Igramo Minecraft i učimo engleski jezik

Sanja Božinović

Ključne riječi: engleski jezik, Minecraft, učenje kroz igru

Sažetak: Minecraft djeca provode sate u trodimenzionalnom svijetu igre, stvarajući i rušeći sve što mogu zamisliti. Igra koju igraju milijuni djece osnovnoškolskog uzrasta širom svijeta, motivira učenike da uče novi vokabular na engleskom jeziku, koriste engleski za komunikaciju, učenje i poučavanje vršnjaka o svojoj omiljenoj igrici.

Korištenje igre u nastavi jezika nosi puno prednosti, ali i izazova. Pri uvođenju igre moramo uzeti u obzir istraživanja i primjere dobre prakse iz svijeta.

Sanja Božinović je koristila igru u dodatnoj nastavi iz Engleskog jezika s učenicima starima 12-14 godina, a lista jezičnih aktivnosti zasnovanih na Minecraftu uključuje online i offline aktivnosti, korištene u razredu i za domaću zadaću. O tome je održala prezentaciju na godišnjoj konferenciji HUPE-a (Hrvatskog udruženja profesora engleskog jezika).

Uvod

Minecraft je video igra koju vole mnoga djeca, učenici osnovne škole. Zabavljaju se i uče kroz igru, stvarajući i rušeći kocke u trodimenzionalnom svijetu te igre. Za vrijeme igre komuniciraju s drugim igračima i okruženjem igre. Osim što se igraju, često i čitaju knjige i priručnike, upute kako napraviti nešto u igrici, sudjeluju u raspravama na forumima za igrače Minecrafta, gledaju i snimaju YouTube video uratke o igri.

Jezik koji koriste u većini ovih aktivnosti je engleski. Ta je činjenica inspirirala učitelje širom svijeta, kako one koji i sami igraju video igre, tako i one zainteresirane za gemifikaciju učenja jezika, da počnu koristiti igru ili neke njezine elemente za učenje engleskog jezika u školi. U ovom članku predstavit ću neke primjere primjene ove igre za učenje engleskog kao stranog jezika, te razmotriti prednosti i probleme koje sam uočila kad sam za stvaranje lekcija iz Engleskog jezika koristila ovu igru i iskustvo igranja koje imaju moji učenici šestog i osmog razreda.

Slika 1. Što je Minecraft?

Tko su Minecraft djeca?

Vrlo kreativna djeca koja vole video igrice, više dječaka nego djevojčica u grupi, nisu mogli vjerovati da su tako sretni kad sam im, na satu Engleskog jezika, spomenula da sam kupila igricu koja me zanima, počela igrati, ali sam vrlo loš igrač i trebala bih pomoć. Grupa učenika do koje je teško doprijeti tradicionalnim metodama poučavanja stranih jezika, više dječaka nego djevojčica, pridružila se mojoj grupi dodatne nastave. Sve koji su se pridružili grupi motivirala je mogućnost okretanja uloga, prilika da poučavaju učitelja, te da se pokažu kao znalci na nekom polju.

Slika 2. Učenici u informatičkoj učionici

Tko su Minecraft učitelji?

U svijetu postoje dvije vrste učitelja koriste igricu u razredu: jedni su i sami eksperti u igranju, drugi početnici. Učitelji gejmeri stvaraju svjetove unutar igrice, vode brigu o serverima i modifikacijama i vode svoje učenike kroz igru dajući im razne obrazovne zadatke. Učitelji početnici razumiju igru i znaju o njoj toliko da mogu stvarati lekcije zasnovane na njenim karakteristikama i učeničkom interesu za njih, a eksperti za igranje su učenici. Oba tipa dijele svoja razmišljanja i primjere dobre prakse, tako da je zainteresiranom učitelju lako učiti od kolega koji dijele svoja znanja i primjere na velikom broju mrežnih stranica, tečajeva i učiteljskih zajednica. Svoja prva znanja sam i sama stekla na besplatnom tečaju Minecraft MOOC organiziranom unutar TESOL EVO besplatnog programa za učitelje engleskog jezika, nakon čega sam se pridružila Minecraft in Education Google zajednici i TheMinecraftExperience Wiki koju uređuje australska profesorica Bron Stuckey.

Što kažu roditelji?

U svijetu, roditelji često pomažu učiteljima ako su i sami ljubitelji igrice. Odlična je to ideja jer tako provode više vremena sa svojom djecom i rade na projektima građenja, poučavaju svoju djecu o računalima i internetu, pomažu oko servera, a posebno su važni u poučavanju djece o sigurnosti na internetu kad posjećuju virtualne svjetove sa svojom djecom i pomažu im birati YouTube autore koji koriste djeci primjeren rječnik i sadržaje.

Što se može poučavati uz pomoć Minecrafta?

Mnogi učitelji u svijetu koriste igricu da bi poučavali sadržaje iz povijesti i zemljopisa. Na primjer, kad djeca uđu u virtualni svijet starog Rima, sa zadatkom da izgrade svoj dom, moraju naučiti poprilično o starom Rimu da bi to mogli točno napraviti, a osim same povijesti, moraju puno čitati, razvijati vještine slušanja i govora, da bi izvršili zadatak (H. Lanphier and A. Yount). Pri susretu sa scenama katastrofe u igrici, uče iz svog iskustva o tome kako te situacije nastaju i kako se s njima nosimo, te mogu naučeno pretočiti u vježbe pisanja. (J. Kuhn). Zbog kocaka koje se slažu, igra je odlična za matematičke račune, a virtualni svjetovi pomažu u poučavanje rješavanja problema i razvijanju kritičkog mišljenja.

Vježbaju se sve jezične vještine jer gotovo svi mladi igrači gledaju YouTube da bi od ekperata naučili boje rješavati probleme unutar igrice, a puno You Tube materijala na engleskom snimaju izvorni govornici. Tijekom igranja na raznim serverima, komuniciraju s drugim igračima na engleskom. Čak su motivirani čitati knjige o igrici napisane za izvorne govornike, na višem stupnju jezika od onog kojeg uče u školi (D. Dodgson, 2014). Tipkaju poruke u chatu, pridonose diskusijama na forumima. Čak i oni učenici koji nisu izvrsni u gramatici, uče nove riječi kojima opisuju predmete, materijale, alate, kretanja, puno glagola kojima opisuju građenje. Uče jezik kroz autentične, izazovne i visoko motivirajuće situacije, zadatke o kojima vole razgovarati i pisati.

