Početno čitanje i pisanje u 1. razredu

osnovne škole i digitalni alati

Vesna Kovačić

U Kurikulumu nastavnoga predmeta Hrvatski jezik jasno je navedena svrha učenja hrvatskog jezika: „Svrha je učenja i poučavanja nastavnog predmeta Hrvatski jezik osposobljavanje učenika za jasno, točno i prikladno sporazumijevanje hrvatskim standardnim jezikom, usvajanje znanja o jeziku kao sustavu, slobodno izražavanje misli, osjećaja i stavova te spoznavanje vlastitoga, narodnog i nacionalnog jezično-kulturnog identiteta. Učenicima se omogućuje primanje, razumijevanje, vrednovanje i stvaranje različitih govornih i pisanih tekstova primjenom komunikacijskih strategija. Učeniku je jezik najčešće sredstvo samospoznaje i spoznaje svijeta koji ga okružuje, a vještine slušanja, govorenja, čitanja, pisanja i njihova međudjelovanja pridonose njegovoj osobnoj dobrobiti i omogućuju mu djelovanje u osobnim, društvenim, kulturnim i poslovnim prigodama.“

Ključne riječi: kurikulum, aplikacija ICT-AAC Glaskalica, čitanje, riječi, slova, Kokolingo, igre, Wordwall.

Da bi se dijete moglo sporazumijevati hrvatskim standardnim jezikom treba savladati jezične vještine slušanja, govorenja čitanja i pisanja. Slušanje i govorenje dijete uči spontano dok čitanje i pisanje treba vježbati da bi se razvilo. Ovdje ću ukratko opisati tijek učenja čitanja i pisanja u prvom razredu i nabrojati digitalne alate koji nam mogu u tome pomoći.

Prije polaska u prvi razred dijete bi trebalo imati usvojene određene predvještine kao što su uredan jezično-govorni razvoj, razvijena fonološka svjesnost, razvijena fina motorika, uredna koordinacija oko-ruka i razvijena orijentacija na papiru. Međutim tome nije tako . Sve više djece koji su upisani u prvi razred ne mogu izgovarati pravilno određene glasove, a fina motorika iz generacije u generaciju je sve lošija. Logopeda je nažalost premalo, tako da su učitelji prepušteni sami sebi.

Aplikacija ICT-AAC Glaskalica pomaže pri savladavanju fonološke svjesnosti koja predstavlja jednu od osnovnih predvještina čitanja. U tom smislu uključuje prepoznavanje prvog, zadnjeg ili svih glasova riječi. Nedavno je u ponudi Kokolingo (https://www.kokolingo.hr/) prva digitalna logopedska vježbenica. Obje aplikacije se naplaćuju ,ali uvelike mogu pomoći u artikulaciji glasova osobito ako je djetetu nedostupan logoped. Još uvijek, skoro dva desetljeća, popularna je aplikacija Učim slova i brojke s Hlapićem.

Tijek rada na satu obrade velikog i malog tiskanog slova

Na početku sata, u motivacijskom dijelu, najčešće se koristim malim pričama koje su prepune riječima koje započinju glasom koji taj dan obrađujemo. Priča može biti i u obliku stripa što je djeci još zanimljivije, a nama daje uvid u njihov govorni razvoj. Ovdje saznajemo je li dijete u mogućnosti prepoznati glasove u sredini, na početku ili na kraju riječi. Tu nam pomaže već spomenuta aplikacija Glaskalica.

Slijedi pisanje slova, tj. dio u kojem dijete uspostavlja vezu između slova i glasa. U tome nam može poslužiti alat Wordwall  (online alat za izradu interaktivnih igara u kojima je cilj doći do rješenja kroz razne zadatke u obliku popularnih igara.
https://wordwall.net/hr/resource/42529626

Povezivanje glasova u slogove i riječ

Slijedi dio u kojoj dijete uspostavlja vezu između slova i glasa. To je najteža i najvažnija faza u početnom čitanju i pisanju. Osim na prva, dijete obraća pozornost i na ostala slova u riječi te ih prevodi u njihovu glasovnu zamjenu.
https://wordwall.net/hr/resource/42529926

Čitanje riječi i rečenica

Ukoliko je dijete u mogućnosti napraviti glasovnu analizu i sintezu riječi, grafeme zamjenjuje s fonemima, čitanje postaje lakše i vještije. Naravno za to su nam potrebne mnogobrojne i raznovrsne vježbe. One moraju biti zanimljive i djetetu privlačne, a to nam upravo nude digitalni sadržaji.
https://wordwall.net/hr/resource/40131540

Zaključak

Na početku svog rada nisam bila zagovornik digitalnih alata u nastavi prvog razreda osnovne škole. Smatrala sam da im oni previše odvlače pažnju od stvarnog života, oduzimaju vrijeme koje bi djeca potrošila igrajući se u prirodi s vršnjacima. Bila sam mišljenja daje za slabu grafomotoriku upravo kriva digitalizacija. Sve to može biti točno ako roditelji ne postave jasnu granici. On je taj koji treba odrediti koje će digitalne alate dijete koristiti i koliko dugo. Na nama učiteljima je zadatak da im ponudimo upravo takve sadržaje koji će kod djeteta razvijati kognitivni razvoj, a ne ga udaljavati od stvarnog života. Učitelji informatike i razredni učitelji trebaju biti u partnerskom odnosu s roditeljima. Jedino tako će dijete dobiti sve kompetencije potrebne za život među kojima se nalazi i informatička pismenost.

Literatura

1. Kurikulum za nastavni predmet hrvatski jezik(Ministarstvo znanosti i obrazovanja ,Narodne novine, 2019. )

Motivacijski poticaji za čitanje

Nuška Košak

Sažetak

»Kada učenik razumije i vidi smisao učenja, kada je svjestan značenja i značaja sadržaja koje uči, njegova je motivacija za učenje veća. Učitelj također može pridonijeti motivaciji učenika za učenje odabirom aktivnosti, koje omogućuju takve interakcije« (Klančar, Cotič, Žakelj 2019).

Kao učiteljica volim na poslu pratiti ponašanje djece i promatrati njihovu posvećenost percepciji predmeta. Jako mi je drago kada učenici nešto rade sa zanimanjem, motivacijom i dobrom voljom. Prije izvođenja raznih aktivnosti u glavi mi se nameću mnoga pitanja, npr. kako učenike upoznati s pojedinim predmetom, kako ih potaknuti na razmišljanje. Tako je i s čitanjem, kako učenicima naglasiti njegovu važnost i podići ga na višu razinu? Mnogo mogućnosti za podizanje razine čitanja učenika vidim u učiteljevu pozitivnom pristupu lektiri i u njegovim motivacijskim poticajima učenika na čitanje.

Ključne riječi: čitanje, poticanje, motivacijsko sredstvo.

Uvod

Najveći je uspjeh za mene to što se nastava odvija u ugodnom okruženju, u kojem učenici izražavaju želju za učenjem. Ako to nije slučaj, prvo počinjem od sebe i pitam se što je pošlo po zlu u procesu učenja, kako se učenje nije odvijalo u punom zamahu. Kritička procjena odabranih metoda i učinkovitost učenika glavni su pokazatelji uspješnosti procesa učenja. Vjerujem da je motivacijski usmjerena nastava pokretač uspješnog učenja. Želim osigurati da će poticanje učenika na čitanje potrajati cijeli njihov život. Dobar i strastven čitatelj ne postaje se preko noći, u tome glavnu ulogu već u predškolskom razdoblju imaju roditelji, a u školi učitelj svojim primjerom. Želim da djeca razviju interes za čitanje i da posegnu za knjigama bez prisile te tako obogate svoj život. Ali jednostavno ne vole svi čitati i ne vide u tome nikakvo posebno značenje. Stoga sam se u svojoj ustaljenoj pedagoškoj praksi počela pitati kako ću se pobrinuti za to da učenici postanu motivirani čitatelji. Kako postići da zavole čitanje i doživljavaju ga ne samo kao školski posao, već i kao zadovoljstvo i način traženja informacija za širenje vidika. Svjesna sam, međutim, da je pomak moguć i s pojedinim učenikom, ali bi bio veći uspjeh kad bi se to dogodilo s više učenika.

Središnji dio

Stručnjaci primjećuju da je zanimanje za čitanjem u ranom djetinjstvu važno za kasnija čitalačka postignuća (Bus, Ijzendoorn i Pellegrini 1995). Djeca koja su već u predškolskom razdoblju bila zainteresiranija za čitanje također kasnije počinju češće čitati i baviti se povezanim aktivnostima te postaju bolji čitatelji od onih manje zainteresiranih. Stoga mi se čini da je uloga učitelja u promicanju čitanja vrlo velika u prvim razredima osnovne škole.

1. Čitanje košnica s pčelama

Tako sam u 1. tromjesečju izradila košnicu u koju sam stavila pčele napravljene od Kinder jaja. Kao poticaj za svako čitanje dopustila sam učeniku da odabere jednu pčelu. U pčeli se skrivala izreka ili poslovica koju sam srezala na nekoliko riječi. Za domaću zadaću učenik je pravilno sastavio riječi i dopunio poslovicu. Njegov zadatak bio je raspitati se o značenju izreke ili sutradan o njoj pitati učitelja u školi. Učenici su voljeli čitati i zbog sakupljanja pčela, tog motivacijskog faktora.

Slika1 i 2: Čitanje košnica s pčelama

2. Narukvica za čitanje

Kao još jedan motivacijski alat nazvala sam narukvicu za čitanje. Učenici su na dodatnoj lektiri ili redovnoj lektiri dobili perlicu sa slovom koju su nanizali na narukvicu. Prilikom svakog čitanja dobili su jednu perlicu i tako su sastavili svoje ime i prezime ili odabranu rečenicu (npr. volim čitati). Voljeli su stajati u redu da im napunim narukvicu i voljeli su znati da ih se sluša. Istodobno sam promatrala njihov odgovor na to, hoće li u kut za čitanje doći bez prisile i hoće li svaki put birati čitanje. Neki u početku također nisu imali samoinicijativni odgovor, ali kada su primijetili da su drugi motiviraniji od njih odlučili su i sami pristupiti čitanju.

Slika 3 i 4. Narukvica za čitanje

3. Samoinicijativno čitanje

Sljedeća metoda koja je privukla učenike na čitanje bila je samoinicijativno čitanje u čitaonici ispod svjetla. Dogovorili smo s učenicima da od velike kartonske kutije napravimo čitaonicu. Jedan učenik donio je kutiju koju smo preuredili u šarenu kućicu. Učenici su krenuli u svoj svijet čitanja po svojoj volji. Poseban je osjećaj bio otići u čitaonicu jer se čitanje odvijalo u posebnoj prostoriji, što je nedvojbeno izgradilo bolji odnos prema čitanju. Šator je također prikladna zamjena za čitaonicu.

Slika 5 i 6. Čitanje u čitaonici/šatoru ispod svjetla i s pokazateljem čitanja

4. Pričanje priča u jutarnjem krugu

Pričanje priča uz slike u jutarnjem krugu uhodana je praksa u našem razredu. Učenici se ohrabruju i predstavljaju pročitanu knjigu ispred svojih kolega iz razreda te tako savladavaju strah od govora u 1. razredu, ali i u vrtiću. S obzirom na to da učitelj također treba biti uzor učenicima za čitanje i pridavati veliku vrijednost čitanju, i ja se ohrabrujem i učenicima predstavljam svoju pročitanu knjigu. Velika je zainteresiranost djece za slušanje o tome jer se štivo učitelja po težini može razlikovati od djetetova.

