Ja zvonim, a ti?

ivanka_kranjcevic-oreskovic

Ivanka Kranjčević-Orešković

Srednja škola Otočac je jedna od osamnaest škola koje sudjeluju u kampanji “NOT – Nasilje ostavlja tragove – zvoni za nenasilje” koju koordinira Centar za mirovne studije uz pomoć lokalnih partnera, Savjetovališta “Luka Ritz” Zagreb, udruge Delfin iz Pakraca i udruge Pokretač iz Korenice .

2014. godine Centar za mirovne studije u suradnji s partnerima proveo je istraživanje o percepciji nasilja u osnovnim i srednjim školama s područja Grada Zagreba, zapadne Slavonije i Like.

Detaljne informacije o istraživanju te pregled programa prevencije vršnjačkog nasilja u izvedbi raznih organizacija civilnoga društva, nalaze se u publikaciji Prikaz rezultata istraživanja o vršnjačkom nasilju i pregled programa prevencije vršnjačkog nasilja.

Pored istraživanja kampanja je provođena kroz razne aktivnosti kojima je cilj prevencija nasilja i promicanje nenasilja, poput okruglih stolova, radionica, škole ljudskih prava i sl.

U našoj školi odlučili smo se posebno osvrnuti na problem internetskog nasilja i o njemu progovoriti kroz izradu plakata i edukativnim programom o istom. Kroz oluju ideja kako ćemo i što raditi pojavila se ideja o zvonu koje će pratiti program, a zajedno s njim i slogan Ja zvonim, a ti?

Većina razreda uključila se u izradu plakata pokazujući svoje umijeće pretraživanja interneta, pronalaženja slika, ideja, crtanja, bojanja… Na plakatu 2. ekonomske pojavili su se i stihovi spjevani za tu zgodu:

…… Osoba s druge, tvoje suprotne
strane, od tuge i plača često
psihički padne!
Shvati do čega tvoji postupci
vode, zbog njih netko nema
slobode……

 

imagePlakati su izloženi u školskom holu gdje će ostati cijelu veljaču, dajući tako doprinos i obilježavanju Dana sigurnijeg interneta.

Poslužili su još jednoj svrsi: „smiksani“ AutoCollage-om poslužili su za pozadinu letaka koji su podijeljeni svim učenicima i posebnog plakata tiskanih za tu prigodu.

Središnji događaj bio je program koji su priredili učenici 2. razreda gimnazije sa svojom razrednicom, autoricom ovog teksta, i predstavili svim učenicima i zaposlenicima Škole.

imageOsvrnuli su se na krađu identiteta, govor mržnje, cyberbullying, objavu fotografija i prihvaćanje prijateljstva, ispričali priču o nesretnoj Kanađanki Amandi Todd, odigrali dva skeča, prikazivali video zapise, dislajkali mržnju, dijelili savjete, osuđivali nasilje, zvonili i pozivali na nenasilje…

Poučili su, npr.

Govor mržnje je usmeni ili pisani govor koji se svodi na javno izazivanje ili prouzrokovanje mržnje prema određenoj skupini ili pojedincu jer je

  • bijel, crn ili žut
  • druge vjeroispovijesti
  • druge nacionalnosti
  • različite spolne orijentacije
  • mršav ili debeo
  • „štreber” ili ljenčina
  • drugačiji
  • …..

i poručili

  • Ne mržnji!
  • Ne homofobiji!
  • Ne seksizmu!
  • Ne rasizmu!
  • Stop fašizmu!
  • Ne antisemitizmu!
  • Gradimo svijet mira!
  • Ne religijskoj netoleranciji!
  • Sloboda govora nije govor mržnje!

Program je zaokružio učenik 3. gimnazije, Dario Eror koji je aktivno sudjelovao u kampanji, svojim esejem „Cyberbullying oko nas“ u kojem, između ostalog navodi:

„S obzirom da moderni čovjek ima dva života, onaj pravi i onaj virtualni, svi njegovi postupci odražavaju se na ta dva polja. ……

… virtualni život modernomu čovjeku otvara mogućnost djelovanja za koje neće tako brzo i djelotvorno dobiti određene sankcije. Budući da se u virtualnom životu često koriste nadimci, možemo reći da se brojna negativna djelovanja zbivaju pod maskama i u rukavicama. Dakako, čovjek putem virtualnog života ne može fizički djelovati, ali itekako može djelovati riječima i postupcima. Često ti postupci izgledaju poput zabave i bezopasnog djelovanja, ali posljedice mogu biti itekako negativne. … „

