Ususret sigurnijem Pogledu

Broj 139, siječanj 2022.
ISSN 1848-2171

Približava se 8. veljače, Dan sigurnijeg interneta pa vas pozivamo da nam se pridružite u zajedničkom obilježavanju toga dana uz online konferenciju “Potraga za boljim internetom” kako bi zajednički podigli kompetencije za primjereno, odgovorno, svrhovito i sigurno korištenje interneta i svih digitalnih tehnologija koju organiziraju udruga “Suradnici u učenju”, CARNET i Nacionalni CERT s partnerima: Agencijom za zaštitu osobnih podataka, Agencijom za elektroničke medije, Središnjim državnim uredom za digitalno društvo, Pravobraniteljicom za djecu, Hrvatskom regulatornom agencijom za mrežne djelatnosti, portalom Medijska pismenost, Agencijom za mobilnost i programe Europske unije, Agencijom za odgoj i obrazovanje, Oracleom, Microsoftom, Googleom i projektnim partnerima iz Poljske. Uz konferenciju organiziramo i tradicionalni online izazov za učenike i učitelje.

Ovdje možete pročitati više o konferenciji.

Također u mjesecu veljači nastavljamo i tradiciju posebnog izdanja našeg digitalnog časopisa Pogled kroz prozor pa sve učitelje, nastavnike, odgojitelje i stručne suradnike pozivamo da opišite aktivnosti koje ste proveli na satu. Materijale pošaljite do 22. veljače 2022. putem obrasca prema uputama na stranicama našeg časopisa. Više…

Udruga „Suradnici u učenju“ duži niz godina promiče sigurnost djece i mladih na internetu, a zadnjih nekoliko mjeseci uz Google.org podršku intenzivno rade na mnoštvo “sigurnih” obrazovnih sadržaja koji će, vjerujem, pronaći mjesta i u vašim učionicama:

• Budi internet genijalac – obrazovni sadržaj, Valentina Blašković, Arjana Blažic, Darija Dasović, Sanja Janeš, Lidija Kralj, Gordana Lohajner, Kristina Slišurić, Gordana Sokol. Darko Rakić, Helena Valečić
• Programiranje u Blocklyju, Gordana Sokol i Lidija Kralj
• Dabrica Darka otkriva kako ostaviti dobre digitalne tragove, Maja Hainc, Manuela Kujundžić, Vesna Majdandžić, Dunja Mijović i Darko Rakić.

A ovaj mjesec čeka vas pregršt zanimljivih i korisnih članka, pa krenimo…

Čitanje kroz povijest je imalo različite značaje. Aleksandra Rožič sažima nekoliko teorijskih polazišta o čitanju, mozgu i istraživanjima koja se bave čitanjem u odnosu na učenike, medije i mozak. Više…

Učitelji u školi ne teže samo k tome da bi učenicima predali čim više znanja i informacija, već k tome da je to pridobiveno znanje kvalitetno i prije svega upotrebljivo. Alenka Plevnik nas uvodi u konstruktivistični način poučavanja. Više…

Alenka Petrič nam je predstavila kakvu snagu mogu posjedovati riječi, njihovu važnost u našim životima te kako veliku važnost mogu imati riječi učitelja, koje svakodnevno izriče svojim učenicima i koje su posljedice toga kod mlade, još neizgrađene osobnosti. Više…

Povodom obilježavanja Dana škole odabrana je tema djelo kipara, mještanina Alojza Gangla. Jasmina Nedanovski koja je imala ulogu vođe organizirala je različite aktivnosti. Kao rezultat nastala je radna bilježnica čija je svrha da učenici intenzivnije dožive likovno djelo. Više…

Današnje promjene u obrazovanju stavljaju naglasak na prilagodbu novim informacijsko-komunikacijskim tehnologijama, aktivnim oblicima učenja i inovativnim metodama. Nada Ratković i Branko Rumenović opisali su izvrsnu virtualnu i projektnu suradnju škola iz Sinja i Ogulina. Više…

Igra je važan čimbenik u djetetovom razvoju. Ela Leskovšek dala nam je primjer gdje cilj igre nije bila pobjeda, već njezin doprinos u odgoju djece u aktivnu, suradničku, empatičnu, zdravu i opuštenu djecu koja će nastaviti fizičku aktivnost i igrati igre u odrasloj dobi, a na taj način također naučiti pozitivno usmjeravati svoju agresiju. Više…

Ina Rožman želi približiti značaj otvorenosti i tolerancije prema učenicima doseljenicima u razredu i predstaviti njihove opće poteškoće u učenju. U ovom konkretnom slučaju nastavne prakse naglasila je važnost uvodnog razdoblja kada se učenik doseljenik uključi u razred po prvi put. Više…

Danas, više nego ikad, širenjem pandemije svjesni smo potrebe različitih sustava za udaljeno učenje. Ivana Bašić i Lidija Hatadi žele ukazati na nužnost sustava na daljinu te predstaviti dva, po njima najbolja, sustava za udaljeno učenje u nižim razredima osnovne škole. Više…

Umjetnost je jednogodišnji neobavezni izborni predmet, a može se uljepšati širokom paletom različitih vrsta umjetnosti (glazba, pjevanje, ples, dramatizacija, kostimografija, koreografija, scenografija). Svake godine kao rezultat nastaje plesno-kazališna predstava u kojoj učenici imaju mogućnost razvijanja vlastitog izražaja, kaže Klavdija Debelak. Više…

U Erasmus+ projektu New ways, new skills učitelji su dobili zadatak educirati svoje učenike o pravilima ponašanja u muzeju. Mirela Šprajc je zadatak provela s učenicima sedmog razreda, a odlazak u muzej tijekom pandemije nije bio moguć, pa su napravili šetnju kroz Virtualnu galeriju. Više…

Pandemija je promijenila naš život, kao i rad i provedbu školske nastave. Mojca Jevšnik, učiteljica glazbenog odgoja i voditeljica zbora, tražila je nove mogućnosti i ideje da predavanje glazbene umjetnosti bude kvalitetno unatoč svim ograničenjima. Više…

Mojca Jurčič ispričala je kako su učenici 5. razreda u suradnji sa Sportskom zajednicom osoba s invaliditetom Slovenije organizirali paraolimpijski sportski dan. Projekt služi kao inspiracija za mlade, a uključuje prezentaciju paraolimpijskog sporta, isprobavanje sportske aktivnosti u dvorani i prezentaciju sportskih i životnih priča sportaša s invaliditetom. Više…

Razlike između muškaraca i žena postoje od pamtivijeka. Mojca Kogoj se zapitala kako i u kojoj mjeri roditelji mogu odrediti spolnu ulogu djeteta. Mnogi roditelji pokušavaju izbjeći rodne stereotipe u odgoju svoje djece, ali nisu osobito uspješni jer i mediji snažno utječu na učenje rodnih uloga. Više…

Samovrednovanje i samoregulacija učenja su važne jer osnažuju stav prema vlastitom učenju, sposobnostima i napretku. Učitelj treba potaknuti učenike na samovrednovanje i samoregulaciju učenja kroz različite aktivnosti. U članku Sanje Janeš opisana je jednostavna organizacija aktivnosti koja potiče samovrednovanje i samoregulaciju učenja. Više…

Održiva mobilnost je tema koja je vrlo važna za kvalitetu života. Tatjana Diaci sudjelovala je u projektu „Održiva mobilnost“ čiji cilj je potaknuti djecu od malih nogu učiti da što više hodaju i bicikliraju jer se time pomaže sebi i okolini. Postavljenim zadatkom pokazali su kako neodržive metode mobilnosti zagađuju okoliš, odnosno kako održive metode pomažu u smanjenju onečišćenja. Više…

Valentina Japec i Erika Likan Kelentrić upoznale su nas Erasmus+ projektom Our culture – European heritage koji se bavio kulturnom baštinom. Neki od rezultata projekta su: tiskana i digitalna kuharica tradicionalnih jela, tiskani i digitalni rječnik lokalnog govora, digitalne tematske karte, knjiga legendi… Više…

Gordana Lohajner

Budi internet genijalac

– obrazovni sadržaji

Autori: Valentina Blašković, Arjana Blažic, Darija Dasović, Sanja Janeš, Lidija Kralj, Gordana Lohajner, Kristina Slišurić, Gordana Sokol. Darko Rakić, Helena Valečić

Budi internet genijalac je Googleov program kojim se poučava djecu osnovama digitalnog građanstva i sigurnosti kako bi mogli pouzdano istraživati internetski svijet. U Hrvatskoj ga provodi udruga “Suradnici u učenju” koja radi na prevođenju, lokalizaciji i prilagodbi materijala te organizira radionice za učenike, učitelje, roditelje i lokalnu zajednicu.

Za učitelje smo pripremili prezentacije koje mogu upotrijebiti prilikom poučavanja primjerenog, odgovornog i sigurnog korištenja interneta . Teme prezentacija su: pazi se prevaranata i cool je biti dobar, a obuhvaćaju šest različitih aktivnosti. Prezentacije se nadovezuju na lekcije opisane u kurikulumu Budi internet genijalac, a možete ih pogledati klikom na pripadnu sliku.

Za roditelje smo pripremili priručnik Obiteljski vodič za digitalnu dobrobit koji je  osmišljen kako bi vas potaknuo na promišljanje o uporabi tehnologije i usvajanje zdravih navika za cijelu obitelj. Pročitajte priručnik i primijenite ga zajedno s cijelom obitelji.

Za učenike su pripremljene prezentacije i radni materijali koji se mogu koristiti za samostalno učenje ili kao dio nastavnog procesa, a lekcije prate kurikulum Budi internet genijalac. Teme prezentacija su pazi se prevaranata, čuvaj svoje tajne, dijeli pažljivo, cool je biti dobar i tko pita ne skita. Svakako iskušajte svoje vještine i znanje o sigurnijem internetu i u igri Interland.

Lekcija 1. Dijeli pažljivo
Aktivnost 3. Nisam to mislio/la!

Lekcija 1. Dijeli pažljivo
Aktivnost 5. Čiji je ovo uopće profil?

Lekcija 2. Pazi se prevaranata
Aktivnost 2. Tko si ti zapravo?

Lekcija 2. Pazi se prevaranata
Aktivnost 5. Kako pretraživati internet

Lekcija 3. Čuvaj svoje tajne
Aktivnost 3. Zadrži informaciju za sebe

Lekcija 3. Čuvaj svoje tajne
Aktivnost 4. Interland – toranj s blagom

Lekcija 4. Cool je biti dobar
Aktivnost 4. Pazi na svoj ton

Lekcija 4. Cool je biti dobar
Aktivnost 5. Kako riječi mogu promijeniti sliku

Lekcija 5. Tko pita ne skita
Aktivnost 4. Kako postupiti ako naiđem na uznemirujući sadržaj?

Lekcija 5. Tko pita ne skita
Aktivnost 7. I na internetu prijavi problem

Pogledajte i ostale sadržaje programa Budi internet genijalac.

Programiranje u Blocklyju

Gordana Sokol i Lidija Kralj

Priručnik Programiranje u Blocklyu nastao je u okviru projekta “Growing up on a safer Internet” udruge Suradnici u učenju i uz podršku Google.org. Namijenjen je učiteljima učenika od prvog do osmog razreda osnovnih škola koji u svoje poučavanje žele uključiti aktivnosti za usvajanje kompetencija, prvenstveno iz domene računalnog razmišljanja i programiranja, ali i ostalih domena kurikuluma predmeta Informatika obrađenih u sklopu obrazovnih sadržaja “Programiranje u Blocklyu”. “Programiranje u Blocklyu” osmišljeno je kao e-tečaj na platformi Moodle te se može prolaziti samostalno ili uz podršku mentora ili učitelja. Uz sam tečaj pripremljen je i preveden editor Blocklyja sa svim naredbama na hrvatskom jeziku.

Cilj je priručnika unaprijediti poučavanje računalnog razmišljanja i programiranja kod učenika osnovne škole te pomoći učenicima srednjih škola da se snađu u svijetu programiranja. Metodički pristupi i strategije primijenjene u obrazovnom sadržaju “Programiranje u Blocklyu” potiču učenike da samostalno ili uz podršku mentora ili učitelja prolaze kroz pripremljene obrazovne sadržaje. Cilj je obrazovnog sadržaja “Programiranje u Blocklyu” i razvijanje odgovornosti učenika, njihove samostalnosti u organizaciji vremena, odgovorne i primjerene upotrebe digitalne tehnologije, kao i osnaživanje primjerene komunikacije u virtualnom svijetu te digitalnog građanstva.

Kliknite na sliku kako bi pogledali najavu za Priručnik Programiranje u Blocklyu.

Obrazovni sadržaj e-tečaja “Programiranje u Blocklyu“ sastoji se od sedam cjelina:

1. Naredba po naredba i dohvatiš blago
2. Kornjačina grafika
3. Odluke u programima
4. A sad malo matematike
5. Koordinate
6. Podijeli na taktove pa zasviraj
7. Red je na vama

Cjeline su planirane tako da složenost obrađenih sadržaja raste redom po cjelinama te se sadržaji mogu koristiti u cijelosti ili pak po dijelovima, odnosno aktivnostima kojima se mogu ostvariti različiti ishodi primjereni različitim uzrastima učenika. Aktivnosti i primjeri programiranja obogaćeni su interaktivnim zadacima s međunarodnog izazova Dabar kojima učenici dodatno razvijaju kompetencije vezane uz računalno razmišljanje.

