Pogled uz različite aktivnosti

Broj 147, listopad 2022.
ISSN 1848-2171

Svi učitelji prijavljeni za organizaciju izazova Dabar @ucitelj.hr 2022 dodani su u CARNET-ov sustav za natjecanja. Upišite učenike kako bi mogli sudjelovati u ovogodišnjom izazovu. Više…

Članovi Udruge Suradnici u učenju sudjelovali su od 24. do 26. rujna 2022. godine na sastancima i edukaciji u sklopu projekta Be Internet Awesome (Budi internet genijalac – BIG) u Varšavi. Radi se o Googleov programu kojim se poučava djeca osnovama digitalnog građanstva i sigurnosti kako bi mogli pouzdano istraživati internetski svijet. Više…

Povodom obilježavanja Europskog tjedna programiranja u sklopu projekta Meet and Code, Udruga Suradnici u učenju je provela sljedeće aktivnosti:

• Crtanje po zraku uz UI, Kristina Slišurić
• Programiranje igre s loptom, Valentina Blašković
• Potjera u programiranju, Valentina Blašković

Članak Barbare Vindiš Bratušek govori o osjećaju pripadnosti pružatelja dodatne stručne pomoći matičnim ustanovama. Prikazana je priroda posla pružatelja dodatne stručne pomoći u kontekstu zakonske osnove, odgovarajući stručni kadar i glavne karakteristike rada. Više…

Rano učenje engleskog jezika kao stranog jezika od ključne je važnosti. Valentina Batagelj smatra kako je važno kod učenja engleskog jezika povezati s nečim zabavnim i aktivno uključiti svakog pojedinog učenika kroz brojne aktivnosti. Više…

Učenici Osnovne škole „Franjo Hanaman“ sa svojom učiteljicom Gabrijelom Zečević, veljaču 2021. godine obilježili su nizom različitih projekata te su ih rado podijelili na Etwinning platformi s drugim školama i projektnim partnerima, a i s našim čitateljima Više…

Suradnju dviju splitskih osnovnih škola uz vodstvo Jagode Čopac i Sandre Podrug povezala ih je ljubav prema tradiciji i zavičajnom govoru, splitskoj čakavici te su u tu svrhu osmislile projekt „Restimo s čakavicon“. Više…

U članku Igrajmo se starih igara Lea Košak predstavila je projektni odgojno-obrazovni rad gdje su bili uključeni učenici drugog razreda za istraživanje, upoznavanje i igranje starih slovenskih igara. Više…

U trgovinama možemo pronaći ukrase za predstojeće blagdane, pa zašto ne bi i mi imali koji članak o adventu. U članku Marice Mršo možete pronaći ideji o realizaciji aktivnosti u razredu u nastavni proces bez odstupanja od važećeg kurikuluma. Više…

Marina Garić je prezentirala i istražila kako se u I. osnovnoj školi Celje provodi program integracije učenika doseljenika te s kakvim poteškoćama i preprekama se susreći i kako se odvija njihova integracija u odgojno-obrazovni sustav. Više…

Prošle godine obilježili su 200. obljetnicu školstva uz brojne aktivnosti. Mateja Pučko Erhatič nas je upoznala s planom aktivnosti kroz godinu gdje su se učenici kroz brojne aktivnosti upoznavali s poviješću škole. Više…

Početak opismenjavanja počinje već u predškolskoj dobi, a u 1. razredu počinjemo sustavno razvijati predpismenjačke vještine do sustavnog čitanja slova i tehnika čitanja. Neža Zakrajšek kaže kako je važno pravovremeno identificirati dječje sposobnosti i njihove individualne potrebe te osmisliti individualizirani plan opismenjavanja. Više…

Svaki učitelj može pronaći mnogo motivacijskih poticaja za čitanje. Nuška Košak u svojem radu primjenjuje određene metode učenja, a kao rezultat dosljedno upotreba različitih metoda je bolje čitanje i usvojen pozitivan stav prema čitanju. Više…

Marija Pajtler s ovim člankom željela je podići svijest o važnosti različitih stilova učenja. Važno je da učenik prepozna svoj stil učenja te ga razvija i istovremeno preuzme odgovornost za vlastito učenje, a učitelj treba biti dovoljno fleksibilan da se prilagodi različitim stilovima učenja. Više…

U članku Renate Milković Domazet predstavljen je praktičan primjer iz nastave hrvatskog jezika od 5. do 7. razreda osnovne škole. Upoznajte put realizacije projekta “Naramak lički(h) riči” – izradi malog slikovnog rječnika ličkoga govora kojim govore stanovnici Perušića, Vukšića, Starog Ličkog Osika i Mušaluka. Više…

Drukčiji oblik likovnog stvaranja pridonosi većoj kreativnosti i motiviranosti djece, a pogotovo upotrebom IKT-a. Romana Pušnik u svom radu omogućuje učenicima neke mogućnosti stvaranja IKT opremom i eksperimentiranje s alatima u računalnim programima s pomoću igre. Više…

Sanja Zrilić u svom poučavanju koristi vremenske lente,  ili pomoću papira i olovke ili pomoću digitalnih alata, a kod učenika se razvijanju kreativnost i istraživačke sposobnosti. Više…

Sara Muha kao mobilna logopetkinja pruža dodatnu stručnu pomoć djeci s govorno-jezičnim poremećajima u školama i vrtićima. Kako se snašla tijekom razdoblja epidemije i obavljala posao na daljinu, pročitajte ovdje Više…

Stres se često smatra nečime što se događa oko nas, a zapravo stres stvaramo mi sâmi, svojim očekivanjima i percepcijom. Sara Novak smatra da osvještavanjem stresora i našeg ponašanja otkrivamo načine na koje možemo spriječiti stres i izbjeći dugoročne štetne simptome. Više…

Učenici uz pomoć učiteljice Vanje Velišček su se kroz aktivnosti odnosno igru Idemo pješice s kokoškom Rozi! osvješćivali o važnosti održivog prijevoza i održivog razvoja kako iz perspektive pojedinca tako i iz perspektive cjelokupnog društva. Više…

Učiteljica Vesna Vuksanović na satu Hrvatskog jezika je željela svojim učenicima pokazati koliko bi se promijenili životi književnih likova da su im u to vrijeme bila dostupna neka znanstvena dostignuća. Više…

Vlasta Čukur u svojoj nastavi primjenjuje projektne dane time potičući znatiželju, kreativnost i samoinicijativnost učenika te osposobljavanje za samostalno promatranje i stjecanje iskustva i znanja, za razvoj vještina i za samostalno rješavanje problema. Više…

Gordana Lohajner

Prijave učenika Dabar @ucitelji.hr

Darija Dasović

Svi učitelji prijavljeni za organizaciju izazova Dabar @ucitelj.hr 2022 dodani su u CARNET-ov sustav za natjecanja koji se nalazi na sljedećoj poveznici.

U Kutku za učitelje dostupne sve upute za upis učenika koje traju još samo tjedan dana. Do sada je upisano svega 25% prijavljenih učenika pa molimo učitelje da tijekom sljedećeg tjedna prijave učenike u sustav, kako ne bi došlo do nepotrebnog preopterećenja sustava u vrijeme provedbe izazova i/ili zabrane upisa novih učenika.

Još samo tijekom sljedećeg tjedna biti će dozvoljen ispis učenicima koji se upišu u pogrešnu grupu razreda.

Učitelji koji ne pristupe sustavu za natjecanja prije početka izazova (7. studenoga), automatski će se obrisati iz sustava.

Vidimo se, zar ne ?

Budi internet genijalac – Varšava

Dunja Mijović i Manuela Kujundžić

Članovi Udruge Suradnici u učenju sudjelovali su od 24. do 26. rujna 2022. godine na sastancima i edukaciji u sklopu projekta Be Internet Awesome u Varšavi. Budi internet genijalac – Be Internet Awesome je Googleov program kojim se poučava djecu osnovama digitalnog građanstva i sigurnosti kako bi mogli pouzdano istraživati internetski svijet, a u Hrvatskoj ga provodi Udruga Suradnici u učenju.

Ključne riječi: edukacije, projekt Be Internet Awesome, udruga “Suradnici u učenju”, Vašava, digitalno građanstvo.

Na sastanku su prisustvovali predstavnici organizacija koje surađuju u okviru ovog projekta, a to su: Szkola z Klasa iz Poljske, Adfaber iz Rumunjske, Forth iz Grčke, Teach for Slovakia iz Slovačke i Jules a Jim iz Češke.

Slika 1. Pogled na Stari grad sa zvonika Sv. Ane

Članovi Udruge Suradnici u učenju sudjelovali su od 24. do 26. rujna 2022. godine na sastancima i edukaciji u sklopu projekta Be Internet Awesome u Varšavi. Budi internet genijalac – Be Internet Awesome je Googleov program kojim se poučava djecu osnovama digitalnog građanstva i sigurnosti kako bi mogli pouzdano istraživati internetski svijet, a u Hrvatskoj ga provodi Udruga Suradnici u učenju.

Na sastanku su prisustvovali predstavnici organizacija koje surađuju u okviru ovog projekta, a to su: Szkola z Klasa iz Poljske, Adfaber iz Rumunjske, Forth iz Grčke, Teach for Slovakia iz Slovačke i Jules a Jim iz Češke.

Dobrodošlicu nam je poželjela Agata Łuczyńska, predsjednica Szkola z Klasa nakon čega je uslijedio trening o tome kako poticati polaznike online treninga na aktivnije sudjelovanje u radu. Trening je vodila Marta Florkiewicz-Borkowska, trenerica u Internet Aces programu. Zaključci su kako se polaznike treba uključivati od samog početka, zadržati njihovu pažnje mijenjanjem aktivnosti, uvoditi pauze, međusobno povezivati polaznike i koristiti što raznovrsnije metode rada.

U drugom dijelu radionice razvijali smo timsku suradnju igrajući posebno osmišljene igre koje je za nas pripremila Pracownia Gier Szkoleniowe. U našim internacionalnim timovima dokazali smo dobro poznatu činjenicu, a to je da je za suradnju najvažnija dobra komunikacija, osjećaj zajedničke odgovornosti te podrška – kako unutar timova tako i između njih.

Slika 2. Radna atmosfera tijekom edukacije

Sutradan je predavač bio Kamil Śliwowski, a tema je bila kako evaluacija obrazovnih programa za digitalno građanstvo. Prvo smo u parovima analizirali naše osobne životne lekcije kada smo prvi put nešto uspješno napravili. Na temelju tih primjera razgovarali smo o tome na što je sve potrebno obratiti pozornost pri provedbi nekog obrazovnog programa. Neki od zaključaka bili su sljedeći: potrebno je naglasiti za koga radimo program, koje su sve potrebe sudionika, koji cilj želimo postići, kako će sudionici dati svoj doprinos te kako ćemo prikupiti povratne informacije o provedenom projektu.

Poslijepodne smo razgovarali o grupama djece i odraslih ljudi kojima je potrebna posebna pažnja i podrška. Naši treneri: Agnieszka Chmielecka i Maciej Sopyło vodili su nas kroz cjelokupni proces. Svoju pažnju smo usmjerili na sljedeće grupe: djeca bez doma/u udomiteljskim obiteljima, djeca koja žive u izoliranim područjima, imigranti, izbjeglice, Romi, žrtve prirodnih katastrofa, djeca s posebnim potrebama te stariji građani.

Slika 3. Tim Udruge Suradnici u učenju

Posljednji dan započeli smo s nenasilnom komunikacijom (NVC), koju je objašnjavala trenerica Internet Aces-a, Izabela Meyza. Naučili smo predložene korake u provođenju NVC-a i analizirali primjere situacija kada takva komunikacija može pomoći u rješavanju problema. Koraci koje smo proučavali su: promatranje situacije i sudionika te osjećaji, potrebe i želje svih uključenih. Ako se fokusiramo na ta četiri koraka lakše ćemo izbjeći nasilnu komunikaciju.

Ostatak dana proveli smo radeći u nacionalnim timovima na poboljšanju programa BIA-e. Prvo su pojedine organizacije podijelile primjere dobre prakse, a zatim smo prikupljeno znanje i inspiraciju stečenu tijekom ova tri dana iskoristili kako bismo razvili prijedloge rješenja za neke od problema s kojima se susrećemo u našim zemljama. Vodila nas je odlična Internet Aces trenerica – Agnieszke Bilska.

Slika 4. Pogled na modernu četvrt Varšave s vidikovca Palače kulture i znanosti

Kroz ovaj sastanak imali smo mogućnost razmijeniti svoja iskustva s istomišljenicima, upoznati se s njihovim načinom rada i vidjeti inspirirajuće primjere dobre prakse. Kroz ovu suradnju rastemo, trudimo se biti bolji, upijamo savjete drugih i inspiriramo se za daljnji rad.

Slika 5. Palača kulture i znanosti

Crtanje po zraku uz UI

Kristina Slišurić

Uvod

Umjetnost i umjetna inteligencija imaju mnogo dodirnih točaka. U ovoj radionici dotaknut ćemo se i jednog i drugog i uvesti učenike u svijet crtanja po zraku. Ovo je prva ovogodišnja aktivnost koju je Udruga suradnici u učenju (https://ucitelji.hr ) provela tijekom mjeseca listopada, a povodom obilježavanja Europskog tjedna programiranja u sklopu projekta Meet and Code. Radionica pod nazivom Crtanje po zraku uz UI održala se 7. 10. 2022. godine.