Program je izveden i za starije razrede Osnovne škole Zrinskih i Frankopana u Otočcu.

clip_image006

Prava, odgovornosti i ugled

ivanka_kranjcevic-oreskovic

Ivanka Kranjčević-Orešković

Komunikacija s učenicima preko Edmoda postala je moja uobičajena praksa. Razmjenjujemo zadatke, pitanja i razmišljanja o nekim temama. Pravi izazov je bila tema ovogodišnjeg SID-a, Online prava i odgovornosti.

Nakon nekoliko uvodnih napomena na satu početkom polugodišta, učenici prvih razreda su trebali napisati po jedno pravo i jednu odgovornost. Izgledalo je to jednostavno, ali ipak nije bilo tako jer se sva moguća prava podrazumijevaju, a što je s odgovornostima? Osim toga, nije smjelo biti ponavljanja unutar grupe. Oni koji nisu na vrijeme odradili zadaću (odgovornost?), trebali su napisati po tri prava i odgovornosti.

Evo nekih razmišljanja:

Lucija: Moje pravo na internetu je objavljivati, posjećivati i pratiti bez straha da će to drugi iskoristiti u druge svrhe. Dakle, imam prvo na privatnost. Moje odgovornosti su da i ja poštujem tuđe objave i ne iskorištavam ih. Moja odgovornost je i prijavljivanje korisnika koji ne poštuju ta pravila. Tolerancija i poštivanje drugih vrijede i u virtualnom svijetu i oni su svačija odgovornost i pravo.

Ivana: Smatram da imam pravo posjetiti stranice koje želim, komunicirati s prijateljima sa sigurnošću, no isto tako i objavljivati stranice da ih nitko ne zloupotrijebi. Moja odgovornost je da internet koristim s dobrom namjerom. Ne smijem kršiti autorska prava niti vrijeđati nekoga preko interneta. Internet nije mjesto za svađe i vrijeđanja. Moram poštovati prava privatnosti ostalih korisnika isto kao što ja želim da oni poštuju moja prava privatnosti.

Ivan: Moje pravo je da s interneta mogu skidati razne programe, igrice, filmove i da mogu objavljivati razne stvari, ali moram poštovati autorska prava i određena pravila koja su za to vezana.

Rafaela: Moja odgovornost je da prilikom aktiviranja svog novog računa, npr. preko Facebooka, nikome ne otkrivam svoju lozinku.

Uslijedila je rasprava u razredu i zaključci do kojih su učenici došli:

Prava

  • Sigurno surfati
  • Preko društvenih mreža besplatno se dopisivati s prijateljima, a preko Skypea tu komunikaciju obogatiti slikom i zvukom
  • Objavljivati, posjećivati i pratiti bez straha da će to drugi iskoristiti u druge svrhe
  • Slušati glazbu, gledati filmove, igrati igrice…
  • Objavljivati sadržaje preko društvenih mreža, blogova, servisa za objavu videozapisa (YouTube)…
  • Razne izvore informacija koristiti za učenje
  • Koristiti internet bez straha da će se servirati nešto negativno

Odgovornosti

  • Zaštititi svoju privatnost pri otvaranju profila, komunikaciji ili igranju online igrica
  • Svakom obliku nasilja reći NE!
  • Ne koristiti internet za vrijeđanje drugih osoba, a odnedavno je to čak kažnjivo i zakonom
  • Poštovati autorska prava
  • U virtualnom svijetu odnositi se solidarno prema drugima i ne zanemarivati manire ponašanja jer smo, za razliku od stvarnosti, skriveni iza ekrana računala
  • Odnositi se prema drugima kako bismo željeli da se i oni odnose prema nama
  • Poštovati tuđu privatnost: ne dijeliti nečije osobne podatke i slike drugima, ne hackirati tuđe korisničke račune i ne predstavljati se lažno
  • Prijaviti svaku uočenu zlouporabu, vrijeđanje, nasilje…

Budi odgovoran/na za svoj online život

  • Oprez pri upoznavanju online prijatelja uživo.
  • Budi izbirljiv pri dodavanju prijatelja!
  • Objavi ono čime se ponosiš, svoje uspjehe…
  • Koristi jake lozinke!
  • Ne otkrij svoju lozinku ili PIN bilo kome! Čak ni najboljem prijatelju!
  • Klik na nepoznatu poveznicu može dovesti do problema! Razmisli… zatim klikni!
  • Stani uz prijatelja ako ga zlostavljaju!
  • Ne objavljuj bilo čije podatke, fotografije… bez dozvole!