Obrazovni sadržaj „Programiranje u Blocklyu“ dostupan je na Moodle platformi udruge Suradnici u učenju, a nakon testne provedbe sa školama uključenima u projekt planira se i omogućavanje preuzimanja kopije e-tečaja kako bi svaki učitelj mogao prilagoditi e-tečaj “Programiranje u Blocklyu“ potrebama učenika u svojim razrednim odjelima te odabrati koji sadržaji najbolje odgovaraju uzrastu učenika i ostvarivanju planiranih odgojno-obrazovnih ishoda.

Pročitajte cijeli priručnik za učiteljice i učitelje: Programiranje u Blocklyju.

Dabrica Darka otkriva

kako ostaviti dobre digitalne tragove

Maja Hainc, Manuela Kujundžić, Vesna Majdandžić, Dunja Mijović i Darko Rakić

Dabrica Darka otkriva kako ostaviti dobre digitalne tragove druga je igra nastala u okviru projekta Growing up on a safer Internet sufinanciranog od strane Google.org. Projekt Growing up on a safer Internet (Odrastanje uz sigurniji internet) razvija svijest o primjeni digitalne tehnologije u osobnom i profesionalnom životu, posljedicama njezine primjene te pravima i odgovornostima digitalnog građanina. Projektne aktivnosti jačaju znanje, vještine i stavove djece i mladih kako bi bili spremni za učenje, rad i život u suvremenom svijetu. Cilj projekta je poboljšati život učenika, učitelja i roditelja aktivnim sudjelovanjem u promicanju dobrih strana interneta stvaranjem pozitivnih i kreativnih internetskih sadržaja.

U igri Dabrica Darka otkriva kako ostaviti dobre digitalne tragove, glavni lik je dabrica Darka koja je razigrana i nestašna, znatiželjna i hrabra, rado se upušta u pustolovine i istražuje, pravi je pokretač i inicijator i nikad joj nije teško pokušati riješiti problem. U igri i rješavanju problema pomažu joj medo Marko i mudra sova. Oni su također i dobro društvo za vježbe rastezanja jer je uz igranje i učenje na računalu važno voditi i brigu o svom zdravlju.

Svi tekstovi u igri napisani su korištenjem fonta koji olakšava čitanje djeci s disleksijom, a omogućen je i prelazak iz obojene igre u sive tonove te odabir kvalitete grafike i isključivanje zvukova.

Ovom igrom učenici će prepoznati ulogu i važnost digitalnih tragova, stvarati svoje pozitivne digitalne tragove, razlikovat će i prepoznavati vrste elektroničkoga nasilja, odabirati preventivne načine djelovanja za različite slučajeve elektroničkoga nasilja, pronalaziti i vrednovati informacije te se koristiti primjerenim programima kao potporom u učenju i istraživanju.

U igri dabrica Darka putuje u balonu, skuplja slova i rješava različite zadatke. Igra je podijeljena u tri nivoa: Šuma, Planina i Oblaci. Cilj dabrice Darke je da kroz šumu, planinu i oblake sretno stigne kući. Na tom putu mora skupiti slova u različitim geometrijskim likovima i pomoću tih slova odgovoriti na 3 pitanja u svakoj razini. Ako želi uspješno riješiti sve zadatke mora pripaziti koje se slovo nalazi u kojem geometrijskom liku. U razini Šuma upoznati ćemo se s pojmovima kao što su digitalni trag, lažni profili i autorsko pravo. U razini Planina pojavljuju se pojmovi elektronički otpad i recikliranje, a u razini Oblaci elektroničko nasilje i pravila lijepog ponašanja na internetu.

Nakon što skupite sva slova pojaviti će vam se pitanje na koje morate od ponuđenih slova složiti točan odgovor. Na svako pitanje možete odgovarati tri puta. Ukoliko ne odgovorite točno nastavljate s igrom ali morate ponovo skupiti nova slova te odgovoriti na pitanje. Razina se smatra uspješno završena ako u 10 minuta skupite slova te odgovorite točno na 3 pitanja tada možete odabrati svoju značku i prijeći na novu razinu.

Tijekom igre učenici dobivaju poticajne poruke i povratne informacije kako bi nastavili s rješavanjem i bili što uspješniji tijekom igre.  Uspješnim završetkom nivoa učenici osvajaju značku, a za sva tri riješena nivoa dobivaju i diplomu. Razine se mogu odigrati bilo kojim redom. Možete odigrati samo jednu razinu i zatvoriti igru pa drugi put odabrati neku drugu. Prilikom zatvranja igre, rezultati se ne spremaju.  Diploma se dobva samo ako odjednom uspješno završite sve razine igre.

Igra je izrađena u poduzetničkom inkubatoru Pismo, a javno je i besplatno dostupna na mrežnim stranicama udruge Suradnici u učenju.

Projekt Growing up on a safer Internet djeci, mladima i učiteljima pruža mogućnosti da:

• koriste se digitalnom tehnologijom odgovorno, moralno i sigurno
• učinkovito komuniciraju i surađuju ​​u digitalnom okruženju
• kritički procjenjuju, odabiru i primjereno koriste tehnologiju
• upravljaju informacijama u digitalnom okruženju
• kreativno se izražavaju uz pomoć kodiranja.

U ovom projektu učenici stječu kompetencije, vještine i potrebna znanja koja će im omogućiti kreativno izražavanje, kritičko razmišljanje, da se osjećaju sigurno u internetskom okruženju te ponašaju odgovorno.

Učenici razvijaju vještine i stavove potrebne za odgovorno i sigurno korištenje tehnologije, promišljeno reagirajući i prepoznati razliku između prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja na mreži. Učenici i učitelji svjesno će i aktivno sudjelovati u prevenciji elektroničkog nasilja i govora mržnje. Učenici će razumjeti važnost digitalnog identiteta i utjecaj digitalnih tragova, zaštititi osobne podatke i poštivati ​​privatnost drugih ljudi. Oni će znati kome se obratiti ako su zabrinuti zbog neprikladnog sadržaja ili ponašanja u digitalnom okruženju. Projektne aktivnosti uključuju kombinaciju kodiranja, kreativnosti, igranja i društveno odgovornog ponašanja.

Čitanje, mozak, tehnologija

Aleksandra Rožič

Sažetak

Čitanje je kroz povijest imalo različite značaje, utjecalo je na razvoj društva i obrnuto, društvo i vrijeme odražavali su se u čitanju. Članak sažima nekoliko teorijskih polazišta o čitanju, mozgu i istraživanjima koja se bave čitanjem u odnosu na učenike, medije i mozak. Cilj je istaknuti problem, sagledati ga iz različitih točaka gledišta i potaknuti na razmišljanje o rješenjima koja se odnose na čitanje u suvremenom društvu kod djece i adolescenata. Čitateljske aktivnosti prolazile su kroz razne procese, prilagođavale se društvenom kontekstu, što će vjerojatno nastaviti i ubuduće, a drugi ih mediji nisu prevladali, pojavljuju se samo novi načini čitanja.

Ključne riječi: čitanje, tehnologija, mozak, mediji, poticaji za čitanje.

„Tisućama godina nakon izuma pisma, čitanje je i dalje kontroverzan koncept koji uzrokuje zabrinutost. Proturječna stajališta, među kojima se nakon 1960. ističu razočaranje pismenošću i sumnje u njezinu budućnost, postaju sve polariziranija“ (Furedi, 2017). U nastavničkoj i knjižničarskog zajednici također smo često zabrinuti i tražimo nove načine da privučemo čitatelje, jer vjerujemo da je pomno čitanje temelj mnogih drugih aktivnosti kao što su učenje, razmišljanje, kritičko mišljenje, razgovor, rasprava… Istovremeno se pitamo i brinemo kakav utjecaj imaju nove tehnologije na sadašnje generacije djece, na njihov razvoj, na mozak, na učenje, čitanje.

Motivacija za čitanjem opada s dobi učenika (Tancing, 2014), što nije ništa novo, jer u tom razdoblju tinejdžeri imaju druga zanimanja, počinju se osamostaljivati i istraživati svijet oko sebe. Zainteresirani su za mnoge stvari, znatiželjni su, imaju puno popodnevnih obveza, treninzi postaju intenzivniji, u školi je više gradiva, učenja, žele se suprotstaviti autoritetu, roditeljima, nastavnicima. Međutim, mnogi su se čitatelji vratili nakon tog razdoblja jer su ipak u djetinjstvu, do 12. godine, bili u kontaktu s knjigom, usvojili obrasce čitanja, učvrstili tehniku čitanja i uživali u čitanju. Slično tome, Pečjak, S. i Gradišar, A. (2002) smatraju da čitanje postaje problem kada postane sredstvo učenja, kada se niz drugih aktivnosti počinje natjecati s čitanjem te kada se u vezi s čitanjem nagomilaju loša iskustva.

U moderno se doba knjiga, pored navedenog, bori za pažnju djece, tinejdžera i odraslih s novim tehnologijama koje su uvijek dostupne i nude brojne mogućnosti, utječu na emocije, misli. Pojavljuju se brojni negativni utjecaji, lažne vijesti, manje je pomnog čitanja, a puno „čitamo“ – prelijećemo preko stranica. Naš je mozak vješt u multitaskingu, no ima poteškoća s pomnim čitanjem i razmišljanjem. Karmen Erjavec (2015) u članku sažima da mnogi znanstvenici definiraju suvremeno djetinjstvo kao „medijski proslijeđeno“ i da djeca provode previše vremena s medijima umjesto u čitanju i drugim kreativnim aktivnostima. Godine 2011. provedeno je istraživanje (Erjavec, 2015) o konzumaciji medija u vezi s čitanjem među slovenskom djecom u dobi od 6 do 12 godina. Provedena je anketa i polustrukturirani vođeni intervjui. Istraživanje je pokazalo da djeca u prosjeku provode 2,3 sata dnevno gledajući televiziju, 1,2 sata dnevno igrajući se na računalu ili igraćim konzolama, 40 minuta dnevno slušajući radio, jedan sat tjedno na internetu, 15 minuta dnevno čitajući knjige te 20 minuta tjedno čitajući časopise. Također se pokazalo da čitanje knjiga opada s dobi, a povećava se upotreba medija već kod djece do 12 godina. Dječaci su rekli „da radije igraju igre na konzolama i/ili na mreži, umjesto da čitaju, jer im je to zanimljivije ili manje dosadno, jer se nešto događa i zato što zahtijeva manje napora“ (Ibid. 2015).

Čitanje mozgu nije urođeno, kao što je učenje govora ili hodanja; pojavilo se kasnije u evoluciji. Vjerojatno se počelo pojavljivati prije ne više od šest tisućljeća (Armstrong, 2015, 44), mozak se ne bavi čitanjem dovoljno dugo da bi se razvile posebne živčane mreže, kao što Tancing (2014) kaže: „Učenje čitanja i računanja nije dio naše genetske opreme“. Međutim, mozak je plastičan i stalno se mijenja i prilagođava. „Čitanje se stoga temelji na preuređivanju postojećih živčanih mreža. To je iznenađujuća sposobnost mozga da se preuredi, da nauči nešto novo“ (ibid.). Tancing (ibid.) navodi da se učenje čitanja temelji na prepoznavanju oblika (vizualno polje oblika riječi) i na vezama tih prepoznatih oblika s drugim poljima uključenih u slušni i apstraktni semantički prikaz. Sustav vidnog polja oblika riječi u prošlosti je bio namijenjen prepoznavanju predmeta, oblika i lica, a tijekom tisućljeća naučio je prepoznavati riječi. Čitanje je vrlo zahtjevna aktivnost jer „mozak mora fonetski i grafički povezane jedinice (foneme i grafeme) prevesti u formalne strukture (morfeme) s određenom semantičkom vrijednošću. Čitanje nastaje kad mozak stekne sposobnost takvoga prevođenja“ (Armstrong, 2015).

Razne studije pokazuju da se mozak mijenja kada se bavi određenom aktivnošću (Armstrong, 2015, 58). U studiji londonskih taksista, snimanje mozga pokazalo je da što se više godina bave tim poslom, to je stražnji dio hipokampusa – koji je povezan s orijentacijom, navigacijom – veći (Spitzer, 2016). Stoga se pitamo javljaju li se promjene i u mozgu današnje djece i adolescenata, jer su vrlo izloženi zaslonskim medijima. Čitanje jača, razvija određene veze u mozgu, nove neuronske puteve, razvija razmišljanje, jer ako nemaju određeno znanje i informacije koje stječu čitanjem, ne mogu misliti, ne mogu ih povezati.