Moje Minecraft iskustvo

Činjenica da sam početnik u igrici nije bila nikakva prepreka da je počnem koristiti s učenicima. Nisam, doduše, mogla stvarati lekcije u kojima bi u razredu, boravili zajedno u virtualnim svjetovima i učili, ali sam zato osmislila diskusije o igrici iza kojih su slijedile aktivnosti pisanja u kojima su učenici mene poučavali o igrici, a ja njima pomagala u jeziku. Prvo smo raspravljali temu “Što meni znači Minecraft?” Snimali smo razgovore i audio snimke dijelili ih na našem učeničkom blogu “Minecraft Fun at School” . Bila nam je to odlična prilika za razvijanje kritičkog mišljenja, osvještavanje i ispravljanje jezičnih grešaka, sve u suradničkoj atmosferi. Učenici su također pisali rječnik važnih termina iz igrice, njihove definicije koji bi pomogao početniku da se lakše snađe u novom svijetu igrice. Od riječi, definicija i fotografija koje su snimili u Minecraftu napravili smo grupni rad, video.

Prezentacije uz pratnju slika koje su snimili dok su bili u svijetu igrice bile su odlične vježbe jezika. Čak su jednu lekciju iz udžbenika prenijeli u igricu, gradeći pažljivo sve elemente koji se pojavljuju u priči. Da bi to mogli napraviti, morali su surađivati i vraćati se više puta na priču iz udžbenika, čitati pažljivo i komentirati. Gradili su kod kuće, za domaću zadaću. Ponekad smo gradili i u razredu, ali uvijek s jezičnom lekcijom na umu. Nazvali smo taj zadatak “Crafting dictation”: osmišljavali scene iz igrice, opisivali ih riječima i davali upute partneru koji gradi, a onda uspoređivali slike međusobno, te slike s pisanim tekstom, kritički se osvrtali na greške i naučeno gradivo o davanju uputa, gramatici i vokabularu. Najgorljiviji učenici žele nastaviti iduće godine; snimat će vlastite poučne video uratke na engleskom namijenjene vršnjacima, te Quizlet setovi riječi s Minecraft ilustracijama koje će ih učiniti posebnima.

Zašto mislim da je dobro koristiti ovu igru u nastavi?

Radi o igri koja se plaća. Činjenica je da je veliki broj učenika ima instaliranu na svojim pametnim telefonima, tabletima ili laptopima, ali dostupnost igre u školi može biti problem. Također, lekcije koje uključuju igranje igre, makar i na kratko, mogu biti zahtjevne za učitelja. Treba pažljivo planirati vrijeme i voditi razred da se osigura da je igra potpuno uklopljena u proces učenja i ima svoje opravdanje kao aktivnost koja osigurava učenje i vodi do ispunjenja planiranih ishoda. Uobičajeni problemi koji se javljaju pri korištenju tehnologije u nastavi su također pristutni: dostupnost informatičke učionice, kvaliteta internetske veze i računala u razredu, kao i njihov broj.

Sve gore navedeno predstavlja izazov učitelju, ali prednosti su daleko brojnije i važnije. Visoko motivirani učenici, posebno oni koje nije u redovnoj nastavi lako nagovoriti da se pridruže učenju, a kamoli da prezentiraju pred kolegama, aktivno sudjeluju u radu u paru i u grupi, u govoru i pisanju. Učenici doživljavaju lekcije kao autentične situacije, učitelja kao suradnika koji im pomaže ostvariti cilj jer su zadaci autentični i kreativni. Za mene su ovo dobri razlozi da nastavim učiti o ovoj igrici i kako je koristiti u radu s mojim učenicima engleskog jezika.

Literatura:

1. Minecraft Wiki
2. MinecraftExperienceWiki
3. Minecraft and MinecraftEdu Resources
4. Dikkers S. (2015): Teachercraft: How Teachers Learn to Use Minecraft in their Classrooms (besplatni download)
5. Minecraft Handbooks (Essential, Redstone, Combat) by Scholastic
6. Stevens V, Smolčec M., Smolčec F., (2014) Using Minecraft for Learning English

Glasovna komunikacija na wiki mjestu: malo drugačije vježbe

slušanja i govorenja engleskog jezika

Sanja Božinović

Ključne riječi: EFL, wiki, voki, voicethread, acapela, jezične vještine

U dodatnoj nastavi iz engleskog jezika s učenicima sedmog razreda osnovne škole „Nikola Hribar“ u Velikoj Gorici koristim wiki mjesto koje služi kao naše mjesto za učenje izvan razreda, mjesto gdje učenici uvijek mogu pristupiti zadatcima dodatne nastave i našem projektu, raditi zajedno i pregledavati svoje radove, ali i radove svojih kolega kad god imaju vremena i kad to žele. Wiki nam olakšava sudjelovanje u projektu „Talking Cultures“ u organizaciji British Councila, koje bi nam bilo gotovo nemoguće s jednim satom tjedno dodatne nastave u školi. Na našoj wiki obrađujemo teme kao što su: moj razred i moja škola, moja domovina, hrana koju volim, poznati ljudi iz moje zemlje i slično, i to na engleskom jeziku i koristeći razne web 2.0 alate.

Naša wiki je prepuna zanimljivih radova učenika koji svjedoče ne samo o tome koliko smo ponosni na sebe i svoju kulturu, nego i koliko smo vježbali vještinu pisanja i čitanja na engleskom jeziku.

Naravno, u nastavi stranog jezika moramo uvijek raditi i na poboljšanju vještina slušanja i govorenja. U tu svrhu na wiki mjestu sam, osim poveznica sa slušnim materijalom kojima učenici pristupaju i slušaju ih kad god žele, koristila i neke web 2.0 alate i računalne programe, koji su se pokazali izvrsnim za vježbanje vještina slušanja i govorenja, a u isto su vrijeme vrlo motivirajući i zabavni za učenike.

Voki

Voki sam dosad upotrijebila na dva načina. Prvo sam napravila svoj Voki da bih, umjesto pisanja pitanja, postavila na stranicu moj avatar koji izgovara zadatak. Reakcija učenika je bila vrlo pozitivna. Zadatak je motivirao učenike više nego uobičajeni pisani tekst istog sadržaja. Neki su izrazili želju da i sami izrade i pošalju mi svoj Voki. Smatrala sam to odličnim znakom – koliko puta čujemo da učenici žele i pitaju smiju li napraviti dodatnu zadaću?

Primjer mog Vokija:

U okviru zadatka „Biografija mog razreda“, na wiki su učenici, uz pisanje sastavka o prijatelju iz razreda, svoju priču o prijatelju snimili kao Voki. Prve Vokije izrađivali smo u informatičkoj učionici. Izrada je zabavna i vrlo jednostavna. Nakon kratkog registriranja i potvrđivanja adrese elektroničke pošte, može se pristupiti izradi svog avatara. Pri tom se biraju svi detalji njegova fizičkog izgleda, pozadine pred kojom stoji i okvira. Kako bi odabrali sve detalje, učenici čitaju na engleskom i pri tom uče ili ponavljaju riječi.