Sačuvani plakati iz prethodnih godina podsjetili su i na temu virtimageualnog ugleda, kakav želimo imati i kakav se stvara zahvaljujući nama samima i drugima – svim onim znanim i neznanim prijateljima.

Teme kojima smo se bavili su pretočene u plakate i izvješene u školskom holu, a uskoro će završiti u informatičkom kabinetu kao svakodnevni podsjetnik na povezivanje uz uvažavanje.

U tijeku je izrada wikija Popularne web aplikacije u sklopu nastavne cjeline Internet pri čemu će naglasak biti na autorskom pravu, navođenju izvora, objavljivanju uz odgovornost…

Dan sigurnijeg interneta može i trebao bi biti svaki dan.

Dan sigurnog interneta u srednjoj školi u Otočcu

ivanka_kranjcevic-oreskovic

Ivanka Kranjčević-Orešković

Svake godine neki novi klinci! Koje li novosti, reći ćete. Ali ti klinci dolaze s novim navikama, nekim drugačijim ponašanjem i sve više imaju sve karakteristike Homo zappiensa. Pokušavam se nositi s njihovim načinom funkcioniranja pa ih, na raznim aktivnostima, okupljam na sigurnoj društvenoj mreži Edmodo.

Jedna od početnih aktivnosti predstavljanje je online života. Svakodnevno provode više sati na računalu i većina je cijelo vrijeme na internetu, najčešće na Facebooku. Koliko se odgovorno pritom ponašaju? Dio aktivnosti vezan za DSI bila su i pravila sigurnog ponašanja na internetu koje su učenici pisali i komentirali na Edmodu. Pravila se nisu smjela ponavljati pa je tako nastala lijepa zbirka. Evo ih nekoliko:

  • Ne smijemo objavljivati sadržaje, podatke ili fotografije drugih osoba bez njihovog dopuštenja na nekim mrežnim stranicama ili na društvenim mrežama.
  • Ne smijemo se nalaziti s osobama koje upoznamo preko društvenih mreža, jer koliko se god oni činili dragi, nikako ne smijemo nasjesti na tu ”dobrotu” i otići se naći s njima jer nikad se ne zna kakve su namjere toj osobi i što nam namjerava učiniti.
  • Ne smijemo nikada davati podatke o našim ukućanima, gdje se oni nalaze, što rade ili slično.
  • Internet ne omogućuje tajnost. Nemojte na internetu raditi ono što ne biste ni u stvarnom svijetu.
  • Podijelite slike samo s ljudima koje poznajete i kojima vjerujete.

Svakodnevno, višesatno korištenje interneta ponukalo me na to da s učenicima prvih i drugih razreda, tijekom veljače, provedem Upitnik o korištenju računala i interneta. Upitnikom je bilo obuhvaćeno 156 učenika, 81 iz prvog i 75 iz drugog razreda. Rezultati me nisu previše iznenadili. Izdvajam nekoliko odgovora:

Upravo ovi rezultati bili su nešto što sam htjela podijeliti s roditeljima dvaju prvih razreda na predavanju o sigurnosti djece. Ne samo podijeliti rezultate, nego i vidjeti koliko znaju o navikama svoje djece vezano za korištenje računala i interneta, a i u skladu sa sloganom akcije „Povežimo generacije“. Izdvojila sam nekoliko pitanja iz upitnika i ponudila na početku sastanka roditeljima na ispunjavanje. Razrednice i psihologinja koje su bile na sastanku, sredile su Upitnike i rezultate unijele u, unaprijed pripremljenu, prezentaciju.

Uslijedilo je predavanje, koje su roditelji vrlo pozorno slušali, i rezultati oba upitnika. Po reakcijama se dalo zaključiti da su malo zatečeni, iznenađeni ili… „Ma znamo mi to, ali…“, „Teško je njih kontrolirati kad znaju više od nas“, ili duhovito „Ovdje netko laže!“ neki su od komentara po završetku mog izlaganja.