Radionicu je pripremila i vodila učiteljica Kristina Slišurić. U radionici su aktivno sudjelovali učenici sedmog razreda Prve osnovne škole u Ogulinu, Područne škole Bernarda M. Luketića Zagorje sa svojom učiteljicom Valentinom Blašković.

Ključne riječi: umjetna inteligencija, UI, AI, prepoznavanje ljudskog tijela (human body detection), računalni vid, Pictoblox, Meet and Code, ucitelji.hr, programiranje.

Središnji dio

Radionica se održala korištenjem alata MS Teams.

Ishodi radionice bili su:

• Razumjeti pojam inteligencije.

• Razlikovati ljudsku i umjetnu inteligenciju.

• Nabrojati primjere korištenja umjetne inteligencije.

• Napisati program uz korištenje proširenja za prepoznavanje ljudskog tijela za prepoznavanje kretanja prstiju ispred kamere i prijenos kretanja prstiju na pozornicu programa.

U uvodnom dijelu radionice pomoću pripremljene prezentacije (slika) učenici su upućeni na pripremljenu digitalnu ploču koja se nalazi na adresi https://bit.ly/crtanjeui gdje su učenici mogli naći poveznice na mrežne stranice korištene tijekom radionice, a također i za postavljanje radova na kraju radionice.

Slika 1. Prezentacija

Slika 2. Digitalna Padlet ploča za suradnju

U početnom dijelu radionice razgovarali smo o poimanju pojma inteligencije. Učenici su naveli neke situacije kada smatraju da su oni inteligentni (kada pobjede u šahu, kada dobro riješe problemske zadatke, kada slože Rubikovu kocku). Zaključili smo da je ljudska inteligencija sposobnost čovjeka da razumije, uči, bude svjestan, emocionalno se razvija, planira, razmatra i nudi kreativna rješenja različitih problema. Kao uvod u današnju radionicu prisjetili smo se i Quick, draw! aplikacije za prepoznavanje nacrtanih crteža, a s kojom su se učenici već susreli.

Slika 3. Videosastanak uz pomoć Teamsa

U sljedećoj aktivnosti učenicima su pokazani neki eksperimenati umjetne inteligencije za crtanje. Prvi primjer je aplikacija Autodraw. Ovaj alat nakon nekoliko poteza crtača pokušava na temelju velike baze vektorskih crteža koje posjeduje pogoditi što crtač želi nacrtati te nudi svoje pravilne crteže iz baze crteža koje korisnik onda bira ako mu se vlastiti crtež ne sviđa, a ne zna ga nacrtati drugačije.

Isprobali smo i Google eksperiment Rukopis u kojem aplikacija generira poteze na temelju našeg stila rukopisa.

Čarobna ploča za crtanje aplikacija je koja dovršava započeti crtež. Korisnik bira kategoriju crtanja i započinje crtanje. Kad korisnik prvi puta podigne olovku (miš), aplikacija završava započeti crtež. Učenici su isprobali kako rade sve navedene aplikacije i iznijeli svoje dojmove.

Slika 4. Isprobavanje Autodraw aplikacije

Središnji dio radionice najavila sam učenicima riječima: Umjetnost je u zraku, i to doslovno! Uslijedio je najzanimljiviji dio, pisanje programa za crtanje po zraku.

Nakon što smo pokrenuli program Pictoblox (https://pictoblox.ai )učenici su zaključili da je izgledom, blokovima skripti i načinom rada isti kao i Scratch kojeg oni već poznaju. U program smo učitali proširenje Human Body Detection koje će nam svojim naredbama omogućiti prepoznavanje dijelova ruke ispred uključene kamere te proširenje Olovka za crtanje. Na praznu pozornicu dodali smo i prilagodili lik Olovke te smo nacrtati još tri lika: Olovka gore (za pomicanje prsta po ekranu bez ostavljanja crte), Olovka dolje (za spuštanje olovke i crtanje) te Obriši sve (za brisanje nacrtanog crteža). Slijedilo je programiranje Olovke da slijedi prst (kažiprst) koji pomičemo po z

raku ispred uključene kamere. Koristili smo blok za ponavljanje i blok za ispitivanje uvjeta gdje smo provjerili da li program prepoznaje ruku ispred kamere, i ako da, onda smješta olovku na poziciju našeg prsta. Program i napravljene likove pogledajte na slici.

Slika 5. Program za Olovku

Nakon toga programirali smo i ostale likove – gumbiće: Olovka gore (da podigne olovku kad se na njega klikne), Olovka dolje (da spusti olovku kad se na njega klikne) i Obriši sve (da obriše nacrtani crtež s pozornice).

Uslijedilo je i testiranje programa tijekom kojeg smo shvatili kako nije lako biti umjetnik koji crta prstom po zraku jer su naši crteži izgledali neuredno te smo zaključili da moramo vježbati.

Slika 6. Crtanje

Slika 7. Crtanje po zraku          Slika 8. Crtanje po zraku

Slika 9. Testiranje programa    Slika 10. Radionica u kojoj smo puno mahali rukama

Učenicima su na kraju dobili izazov u kojem su u program trebali dodati promjenu boje olovke u zelenu te promjenu debljine boje te su morali uvježbati crtanje drveta. Nakon rada testirali su program i crteže svojih stabala postavili na Padlet ploču.

Učenici su kao završnu aktivnost pisali na Padlet ploču kako im je bilo na današnjoj radionici. Svi su učenici radionicom jako zadovoljni, ponajviše stoga što su naučili nešto novo i pritom se dobro zabavili. Na kraju radionice svi su učenici bili veseli i tražili još sličnih radionica.

Slika 11. Učiteljice, dođite nam opet!

Zaključak

Tijekom radionice učenici su naučili što je inteligencija i po čemu se razlikuju inteligencija čovjeka i inteligencija stroja. Učenici su vidjeli neke primjere korištenja umjetne inteligencije u svakodnevnom životu. Umjetna inteligencija koristi se u mnogim sustavima za prepoznavanje objekata – samovozećim automobilima, sigurnosnim sustavima, industrijskim robotima. Prepoznavanje govora, prepoznavanje teksta, strateške igre (šah), prepoznavanje rukopisa – sve su to područja u kojima se umjetna inteligencija svakodnevno koristi.
Ovom radionicom učenike smo upoznali s novim tehnologijama na njima pristupačan i zanimljiv način, što je i osnovna svrha svih Meet and Code aktivnosti.

Programiranje igre s loptom

Valentina Blašković

Kada zamislite računalnog programera, koja je prva slika koja vam padne na pamet? IT stručnjaci, dizajneri i zanimanja povezana s tehnologijom općenito nastavljaju rasti kako se sve više i više tehnološkog napretka nastavlja pojavljivati. Programiranje, način na koji komuniciramo s računalima i izrađujemo mrežne stranice, aplikacije, igre, u središtu je ovih zanimanja.

Ključne riječi: programiranje, rješavanje problema, Scratch, igra asocijacije, zanimanje.

Uvod

Interaktivna online/ hibridna radionica Programiranje igre s loptom održana je 19. listopada 2022. u organizaciji Udruge Suradnici u učenju, a uvrštena je i kao događaj inicijative Meet and Code. Kada učenici popravljaju pogreške u programu ili rješavaju probleme, stvaraju i nadograđuju vlastiti rad, oni će prirodno graditi samopouzdanje i samopoštovanje. Učenici također mogu poboljšati svoje društvene vještine dok surađuju sa svojim prijateljima iz razreda. Učenici koji zajedno programiraju moraju biti u stanju dijeliti ideje, slagati se, slušati, čekati i slično.

Središnji dio

Interaktivnu radionicu vodila je učiteljica Informatike Valentina Blašković iz Prve osnovne škole Ogulin preko online platforme Microsoft Teams, a u učionici zajedno s učiteljicom bili su učenici 5.razreda Područne škole Bernarda M. Luketića Zagorje. Na radionici su, iz svoje učionice, sudjelovali učenici 4. razreda iz Osnovne škole „Matija Gubec“ Cernik sa svojom učiteljicom Informatike Kristinom Slišurić. To je prva takva radionica Udruge Suradnici u učenju, vođena s učenicima u dvije učionice, a koristeći online platformu kao poveznicu između dva razreda.

Zanimljivost ove radionice i suradnje dva razreda koji su fizički svaki u svojoj učionici je znatiželja jednih i drugih o tome jesu li oni učenici u Cerniku završili slaganje programa prije onih u Ogulinu, koje likove su koristili (jer likovi su okvirno zadani) i kako je izgledala igra jednih i drugih učenika na kraju rada. Posebna je i uloga učiteljice koja vodi radionicu jer ima ulogu “dvostruke učiteljice” u kombiniranom okruženju, u kojem treba ostati koncentrirana bez obzira na eventualnu komunikaciju među učenicima, treba održati motiviranost učenika u obje škole, paziti na brzinu davanja uputa kako bi ju svi učenici mogli pratiti i na kraju, treba zadržati pažnju svih učenika kako bi u obje učionice svi čuli objašnjenje, vidjeli demonstraciju ili čuli dodatnu uputu. Nakon početnog pozdravljanja i upoznavanja, učenici su surađivali (natjecali se) u igri asocijacije otkrivajući konačno rješenje. Završene programe igre s loptom učenici su podijelili na Padlet ploči, međusobno pregledavali radove i vrednovali ih pritiskom na gumb srce.

Izazov ovakvog načina poučavanja je pružanje podrške i pomoći učenicima koji su u fizičkoj učionici s učiteljicom koja vodi radionicu jer se učiteljica treba zadržavati uz računalo i ispred kamere kako bi poučavala i učenike u udaljenoj učionici. Može ponoviti uputu i demonstrirati rad u programu, ali odlaskom do radnog mjesta učenika može propustiti upite učenika iz udaljene učionice, a stalnim ponavljanjem uputa može zbuniti učenike. Također, iako su učenici s nestrpljenjem očekivali radionicu, vjerujem da jedni i drugi su očekivali više interakcije, međusobnog upoznavanja i razgovora. Učiteljice su se okušale u još jednom novom načinu rada i iz njega izvukle dobre stvari i otkrile što još mogu napraviti bolje.

Na početku radionice učenici su ponovili program Scratch u kojem je planirano programiranje na radionici tako da su se najprije prisjetiti osnovnih naredbi programa. Učiteljica im je objasnila plan radionice i objasnila kako će blokovima naredbi slagati program i prema uputi izradit će jednostavnu igru. Igra će sadržavati tri lika i pozornicu, jedan lik bit će lopta, drugi reket, a treći crvena linija. Na kraju programa učenici će osmisliti dodatke koristeći vlastite blokove naredbi pri čemu će igri dodati bodove i uvjet kada će igra biti gotova, te će to prikazati tekstom na pozornici.

Prije nego što su krenuli sa programiranjem učiteljica je podijelila Padlet ploču sa učenicima kako bi lakše pratili tijek aktivnosti i sve ono što će raditi na današnjoj radionici, te da za svaku aktivnost ne trebaju posebno upisivati adresu mrežne stranice.

U prvoj aktivnosti, koja je ujedno i motivacija, učenici su uz pomoć učiteljice rješavati igru asocijacije izrađenu u programu Genially. Igra se sastojala od četiri stupca A, B, C i D u kojem se iza svakog polja A1 do A4 nalaze pojmovi pomoću kojih su učenici zaključiti koji se pojam skriva u tom stupcu. Isto to trebali su učiniti za polja B1 do B4, C1 do C4 i D1 do D4. Kada su na temelju pojmova skrivenih iza navedenih polja dobili pojam svakog stupca imali su ponovno četiri pojma koji su ih asocirati na konačno rješenje – temu radionice. Igru je vodila učiteljica, tako da su najprije učenici 4.razreda (online) birali jedno polje, ukoliko ne bi ponudili rješenje tog stupca, polje su birali učenici 5.razreda (u učionici) i nudili rješenje stupca. Razred koji je ponudio točno rješenje stupca moga je birati još jedno polje. Otkrivanjem svih rješenja stupaca, naizmjenice su davali prijedloge konačnog rješenja igre.

Pojmovi koji su se pojavljivali u stupcu A bili su: niz, naredbe, redoslijed, za računalo, a učenike su ti pojmovi asocirali na PROGRAM, jer je program niz naredbi, namijenjeni računalu, a izvršavaju se točnim redoslijedom. U stupcu B otkriveni su pojmovi: lovica, Uno, računalna i „skakavac“ i rješenje tog stupca bila je IGRA jer su lovica i „skakavac“ igre koje su učenicima poznate, kao i igra kartama Uno, a postoje i računalne igre. Stupac C imao je pojmove okrugla, za dodavanje, svih boja, za nogomet i u tom stupcu se tražio pojam LOPTA jer je ona okrugla, imamo ju u svim bojama, a možemo se njome dodavati ili igrati nogomet. U stupcu D nalazili su se pojmovi: slaganje naredbi, izrada igre, radi programer i izrada programa, a učenici su vrlo brzo zaključili da je rješenje tog stupca PROGRAMIRANJE.

Pomoću pojmova svakog stupca: program, igra, lopta i programiranje učenici su trebali doći do konačnog rješenja igre. Malom izmjenom redoslijeda riječi učenici su došli do rješenja: PROGRAMIRANJE PROGRAMA: IGRA LOPTOM.