5. Omotnica za „čitanje“

Veliki izazov u nastavi predstavljaju i učenici kojima treba dodatni poticaj, odnosno kojima je čitanje velika prepreka u procesu. Djeci koja teže čitaju davala sam omotnicu s imenom (npr. čitatelj Jan, Žan čita…) i nekoliko kraćih ili dužih riječi za čitanje za domaću zadaću. Već im je zadatak u maštovito obojenoj omotnici bio zanimljiviji od čitanja u radnoj bilježnici. Prilagođeni zadatak pokazao se izvrsnim jer se učenik osjećao kao „pravi čitatelj“, jednak svojim vršnjacima u razredu.

Slika 7. Omotnica

6. Čitanje učitelja naglas i romski učenici u knjižnici

Također primjenjujem čitanje naglas jer je i to način da budemo motiviraniji za čitanje. Posjet knjižnici, gdje su sami odabrali knjigu, bio je vrlo koristan za romske učenike. Knjigu su već vidjeli u knjižnici, prolistali je i pričanje priče išlo je brže uz slike nego u razredu.

7. Tablica s pečatima

U predškolskom razdoblju upotrebljavali smo tablicu za skupljanje pečata za posjet kinu ili zoološkom vrtu nakon sakupljenog određenog broja pečata. Dijete je dobilo simboličnu nagradu, čitalački interes bio je izvanredan i čitanje je bilo zadovoljstvo. To je još potrebnije u razvoju mladog čitatelja.

Slika 8. Tablica (Jakob čita, Manca čita)

Zaključak

Svaki učitelj može pronaći mnogo motivacijskih poticaja za čitanje. Međutim, dosljedna upotreba ovih metoda vrlo je važna. Često nam ponestane vremena u procesu učenja zbog opsežnosti sadržaja učenja, stoga možemo i napustiti motivacijske poticaje. Ja sam za odabir određene metode učenja koja će se primjenjivati kao rutina tijekom cijele školske godine. Također nisam uvijek uspijevala redovito upotrebljavati različite strategije i zato aktivnost nije tako zaživjela. Uz njihovu redovitu provedbu rezultat čitanja bio bi nesumnjivo još bolji. U svojem radu želim učenicima pokazati da čitanje nije dosadno već da predstavlja užitak, a može im pomoći i da lakše zaspu te da razvijaju pozitivan stav prema čitanju. Uvjerena sam da će i čitalačka postignuća biti bolja zahvaljujući uključivanju učitelja u djetetov odnos prema čitanju. Bez odgovarajućeg poticaja, dijete će teže pronaći smisao i značenje čitanja ako mu se ne pomaže u tom dugotrajnom procesu. Nikada ne bi trebalo biti kasno za poticanje djeteta na čitanje jer mnogi od nas uz pomoć ulaze u svijet čitanja.

Literatura

1. Bus, A. G., van IJzendoorn, M. H. i Pellegrini, A. D. (1995.). Zajedničko čitanje donosi uspjeh u učenju čitanja: meta-analiza međugeneracijskog prijenosa pismenosti. Pregled obrazovnih istraživanja, 65 (1), 1–21.
2. Klančar A., ​​Cotič M. i Žakelj A. (2019): Učenje i poučavanje geometrije primjenom informacijsko-komunikacijske tehnologije u osnovnoj školi. Založba Univerze na Primorskem, Koper.

Pogled prije odmora

Broj 144, lipanj 2022.
ISSN 1848-2171

Ove nastavne godine imali smo mnogo zanimljiv članaka – od predstavljanje različitih digitalnih alata, međunarodnih i školskih projekata do inspirativnih primjera dobre prakse. Iskoristimo ovo duggoooo toplo ljeto i napunimo baterije za nove članke i radove.

Čitamo se ponovo u devetom mjesecu!

Čitanje je jedna od najvažnijih vještina u životu, a za njezino usvajanje potrebno je puno vježbe. U tu svrhu Adrijana Skok pokrenula je Projekt čitanja u svojoj školi. Više…

U članku Alenke Drobnič je predstavljen oblik terenskog rada u blizini škole za učenike prvih razreda produženog boravka. Učenici se u prirodi uvježbavaju u promatranju, usporedbi, logičkom zaključivanju te razvijaju sposobnost samostalnog izražavanja i sposobnost rada u skupini. Više…

Aleš Vunjak predstavio je način na koji učenicima možemo pokazati pozitivne i negativne osobine izuma parnog stroja te način na koji je ovaj izum utjecao na iskorištavanje fosilnih goriva i kako je na to reagirala atmosfera. Više…

Kurikulum matematike je vrlo opsežan, ali se dio gradiva može obraditi u okviru dana aktivnosti. Zbog toga Alenka Maksimović obrađuje poligone u sklopu tehničkog dana. Više…

Aleš Marđetko prikazuje uporabu elementa formativnog praćenja – provjera predznanja i elementa strategije učenja čitanja – matrica uspoređivanja na satovima povijesti. Više…

U svom radu učitelji se susreću i s hiperaktivnim učenicima koje treba tretirati individualno, s velikom dozom strpljenja, ustrajnosti i dosljednosti. Anka Zupančič je opisala rad s djetetovom s posebnim potrebama odnosno hiperaktivnim djetetom. Više…

Zbog stalnog napretka digitalnih tehnologija i metoda njihovog korištenja ukazuje se potreba za kontinuiranom edukacijom korištenja IKT. Irena Bando ispričala nam je kako se njena škola uključila u projekt u kojem se problem nedostatka kompetencija rješava odlaskom na stručne seminare u inozemstvo s ciljem pronalaženjem kreativnih metoda korištenja IKT. Više…

Ivana Miletić se uključila u projekt koji je nastao iz ideje da se promiče svijest o važnosti razvoja medijske pismenosti kod učenika pripremajući ih za neizbježne situacije kroz koje svakodnevno prolaze bivajući u doticaju s različitim medijima.  Više…

U članku je predstavljen interdisciplinarni pristup nastavi fizike i matematike. Učenici su povezivali nastavne sadržaje i proveli mjerenje Eratostenovog eksperimenta kojim je izmjeren opseg Zemlje po meridijanu uz vodstvo učiteljica Marine Trstenjak Petran i Lane Kovačić Švenda. Više…

Jedan od načina rješavanja konflikata među učenicima je vršnjačka medijacija koju Natalija Krstič Rant već dugi niz godina provodi u svom radu. Budući da mnogi učenici žele naučiti mirno rješavati sporove, medijacija predstavlja jednu od mogućih metoda. Više…

Igra je ugodna aktivnost djece, koja jača i nagrađuje samu sebe. Neža Zakrajšek koristi lego kockice koje su vrlo koristan i poučan didaktički alat gdje učenici razvijaju mnoge vještine. Više…

Disgrafija je specifičan poremećaj u učenju pisanja. Učenik ima smanjenu sposobnost usvajanja tehnike spretnog pisanja. Sandra Pentek nas je upoznala sa strategijama i metodama koje su primjerene u radu sa učenicima s disgrafijom, a koje i sama koristi u radu s učenicima sa sličnim poteškoćama. Više…

Djeci je potrebno dati razne osjetilne dojmove i aktivna iskustva u prirodi. Sonja Gregurić u svom poučavanju koristi šumsku pedagogiju, a njen cilj je povezati čovjeka s prirodom, a šumu želi doživjeti svim svojim osjetilima. Više…

Budući da smo svi bili itekako svjesni koliko je zdravlje dragocjeno, posebno ove godine, naše su misli još intenzivnije usmjerene na brigu o našem zdravlju. Tea Zagorc je s učenicima na daljinu razgovarala o tome što možemo učiniti za svoje zdravlje i kako su kretanje, pravilna prehrana i, prije svega, pozitivan način razmišljanja važni za zdravlje. Više…

Budnost odnosno usredotočena svjesnost predstavlja jedan od suvremenih pristupa podučavanja i omogućuje nam da se umirimo, dišemo, postanemo usredotočeni i obratimo pozornost na sadašnji trenutak. Urška Wiegele tijekom višegodišnjeg podučavanja prikupila je vježbe za trening (uvježbavanje) usredotočene svjesnosti u prirodi, koje sada stalno koristi u nastavi. Više…

Učitelj se u svom radu susreće s različitim učenicima. Pred djecu treba postavljati izazove koje mogu savladati, pa je Urška Zajc u svom razredu provela projekt „Učitelj na jedan dan”.  Više…

Valentina Milohanić uz pomoć digitalnog obrazovnog sadržaja učenicima je predstavila međupredmetnu teme Održivi razvoj. Sadržaj se sastojao od animiranog filma, videozapisa na engleskom jezikom te digitalnih plakata. Više…

Čarobni svijet slova, riječi

Nataša Čupeljić

Sažetak

Učenici različitih sposobnosti i interesa dolaze u školsko okruženje. Učitelj uzima u obzir ove vještine i interese kada planira kako čitati i pisati. Razvoj pismenosti kod svakog se učenika razvija različito, pa je osim sustavne pismenosti važna i besplatna. Poticajno životno okruženje učenika igra tu važnu ulogu. Odrasli pomažu djetetu da prepozna vezu između slova i glasa. Dijete traži zapise slova, precrtava ih. U školi je njegov napor posvećen ljepoti pisanja i oponašanju učiteljevih slova. Učenje o slovima može se obaviti monografskim postupkom (slovo po slovo), složenim postupkom (cijela abeceda-slog) i kombinacijom oba postupka. U školi je kombinacija oba postupka prikladna zbog različitog individualnog predznanja učenika. Grafičke i motoričke vježbe, koje predstavljaju opuštanje i istovremeno vježbu za bolje pisanje, doprinose pravilnom i estetskom pisanju. Kako se dijete razvija, njegov se rukopis razvija, mijenja i individualizira.

Ključne riječi: čitanje, slova, pisanje, pismenost.

Uvod

Dijete samo rano otkriva da olovka i druge olovke ostavljaju tragove. Shvaća da je on zadužen za olovku i da je ovo novi oblik komunikacije. To je prije kaligrafske faze pisanja, koja uključuje precrtavanje slova, prije samog učenja pisanja. Dijete u tome pronalazi zadovoljstvo. Odrasli potiču djecu na to. Sustavnim učenjem slova i pisanja pojavljuje se kaligrafska faza. Pri pisanju simbola dijete pokušava oponašati učiteljev zapis grafičkih simbola. Djeca trebaju određene vještine i sposobnosti kako bi mogla postavljati grafičke znakove u prostor, pravilno ih usmjeravati i dizajnirati. Priprema djece za život i školu, osim vještina čitanja i računanja, uključuje i razvoj fine motorike prstiju. Razvoj je izuzetno važan i zahtijeva koordinirano funkcioniranje središnjeg živčanog sustava i mišićnog sustava. Stoga djeci moraju ponuditi dovoljno prilika i situacija za razvoj grube i fine motorike. Fina motorika je temelj koordinacije i započinje prijenosom predmeta iz ruke u ruku. Djeca koja imaju dobro razvijenu grubu i finu motoriku imaju manje problema na polju pismenosti i lakše ulaze u svijet pisanja riječi.

Središnji dio

Razvoj pisanja započinje u ranoj predškolskoj dobi. Prolazi kroz faze škrabanja, crtanja crta u određenom smjeru (vodoravno, okomito, kružno, s lijeva na desno i obrnuto) do spontanog pisanja velikih slova. Slova su nesavršeni oblici (Golli, 1991). U predškolskog djeteta četiri razine (grebanje, oblici, skice, crtanje) ukazuju na razvoj sposobnosti crtanja. Grebanje je prva faza koja karakterizira dvogodišnjake i ima smisla. Dvadeset osnovnih točaka (okomite, cik-cak linije) i sedamnaest postavljanja uzoraka točaka na papir mogu se otkriti na dječjim crtežima (Pečjak, 2009).

