli na tlo Azije. Stajalište na autocesti dalo nam je osjećaj imageratova zvijezda. Dočekali su nas ultra moderni čučavci s vratima na daljinsko upravljanje, zvijezdama na stropu i čudnovatim slavinama u visini koljena. Na podnim mramornim pločicama restorana možeš se ogledati u blještavilu. Nas je četvero zauzelo mali stol na ulazu. U trenu nas je opkolilo šest brkatih osmijeha. Od 400 i nešto raznih vrsta jela koja su se nanizala pred našim očima, izabrali smo fine male sarmice s nekoliko vrsta priloga.

Bojali smo se da bi taj luksuz mogao preći granicu našeg budžeta, no na blagajni se ispostavilo da su nam pola toga poklonili.

image

S crnim smo mrakom ušli u Gerede, gradić u kojemu je smještena naša partnerska škola. U odboru za doček sve sami muškarci. Između ostalih i čovjek s našim prezimenom: Ayhan Kazan, profesor matematike. Kasnije će se ispostaviti da će on postati glavna maskota projekta.

Sve će nas svojim kažiprstom upozoravati da čuvamo i štitimo svoju prirodu i okoliš. Njegove smo originalne geste svi jako brzo počeli oponašati. Čak vrlo uspješno.

Pogled iz moje hotelske sobe, smještene na vrhu brda pada na šest minareta. Muslimani se mole pet puta dnevno. Nekada davno hodža je pozivao na molitvu vlastitim glasom. Danas imageti pozivi trešte iz moćnih zvučnika i to već od pet sati ujutro. Prvo šok, a onda istovremeno veličanstven i snažan osjećaj harmonije poziva na klanjanje.

Prvi put u životu za doručak med u saću. Obožavam sve što je medeno.

Dovoze nas pred školu. Ispred nje betonirano dvorište veličine najmanje kvadratnog kilometra. Domaćini na stepeništu s kravatama i brkovima. Mi smo toliko obično obučene, da nam je bilo neugodno.

image

 

Prvo svečani prijem u uredu ravnatelja. Srdačan i topao doček uz puno osmijeha i razmjenu darova.

image

 

Svi učenici u odorama. Odijela i kravate. Djevojčice sve u istim suknjama. Doduše, u tome igraju i tjelesni, nabijaju loptu, znoje se, a to onda zna biti i nezgodno.

 image

Ulazimo u svečanu projektnu dvoranu boje purpura. Saznajem da smo iz Hirvatistana. Ispred mene šahovnica. Kroz glavu mi prođe Mohačka bitka.

 

Već sam govor dobrodošlice i prigodni program dovode nas do suza, a švedski viking Rolf koji sjedi preko puta mene ne može vjerovati da ga je snašlo toliko ljepote.

image

Odmah ću nabrojati što smo sve jeli u tih pet dana, tako da se ne moram vraćati na tu temu: sarmu, burek, baklavu, ćevape, đuveč, grah, pituljice, gibanice i još neke specijalitete, čija sam imena zaboravila, a i ova sam zapamtila samo iz razloga što slučajno sve to mi jedemo i doma.

imageZapravo sam shvatila da znam turski. Mnoge stvari u mom Luču zovu se istim imenom. Tako je u Turskoj i u Luču duvar, a u ostaloj Hrvatskoj je zid. Ili ovdje je barjak, a tamo jarbol. Ovdje je fenjer, tamo lampa. Ovdje čekrk, tamo točak. Ovdje je bostan, tamo vrt. Ovdje je sokak, tamo ulica. To je još odonda kad su oni bili kod nas u gostima. 167 godina, mislim.

imagePod budnim okom naše francuske projektne koordinatorice Valerie, svakim smo danom detaljizirali niz projektnih aktivnosti i mobilnosti koje ćemo ostvariti u dvije sljedeće projektne godine. Svaka će škola jednom biti domaćin, a svaka grupa gostiju – učitelja, učenika i ostalih sudionika bit će tako velika da taman popuni poveći double decker!

Zajedno ćemo kuhati, jesti, organizirati tradicionalne igre, upoznavati se putem Twinspacea, učiti strane jezike, učiti biti tolerantni, letjeti avionima, fotografirati, pjevati, plesati, učiti za život.

imageimage

imageNa svakoj mobilnosti, osim radnog dijela, imaš i zabavni, opuštajući ili kulturni dio doživljaja. Turci su nas odveli u stotinjak kilometara udaljen Safranbolu, još jedan povijesni biser s UNESCO-ve liste svjetske zaštićene baštine. Bio je to povratak u rani srednji vijek, stoljetnu tradicionalnu arhitekturu i gradić s dušom čijih čak tisuću kuća uživa zaštitu cijeloga svijeta!

image

 

Jeste li ikada bili u haremu? E, mi jesmo. Nije ono što misliš. Pitomo je, romantično i jako ugodno. Gala doživljaj. Ma, mašala!

 

Od turske vas gastronomske ponude zaboli glava. Odveli su nas na izlet u jednu učiteljsku vimageikendicu u planini. Bilo je nezaboravno, jer nam je uz ledeni pljusak blato sezalo do koljena, ali Turcima nije bio problem da cijelu obitelj (roditelje u poodmaklim godina i djecu) poredaju u svečani špalir da nas pozdrave i sve redom izljube. U zraku se osjećao Kusturica. Možda su nam se dodatno radovali zato što smo prethodno preživjeli avanturu u kojoj nas je vozač autobusa na nizbrdici kraj ponora ostavio bez da je povukao ručnu, tako da je autobus malo krenuo…

image

Više se ne sjećam koliko nas je stalo u malu sobicu u potkrovlju još manje vikendice. Zapravo, svi smo stali. Jelo se i s poda, a od ruke do ruke su osim domaćih turskih ćevapa, riba i salata kružili francuski sirevi, španjolska i hrvatska vina, švedski kolačići i njemačke čokolade.