Kad su zadovoljni izgledom, dodaju zvuk. Mogu napisati tekst u predviđeni prostor i odabrati snimljeni glas koji će ga izgovoriti. Prije prve upotrebe Vokija s učenicima, bojala sam se da će mnogi htjeti na takav lakši način završiti Voki, ali sam se iznenadila – taj način su odabrali samo oni koji su imali problema s mikrofonom i nisu mogli snimiti svoj glas. Svi ostali su htjeli snimiti glas. Slušala sam i pratila nekoliko učenika u tom dijelu zadatka, ostali su završili zadatak kod kuće.

Osjećaj je bio prekrasan: učenici su sami sebi bili stroži kritičari od mene, kad sam ja bila zadovoljna njihovim izgovorom i tečnošću govora, oni su tražili da probaju još jednom jer mogu bolje. U tom pogledu Voki je izvrstan, postupak govorenja u mikrofon i preslušavanja može se ponavljati dok god autor nije zadovoljan, a onda se snimi i objavi na blogu, wiki, nekoj mrežnoj stranici, jednostavnim kopiranjem koda.

Svi učenici su preslušali više puta poruke svojih kolega i izražavali se vrlo pohvalno o njima, što se ne događa toliko često kad slušaju čitanje iz udžbenika.

Primjeri Vokija koji su izradili učenici u sklopu zadatka predstavljanja prijatelja:

Prvi primjer – LovroB        Drugi primjer – Stella

Voicethread

Voicethread planiram koristiti za jedan od budućih zadataka na wikiju, jer je bio jedan od najzanimljivijih zadataka prošlogodišnjoj grupi učenika koja je sudjelovala u projektu “Talking Cultures”, a koristili smo ga također za predstavljanje prijatelja.

Voicethread kombinira upotrebu fotografije, pisane poruke i govora. Naše razredno predstavljanje zamislili smo kao niz razrednih grupnih fotografija koje učenici glasom komentiraju.

Fotografije sam ja postavila, jer sam htjela najbolje iskoristiti kratko vrijeme u informatičkoj učionici. Vlasnik Voicethreada može stvarati više svojih osobnosti pa sam to iskoristila kako bi učenici lakše i brže mogli pristupiti zadatku. Učenici su imali zadatak izraditi svoju avatar sliku jer zbog njihove mlade dobi nisam željela koristiti njihove pojedinačne fotografije. U tu svrhu smo koristili računalni program Yahoo Avatars, a postupak i korist za učenje jezika su vrlo slični onom pri izradi Vokija.

Učenici su, jedan po jedan, pristupali zadatku, birali svoj lik i radili svoj komentar. Mogli su birati: uzeti mikrofon i ispričati svoju priču ili napisati poruku, koja se onda otvara za čitanje s odabirom slike.

Motivacija je bila velika, kako za postizanje što bolje govorne produkcije, tako i za pažljivo slušanje i davanje pozitivnih ohrabrujućih komentara kolegama.

Primjer: učenici koriste Voicethread

Acapela Talking Widget

Prošli tjedan poželjela sam podsjetiti učenike na jedan element zadatka na wiki. Dok sam razmišljala o načinu na koji ću to učiniti, kolegica je na Twitteru ukazala na mogućnost upotrebe u učenju jezika Acapela računalnog programa koji pretvara tekst u govor. Na ovoj stranici može se pročitati o mnogim upotrebama ovog računalnog programa, od kojih se neke i plaćaju: može se upotrijebiti kao pomoć slabovidnima, stvaranje audioverzije raznih tekstova, novina i drugih materijala, za stvaranje vježbi slušanja raznih vrsta i namjena.

Jedna od mogućnosti je i brzo stvaranje računalnog programa za postavljanje na mrežne stranice, koja odašilje poruku odabranim glasom koja je napisana u lijepo uokvirenom kvadratnom prostoru.

Stvaranje je vrlo lako: upiše se tekst na predviđenom mjestu, odabere jezik i u okviru odabranog jezika, govornik. Na primjer, za engleski jezik koji sam ja trebala, može se birati između nekoliko govornika, muških ili ženskih osoba, pored čijih imena piše i vrsta jezika kojim govore. Odabrala sam jednog govornika koji govori britanskim engleskim i čiji mi se glas svidio kad sam preslušavala poruku. Nakon toga odabrala sam boju i veličinu svog budućeg zadatka.

Ovaj način omogućio mi je da privučem pažnju svojih učenika jer izgleda lijepo na stranici i mami ih da kliknu da bi čuli što im imam reći, ali i da im pružim priliku za kratku slušnu vježbu u isto vrijeme. Naravno, po kreativnosti se ne može usporediti s prethodnim primjerima, ali svakako nosi dodatnu vrijednost pred suhoparno ispisanim zadatkom.

Primjer s moje wiki:

Zaključak:

Osim ova tri načina poticanja učenika na slušanje i govor na stranom jeziku te učenje na zabavniji način, koristila sam i druge web 2.0 alate sa svojim učenicima. Svi su različiti, ali imaju neke zajedničke karakteristike: učenici su motivirani, rado i predano uče, provode više vremena radeći zadatke, zrelo čak i prekritično ocjenjuju svoje radove i radove kolega, a u isto vrijeme učenje ne vide kao napor. Za mene su to znakovi da ovakve vježbe moram redovno uključivati u svoju nastavu.

Disciplina u razredu kao igra

Sanja Božinović

Ključne riječi: ClassDojo, upravljanje disciplinom, izvještaj o ponašanju, web 2.0 alati u nastavi

Većina profesora koji poučavaju djecu, pogotovo u osnovnoj školi, bez obzira na stručnost, kreativnost i iskustvo, priznat će da nije lak zadatak motivirati sve učenike i održavati disciplinu na svakom satu. Razredi u našim školama preveliki su za optimalan rad u većini predmeta i složeni su po dobi djece, a ne po predznanju ili motivaciji za rad. Osigurati disciplinu i rad u velikoj grupi te omogućiti napredak svim učenicima, od napredne darovite djece do učenika s individualiziranim ili prilagođenim programima, izazov je na koji profesori odgovaraju na razne načine i s različitim uspjehom.

Koliko god bilo očito da tema mora biti zanimljiva i profesorima s iskustvom, a pogotovo početnicima, ne susrećemo se baš često s ovom tematikom na seminarima stručnog usavršavanja. Zato sam se ugodno iznenadila kad je Kyle Mawer, koautor hvaljene knjige „Digital Play“, koja se bavi korištenjem računalnih igrica u nastavi engleskog jezika, u jednom predavanju prošlog mjeseca spomenuo administriranje bodova za sudjelovanje i ponašanje na satu uz pomoć računala s internetskom vezom, koristeći alat ClassDojo.