Nakon odigrane igre asocijacije učenici su započeli rad u programu, odabrali su tri lika: loptu, reket i liniju, te pozornicu tunel. Na Padlet ploči pronašli su poveznicu za testnu verziju online programa Scratch u kojem je uvedena izmjena kontrasta boja u blokovima naredbi gdje je boja teksta u potpunosti drugačija od boje bloka (tekst više nije bijele nego crne boje). Time se zapravo želi omogućiti slabovidnim osobama da lakše čitaju i raspoznaju naredbe, ali i svima nama će se olakšati rad u programu.

Prvo su slagali program za lik lopta. Zadali su joj početni položaj (na sredini gornjem rubu ekrana), zatim su joj zadali da se kreće pod kutom od 45 da ukoliko dođe na rub ekrana pomakne se 10 koraka i nastavi dalje. Potom su napravili program za reket (zelena linija) tako da se kreće lijevo – desno (po x osi), a pokreće se pomicanjem miša.

Ostalo je još izraditi program za crvenu liniju koja se nalazi na donjem rubu ekrana i ukoliko ju dotakne lopta treba sve zaustaviti, igra završava.

Učenici su uočili da bi igri mogli dodati bodove koji se na početku igre postavljaju na 0, ali svaki put kada lopta dodatke reket i on ju odbaci broj bodova se poveća za 10. U tom trenutku lopta će skrenuti za 180 stupnjeva (promijenit će smjer) i pomaknut će se 15 koraka.

U sljedećem koraku učenici su dodali uvjet kada broj bodova bude jednak 100 da se pozadina tunela promijeni u pozadinu na kojoj je ispisan tekst POBIJEDIO SI. Zadali su potom vrijeme, 120 sekundi, u kojem igrač treba ostvariti 100 bodova (10 puta treba lopta dotaknuti reket), te kada vrijeme istekne, a nije skupljeno 100 bodova na pozadini se ispiše tekst GAME OVER. Učenici su zatim testirali svoju igru.

Na kraju ove aktivnosti učenici su spremali programe na svoje računalo i podizali ih na Padlet ploču na mjesto predviđeno za programe (igre) učenika. Tako su učenici mogli vidjeti programe drugih učenika i ostaviti komentar u obliku srca.

U sljedećoj aktivnosti učiteljica je potakla razgovor o tjelovježbi za vrijeme rada na računalo i o tome kako je nakon dužeg vremena provedenog na računalo potrebno istegnuti tijelo, razgibati vrat, ruke, noge i leđa. Učiteljica je pokrenula prezentaciju, a učenici su se razgibavali uz animacije – Zvijezda, Visoki pljesak ruku, Kruženje tijela, Ovo ili ono.

Kao povratnu informaciju učiteljici, učenici su u zadnji stupac Padlet ploče ostavljali crtež ili su napisali neki tekst za kraj radionice.

Zaključak

Učenici kada programiraju uvijek razmišljaju nekoliko koraka unaprijed. Oni predviđaju što bi moglo poći po zlu s njihovim kodom ili programom i izbjegavaju te zamke. Sposobni su smisliti korake potrebne da osiguraju da se njihov ishod ostvari i da nauče vidjeti i izbjeći sve što bi ga moglo zaustaviti. Ovo nije ključno samo za programiranje. Ova životna vještina priprema učenike za stvarni svijet dok uče razmišljati o željenim ishodima, potencijalnim preprekama i najboljem načinu izbjegavanja neželjenih posljedica.

Potjera u programiranju

Valentina Blašković

Kako je tehnologija, koja uključuje programiranje, sada utkana u tkivo našeg svakodnevnog života, ima smisla da je programiranje postalo korisna vještina za budućnost. Možemo početi učiti programirati u ranoj fazi života jer ono pomaže u razvoju umova djece; mogu smisliti rješenja i isprobati nove ideje, mogu učiti na svojim pogreškama i pokušati ponovno dok ne dobiju konačni program ili igru. Programiranje se može činiti složenim, ali razvojna okruženja s blokovima naredbi kao što je Scratch stvoreni su kako bi programiranje učinile zabavnim za djecu. Ova razvojna okruženja za programiranje djeci omogućavaju zadovoljstvo samostalnog stvaranja programa bez pisanja naredbi.

Ključne riječi: radionica, programiranje, Scratch.

Uvod

Interaktivna online radionica Potjera u programiranju održana je 12. listopada 2022. u organizaciji Udruge Suradnici u učenju, a uvrštena je i kao događaj inicijative Meet and Code. Način na koji učenici uzimaju pametne telefone, računala i igraće konzole čini se kao druga priroda. Isto vrijedi i za korištenje tehnologije i programiranje. Danas je važnost učenja programiranja bitna u svakodnevnom školovanju djeteta jer razvija i čitanje i pisanje. To je ključna kompetencija koja može pomoći djetetu da razvije dublje razumijevanje načina na koji tehnologija funkcionira. S obzirom na to u kojoj mjeri tehnologija oblikuje naše živote, učenje programiranja pomaže u razvoju boljeg razumijevanja svijeta oko nas.

Središnji dio

Interaktivnu radionicu vodila je učiteljica Informatike Valentina Blašković iz Prve osnovne škole Ogulin preko online platforme Microsoft Teams. Na radionici su, iz svoje učionice, sudjelovali učenici 4. razreda iz Osnovne škole „Matija Gubec“ Cernik sa svojom učiteljicom Informatike Kristinom Slišurić.

Ovakav način rada omogućuje učenicima drugačiji način učenja gdje, prateći upute učiteljice putem online platforme, postaju samostalniji i trude se izvršiti zadatak bez pomoći, a učiteljica u razredu pomaže im u onom slučaju kada ne stignu popratiti uputu. Također, vidljiva je veća suradnja između učenika kada jedani druge savjetuju i pomažu riješiti nastali problem. Prednosti ovakvog načina rada je pomoć dvije učiteljice pri čemu će im jedna (putem online platforme) demonstrirati kako otkloniti nastali problem ili će ponoviti dio koji učenik nije shvatio i druga koja je fizički u razredu učenika i koja će mu moći pokazati grešku u programu ili dati konkretnu uputu vidjevši problem koji učenik ima. Ovakav nači rada ima i svoje nedostatke, na primjer učiteljica koja putem online platforme vodi radionicu ne može osjetiti u potpunosti klimu u učionici, već mora pitanjima tražiti učenike povratnu informaciju kako bi mogla nastaviti s predavanjem.

Na početku radionice učiteljica je najavila što učenike očekuje, koje će aktivnosti odraditi i koji izazovi su pred njima. Prije svega ponovit će program Scratch u kojem će programirati stoga će se najprije prisjetiti osnovnih naredbi, a potom će slaganjem blokova naredbi, počevši od jednostavnijeg dijela prema složenijom, složiti program i u konačnici prema uputi izraditi jednostavnu igru. Igra će sadržavati dva lika i pozornicu, a na kraju će učenici osmisliti dodatke koristeći vlastite blokove naredbi pri čemu će igri dodati bodove kako bi igra bila zanimljivija.

Prije nego što su krenuli sa programiranjem učiteljica je podijelila Padlet ploču sa učenicima kako bi lakše pratili tijek aktivnosti i sve ono što će raditi na radionici.

U prvoj aktivnosti, koja je poslužila kao motivacija, učenici spajaju točkice na slici broj 1 i slici broj 2, a rješenje na slikama (duh i Pac-Man) treba poslužiti kao asocijacija na poznatu igru Pac-Man.

Pac-Man je ključna riječ za sljedeću aktivnost u kojoj učenici ponavljaju osnovne pojmove (program, naredba, programer, pokretanje programa,…) igrajući igru sličnu Pac-Manu izrađenu u Wordwallu, a čiji je cilj na postavljena pitanja stići do pravokutnika s točnim odgovorom izbjegavajući duhove u igri.

Nakon odigrane igre u kojoj su učenici između ostalog uvježbavali pomicanje lika pomoću strelica tipkovnice što će biti potrebno u izradi i testiranju programa, učiteljica je potaknula razgovor o igri potjere, lovcu i lovini, baš kao što je to bilo i u samoj igri Wordwall u obliku Pac-Mana. U navedenoj igri lovci su duhovi, a lovina im je Pac-Man. Na temelju prethodnih aktivnosti učiteljica je najavila izradu igre potjere u programu Scratch.

U sljedećoj aktivnosti učenici su preko Padlet ploče odabrali poveznicu za online verziju programa Scratch. Zatim su odabrali lik koji će im biti lovac (npr. majmun) i prilagodili su njegovu veličinu kako ne bi zauzimao veliki dio pozornice. Nakon toga odabrali su i drugi lik – lovinu (npr. banane) i prilagodili mu veličinu, a potom i pozornicu (ne šarenu kako bi likovi bili vidljivi).

Učenici su najprije izrađivali program za lika koji bježi (banane) zadajući mu pri tome da kada igra bude pokrenuta počne kliziti do nasumične pozicije (bježat će po pozornici). Zatim su izrađivali program za lika lovca (majmun), onaj koji pokušava uhvatiti lika koji bježi. Definirali su da lik promjeni svoj položaj po x osi za 10 koraka kada se pritisne na tipku desna strelica, a pokrene se za -10 koraka kada se pritisne na tipku lijeve strelice. Ukoliko se pritisne tipka strelice za gore lik će se pomaknuti za 10 koraka po y osi i za -10 koraka kada se pritisne tipka strelice dolje.

Učenici su primijetili da programu nedostaje jedan natjecateljski dio, a to su bodovi. Stoga su napisali dio programa koji definira da se na početku igre rezultat postavi na 0 i ako lik majmuna (lovac) dotakne banane (lovina) rezultat se poveća za 10, čuje se zvuk (po izboru) i majmun mijenja svoju poziciju do nasumične pozicije. Učenici su zatim testirali svoje programe, ispravljali eventualne pogreške i uživali u igri potjere.

Na kraju ove aktivnosti učenici su spremali programe na svoje računalo i podijelili ih na Padlet ploču na mjesto predviđeno za programe (igre) učenika kako bi učenici mogli vidjeli programe drugih učenika i ostaviti komentar u obliku srca.

Za kraj sata učiteljica je podijelila s učenicima poveznicu na Padlet ploču na igru anagrama u programu Wordwall. U igri anagrama učenici su ponavljali pojmove s početka radionice – naredba, program, programiranje, programer,…

Kao povratnu informaciju učiteljici, učenici su u zadnji stupac Padlet ploče ostavljali crtež ili su napisali neki tekst o tome kako se osjećaju na kraju radionice.

Zaključak

Svijet napreduje, a programiranje postaje jako korisna kompetencija Učenje programiranja zahtijeva od učenika primjenu matematike u njihovim svakodnevnim aktivnostima, čime se prirodno poboljšavaju i njihove matematičke vještine (koncepti) – snalaženje u prostoru odnosno pomicanje po zamišljenoj x i y osi. Mnogo je poslova koji se oslanjaju na programiranje. Računalno programiranje nije samo korisno u poslovnom svijet, kada djeca nauče programirati, imaju prednost u budućnosti jer nauče kako planirati i biti organizirani, a to može pomoći u poboljšanju vještina pisanja i općenitog planiranja zadataka.

Pripadnost pružatelja DSP

– dodatna stručna pomoć matičnim ustanovama

Barbara Vindiš Bratušek

Sažetak

Članak govori o osjećaju pripadnosti pružatelja dodatne stručne pomoći matičnim ustanovama. Prikazana je priroda posla pružatelja dodatne stručne pomoći u kontekstu zakonske osnove, odgovarajući stručni kadar i glavne karakteristike rada pružatelja dodatne stručne pomoći. Detaljnije definiramo element zadovoljstva i posljedično aspekt pripadnosti organizaciji. Empirijski je istražena pripadnost pružatelja dodatne stručne pomoći matičnim ustanovama. Rezultati provedenog istraživanja pokazali su da pružatelji dodatne stručne pomoći općenito osjećaju pripadnost matičnoj ustanovi.

Ključne riječi: pružatelji, dodatna stručna pomoć, pripadnost, matične ustanove.

Abstract

The article is about additional professional assistance providers’ sense of belonging to parent institutions. It introduces the way of how providers of additional professional assistance actually work, the legal basis, appropriate professional staff and main characteristics of additional professional assistance providers’ work. The element of satisfaction and consequently the aspect of belonging to an organization are further detailed. An empirical research was carried out to determine additional professional assistance providers’ level of belonging to their parent institutions. The results showed that additional professional assistance providers’ level of belonging to their parent institutions is generally high.

Key words: providers, additional professional assistance, belonging, parent institutions.

1. Uvod

Za svaku organizaciju u modernom vremenu bitan je protok informacija među zaposlenicima, bitni tijek svih elemenata koji su uvjet za rad organizacije. Da organizacija radi kvalitetno ovisi o uvjetima rada, menadžmentu, zaposlenicima i dobrima (materijalnim ili drugog podrijetla), koji su temelj rada. Sve je to preduvjet za kvalitetan rad djelatnika.

Pripadnost pojedinca može se tumačiti kao identifikaciju pojedinca s nečim, kao poistovjećivanje s nečim.