Za potrebe projekta OBJEM, 2019. godine provedeno je mjerenje kompetencija vezanih uz čitalačku pismenost kod 2710 učenika i 222 nastavnika u osnovnih škola. Pokazalo se da u 1. razdoblju obrazovanja (1. – 3. razred osnovne škole) jako uživaju u čitanju (aritmetička sredina 4,22 od 5), u 2. RO-u manje (4. – 6. razred osnovne škole, 3,69), dok je pad još veći u 3. RO-u (7. – 9. razred osnovne škole, 3,18). Zanimljivo je da postoji odstupanje u odgovorima nastavnika koji procjenjuju da učenici uživaju u čitanju s prosječnom ocjenom 2,85, što je znatno niže od one koju su dali sami učenici. Učenici vole govoriti o onome što su pročitali, jer je prosječna ocjena (3,40 od 5), kao i stavka da sami odaberu što će pročitati, visoko ocijenjena (1. RO – 4,33, 2. RO – 4,01 i 3. RO – 3,90).

To su podaci koji nam govore da učenici, unatoč svemu, ipak uživaju u čitanju, možda i više nego što mislimo, te da vole sami odlučiti što će čitati. To treba biti temelj na kom će se graditi, potaknuti ih da uzmu knjigu u ruke ili čitaju poučne tekstove. Dobro je pobrinuti se za okruženje bez distrakcija, da mogu čitati s razumijevanjem i razgovarati o pročitanome. Primjećujemo da učenici trebaju poticaj da uzmu knjigu u ruke, a ispostavilo se da mnogi uživaju u tome. Tome mogu pridonijeti razne poticajne kampanje, ali one moraju biti na razini cijele škole ili povezane s određenim predmetima, nastavnicima. Da učenici steknu dojam da je čitanje također važno i ravnatelju, nastavniku tjelesne i zdravstvene kulture… Vrlo dobar odziv imala je aktivnost „Pogodi tko to čita“, u kojoj smo svakog mjeseca fotografirali učitelja ili bilo kojeg drugog stručnog suradnika koji je prekrio lice knjigom, a zatim su učenici pokušavali pogoditi tko se skrivao iza knjige. Slika je bila izložena u glavnom hodniku, a pored nje je bila kutija u koju su ubacivali ime osobe. Naravno, na kraju mjeseca uslijedilo je izvlačenje pobjednika i dodjela nagrada. Zanimljivo je da se značajno povećala potražnja za knjigom koja je bila izložena. Više učenika željelo ju je pročitati, a aktivnost je privukla i učenike viših razreda. Učenici također vole zajedničko čitanje naglas, pa smo zajedno čitali knjigu za čitateljsku značku. Vrlo je dobar poticaj i kada dolaze u knjižnicu s nastavnicima, posude knjige, odrede datum te zatim razgovaraju o njima u razredu. Dakle, projekti na razini razreda ili na razini škole mogu pružiti značajan doprinos čitanju. Međutim, poticaj je potreban sve vrijeme i naš je posao ustrajati.

Slika 1. Pogodi tko to čita

Kroz povijest se čitanje doista mijenjalo od glasnog čitanja grčkih filozofa do individualnog, strastvenog ili kritičkog čitanja, a u novije vrijeme priključuje se i digitalno čitanje, prelijetanje i, kako kaže Kovač (2020): „prelijetanje postaje problematično samo ako potisne druge, pomnije načine čitanja koji produbljuju i šire naš rječnik i uče nas analitički razmišljati i imati kritički stav prema medijskim manipulacijama i populističkim zamagljivanjima“. Dakle, unatoč svemu, čitanje i dalje opstaje i još uvijek ima važno mjesto u društvu i učenju. Kao i u prošlosti, vjerojatno će se i u budućnosti mijenjati načini, svrhe, vrste čitanja, ali ne treba brinuti da će ga drugi mediji istisnuti.

Literatura

1. Armstrong, P. B. (2015). Kako se literatura igra z možgani. Ljubljana: Znanstvena založba Filozofske fakultete.
2. Carr, N. (2011). Plitvine. Ljubljana: Cankarjeva založba.
3. Čater,M. (2019). Branje in možgani. eSinapsa. http://www.sinapsa.org/eSinapsa/clanki/240/branje_in_mozgani (23.3.2021)
4. Erjavec, K. (2015).Medijska potrošnja in branje knjig pri slovenskih otrocih. Otrok in knjiga, 41 (89), 36–47.
5. Furedi, F. (2017) Moč branja. Ljubljana: UMco.
6. Kovač, M. (2020). Berem, da se poberem. Ljubljana: Mladinska knjiga.
7. Kropp P. (2000). Vzgajanje bralca. Tržič: Učila.
8. Pečjak, S. in Gradišar, A. (2002). Bralne učne strategije. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
9. Skupni povzetek začetnega zajema podatkov projekta OBJEM – merjenje kompetenc za osnovne šole (Interno gradivo projekta OBJEM)
10. Spitzer, M. (2016). Digitalna demenca: kako spravljamo sebe in svoje otroke ob pamet. Celovec: Mohorjeva.
11. Tancing, S. (2014). Kako branje spreminja možgane in kaj izgubimo, če pisanje nadomestimo s tipkanjem? Sodobni pristopi poučevanja prihajajočih generacij. http://eduvision.si/Content/Docs/Zbornik%20prispevkov%20EDUvision%202014.pdf (20.3.2021)

Konstruktivističko poučavanje

matematike

Alenka Plevnik

Sažetak

Učitelji u školi ne težimo samo k tome da bi učenicima predali čim više znanja i informacija, već k tome da je to pridobiveno znanje kvalitetno i prije svega upotrebljivo. Zbog toga je zadatak suvremenog učitelja, da u poplavi informacija i podataka kritično presudi što je ono važno za gradnju kvalitetnog i upotrebljivog znanja kod učenika.

Konstruktivizmom se bavio još i Piaget, koji kaže, da ljudi svjesno stvaraju znanje. To znači, da svoje znanje dobivamo na temelju iskustava. Kod konstruktivizma je naglasak na dobivanju znanja kao posljedice mentalne aktivnosti kroz vlastita iskustva. Konstruktivizam zagovara tezu, da znanje ne možemo nekome dati, već da ga moramo sami s vlastitom mentalnom aktivnošću izgraditi i oblikovati (Buh, 2015).

Ključni pojmovi: konstruktivizam, matematika, učitelj, učenje.

Abstract

Teachers at school try not only to pass onto students as much knowledge and information as possible, but in particular to ensure the knowledge obtained is solid and useful. Therefore, the task of the teacher today in our society, flooded with a wealth of information, is to demonstrate critical judgement in choosing what is essential for building up quality knowledge that can be applied.

Constructivism is a field of study explored already by Piaget who said that knowledge is actively created, meaning that it is gained through experience. Constructivism stresses the importance of gaining knowledge through thinking activity triggered by our own experience. It sets off with a premise that knowledge cannot be given to anyone, but that it should be built up and formed by one’s own thinking activity. (Buh, 2015).

Key words: constructivism, mathematics, teacher, studying.

1. Uvod

Konstruktivistično zasnovana nastava je usredotočena na učenika, na njegovo prethodno znanje, iskustva i mentalne strukture. Učenik je aktivan sudionik učenog procesa te je odgovoran za svoja znanja i iskustva. Kod konstruktivizma ne postoji klasičan prijenos znanja od učitelja do učenika, već je važna poticajna okolina, koju osmišljava i priprema učitelj. Ta okolina učeniku omogućuje samostalno prikupljanje znanja (Buh, 2015).

2. Konstruktivizam

Konstruktivizam zagovara kvalitetno pridobiveno znanje, što znači, da je bolje, da dijete poznaje manju količinu korisnih podataka i znanja, nego veću, koju vrlo brzo izgubi odnosno zaboravi (Marentič-Požarnik, 2004). Jedna od strategija učenja, koju predlažu konstruktivisti je neprestano pokretanje kognitivnog sukoba. Pokrećemo ga sa smislenim postavljanjem pitanja ili sa sociokognitivnim konfliktom. Učenici prognoziraju rezultate koji u krajnosti mogu biti suprotni njihovim prognozama. Tako nastaje konflikt između učenikove pojmovne strukture i rezultata eksperimenta što potiče izazove za razmišljanje. Na taj način učenici osjete potrebu za širenjem svoga znanja (Žakelj, 2003).

Sam konstruktivni sukob, koji izazovemo kod učenika nije dovoljan, ako znanje u nastavku posreduje učitelj. Učenici s vlastitom mentalnom aktivnošću, sa samostalnim otkrivanjem, odnosno sa odgovarajućim vodstvom od strane učitelja, samostalno dolaze do rezultata i bogate vlastita poimanja. (Žakelj, 2003).

Cilj konstruktivizma je bolja kvaliteta znanja svih sudionika u procesu učenja. Znanje ne znači samo znati, već i razumjeti, kritički procijeniti te znati upotrebljavati pridobiveno. Konstruktivistični didaktični model treba aktivnog učitelja s aktivnim načinom poučavanja. Najvažnija nit vodilja je, da dijete gradi svoje znanje s vlastitim iskustvima, ali također je važna i okolina za učenje (Buh, 2015).

2.1. Faze poučavanja kod konstruktivizma

Kod konstruktivizma je temelj učenikovo predznanje i njegova iskustva. Takvo se poučavanje odvija u sljedećim fazama:

• Otkrivanje već postojećih djetetovih ideja, na temelju kojih učitelj odabire ciljeve, temu, sadržaje.
• Planiranje aktivnosti i iskustava, koje će djetetu pomoći oblikovati i nadograditi znanje.
• Promjena prvotnih djetetovih zamisli. Dijete promjenu osvijesti i utvrdi nova usvojena znanja (Slomšek, 2009).

2.2. Uloga učenika i učitelja kod konstruktivističke nastave

U prvom planu konstruktivističkog modela je interaktivni odnos između učitelja i učenika. Učitelj vodi i usmjerava učenika na putu do postizanja postavljenih ciljeva. Učitelj priprema situacije, u kojima učenici sa svojom vlastitom mentalnom aktivnošću grade znanje. Zadatak učitelja je, da stvori uvijete uz koje može doći do učenja i u kojima će učenik oblikovati znanje. Glavni zadatak učitelja je da pripremom konkretnih aktivnosti zaintrigira učenike, da postanu aktivni (Velikonja, 2004).

Kod takvog načina poučavanja moraju učenik i učitelj imati povjerljiv odnos kao partneri. Takav način poučavanja od učitelja zahtjeva više priprema, znanja, kreativnosti, prilagodljivosti, otvorenosti i sposobnost probuđivanja zanimanja i entuzijazma (Buh, 2015).

Konstruktivistični način poučavanja temelji se na zajedničkom radu učenika i odraslih. Učiteljeva uloga je, da učeniku pruža potporu i potiče ga na razmišljanje. Učenici izvode aktivnosti, učitelj promatra iz pozadine, ali je uvijek tu na raspolaganju, ako učenici trebaju pomoć.

2.3. Metode konstruktivističkog poučavanja

Kod konstruktivističkog poučavanja ne možemo govoriti o tipičnim konstruktivističkim metodama. Primjerene su sve metode, ako te kod učenika potiču razmišljanje, nove spoznaje, proširuju interese i šire horizonte. Metode konstruktivističkog poučavanja su:

• projektna nastava,
• igra uloga,
• suradničko učenje,
• terenski rad,
• problemska nastava. (Marentič-Požarnik, 2008).

2.3.1. Projektna nastava

Ovaj način rada povezuje učiteljevo nastavno vodstvo i uključuje samostalan rad učenika. Učitelj ima ulogu inicijatora, suputnika, pomoćnika i vodi aktivnosti učenika, učenici su glumci i preuzimaju odgovornost za svoj rad. Kod ove metode dolazi do povezivanja znanja pridobivenog na nastavi, sposobnosti i spretnosti sa znanjima, koje učenici pridobivaju sa iskustvima. (Klun, 2015).

Slika 1. Projektna nastava

2.3.2. Igra uloga i simulacija

Učenje se kod ove metode odvija s aktivnim uključivanjem pojedinaca u proces mišljenja, doživljenja, djelovanja i vrednovanja. Učenje proizlazi iz učenikovih iskustava i njegovog prethodnog znanja (Klun, 2015).

Ovom metodom učenici rješavaju konkretne probleme u zamišljenim životnim situacijama. Uče kako se ponašati u nepredvidivim situacijama, kad je teoriju potrebno upotrijebiti u praksi.

Slika 2. Igra uloga – trgovina

2.3.3. Suradničko učenje

O suradničkom učenju govorimo kada učenici rade u manjim skupinama s namjerom, da bi se dosegnuo zajednički cilj. Učenici dobivaju od svojih vršnjaka važne informacije, uzorke, strategije (postupke) rješavanja i načine razmišljanja. (Marentič-požarnik, 2000).

Takvo učenje utječe na poboljšanje školskih postignuća, socijalni i emocionalni razvoj pojedinca, pomoć vršnjaka, veću unutarnju motivaciju, manjak straha i bolju razrednu klimu. (Peklaj, 2001).

Slika 3. Suradničko učenje

2.3.4. Terenska nastava

Terenska nastava je metoda, koja je učenicima veoma zanimljiva, aktivira njihove mentalne procese i omoguća neposredan dodir s problemima i pojavama. Učenje se odvija u stvarnom, realnom okruženju i potiče sudjelovanje. Ovdje pripada i promatranje različitih pojava u prirodi, mjerenje različitih vrijednosti, fotografiranje i prikupljanje različitih podataka. (Radanovič, 2009).