Slika 1. ClassDojo

ClassDojo je jednostavni besplatni alat za učitelje. Kad se registrira, učitelj stvara svoje razrede kroz dva osnovna koraka:

1. U prvom koraku imenuje svaki razred i dodaje imena učenika. Imena se dodaju u obilježeno polje, jednostavnim upisivanjem po jednog imena u red. Svakom imenu program sam pridruži malu simpatičnu sliku – avatar.
2. Učitelj bira pozitivne i negativne elemente rada u razredu koje će pratiti kod učenika tijekom nastave. Sam program nudi pozitivne elemente kao što su sudjelovanje, pomoć drugima, dobro zaključivanje, predstavljanje… Učitelj može dodati koliko god želi dodatnih kategorija. Već ponuđeni negativni elementi su kašnjenje, ometanje, prekidanje, nepoštivanje i sl., a također se mogu nadopuniti ili zamijeniti drugima koje učitelj smatra potrebnima.

ClassDojo sam počela koristiti u dva sedma razreda za vrijeme nastave engleskog jezika. U učionici imam računalo s internetskom vezom i projektor. Na početku sata otvorim razred na ekranu koji se prikazuje pomoću projektora na zidu. Na ekranu se nalaze sličice s imenima svakog učenika. Svaki učenik ima zeleni broj za prethodno zaslužene pozitivne bodove ili crveni broj za negativne bodove.

Za vrijeme nastave, jednostavnim klikom miša dodijelim pojedinom učeniku pozitivni ili negativni bod. Pri tom se čuje zvučni signal i broj bodova pored njegovog avatara se osvježi.

Slika 2. Prikaz razreda na ekranu

Na kraju sata, kad zatvorim razred na ekranu, učenici mogu vidjeti prikaz ponašanja cijelog razreda. Ista statistika može se dobiti klikom na pojedini avatar, za svakog pojedinog učenika.

Slika 3. Prikaz ponašanja cijelog razreda

ClassDojo predviđa i komunikaciju s roditeljima. U trećem koraku postavljanja podataka o razredu, profesor može dodati i elektroničku adresu roditelja ili staratelja za svakog učenika, na koju im može jednim klikom miša poslati izvještaj o ponašanju njihovog djeteta.

Slika 4. Mogućnost slanja izvještaja roditelju

Ovaj način praćenja ponašanja učenika svidio mi se iz više razloga:

• uopće ne ometa tijek ili ritam sata, bilježenje je brzo i učinkovito;
• učenici vide stanje i promjene u stvarnom vremenu;
• crveni broj opomena na ekranu baš sve učenike potiče na bolje ponašanje i marljivije sudjelovanje u radu;
• učenicima je način praćenja potpuno prihvatljiv, sve im je jasno i s puno entuzijazma sudjeluju u njegovoj primjeni čekajući na kraju da vide i komentiraju učinak cijelog razreda.

ClassDojo je napravljen na engleskom jeziku, ali elementi praćenja mogu se napisati i na hrvatskom. Provjerila sam kako bi to izgledalo na izmišljenoj grupi učenika koju sam stvorila u tu svrhu.

Slika 5: Dodavanja elemenata praćenja na hrvatskom

ClassDojo preporučam za korištenje u nastavi, posebno s pretpubertetskim i pubertetskim uzrastom, jer svojom sličnošću s igrom i upotrebom prihvatljivog sučelja i načina ophođenja, potiče na poštivanje pravila kojima želimo naučiti mlade. Čini mi se dobrim da je način učenja zabavan i motivirajući za učenike, da ne spominjem da ni nama učiteljima ne škodi malo šarenila u strogosti.

Blogathon – maraton u pisanju bloga

za profesore engleskog jezika

Sanja Božinović

Ključne riječi: blog, blogathon, natjecanje za profesore, stručno usavršavanje, British Council

British Council je ove godine ponovno organizirao maraton u pisanju bloga na engleskom jeziku za profesore iz Armenije, Hrvatske, Izraela, Turske i Rusije. Blogathon, kako su ga nazvali, trajao je od 16. siječnja do 12. veljače. Pravo sudjelovanja imali su svi profesori koji su se javili na poziv koji je objavio British Council na svojim stranicama u zemljama sudionicama, a onda i poslao na elektroničke adrese profesora koji u radu surađuju s British Councilom.

Slika 1. TeachingEnglish stranica

Kako bi sudjelovali, prijavljeni profesori su na svoj profil na mrežnoj stranici British Councila za profesore TeachingEnglish umjesto fotografije, postavili sliku sportske majice maratonca s pripadajućim brojem koji su dobili iz ureda British Councila u svojoj zemlji. Tako je natjecanje izgledalo kao pravi maraton. Maraton je ove godine imao preko 200 sudionika, od kojih sam zapazila samo četiri profesorice iz Hrvatske. Kako smo pisali pod našim korisničkim imenima, mogu samo reći da su blogathon trčale: singerina, dxplorer, jazzyiris i bsanja, i ispričati se ako nekog nisam primijetila.

Od 16. siječnja mogli smo pisati neograničeni broj članaka duljine do 250 riječi. U isto vrijeme čitali smo blogove ostalih „maratonaca“ i ostavljali komentare. Teme nisu bile zadane, ali su u pravilima na početku natjecanja predložene sljedeće teme:

• davanje više prostora učenicima da se izraze, uz smanjivanje vremena predavanja na satu;
• bavljenje učenicima koji remete rad u razredu;
• suradnja s kolegama u svojoj zemlji i međunarodna suradnja profesora;
• teme vezane za nastavu i nastavne materijale.

Dakle, teme blogova morale su biti vezane za neposredni rad u razredu i stručno usavršavanje profesora, pisane na način tako da privuku pažnju drugih sudionika.

Od samog početka natjecanja, čitanje i komentiranje članaka je, iako vremenski zahtjevan zadatak, postao svima drag neformalni oblik usavršavanja. Profesori su raspravljali o teoretskim pristupima nastavi i svakodnevnim problemima s kojima se susreću u razredu. Razmjenjivali su ideje za lekcije i nastavne planove. Puno se pisalo o upotrebi obrazovnih tehnologija u nastavi jezika, pojedinim web 2.0 alatima i njihovim prednostima, ali i drugim temama koje nameće 21. stoljeće, poput cyberbullyinga, korištenja tuđeg intelektualnog vlasništva, zaštite autorskih prava, projektne nastave. Specifični problemi poučavanja pojedinih dobnih grupa, važnost poučavanja kulture, motivacija učenika, važnost i oblici stručnog usavršavanja i mnoge druge teme našle su također put do staza blogathona.