Dodatna stručna pomoć (u daljnjem tekstu DSP) za djecu s posebnim potrebama (u daljnjem tekstu DPP), koja su uključena u redovite programe škole i vrtića, prisutna je u Sloveniji već gotovo dvadeset godina. Na temelju niza zakonskih promjena i novina u području obrazovanja, ono se na različite načine provodi u praksi (Krek i Metljak, 2011.; Opara, 2015.). Pružatelji DSP su trenutno različitih profila, bilo profesionalci koji su zaposleni unutar većine škola i vrtića, ali je vrlo česta pojava da zaposleni u školama, ustanovama provode prilagođene obrazovne programe i nude usluge DSP većinskim školama i vrtićima (Roškar, 2017.). Ova raznolikost poslova i sve veća potreba za DSP uslugama daju takvim profesijama poseban pečat.

Pripadnost zaposlenika je višedimenzionalni konstrukt koji se odnosi na identifikaciju pojedinca s misijom organizacije i radnom etikom. To je izražen osjećaj pojedinca da pripada organizaciji i svom timu, da želi pomoći zaposlenicima u organizaciji, da podržava svog vođu, djeluje u skladu s radnom etikom, zalaže se za kolektivno dobro, ne napuštati organizaciju u krizi, te da mu je čast što radi svoj posao, širi dobar glas o svojoj organizaciji i slično (Mihalič, 2008.).

2. Karakteristike rada pružatelja dodatne stručne pomoći

Danas se DSP provodi u onim ustanovama koje provode programe s prilagođenom provedbom i DSP na razini predškolskog odgoja, osnovnog i srednjeg obrazovanja.

DSP se u navedenim programima može implementirati kao pomoć za prevladavanje nedostataka, kao pomoć u učenju i kao savjetodavna usluga (ZUOPP-1, 2011). DPP koja su uključena u program za predškolsku djecu s prilagođenom provedbom i DSP, dobivaju DSP za prevladavanje nedostataka, prepreka odnosno smetnji. Na razini osnovnog obrazovanja za učenike koji su usmjereni i imaju pravo na DSP, ona se može osigurati kako za prevladavanje nedostataka od strane kvalificiranih stručnjaka, tako i kao pomoć u učenju koju pružaju učitelji (Pravilnik o dodatnoj stručnoj i fizičkoj pomoći).za djecu s posebnim potrebama, 2013.). Pomoć u prevladavanju nedostataka, prepreka i smetnji uključuje pristupe reedukaciji, kompenzaciji i rehabilitaciji u užem smislu. Pomoć u učenju, s druge strane, značajno nadopunjuje pomoć u prevladavanju nedostataka, prepreka odn. smetnji. DPP (djeca s posebnim potrebama) pomaže u stjecanju znanja navedenih u kurikulumu i tako uključuje pomoć u razumijevanju sadržaja (Opara, 2015.)

Međutim, DSP kao pomoć u prevladavanju nedostataka i na primarnoj i na predškolskoj razini može se implementirati na različite načine, ovisno o potrebama i karakteristikama DPP: pojedinačno ili u grupama u razredu ili izvan razreda.

DSP se u pravilu provodi na tjednoj bazi, osim u slučajevima kada se zaključi da je za dijete logičnije pružiti pomoć u sažetom obliku ili ako njegove potrebe potvrđuju provedbu u sažetom obliku. DSP se provodi tijekom boravka djeteta u vrtiću odnosno školi (ibid.).

Različita istraživanja (Caf, 2015; Kobolt i Rapuš-Pavel, 2010; Vršnik, 2005; Schmidt, 2001. u Vršnik Perše, 2016.) pokazuju da su najčešći praktičari DSP defektolozi i specijalni i rehabilitacijski pedagozi, kao i učitelji i savjetnici. Kogovšek i njegovi suradnici (2009., u Vršnik Perše, 2016.) također smatraju da, s druge strane, postoji nedostatak surdo-pedagoga kao DSP pružatelja usluga za rad s gluhima i nagluhim osobama.

2.1. Zadaci pružatelja dodatne stručne pomoći

Zadaće pružatelja DSP detaljnije definira M. Končar (1997.). DSP pružatelji u svom radu obavljaju sljedeće zadatke:

Izravan rad s djecom
U tom kontekstu pružatelji DSP provode evidentiranje djece s teškoćama u razvoju i učenju. To potom vodi do procesa formiranja dijagnostičke procjene pojedinog djeteta, što je kasnije i temelj za izradu individualiziranog programa pomoći dotičnom djetetu.

Suradnja s učiteljima i drugim stručnjacima u školi i vrtiću
Za provedbu kvalitetnog procesa pomoći DPP od suštinske važnosti je dobra timski suradnja s učiteljima koji podučavaju dijete i s drugim stručnjacima ustanove u kojoj se dijete obrazuje.

Suradnja s roditeljima
Suradnja s roditeljima ima različite oblike, od početnog upoznavanja roditelja s djetetovim poteškoćama, do dobivanja suglasnosti za rad s djetetom i potonjeg rada, pri čemu su roditelji ti koji imaju vrlo kvalitetan i važan skup informacija o djetetu, njegovom funkcioniranju u domaćem okruženju, te s tim informacijama olakšavaju pružateljima DSP proces provedbe pomoći.

Suradnja s drugim stručnim radnicima i stručnim ustanovama
Pružatelji DSP u svom radu kontinuirano surađuju s drugim stručnjacima i stručnim ustanovama, čija je svrha dobivanje ili pružanje informacija o djetetu s kojim provode DSP. Pružatelji DSP se često povezuju s drugim vrtićima i školama koje još nemaju određene oblike pomoći ili imaju manje iskustva. Također, suradnja pružatelja DSP odvija se s vanjskim ustanovama i stručnjacima, koji su uključeni u djetetov razvoj (centri za autizam, centri za korekciju govora, suradnja s centrom za socijalni rad i dr.)

Sudjelovanje u aktivnostima u matičnoj ustanovi
Mnogi od njihovih zadataka odnose se na obveze koje imaju prema matičnim ustanovama, odnosno ustanovama u kojima su zaposleni. Pružatelji DSP sudjeluju u svim aktivnostima u matičnoj ustanovi, što uključuje angažiranje i sudjelovanje na redovitim, pedagoškim i edukativnim skupovima, stručnim aktivima, sudjelovanje u pedagoškoj komisiji, popisnim komisijama i drugu suradnju prema potrebi uprave.

Vođenje dokumentacije
Pružatelji DSP u svom radu vode opsežnu dokumentaciju koja uključuje sljedeće elemente: raspored provedbe DSP za predmetnog učenika, vođenje individualne mape za dijete, nastavnu pripremu, izradu individualiziranog programa za dijete, vođenje evidencije o oblicima suradnje s učiteljima i drugim stručnjaci koji rade s djetetom. Na polugodištu i na kraju školske godine sastavljaju izvješće o radu s djetetom koje obuhvaća ostvarenje zacrtanih ciljeva i djetetov napredak. Na početku školske godine temelj rada pružatelja DSP je godišnji program rada kojemu na kraju školske godine dodaju i njegovu realizaciju. Vođenje dokumentacije također uključuje kontinuirano vođenje dnevnika DSP.

Ostali zadaci pružatelja DSP
Ostali zadaci pružatelja DSP uključuju također uređenje prostornih uvjeta za provedbu DSP, suradnju s roditeljima djece koja su nekada imala DSP, ako dijete ponovo ima poteškoća, suradnju s učiteljima na predmetnoj razini oko oblika pomoći itd.

Usavršavanje i obrazovanje
To može uključivati kontinuirano stručno usavršavanje, praćenje novina u određenom području rada pružatelja DSP u teoriji i praksi, kao i praćenje inovacija u području teorije i prakse drugih srodnih znanosti.

3. Problematika rada pružatelja dodatne stručne pomoći

Istraživanje N. Ajdišek i suradnica (2009.) pokazuje probleme pružatelja DSP u odnosu prema učiteljima. Mnogi učitelji vrlo malo koriste iskustveno učenje, ne znaju učenicima pružiti informacije o tome kako učiti, rijetko koriste informacijsku i komunikacijsku tehnologiju. Potonje je od suštinskog značaja u učenju kod DPP.

Kverh (2003) definira širok raspon radnih zadataka koje je proučavala na uzorku specijalnih pedagoga i možemo ih generalizirati na sve stručne profile pružatelja DSP. Autorica ističe činjenicu da rad pružatelja DSP ne obuhvaća samo neposredan rad s DPP. Osim izravne provedbe DSP, velik dio njihovih obveza i dalje se odnosi na matičnu ustanovu. Osim izravnog rada s DPP, pružatelji DSP sudjeluju na pedagoškim skupovima i aktivima na lokacijama gdje rade te u matičnoj ustanovi. Također sudjeluju na timskim sastancima, konzultacijama i roditeljskim sastancima na radnim lokacijama, kao i na radionicama za roditelje, razgovorima i savjetovanjima za stručne radnike, na radnim lokacijama te u matičnoj ustanovi.

Još uvijek je značajan udio pružatelja DSP koji nemaju riješeno prostorno pitanje u svom radu na lokacijama na kojima obavljaju posao, što je bitna komponenta njihovog rada (Sonjak, 1998.).

Broj lokacija također je veliki problem prirode posla. Većina pružatelja DSP rad izvodi na dvije lokacije, ali iznenađuje i određeni udio onih koji rad izvode na više od tri lokacije (Sonjak, 1998.; Hamler, 2018.). M. Končar (1997) također nalazi da se sve više pružatelja DSP suočava s činjenicom da imaju previše lokacija (škola i vrtića u kojima obavljaju posao) i djece.

Osim toga, istraživanje je pokazalo da pružatelji DSP sa stajališta organizacije imaju poteškoća u radu u dvije škole u jednom danu, usklađivanju rasporeda, donošenju didaktičkog materijala, manjku vremena za koordiniran rad s učiteljima (Končar, 1997.)

M. Hamler (2018) u svom istraživanju na uzorku specijalnih i rehabilitacijskih pedagoga, koji rade u dječjim vrtićima, utvrđuje da se oni susreću s problemima organizacije vremena, koji uključuju premalo vremena za komunikaciju s odgajateljima i radnicima te prenošenje informacija roditeljima.

Pružatelji DSP, čije su matične ustanove zavodi, OŠPP, u većini vrtića i škola, često koriste vlastiti prijevoz za potrebe prijevoza (Hamler, 2018.). Obavljanje rada na više lokacija znači češće vožnje automobilom. Kao rezultat, to znači manje vremena za uređivanje priprema i druge pedagoške dokumentacije.

Uvjeti za napredovanje u zvanja također su čest razlog nezadovoljstva pružatelja DSP. Izvođači DSP, koji rade na više lokacija, manje su uključeni u pojedinačne kolektive, aktivnosti, projekte, imaju manje mogućnosti upravljanja interesnim aktivnostima na lokacijama ili u matičnoj ustanovi. Ti elementi igraju važnu ulogu u napredovanju do titula, posebno do viših titula (savjetnik).

4. Vrste pripadnosti

Meyer i Allenova 1997) definiraju tri vrste pripadnosti:

1. Afektivna pripadnost

Kod afektivne odn. emocionalne pripadnosti pojedinci ostaju u organizaciji jer to žele. Predanost organizaciji temelji se na želji pojedinaca, pojedinac želi održati odnos s tvrtkom, jer se identificira s tvrtkom/organizacijom ili gaji pozitivne osjećaje prema njoj.

2. Kalkulativna pripadnost

Kalkulativnu odn. instrumentalnu pripadnost, koja proizlazi iz pristupa razmjene, karakterizira ostanak zaposlenika u organizaciji jer nemaju boljeg izbora. Pripadnost se temelji na nužnosti, pojedinac nema bolju alternativu (Podnar, 2011.).

3. Normativna pripadnost

Wiener (1982, u Podnar, 2011.) ističe treću vrstu pripadnosti, odnosno normativnu, koja osim identificiranja koristi i uključuje etičke norme, moralne standarde pojedinca. Pripadnost pojedinca organizaciji proizlazi iz moralne obveze pojedinca, osjećaja dužnosti i odgovornosti prema pojedincu. Pojedinac ostaje u organizaciji jer se osjeća moralno obveznim.

5. Istraživanje

Istraživanje smo fokusirali na proučavanje osjećaja pripadnosti pružatelja usluga DSP matičnim ustanovama. Željeli smo istražiti čimbenike koji bitno utječu na osjećaj pripadnosti, razinu i vrstu pripadnosti te moguće razlike između pružatelja DSP prema godinama radnog staža, broju lokacija na kojima rade te prema vrsti odgojno-obrazovne ustanove (škola, vrtić) gdje obavljaju poslove.

Istraživanjem su obuhvaćeni pružatelji DSP koji provode DSP u odgojno-obrazovnim ustanovama s prilagođenom provedbom i DSP, zaposlenici u školama, centrima ili ustanovama koji provode prilagođene obrazovne programe i obrazovne programe s prilagođenom provedbom i DSP.

U sklopu istraživanja došli smo do sljedećih spoznaja:

1. Pružatelji usluga DSP pokazali su osjećaj pripadnosti matičnoj ustanovi.

Pružatelji pokazuju prilično visoku razinu opće pripadnosti, kako smo to nazvali u anketi. Pokazalo se da pružatelji DSP vjeruju u uspjeh ustanove koja ih zapošljava, ponosni su što rade u takvoj ustanovi, smatraju da je ustanova na dobrom glasu. Postoji i spremnost da se uloži trud u uspjeh matične ustanove. Pružatelji usluga DSP igraju važnu ulogu u vođenju i suradnji, jer kao suradnici pokazuju sklonosti dobroj suradnji s upravom i suradnicima te međusobnom pomaganju vodstvu i suradnicima u rješavanju svakodnevnih radnih pitanja. Na temelju potonjeg ne iznenađuju daljnji rezultati koji upućuju na to da pružatelje DSP u prosjeku ne karakterizira instrumentalna i normativna pripadnost.