Dijete se raduje njegovoj motoričkoj sposobnosti. Kad otkrije da mu kapci ostavljaju tragove, zanimaju ga oblici (Zrimšek, 2003). Faza oblika je druga faza koja se javlja u dobi od tri godine. Dijete u tom razdoblju crta likove i neobične oblike. U trećoj fazi, fazi skice, dijete sastavlja složeniji apstraktni obrazac. Četvrta faza predškolske djece je faza crtanja. Većina djece to dosegne u dobi od 4 do 5 godina, a neka i ranije. Pisanje se razvija u pet razvojnih faza. Razine se temelje na onome što dijete govori ili radi dok piše. U prvoj fazi dijete polako razlikuje crtanje od pisanja. U drugoj fazi dijete počinje shvaćati da postoji mnogo oblika pisanja za pisanje različitih predmeta. Počinje se služiti likovima pisanog jezika i “čita” ih kao priče. Treća je faza pretpostavke glasa. Dijete postupno uči da svaki glas ima svoje slovo. U četvrtoj fazi dijete usklađuje glas s abecednim znanjem. Uz pomoć odrasle osobe na petoj razini gradi znanje o odnosu slova i glasa. Počinje se otkrivati ​​sustav ispravnog pisanja i razumijevanja. Pomoći odrasloj osobi presudno je jer djetetu omogućuje susret s tiskanim materijalom. Kroz to on uči određene zakone pisanja; slijeva udesno, od vrha do dna. Pisanjem dijete testira i razvija se te uči vještinu pisanja (Pečjak, 2009).

Na početku razvoja pisanog jezika prisutni su mnogi principi pisanja. Načelo ponavljanja djece koristi u ponavljanju osnovnih oblika i u crtanju osoba i simbola. Te simbole koristi prilikom pisanja i s njima može napisati dugu poruku ili priču. Počinje pisati gore lijevo, a kreće se slijeva udesno. U principu fleksibilnosti, dijete pokazuje koristeći slične likove jer želi stvoriti nove uzorke. Kada dijete koristi poznate likove u pisanju kako bi stvorilo nove riječi i duže priče, prisutan je generativni princip. Načelo inventara prisutno je u evidenciji djeteta kada dijete bez pomoći napiše ono što zna. Dijete tijekom pisanja zamjenjuje slova za riječi u principu kontrasta. Načelo skraćivanja javlja se kod petogodišnjaka kada se riječi namjerno skraćuju (Clay, 1975; sažeto nakon Grginič, 2005).

Na razvoj učenja pisanja utječu mentalne funkcije: percepcijske sposobnosti, graf motoričkih sposobnosti i kognitivne sposobnosti. Percepcijske sposobnosti uključuju postojanost percepcije – usporedbu oblika, vizualnu i slušnu diskriminaciju i kretanje očima. Holistička percepcija opada s razvojem djeteta, a analitička percepcija raste. Grafikon motoričkih sposobnosti obuhvaća finu motoriku, orijentaciju i koordinaciju pokreta očiju i ruku. Djetetu je to potrebno kako bi moglo nacrtati i napisati simbole te ih prostorno rasporediti.

Vještine pisanja razvijaju se različito za svakog učenika. Uz pomoć vježbi razvijaju se ove vještine. U vježbanju očnih i ostalih pokreta student vježba koordinaciju očiju i ruku raznim grafomotornim vježbama. Kroz vježbe motoričke i vizualne koordinacije učenik poboljšava vizualnu i motoričku koordinaciju, pomnije slijedi liniju, razvija trajnu pažnju, svjestan je poteza i može artikulirati svoje putovanje duž crte. Na razvoj pisanja utječu i ručne vještine koje učenika osvještavaju o pokretima koji tvore elemente slova. Vježbe za razvijanje ručnih vještina učenika dovode do sabranog slušanja i slijeđenja uputa. Učenje osnovnih poteza za slova i brojeve odvojeno je od učenja pisanja samih slova. Poremećene fine motoričke sposobnosti izražene su u polju grafomotorike: učenik nema razvijen stisak pincete i stoga ne drži olovku pravilno, nema razvijeno kružno kretanje, otežano formira kružne pokrete, nezgrapnu ruku ima, ne pomičite ga udesno. Za učinkovit razvoj fine motorike i rukovanja predmetima, pojedinac mora imati razvijenu zrelost. (Marjanovič Umek i Zupančič, 2004.). Ako se problemi pojave na polju pisanja, oni se počinju javljati kod učenika vrlo rano. Učenik ima problem s pisanjem, pritiskanjem baze, držanjem olovke, orijentacijom na listu, oblikovanjem potrebnih linija itd. Važno je razviti odgovarajuće strategije pomoći kako bi se pojedincu pomoglo da riješi probleme ili mu omogući prilagodbu procesa opismenjavanja (Žerdin, 2003).

Djeca koja imaju dobro razvijenu grubu i finu motoriku imaju manje problema s pismenošću i lakše ulaze u svijet pisanja riječi. U ovom se području mogu pojaviti problemi, kao što su: okretanje slova, mijenjanje slova, problemi s čitanjem i pisanjem. Stoga djeci moraju ponuditi dovoljno prilika i situacija za razvijanje grube i fine motorike.

Zaključak

Pisanje slova zahtjevan je i smišljen pokret. Ovim pokretom ne ovladavaju pojedina djeca. Možda su vješti u igranju, korištenju alata, plivanju i skijanju, ali to ne znači da su vješti i u pisanju. Rukopis je možda iskrivljen, slova nisu lijepo dizajnirana i jedva se prepoznaju. Pomoću grafičkih motoričkih vježbi font se može mijenjati i poboljšavati. U predškolskom i školskom razdoblju savjetuju integraciju aktivnosti koje razvijaju velike motoričke sposobnosti, finu motoriku i grafičke motorike u svakodnevni život obitelji. Djeca su znatno učinkovitija i prikladnije se razvijaju ako uče multisenzorno (svim svojim osjetilima) i ako uče iz svojih iskustava. U slučaju mlađe djece, provođenje aktivnosti za razvoj fine motorike i graf motorike bit će razvojna potreba, a u slučaju starije djece opuštanje od akademskih vještina.

Literatura

1. Golli, D. (1991). Pismenost u prvom razredu. Novo mjesto: Pedagoški horizonti.
2. Grginič, M. (2005.). Nova pismenost. Domžale: Izolit.
3. Kordigel Aberšek, M. (2008). Didaktika književnosti za mlade. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za obrazovanje.
4. Marjanovič Umek, L. in Zupančič, M. (2004). Razvojna psihologija. Ljubljana: Znanstvenoraziskovalni inštitut Filozofske fakultete.
5. Pečjak, S. (2009). Kroz igru ​​razvijamo komunikacijske vještine učenika. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za obrazovanje.
6. Zrimšek, N. (2003). Početna pismenost: pismenost u predškolskoj dobi i prvom razredu devetogodišnje osnovne škole. Ljubljana: Pedagoški fakultet.
7. Žerdin, T. (2003). Poremećaji u jeziku, čitanju i pisanju: kako ih otkrivamo i ispravljamo. Priručnik za pomoć defektolozima i učiteljima u rješavanju problema s jezikom, čitanjem i pisanjem. Ljubljana: Mengeš.

Pogled u proljetnim danima

Broj 141, ožujak 2022.
ISSN 1848-2171

Aleksandra Žarković Preac želi učenicima pružiti poticajne predčitačke i predpisačke aktivnosti u skladu s njihovim razvojem i u skladu s individualnim potrebama. Učenici koji dobro usvoje predčitačke sposobnosti imaju mnogo manje poteškoća s čitanjem i pisanjem. Više…

U vremenu rada na daljinu, odnosno nastave na daljinu, učitelji su prisiljeni upotrijebiti svu inovativnost i metode rada koje učeniku omogućuju samostalan rad. Alenka Plevnik je predstavila izvođenje tehničkog dana za učenike prvog razreda. Više…

Čitanje je važna vještina i utječe na naš život. Alenka Petrič u članku je objasnila koje metode čitanja učitelj može koristiti u poučavanju svojih učenika, na što mora biti oprezan, na koji način pristupa učeniku kako bi učenik zavolio čitanje. Više……

Djeci pričamo priče o divnim putovanjima u različite svjetove i pobuđujemo njihovu znatiželju. Dječja znatiželja saveznik je svakog učitelja, a saveznik Mance Pezelj Berger su ilustracije koji se pokazao kao sjajan alat za učitelje. Više…

Obitelj ima značajan utjecaj na razvoj djetetove pismenosti. Daniela Čalušić u svom članku predstavlja različite načine motiviranja obiteljskog čitanja. Više…

Change je naziv međunarodnog projekta koji se provodi u devet zemalja Europske unije. U Hrvatskoj ga koordinira JRS – Isusovačka služba za izbjeglice. Osnovni cilj je educirati mlade o izbjeglicama te ih senzibilizirati što pridonosi boljoj inkluziji novih članova našega društva, kaže Dijana Požgaj. Više…

Umjetničko izražavanje može imati i terapeutski učinak tijekom rada od kuće i nedostatka društva, jer učenici mogu izraziti svoje osjećaje kroz kreativni proces. Za Elu Leskovšek učenje na daljinu je bio pravi izazov kako likovnu umjetnost približiti učenicima s posebnim potrebama. Više…

Svjetski dan animacije obilježava se od 2002. godine u spomen na dan kada je 1892. u Parizu organizirana prva projekcija animiranog filma. Jasmina Purgar u sklopu nastave informatike provela je aktivnosti stvaranja kratkog animiranog filma povezujući pritom znanja iz više nastavnih predmeta s vještinama rada na računalu. Više…

Digitalno zrele škole temelje se na razvoju digitalne infrastrukture, ali i na stjecanje kompetencija didaktičko-metodičke uporabe IKT. Zbog toga, u svrhu osuvremenjivanja odgoja i obrazovanja u školi se provodi dvogodišnji Erasmus+ projekt pod vodstvom Irene Bando. Više…

Jačajmo zdravlje u osnovnoj školi je naziv projektnog odgojno-obrazovnog rada koji se odvijao kod interesne aktivnosti Fit školarac. Uključeni su bili učenici drugog razreda. Lea Košak odabrala je temu o zdravlju uglavnom zbog proživljavanja teških vremena u posljednjoj godini dana zbog epidemije COVID-a 19. Više…

U članku Ljubice Klanac opisana je projektna suradnja dviju škola, OŠ prof. Filipa Lukasa iz Kaštel Starog i OŠ Ivana Brlić–Mažuranić iz Orahovice povodom obilježavanja Mjeseca hrvatske knjige pod nazivom Razlistaj se. Više…

Marjetka Hočevar je provela istraživanje u kojem se usredotočila na obiteljski život i provođenje zajedničkog vremena u drugom valu epidemije. Rezultati su pokazali da su učenici u tom razdoblju proveli više korisnog vremena s roditeljima nego inače. Vjerujem da će to iskustvo doprinijeti cjelovitijem razvoju djece i boljem uspjehu učenika, kako na nastavnom tako i na cjeloživotnom području. Više…

Jedna od brojnih aktivnosti kurikuluma Gimnazije Sesvete je i obilježavanje Međunarodnog dana sreće (20.ožujka). Sonja Jordanić Golub i Božana Sertić kao stručne suradnice osobitu pažnju posvećuju očuvanju i jačanju mentalnog zdravlja učenika. Kroz radionicu „Za mene je sreća“ nastojalo se potaknuti učenike da prepoznaju aktivnosti koje ih čine sretnijima te da uvide važnost konstantnog ulaganja u mentalno zdravlje što doprinosi psihološkoj otpornosti u ovim izazovnim vremenima.Više…