Slika 2. TeachingEnglish blogovi i komentari

Bilo je zanimljivo dijeliti s kolegama mišljenja o omiljenim knjigama, glazbi, ovogodišnjoj obljetnici rođenja velikog engleskog pisca Charlesa Dickensa. Blogathon je bio prilika za učenje o životu ljudi koji rade isti posao u različitim zemljama.

Kao i svaka grupa u kojoj se uči i svakodnevno dijele znanja kroz četiri tjedna, i grupa maratonaca je završila natjecanje s minimalnim spominjanjem pobjede i izbora najboljih blogera, a više s puno iskrenih, često dirljivih članaka, koji su cijeli zadnji dan sadržavali poruke prijateljstva i pozive na buduću suradnju.  

Sad kad su maratonci dotrčali do cilja, na redu je British Council, čiji predstavnici moraju odlučiti koji maratonac zaslužuje prvu nagradu – put na IATEFL konferenciju u Glasgowu u ožujku, sa svim plaćenim troškovima, a koji maratonci dobivaju utješne nagrade u obliku plaćenih troškova sudjelovanja na nacionalnim konferencijama udruga profesora engleskog jezika, online tečaj za profesore po izboru i druge lijepe nagrade.

Kako god odlučili, opće je mišljenje blogathonaca, koje u potpunosti dijelim, da su svi sudionici pobjednici. Svakodnevno pisanje u društvu jednakih, dobronamjerno stručno čitateljstvo, prijateljska atmosfera, pronalaženje istomišljenika  u geografski dalekim krajevima, oduševljenje i novi poticaj za još bolji rad u razredu i s kolegama – svi ovi razlozi čine ovakve prigode za stručno usavršavanje jedinstvenima. Prava je šteta da nas je bilo samo četvero iz Hrvatske! Nadam se da će iduće godine odaziv biti puno veći.

Više informacija možete vidjeti ovdje: Stranica s blogovima.

Učitelji žive dvaput

Drugi život jednog učitelja

Sanja Božinović

Kakav se to „drugi život“ nudi učiteljima?

Second Life (SL) je virtualni svijet u koji zakoračujemo klikom na http://secondlife.com. Nakon preuzimanja programa na svoje računalo, stvaramo svoj lik i tako započinjemo svoj drugi, virtualni život. Novi početak je pun mogućnosti i ovisi samo o našim željama i interesima jer u virtualnom, baš kao i u stvarnom životu, svatko slijedi svoju zvijezdu: možemo graditi i kupovati, pokrenuti vlastitu tvrtku i zarađivati novac (250 L$ = 1 US$), plesati, prisustvovati koncertima i predstavama, putovati replikama stvarnih gradova ili prostorima iz mašte, upoznavati nove prijatelje, tražiti životnog partnera, ali i poučavati i učiti.

Slika 1. Upoznavanje okruženja

Mnogi učitelji i obrazovne institucije koriste Second Life za stručno usavršavanje i rad s učenicima. SL je otvoren starijima od 16 godina, a registracija je besplatna.

Za komunikaciju se koristi govor, pisanje i slanje poruka. Možemo pristupati grupama, imati prijatelje, slušati glazbu, koristiti poveznice na internetske stranice, raditi prezentacije i koristiti druge obrazovne alate. Predmeti koje dodirnemo mogu biti programirani da daju pisane ili govorne informacije. Možemo fotografirati, obrađivati fotografije i postavljati ih na predmete koje stvaramo.

Kad sam se prvi put teleportirala na EduNation, jedan od „otoka“ nastanjenih učiteljima i obrazovnim institucijama u sklopu TESOL tečaja „Virtual Worlds and Language Learning“, zavirila sam u svijet po mnogim karakteristikama vrlo prikladan za poučavanje stranih jezika, ali i drugih školskih predmeta na srednjoškolskom stupnju, a pogotovo u visokom obrazovanju i obrazovanju i stručnom usavršavanju odraslih.

Uočila sam više prednosti nego nedostataka učenja u virtualnom svijetu pa sam svoje usavršavanje nastavila kroz TESOL EVO tečajeve za profesore engleskog jezika*. Također sam imala sreću dobiti mjesto između 20 europskih profesora u petotjednom tečaju u sklopu projekta AVALON (Access to Virtual and Action Learning live Online) gdje sam zaslužila i certifikat za poučavanje u virtualnom svijetu te postala članica AVALON Ning mreže u kojoj mnogo učitelja svakodnevno izmjenjuje iskustva i znanja ili uči od drugih.

Slika 2. Izlet u Liverpool

Prednosti poučavanja stranih jezika u virtualnom svijetu

Učitelji i učenici potpuno uranjaju u virtualni svijet i stvaraju novi identitet. Većina učitelja ima ljudske avatare, često slične njihovom stvarnom izgledu, ali mogućnosti mijenjanja izgleda su neograničene: avatar može mijenjati oblik, veličinu, spol, rasu, boju kose… kad god želi. Može čak i ne biti čovjek. Novi identitet se pokazao izvrsnim poticajem za sramežljive učenike, a mijenjanje izgleda odlična tema za nastavu, da ne govorimo o većoj autentičnosti lekcija s igranjem uloga.

Virtualni svijet pruža neograničene mogućnosti prostora, a pojam razreda dobiva potpuno novu definiciju. Teleportirati se možemo, zajedno s učenicima, na svako mjesto koje nije privatno vlasništvo i tijekom jednog sata posjetiti umjetničku galeriju, grad gdje stanovnici govore jezik koji poučavamo, kazališnu predstavu, mjesta iz prošlosti ili mašte, poput ratnog bojišta, simulacije požara, ljudskog tijela, mjesta za odmaranje na nebu ili na dnu mora – ovisno o planiranim aktivnostima tijekom nastave. Mnogi učitelji također koriste i holodekove, gotove trodimenzionalne scene posebno pripremljene za njihove potrebe koje jednim klikom izvuku iz svog inventara i uđu u njih zajedno s učenicima.

Slika 3. Holodek scene u pješčaniku

Izvrstan primjer korištenja SL prostora i SL identiteta može se vidjeti u radu profesorice Heike Philp koja cijeli svoj tečaj organizira u Berlinu iz 1920-ih godina gdje polaznici surađuju na pisanju scenarija, a o svemu se može više pročitati na blogu TeleportNovela.