Koliko se razlikuju odgovori djece i roditelja?

Zaključak? Neki novi klinci nameću nam nova pravila ponašanja. Odgovorni smo za njihovu sigurnost pa se tako trebamo i postaviti. Roditelje treba potaknuti da ih prate u bespućima interneta i razbiti zabludu da djeca znaju više od njih. Da, djeca znaju više o novim tehnologijama, ali im nedostaje životno iskustvo koje imaju odrasli.

Priča, skeč i savjeti mudrica

ivanka_kranjcevic-oreskovic

Ivanka Kranjčević-Orešković

Ove godine odlučila sam u akciju Sigurniji internet za djecu uključiti što više učenika iz cijele škole. Stariji učenici već su dovoljno upoznati s raznim zamkama na mreži o čemu često slušaju pa su, nakon dobivenih informacija o akciji, trebali izraditi panoe na temu „To je više od igre, to je tvoj život“. Panoi su 8. veljače ujutro osvanuli u školskom holu gdje će ostati cijeli mjesec.

Većina izrađenih panoa za temu je imala Facebook, što najbolje govori o tome čime su učenici najviše zaokupljeni na mreži i gdje se pojavljuju problemi sigurnosti.

pano1OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA


U prvi razred gimnazije došla sam s nekoliko pripremljenih priloga koje smo pogledali i komentirali. Izdvajam dva zanimljivija.

  1. Ispričala sam priču o Simoni preuzetu s portala http://www.safe.si. Simonu su razredni kolege počeli zlostavljati na popularnom forumu. Odlučila je da ne će reći nastavnici, a roditelje to ionako ne zanima.
    Jedna učenica se odmah nadovezala i rekla: „Dobro je postupila, ionako će to jednog dana prestati“. Druga je odmah uskočila: „Ma, što ne treba reći, ja bih pokrenula sve oko sebe kad bi mi se to dogodilo“. To je, naravno, pokrenulo cijelu raspravu iz koje smo izvukli zaključak da nasilje ne treba trpjeti, već se treba obratiti starijima.
    Priča o Simoni može se naći na sljedećoj stranici.
  2. Započela sam priču o objavljivanju fotografija na Facebooku i upitala tko može gledati njihove fotografije. „Prijatelji“, odgovorili su. „A koliko imate prijatelja?“ Počeli su pljuštati odgovori: „300, 500, 600… 1200!“ „1200?“ upitala sam. „A znaš li tko su svi ti tvoji prijatelji?“ „Neke znam, većinu ne.“
    Sljedećih dana uslijedila je revizija prijatelja i šok: „Pa tko su svi ti ljudi koji gledaju što ja radim i koji gledaju moje slike?”. Kad je prije tri godine učenica otvorila profil, bilo je „fora“ imati što više prijatelja, bez razmišljanja tko se sve tu krije i kakve su mu namjere.

Zaključila sam da su im ovakvi razgovori i razne situacije s kojima se susreću na mreži – interesantni, da žele o tome raspravljati i da su dosta spontani u razgovoru. Za domaću zadaću trebali su pronaći razne materijale o rizičnom/sigurnom ponašanju, savjete, novinske natpise ili opisati neka svoja dobra/loša iskustva, iznijeti svoje preporuke sigurnosti i poslati mi materijale e-poštom.

Bila sam vrlo zadovoljna pronađenim materijalima te se rodila ideja da sve to pokažemo svim učenicima u školi, da na naš sat sigurnijeg interneta pozovemo roditelje i nastavnike. Najavili smo događaj i na lokalnom radiju koji nas je pratio tijekom akcije.

Pregledali smo prikupljeni materijal, izdvojili zanimljivije dijelove, posložili savjete, videoisječke i osmislili scenarij. Učenici su spontano osmislili i skeč o tome kako bi u stvarnom životu izgledalo da se prijateljstva sklapaju poput onih na Facebooku i u tome su istinski uživali! Bila sam oduševljena njihovim sudjelovanjem u stvaranju zamišljenog.

Program je bio koncipiran tako da se pokaže videoisječak ili pročita neka nepoželjna situacija, nakon čega su dvije „mudrice“ savjetovale kako bi se trebalo ponašati u takvim situacijama. Našlo se tu i osobno iskustvo spomenute djevojke s velikim brojem prijatelja i još jedne kojoj su provalili na Facebook, iako je „lozinku sačuvala samo za sebe“.