Grafikon 1. Prosječne vrijednosti (M) suglasnosti DSP pružatelja s tvrdnjama o općoj razini pripadnosti

Pružatelji usluga DSP ne inzistiraju na određenoj ustanovi zbog materijalnih i drugih pogodnosti i prednosti koje im taj posao nudi, niti na ustanovama koje ih zapošljavaju iz osjećaja moralne odgovornosti i dužnosti. Rezultati su nam pokazali da pružatelji usluga DSP u matičnim ustanovama ostaju zaposleni jer to žele. Prikazan je njihov ponos na matičnu ustanovu i emocionalna privrženost. Pružatelji DSP svjesni su važnosti dobrog stanja ustanove pa su spremni uložiti trud u postizanju njezinog uspjeha.

Pružatelji DSP iskazuju zadovoljstvo radom u matičnoj ustanovi, te pozitivno ocjenjuju odnose sa suradnicima i s vodstvom. Prisutna je želja za nastavkom rada u dosadašnjoj matičnoj ustanovi.

2. U sklopu istraživanja došli smo do zaključka da se među pružateljima usluga DSP iskazuju različite vrste pripadnosti.

Pružatelji DSP su se najviše složili s tvrdnjama o općoj razini pripadnosti. Rezultati istraživanja pokazali su da među pružateljima DSP prevladava emocionalna pripadnost matičnoj ustanovi. Ovi rezultati nas nisu iznenadili u usporedbi s prvim dobivenim rezultatima, jer smo već u prvom pitanju vidjeli da se među pružateljima DSP ističe emocionalna pripadnost matičnoj ustanovi. U odnosu na materijalne i druge beneficije zaposlenika, među pružateljima DSP prevladava privrženost matičnoj ustanovi i zadovoljstvo poslom. Za razliku od materijalne koristi ili osjećaja dužnosti prema matičnoj ustanovi, pružatelji DSP inzistiraju na zapošljavanju svojom voljom, jer to žele i jer je to plod njihovih želja. Tome vjerojatno pridonosi i odnos matične ustanove prema njima, gdje se pokazuju pozitivni elementi toga. Odnos matične ustanove prema pružateljima DSP najviše se očituje u pozitivnim odnosima sa suradnicima i vodstvom, ravnopravnoj komunikaciji s poštovanjem, aktivnoj ulozi u ustanovi, pozitivnoj klimi u matičnoj ustanovi i podršci pružateljima DSP od strane nje. Ove rezultate dodatno potvrđuje detaljnija analiza između pojedinih vrsta pripadnosti. Pokazalo se visoko slaganje s tvrdnjama koje se odnose na opću razinu pripadnosti i emocionalne pripadnosti u odnosu na druge vrste pripadnosti, jer emocionalna pripadnost i razina slaganja s općom razinom pripadnosti uvijek prevladava nad normativnom ili instrumentalnom vrstom pripadnosti.

Grafikon 2. Prosječne vrijednosti (M) dogovora DSP pružatelja usluga s pojedinim vrstama pripadnosti

3. U istraživanju smo također otkrili da oni pružatelji usluga DSP s najdužim radnim stažom (21 godinu i više) imaju najviši prosječni rang kod tvrdnji koje se odnose na opću razinu pripadnosti i da pružatelji usluga DSP s najmanjim radnim stažom imaju najviši prosječni rang za ostale tri vrste pripadnosti – emocionalna, instrumentalna i normativna pripadnost. Nažalost, nemamo dovoljno dokaza da bismo mogli govoriti o statistički značajnim razlikama između pojedinih vrsta pripadnosti prema godinama radnog staža, jer su se one pokazale samo u kontekstu opće razine pripadnosti.

Grafikon 3. Usporedba prosječnih rangova (MR) vrsta pripadnosti DSP pružatelja usluga prema godinama radnog staža

4. Slično smo utvrdili kod hipoteze, gdje smo provjerili postoje li statistički značajne razlike između ponuđača DSP u smislu pripadnosti matičnoj ustanovi, ovisno o tome izvode li rad na jednoj ili više lokacija. U sva četiri tipa pripadnosti iskazani su viši prosječni rangovi za one pružatelje DSP koji rade samo u jednoj školi ili vrtiću nego za one koji rad obavljaju na više lokacija, ali opet ne možemo govoriti o prisutnim statistički značajnim razlikama.

Grafikon 4. Usporedba prosječnih rangova (MR) pripadnosti DSP pružatelja prema broju lokacija rada

5. Također smatramo da nema razlike između pružatelja DSP u osjećaju pripadnosti matičnoj ustanovi, ovisno o tome obavljaju li posao u vrtiću ili školi. Iz rezultata prosječnih rangova, među pružateljima DSP koji rade samo u vrtiću ili samo u školi, pokazuje se vrlo slična pripadnost matičnoj ustanovi. Nešto veća emocionalna pripadnost pokazuje se kod pružatelja DSP koji rade u dječjim vrtićima, ali ti rezultati ne pokazuju statistički značajne razlike.

Grafikon 5. Usporedba prosječnih rangova (MR) pripadnosti pružatelja DSP prema mjestu rada (vrtić, škola)

Kao što primjećujemo, pružatelji usluga DSP općenito osjećaju pripadnost svojim matičnim ustanovama. Čimbenici (radni vijek, rad na više lokacija, rad na različitim odgojno-obrazovnim razinama), za što smo pretpostavili da bi mogli utjecati, nemaju utjecaja. S vidika vrste pripadnosti, među pružateljima DSP ističe se emocionalna pripadnost matičnoj ustanovi. Pripadnost ima mnoge pozitivne posljedice za organizaciju. Među najistraženijim posljedicama su smanjenje izostanaka, veća produktivnost, opstanak u tvrtki, odgovorno ponašanje na poslu i veće zadovoljstvo zaposlenika. Najveći utjecaj na navedene posljedice ima emocionalna pripadnost, koja je potom najpoželjnija vrsta pripadnosti (Podnar, 2006.).

6. Zaključak

Moderno vrijeme je vrijeme brzih promjena, vrijeme koje od pojedinaca i organizacija očekuje da se stalno prilagođavaju i teže ka sve boljim rezultatima. Unutar pojedine organizacije ključna karika u postizanju kvalitete su njezini zaposlenici koji su izvor konkurentske prednosti. Uspješna može biti samo organizacija koja je svjesna važnosti svojih zaposlenika, njihovog zadovoljstva poslom. Zaposlenici koji su zadovoljni svojim radom i koji su svjesni svoje profesionalne odgovornosti bit će spremni svojim znanjem i iskustvom doprinijeti uspjehu organizacije. Uspjehu organizacije težit će prvenstveno pojedinci koji posao obavljaju s adekvatnom odgovornošću, koji su mu predani, imaju pozitivno mišljenje o organizaciji, brinu o organizaciji i pokazuju želju za postizanjem ciljeva organizacije koja ih zapošljava. Potonje karakteristike su karakteristike zaposlenika koji pripadaju organizaciji koja ih zapošljava.

Organizacije koje su svjesne svog intelektualnog kapitala lakše se nose s kriznim ustanovama. Mnoge ustanove određuju važnost svojih zaposlenika, njihovo zadovoljstvo poslom i eventualno posljedičnu pripadnost ustanovi u kojoj rade. Rezultati su često pokazali da su zadovoljni i eventualno pripadajući zaposlenici često razlog uspješnog razvoja i rada ustanove (Podnar, 2006.).

Pripadnost zaposlenika, kao što smo već utvrdili kroz magistarski rad, vrlo je kompleksan čimbenik. Nažalost, razlozi zbog kojih netko pripada, bilo manje ili više, ne mogu se precizno definirati. Ne samo da pripadnost ovisi o nizu čimbenika koji se odnose kako na ustanovu u kojoj je pojedinac zaposlen, tako i na samog zaposlenika. Na osjećaj pripadnosti tako utječu različiti čimbenici o kojima ovisi rad pojedinca, uvjeti rada, potrebe i očekivanja zaposlenika. Ne treba zanemariti ni mogućnost razvoja profesionalnih kompetencija, kao ni odnos zaposlenika i vodstva.

7. Literatura

1. Ajdišek, N., Kalin, J., Pečjak, S., Peklaj, C., Puklek Levpušček, M. i Valentič Zuljan, M. (2009). Učiteljske kompetence in doseganje vzgojno-izobraževalnih ciljev v šoli. Ljubljana: Znanstveno raziskovalni inštitut Filozofske fakultete.
2. Hamler, M. (2018). Problematika mobilnih specialnih pedagogov v vrtcih v Pomurju (Magistrsko delo). Univerza v Ljubljani, Pedagoška fakulteta, Ljubljana.
3. Končar, M. (1997). Učenci s težavami v razvoju in pri učenju v osnovni šoli: vodnik za specialne pedagoge, ki delajo z učenci s težavami v razvoju in pri učenju v osnovni šoli. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
4. Krek, J. i Metljak, M. (ur.). (2011). Bela knjiga o vzgoji in izobraževanju v Republiki Sloveniji. Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport.
5. Kverh, G. (2003). Sodelovanja učitelja in mobilnega specialnega pedagoga. Defektologica slovenica, 11(1), 58–70.
6. Meyer, P. J. in Allen, N. (1997). Commitment in the Workplace: Theory, Research and Application. Thousand Oaks: Sage publications.
7. Mihalič, R. (2008). Povečajmo zadovoljstvo in pripadnost zaposlenih: praktični nasveti, metodologija, interni akti in model usposabljanja za upravljanje in merjenje zadovoljstva in pripadnosti zaposlenih, z ukrepi za večje zadovoljstvo pri delu in pripadnost organizaciji. Škofja Loka: Mihalič i Partner
8. Opara. B. (2015). Dodatna strokovna pomoč in prilagoditve: pri vzgoji in izobraževanju otrok s posebnimi potrebami. Ljubljana: Centerkontura.
9. Podnar, K. (2011). Korporativno komuniciranje. Fakulteta za družbene vede: Ljubljana.
10. Pravilnik o dodatni strokovni in fizični pomoči za otroke s posebnimi potrebami (2013). Uradni list RS, št. 88/13. (26.8.2021). Preuzeto sa http://www.pisrs.si/Pis.web/pregledPredpisa?id=PRAV11835
11. Roškar, K. (2017). Analiza prostorskih in materialnih pogojev za izvajanja dodatne strokovne pomoči v vrtcih (Magistrski rad). Univerza v Ljubljani, Pedagoška fakulteta, Ljubljana.
12. Sonjak, M. (1998). Vloga, pomen in pogoji dela mobilnega specialnega pedagoga na redni osnovni šoli. Sodobna pedagogika, 115(3), 322–336.
13. Vršnik Perše, T. (2016). Evalvacija različnih oblik dodatne strokovne pomoči, ki je otrokom dodeljena v skladu z Zakonom o usmerjanju otrok s posebnimi potrebami. Maribor: Pedagoška fakulteta.
14. Zakon o usmerjanju otrok s posebnimi potrebami (ZUOPP-1). (2011). Uradni list RS, št. 58/2011. (12.7.2021). Preuzeto sa http://pisrs.si/Pis.web/pregledPredpisa?id=ZAKO5896

Early English learning

– project “My town”

Valentina Batagelj

Abstract

Early years of learning English as a foreign language are of crucial importance. In Slovenia, the students start to learn English in the 2^nd grade, some of them can choose to start already in the first grade. Associating learning English as something fun and actively including every individual student can be done via numerous activities. The article presents one such activity, the project “My town” created by the 3^rd graders at the Fran Erjavec Primary School in Slovenia. The process combined making the houses and vehicles out of wooden blocks and creating the town’s map. The article includes the lesson plans.

Key words: dream town, project, group work, English, early learning.

1. Introduction

In English lessons, the 3^rd graders at the Fran Erjavec Primary School in Nova Gorica created the project “My town”. Within 12 school lessons and via various activities, such as reading a book Brown Rabbit in the City, singing songs and playing games, they, in groups, created their dream vehicles that travelled over their dream towns. This creative process led the students to create extraordinary vehicles, such as a magic broom and a well-adored ice-cream truck, words, the students would probably not have learned within the regular school curriculum. In addition, they learned how to give directions to one another, for example to use the expressions “turn left, turn right, go straight on past the …, it’s on your left/right”. Working in groups is the most rewarding, yet one of the most challenging tasks for a teacher. The article presents the process of the project “My town”.

Goals:

• ecognize and name the vehicles,
• say how to travel to school,
• create a class survey about travelling to school,
• develop reading, speaking, writing, listening skills,
• create the dream vehicle and the dream town,
• learn how to use a map; to ask and give direction.

Material:

Song »Look all around« from Happy Street 2, powerpoint projection »Look all around«, paper with a chart (each group), wooden blocks, book »Brown Rabbit in the City«, a board, a chalk, a poster from the book (with the buildings and the rabbit), jar lids.

2. Process

The teacher introduces the song “Look all around” and sets the task to name all the vehicles from the song.

The pupils listen to the song and name the vehicles. The teacher elicits the answers and writes the words on the board.

With the help of the projection in which the song is presented with symbols, the students say the song. The students practise.