Virtualni svijet dijeli s ostalim vrstama virtualnih razreda prednosti prostora i vremena: učitelji i učenici iz raznih dijelova svijeta i vremenskih zona trebaju samo pristup internetu da bi radili zajedno. SL ima i dodatnu prednost: rješava problem statičnosti i zamora koji nastaje provođenjem vremena za računalom jer nudi privid kretanja u prostoru što izvrsno odgovara mnogim današnjim učenicima. Osjećaj stvarnosti je takav da nerijetko netko tvrdi da je umoran nakon virtualne šetnje. Teleportiranje po virtualnom svijetu pruža mogućnosti i ljudima koji samostalno uče strane jezike jer u replikama stvarnih gradova, kao i u obrazovnim institucijama, nailaze na ljude koji govore jezik koji žele učiti, a odredišta za izlete su mnogobrojna i bogata informacijama.

U virtualnom su svijetu emocije stvarne. Ljepota okoliša, stvarnost proširena dodatnim jezičnim i drugim poticajima, mogućnost stjecanja prijatelja i pripadanja grupama pomažu svakome tko želi učiti jezik na ovakav način.

Osim jezičnih vještina, učenici razvijaju i specifične SL vještine poput kretanja i građenja koje neodoljivo privlače ljude s afinitetom za kompjuterske igre. Stvaranje predmeta koji postaju naše vlasništvo, ima čari za mnoge učenike, a odlična je tema i za lekciju. Karakteristika SL-a da izgleda poput igre svakako pridonosi dobrom osjećaju kod učenika jer se uz rad i dobro zabavljaju te ovakav način učenja čini vrlo popularnim kod ljudi svih generacija.

Slika 4. Uranjanje u priču – Macbeth (fotografija je vlasništvo Barb Sakamoto/Lynn Carlucci)

Osim rada s učenicima, profesori se mogu uključiti u grupe profesora. Preko funkcija prijatelja i grupe možemo doći u kontakt sa sustručnjacima, učiti i izmjenjivati ideje na konferencijama i ostalim događajima kojih je SL prepun tijekom cijele godine i na kojima stručnjaci nesebično dijele znanje i iskustva, ne samo u poučavanju u virtualnom svijetu, nego i o drugim temama iz područja poučavanja jezika i ostalih predmeta.

Problemi pri poučavanju u virtualnom svijetu

Problemi s kojima se susreću učitelji u virtualnom svijetu se uglavnom odnose na tehnička ograničenja računala kojima raspolažu u školi ili koja posjeduju učenici ukoliko pristupaju nastavi od kuće. Tehnički zahtjevi moraju se provjeriti prije planiranja rada s učenicima.

Poveznica http://secondlife.com/support/system-requirements/

Osim toga, Second Life je pokazao najbolje rezultate u malim grupama. Dinamika koju omogućuje medij, istovremeno korištenje govora, pisanja, dijeljenja poveznica, teleportiranje i druge aktivnosti, traže dosta tehničke spretnosti učitelja i dobre organizacijske sposobnosti.

Često, zbog tehničkih poteškoća, treba planirati nešto više vremena za aktivnosti, imati rezervni plan, kao i puno strpljenja. Općenito, uspješni učitelji u virtualnom svijetu moraju biti strpljiviji i fleksibilniji.

Rezultati su puno bolji, a rad lakši ako učitelji imaju priliku poučavati u paru. Na taj način lako mogu pratiti sve učenike, osobito na nižim stupnjevima učenja jezika ili početnike u korištenju virtualnog svijeta. Taj način olakšava korištenje više potencijala virtualnog svijeta i nastava postiže maksimalni učinak.

Slika 5. Sastanci profesora – stručno usavršavanje

Zaključak

Najveća prepreka većem korištenju virtualnog svijeta u poučavanju, a osobito u stručnom usavršavanju, je neupućenost mnogih učitelja i strah od novog kao i pogrešno uvjerenje da poučavanje uz pomoć računala udaljuje ljude i nije prikladno za poučavanje jezika. U slučaju poučavanja u SL-u, virtualna stvarnost je često intenzivnija od one koju možemo stvoriti u školskom razredu.

Slika 6. Detalj jedne od izvrsnih konferencija

Svi profesori koji razmatraju mogućnost korištenja virtualnog svijeta SL-a za poučavanje, morali bi dobro proučiti njegove prednosti i nedostatke. Tečaj jezika u virtualnom svijetu umjesto u stvarnom ili nekom pouzdanom virtualnom razredu, ima puno prednosti. One se moraju odraziti na način planiranja i rada s učenicima. Tečaj nema smisla ako ne koristi dodane vrijednosti ovog medija.

Učitelji koji poučavaju mlađe od 16 godina ili zbog drugih razloga ne mogu koristiti SL za rad s učenicima, ne bi se trebali odreći stručnog usavršavanja u SL-u. Suradnja s kolegama kao što su profesori članovi AVALON ili Slexperiments grupa, da spomenem dvije meni najdraže grupe, obogatit će profesionalni život svakog učitelja i pružiti puno korisnih znanja za stvarni i virtualni život učitelja.

_____________________________________________________________________________

* ² 2009 – Virtual Worlds and Language Learning,
2010 – Teaching a Language in a Virtual World,
2011 – Village ,
http://village2011.pbworks.com/w/page/31834289/FrontPage

Samo igra – igrokaz o sigurnosti na internetu

Sanja Božinović

Temu sigurnosti djece na internetu obrađujem sa svojim šestim razredom Osnovne škole Nikole Hribara u Velikoj Gorici. Materijal za rad pronašla sam na mrežnoj stranici Childnet.

Pažnju mi je privukao isječak iz petnaestominutne dječje predstave nazvane „Only a Game“ pa sam se obratila autorima i dobila potpuni scenarij i nastavne planove za tri sata. Trebamo obraditi temu i postaviti svoju verziju predstave, tj. dodati joj naš doprinos, koji je ujedno i dokaz da su djeca shvatila, usvojila i s vršnjacima spremna podijeliti naučenu lekciju o sigurnosti na internetu.

Slika 1. Detalj Childnet stranice

Ideja je odmah izazvala pažnju i veliki interes mojih šestaša: jednostavna scena s dva stola s računalima i veliko platno projektora u pozadini. Tema je igranje igara na internetu i sudjeluje cijeli razred, neki su učenici stvarni, a neki virtualni likovi, učenici sami stvaraju zvukove i jednu scenu igre te svoje poruke o naučenom pokazuju publici.

Likovi u predstavi su dva učenika, Jay i Alex. Jay ima računalo u sobi i igra što, koliko i kad želi. Alex ima „stroge“ roditelje, računalo koje svatko vidi u zajedničkoj prostoriji stana, a smije igrati samo kad mu dozvole roditelji i nije baš sretan zbog toga.