2.3.5. Problemska nastava

Kod problemske nastave dolazi do neposrednog vođenog učenja, kojeg čine neposredne i posredne problemske situacije. U središtu je učenik, do novih spoznaja dolazi traženjem, razmišljanjem, argumentiranjem, provjeravanjem. Problemska nastava je najkreativnija kada učenici sami traže načine i postupke rješavanja. Kod problemske nastave se razvija posebna vrsta mišljenja – kreativno mišljenje. (Strmčnik, 1992).

Slika 4. Problemska nastava

3. Zaključak

Činjenica je, kako je već i spomenuto u tekstu, da je nastavni plan i program zasnovan na način koji od učitelja zahtjeva, da učenicima posreduje čim veću količinu informacija. Pitanje koje se postavlja je, je li smo kao učitelji sposobni prijeći tu granicu i sa svojom autonomnom prosudbom odvojiti važno od manje važnog, potražiti suštinu i djeci omogućiti gradnju od temelja, da postanu snažni i čvrsti? Mnogi učitelji se na to još nisu odvažili, međutim ima ih dosta koji su hrabro zakoračili na put konstruktivističkog poučavanja. Tradicionalni način poučavanja će i dalje biti prisutan, ali ako ćemo u njega uključivati elemente konstruktivizma, neće biti i dalje tako krut i usmjeren samo na sadržaj koji treba obraditi.

4. Literatura

1. Buh, D. (2015). Konstruktivistični prostop pri poučevanju temperature in toplote v 5. razredu OŠ. [Magistrsko delo]. Univerza v Ljubljani, Pedagoška fakulteta.
2. Klun, N. (2015). Projektno delo pri pouku matematike. Didakta. 25(184), 36-37.
3. Marentič-Požarnik, B. (2000). Psihologija učenja in pouka. Andragoška Spoznanja 6(4), 150-152.
4. Marentič-Požarnik, B. (2008). Konstruktivizem na poti od teorije spoznanja do vplivanja na pedagoško razmišljanje, raziskovanje in učno prakso. Sodobna pedagogika 59(4), 28-51.
5. Peklaj, C. (2001). Sodelovalno učenje ali Kdaj več glav več ve. Ljubljana, DZS.
6. Radanovič, A. (2009). Terensko delo pri pouku družbe. [Diplomsko delo]. Univerza v Mariboru, Pedagoška fakulteta.
7. Slomšek, U. (2009). Primeri konstruktivističnega poučevanja pri predmetu spoznavanje okolja. [Diplomsko delo]. Univerza v Mariboru, Pedagoška fakulteta.
8. Strmčnik, F. (1992). Problemski pouk v teoriji in praksi. Didakta, Ljubljana.
9. Velikonja, M. (2004). Konstruktivizem v šoli in izobraževanje učiteljev. AS Andragoška spoznanja, 10(3), str. 66-67.
10. Žakelj, A. (2003). Kako poučevati matematiko. Ljubljana: ZRSŠ.

Riječ i njezina snaga

Alenka Petrič

Sažetak

Predstaviti ću vam kakvu snagu mogu posjedovati riječi, njihovu važnost u našim životima te kako veliku važnost mogu imati riječi učitelja, koje svakodnevno izriče svojim učenicima i koje su posljedice toga kod mlade, još neizgrađene osobnosti. Naime, svaka izrečena riječ uzrokuje promjenu u našem emotivnom i mentalnom tijelu. Riječi drugih dotiču nas se jednako kao i nečiji dodir. Ako je izgovorena riječ ohrabrujuća, djeluje na nas kao nježni dodir dok oštra, osorna riječ može djelovati kao bol. Riječi nas mogu slomiti, obeshrabriti no isto tako mogu pomoći, ohrabriti nas, pogurati naprijed. Nije važno samo ono što netko izgovara već način na koji to kaže, emocionalni naboj s kojim izražava svoje riječi. Čovjek najčešće nije svjestan da njegove nepromišljeno izgovorene riječi mogu pokrenuti čitavu lavinu događaja i emocija. Samo jedna ili dvije riječi su ponekad dovoljne da u trenutku unište dugotrajne napore i trud kojima je nešto postignuto.

Ključne riječi: snaga riječi, nadahnuće, kritika, motivacija.

1. Uvod

Riječi imaju veliku moć, veoma su snažne i moćne. Sposobne su mijenjati svijet. Riječi su poput strijela, koje se na kraju usmjere prema nama samima, zato moramo biti posebno oprezni što izgovaramo, jer nas mogu i zaboljeti, te potpuno promijeniti naše živote. Riječi koje izgovaramo oblikuju stvarnost. Izgovarajući ih, sijemo sjeme svijetom. Ako ne želimo živjeti u trnju, moramo sijati cvijeće i žito.

Riječi mogu sve. Od nas samih je ovisno kako ćemo ih upotrebljavati. »Ne mogu, bojim se, zarobljena sam, svijet koji me okružuje je ružan i opasan«, brzo mogu postati naša stvarnost.

Riječi utječu na našu okolinu. Čovjek ne može zamisliti život bez govora, sporazumijevanja i komunikacije, bez njega ne možemo niti razmišljati, barem ne na svjesnoj razini. Govor je jako važan dio samog procesa mišljenja, alat je kojim komuniciramo sa drugima. Puno možemo saznati o drugima i sebi samima pomoću riječi i govora kojeg koristimo. Riječi imaju različita značenja kojima dajemo smisao. Možemo im uvijek mijenjati smisao i na taj način riječi neposredno utječu na to kako se mi osjećamo. To je snažan pokazatelj, da nas naše riječi podupiru u životu. Svaka riječ je veza koja povezuje i drži zajedno strukturu našega života. Ljudi smo svjesna bića koja se izražavaju riječima.

2. Učitelj kao kritičar

Učenikova podsvijest se doslovno odaziva na svaku izgovorenu učiteljevu riječ. Te riječi mogu postati proročanstva, koja se učeniku vrlo lako mogu ostvariti jer ga okružuju okolnosti koje mu to dokazuju.

Fraze:

• nikad ništa od tebe,
• to nećeš nikad znati,
• lijen si,
• nikad ništa nećeš znati,
• to se nikome neće svidjeti,
• ti si gubitnik,
• ti si problematično dijete.

To su riječi koje podcjenjuju učenikov integritet i oduzimaju mu vlastitu vjerodostojnost. Takvi ustaljeni uzorci s kojima učitelj raspolaže mogu učeniku ugasiti njegovu kreativnost te tiho potkradati njegov neograničen potencijal. Na taj način učitelj će teško motivirati učenika za određenu aktivnost. Te istine uskoro postaju dio njihove budućnosti. Učenik brzo gubi motivaciju, volju i snagu. Dakle učitelj može biti njegov mentor, poticatelj ili kritičar. Sve te fraze učitelj može izreći na takav način da učenik ubrzo osjeti naboj tih riječi i zaista počne u njih vjerovati. Mladu osobnost, istina kao takva, može obilježiti za čitav život i voditi je u smjeru neuspjeha. Nemojmo zaboraviti, učitelj je učeniku autoritet, što pogoduje tome da se takve fraze još prije uitisnu u djetetov um. Svaka riječ se nastani u njihovom tijelu te je kasnije nose zauvijek u sebi. Riječi stoga mogu destruktivno djelovati na učenikovo mentalno zdravlje i sam osobni razvoj. Mogli bismo reći, kako riječi stvaraju emocije, a emocije određeno djelovanje. Međutim, takvi navodi nisu prikladni. To nije autoritet, već suzbijanje osnovnog ljudskog morala. Mišljenja sam, da takvih riječi učitelj ne bi trebao upotrebljavati, ne zato što su same po sebi loše, već zato što ih se upotrebljava na takav način da destruktivno djeluju na mentalno zdravlje i osobni ras učenika. Možemo reći, da su to zanovijetajuće riječi kojima svakodnevno truje učenika, te mu doslovno nameće vlastita ograničenja.

3. Učitelj kao motivator, ohrabritelj

U suprotnom značenju, riječ može biti ohrabrujuća. Učitelj s njima ohrabruje, motivira i inspirira učenika. To predstavljaju sljedeće fraze:

• to si dobro znao,
• to si dobro učinio,
• vidiš, kako znaš i možeš, ako hoćeš, to i možeš,
• ti si izuzetan,
• razmišljaš pametno,
• jako si hrabar i kreativan,
• tvoje mišljenje i ideje su bitne,
• nije pogrešno ako ne uspiješ i pogriješiš.

S takvim i sličnim frazama te riječima, učitelj učenika ohrabri za rad koji slijedi. To su snažne riječi, koje u sebi imaju moć. Učenik tako zna, da je odličan upravo takav kakav je. Djetinjstvo je prepuno prvih koraka i otkrivanja, djeca još imaju puno toga za naučiti. Učitelj je učeniku uzor, ideal i autoritet koji gradi njegove temelje. Poželjno je da učenik sam pokuša pronaći rješenje, učitelj je tu za njega kao potpora, konstruktivno ga usmjerava i vodi. Gore naveden niz fraza i riječi učenika hrabre, oblikuju, učenik odrasta s tim i sve više vjeruje učitelju, a ono što je najvažnije, da sve više vjeruje u sebe. Učitelj učenika ohrabruje s takvim pozitivnim riječima, tako da učenik napreduje, izgrađuje se. Učitelj vjeruje u učenika, pa posljedično takav učenik vjeruje u sebe.

4. Zaključak

Snaga se skriva u vokabularu, koji može biti štetan ili je prijazan, ljubazan. Dakle, svaka riječ ima svoje značenje, koje se različito odražava u našoj realnosti. Naše riječi utječu na nas, govore tko smo mi, što radimo i zašto zapravo radimo u životu to što radimo. S riječju dolazi cijela paleta asocijacija. Sami odabiremo i odlučujemo koje riječi ćemo upotrebljavati. Svaka riječ ujedinjuje mrežu slika, glasova i emocija. Svakako možemo sa svojim riječima uništiti život ili ga spasiti, posebno ako govorimo o mladoj osobnosti. Riječi jure u njezinu podsvijest te ih nakon nekoliko ponavljanja uzima zdravo za gotovo, kao uvjerenje. Zbog toga je veoma važno da učitelji osvijestimo našu govornu snagu, te negativne misli zamijenimo pozitivnima. Pohvalimo najprije sebe nakon toga učenika, sve njegove uspjehe i malene svakodnevne pobjede. Ubrzo ćemo biti iznenađeni kako se mijenja naša stvarnost, ali i stvarnost naših učenika. Mišljenja sam, da su negativne riječi krajnje neprimjerne za učenika i da ih učitelj ne bi smio upotrebljavati. Pohvala mora biti primjerena, adekvatna, koja ne vodi k identifikaciji učenika.

Riječi, riječi, riječi… Ne možemo ih zaobići niti im pobjeći van njihovih okvira. Iako zbog njih dolazi do zabuna i nesporazuma, i dalje su najučinkovitije sredstvo sporazumijevanja. Mogu biti naš najbolji prijatelj ili najljući neprijatelj, ovisno o tome, da li smo mi njihov vladar ili one vladaju nama. Ovako je zapisano u Svetoj knjizi, knjizi svih knjiga:

5. Literatura

1. Goreta, R. (10. 5. 2010). Vibracijska moč besed. Osebna rast.com. https://www.osebna- rast.com/vibracijska-moc-besed/
2. Praner, L. (24. 2. 2020). Moč besede – osnova za svet, v katerega vstopamo. Cangura.com. https://www.cangura.com/blog/Moc-besede-osnova-za-svet-v-katerega-vstopamo/
3. Urbančič, A. (2017). Dobro vsebino dobro povej. Ognjišče, 53(8), 82. https://revija.ognjisce.si/revija-ognjisce/352-mp-dobro-vsebino-dobro-povej/13322-izgovorjena-beseda-je-pravzaprav-dejanje

Popunjavanje radne bilježnice

Jasmina Nedanovski

Sažetak

Povodom obilježavanja Dana škole u školskoj godini 2019./2020. odabrali smo kao temu djelo kipara, mještanina Alojza Gangla, jer smo proslavili 160. godišnjicu njegova rođenja. Događaj smo nazvali Ganglovanje. S obzirom na to da sam imala ulogu vođe, pozvala sam i članove ekipe Muzeja Bele krajine (s galerijom Kambič) na sudjelovanje. Tog dana smo u školi izvodili razne kiparske radionice na kojima su nastali reljefi od papirnatih i plastičnih vrećica, kao i instalacije posvećene pitanjima zaštite okoliša. Motiv je predstavljala ljudska figura. Galerija Kambič pripremila je nekoliko originalnih kipova. Stvorili smo radnu bilježnicu za 2., 3. i 4. razred (čije su autorice muzejska pedagoginja Alenka Misja i magistra likovnih umjetnosti Jasmina Nedanovski). Zadaci u radnoj bilježnici postavljeni su slično onima koje učenici rješavaju na nastavi, ali neki su potpuno novi. Svrha rješavanja takve radne bilježnice je da učenici intenzivnije dožive likovno djelo i da više pažnje posvete detaljima kroz postavljeni zadatak.

Ključne riječi: Alojz Gangl, Galerija Kambič, kiparstvo.