The teacher presents the dancing moves to sing next to the song, for example, to stretch out our hands for the stop sign and show “stop” in the song. The students dance and sing along.

The teacher asks how the students came to school. They answer. The teacher puts the students into groups. Each group has a paper with a chart. One of them asks the question to the other students and marks the answers on the chart. The teacher elicits the answers from each group. The teacher marks the answers on the board and discusses the results with the students.

The teacher asks which houses they passed on their way to school. The students name the buildings. The teacher introduces the book »Brown Rabbit in the City«. After the reading, the teacher puts the poster of the city from the story on the board. The students answer which buildings were in the story and puts the buildings on the poster in the order the students say the words. He travels with the rabbit over the town and the students name the building. The students recreate the story.

The teacher explains the rabbit got lost because the city is very big. He asks the students if they know how to give directions in English, to help the rabbit. He elicits the answer. The teacher asks to help the rabbit to get to different buildings. The teacher invites the students to create their own towns on the posters, which the rabbit can also visit. In groups, the students make their own map of the town.

In the next step, the students are given wooden blocks which they transform into buildings and blocks for the vehicles for the rabbit to travel in. They name the buildings and vehicles.

A person in a group chooses a building and a vehicle for the rabbit to travel in. He leads the person with the rabbit and the vehicle to the building.

In the end, each group presents their town. They practise the structure »There is/there are« which they know from the previous years. With the help of various games, the students practise the new vocabulary (vehicles and buildings). For example, the teacher gives the students jar lids. They create their own memory, two identical images for two jar lids, for example two images of »a school« which they glue under the jar lid. They play memory game. In the first rounds, they only name the images under the lid. When they are confident about the buildings and the vehicles, they can only take the pair when they correctly form the sentence »There is« or »There are« and get the pair.

3. The students’ feedback

The students wrote some impressions after the project finished.

“What I liked the most was that we worked together.” David, 3.A

“I liked that each of us contributed with his or her idea and that we helped each other.” Šeli, 3.A

Picture 1. A group of students playing with the vehicles

Picture 2. The map of the town and the buildings          Picture 3. Students practicing the words before the play

“I loved making a magic academy which was also in the story of Harry Potter, called Hogwarts School of Witchcraft and Wizardry. My vehicle was the flying broom Nimbus.”– Anna Sofia, 3. C

“I really liked working in groups and that we used wooden blocks for it.” Jan, 3. A

3. Conclusion

The project “My Town” involved early learners of English at Fran Erjavec Primary School in Nova Gorica, who worked in groups. Working in groups can be challenging because there are more conflicts among the students than if the teacher simply gives the instructions to the class as a whole and each does the same exercise and answers at the same time. Solving such problems that occurred during the lessons proved as an investment in the future. After the lessons, where these students were playing in the yard, they more quickly solved the problems that occurred because they had the techniques for problem solving from the class and it was easier and quicker for them to apologise and achieve a goal. The students learned English in a fun way, through a story and created their own project they could play with. All students were active, they supported each other and practised together so all reached the goals set at the beginning of the project.

Literature

1. Maidment, S. 2010. Happy Street 2. Oxford University Press.
2. Russel, N. 2010. Brown Rabbit in City. Viking Books for Young Readers.

Posebnosti mjeseca veljače

Gabrijela Zečević

Sažetak

4. a razred Osnovne škole „Franjo Hanaman“ je zajedno sa svojom učiteljicom, veljaču 2021. godine obilježio sudjelovanjem u nizu različitih projekata. Iz svih projekata proizišli su rezultati kojima smo bili zadivljeni te smo ih rado podijelili na Etwinning platformi s drugim školama i projektnim partnerima. Veljaču obilježava mnoštvo zanimljivih projekata. Učenici su aktivno i veselo pristupili svim aktivnostima koje smo proveli. Svaki smo realizirani projekt oblikovali videouratkom, a potom ga podijelili na svojoj razrednoj stranici te na našoj Facebook stranici. Obilježili smo Dan sigurnijeg interneta, Valentinovo, 100. dan škole te Dan ružičastih majica.

Ključni pojmovi: Dan sigurnijeg interneta, Dan ružičastih majica, Valentinovo, 100. dan škole, nasilje, opasnost, društvene mreže, vršnjačko nasilje, ljubav, majka.

Uvod

Nizom različitih aktivnosti, učenici su najprije 9. veljače 2021. godine, obilježili Dan sigurnijeg interneta, pod nazivom „Gdje si ti u digitalnoj džungli?“. Uz kreativne radionice, igru te izradom vlastitih avatara, obilježili smo ga na zanimljiv način. Učenici su osvijestili sve potencijalne rizike s kojima se mogu susresti na društvenim mrežama. Potom smo, 14. veljače, obilježili Valentinovo. Posvetili smo taj dan našim najstrpljivijim, najbrižnijim i najodanijim osobama – našim majkama. 21. veljače smo obilježili 100. dan škole odjeveni u stogodišnjake. 24. veljače 2021. godine, obilježili smo Dan ružičastih majica. Naš je razred odlučio doprinijeti obilježavanju i podizanju svijesti o vršnjačkom nasilju nizom različitih aktivnosti.

Dan sigurnijeg interneta

Pod motom „Gdje si ti u digitalnoj džungli?“ uz kreativne radionice, igru te izradom vlastitih avatara, obilježili smo Dan sigurnijeg interneta 9. veljače 2021. godine. Učenici su osvijestili sve potencijalne rizike s kojima se mogu susresti na društvenim mrežama. Najprije smo, u siječnju, izradili podlogu za igru „Čovječe, ne ljuti se“. Uz tu smo igru u timovima te board game pitanja ponovili prednosti interneta. Ujedno smo naučili kakav rizik sa sobom nosi korištenje društvenih mreža. Izradili smo i vlastite avatare pomoću alata „Avatar Maker“, s ciljem sprječavanja zlouporabe osobnih fotografija. Izradili smo razredni mobitel te pravila ponašanja na internetu. S ciljem sprječavanja elektroničkog nasilja unutar naše učionice, ona najvažnija pravila predstavili smo javnosti.

Ovdje možete pogledati video projekt.

Valentinovo

14. veljače 2021. godine obilježili smo i proslavili Valentinovo. Ovaj smo dan posvetili našim majkama jer su majke jedine osobe na svijetu koje će nas uvijek paziti i voljeti na način na koji to nitko drugi ne može. Izgovorili smo „VOLIM TE“ na mnogim svjetskim jezicima. Cilj nam je bio da kroz naš video, jezik ljubavi dopre do svih majki ovoga svijeta. Video smo postavili na razrednu stranicu te na Facebook stranicu razreda i na taj način svojim našim majkama poželjeli sretno Valentinovo s najmoćnijom porukom i jezikom ljubavi. Za prijevod i izgovor riječi „volim te“ na svjetskim jezicima, služili smo se google prevoditeljem. Potom smo, za majčinu ljubav, dobrotu, strpljenje, brižnost i hrabrost izradili diplome u alatu Canva. Plastificirali smo ih i kao poklon ponijeli svojim majkama.

Ovdje možete pogledati video projekt.

100. dan škole

Naše planirane aktivnosti za obilježavanje 100. dana škole predstavili smo u alatu Microsoft Sway. Veseli 100. dan škole započeli smo na način da smo u školu došli odjeveni u stogodišnjake. Na početku smo pristupili izrezivanju i ukrašavanju vlastitih naočala, kojima smo se, nakon što smo ih stavili na glavu, priključili obilježavanju današnjega dana. Rješavali smo labirint čiji je put vodio kroz znamenke broja 100. Najbrži su i najuspješniji učenici, u rješavanju postavljenih zadataka, osvajali medalje. U sljedećoj smo aktivnosti, u tišini, nastojali procijeniti trenutak u kojemu je proteklo 100 sekundi. Ovaj zadatak učenicima nimalo nije bio lak. Ipak, jedan je učenik bio najbliži stotoj sekundi te je zaslužio medalju. U sljedećoj smo aktivnosti, nizom postavljenih pitanja i odgovora, pokušavali pogoditi zamišljeni broj učenika u rasponu od 1 do 100. Učenici sjede u krugu, dok jedan učenik sjedi u središtu kruga. Odabrani učenik treba zamisliti broj do 100 te ga napisati na papirić i predati učiteljici (zbog provjere točnih povratnih odgovora.) Učenici pokušavaju pogoditi broj koji je učenik zamislio. Dopušteno je postavljati pitanja poput: Je li broj jednoznamenkast, je li broj veći od 35, ima li broj u sebi znamenku 8, je li broj paran, itd. Smiju postaviti svako pitanje na koje se može dati odgovor “DA” ili “NE”. Ukoliko bi odgovor bio “DA”, učenik može ponovno postaviti pitanje. Ako bi odgovor bio “NE”, sljedeće pitanje postavlja sljedeći učenik. Ukoliko učenik prilikom pogađanja broja kaže broj koji nije zamišljen, ispada iz igre. Učenik koji pogodi broj, osvaja medalju.

U sljedećoj smo aktivnosti slagali puzzle na kojima su se nalazili zadatci množenja i dijeljenja. Cilj je, uz pomoć zadataka i rješenja, što prije složiti puzzle. Najbrži učenik osvojio je medalju. Sljedeća aktivnost sastojala se od navođenja gradova i naselja u Republici Hrvatskoj. Tijekom ove aktivnosti služili smo se geografskom kartom RH. Potom sam u učionici skrila 100 žumanjaka iz kinder jaja. U svakom se žumanjku krila riječ. Cilj je bio tijekom 10 minuta pronaći što više žumanjaka, a riječi iz žumanjaka pravilno rasporediti na ploči u stupce imenica, glagola i pridjeva. Pobjednik je učenik koji na kraju igre ima najviše skupljenih žumanjaka te na taj način osvaja sljedeću medalju. Pomoću aplikacije Aging booth izradili smo fotografije učenika postaranih za 40ak godina. Učenici su aktivnost proveli pomoću svojih tableta, a potom su fotografije postavili na Lino it ploču. Svi su učenici na kraju dana dobili diplomu za uspješnih 100 dana u školi. Poželjeli smo na kraju jedni drugima, sretne i uspješne preostale dane nastavne godine, u nadi da će i nagodinu, kada budu 5. razred, obilježiti 100. dan u školi, pametniji i godinu stariji.

Ovdje možete pogledati video projekt.

Dan ružičastih majica

Posljednje srijede u veljači obilježava se Dan ružičastih majica, poznatiji kao Pink Shirt Day.

Pokret je nastao u Kanadi potaknut dirljivom pričom srednjoškolca koji je u znak podrške majci oboljeloj od raka odlučio doći u školu odjeven u ružičastu majicu, čime je postao žrtva nasilja.

U znak potpore, u pomoć mu je priskočila grupa dječaka koji su podijelivši ružičaste majice školom, odaslali poruku o važnosti tolerancije i nenasilničkog ponašanja. Njihova poruka uskoro je poprimila globalni karakter, a naš je razred odlučio doprinijeti obilježavanju i podizanju svijesti o vršnjačkom nasilju nizom različitih aktivnosti. Dan prije obilježavanja Dana ružičastih majica, izradili smo razredni poster te ga izvjesili na vratima svoje učionice. Na ovaj smo način najavili dan koji slijedi te nastojali potaknuti sve učenike naše škole na odijevanje ružičaste majice. Pogledali smo prigodne videozapise “Anti Bullying Animated Short Film Project” te videozapis “Dan ružičastih majica” kroz koje su učenici usvojili zbog čega se obilježava Dan ružičastih majica, kojim se danom kroz godinu obilježava, naučili smo razlike između nasilja, zlostavljanja i sukoba. Učenici su kroz razgovor iskazivali visok stupanj empatije i suosjećanja s žrtvama nasilja. U sljedećoj smo aktivnosti izrađivali Wordart natpise. Cilj je učenika bio pokazati kojim ljudskim vrlinama možemo pomoći žrtvama te na koji način im možemo pružiti podršku. Izradili smo i ukrasili ružičastom kremom muffine. Na ružičaste smo zastavice pisali poruke nenasilja te smo ih uz muffin, dijeliti učenicima naše škole. U sljedećoj smo aktivnosti stvarali zajedničke fotografije s jednoznačnom porukom. #nasiljeprestajeovdje Izradili smo i razrednu osobnu iskaznicu. Ukrašavali smo učionicu ružičastim balonima te porukama nenasilja na ružičastim majicama. Pomoću njih ukrasili smo razredni pano. Sudjelovali smo u kvizu na razini škole, u kojemu je učenik našega razreda osvojio 1. mjesto. Bili smo iznimno ponosni. Svoje smo poruke nenasilja podijelili i s ostalim učenicima naše škole putem Padlet ploče, koja se nalazila na ulazu naše škole. Zaključili smo da svako dijete treba osmijeh. Mi smo odlučili pružiti ruku i biti prijatelj. Na kraju smo dana rješavali i igrali igre koje smo samostalno osmislili u alatu Crossword puzzle i Daisy puzzle.

Ovdje možete pogledati video projekt.

Zaključak

Mišljenja smo kako smo sve projekte uspješno realizirali. Iz svakog smo projekta izdvojili i usvojili ciljeve zbog kojih su i provedeni. Učenici su svaki projekt povratno evaluirali pomoću semafora osjećaja. Većina je učenika svoju kvačicu za sve projekte stavila na zeleno polje semafora. Učenici su projektne aktivnosti dovršili u nadi da će ih i kroz sljedeće nastavne godine obilježavati te da će imati priliku svakom projektu pružiti vlastiti doprinos.