Velške specijalitete nismo isprobali, jer nisu ništa donijeli. Dobro za njihov budžet, ali loše za ugled.

image

 

Jedne je večeri svaki učitelj dobio zadatak da si izabere nekoga od gostiju i povede ih kući na večeru koju će sam/a pripremiti. Pogodili ste! Kazan je odabrao nas!

image

 

Opet smo jeli sjedeći na podu. Riža, meso i povrće. Nakon slasne večere, nekoliko čaša čiste, obične vode i onda turski ples.

 

image

Sličan kao naš, samo se keriš: svi su to rekli kada smo se Ayhan i ja kerili na društvenoj večeri u turskom Domu kulture. Kasnije se pričalo da si baš pašemo i da imamo isti govor tijela i gestikulacije. To je za projekt baš jako važno. Znam da mi ne vjerujete, al stvarno je! Vidjet ćete! Mašala!

image

 

Ujutro su nas u svojim velebnim uredima svečano primili gradski šef za obrazovanje i sam gradonačelnik, glavom i bradom. Već na ulazu opio nas je miris vrelog čaja i čokolade iz lokalne čokolaterije.

Ali prije toga ide procedura obvezne dezinfekcije ruku. Parfemom. Tako ti čitav dan miriši i trag.

Inače, iznad glave svakog turskog šefa, manjeg ili većeg, ravnatelja, direktora, učitelja, pa i u svakoj učionici i na početku svakog udžbenika dostojanstveno visi portret velikog Kemala Ataturka, oca domovine koji je 1923. godine utemeljio modernu Tursku dokidajući tekovine konzervativnog Otomanskog carstva.

U Geredeu su imali javnu kupaonicu (turski hamam) već polovinom petnaestog stoljeća. I dan danas je u praktičnoj upotrebi. Izgleda strašno, ali smo bili sretni što smo ju mogli vidjeti. U Bilju se već pedeset godina planira izgraditi kanalizacija. Radovi su nedavno započeli. Kad će biti gotovi, ne zna se. Jedno pražnjenje jedne septičke jame u Bilju košta kao dvogodišnja karta za hamam. I to obiteljska.

image

 

Poseban je doživljaj ući u džamiju. Obvezno se izuvaju cipele i stavlja marama na glavu. Ta pravila vrijede za žene. Muškarci prije ulaza peru (skoro) sve šupljine na tijelu: usta, uši, nos, oči, šake i tabane.

 

imageProstor je ogroman. Sve je u jednom velikom toplom mekanom tepihu. Za klanjanje: stajanje, klečanje i sjedenje. Muškarci i žene sjede na različite načine o kojima postoji i cijeli jedan priručnik. Hodža je naprijed i moli. Muškarci se slažu u redove jedan do drugoga, međusobno si dodirujući ramena. Mi neupućeni pitali smo se što se malo ne rašire. Takvo slaganje znak je jednakosti i ravnopravnosti.

Dok sam bila leđima okrenuta i fascinirana pričom o Muhamedu i velikom slikom Meke, s leđa mi se prišuljao jedan jako opasan tip. Skoro sam dobila infarkt. Hodža, glavom i bradom. Bez odore. U čarapama, špricanom džemperu i hlačama na crtu, koje su mu možda bile malo prekratke ili mi se to samo učinilo. „Čuo sam da govorite njemački, dobro nam došli! Drago mi je da ste tu… Znate, ne znam jeste li čuli za Duisburg? Tamo sam pomagao sagraditi prekrasnu džamiju…“ Što čula, gospon’ Hodža? Bila! Baš mi je drago što sam imala tu čast upoznati vas. U trenu ste uspjeli razbiti sve moje strahove. I predrasude.

image

 

Sve ovo što smo doživjeli u Turskoj bilo je neprekidno vođeno njihovim učiteljima i praćeno učenicima. U stopu smo njima naprosto bili opkoljeni, a za nas su imali tisuće pitanja i milijun osmijeha.

image

 

Od 26 naroda koje sam do sada upoznala u njihovim vlastitim okruženjima turska je daleko najljudskija, najtoplija i najiskrenija. Nenadmašna po toplini i gostoljubivosti. Turci vas vole bezuvjetno i daju vam više nego što imaju.

Na oproštajnoj večeri uz dodjelu potvrda o sudjelovanju, dobiješ i punu vreću darova, suvenira, čokolade i lokuma. Tu se našao čak jedan crni muški remen iz lokalne kožare.

Ugur, naš dragi mladi turski profesor engleskog i prevoditelj, imageza rastanak nam je uz Anu iz Švedske otpjevao pjesmu. Nitko nije mogao sakriti suze.

Projekt je puno više od novca. Projekt je mašala!

Ako se ovi osjećaji mogu kupiti projektom, nikada ih nećemo pimagerestati pisati. Mašala, Verice Sultanice!

„Pa oni nas tretiraju kao neke zvijezde! A mi iz Bilja!“, kroz suze je zaključila učiteljica Miha Ela, dok smo si na rastanku mahali.

Suze su baš mašala!