Uvod

Ako učenika želimo odgojiti u osobu koja će se u odraslom dobu vraćati u prostor likovne umjetnosti (galeriju, muzej …), potrebno ga je odgajati u tom duhu već ranije. Roditelji još uvijek ne usmjeravaju dovoljno svoju djecu u tom pogledu, pa škola mora preuzeti tu ulogu. U Metliki imamo sreću da možemo posjećivati vrhunsku umjetničku galeriju, Galeriju Kambič. Zasnovao ju je Vinko Kambič, otorinolaringolog, profesor, vrhunski kirurg i znanstvenik, međunarodno priznati i cijenjeni stručnjak na području tumorske kirurgije i patologije glave i vrata. Njegova supruga bila je operna pjevačica primadona Vilma Bukovec Kambič. U slobodno vrijeme, koliko ga je imao na raspolaganju, skupljao je slike, kipove, predmete (klecala, škrinje, satove …).

Imao je želju da svoju rodnu kuću preuredi u umjetničku galeriju u kojoj bi njegova kolekcija bila izložena široj javnosti. To se kasnije i dogodilo, ali otvaranje nije doživio zbog bolesti i smrti. Ovom velikom umjetničkom donacijom Metlika je postala još prepoznatljivija u slovenskom kulturnom prostoru i u svojoj se ponudi može natjecati s poznatim slovenskim kulturnim centrima. Danas galerija nudi stalnu kolekciju na prvom i drugom katu, a privremene u prizemlju.

Učimo o likovnoj umjetnosti

Radna bilježnica Učenje o likovnoj umjetnosti sastavljena je tako da se odnosi na stalnu kolekciju, također aktualnu (Alojz Gangl), mada učenici mogu i samostalno rješavati zadatke, iako to nije namjera. Zasnovana je prema područjima (nastavnom programu): crtanje, slikanje, kiparstvo, grafika, prostorni dizajn (arhitektura). Na prvoj stranici učeniku je predstavljen misaoni uzorak koji prikazuje kako dijelimo likovnu umjetnost. Prvo područje je crtanje, napisano je nekoliko riječi općenito o crtežu, o pomagalima, nakon čega slijede dva zadatka. U prvom zadatku učenik, poput autora Zorana Mušiča, mora upotpuniti pozadinu crtanjem pomoću likovno izražajnih sredstava, dok u drugom zadatku crta autoportret. U svakom zadatku naglasak je na motivu (koji je uglavnom portret ili figura) i tehnici. Sljedeće područje je slikarstvo – utvrđujemo koje su osnovne boje i koje se boje dobivaju miješanjem dviju osnovnih. Ovim pitanjima posvećen je prvi zadatak, odnosno učenici u prilogu traže odgovarajuću boju (naljepnicu) i lijepe je na paletu. Sljedeći se zadatak temelji na povezivanju, tako da učenik povezuje debljinu četkice s debljinom crte koju ona ostavlja te poveže tragove bojica … U sljedećem zadatku učenik traži riječi u vodoravnom i okomitom retku. Koristeći preostala slova traži smislenu riječ (portret).

Sljedeće područje je kiparstvo. Učenik imenuje i zapisuje kiparske alate, pri čemu u prilogu nastoji pronaći modelirku (naljepnicu) i priljepljuje ju. Sljedeći zadatak odnosi se na kip Alojza Gangla, koji je posljednje autorovo djelo, a postavljen je u crkvi Svetoga Duha u Metliki. Učenik ispravno povezuje brojeve od 1 do 23 i dobiva sliku Krista – usamljenog putnika. Sljedeći je zadatak također povezan s Ganglovim djelom,odnosno kipom Židova (1911-1914). Učenik mora utvrditi koji obris prikazuje kip u cijelosti, a zatim ga obojiti. U nastavku su date slike reljefa i kipova. Učenik utvrđuje što je to i zapisuje slovo K ili R.

Sljedeće područje je grafika. Riječ izvire iz grčke riječi graphein, što znači urezati, ugravirati, pisati, crtati. Jedna od glavnih značajki grafike je otisak, što znači zrcalni otisak. Stoga je za to namijenjen sljedeći zadatak, gdje učenik zapisuje svoje ime na prozirni list, okreće ga i prepisuje svoj zrcalni potpis. U drugom dijelu učenik ima dva zadatka. Prvo iz danih slova utvrdi koja se riječ skriva u njima te tu riječ otisne pomoću pečata. Posljednji zadatak posvećen je arhitekturi, gdje učenik prepozna tlocrt galerije i potraži okruženo mjesto, gdje ga čeka pečat, koji otisne na ruku i odnese ovu (grafiku) kući.

Slika 1. Radna bilježnica, područje kiparstva   Slika 2. Radna bilježnica, grafika

Zaključak

Mislim da se učenik rješavajući ove vrste likovnih zadataka još više približava umjetničkim radovima. Važno je da se zadaci postave na način koji je učenicima zanimljiv i zabavan. Cilj je stvoriti kreativca koji će se vraćati u umjetničke institucije i biti kreativan u načinu razmišljanja. Sudeći po njihovim odgovorima, zaključujem da su zaista uživali u rješavanju zadataka; čak i kasnije, tijekom nastave, nekoliko su puta prelistali radnu bilježnicu. Projekt je i za mene bio veliki izazov.

Literatura

1. Misja, A., Nedanovski, J. (2019). Učimo se o likovni umetnosti: delovni zvezek za otroke. Metlika: Belokranjski muzej.

Inovativna, interaktivna

i interdisciplinarna nastava

Nada Ratković i Branko Rumenović

Sažetak

Današnje promjene u obrazovanju stavljaju naglasak na prilagodbu novim informacijsko-komunikacijskim tehnologijama, aktivnim oblicima učenja i inovativnim metodama koje su usmjerene na učenika, njegove potrebe, interese i motive, potiču kreativnost, komunikaciju, samostalnost i kritičko mišljenje te koriste elemente igre i zabave u poučavanju. U radu se govori o suradnji Srednje strukovne škole ban Josip Jelačić iz Sinja i Gimnazije i strukovne škole Bernardina Frankopana iz Ogulina.

Ključne riječi: online nastava, virtualna suradnja, projektna nastava.

Uvod

Nastavnici suvremene škole permanentno traže nove načine osuvremenjivanja nastave i razvoja kompetencija. Dobro rješenje je inovativna virtualna i projektna umreženost škola, tzv. interaktivni i interdisciplinarni koncept među školske suradnje, koji se može integrirati u svaki školski kurikulum. Novonastala situacija uzrokovana pandemijom COVIDA-19 uzrokovala je promjene u izvođenju nastave u virtualnoj učionici u odnosu na uobičajenu nastavu. Online nastava postavila je nove zahtjeve za brzu implementaciju IKT-a i integraciju digitalne tehnologije bez vremena za upoznavanje mogućnosti i principa korištenja pojedinih web alata.

Koncept online nastave

U vrijeme pandemije COVID-a 19, škole iz Sinja i Ogulina započele su zajedničku suradnju, komunikaciju, razmjenu znanja i iskustava u učenju među nastavnicima. Zajednička suradnja potiče razvoj, prijenos i provedbu inovativnih praksi te provedbu zajedničkih inicijativa kojima se promiču suradnja, suradničko učenje i razmjena iskustva na nacionalnoj i europskoj razini. Škole su se zbližile i kao nositeljice oznake eTwinning škola u područjima digitalne prakse i kao službeni partneri European Vocational Skills Week (EVSW) u inovativnom i kreativnom nastavi te promicanju stalnog stručnog usavršavanja nastavnika i učenika.

U suvremenoj školi, danas je poželjno da se metode učenja češće mijenjaju i dopunjuju s drugim metodama poučavanja i prikladnom digitalnom tehnologijom za učenike i nastavnike, kako bi se podigla razina motivacije i ostvarili planirani odgojno-obrazovni ishodi učenja i očekivanja međupredmetnih tema. Pri provođenju nastavničke prakse primjenom suvremenih pristupa i integracije informacijsko-komunikacijske tehnologije u učenju i za poučavanju želi se ojačati suradnja i razmjena znanja među školama za unapređenje nastavnog procesa. Polazeći od upotrebe inovativnih nastavnih metoda i primjene IKT-a u virtualnoj i projektnoj nastavi, pretpostavlja se kreativnost, inovativnost i modernizacija uz ciljano korištenje IKT-a svih sudionika čime se razvijaju digitalne, jezične, komunikacijske i strukovne kompetencije.

Tijekom virtualne suradnje korišteni su Office 365 (Teams, Yammer, Forms), različiti web2.0. alati (Padlet, Lino, Popplet, Google Obrazac, Powtoon, Kahoot,Canva, Issue i Youtube) i eTwinning (TwinSpace) platforma za provedbu projekata. Karakteristike i mogućnosti korištenih alata omogućavaju dokumentiranje sadržaja u različitim formatima (tekst, audio, video, grafika). Upoznavanje s mogućnostima web 2.0. alata za kreiranje digitalnih sadržaja omogućava razlikovanje različitih načina izražavanja putem digitalnih sredstava ovisno o potrebama projektnih aktivnosti.

Pri prijelazu na online nastavu najveći problem su bile tehničke poteškoće i to preveliko opterećenje interneta. Na početka nastave većina učenika je imao problem preopterećenih platforma za učenje, što je brzo riješeno. Učenici slabijeg materijalnog statusa nisu imali računalo, pa su škole učenicima podijelile tablete ili računala iz računalnih učionica. Postoje i učenici koji su online nastavu pohađali preko mobitela, a s obzirom da žive u mjestima koji su dislocirani vrlo često nisu imali signala za mobitel. Kod nekih učenika je problem bio mnogobrojnosti školaraca u obitelji i nisu mogli odrađivati pravovremeno nastavu jer su imali ograničen raspored rada u kući. Jedan mali dio učenika susreo se s problemom poznavanja stranog jezika. Radni jezik eTwinning projekta je Engleski jezik, pa je dio učenika s malim poteškoćama odrađivao određene zadatke upravo zbog slabog poznavanja stranog jezika. Kao moguće probleme i ograničenja upotrebe digitalnih alata u nastavi navode se nedovoljna razina informacijske pismenosti i računalne kompetencije svih sudionika u nastavnom procesu. Navedena ograničenja analiziraju se upotrebom različitih anketnih upitnika o nastavi na daljinu za učenike, nastavnike i roditelje.

Digitalno okruženje u kojem se provodi projektna nastava kao složeni oblik nastave u kojoj učenici zajedno s nastavnikom obrađuju neku temu kroz različite aktivnosti s ciljem postizanja točno određenog cilja u određenom vremenskom periodu pretpostavlja uporabu IKT-a.

Primjer iz prakse

Kao što je već navedeno, nastavnici iz Sinja i Ogulina surađivali su na različitim projektima i obilježavanju različitih aktivnosti. Najveća suradnja ostvarena je na eTwinning projektu Life & Money u školskoj godini 2019./2020. Za svoj angažman profesori su nagrađeni Nacionalnom i Europskom oznakom kvalitete.

Suradnja se nastavlja i dalje, pa su se tako škole iz Sinja i Ogulina uključile u Climate Action Project te u različite eTwinning projekte kao što su: History & Business, All Days Together, Prikazani organizmi na novce. Zajedničkim snagama nastavnici pokreću i organiziraju aktivnosti u eTwinning projektu Breathe deeply and Think clearly, na kojemu trenutno vrlo aktivno rade vodeći računa o e-sigurnosti učenika. Osim kroz projekte nastavnici i učenici sudjeluju u obilježavanju različitih nacionalnih i međunarodnih događaja u virtualnom okruženju kao što su Svjetski Dan Statistike, Europski tjedan strukovnih vještina stečenih u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, Dan sigurnijeg interneta, Erasmus dani, Svjetski i Europski tjedan novca.

Slika 1. eTwinnig projekti
Izvor: vlastita fotografija

Kroz primjere dobre prakse nastavnici prate i provjeravaju ostvarivanje zadanih ishoda i međupredmetnih tema provodeći vrednovanja. Vrednovanje za učenje provodi se praćenjem rada i napretka učenika u online okruženju pomoću e-portfolija. Vrednovanje kao učenje provodi se vršnjačkim vrednovanjem rezultata rada učenika i samovrednovanjem. Vrednovanje naučenog provodi se vrednovanjem učeničkih radova, audio, video i/ili ppt prezentacija.

Nastavnici rado dijele svoja znanja, iskustva i vještine. Tako su organizirali nekoliko webinara u eTwinning grupama Statistics at Schools i School Leadership. Osim webinara na eTwinningu nastavnici su sudjelovali na CARNET konferenciji gdje su predstavili svoju suradnju na predavanju Koncept Online nastave 3In. Suradnja dviju škola se predstavlja na stručnim županijskim i međužupanijskim vijećima diljem Republike Hrvatske. Isto tako, nastavnici su vrlo aktivni na raznim međunarodnim simpozijima, konferencijama, radionicama i predavanjima gdje predstavljaju praktične primjere suradnje u raznim strukovnim predmetima koji su uključeni i u školski kurikulum.