Znamo da iskustva obogaćuju i snažno se utiskuju u naše sjećanje. Stoga suvremene metode poučavanja, posebno iskustveno učenje, u tome igraju važnu ulogu. Suzana Petek svake godine sa svojim učenicima sudjeluje u projektu u kojem upoznavaju države Europske unije. Više…

U članku pod naslovom Prirodoslovni dan u šumi predstavljene su aktivnosti koje su se izvodile u šumi. Najljepše aktivnosti su one koje su u neposrednom kontaktu s prirodom. Također, Tea Zagorc upoznaje nas s jogom kao znanost o čovjeku. Znamo kako današnji način života brojnoj djeci onemogućuje da se u dovoljnoj mjeri kreću na zdrav i prirodan način. Više…

U predškolskom razdoblju odgojitelji postaju sve svjesniji važnosti rane pismenosti. U vrtiću stvaramo ugodno i podržavajuće okruženje u kojem možemo graditi na složenom procesu koji se sastoji od čitanja, pisanja, govora i slušanja. Tjaša Ovniček govori o ciljevima s područja jezika. Više…

Gordana Lohajner

Čitanje, mozak, tehnologija

Aleksandra Rožič

Sažetak

Čitanje je kroz povijest imalo različite značaje, utjecalo je na razvoj društva i obrnuto, društvo i vrijeme odražavali su se u čitanju. Članak sažima nekoliko teorijskih polazišta o čitanju, mozgu i istraživanjima koja se bave čitanjem u odnosu na učenike, medije i mozak. Cilj je istaknuti problem, sagledati ga iz različitih točaka gledišta i potaknuti na razmišljanje o rješenjima koja se odnose na čitanje u suvremenom društvu kod djece i adolescenata. Čitateljske aktivnosti prolazile su kroz razne procese, prilagođavale se društvenom kontekstu, što će vjerojatno nastaviti i ubuduće, a drugi ih mediji nisu prevladali, pojavljuju se samo novi načini čitanja.

Ključne riječi: čitanje, tehnologija, mozak, mediji, poticaji za čitanje.

„Tisućama godina nakon izuma pisma, čitanje je i dalje kontroverzan koncept koji uzrokuje zabrinutost. Proturječna stajališta, među kojima se nakon 1960. ističu razočaranje pismenošću i sumnje u njezinu budućnost, postaju sve polariziranija“ (Furedi, 2017). U nastavničkoj i knjižničarskog zajednici također smo često zabrinuti i tražimo nove načine da privučemo čitatelje, jer vjerujemo da je pomno čitanje temelj mnogih drugih aktivnosti kao što su učenje, razmišljanje, kritičko mišljenje, razgovor, rasprava… Istovremeno se pitamo i brinemo kakav utjecaj imaju nove tehnologije na sadašnje generacije djece, na njihov razvoj, na mozak, na učenje, čitanje.

Motivacija za čitanjem opada s dobi učenika (Tancing, 2014), što nije ništa novo, jer u tom razdoblju tinejdžeri imaju druga zanimanja, počinju se osamostaljivati i istraživati svijet oko sebe. Zainteresirani su za mnoge stvari, znatiželjni su, imaju puno popodnevnih obveza, treninzi postaju intenzivniji, u školi je više gradiva, učenja, žele se suprotstaviti autoritetu, roditeljima, nastavnicima. Međutim, mnogi su se čitatelji vratili nakon tog razdoblja jer su ipak u djetinjstvu, do 12. godine, bili u kontaktu s knjigom, usvojili obrasce čitanja, učvrstili tehniku čitanja i uživali u čitanju. Slično tome, Pečjak, S. i Gradišar, A. (2002) smatraju da čitanje postaje problem kada postane sredstvo učenja, kada se niz drugih aktivnosti počinje natjecati s čitanjem te kada se u vezi s čitanjem nagomilaju loša iskustva.

U moderno se doba knjiga, pored navedenog, bori za pažnju djece, tinejdžera i odraslih s novim tehnologijama koje su uvijek dostupne i nude brojne mogućnosti, utječu na emocije, misli. Pojavljuju se brojni negativni utjecaji, lažne vijesti, manje je pomnog čitanja, a puno „čitamo“ – prelijećemo preko stranica. Naš je mozak vješt u multitaskingu, no ima poteškoća s pomnim čitanjem i razmišljanjem. Karmen Erjavec (2015) u članku sažima da mnogi znanstvenici definiraju suvremeno djetinjstvo kao „medijski proslijeđeno“ i da djeca provode previše vremena s medijima umjesto u čitanju i drugim kreativnim aktivnostima. Godine 2011. provedeno je istraživanje (Erjavec, 2015) o konzumaciji medija u vezi s čitanjem među slovenskom djecom u dobi od 6 do 12 godina. Provedena je anketa i polustrukturirani vođeni intervjui. Istraživanje je pokazalo da djeca u prosjeku provode 2,3 sata dnevno gledajući televiziju, 1,2 sata dnevno igrajući se na računalu ili igraćim konzolama, 40 minuta dnevno slušajući radio, jedan sat tjedno na internetu, 15 minuta dnevno čitajući knjige te 20 minuta tjedno čitajući časopise. Također se pokazalo da čitanje knjiga opada s dobi, a povećava se upotreba medija već kod djece do 12 godina. Dječaci su rekli „da radije igraju igre na konzolama i/ili na mreži, umjesto da čitaju, jer im je to zanimljivije ili manje dosadno, jer se nešto događa i zato što zahtijeva manje napora“ (Ibid. 2015).

Čitanje mozgu nije urođeno, kao što je učenje govora ili hodanja; pojavilo se kasnije u evoluciji. Vjerojatno se počelo pojavljivati prije ne više od šest tisućljeća (Armstrong, 2015, 44), mozak se ne bavi čitanjem dovoljno dugo da bi se razvile posebne živčane mreže, kao što Tancing (2014) kaže: „Učenje čitanja i računanja nije dio naše genetske opreme“. Međutim, mozak je plastičan i stalno se mijenja i prilagođava. „Čitanje se stoga temelji na preuređivanju postojećih živčanih mreža. To je iznenađujuća sposobnost mozga da se preuredi, da nauči nešto novo“ (ibid.). Tancing (ibid.) navodi da se učenje čitanja temelji na prepoznavanju oblika (vizualno polje oblika riječi) i na vezama tih prepoznatih oblika s drugim poljima uključenih u slušni i apstraktni semantički prikaz. Sustav vidnog polja oblika riječi u prošlosti je bio namijenjen prepoznavanju predmeta, oblika i lica, a tijekom tisućljeća naučio je prepoznavati riječi. Čitanje je vrlo zahtjevna aktivnost jer „mozak mora fonetski i grafički povezane jedinice (foneme i grafeme) prevesti u formalne strukture (morfeme) s određenom semantičkom vrijednošću. Čitanje nastaje kad mozak stekne sposobnost takvoga prevođenja“ (Armstrong, 2015).

Razne studije pokazuju da se mozak mijenja kada se bavi određenom aktivnošću (Armstrong, 2015, 58). U studiji londonskih taksista, snimanje mozga pokazalo je da što se više godina bave tim poslom, to je stražnji dio hipokampusa – koji je povezan s orijentacijom, navigacijom – veći (Spitzer, 2016). Stoga se pitamo javljaju li se promjene i u mozgu današnje djece i adolescenata, jer su vrlo izloženi zaslonskim medijima. Čitanje jača, razvija određene veze u mozgu, nove neuronske puteve, razvija razmišljanje, jer ako nemaju određeno znanje i informacije koje stječu čitanjem, ne mogu misliti, ne mogu ih povezati.

Za potrebe projekta OBJEM, 2019. godine provedeno je mjerenje kompetencija vezanih uz čitalačku pismenost kod 2710 učenika i 222 nastavnika u osnovnih škola. Pokazalo se da u 1. razdoblju obrazovanja (1. – 3. razred osnovne škole) jako uživaju u čitanju (aritmetička sredina 4,22 od 5), u 2. RO-u manje (4. – 6. razred osnovne škole, 3,69), dok je pad još veći u 3. RO-u (7. – 9. razred osnovne škole, 3,18). Zanimljivo je da postoji odstupanje u odgovorima nastavnika koji procjenjuju da učenici uživaju u čitanju s prosječnom ocjenom 2,85, što je znatno niže od one koju su dali sami učenici. Učenici vole govoriti o onome što su pročitali, jer je prosječna ocjena (3,40 od 5), kao i stavka da sami odaberu što će pročitati, visoko ocijenjena (1. RO – 4,33, 2. RO – 4,01 i 3. RO – 3,90).

To su podaci koji nam govore da učenici, unatoč svemu, ipak uživaju u čitanju, možda i više nego što mislimo, te da vole sami odlučiti što će čitati. To treba biti temelj na kom će se graditi, potaknuti ih da uzmu knjigu u ruke ili čitaju poučne tekstove. Dobro je pobrinuti se za okruženje bez distrakcija, da mogu čitati s razumijevanjem i razgovarati o pročitanome. Primjećujemo da učenici trebaju poticaj da uzmu knjigu u ruke, a ispostavilo se da mnogi uživaju u tome. Tome mogu pridonijeti razne poticajne kampanje, ali one moraju biti na razini cijele škole ili povezane s određenim predmetima, nastavnicima. Da učenici steknu dojam da je čitanje također važno i ravnatelju, nastavniku tjelesne i zdravstvene kulture… Vrlo dobar odziv imala je aktivnost „Pogodi tko to čita“, u kojoj smo svakog mjeseca fotografirali učitelja ili bilo kojeg drugog stručnog suradnika koji je prekrio lice knjigom, a zatim su učenici pokušavali pogoditi tko se skrivao iza knjige. Slika je bila izložena u glavnom hodniku, a pored nje je bila kutija u koju su ubacivali ime osobe. Naravno, na kraju mjeseca uslijedilo je izvlačenje pobjednika i dodjela nagrada. Zanimljivo je da se značajno povećala potražnja za knjigom koja je bila izložena. Više učenika željelo ju je pročitati, a aktivnost je privukla i učenike viših razreda. Učenici također vole zajedničko čitanje naglas, pa smo zajedno čitali knjigu za čitateljsku značku. Vrlo je dobar poticaj i kada dolaze u knjižnicu s nastavnicima, posude knjige, odrede datum te zatim razgovaraju o njima u razredu. Dakle, projekti na razini razreda ili na razini škole mogu pružiti značajan doprinos čitanju. Međutim, poticaj je potreban sve vrijeme i naš je posao ustrajati.

Slika 1. Pogodi tko to čita

Kroz povijest se čitanje doista mijenjalo od glasnog čitanja grčkih filozofa do individualnog, strastvenog ili kritičkog čitanja, a u novije vrijeme priključuje se i digitalno čitanje, prelijetanje i, kako kaže Kovač (2020): „prelijetanje postaje problematično samo ako potisne druge, pomnije načine čitanja koji produbljuju i šire naš rječnik i uče nas analitički razmišljati i imati kritički stav prema medijskim manipulacijama i populističkim zamagljivanjima“. Dakle, unatoč svemu, čitanje i dalje opstaje i još uvijek ima važno mjesto u društvu i učenju. Kao i u prošlosti, vjerojatno će se i u budućnosti mijenjati načini, svrhe, vrste čitanja, ali ne treba brinuti da će ga drugi mediji istisnuti.