Zaplet započinje kad Jay prihvati ideju starijeg prijatelja Taylora da se lažno predstavi kao četrnaestogodišnjak i počne s lažnim identitetom igrati cool igru. Sve se zakomplicira kad, da bi dobio „nagradu“, mora dati osobne podatke i otkrije da mu je računalo preplavljeno neželjenim porukama kojih se sam ne zna riješiti, a u školi upadne u nevolje jer zbog igranja ne stiže pisati zadaće.

Srećom, i Jayjev prijatelj Alex i svi mi znamo pomoći savjetima i Jay se odlučuje ne otkrivati svoj identitet, potražiti pomoć odraslih osoba od povjerenja i naučiti ne vjerovati svemu i svima na internetu.

Igrokaz se sastoji od sedam prizora, a nastavnim planovima su posebno pokrivena tri:

• Na samom početku učenici su raspravili kako koriste internet u školi, a kako kod kuće. Nabrojili smo omiljene igre. Nakon toga smo pročitali scenarij „Only a Game“ i razgovarali o tome što smo naučili iz priče. Postoji i ideja da učenici nacrtaju strip od tri scene koje su ih se najviše dojmile iz scenarija.

• U dijelu scenarija kad Jay bez razmišljanja započne igrati igru sa starijim Taylorom i ostalim nepoznatim igračima na mreži, učenici stvaraju izgled virtualnih likova koji se pojavljuju na pozornici, njihove kostime, temu igrice te razne druge detalje koji scenu čine vizualno zanimljivijom. Taj dio ih čini jako ponosnima, predstava postaje njihova, a u isto vrijeme naglašavamo da stvaramo nenasilnu igru te osvješćujemo sve elemente koje čine igru. Također, djeca uživaju u grupnom radu i uče o podjeli zadataka i odgovornosti. Moji šestaši su toliko uzbuđeni da sam morala produljiti raspravu i tek ćemo idući tjedan odlučiti o konačnoj verziji naše scene.

• Treći dječji autorski dio je potrebno ugraditi u završni prizor. Pomoću Childnetove prezentacije još jednom ću djecu podsjetiti na SMART pravila koja već znamo. Pravila kažu: S – safe, M – meet, A – accept, R – reliable, T – tell.

Tako će se učenici još jednom podsjetiti na sve probleme s kojima se Jay susreo i da smo naučili kako ih trebamo rješavati. Dodatno će kroz rad u parovima raspravljati o svakom problemu i predložiti svoj savjet.

Nakon toga ćemo u grupi prikazati sve savjete i dogovoriti se o konačnoj verziji svake rečenice koja ulazi u scenarij. Te će rečenice učenici izgovarati u zadnjem prizoru predstave, a napisat ćemo ih i kao postere.

Završnu točku naše predstave još nismo isplanirali, ne znamo hoće li to biti rap pjesma, ples ili oboje, o tom će dijelu odlučiti učenici. Tema će biti učenička interpretacija SMART pravila uz glazbu.

Slika 2. SMART pravila

Rad na svojoj verziji predstave „Samo igra“ započeli smo na satovima razrednog odjela, ali će nam trebati više dodatnih sati za uvježbavanje nastupa. Nadamo se nastupu pred vršnjacima i roditeljima za Dan škole u svibnju. Isto se tako nadam da će tema, pogotovo ako dobro izvedemo predstavu, vršnjake mojih učenika i njihove roditelje potaknuti na razmišljanje te pomoći onima koji još nisu svjesni da djeca u svojoj sobi nisu sigurnija nego na ulici.

Obrazovne tehnologije u razredu

Sanja Božinović

„Learning Technologies for the classroom“, desetotjedni online tečaj namijenjen profesorima engleskog jezika koji organizira British Council, završio je 5. prosinca 2010. godine. Prvi dio tečaja bavio se temama vrsta obrazovnih tehnologija, pravilima ponašanja na internetu, odabirom mrežnih stranica za učenike, zaštitom autorskih prava i sigurnošću učenika na internetu.

Vrste obrazovnih tehnologija u razredu

DVD medije i programski paket Office koriste gotovo svi učitelji, interaktivne ploče i obrazovni programi većini su učitelja još uvijek nedostupni, dok o učenju pomoću mobilnih uređaja, internetskih igara, društvenih mreža i virtualnih svjetova tek učimo, a primjenjuju ih samo oni najinovativniji. U koju god grupu pripadali, važno je upoznati se sa svima kako bismo napravili najbolji izbor za svoje učenike i nastavu učinili kreativnijom, bližom učenicima i učinkovitijom.

Slika 1. Dio iz Learning Technologies for the Classroom

Profesori iz Armenije, Bugarske, Izraela, Litve, Srbije, Turske i Hrvatske su u forumu na servisu Moodle pisali o problemima s kojima se susreću u svojim zemljama kad žele uključiti računalo u nastavu stranog jezika: nedovoljnoj informatičkoj opremljenosti škola, nezainteresiranosti kolega za učenje o upotrebi računala u nastavi, kao i uvjerenju učenika da je računalo prvenstveno izvor zabave.

Svi smo, unatoč svijesti o svim tim preprekama u radu, više nego uvjereni da je integriranje tehnologije u nastavu stranog jezika izvrstan put do uspjeha učenika.

Netiquette

Na početku tečaja prisjetili smo se pravila lijepog ponašanja na internetu, „netiquettea“, što je izvrsna tema koja se rijetko nalazi u lekcijama stranog jezika jer se podrazumijeva da su učenici to već negdje naučili, što smatram pogrešnim jer tema nije ništa manja važna od pravila pristojnog ponašanja u razredu čime se iznova bavimo svake školske godine.

Važno je zapamtiti:

• Odabir riječi, tona i stila u virtualnom je okruženju teži zbog činjenice da često ne vidimo osobu s kojom komuniciramo pa nema pomoći izraza lica, gesta, okoline. Sve postaje još teže kad se komunikacija odvija na stranom jeziku koji tek učimo.
• Moramo biti jasni i sažeti te posebno paziti na prikladnost jezika.
• Nikad ne smijemo koristiti velika tiskana slova u pisanju jer to izgleda kao da vičemo.
• Možemo proslijediti poruku koju smo dobili samo uz dozvolu pošiljatelja.
• Moramo uvijek poštivati autorska prava.
• U online komunikaciji nismo anonimni. Štoviše, svojim slikama i riječima se predstavljamo svijetu.

Ovo su samo najvažnija pravila koje obavezno uključujem u svoje lekcije.

Koliko poznajete pravila ponašanja u virtualnom okruženju, možete provjeriti u sljedećem kvizu.

Među izvorima informacija koje sam proučavala u okviru tečaja, najupotrebljiviji, a ujedno i najsažetiji za rad s učenicima je „How to Follow Proper Netiquette Rules“.  