Slika 1. Suradnja Sinja i Ogulina
Izvor: vlastita fotografija

Zaključak

Škole iz Sinja i Ogulina ostvarile su izvrsnu virtualnu i projektnu suradnju „u novom normalnome“. U budućnosti planiraju nastaviti zajednički rad na osuvremenjivanju, razvoju i implementaciji novih inovativnih metoda i informacijsko-komunikacijskih trendova. Naime, danas je poželjno da se metode učenja češće mijenjaju i nadopunjuju s drugim metodama poučavanja i IKT-om kako bi se podigla razina motivacije učenika i ostvarili odgojno-obrazovni ciljevi, ishodi učenja i očekivanja međupredmetnih tema.

Office 365, web 2.0 alate i TwinSpace koristiti će se i u budućnosti s obzirom na dosadašnje pozitivno iskustvo i velike pedagoške mogućnosti. Za nove projektne aktivnosti koristit će se digitalna platforma LMS Loomen, virtualna učionica kao prostor za komunikaciju, suradnju, razmjenu ideja, znanja i iskustava, konstruktivne rasprave i razmjenu sadržaja.

Upotreba informacijsko komunikacijskih tehnologija i suvremenih pedagoških metoda omogućava personalizirano okruženje za međusobnu suradnju i komunikaciju, jednostavno dijeljenje materijala kreiranih korištenjem različitih digitalnih alata i razmjenu primjera dobre prakse. Pri provođenju ovog pristupa nastave učenici i nastavnici razvijaju digitalne, jezične, komunikacijske i strukovne kompetencije.

Literatura

1. eTwinning projekt Life & Money, https://live.etwinning.net/projects/project/205038
2. eTwinning projekt Breathe deeply & Think clearly, https://live.etwinning.net/projects/project/229898
3. eTwinning grupa Statistics at Schools, https://live.etwinning.net/groups/group/96091
4. Srednja strukovna škola bana Josipa Jelačića, Sinj, http://ss-strukovna-banajosipajelacica-sinj.skole.hr/
5. Gimnazija i strukovna škola Bernardina Frankopana, Ogulin, http://www.gimnazija-strukovnabfrankopana-ogulin.skole.hr/
6. CARNET korisnička konferencija CUC 2020, https://radovi2020.cuc.carnet.hr/modules/request.php?module=oc_program&action=summary.php&id=173

Igre s elementima

instrumentalne agresije

Ela Leskovšek

Sažetak

Igra je važan čimbenik u djetetovom razvoju. U moderno doba sve je manje igara na otvorenom, čime se djeci oduzima mogućnost jačanja socijalnih vještina u kombinaciji s izvornom prirodom. Različite igre i sportovi nude djeci i odraslima priliku da svoje frustracije i energiju oslobode na zdrav način, bezazleno usmjeravaju agresiju, treniraju u grupnoj interakciji, igraju različite uloge i doživljavaju elemente osnovnih igara. U sportskim igrama razlikujemo reaktivnu agresiju koja je nepoželjna i instrumentalnu agresiju koja se kontrolira i služi postizanju cilja. Primjer igre koja ima elemente ovladane igre izvedena je tijekom zimske škole u prirodi na skijalištu na Arehu.

Ključne riječi: razvoj djeteta, igra, sport, agresija, zimska škola u prirodi.

The value of sports play with elements of instrumental aggression in a child’s development

Summary

Play is an important factor in a child’s development. As children play less outdoors, they experience less physical activity and thus have reduced opportunities for strengthening their social skills in combination with authentic nature. Various playful physical activities and sports provide children as well as adults a healthy way to release their frustrations and energy, direct their inner aggression in a harmless way,

develop their skills for interacting in a group setting, take on various role play and experience elements of primal games. In sports play we distinguish reactive aggression, which is not desirable, and instrumental aggression, which is controlled and serves a purpose of reaching a particular goal. As part of a winter school curriculum in nature, held in a ski center Areh, we engaged children in games which serve as good examples of games with elements of controlled play.

Key words: child development, play, sport, aggression, winter school curriculum in nature.

Uvod

Agresivno ponašanje nije prihvatljivo u školi. Težimo sigurnom okruženju za sve učenike. Međutim, agresija je prisutna kod većine ljudi, pa je dobrodošlo usmjeravati je u pozitivnom smjeru tamo gdje se kontrolira. Prikladno, u skladu s pravilima, može se izraziti u sportu ili u osnovnim igrama. U zimskoj školi u prirodi organizirali smo sportsku igru s elementima kontrolirane agresije na otvorenom, u kojoj su sudjelovali učenici i učitelji.

Važnost igre u razvoju djeteta i igra „Bitka za sjeverni zid”

Igra je izuzeto važna za razvoj najvažnijih životnih vještina, od socijalnih vještina, komunikacije, do empatije i samopouzdanja (Musek Lešnik 2020). Međutim, primjećujemo da današnja djeca imaju sve manje mogućnosti za igranje igara na otvorenom. Za razliku od zatvorenog prostora, vanjsko okruženje nije predvidljivo, nije uvijek čisto, vremenski uvjeti mogu biti drugačiji. Djecu ometa strah roditelja ili staratelja da se ozlijede, zaprljaju, da im je hladno i da se prehlade, da se izgube ili ih odvede neznanac. Na taj način djeci oduzimamo priliku za stjecanje i razvijanje važnih životnih iskustava i vještina kroz igru na otvorenom. Problemi se također ogledaju u činjenici da je sve manje prikladnih i neprometnih područja i sve manje vršnjaka i suigrača koji su spremni sudjelovati u igri na otvorenom. Igru u prirodi zamijenila su računala. Škola u prirodi stoga je važan tjedan u životu učenika. Tamo učenicima nije najvažnije naučiti skijati, već je važno i sve ostalo. Učenici se samostalnosti uče bez roditelja, osposobljavaju su za socijalizaciju i druženje s učenicima druge odgojne jedinice. Upoznavaju prirodu, različito vrijeme i igre u prirodi.

Glavna značajka igranja igara je da motivira djetetovu samoaktivnost. Dijete koje se malo igra u djetinjstvu manje je aktivno, inovativno i znatiželjno u odrasloj dobi. S tim je povezan uspjeh u školi, a kasnije i uspjeh u životu.

Snježnu oluju doživjeli smo prošle godine u skijaškom centru na Arehu u zimskoj školi u prirodi, pa su zatvorili skijalište i plan nam se srušio. Učenicima je još trebala neka aktivnost na otvorenom. Organizirali smo igru pod nazivom »Bitka za sjeverni zid«. Sudjelovanje je bilo dobrovoljno, što je bila značajka igre. Svi odrasli pridružili su se djeci sa svim žarom i radošću. Praper vjeruje da je neko vrijeme postojalo uvjerenje da je igra karakteristična za dijete, dok kod odrasle osobe znači nezrelost. Ali istina je suprotna. Odrasla osoba koja se nikad ne igra i ne razumije igru najvjerojatnije je emocionalno otvrdnula i nije sposobna za spontanu interakciju. Stoga je Montaignova tvrdnja da je igra vrlo ozbiljna aktivnost još više istinita (Praper 1993).

Praper je igru podijelio na imaginacijsku igru (play) i stvarnu igru (game). Naša je igra bila organizirana sportska igra s elementima iskonske igre, jer je sadržavala i napad i povlačenje, što je instinktivno ponašanje svih živih bića. Također je bilo potrebno trčanje, kotrljanje po snijegu, skrivanje ispod grmlja i manje izravan fizički kontakt, što ponekad povećava negativnu agresiju.

Prema psihologu Musek Lešniku (2020), igra borbe je najosnovnija u kojoj djeca, posebno dječaci, testiraju svoje tijelo, a ujedno i svoje granice i tako uče socijalizirati i razvijati empatiju na socijaliziran i prihvatljiv način. Prije nekoliko desetljeća počeli smo neopravdano brkati ovu razvojno važnu igru s izrazom nasilja, pa je zato prekidamo i zabranjujemo. S ovim djeci uskraćujemo priliku razvijati razumijevanje sebe u odnosu s drugima. »Dijete koje nema priliku igrati takve igre teško će naučiti razumjeti gdje se njegove granice šire izvan granica drugih i što je prihvatljivo za druge, a što je neugodno« (Musek Lešnik 2020).

Mali neuspjesi možda su uzrokovali frustraciju, zajedno s hladnim okruženjem; ali djeca su je uspjela osloboditi na pozitivan način jer su svi dobili priliku za barem djelomični uspjeh. Fizička aktivnost također opušta, jer se tada u tijelu oslobađaju hormoni zadovoljstva.

U ovoj igri, koja je inače vojne naravi, dok su djeca pokušavala zauzeti parkiralište iznad zida i skinuti zastavu, pokušali smo pokazati da je takva igra moguća bez negativne agresije. Prema Praperu (1993), agresija je prisutnija u igranim igrama. Ove igre također uključuju natjecanje i rivalstvo, pa se moraju poštivati određena pravila. Pravila naše igre bila su jednostavna i jasna, baš kao i u sportovima u kojima vrijede principi sportskog duha. Ta su načela poštivanje pravila, poštivanje konkurenata, poštivanje različitosti, načelo jednakih mogućnosti suradnje, održavanje moći nad vlastitim postupcima, pomaganje slabima da uživaju u sportu i odbijanje nasilja. Naučena agresija s kojom se često susrećemo u učionici uzela je suprotan primjer. Ispod hotela bilo je zasniježeno košarkaško igralište. Bila je to baza za osvajače. Iznad igrališta nad padinom bilo je parkiralište. U hrpu snijega smo zabili nešto što je predstavljalo zastavu. Cilj osvajača bio je dobiti zastavu, a time i teritorij. Mi učitelji branili smo svoj teritorij grudama snijega. Gornju visoravan odvajalo je od osvajača ograda – »sjeverni zid«. Učenici su morali svladati strmu snježnu padinu prošaranu grmljem pogodnim za paravane i skrovišta. Koga je gruda snijega pogodila, morao se vratiti na početnu točku, na ograđeni teren. Djelomično uspješni probili su se do prvog srednjeg platoa, međustanice, što je bila pobjeda za manje spretne učenike, a drugi do gornjeg parkirališta. Svi smo sudjelovali, manje vješti učitelji pripremali su grudice, učenici su odvlačili pažnju u korist kolega iz razreda, štitili se, zaklanjaji jedan drugoga i pripremali se za masovni početak. Ukratko, svi smo taktički surađivali. Sve aktivnosti za postizanje pobjede učenici su planirali sami, bez pomoći odraslih.

Agresivnost u sportu

Pojam agresije različiti autori tumače kao instinkt, izvor energije, osjećaje, način prisile, reakciju na frustraciju itd. (Petrovič, Tusak 1993). U učionicama učenici u agresiji vole oponašati druge učenike. U našoj smo igri negativnu imitativnu agresiju zamijenili primjerom pozitivno orijentirane aktivnosti i agresije. Unatoč činjenici da dječaci uglavnom izražavaju agresiju izvana, a djevojčice više iznutra, one su također sudjelovale u igri. Našu igru mogu usporediti s etabliranim sportskim igrama. U sportu najčešće govorimo o dva smjera agresije: reaktivnoj agresiji i instrumentalnoj agresiji. Reaktivna agresija je nepoželjna u sportu i sastoji se od relativno nekontroliranih agresivnih reakcija, dok se instrumentalna agresija kontrolira i služi postizanju cilja (Petrovič, Tušak 1993).

Iz vlastitog skijaškog iskustva znam kontroliranu agresiju, jer su treneri u nama pokušavali pobuditi zdravu agresiju. Željeli su da pokažemo veliku količinu vlastite aktivnosti i snage, uključujući agresiju, odnosno pozitivnu, poželjnu agresiju, npr. naredbom: »Napadni štap, stazu!« U ovom slučaju agresija nije usmjerena protiv drugih ljudi.

Zaključak

Naša igra nije bila namijenjena djeci kako bi postigli pobjedu, ali njezin doprinos bio je odgoju djece u aktivnu, suradničku, empatičnu, zdravu i opuštenu djecu koja će nastaviti fizičku aktivnost i igrati igre u odrasloj dobi, a na taj način također naučiti pozitivno usmjeravati svoju agresiju.

Literatura

1. Musek Lešnik, K. (2020). Nasprotje igre je depresija, napisao je Brian Sutton Smith
2. https://www.abced.si/post/nasprotje-igre-je-depresija-je-zapisal-brian-sutton-smith
3. Praper, P. (1993). Za razvojno fazo specifične igre. V: Psihološka obzorja, št. 3-4, str. 159 – 171.
4. Tušak, M., Petrovič, R. (1993). Agresivnost – plod tekmovalne kariere aplskega smučarja, da ali ne? V: Psihološka obzorja, letn. 2, št. 3/4, str. 65-75.