Literatura

1. Armstrong, P. B. (2015). Kako se literatura igra z možgani. Ljubljana: Znanstvena založba Filozofske fakultete.
2. Carr, N. (2011). Plitvine. Ljubljana: Cankarjeva založba.
3. Čater,M. (2019). Branje in možgani. eSinapsa. http://www.sinapsa.org/eSinapsa/clanki/240/branje_in_mozgani (23.3.2021)
4. Erjavec, K. (2015).Medijska potrošnja in branje knjig pri slovenskih otrocih. Otrok in knjiga, 41 (89), 36–47.
5. Furedi, F. (2017) Moč branja. Ljubljana: UMco.
6. Kovač, M. (2020). Berem, da se poberem. Ljubljana: Mladinska knjiga.
7. Kropp P. (2000). Vzgajanje bralca. Tržič: Učila.
8. Pečjak, S. in Gradišar, A. (2002). Bralne učne strategije. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
9. Skupni povzetek začetnega zajema podatkov projekta OBJEM – merjenje kompetenc za osnovne šole (Interno gradivo projekta OBJEM)
10. Spitzer, M. (2016). Digitalna demenca: kako spravljamo sebe in svoje otroke ob pamet. Celovec: Mohorjeva.
11. Tancing, S. (2014). Kako branje spreminja možgane in kaj izgubimo, če pisanje nadomestimo s tipkanjem? Sodobni pristopi poučevanja prihajajočih generacij. http://eduvision.si/Content/Docs/Zbornik%20prispevkov%20EDUvision%202014.pdf (20.3.2021)

Kada bajke ožive

– izvannastavna aktivnost

Klavdija Debelak

Sažetak

Nastavu u 1. razredu i poticaje potrebne za čitanje bajki u školi nadograđujemo i izvannastavnim aktivnostima u kojima se posvećujemo čitanju i pripovijedanju dječje literature, u našem slučaju bajki. Sadržaj možemo obogatiti i različitim kreativnim aktivnostima kao što su crtanje, ples, glazba, dramatizacija, stvaranje vlastite knjige, a u našem slučaju i stvaranje e-bajke pomoću IT opreme.

Odgovarajućom motivacijom i poticajima u učenicima se može probuditi želja za čitanjem takve literature, širenjem njihovog vokabulara, načina razmišljanja i sposobnosti uživljavanja…

Ključne riječi: čitanje, savladavanje treme, reprodukcija, upoznavanje s IT opremom, izrada e-bajke.

Uvod

U prošloj školskoj godini književni kružok namijenila sam za učenike prvih razreda osnovne škole. Na kružoku smo čitali različite knjige, bajke, pjesmice i drugu beletristiku te u knjigama tražili odgovore na različita pitanja.
Budući da se ovdje isprepliću književni i knjižnični odgoj, posebnu pozornost posvetili smo književnom odgoju jer njime dijete:

• razvija i obogaćuje govor, a time i proces razmišljanja te inteligenciju,
• bajkama se razvija mašta koja u djetetu potiče kreativnost,
• dobiva informacije iz različitih područja,
• čitanjem priča djeci pružamo nova vesela i obojana iskustva,
• slušanjem dijete razvija pozornost i sposobnost uživljavanja u druge aktere, obogaćuje svoj vokabular, prepoznaje vlastite i tuđe emocije,
• lakše savladava svakodnevne probleme i situacije, otvorenije je, što je istovremeno i dobra priprema za školu i život.

Čitanje literature predstavlja užitak jer tamo, u književnom svijetu, možemo ostvariti često neostvarive želje i snove.

Planiranje i realizacija izvannastavne aktivnosti

Razlog zašto sam se odlučila za takvu aktivnost u prvom razredu prvenstveno je povezan s motiviranjem učenika na čitanje priče i povezivanje s idejama, kako nadograditi priče ostalim vrstama umjetnosti. Drugim riječima, kroz proces stvaranja učenike sam željela potaknuti na češće čitanje takve literature, maštanje o junacima iz bajki, prepoznavanje i razgovor o vlastitim emocijama koje su se tijekom čitanja ili pripovijedanja probudile u pojedincu ili nakon samostalnog izražavanja, uklanjanja straha i treme pred svim prisutnim akterima, itd.

Učenici uključeni u izvannastavnu aktivnost jedva su čekali dan čitanja nove bajke, razgovor i stvaranje nove. Bili su jako sretni jer su svoje umotvorine mogli odnijeti kući.

U prvim mjesecima naši satovi čitanja literature uvijek su se odvijali u istoj učionici. Na pod sam položila čudesni sag kao u bajci o Aladinu i čarobnoj svjetiljci. Učenici su sjedili na sagu u krugu, zatvorili oči i slušali zvukove Orffovog instrumentarija. Nakon što je triangl sedam puta zazvonio, to je bio znak za novu bajku. Dogovorili smo se da ćemo dok slušamo priču gledati i ilustracije. Nakon čitanja priče razgovarali smo o onome što nam je ona ispričala, o junacima i njihovim ulogama, upoznali smo se i s novim nepoznatim riječima te porazgovarali o njihovom značenju, o njihovim doživljajima tijekom pripovijedanja i na kraju da li bi htjeli da priča ima drugačiji kraj i kako?

Zatim je uslijedio željno očekivani kreativni dio. Na kraju sata pitali su me što ćemo čitati slijedeći put i što ćemo stvarati.

Slika 1., 2., 3. Reprodukcija bajke

Nakon tri mjeseca čitanja bajki učenici su izrazili želju da naprave i odigraju kratku predstavu za svoje školske kolege. Odabrali smo priču o Trnoružici. Izradili smo scenografiju, pripremili kostime, izmislili pjesmicu, podijelili uloge, naučili tekst, naučili završni ples i sve sklopove povezali u kratku kazališnu predstavu. Nastupali smo za učenike prvih i drugih razreda te za roditelje. Oduševljenost je bila obostrana, kako gledatelja, tako i glumaca. Zbog toga su učenici dobili još veću motivaciju i zaželjeli nešto novo.

Slika 4., 5. Nastup učenika

Tijekom održavanja naših sati upoznali su se s ulogom pisca, ilustratora i zato se rodila želja da svatko napiše svoju bajku.

Zajedno s učenicima izradili smo tanke knjige koje su ilustrirali svojim zamislima, idejama i izmišljenim pričama. Nakon završenog rada svaki je učenik rekao naslov svoje priče i svojim ilustracijama ispričao priču koju sam napisala uz njihove ilustracije. Tako je nastalo 14 novih priča. Sve smo priče pročitali i bili oduševljeni.

Slika 6. Izmišljene priče učenika

Izrada e – bajke

Upitala sam ih znaju li gdje možemo pronaći priče i gdje se one objavljuju. Zajedno smo nabrojali da priče možemo pronaći u knjigama, udžbenicima, revijama za djecu, i računalima…

Učenici su izrazili želju da priču pogledamo na računalu i nakon toga donijeli odluku da još jednom i zajedno izrade još jednu e-bajku.

Već tijekom slijedećih školskih sati izradili smo plan za e-bajku. Učenici su dali svoje ideje za naslov e-bajke. Napisali smo ih na školsku ploču i podizanjem ruku izglasali naslov koji je dobio najviše glasova. Uslijedilo je razmišljanje o sadržaju priče. Nakon razrade sadržaja, priču smo podijelili na odlomke za koje je svaki pojedinac nacrtao ilustraciju. Zajedno smo pregledali i nadopunili ilustracije te napravili knjigu.

Uslijedili su satovi upoznavanja s računalima u našoj informatičkoj učionici i u školi. Nakon što su vidjeli računala, bili su oduševljeni. U razdoblju od tri školska sata učenici su naučili upaliti računalo, kliknuti na ikonu za Paint program i koristiti alate u Paint programu za crtanje. U dva školska sata učenici su svoje svoje prethodno nacrtane ilustracije s listova prenijeli u Paint program, odnosno pokušali što vjerodostojnije precrtati. Nekoliko učenika svoj rad je nastavilo i tijekom školskog odmora ili tijekom igre u matičnoj učionici jer su to i sami željeli. Ilustracijama sam dodala tekst te našu e- priču opremila naslovima i autorima knjige.

Slika 7., 8. Crtanje ilustracija u računalnom programu Paint

Knjigu smo zajedno pročitali i u razredu pogledali na velikom platnu. Naravno, bili smo oduševljeni. Knjigu smo izradili u računalnoj aplikaciji ISSUU koja PDF datoteke pretvara u digitalne publikacije, koje se opet mogu dijeliti preko poveznica ili staviti na web stranice. Poveznicu putem koje pristupamo našoj e-bajci proslijedila sam roditeljima učenika koji su bili oduševljeni krajnjim rezultatom. Svojim školskim kolegama učenici su s oduševljenjem predstavili e-bajku i odjednom su i ostali učenici željeli sudjelovati na književnom kružoku. Na žalost, to više nije bilo moguće jer je naša školska godina bila na završetku.

Za uspomenu, učenici kružoka su dobili e-bajku u tiskanom obliku, uključujući i priznanja za uspješno sudjelovanje, stvaranje i čitanje velikih tiskanih slova. Potonja aktivnost, stvorena sveobuhvatnom i detaljnom obradom, doživljavanjem i stvaranjem bajki kroz igru, ugodno me iznenadila kod učenika. Nije bilo planirano da će djeca na kraju imati sposobnost tekućeg čitanja. Naravno, našu e-priču ubuduće bi mogli glasovno nadograditi, opremiti glazbenom podlogom i tako napraviti radijsku dramu, za što nam je, na žalost, ponestalo vremena.

E-bajka – pokreni film.

Zaključak

Trud kojeg sam uložila u cjelogodišnji projekt izvannastavne aktivnosti pod naslovom „Kada bajke ožive“, pored očekivanih i neočekivanih ciljeva, koje sam si zadala početkom godine, kao što su približiti i poticati na čitanje te učenicima približiti bajke, priče i pjesme povezane s ostalim vrstama umjetnosti, u potpunosti se ostvario. Dali su mi poticaj za daljnji razvoj takvih aktivnosti, koje nadopunjuju i obogaćuju rad tjekom samog obrazovnog procesa. Također, učenici se uče nositi sa svakodnevnim problemima i situacijama, obrazovaniji su što je ujedno dobar vodič kroz njihov život.

Literatura

1. Bettelheim, B. (1999). Rabe čudežnega: O pomenu pravljic. Ljubljana: Studia humanitatis
2. Što je bajka? https://pravljice.wordpress.com/2013/02/27/kaj-je-pravljica/
3. Računalna aplikacija – https://issuu.pdf-downloader.com/

Formativno praćenje

Čitanje s dnevnikom čitanja

Polona Irt Novak

Sažetak

Ove školske godine počela sam u nastavu svjesno i sustavno uvoditi elemente formativnog praćenja. Fokus je bio na tome da učenici sami prepoznaju svrhu učenja i da sudjeluju u oblikovanju kriterija uspješnosti. Naglasili smo značenje kritičnog i poštenog (samo) vrednovanja, učili smo oblikovati dobre, kvalitetne i smislene povratne informacije. To smo izvodili kod različitih predmeta i tema. Na satu slovenskog to su čitanje, obrada umjetničkih tekstova, recitacija i govorna izvedba. U matematici tablica množenja, rješavanje tekstualnih zadataka, pisano zbrajanje i oduzimanje. Na satu glazbene umjetnosti pjevanje, a na satu likovne umjetnosti izvršavanje likovnih zadataka.

Takav način podučavanja znatno obogaćuje nastavu, od učitelja zahtijeva puno više priprema, domaće zadaće s izradom materijala i slično. Tijekom samog nastavnog sata učitelj služi više kao usmjerivač nego predavač, što ponekad nije jednostavno. Elementi formativnog praćenja omogućuju raznoliku nastavu, otkrivanje različitih puteva do istoga cilja, aktivnu ulogu svih učenika, stalne povratne informacije te razvoj i napredak svakog učenika u okviru njegovih individualnih sposobnosti.