Procjena i odabir mrežnih stranica za upotrebu u lekcijama

Za profesora je važno naučiti analizirati dijelove URL-a jer tako iz same poveznice dobivamo informacije o pogodnosti mrežne adrese za učenike. Sljedeća slika pokazuje kako analiziramo URL stranice koju razmatramo za upotrebu u nastavi.

Slika 2. Dio iz Learning Technologies for the classroom

Dio zvan TLD (top level domain) je također važan dio adrese. Razlikovanje između „org“ što je skraćeno od „organisation“, a označava neprofitnu organizaciju i „com“ što je komercijalna domena, je važno ako znamo da na „com“ možemo očekivati plaćanje nekih usluga i oglašavanje.

Kad profesor koristi materijal s interneta, ima veliku odgovornost. Prednosti kao što su autentičnost, aktualnost i motivirajući format za učenike, profesora nikako ne smiju navesti da bez detaljnog razmatranja učenicima ponudi materijal s interneta kao lekciju. Mrežne stranice razmatrali smo vodeći računa o pet kriterija:

• točnost i prihvatljivost (accuracy and acceptance ) – je li sadržaj utemeljen na točnim činjenicama, jesu li gramatika i pravopis točni, stranica nedavno ažurirana i vrijede li sve poveznice,
• autoritet i pokrivenost (authority and coverage ) – provjera izvora informacija, je li jasno tko je autor i izdavač, jesu li oni kvalificirani za pružanje takvih informacija te je li sadržaj nepristran,
• namijenjenost i relevantnost (audience and relevance ), kriterij posebno važan pri biranju sadržaja za djecu i mlade gdje smo provjeravali jesu li stupanj jezika i ton primjereni,
• obrazovni fokus (educational focus ) – podržava li sadržaj različite stilove učenja, je li primjeren za vizualne, auditivne, kinestetičke ili neke druge stilove učenja,
• lakoća upotrebe (ease of use ) – je li lako pronaći informaciju, ima li stranica funkciju traženja i / ili indeks odnosno je li navigacija logična.

Zaštita autorskih prava

Tema o kojoj premalo znamo, a još manje poučavamo učenike, bila je zaštita autorskih prava. U Hrvatskoj se na prava autora materijala koje koristimo obraća premalo pažnje pa većina učenika smatra sve što nađu na internetu – vlasništvom nalaznika.

Svakako je važno znati sljedeće podatke:

• Kopiranjem se smatra: fotokopiranje, skeniranje, preuzimanje s interneta, snimanje na zvučne i videokasete, kopiranje CD-a, DVD-a i CD ROM-a.
• Knjige, novine i časopisi podliježu pravilu da se smije napraviti jedna kopija od 5 -10 % knjige ili jednog poglavlja i to za individualno proučavanje, odnosno potrebe istraživanja. Dijelove knjiga za korištenje u razredu smijemo izrezivati, preslagivati i stavljati na kartice.
• Novine se mogu slobodno kopirati za upotrebu u razredu. Slike iz tiskanih medija se mogu koristiti u svrhu poticanja diskusija, izradu kartica i ostale upotrebe u razredu.
• Sa zvučnih kaseta i CD-a s glazbom dozvoljeno je snimanje dijelova za vježbe od 10 % ili jednog poglavlja. Riječi pjesama se legalno preuzimaju s nekih mrežnih stranica, dok se za upotrebu glazbe treba tražiti dozvola umjetnika, kompozitora i ostalih vlasnika autorskih prava.
• Videozapis se može prikazivati u razredu u svrhu poučavanja – isključivo učenicima, ne roditeljima, gostima i drugima, a kad se radi o kupljenim komercijalnim videosnimkama, one se smiju prikazivati samo u originalnom formatu.
• Skeniranje je vrsta kopiranja, skenirani tekstovi se mogu slagati u Wordove dokumente, a za svaku promjenu (npr. pretvaranje teksta u vježbu popunjavanja praznina u tekstu) treba tražiti dozvolu vlasnika prava.
• Dijelovi mrežnih stranica se mogu koristiti za osobnu upotrebu, a važno je uvijek pročitati uvjete korištenja stranice. Gotovo uvijek na mrežnim stranicama postoji adresa e-pošte za kontakt i većina vlasnika rado daje dozvolu za korištenje materijala u školi.
• Postoje također i stranice s besplatnim materijalima pogodnim ili čak namijenjenim direktno za upotrebu u nastavi.

Štetna strana tehnologije

Na internetu se nalaze sadržaji za različite vrste korisnika, a neki mogu biti štetni za djecu i mlade. Osim stranica neprimjerenog sadržaja i ekstremno agresivnih igara, problem su i virusi, „spam“, krađa identiteta i dr. Također, sve veći problem je upotreba tehnologije, posebno mobilnih telefona i interneta, za zlostavljanje drugih, tzv. cyberbulling.

Profesor mora zaštiti svoje učenike pravilnim odabirom sadržaja, ali isto tako ih i naučiti da sami budu svjesni novih opasnosti.

Teme sigurnog korištenja interneta su izvrsno obrađene na više mrežnih stranica koje obiluju savjetima u atraktivnim formatima: kvizovima, lekcijama, interaktivnim sadržajima raznih vrsta za učenike, profesore i roditelje.

Korištenje videomaterijala, postera, lekcija i drugog materijala na tim stranicama je besplatno.

Neki od meni najboljih izvora materijala za nastavu na temu sigurnosti na internetu:

http://www.bbc.co.uk/cbbc/help/web/besmart.shtml
http://www.kidsmart.org.uk/
http://www.childnet.com/sorted/

Ove stranice posvećuju značajno mjesto i zlostavljanju, tj. „cyberbullingu“, koje je gore od klasičnog zlostavljanja u školi jer se može provoditi 24/7, dopire do puno većeg broja ljudi i brže, počinitelj može pokušati ostati anoniman što dodatno muči žrtvu, a ponekad ljudi čak i nisu svjesni da svojim ponašanjem nanose štetu drugima, dakle može biti počinjeno i iz nehata.

Sa svojim učenicima sam koristila sljedeću poveznicu, videozapis koji je izvrsno upotpunio moj sat i pomogao mi početi rješavati problem.

Zaključak

U nastavku tečaja naučila sam puno o korištenju programskog paketa Office u razredu s jednim računalom i u informatičkoj učionici, o poučavanju različitih jezičnih vještina uz pomoć sadržaja na internetu, o korištenju društvenih mreža i o međunarodnim projektima.

„Learning Technologies for the classroom“ je tečaj koji toplo preporučujem svakom profesoru engleskog jezika, bio on iskusan u korištenju obrazovnih tehnologija u svom radu ili tek zainteresirani početnik.