Lektorirao: Željko Rameša

Učenici doseljenici u slovenskoj OŠ

Ina Rožman

Sažetak

Za postizanje učeniku odgovarajućih obrazovnih ciljeva potrebno je puno truda, rada, praćenja, organizacije i prilagodbi od strane nastavnika. Globalizacija u slovenski obrazovni sustav dovodi sve više učenika, čiji materinji jezik nije slovenski. I u školi u kojoj radim, imamo mnogo učenika kojima je slovenski tek jezik okoline. Učenici doseljenici donose u svoje okruženje vlastitu specifičnost koja proizlazi iz njihovih društvenih i kulturnih razlika. Unatoč znanju koje sam stekla kroz školovanje i rad tijekom godina školovanja, podučavanje tih učenika još uvijek predstavlja veliki izazov i zahtijeva posebnu specifičnost poduke. Približiti želim značaj otvorenosti i tolerancije prema učenicima doseljenicima u razredu i predstaviti njihove opće poteškoće u učenju. Predstavit ću načine, oblike i metode rada koji donose uspjeh i istovremeno poboljšavaju njihovu integraciju u okolinu. U ovom konkretnom slučaju nastavne prakse naglasit ću važnost uvodnog razdoblja kada se učenik doseljenik uključi u razred po prvi put, i prezentirat ću materijale, potrepštine i opće prilagodbe za rad s njim.

Ključne riječi: dvojezičnost, društveno-kulturne razlike, učenici doseljenici, poteškoće u učenju.

Abstract

Achieving student appropriate goals requires a lot of effort, work, monitoring, organization and adaptation of a teacher. Globalization brings into our learning space more and more pupils, to whom Slovene is not a mother tongue. At school where I work, we also have many pupils, to whom Slovene is the language of the environment. Immigrant pupils bring into the environment their own specifics originating from their social and cultural difference. Despite the knowledge, gained during my years of studying and work, teaching these pupils represents a great challenge for me and requires specific teaching specifics. I would like to emphasize the importance of openness and tolerance for immigrant pupils in the classroom and present their general learning problems. I will present ways, forms and methods of work which bring success and at the same time improve the inclusion in the environment. On the actual example from practice, I will emphasize the importance of the introductory period on immigrant pupil’s inclusion in the class and present the materials, aids and general adjustments to work with him.

Keywords: immigrant pupil, secondary language, socio-cultural difference, learning difficulties.

Zusammenfassung

Ziele zu erreichen erfordert für die Schüler viel Aufwand, Arbeit, Überwachung, Organisation und Anpassung eines Lehrers. Die Globalisierung bringt immer mehr Schüler in unseren Lernraum, für die Slowenisch nicht ihre Muttersprache ist. In der Schule, in der ich arbeite, haben wir auch viele Schüler, für die Slowenisch die Sprache aus ihrer Umgebung ist. Schüler mit Migrationshintergrund bringen eigene Besonderheiten aus ihren sozialen und kulturellen Unterschieden mit. Trotz meiner Kenntnisse, die ich während meiner Studien- und Arbeitsjahre erworben habe, stellt das Unterrichten dieser Schüler eine große Herausforderung für mich dar und erfordert spezifische Unterrichtsansätze. Ich möchte hervorheben, wie wichtig Offenheit und Toleranz für Schüler mit Migrationshintergrund im Klassenzimmer ist und ihre allgemeinen Lernprobleme vorstellen. Ich werde Wege, Formen und Arbeitsmethoden vorstellen, die zum Erfolg führen und gleichzeitig die Einbindung in die Umgebung verbessern. Am konkreten Beispiel aus der Praxis möchte ich die Wichtigkeit der Einführungsphase für die Aufnahme von Schülern mit Migrationshintergrund in die Klasse betonen und die Materialien, Hilfsmittel und allgemeinen Anpassungen für die Arbeit mit ihnen vorstellen.

Schlüsselwörter: Schülern mit Migrationshintergrund, Zweitsprache, soziale und kulturelle Unterschiede, Lernschwierigkeiten.

1. Poteškoće u učenju zbog dvojezičnosti

Za dijete je uključivanje u drugo kulturno okruženje izazovan proces. Sa poteškoćama u učenju zbog dvojezičnosti bore se učenici, koji imaju poteškoća i u komunikaciji s okolinom jer ne razumiju jezik i ne znaju, što učiniti. Oni su usamljeni jer ne poznaju pravila društvenih igara. Ti učenici imaju drukčija kulturna mjerila, pokazuju osjećaje nesigurnosti i straha koji se mogu pretvoriti u tjeskobu, probleme u ponašanju, i sl.. (Koncept dela učne težave, 2008., str. 68). Učenici doseljenici trebaju mnogo pomoći i razumijevanja okoline. U učionici, zbog neznanja jezika, tim učenicima je teže komunicirati sa svojim vršnjacima, ne razumiju objašnjenja i zahtjeve koje im postavljaju nastavnici, ne znaju što učiniti, i zbog drukčijih društveno-kulturnih mjerila možda ni ne razumiju osnovna očekivanja u školskom kontekstu, koje ni učitelji ni vršnjaci ne izražavaju riječima. Učenici najprije usvoje društveni jezik, rječnik se proširuje kako bi mogli komunicirati s vršnjacima. Učenici postaju uspješni u općoj komunikaciji, ali još uvijek ne razumiju stvari koje učitelji uče na književnome jeziku (Koncept dela učne težave, 2008, baš tamo). Učitelji koji su uspješni u podučavanju učenika dvojezičnih programa, poznaju učenikove posebne potrebe i jaka područja, dozvole učeniku da šuti dok ne ovlada jezikom toliko da se ne boji u njemu izražavati pred cijelim razredom, uzimajući u obzir učenikov tempo učenja, bez požurivanja, prevencijom vršnjačkog nasilja, itd. (Koncept dela učne težave, 2008, baš tamo).

U Konceptu dela učne težave (2008, str. 23) navedene su sljedeće karakteristike poteškoća u slučaju dvojezičnosti, kulturne raznolikosti, doseljeništva:

• učenik koji živi u dvojezičnom okruženju ili dolazi iz drugog kulturnog okruženja, ne prepoznaje poteškoće u usvajanju školskih koncepata (akademskog jezika),
• učenik doseljenik često se suočava s potištenošću i tjeskobom bez učinkovite pomoći,
• u pravilu, škola učeniku ne pruža dovoljno vremena za rješavanje komunikacijskih poteškoća i stjecanje rječnika te poboljšanje razumijevanja kompleksnijih sintaktičkih struktura,
• učenik ima poteškoće u integraciji u novo društveno okruženje i treba pomoć za koju često ne zna zaprositi,
• roditelji, zbog tih dvojezičnih ili kulturnih razlika, teško konkretno pomažu učeniku kod učenja kod kuće, zato taj učenik zavisi od pomoći u školi,
• učeniku je u školi potrebno osigurati mogućnost obrade ili usvajanja kulturno različitih stavova i uvjerenja, i u školi i kod kuće.

1.1 Sustavna regulacija obrazovanja učenika doseljenika u slovenskoj osnovnoj školi

Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta Republike Slovenije školama, u koje su uključeni učenici doseljenici, u prvoj i drugoj godini školovanja nudi sate dodatne stručne pomoći u učenju slovenskog jezika. Važeći zakon određuje normativnu osnovu za osiguravanje sredstava iz državnog proračuna, kako za učenje slovenskog tako i za podučavanje materinjeg jezika za učenike doseljenike koji su uključeni u redovno osnovno obrazovanje.

Učenicima, koji pohađaju prvu ili drugu godinu u Republici Sloveniji, omogućava se stručna pomoć u učenju slovenskog jezika.

Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta Republike Slovenije učenike doseljenike, sredstvima za učenje slovenskog jezika, podržava i osigurava im provođenje nastave materinjih jezika i kultura.

Pravilnik o provjeravanju i ocjenjivanju znanja te napredovanju učenika u osnovnoj školi sadrži odredbu, koja dopušta mogućnost prilagođavanja ocjenjivanja za učenike doseljenike. Prilagode se načini i rokovi za ocjenjivanje znanja i konačan broj ocjena. Znanje učenika doseljenika može se ocijeniti prema napretku u postizanju ciljeva ili standarda znanja, definiranih u nastavnim planovima i programima. O prilagodbama odlučuje vijeće nastavnika. Prilagodbe za ocjenjivanje znanja traju do dvije školske godine. Učenici doseljenici na kraju školske godine, u kojoj su po prvi put uključeni u osnovnu školu u Republici Sloveniji, moraju postići prolaznu ocjenu samo kod nekih školskih predmeta da napreduju u sljedeći razred. Po prijedlogu razrednika, vijeće nastavnika odlučuje o napretku učenika doseljenika.

Učenici doseljenici, čiji maternji jezik nije slovenski i koji su po prvi put uključeni u osnovnu školu u Republici Sloveniji u šestom i devetom razredu, provode u toj školskoj godini državno provjeravanje znanja tek na dobrovoljnoj osnovi (Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta Republike Slovenije, 2017., str. 8-9).

1.2. Preporuke za rad sa učenicima doseljenicima u osnovnoj školi

Madruša Jelen (2018, str. 21) kaže da je integracija doseljenika proces koji se sastoji od više uzastopnih faza, koje se isprepliću.

Tablica 1. Prikaz postupka integracije djece doseljenika

Izvor: http://www.medkulturnost.si/wpcontent/uploads/2018/09/Predlog-programa-dela-z-otroki-priseljenci.pdf

Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta Republike Slovenije (2018) preporučuje dvostupanjski model za integraciju djece doseljenika u osnovne škole.

Tablica 2. Dvostupanjski model za integraciju djece doseljenikaIzvor: Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta

Jelen Madruša, M. (2015) tako objašnjava dvostupanjski model: »Kada govorimo o modelu integracije djece doseljenika, kroz njega predstavljamo različite aktivnosti koje se mogu ponuditi djeci doseljenika i njihovim roditeljima u dobi uključivanja u novo jezično i kulturno okruženje, koje uključuje društveno, jezično i kulturno područje. Uključivanje (integracija) može se podijeliti u dva razdoblja, tzv. UVOĐENJE prije početka školske godine i NASTAVAK školske godine.

Aktivnosti u školi usmjerene su ka osiguravanju okolnosti koje omogućuju što bržu jezičnu i socijalnu integraciju učenika doseljenika. Razdoblje integracije može trajati tri godine, posebno za djecu koja nisu imala pristup (ili imala ograničen pristup) školovanju u svojoj zemlji.« (Jelen Madruša, 2018., str. 28)

2. Praktični primjer

2.1. Učenica doseljenica s Kosova

Prošle školske godine, smo početkom listopada u drugi razred primili novu učenicu. Sa svojom obitelji se doselila s Kosova. Njezin otac je bio u Sloveniji več dugi niz godina, zaposlen u građevinskoj tvrtki. S njim smo mogli komunicirati na slovenskom jeziku, a ostatak obitelji nije razumio slovenski jezik.

Najteži su bili prvi tjedni prilagodbi i komunikacije. Vrijeme je bilo posvećeno upoznavanju, druženju i uspostavljanju odnosa između učenice i učenika te između učenice i učitelja. Prvenstveno, htjela sam joj pružiti sigurno okruženje, u kojem bi se osjećala prihvaćenom i shvaćenom unatoč jezičnim preprekama. Mnogo smo vremena proveli na razgovorima, aktivnostima i igranju uloga, koje pomiču i podižu svijest o prihvaćanju različitosti i međusobnoj snošljivost. Mislim da je uvodno razdoblje iznimno važno vrijeme, kome moramo obratiti posebnu pozornost. Prvi dojam, naime, ostavlja jak pečat koji je kasnije teško popraviti.

S roditeljima sam razgovarala o djetetovom dosadašnjem obrazovanju, o njezinim iskustvima, načinima učenja i znanju, koje je stekla do sada, i aktivnostima u kojima je uspješna.

Uz pomoć jedne starije učenice s Kosova, predstavila sam novoj učenici školske prostore, raspored i školska pravila. Učenica nam je pomogla stvoriti slovensko-albanski rječnik, gdje su prevedene i slikovno prikazane osnovne upute i potrebe za rad u školi i učionici. U početnim tjednima puno smo komunicirali neverbalnom komunikacijom i govorom tijela. Zajedno smo izradile dogovorene slikovne upute, piktograme, koji su poslužili kao pomoć u rješavanju samostalnih zadataka.

Često sam u razred pozvala i druge učenike iz naše škole, koji su se prije nekoliko godina doselili s Kosova. Učenica je s njima veselo popričala, a ja sam često koristila te posjete za prevođenje potrebnih uputa i informacija.

Nakon što je prošlo uvodno razdoblje, u kom su učitelji upoznali učeničina jaka područja, način rada i učenja, sazvali smo sastanak, gdje smo osmislili individualni plan aktivnosti. Ka učestvovanju smo pozvali sve učitelje koji su podučavali učenicu (učitelj jutarnjeg boravka, produženi boravak, neobavezni izborni predmet …). Zabilježili smo učeničina jača i slabija područja, predviđene ciljeve učenja, načine rada i oblik pomoći te ocijenili njezinu društvenu uključenost. Dokumentirali smo metodološko-didaktičke prilagodbe nastave i ocjenjivanja. Evaluacija je uslijedila poslije prvog polugodišta i na kraju školske godine.