Ključne riječi: formativno praćenje, čitanje, dnevnik čitanja.

Uvod

S formativnim praćenjem upoznala sam se u posljednjih nekoliko godina. Kao i svaku novost, primila sam je kritički i s rezervom. Međutim, jedno je slušati o tome, a drugo izvoditi u praksi jer svatko doživljava elemente formativnog praćenja na drugačiji način, pa sam odlučila pokušati s postepenim uvođenjem elemenata formativnog praćenja u nastavu. U nastavku želim predstaviti primjer uvođenja elemenata formativnog praćenja na slovenskom jeziku. Prva tema kojoj smo na taj način pristupili je čitanje jer je od iznimnog značenja za daljnji uspješni rad učenika.

Središnji dio – Tijek nastavnog sata DNEVNIK ČITANJA

UVODNA MOTIVACIJA – SVRHA UČENJA

S učenicima razgovaramo o tome što sve radimo na satu slovenskog jezika? Da li rado čitaju? Zašto? Misle li da možemo donijeti odluku da prestanemo s čitanjem?

Gdje sve koristimo čitanje – u školi i izvan nje? Da li njihovi roditelji, djed i baka također čitaju? Što čitaju? Mogu li reći da je vještina čitanja važna u životu ljudi? Da li se sva djeca odmah nauče dobro čitati? Da li danas oni svi već dobro čitaju?

ODREĐIVANJE PREDZNANJA – Audio snimke čitanja, vrednovanje u skupinama

Učenicima govorimo da ne samo u našem razredu, već i u drugim razredima ima dobrih ili loših čitatelja. Poslušat ćemo 3 snimke na kojima tri različita učenika čitaju isti tekst. Zadatak učenika je da veoma pozorno slušaju sve tri snimke. Svaka skupina dobit će radni list za vrednovanje čitanja na snimkama.

Puštamo snimke. Prije nego pustimo snimke na ploču napišemo SNIMKA 1 (najlošiji čitatelj), SNIMKA 2 (bolji čitatelj), SNIMKA 3 (najbolji čitatelj).

Svakoj snimci slijedi rad u skupinama – učenici vrednuju preslušano čitanje. Kad a završe s radom na ploču ćemo napisati njihove zaključke.

SVRHA UČENJA i OBLIKOVANJE KRITERIJA

Zatim ćemo učenike upitati da li znaju sami odrediti što to čitanje čini dobrim. Na temelju čega zaključujemo da je netko dobar čitatelj?

Zadatak učenika u skupinama je napisati na list papira kakvo je po njihovom mišljenju dobro čitanje. Kad završe s radom govore o svojim zaključcima.

Učenike pitamo da li bi oni svi htjeli biti dobri čitatelji? Da li bi htjeli postati SUPERJUNACI ILI SUPERJUNAKINJE U ČITANJU? S obzirom na njihove zaključke u skupinama, postavljamo kriterije na temelju kojih će učenici tijekom cijele školske godine vrednovati svoje čitanje. Napisat ćemo na ploču, a kasnije na plakat kojega ćemo objesiti na vidljivo mjesto u razredu.

Slika 1. Oblikovani kriteriji dobrog čitatelja – plakat u učionici

SAMOVREDNOVANJE vlastitog čitanja učenika

S djecom razgovaramo o ulozi semafora – o značenju njegovih boja u prometu. Utvrđujemo da imamo nešto slično u našoj učionici. Naš semafor pomoći će nam odlučiti gdje učenici trenutno pripadaju svojim čitanjem. Na crvenu boju svoju štipaljku objesit će oni koji smatraju da je njihovo čitanje loše i da moraju još puno učiti. Na žutu boju oni koji smatraju da se, iako već znaju dobro čitati, trebaju još više poboljšati. Na zelenu boju postavit će se oni kod smatraju da već jesu superjunaci u čitanju. Učenici će objesiti svoje štipaljke. Promatramo njihovo razvrstavanje, a neke učenike pozivamo da obrazlože svoju odluku i po potrebi posredujemo kod neprikladnog razvrstavanja.

VREDNOVANJE čitanja djece na snimkama

Učenici će opisati kojom bojom na semaforu bi ocijenili čitanje djece na snimkama koje su poslušali na početku sata. Odabir će utemeljiti s obzirom na postavljene kriterije dobrog čitanja.

DOKAZI UČENJA – Dnevnik čitanja

Učenicima govorimo da će naš zajednički ovogodišnji cilj biti da svatko od njih poboljša svoje čitanje i postane SUPERJUNAK, odnosno SUPERJUNAKINJA u čitanju. U tu svrhu pripremit ćemo mjesečne popise čitanja, koje će tijekom cijele školske godine dosljedno i kritički ispunjavati i uvrštavati u svoje dnevnike čitanja.

Učenicima ćemo podijeliti mape s naslovnicama dnevnika za čitanje i prvim listom čitanja. Ostale učenici dobivaju redovito krajem svakoga mjeseca. Obrazložit ćemo na koji način ispunjavati listove čitanja – svaki dan trebaju 10 minuta glasno čitati. Nakon završenog čitanja pored datuma će nacrtati pripadajući uzorak u boji (ako taj dan nisu čitali napravit će crticu). Roditelji će se svaki dan pored datuma i uzorka potpisati i time potvrditi da je učenik taj dan zaista čitao. Na poleđini lista za čitanje bit će zapisani kriteriji dobroga čitanja.

Slika 2. Ispunjen list čitanja u dnevniku čitanja

POVRATNA INFORMACIJA

Učenike upozoravamo da ćemo tijekom cijele godine pomno pratiti njihovo čitanje. Svoja opažanja će učitelj povremeno u bojama zapisati u bilježnice. Na taj način učenici će već na prvi pogled vidjeti u kojoj boji je zapisana njihova povratna informacija i po tome približno prepoznati koliko su bili uspješni i koliko se još moraju poboljšati na putu da postanu superjunaci u čitanju. Povratnu informaciju o svom čitanju će povremeno dobiti i od školskih kolega.

Slika 3. Učiteljeva pisana povratna informacija

Zaključak

Tijekom cijelog nastavnog sata učenici su bili aktivni i motivirani za rad. Iznenadili su svojim opažanjima, kritičnošću, domišljatošću i pazili su na pojedinosti. Pitanja za potporu učenju bila su prisutna tijekom cijelog nastavnog sata, stalno su se ispreplitale aktivnosti učenika i učitelja. Uporabom snimaka čitanja izbjegli smo izlaganje svakog pojedinog učenika u našem razredu. Rad se izvodio u skupinama, a čitavo vrijeme su sudjelovali svi učenici. Pomoću izvedenih aktivnosti uspješno smo ostvarili postavljene ciljeve učenja. Kad sam posljednji dan na zid objesila kriterije uspješnosti koje su učenici zapravo sami sastavili, bili su veoma zadovoljni i ponosni na svoj rad. U nastavku školske godine savjesno su ispunjavali liste čitanja u dnevniku čitanja. Roditelji su potvrdili da su djeca kod kuće doista čitali i pošteno ispunjavali tablice na listovima čitanja, a sama sam kod većine učenike prepoznala napredak. Povratne informacije o svom čitanju, kao i čitanju školskih kolega, davali su veoma kritično i konstruktivno.

Slika 4. Pisana povratna informacija jednog učenika drugome

Povratne informacije su s njihove, kao i s moje strane, bile veoma dobro prihvaćene. Sa sigurnošću mogu reći da se učenici pritom nisu osjećali izloženo te da su bili svjesni kako se, usprkos trudu, još uvijek međusobno razlikujemo. Nekima već ide vrlo dobro, a nekima je potrebno više vremena do željenog cilja. Povratne informacije nisu primali kao kritike, već kao pomoć i poticaj za dalje.

Literatura

1. Holcar Brunauer, A. (2017): Formativno spremljanje v podporo učenju: priročnik za učitelje in strokovne delavce, Zavod Republike Slovenije za šolstvo, Ljubljana.
2. Peklaj, C. (2001): Sodelovalno učenje ali Kdaj več glav več ve, DZS, Ljubljana.

Razigrano učenje pismenosti

Manca Moškon

Sažetak

Temeljni cilj školovanja je da se djeci u što poticajnijem školskom okruženju nude što bolji uvjeti za stjecanje što kvalitetnijeg znanja (Polak, 2008.). Učenje pismenosti predstavlja prvi korak do tog cilja, budući da je to proces učenja čitanja i pisanja. Stoga je učenje pismenosti vrlo složen proces koji moramo približiti djeci, ako želimo dobre rezultate.

Tijekom godina moje prakse utvrdila sam da je učenje puno učinkovitije ako se spoji sa igrom i kretanjem djece. Tada daje bolje rezultate. Učenici lakše prate i slijede nastavu.

U članku ću predstaviti primjer dobre prakse – kako preko igre učvršćivati velika tiskana slova –pisanje, čitanje, kako povezivati predmete (slovenski jezik, matematika, poznavanje okoliša i sport) te kako razvijati i jačati učenje putem suradnje među učenicima.

Ključne riječi: učenje pismenosti, pisanje, čitanje, igra, kretanje, učenje putem suradnje među učenicima.

1. Uvod

Učenje pismenosti znači da se učenike nauči čitati i pisati. Područje čitanja od velike je važnosti, jer su usvojena tehnika čitanja i razvijene sposobnosti razumijevanja pročitanog nužne za uspjeh i razvoj svakog djeteta u školi (Ropič, 1996).

Djeca svaki dan moraju preraditi/pročitati puno informacija. Stručnjaci stalno traže nove tehnike i metode za poboljšanje čitalačke učinkovitosti u djece i odraslih (preuzeto prema Ropič, 1996).

Učenje pismenosti je složen proces. Mi, učitelji, koristimo različite tehnike i metode koje nadograđuju i poboljšavaju tehniku čitanja učenika, povećavaju njihovu riznicu riječi i poboljšavaju razumijevanje kod čitanja (Ropič, 1996).

Početno čitanje i pisanje djeci se mora približiti na primjeren način. Iskustvo djeteta koje je dijete steklo u ranoj dobi, utječu na daljnji tijek njegovog školovanja (preuzeo prema Ropič, 1996.).

Kod čitanja i pisanja radi se o procesu. U prvoj fazi je izuzetno važno da djeca čuju glasove – da znaju odrediti prvi i zadnji glas i srednje glasove. Nakon toga određuju duljinu riječi – kratke ili dugačke riječi. Riječi rastavljaju na slogove i kasnije ih izgovaraju. A važne su i grafomotoričke vježbe – oblikovanje crta pomoću uzica, crtanje različitih crta, rezanje papira…

Dalje se učenici uče i imenovati slova, a i pokušavaju sami napisati slova odnosno oblikovati poteze slova. Istodobno se uče i čitati.

Puno razmišljam o tome kako da učenje čitanja i pisanja približim djeci. U procesu učenja pismenosti veliku ulogu ima i igra, kretanje i mašta. Uz igru, kretanje i uz pomoć mašte učenici puno lakše uče i brže pamte. Također je važno i učenje putem suradnje između učenika. Učenici koji već dobro vladaju čitanjem i pisanjem pomažu učenicima kojima je potrebno vodstvo, usmjeravanje i pomoć. Učenici mogu biti odlični motivatori.

2. Primjer dobre prakse

Nastavni sat koji ću predstaviti je prepletanje učvršćivanja poznavanja velikih tiskanih slova, igre, mašte, kretanja i učenja putem međusobne suradnje između učenika.