Literatura

1. https://csi.hr/2021/01/25/obiljezavanje-dana-sigurnijeg-interneta-2021/
2. https://www.dansigurnijeginterneta.org/

YOUTUBE

1. https://www.youtube.com/watch?v=YyDJafzuUK4
2. https://www.youtube.com/watch?app=desktop&v=brcegY49Ji0

ADOBE SPARK

1. https://spark.adobe.com/video/Vm4nOwkU15lTP?fbclid=IwAR25DPlf8q1JKchSZzU6yk0sOcLXQVN5V7ECoeU_8pKeNvQhQ-scl5PnGCw
2. https://spark.adobe.com/video/MQOtkS5eBYG1f?fbclid=IwAR1oOuypt7KMUv4GQ0TVgMuRLKGKfeW-6hE8Hq2_OxFZm0AL-6G-JEKZwQU
3. https://spark.adobe.com/video/dEyQim3ia4rLn
4. https://spark.adobe.com/video/muUKfcnvZIFGr?fbclid=IwAR1tbuzfq6M10GShqOiKq0Ch3hghiB-V53fHcyAQzLd7ksqcvwvpZdJIIAg

Čakavica

Jagoda Čopac i Sandra Podrug

Sažetak

U članku je opisana suradnja učiteljica dviju splitskih osnovnih škola, Osnovne škole Trstenik i Osnovne škole Split 3, koje je povezala ljubav prema tradiciji i zavičajnom govoru, splitskoj čakavici. Osmislile su razredni projekt „Restimo s čakavicon“ koji su provodile u svojim razrednim odjelima tijekom školske godine 2020./21. Učenici su sudjelovali u brojnim projektnim aktivnostima te primjenom suradničkog učenja usvajali riječi zavičajnoga govora. Uz to su jačali digitalne kompetencije korištenjem IKT-e u nastavi.

Ključne riječi: projektne aktivnosti, suradničko učenje, digitalne kompetencije, zavičajni govor (splitska čakavica).

Projektnim aktivnostima čuvamo splitsku čakavicu

Uvod

Suvremeni način života i utjecaj medija najčešći su razlozi radi kojih se u našim školama sve manje čuju riječi zavičajnoga govora, a nažalost, neke od njih potpuno su zaboravljene. Učitelji imaju važnu ulogu u očuvanju tog vrijednog nematerijalnog kulturnog dobra u koji ubrajamo i splitsku čakavicu. Upravo ta ljubav prema „lipoj čakavskoj riči“ u vrijeme pandemije Covid 19 bila je presudna za osmišljavanje cjelogodišnjeg projekta „Restimo s čakavicon“. Svrha projekta je očuvanje zavičajnoga govora od zaborava kao važnog temelja nacionalnog identiteta. Cilj je bio potaknuti učenike na istraživanje zavičajnih riječi, izradu zavičajnog rječnika i slovarice te literarnog, glazbenog, likovnog i dramskog stvaralaštva u okviru sadržaja i ishoda predmetnih kurikuluma i međupredmetnih tema za niže razrede osnovne škole.

Realizacija ovog projekta uglavnom se provodila kroz izvannastavnu aktivnost „Čuvari baštine“, ali i kroz druge nastavne predmete (Hrvatski jezik, Glazbenu kulturu, Likovnu kulturu) te međupredmetne teme, tako da su u projekt bili uključeni svi učenici u razredu. U skladu sa suvremenim trendovima u nastavi i epidemiološkom situacijom, primjenjivale su se i IKT-e u radu u svrhu osuvremenjivanja nastave te ostvarivanja komunikacije među učenicima dviju škola.

Projektne aktivnosti u 2.a razredu

Drugaši iz OŠ Split 3 upoznavanje splitske čakavice započeli su u mjesecu rujnu. Na satu Hrvatskoga jezika upoznali su razliku između hrvatskog standardnog jezika i mjesnoga govora te na satu Čuvara baštine počeli prikupljati zavičajne riječi s ciljem izrade zavičajne slovarice. Tijekom godine učili su pisana slova, prikupljali zavičajne riječi s obrađenim slovom i zapisivali ih u male zavičajne rječnike. Krajem prvog polugodišta izradili su zavičajnu slovaricu. Kako je njihova nova izvannastavna aktivnost potekla iz izvannastavne aktivnosti „Mali zbor“, u koju su bili uključeni prethodne školske godine, pjevali su pjesme na čakavici koje je za potrebe projekta napisala i uglazbila učiteljica Sandra Podrug. Tako je nastala himna „Lipi naš ča“. Snimku pjevanja i matricu poslali su svojim projektnim partnerima, trećašima iz OŠ Trstenik, s ciljem da i oni nauče pjesmu. Istu su zajedno otpjevali spajajući se putem videokonferencije. Osim ove, nastale su i dvije prigodne, blagdanske pjesme.

Povodom blagdana Svetoga Nikole pjevali su pjesmu „Mikula sveti“, a povodom Uskrsa pjesmu „Sritan van Uskrs prijate’ji“, čije su videozapise i matrice proslijedili svojim projektnim partnerima. Osim glazbenog izričaja, njegovali su čakavsku poeziju i krasnoslovili pjesme Tonča Petrasova Marovića iz njegove zbirke „Ča triba govorit“ te pjesme Zvjezdane Čagalj iz zbirke pjesama „Trun iz žepa“.

Za Svetog Duju pjevali su i snimili pjesmu „Spli’ska riva“ te proučavali običaje u starome Splitu. Naglasak je bio na starim igrama koje su odlučili i sami igrati te ih na taj način sačuvati od zaborava. Nastavili su bogatiti svoj zavičajni rječnik te u suradnji s učiteljicom Informatike izradili oblake riječi u digitalnom alatu WordArt.

Posebno ih je radovala stalna suradnja s prijateljima iz OŠ Trstenik koji su ih razveselili prekrasnim straničnicima sa zavičajnim riječima. Njih su dobili na dar za Svetog Nikolu. Razmijenili su božićne i uskrsne čestitke izrađene u digitalnom alatu Greetings Island kao i videozapise s glazbenim i scenskim nastupima te uživali u njihovim izvedbama.

Trećaši su im poslali ppt prezentacije i digitalne igre napravljene u alatu Wordwall o zavičajnim riječima i igrama iz prošlosti, koje su sami izradili. Zabavljajući se, utvrdili su svoja znanja i obogatili se suradničkim učenjem.

Projektne aktivnosti u 3.c razredu

Učenici 3.c rad na izvannastavnoj aktivnosti „Čuvari baštine“ i na projektu „Restimo s čakavicon“ započeli su pjesmom Zvjezdane Čagalj „Vidiš li, Splite“. Razlike uporabe zavičajnoga govora (splitske čakavice) i hrvatskog standardnog jezika utvrdili su uz pomoć slikovnih kartica te pogađali riječi na zavičajnom govoru. To je bio izvrstan način za ponavljanje i utvrđivanje poznavanja zavičajnih riječi. Zaključili su da je vrlo važno sačuvati od zaborava splitsku čakavicu i time obilježili Europski dan jezika.

Projekt su s oduševljenjem prihvatili i roditelji. Osmišljavanje razrednog loga ostvareno je u suradnji s roditeljem koji je po struci grafički dizajner. Ubrzo su tiskane majice s razrednim logom, raspored sati, straničnik, naljepnice i slikovni čakavski rječnik zavičajnih riječi. Odlična suradnja s roditeljima pokazala se izuzetno značajna zbog zadovoljstva svih sudionika. Naljepnice s razrednim logom učenici su zalijepili na naslovnice svojih bilježnica koje su im koristile za pisanje riječi, poslovica, uzrečica i stihova na zavičajnom govoru.

Koristeći se knjigom Sonje Senjanović-Peračić „Pelud spli’ske baštine“ učenici su pisali poslovice i uzrečice te tumačili značenje istih. Ova aktivnost bila im je vrlo zanimljiva. Otkrili su mudrost u svakoj uzrečici i ostali obogaćeni za nove zavičajne riječi i izraze.

Kako djeca najbolje uče kroz igru, osmišljene su različite aktivnosti. Učenici su istražili koje igre su igrali naši stari te iste prezentirali putem plakata i ppt prezentacija. Većinu igara s veseljem su odigrali na školskom dvorištu. Najveću radost izazvao je kviz poznavanja igara iz prošlosti kojega su učenici izradili u digitalnom alatu Wordwall.

Projektnim partnerima iz 2.a poslali su ppt prezentaciju i digitalnu igru kako bi i oni provjerili svoja znanja o poznavanju igara iz prošlosti zavičaja. Na satu Likovne kulture nastali su likovni radovi i na taj način stvorena je razredna slovarica zavičajnih riječi pod nazivom „Spli’ske riči kako i priliči“ kao i digitalna knjiga u BookCreator-u.

Projektni partneri 2.a razreda razveselili su učenike 3.c snimkom izvedbe pjesme „Lipi naš ča“, koja je postala himna zajedničkog projekta. Otpjevali su je spajajući se putem videokonferencije na obostrano zadovoljstvo projektnih partnera.

Redovito su vježbali izražajno čitanje pjesama na spli’skoj čakavici, poznatih čakavskih pjesnika Dunje Kalilić, Zvjezdane Čagalj i Nađana Dumanića, koje su im bile inspiracija za stvaranje rima i pjesama.

Također su se istaknuli i u dramskom stvaralaštvu te su pjesme Z. Čagalj iz zbirke pjesama „Znaš, volim te“ ukomponirane u dramsko-scensku predstavu koja je s učenicima uvježbana za promociju istoimene knjige. Dramsko-scensku igru na čakavštini osmislila je učiteljica Jagoda Čopac. Bogatstvo jezičnog izričaja očitovalo se u tome što su pjesme pisane na hrvatskom standardnom jeziku, a dijalog je napisan na zavičajnom govoru. Ljepota dramsko-scenskog nastupa učenika 3.c naglašena je imitacijom odjeće koju su djeca nosila u starome Splitu.

Učenici su bili posebno uzbuđeni spajajući se putem video poziva s književnicom Zvjezdanom Čagalj. Imali su priliku saznati sve što ih je zanimalo vezano za stvaralaštvo književnice. Zahvalili su joj recitirajući pjesme iz njene zbirke „Trun iz žepa“. Ovaj književni susret bio je dodatan poticaj za čitanje i učenje pjesama na zavičajnom govoru.

Prosinac je obilježen brojnim blagdanskim običajima. Učenici su saznali kako su se u prošlosti slavili blagdani Sv. Nikola, Sv. Lucija, Božić i Novo lito. Poklonili su projektnim partnerima straničnike zavičajnih riječi s razrednim logom. Upotrebom IKT-e trećaši su izradili čestitku u digitalnom alatu Greetings Island za svoje prijatelje iz 2.a koji su im uzvratili blagdanske želje. Uslijedila je videokonferencija dvaju partnerskih razreda na kojoj su učenici 3.c recitirali prigodnu recitaciju „Čestitka“ Zvjezdane Čagalj, a učenici 2.a otpjevali su prigodnu pjesmu „Mikula sveti“.

U drugom polugodištu naglasak je bio na literarnom i dramskom stvaralaštvu. Započeli su pripreme za natječaje koji njeguju našu „lipu čakavsku rič“ i time ne dopuštaju da se naše „ča“ zaboravi. OŠ Bijaći iz Kaštel Novog natječajem „ČA u versin, riči i pinelu“ već nekoliko godina privlači brojne ljubitelje čakavštine na sudjelovanje u hvalevrijednom natječaju i to s literarnim, recitatorskim i likovnim radovima. Trećaši su pisali literarne radove na temu „Ča je za me srića“. Sat književnog stvaralaštva započeli su olujom ideja na istu temu, pronalazili riječi na zavičajnom govoru i slagali rime. Nastale stihove povezivali su u kitice i na kraju dobili prekrasne pjesme. Najuspješniji literarni uratci poslani su na natječaj. U suradnji s učiteljicom Hrvatskoga jezika osmišljena je dramsko-scenska igra na temu „Lipe fjere prin i sa’“ kroz koju su prožeti stihovi Nađana Dumanića iz zbirke pjesama „Moja dica o’ besid“. Uvježbana je uz prikladnu scenografiju i također poslana na natječaj. Zanimljivo je to da su učenici bili odjeveni u svečane splitske nošnje, tipične za odijevanje građana Splita na blagdan Sv. Duje. Dobitnici su prve nagrade u kategoriji scenskog nastupa od 1. do 4. razreda.

Nekoliko pjesama na temu „Fešta“ poslano je i na literarni natječaj „ČA more – judi“ OŠ Grohote na otoku Šolti koje su objavljene u njihovom Zborniku.

Čitanjem pjesme “Uskrs nade“ Nađana Dumanića, trećaši su saznali kako se slavio najveći kršćanski blagdan u starome Splitu. Naučili su krasnosloviti stihove istoimene pjesme te ih podijelili s prijateljima 2.a putem videokonferencije kao čestitku za Uskrs. Razmijenili su i digitalne uskrsne čestitke na zavičajnom govoru.

Povodom blagdana Sv. Duje, zaštitnika grada podno Marjana, razgovaralo se o proslavi nekad i danas. Trećaši su pisali pjesme i izrađivali likovne radove na prigodnu temu. Likovni uradak učenika Lovre objavljen je u megaposteru Slobodne Dalmacije.