Opće prilagodbe koje sam uzela u obzir pri radu s učenicom:

• u učionici je sjedila blizu učitelja, tako da ga je dobro vidjela i čula,

• sjedila je pored učenice s višim stupnjem empatije,

• omogućila sam joj dodatno vrijeme za stjecanje rječnika i poboljšanje osnovnih jezičnih struktura,

• upotrjebljivala sam puno različitih ilustracija (slike, animacije …),

• upotrjebljivala sam jednostavne jezične strukture, opći rječnik,

• pojednostavila sam objašnjenje,

• često sam objašnjenje prikazala demonstracijom,

• dulje upute sam prilagodila i podijelila u kraće dijelove,

• upute sam prevodila na njezin materinji jezik,

• koristile smo slikovne upute (piktograme),

• omogućili smo joj dodatno vrijeme u provjeravanju i ocjenjivanju znanja,

• često smo radili u malim organiziranim grupama,

• poticala sam međusobnu pomoć njezinih vršnjaka (»tutorstvo«),

• iskoristila sam pomoć drugog učenika kod prijevoda na njezin materinji jezik,

• pokazala sam poštovanje prema kulturi i jeziku učenice,

• uspostavila sam dobar odnos sa roditeljima učenice, i

• često sam provjeravala, da li učenica razumije upute ili što se od nje traži.

• Ostali učenici su bili vrlo dragi prema novoj učenici, uspješno se uključila u razred i bila je dobro primljena. Učenici su joj nudili pomoć u vezi orijentacije u razredu i u školi. Često su je pratili u knjižnicu, na zahod, joj pokazivali okolinu škole, itd. Učenici, koji su prvi završili zadatak, često su joj prišli samoinicijativno i pomogli joj u rješavanju njezinih zadataka. Pokazivali i opisivali su joj njezine slikovnice, kasnije i čitali knjige.

Učenicu sam poticala da je obnavljala knjige, kako bi osvojila čitateljsku značku. Prvih nekoliko knjiga koje je predstavila, bile su dvojezične – na albanskom i slovenskom jeziku. Zajedno smo se pripremale za prezentaciju. Sadržaj je predstavila na albanskom i slovenskom jeziku. Na isti način je predstavila i deklamacije pjesama, i pisala priloge u svoju bilježnicu.

Pomagala i materijali koji su mi pomogli kod poduke nove učenice, u učenju jezika i usvajanju jezičnih struktura:

• slikovnice bez teksta,
• kratke slikovnice,
• igračke, određeni materijal (figure, igra Brainbox, …),
• stvaranje rječnika,
• kartice s pričama (Story Cards),
• didaktički materijal Slika jezika,
• narativne kocke (Rory’s Story Cubes), i
• udžbenici za učenje slovenskog kao drugog i stranog jezika (Križ Kraž, A, B, C … gremo, Slovenska beseda v živo 1a …).

Učenica je do kraja školske godine postigla veliki napredak. Proširila je svoj rječnik i uspješno komunicirala na slovenskom jeziku. Osjećala se sigurno i prihvaćena među svojim vršnjacima. Redovno je dolazila u školu koju je jako zavoljela. To je i meni kao učiteljici stvarno puno značilo.

3. Zaključak

U svom radu uspješno sam predstavila poteškoće u učenju učenika doseljenika koji imaju te probleme zbog jezičnih i socio-kulturnih razlika u slovenskim osnovnim školama i često ih prati društvena deprivacija. Predstavila sam sustavnu regulaciju obrazovanja djece doseljenika u Sloveniji, i preporuke kako te učenike podučavati. U konkretnom praktičkom slučaju, predstavila sam prilagodbe nastave koje sam uzela u obzir i, iskustvom, proslijedila preporuke za rad s učenicima doseljenicima u razredu.

Samo će učitelj s dostatnim stupnjem empatije, odvažnosti i svijesti o važnosti interkulturalizma, moći s njima raditi i podučavati ih na takav način da če u svome radu biti uspješan.

Moramo biti svjesni da život s različitim ljudima i razumijevanje te raznolikosti mogu, ponekad, biti još važnije životno iskustvo od školskog znanja (Merjak, 2014). Novodobni učitelji susreću se u situacijama koje su za mnoge vrlo zahtjevne.

Budimo otvoreni i fleksibilni, težimo k interdisciplinarnosti, povežimo se, ali prije svega svjesno pratimo u stopu to moderno vrijeme, u kom živimo. Tražimo rješenja, pokažimo brigu za svakog učenika. Dopunite klasičnu nastavu iskustvenim metodama. Naš cilj bi trebala biti inovativna pedagoška rješenja, prilagođena konkretnim izazovima. Moramo posvetiti pažnju vlastitom stručnom obrazovanju i usavršavanju znanja. Dijelimo međusobno svoja iskustva, i uz svu tu svijest, vjerujem da smo na pravom putu prema uspjehu.

4. Literatura

1. Jelen Madruša, M. Predlog programa dela z otroki priseljenci za področje predšolske vzgoje, osnovnošolskega in srednješolskega izobraževanja. [online]. Za medkulturnost. [Citirano: 16. dec. 2018; 20.45]. Pristup ostvaren: http://www.medkulturnost.si/wp-content/uploads/2018/09/Predlog-programa-dela-z-otroki-priseljenci.pdf.
2. Jelen Madruša, M. Priročnik za izvajanje programa Uspešno vključevanje otrok priseljencev (UVOP). Ljubljana. Isa institut. 2015.
3. KONCEPT DELA Učne težave v osnovni šoli. Prvi natis. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo. 2008. Str. 97.
4. Merjak, S. Minuta za vzgojo: O strpnosti drugič. [online]. Delo: Blog. [Zadnja promjena: 6. feb. 2014; 11.00]. [Citirano: 14. jan. 2019; 20.10]. Pristup ostvaren: https://www.delo.si/mnenja/blog/minuta-za-vzgojo-o-strpnosti-drugic.html.
5. Ministrstvo za izobraževanje, znanost in šport. Vključevanje otrok priseljencev v slovenski vzgojno-izobraževalni sistem. [online]. Postopek vključevanja: Splošno. [Citirano: 6. dec. 2018; 23.41]. Pristup ostvaren: http://www.mizs.gov.si/si/vkljucevanje_priseljencev_v_sistem_vzgoje_in_izobrazevanja/splosno/.
6. Ministrstvo za izobraževanje, znanost in šport. Vključevanje otrok priseljencev v slovenski vzgojno-izobraževalni sistem. Ljubljana. Ministrstvo za izobraževanje, znanost in šport. 2017.

Online nastava u razrednoj nastavi

Ivana Bašić i Lidija Hatadi

Sažetak

Razvojem tehnologije mijenjaju se načini poučavanja. Danas, više nego ikad, širenjem pandemije Covida 19 svjesni smo potrebe različitih sustava za udaljeno učenje. Učenje na daljinu može biti odlično ako se dobro isplanira svaka stavka pojedinačno. U nižim razredima osnovne škole zbog uzrasta učenika i svih specifičnosti koje proizlaze iz toga najbolje je planirati po tjednima.

Prije korištenja virtualne učionice potrebno je upoznati učenike s izgledom učionice, objasniti gdje se što nalazi, kako se koristi, koja ikona služi čemu, gdje će se nalaziti obavijesti i sl.

Ovim radom želimo ukazati na nužnost sustava na daljinu te predstaviti dva, po nama najbolja, sustava za udaljeno učenje u nižim razredima osnovne škole.

Ključne riječi: udaljeno učenje, sustavi za udaljeno učenje, web alati.

Uvodni dio

Postoje različiti sustavi koji podržavaju nastavu na daljinu.

CARNet podržava nekoliko platformi:

1. Office 365 unutar kojeg se nalaze Microsoft Teams, Yammer i OneNote
2. Google G Suite for Education
3. Cisco Webex Meetings
4. CARNET loomen
5. CARNET Meduza
6. Webkonferencije i webinari
7. Edutorij
8. e-Lektire
9. Portal Nikola Tesla
10. Škola za život – video lekcije

Opis i razrada rezultata

U ovome radu pokušat ćemo prikazati neke prednosti korištenja besplatnih alata CARNet Loomen i Microsoft Teams-a.

1. Postavljanje hipoteze
CARNet Loomen i Microsoft Teams su najjednostavniji, najisplativiji te najsigurniji sustavi za učenike u nižim razredima osnovne škole.

2. Razrada teze
Zašto CARNet Loomen ili Microsoft Teams?

Prije otvaranja virtualnih učionica sustavno se promišljalo koji sustav za udaljeno učenje upotrijebiti i zbog čega baš taj? Ovo su platforme koje podržava CARNet i prema tome su besplatne svakom učitelju, a i učeniku.

Za korištenje ovih sustava potreban je elektronički identitet učenika koji se podiže u tajništvu škole ili kod pedagoga. Ovisi o školi. Svaki učenik ima svoj broj u sustavu AAi@EduHr. Na taj način se brine o sigurnosti učenika.

Platforme omogućuju učenje na daljinu, postavljanje različitih materijala, predaju zadaća, praćenje sudjelovanja učenika, komunikaciju, ali i ugrađivanje različitih web 2.0. alata. Na taj način se svi zadatci nalaze na jednom mjestu tako da učenici ne moraju lutati po bespućima interneta.

3. Istraživanje problema
a) Slijedilo je otvaranje virtualnih učionica te upoznavanje učenika s platformama na zadnjim satovima razrednika prije tzv. „Velikog zaključavanja“

Zbog približavanja pandemije virtualne učionice su otvorene prije 16.03. Na Satu razrednika učenici su uvedeni u virtualne učionice. Pokazano im je kako mogu doći u učionicu i na koji način će je koristiti ukoliko bude potrebe za to. Otvorene su viber grupe za obavijesti i dodatna pitanja. Na taj način je svakom učeniku omogućeno prisustvovanje učenju na daljinu.

Sustavi za udaljeno učenje su veoma kompleksni, pogotovo CARNet Loomen.

U sebi sadržavaju niz različitih besplatnih igrica kao što su: vješalo, milijunaš, zmije i ljestve, kvizovi, križaljke, skrivena slika… Sve to doprinosi atraktivnosti nastave na daljinu. Pozitivna strana tih igara je da se mogu ponavljati nebrojeno puta. Sustav zabilježi svaki pokušaj igre. Nakon igre učenicima se prikazuju rezultati. U nižim razredima osnovne škole dobro je postaviti opciju kod ocjenjivanja NAJBOLJI POKUŠAJ. Zgodna opcija je i ta što prilikom ponavljanja igre sustav izmiješa redoslijed pitanja.

Ovi sustavi nude i mogućnost komunikacije na nekoliko načina u sigurnom okruženju. slika

Slika 1. Vješalo                                 Slika 2. Križaljka

Slika 3. H5P             Slika 4. H5P

Slika 5. H5P

Slika 6. Hor Potatoes                    Slika 7. Zmije i ljestve

b) Microsoft Teams je platforma za komunikaciju i suradnju. Odlična je za održavanje nastave na daljinu u nižim razredima osnovne škole. Omogućuje integraciju različitih aplikacija (Forms, Polly, YouTube i dr.) Dio je Offica 366.

Slika 8. Forms

Slika 9. Sway

Međutim, često se susrećemo i s drugim alatima koji nas oduševe. Većina tih alata se može ugraditi u sustav pomoću embed koda. klikom na zadanu ikonu učenici odlaze na drugi alat. Kod ugrađivanja embed koda važno je u postavkama omogućiti otvaranje igrice u novom prozoru. Na taj način učenik se lako vraća u virtualnu učionicu, tj. samo klikom na X završava neki zadatak i ostaje mu otvoreni prozor učionice. Osim toga, tako igre ne opterećuju sustav.

Slika 10. Ugrađivanje poveznice

4. Web 2.0. alati koji se mogu ugraditi:

• Genially
• BookWidgets
• Book Creator
• Google forms
• Biteable
• Kahoot
• Tricider
• Wizer.me i dr.

Slika 11. Kahoot                                 Slika 12. Tricider

Unutar oba sustava moguća je komunikacija u sigurnom okruženju na nekoliko načina.

Na sustave je moguće postaviti forum, chat sobu ili ih pozvati na on line sastanak.

Slika 13. Privatna chat soba za učenike

Slika 14. Forum

5. Rezultati
Oba sustava pokazala su se odličnima u održavanju nastave na daljinu.

Učenici su rado pristupali virtualnim učionicama. Sve im se nalazilo na jednom mjestu. Sadržaji su bili vidljivi i jednostavno složeni. Postigla se dobra komunikacija s roditeljima, učenici su radili po izboru (kad hoće i kad može). Svi sadržaji su se mogli ponavljati i vježbati prema individualnim potrebama učenika. Zbog korištenja elektroničkog identiteta postignuta je visoka sigurnost učenika.

Kroz nastavu na daljinu učenici su preuzeli odgovornost za vlastito učenje i napredovanje. Usvojili su niz novih vještina:

• komunikacija u virtualnom prostoru
• poštovanje rokova
• snalaženje u web 2.0 alatima.

Zaključak

Planiranje ovakve vrste nastave zahtijeva od nastavnika poznavanje različitih sustava za udaljeno učenje te web 2.0. alata. Zbog svega navedenog smatramo da su CARNet Loomen i Microsoft Teams najjednostavniji, najisplativiji te najsigurniji sustavi za učenike u nižim razredima osnovne škole.

Literatura

1. https://loomen.carnet.hr/mod/book/view.php?id=358024
2. https://office365.skole.hr/files/Office365_za_skole.pdf
3. https://www.carnet.hr/usluga/udaljenoucenje/
4. https://skolazazivot.hr/e-ucenje/