Sat učvršćivanja velikih tiskanih slova provodim tako da učenici usvoje sva slova, npr. u mjesecu svibnju.

Na početku sata pitam učenike da li se sjećaju zlatne ptice koja je prije određenog vremena na satu matematike ostavila gnijezdo sa zlatnim jajima (kinder plastična jajca). U jajima su bili računi. Kažem im da je tada zlatna ptica izgubila nekoliko jaja. Učenici po razredu traže zlatna jaja. Pronađena jaja donose u krug. Učenicima kažem da moramo utvrditi jesmo li pronašli sva jaja. A kažem im da nam je dobra vila napisala i nekoliko tragova. Dobri čitači pročitaju naznake.

Naznake:

IZGUBLJENIH JAJA IMA MANJE OD PET. IZGUBLJENIH JAJA IMA VIŠE OD DVA.

BROJ IZGUBLJENIH ODGOVARA JEDNOJ OD BROJKI IZ BAJKE.

KOLIKO PRAŠČIĆA NASTUPA U BAJCI S VUKOM? SJEĆATE LI SE BAJKE U KOJOJ SVAKI PRAŠČIĆ GRADI SVOJU KUĆICU?

KOLIKO OBOJENIH DIJELOVA IMA NA NAŠOJ ZASTAVI?

Učenici utvrđuju koliko ima izgubljenih jaja i jesu li pronašli sva jaja. Ako nisu, odlaze u potragu za njima.

U krugu dodirnem svako jaje i spoznam da je nešto unutra. Učenici utvrđuju što bi to moglo biti u jajima. Otvaram prvo jaje i razvrstavam slova. Pojedini učenici imenuju slova. Učenici iz spomenutih slova sastavljaju riječ. Na isti način sastavljaju i drugu i treću riječ. Pojedinci pročitaju riječi VJEŽBA, MAJSTOR, RAD. Riječi zapisujem na ploču. Razgovaramo o svakoj riječi. Učenike upitam da li nam zlatna ptica želi nešto poručiti.

Učenici utvrđuju da iz riječi mogu sastaviti poznatu poslovicu VJEŽBA ČINI MAJSTORA. Poslovicu zapisujem na ploču. Razgovaramo o značenju te poslovice. Djeci kažem da moramo vježbati, ako se želimo naučiti čitati i pisati.

Takva je najava sata. Nakon toga se rad odvija u grupama od dvoje/troje učenika. Dajem upute za rad. U razredu ima šest postaja. Na svakoj postaji sjedi najviše četiri/pet učenika.

Postaje:

1. Sastavljanje riječi iz slogova (na kartončićima). Riječ prepisuju u bilježnicu.

Slika 1. Sastavljanje riječi

2. Od slova sastavljaju riječi. Kao pomoć mogu koristiti slovarica. Riječi zapisuju u bilježnicu (ABC Igraonica –Igra dinosaurus)¹

Slika 2. ABC Igraonica – Igra Dinosaurus i slovarica

3. Učenici odabiru sličicu², daju joj ime i potraže riječ koja odgovara sličici. Riječ prepisuju u bilježnicu. (Sličice i riječi razvrstane su u tri kutijice prema složenosti – od kraćih do duljih riječi.

Slika 3. Sličice i riječi (sličice – ABC karte)

4. Učenici odabiru sličicu³ s riječi kojoj daju ime/pročitaju i potraže riječ koja odgovara sličici. Riječ prepisuju u bilježnicu.

Slika 4. Sličice s riječima i riječi (sličice – ABC karte)

5. Na trakama su označeni prostorčići koji čekaju i u koje se umeću slova⁴. Učenici uz pomoć sličica postavljaju slova u prazne prostorčiće. Pročitaju riječ na kartončiću i prepisuju je u bilježnicu. Ovu aktivnost ponove barem tri puta, i to drugim riječima.

Slika 5. Trake s riječima i slova (Trakovi – slovarica)

6. Kocke – na duljim kockama napisane su riječi. Učenici odaberu riječ. U kutiji su kocke na kojima su napisani slogovi ili slova. Učenici traže pojedine slogove ili slova i manje kocke slažu na dulju kocku, sve dok ne sastave riječ koja je napisana na duljoj kocki. Riječ prepisuju u bilježnicu.

Slike 6. Razigrane kocke

Dajem upute: Svaki par mora napraviti barem tri postaje i na svakoj postaji sastaviti/zapisati barem tri riječi. Oni učenici koji već pišu rečenice, na svakoj postaji zapisuju rečenicu.

Učenici koji zadaću naprave brže i čekaju na slobodno mjesto za sljedeću zadaću, rješavaju dodatne zadaće:

• Pisanje slova/riječi flomasterom na veliki list papira, prstom namočenim u gris ili kredom na manje ploče.
• Sastavljanje slova u abecedu – slovarica.
• Čitanje slikopisa.

Na kraju ocjenjujemo rad – Koje su vam se postaje sviđale i zašto? Koje vam se nisu sviđale? Je li bilo problema?

Sat završavam završnom mišlju: Ako želimo postati dobri čitači i ako želimo naučiti se pravilno pisati, moramo vježbati. Učenike potičem da kod kuže s roditeljima čitaju i vježbaju pisanje slova i riječi, a kasnije i rečenica.

Nastavni sat može se provoditi i kao blok sat. Možda je i bolje tako, jer se učenici mogu posvetiti zadaćama, a kod pisanja slova, riječi i rečenicu još su i precizniji. Ako im između zadaća treba kretanje, tijekom sata možemo im ponuditi kratke igre za opuštanje, primjerice deklamacije kretnjama, plesne igre ili odmor za piće.

3. Zaključak

Proces učenja pismenosti vrlo je važan i dugotrajan. Učenici imaju različita predznanja, a žive i u okruženjima koja se međusobno razlikuju, jedna su poticajnija od drugih itd. Ali, još uvijek puno učenika ima poteškoće u pisanju i čitanju. Nastava im se često čini nezanimljiva. Ne žele pisati i čitati. Stoga im se nastava mora približiti.

Čitanje i pisanje koje je povezano s igrom i kretanjem ima veći učinak. Učenici brže i bolje postignu napredak. Učenici jako vole igre, jer im se čine zabavne i privlačne.

Djeca imaju potrebu za igrom i kretanjem i stoga je od velike važnosti da li znamo spojiti igru s učenjem. Takvo učenje u razred donosi radni nemir koji se mora znati voditi i usmjeravati, a prema potrebi i davati pomoć. Mi, učitelji, promatrači smo na takvim satovima. O učenicima se možemo puno toga naučiti.

Vrlo važan aspekt je i razvijanje učenja putem međusobne suradnje između učenika. Ovakva suradnja u razredu može donijeti puno dobre volje i opuštenog ozračja. A poznato je da lakše učimo ako smo opušteni i ako nam pomaže netko koga dobro poznajemo i u kojeg imamo povjerenje.

Djeci je za uspješno učenje potrebno opušteno i poticajno okruženje u kojem će najlakše razviti svoje potencijale.

U nastavu unosim puno igre i kretanja, i time sve učenike potičem na aktivnost u radu. Učenici su opušteni pa su rezultati bolji. Svjesna sam da veliki broj učenika koji sjede brzo gubi koncentraciju i pozornost. Stoga im se moraju pripremiti zadaće i aktivnosti koje će im u glavama napraviti misaoni nemir i potaknuti ih na kretanje i traženje novih rješenja. Takva djeca dobro će savladati pisanje i čitanje i bit će spremni na sve zadaće koje ih očekuju u narednim godinama školovanja.

4. Literatura

1. Polak A. (2008). Učitelji, učenci in starši o prvem triletju osnovne šole. Ljubljana: Grafika 3000.
2. Ropič M. (1996). Podaljšano opismenjevanje. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
3. Grginič M., Zupančič. M. (2004). ABC-igralnica. Domžale: Izolit.
4. Grginič M. (2009). ABC karte. Domžale: Izolit.
5. Grginič M. Moja stavnica. Domžale: Izolit.

__________________________

¹ Grginič M., Zupančič. M. (2004). ABC-igralnica. Domžale: Izolit.
² Grginič M. (2009.). ABC karte. Domžale: Izolit.
³ Grginič M. (2009.). ABC karte. Domžale: Izolit.
⁴ Grginič M. Moja stavnica. Domžale: Izolit.

Pogled u iznenađenje

Broj 126, listopad 2020.
ISSN 1848-2171

Nakon mnogih istraživanja, projekata, natjecanja, primjera dobre prakse i drugih zanimljivosti, došlo je vrijeme da Pogledu promijenimo “ruho”.  Točnije, nakon 12 godina. Vjerojatno je i vrijeme

U mjesecu studenom nećemo prihvaćati članke, ali to ne znači da morate prestati pisati jer zajedno s vama stvaramo različite, ali zajedničke sadržaje koji svima nama omogućuju da budemo što bolji u poslu u kojem radimo.

Jedva čekam novi broj Pogleda!

U svom članku Branko Rumenović opisuje istraživanje o sreći koje se provelo kao aktivnost u sklopu projekta Social cohesion – give a hand to become a friend. Više…

U vrtiću Brigite Hočevar jutarnji sastanak dio je svakodnevne rutinske skrbi koja utječe na razvoj predškolskog odgoja, a uključuje pojedinačne aktivnosti i pravila. Cilj je suradnja, poštovanje i slušanje. Više..

Pročitajte na koji je način Danijel Markić nastavu učinio zanimljivom. U nastavni proces je uključio modernu tehnologiju, a kod samih učenika potaknuo aktivno učenje. Pri tome pazio da ne istisne ulogu učitelja/nastavnika iz samog nastavnog procesa. Više..

Ivana Hrastović Mandarić sudjelovala je na radionici profesionalnog usavršavanja u Belgiji pod nazivom ”Programming for the 21st century” kako bi stekla znanje o inovativnim i interdisciplinarnim pristupima poučavanja, razvoju kreativnog mišljenja kroz primjenu računalne tehnologije u nastavi i poticanju timskog rada u rješavanju problema. Više…

Jedan od ciljeva suvremene škole je da učenici budu aktivni sudionici u planiranju i provedbi odgojno-obrazovnog procesa, kaže Janja Hunjet. Zbog toga je počela provoditi projekt u međupredmetnoj povezanosti. Više…

Učiteljica Katarina Juvan sudjeluje u projektu Knjižnica pod krošnjama tijekom ljeta gdje svi mještani mogu sudjelovati u čitanju. Osim čitanja, postoje kreativne radionice i pripovijedanje bajki koje održavaju iskusne pripovjedačice. Više…

U svom članku Špela Ivančič je predstavila kako s učenicima prvog i četvrtog razreda na različite načine upoznaje i kreira ilustracije stabala. Drveće su upoznali na različite načine te ih poslije probali oslikati. Više…

Lucija Andric je opisala umjetnički oblik pripovijedanja uz slike, kamišibaj, koji je koristila u nastavi književnosti, likovne umjetnosti i stranog jezika s učenicima 3. razreda. Upotreba kamišibaja može biti svestrana, a služi kao pomagalo za kreativno i aktivno postizanje ciljeva učenja. Više…

U Područnoj školi Leskovec, na izvannastavnoj aktivnosti, profesorica Marija Srdinšek i njeni učenici odlučili su istraživati obrte, koji su nekoć bili razvijeni u njenom kraju. Ovakav pristup radu učenicima omogućava učenje iz vlastitog iskustva, što povećava kvalitetu i trajnost stečenog znanja. Više…