Obuhvaćena su područja:

  • Cyberbulling
  • Pazi s kim razgovaraš
  • Tajnost podataka
  • Objava fotografija i osobnih podataka
  • Krađa identiteta
  • Prijatelji na Facebooku
  • Phishing

Izdvajam dio vezan za cyberbulling:

  • Učenici navode novinske naslove o cyberbullingu

„Mudrice“ čitaju savjete:

  • Ovo su samo neki od velikog broja primjera cyberbullinga, novog oblika vršnjačkog zlostavljanja koje se nezaustavljivo širi razvojem novih tehnologija.
  • Djeca i mladi koji imaju iskustvo ugnjetavanja, maltretiranja, izrugivanja, prijetnji ili drugih oblika nasilja od svojih vršnjaka preko mobitela ili interneta, osjećaju se potištenima, usamljenima i neshvaćenima.
  • Neki takva ponašanja ne prepoznaju kao oblik ružnog nasilničkog ponašanja drugih, nego kao kritiku koju nisu zaslužili ili se pak boje da odrasli u njihovoj okolini neće takvo ponašanje smatrati zlostavljanjem.
  • Na taj način aktivnosti, koje su prije bile ugodne i zabavne, postaju izvor tjeskobe i straha.
  • Ne sudjelujte u tome! Sutra se isto može dogoditi i vama!
  • Ako ste žrtva takvog nasilja, nemojte šutjeti o tome. Ne možete promijeniti nasilnika, ali recite roditelju, nastavniku ili nekoj odrasloj osobi u koju imate povjerenja. Oni će znati što učiniti. Nastavite govoriti dok netko nešto ne poduzme.
  • Niste vi krivi što vas vrijeđaju, zlostavljaju, omalovažavaju!

Prikazuje se videoisječak Prekini lanac.

Budući su bili pozvani i roditelji, učenici su pronašli i 11 savjeta za njih na ovoj adresi.

Na kraju je jedna učenica pročitala svoj esej pod nazivom Internet – obveza ili način života?. Posljednji odlomak je bio prekrasan zaključak naše priče:

„Kako zauzeti ispravan stav ako su argumenti podijeljeni? Hm, potrebno nam je subjektivno mišljenje, a za njega životno iskustvo. Zato ne tražite od naše generacije da ne griješi. Vodite nas glavnim savjetima, upozoravajte na najveće nevolje, a one sitne prepustite da sami otkrijemo. Mudrost traži iskustvo, iskustvo se stvara na sitnim pogreškama.“

izvedba

Iako sam bila puna entuzijazma kad smo započeli akciju, prije samog programa postala sam skeptična jer se jedan takav obrazovni sadržaj prvi put održavao javno, pred svim učenicima. Međutim, mojem strahu nije bilo mjesta, program je izuzetno dobro prihvaćen. Rijetko bi koji „frajerčić“ promrsio: „Mo´š mislit kako će roditelji gledati što ja radim!“ ili „Baš ću roditeljima dati lozinku!“.

Bila sam presretna kad mi je jedan roditelj po završetku programa prišao i rekao: „Ovo ste prekrasno složili“ i kad su roditelji u manjim grupama ostali komentirati pojedine dijelove prikazanog. Drugi, vrlo važan cilj ove akcije je i obrazovanje roditelja. Predavanje za roditelje održat ću na Vijeću roditelja i roditeljskim sastancima učenika prvih razreda.

U razgovoru s nekim učenicima nakon predavanja saznala sam kako je bilo zanimljivo i da su s nestrpljenjem očekivali što će biti sljedeće.

Zaključak

Akcija u školi je uspjela jer su se učenici obraćali učenicima, govorili im o svojim iskustvima i to se prihvatilo drugačije, nego kada to kažu nastavnici ili roditelji.

Učenike možda ponekad podcjenjujemo – treba ih pustiti da sami istražuju, predlažu, uvažavati ih i voditi u realizaciji njihovih zamisli.

Učenici koji su sve osmislili uistinu su uživali i bili svjesni da rade nešto važno za sve. Posebno su bili ponosni kad se članak o našem obrazovnom satu našao u Novom listu s njihovom fotografijom i kad je sljedećeg dana na lokalnom radiju objavljen cjelovit prilog o akciji općenito, s posebnim naglaskom na ono što smo mi napravili.