Martina Prejac i učenici koji pohađaju turistički krug upustili su se u veliki projekt koji je i za njih same bio velik izazov. U okviru projekta organizirane su razne rimske radionice za učenike od 6. do 9. razreda, a studenti su napravili amfore, uljne svjetiljke, rimski nakit, rimski novac, žlice i glinene posude, katapult… Glavna ideja ovog projektnog tjedna bila je pretvoriti Ptuj u rimski grad na tjedan dana. Više…

Učenje brojeva u nastavi njemačkog jezika u osnovnoj školi može biti vrlo suhoparno i dosadno, ali Nataša Žlindra učenje brojeva je pretvorila u nešto zabavno i ugodno. Učenici uz pomoć igre brže usvajaju znanje te se pritom zabavljaju, povezuju i jačaju međusobne odnose, stvarajući tako pozitivnu energiju u razredu. Više…

Saša Vrabič nas je upoznala s projektom Simbioza pokreta koji se već šestu godinu zaredom provodi u OŠ Blaža Arniča. U projekt su uključene generacije od -9 mjeseci do 100+. Projekt udružuje ideje međugeneracijske suradnje, volontiranja i tjelovježbe kroz koje podiže svijest te promiče zdrav i aktivan život za sve generacije u svim životnim razdobljima. Više…

Astma je kronična bolest dišnih putova koja se najčešće javlja u djetinjstvu, a u današnje vrijeme česta pojava. Urban Hauptman upoznaje nas kako danas mnoga istraživanja potvrđuju da je poželjno takvu djecu poticati na različite sportske aktivnosti, ali pri tome je važno odabrati primjerene aktivnosti. Više…

U knjižnici Osnovne škole Mladika odvijaju se različite aktivnosti kako bi privukle što više čitatelja i uzbuditi ih za čitanje. Knjižničarka Urška Hlupič Voda je odlučila pokrenuti projekt Zelena knjižnica, kako bi promovirala zaštitu okoliša i istodobno čitanje knjiga o organskim temama. Više…

Vesna Kukavica u školi je provela istraživanje o nasilju kako bi provjerila stanje, odnosno znaju li učenici uopće prepoznati i raspoznati nasilna ponašanja te kako ih doživljavaju, kao i provjeriti način na koji se suočavaju s nasiljem i kako reagiraju na njega. Više…

Gordana Lohajner

Knjižnica pod krošnjama

Katarina Juvan

Sažetak

Čitanje je važno za jezični, intelektualni i općeniti razvoj djeteta. Čitanje u obitelji izvrsno utječe na djetetovo učenje čitanja i uspješno učenje, na razvoj njegove čitateljske pismenosti i čitateljsku kulturu u njegovoj odrasloj dobi. Za poticanje čitanja osim roditelja odgovorni su i učitelji. Dokazano je da djeca kojoj su roditelji čitali slikovnice u predškolskom razdoblju kasnije u školi imaju bolji uspjeh u učenju. Knjižnica pod krošnjama ljeti je bogato osvježenje za sve mještane koji su željni čitanja.

Ključne riječi: čitanje, knjižnica, krošnje, djeca, stvaranje.

Uvod

Učiteljica sam u seoskoj školi u selu Polšnik nad Litijo. Škola je mala i ima samo 29 djece. U školi imamo knjižnicu u kojoj učenici svaki tjedan posuđuju knjige koje nose kući i čitaju za čitateljsku značku. Budući da ljeti za vrijeme praznika knjižnica nije otvorena, pridružili smo se projektu Knjižnica pod krošnjama. Na tjedan dana dobijemo velik broj kvalitetnih knjiga (posuđuje nam ih Zavod Divja misel Ljubljana) u lijepim drvenim kutijama koje postavljamo pod krošnje drveća gdje prolaznici uživaju u ljetnom čitanju. Osim čitanja, u prijepodnevnim satima djeci nudimo kreativne radionice i pripovijedanje bajki koje održavaju iskusne pripovjedačice iz knjižnice Litija. S djecom dolaze i roditelji te bake i djedovi kojima također ponudimo hlad i laganu literaturu kao što su npr. domaći i strani časopisi i revije.

Čitanje pod krošnjama

Knjiga u prirodi zaboravljeno je zadovoljstvo. Knjige koje na tjedan dana donesemo u Polšnik pružaju kvalitetan izbor za čitanje. Knjižnica je smještena u idili zelenih brežuljaka i brda ispod pravog slovenskog sjenika. Posjetitelje uvijek oduševi prelijep pogled koji se odatle pruža na sve strane.

Obično tjedan traje od nedjelje do subote. Prvi dan imamo otvorenje Knjižnice pod krošnjama. Slijedi dinamičan i aktivan tjedan gdje se u prijepodnevnim satima pobrinemo za naše najmlađe mještane. U posljednje vrijeme primjećujemo i posjete djece iz drugih općina, jer dobar glas daleko se čuje. Učiteljice i odgojiteljice pripremaju radionice za djecu. Djeca su se u pet godina otkad pripremamo program mnogočime bavila. Od akvarija za ribice, stripova, slikanja na kamenu, slikanja na drvu, izrade mininogometnog igrališta za pravi mininogomet, provodili smo eksperimente s vodom i okušali se u origamiju. Svake godine posjeti nas pripovjedačica koja djeci pripovijeda bajke na štaglju. Pritom nas uvijek promatra puh Brane koji viri iza ruba krova. Nakon radionica djeca imaju vremena za listanje knjiga. Listaju ih i pregledavaju, čitaju i promatraju ilustracije ili se jednostavno igraju s njima i slažu ih u kućice. I bake rado posjećuju naše prijepodnevne radionice, jer se u hladu krošnji prepuste užitku čitanja raznih revija i kuharskih savjeta. Čitanje tako traje od 10 sati ujutro pa sve do navečer kad počinju događanja za odrasle.

U večernjim satima organizatori osiguraju glazbene nastupe, predstavljanje pjesnika i slikara čije radove izlažemo u ljupkoj maloj galeriji. Posebna je atrakcija večeri pripovjedač, koji se pobrine da nam se uz bajke za odrasle naježi koža i na trenutak prestanemo disati dok napeto slušamo stare narodne bajke.

A ujutro pod sjenikom ponovo počinje rad s djecom. Radionice osiguravaju da djeca cijeli tjedan s veseljem posjećuju našu Knjižnicu pod krošnjama gdje se mogu posvetiti čitanju slikovnica i knjiga za sve ukuse i uzraste. Sretna sam što se i za vrijeme praznika mogu pobrinuti da moji učenici aktivno čitaju, da su motivirani za rad i da rado dolaze i stvaraju. Važno je da pritom uživaju, da se raduju našim zajedničkim druženjima pod krošnjama u društvu pomno odabranih i kvalitetnih knjiga. Događanja su vrlo posjećena, jer nas je prema našoj procjeni posjetilo više od tisuću najmlađih i malo manje mladih posjetitelja, a reakcije i prijedlozi za budućnost vrlo su dobri. Raduje nas što nas posjećuju cijele obitelji, koje u prirodi listaju knjige i razgovaraju o njima. Riječ je o aktivnosti bez glamura, o aktivnosti koja miriše na svjež zrak, u seoskom okruženju. Ali zato donosi mnogo istinskog užitka i opuštajućih trenutaka.

Zaključak

Čitanje u prirodi donosi mnogo toga lijepoga. Ležaljka, pjev ptica, dobra knjiga i vjetar u kosi ljeti dočaravaju novo iskustvo. Iskustvo koje mladom čitatelju pomaže zavoljeti knjigu i čitanje. Zato ćemo se na Polšniku nastaviti truditi da Knjižnica pod krošnjama ostane naša konstanta u srpnju. U vrijeme kad djeca imaju praznike i ponekad ne znaju što bi sa svojim vremenom. Osiguravamo da je njihovo slobodno vrijeme maksimalno iskorišteno, i to dalje od televizije, računala i pametnih telefona. Vraćamo se u sjenu drveća i čitamo knjige, koje su čovjekove najbolje prijateljice i pozivaju nas na odmak od dnevne rutine te nas vode u čudesne svjetove koji su onome koji ne čita nedostupni.

Literatura

1. https://www.bralnaznacka.si/
2. http://www.knjiznicapodkrosnjami.si/
3. Kropp, P. (2000). Vzgajanje bralca: naj vaš otrok postane bralec za vse življenje. Tržič: Učila.

Pogled kroz nastavu na daljinu

Broj 124, lipanj 2020.
ISSN 1848-2171

Ova školska godina nam je bila pravi izazov. Nitko nije ni zamišljao kako ćemo se u samo tjedan dana morati pripremiti na nastavu u daljinu. Sanja Janeš nam je iznijela probleme s kojima smo se susreli tijekom prelaska u virtualni svijet, na koji način se promijenilo planiranje učenja i poučavanja kao i moguća rješenja kurikulumskog planiranja. Više…

U članku Edite Čelofige su opisane aktivnosti koje potiču učenike na čitanje u školi. Osnovni cilj je kod učenika razviti trajnu motivaciju za čitanje kako bi postali čitatelji za cijeli život. Više…

Dolazak u školu za djecu znači nov početak – novi prijatelji, nove prostorije, nova učiteljica… Katarina Plut opisala je malo drugačiji početak u 1. razredu osnovne škole. Više…

Svakodnevno smo suočeni s izazovima kako učenicima s posebnim potrebama pružiti što bolje odnosno jednake uvjete u odgoju i naobrazbi. Alenka Plevnik ove godine je izradila prilagođenu društvenu igru Domino za slijepe i slabovidne osobe. Više…

Lea Florjančič je predstavila sažetu lekciju ponavljanja, konsolidacije znanja u mjerenju duljine iz matematike u 4. razredu osnovne škole koristeći formativno praćenje s ključnim elementom povratna informacija. Više…

U svojem radu Lea Napotnik je opisala različite i zanimljive načine učenja o bajkama i popratnim aktivnostima – stvaranje, izrada rječnika, lokalna klasifikacija i analiza intervjua ispitanih učenika. Više…

Marjana Penca Palčič je željela odgovoriti na pitanje je li budućnost ocjenjivanja u opisnoj ocjeni ili u školi bez ocjena. Što je zaključila, možete pročitati ovdje.  Više…

U povodu obilježavanja 105. obljetnice rođenja i 13. obljetnice smrti akademika Ivana Supeka profesorice Mirjana Dabac i Tatjana Zemljić osmislile su projekt „Hrvatski znanstvenici: akademik Ivan Supek“. U projektu proveden je proces anketiranja učenika, uključivanja učenika u istraživački i kreativni rad, edukacija učenika i evaluacija projekta od strane učenika. Više…

U nastavi informatike Renata Papec je koristila parlaonicu kao metodu za ostvarivanje ishoda. Učenici se koriste istraživačkim radom, razvijaju svoje govorničke sposobnosti, uče radu u timu, a na kraju što je vrlo bitno, u svemu tome i uživaju. Više…

Nastava na daljinu od knjižničara zahtijeva da budu ukorak s tehnologijom kako bi učenicima i omogućili i olakšali provođenje aktivnosti, a roditeljima pružali podršku. Knjižničarka Snježana Kovačević osmislila je virtualnu knjižnicu OŠ Zlatar Bistrice gdje se mogu pronaći različiti sadržaji namijenjeni učenicima, učiteljima i roditeljima. Više…

Špela Ivančič nas je upoznala sa starom fotografskom tehnikom cijanotipijom koja je učenike oduševila zbog plave boje i želje za istraživanjem. Šestaši na satovima likovne umjetnosti su istraživali načine izrade reljefne slike na zadanu temu Pogled kroz prozor.

U svojem članku Urška Tičar je definirala pojmove poezije, lirike, motivacije učenja i uvodne motivacije. Upoznala nas je s modernom omladinskom poezijom koja donosi bogatstvo poetike i izraza. Više…

Gordana Lohajner