Skupnom recitacijom iz zbirke haiku poezije Dunje Kalilić „Nima Splita brez Splita“, trećaši su okrunili razredni projekt „Restimo s čakavicon“. Krasnoslovili su stihove o voljenom gradu, odjeveni u bijele majice s razrednim logom projekta. Uz to su osmislili ppt prezentaciju zavičajnih riječi kao i digitalni kviz poznavanja istih. Svoj uradak proslijedili su drugašima kako bi i oni na kraju nastavne godine testirali svoje znanje o zavičajnom govoru.

Zaključak

Suradničko učenje tijekom realizacije projekta „Restimo s čakavicon“ najveće je bogatstvo koje su učiteljice omogućile svojim učenicima. Rast sa splitskom čakavicom, zbog povezanosti dvaju razreda iz dvije splitske škole, bio je izuzetno kvalitetan i poticajan u pripremi i realizaciji. Učenici su s radošću prezentirali što su novoga naučili i s nestrpljenjem čekali što će im prijateljski razred prezentirati od svojih uradaka na zavičajnom govoru. Na taj način, svi su imali višestruku korist. Projekt je potaknuo dječju znatiželju, maštu, volju za istraživanjem, učenjem kao i upoznavanjem drugih učenika koji imaju isti motiv i cilj. A na radost sviju, evo i poruke na splitskoj čakavici: „Nima ništa lipje i slaje vengo ka’ van dite spli’skon čakavicon piva i špjegaje!“

Literatura

1. Čagalj, Z., (2014). Trun iz žepa. Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade; Zagreb
2. Dumanić, N., (2015). Splitu na dar – Moja dica o’ besid. Vlastita naklada; Split
3. Kalilić, D., (2017). Nima Splita brez Splita. Vlastita naklada; Solin
4. Petrasov Marović, T., (1975). Ča triba govorit. Školska knjiga; Zagreb
5. Senjanović-Peračić, S., (2003). Pelud spli’ske baštine. Društvo prijatelja kulturne baštine Split; Split

Igrajmo se starih igara

Lea Košak

Sažetak

U svom članku pod naslovom Igrajmo se starih igara predstavljam projektni odgojno-obrazovni rad koji se odvijao u sklopu interesne aktivnosti Zdrava škola. Uključeni su bili drugašići iz Osnovne škole Center iz Novog mesta. Za istraživanje, upoznavanje i igranje starih slovenskih igara odlučila sam se jer iste imaju velik utjecaj na poštivanje i održavanje naše kulturne baštine. Istodobno, igre kod djece potiču komunikaciju, istraživanje, slobodu i kreativnost. Učenike je tema iznimno privukla. Rad se temelji na aktivnom sudjelovanju učenika u raznim aktivnostima te proizlazi iz potreba i interesa učenika. Kod svih aktivnosti prevladavala je pozitivna atmosfera, dobra dvosmjerna komunikacija, međusobno uvažavanje, poštivanje i ohrabrivanje te aktivna međusobna suradnja. Cijelo vrijeme zajedno smo nastojali ostvariti ciljeve koje smo si postavili. Kroz razne aktivnosti učenici su upoznavali stare slovenske igre: slušanje bakinih i djedovih priča o djetinjstvu, igrama i igračkama u njihovo vrijeme, gledanje starih dječjih filmova, skupljanje starih igračaka i igranje s njima, igranje starih igara, slikanje starih igrica i igračaka. Završna evaluacija pokazala je uspješno postizanje postavljenih ciljeva.

Ključne riječi: stare igre, stare igračke, kulturna baština, interesna aktivnost, projektni odgojno-obrazovni rad, međusobna suradnja

Uvod

Za projektni odgojno-obrazovni rad pod nazivom Igrajmo se starih igara odlučila sam se jer sam željela da su svi učenici cijelo vrijeme aktivno uključeni u razne aktivnosti jer na taj način najkvalitetnije dolaze do izravne spoznaje i znanja, a time i realizacije postavljenih ciljeva. Pritom sam neprestano poticala, usmjeravala te pomagala učenicima u provođenju aktivnosti. Projektni odgojno-obrazovni rad izvodila sam u okviru interesne aktivnosti.

Trajanje izvođenja projekta: 8 nastavnih sati, povezanih u dva mjeseca.

Ciljevi projekta su: Učenici:

• razlikuju prošlost i sadašnjost u svom životu te znaju da je životi ljudi u prošlosti bio drugačiji,
• upoznaju aspekte života ljudi u prošlosti i danas (dom, prehrana, odjeća, rad, prijevoz),
• poznaju značenje kulturne baštine,
• navikavaju se na samostalan i kreativan rad,
• razvijaju međusobnu suradnju,
• razvijaju motoričke sposobnosti,
• jačaju samopouzdanje,
• razvijaju odgovornost,
• navikavaju se na promatranje i opušteno likovno izražavanje,
• prezentiraju i izvještavaju o svom radu.

Središnji dio

1. Inicijativa

Inicijativa je spontano došla od učenika. Na sat interesne aktivnosti donijela sam staru praćku koju sam našla na potkrovlju svog pradjeda i prabake. Budući da su učenici bili oduševljeni starom praćkom i jako se zainteresirali za nju, dobili su zadatak da do sljedećeg sata donesu slike i fotografije starih igračaka s kojima su se igrali njihove bake, djedovi, prabake i pradjedovi. Došli smo na ideju da će naša tema biti stare igre na što ćemo se usredotočiti u sljedećih nekoliko sati. Izveli smo oluju ideja. Na moj poticaj, učenici su nabrajali ideje – ključne riječi koje smo vezali uz izraz stare igre. Na ploči je stvorena tablična slika.

2. Skiciranje projekta i planiranje izvedbe

Na sljedećem satu interesne aktivnosti učenici su predstavili slike i fotografije koje su donijeli u školu. Zatim smo pogledali ključne riječi koje su naveli uz izraz stare igre. Uz pomoć ideja učenika, tj. ključnih riječi odredili smo kojim ćemo aktivnostima ostvariti zadane ciljeve. Aktivnosti sam istodobno zapisivala na ploču. Dogovorili smo se da će se naš projekt zvati IGRAJMO SE STARIH IGARA. Zatim smo zajedno pogledali nacrt projekta i uslijedio je plan provedbe. Učenici su opušteno izrazili želje u kojim aktivnostima žele sudjelovati.

Do realizacije ciljeva došli smo sljedećim aktivnostima:

• slušanjem bakinih i djedovih priča o djetinjstvu, igrama i igračkama u njihovo vrijeme
• gledanjem starih dječjih filmova,
• skupljanjem starih igračaka i igranjem s njima,
• igranjem starih igara,
• slikanjem starih igara i igrački,
• izradom plakata,
• oblikovanjem izložbe i njezinom prezentacijom.

U nastavku vam predstavljam nekoliko aktivnosti.

3. Faza izvođenja projekta

3.1. Slušanje bakinih i djedovih priča o djetinjstvu, igrama i igračkama u njihovo vrijeme

Na sat interesne aktivnosti pozvali smo nekoliko baka, djedova, prabaka i pradjedova naših učenika. Pričali su o svom djetinjstvu te o starim igrama i igračkama s kojima su se igrali. Učenici su ih s velikim zanimanjem slušali, zapisivali informacije i puno naučili.

3.2. Skupljanje starih igračaka

Na sljedeći sat interesne aktivnosti učenici su u školu donijeli stare igračke s kojima su se igrale njihove bake, djedovi, prabake i pradjedovi. S njima su se poigrali, zatim ih skupili i napravili izložbu.

3.3. Igranje starih igara

Učenici su se spontano podijelili u skupine prema tome koje igre su željeli igrati. Prva skupina igrala je igru ​​Na stolicama. Za igru ​​su im bile potrebne dvije stolice, marama i zavezana kuhinjska krpa. Igrači su odabranom igraču povezali oči maramom te ga postavili na dvije stolice tako da je stajao u raskoraku – svakom nogom na svojoj stolici. U ruku su mu stavili zavezanu kuhinjsku krpu. Ispod njega su jedan po jedan na sve četiri i što tiše puzali suigrači. Slijepi igrač pokušao je jednog od njih pogoditi krpom. Kada bi nekoga pogodio, zamijenili bi uloge

Slika 1. Na stolicama

Druga skupina igrala je igru Bekselj. Za igru im je bila potrebna metla. Igrači su se podijelili u parove, dok je jedan igrač bio bez para. Parovi su se držali za ruke i plesali uz glazbu. Neupareni igrač je, međutim, plesao s metlom. U jednom trenutku je taj doviknuo “Bekselj” i bacio svoju metlu na pod. Igrači su tada morali pustiti ruke te si pronaći novi par. Budući da je igrač bez para uspio pronaći partnera, netko drugi je ostao bez para te morao plesati s metlom.

Slika 2. Bekselj

Treća skupina igrala je igru ​Frcanje kamenčićima. Za igru su im trebali kamenčići. Igrači su na pod nacrtali crtu i drvenim štapom na odgovarajućoj udaljenosti od nje iskopali plitku rupicu u zemlji. S crte su frcali kamenčiće u rupicu. Tko je uspio pogoditi rupicu, uzeo je svoj kamenčić iz nje i frcnuo svoj sljedeći kamenčić. Ako nije pogodio rupicu, na redu je bio sljedeći igrač. Pobjednik je bio onaj koji je sakupio najviše kamenčića. Četvrta skupina igrala je igru ​​Lov na zečiće. Za igru ​​im je bila potrebna zavezana krpa. Igrači su odabrali lovca. Ostali su bili zečići. Zečići su skakali na sve četiri i bježali od lovca. On je mirno stajao i pokušao krpom pogoditi nekog od zečića. Zečić kojeg bi lovac pogodio postao je novi lovac.

Slika 3. Lov na zečiće

3.4. Slikanje starih igara i igračaka

Učenici su se spontano podijelili u dvije skupine prema svojim željama likovnog stvaranja. Jedna skupina je bojicama i flomasterima slikala stare igračke, dok je druga skupina temperama slikala stare igre koje smo igrali prethodni sat.

Slika 4. Slikanje starih igračaka

Zaključak

Učenici su uložili puno truda u provođenju svih aktivnosti. Tijekom aktivnosti bili su motivirani i entuzijastični jer ih je tema jako privukla. Ciljevi našeg projektnog rada bili su u potpunosti ostvareni. S učenicima smo izradili plakat te postavili izložbu svih proizvoda.

Literatura

1. Program osnovnošolskega izobraževanja. Interesne dejavnosti za devetletno osnovno šolo. (2008). Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport: Zavod RS za šolstvo.
2. Bezjak, J. (2006). Drugačna pot do znanja: projektno učno delo BJ − od ideje do izdelkov. Ljubljana: Somaru.
3. Novak, H. (1990). Projektno učno delo, drugačna pot do znanja. Ljubljana: DZS.
4. Cvetko, I. (2017). Otroške igre na Slovenskem od A do Ž. Celje; Ljubljana: Celjska Mohorjeva družba: Društvo Mohorjeva družba.
5. Rice, C. (1996). Otroci skozi čas. Tržič: Učila.
6. Millard, A. (1989). Ljudje nekoč. Ljubljana: Domus: Mladinska knjiga.
7. Antić, M., Bajd, B., Ferbar, J., Grgičević, D., Krnel, D., Pečar, M. (2012). Okolje in jaz: spoznavanje okolja za 2. razred: učbenik. Ljubljana: Modrijan.
8. Hergan, I., Battelli, C., Kolar, M., Kovač, T. (2004). Dotik okolja 2: spoznavanje okolja v prvem razredu 9-letne osnovne šole: učbenik. Ljubljana: Mladinska knjiga.
9. Kolar, M. (2011). Učni načrt: Program osnovna šola: Spoznavanje okolja: Ljubljana. Ministrstvo za šolstvo in šport. Zavod RS za šolstvo.
10. Sokolov, C. (2021). Bilo je nekoč na deželi. Ljubljana: Mladinska knjiga.

Advent u našem razredu

Marica Mršo

Sažetak

Predblagdansko je raspoloženje i svuda su oko nas svečano uređeni izlozi, ulice i javni prostori. Tako i mi svoju učionicu svake godine ukrašavamo ukrasima koje sami izrađujemo. Advent je ujedno i vrijeme darivanja i dobrih djela pa donosim ideje o realizaciji takvih aktivnosti. Nameće se pitanje vremena i kako te aktivnosti uklopiti u nastavni proces. Uz malo dobre volje i organizacijske umješnosti može se realizirati i obrazovne zadaće i blagdanske teme, a da se ne odstupa od kurikuluma.

Ključne riječi: kreativne radionice, zdravstveni odgoj, estetski odgoj, rad u skupinama.

1. Uvod

Kreativne radionice u školi su djeci posebno zanimljive, a ujedno su i korisne u smislu poticanja kreativnosti, mašte, stvaralačkog mišljenja i originalnosti pa možemo govoriti i o zdravstvenom i o estetskom odgoju. Kroz kreativne radionice učenici razvijaju svoje manipulativne sposobnosti, te strpljivost i upornost u radu. Često radimo u skupinama pa se razvijaju i socijalni odnosi, suradnja s drugim učenicima, a upotrebom reciklažnih materijala razvijamo i ekološku svijest.

2. Središnji dio

Adventski kalendar

Na početku Adventa u razredu posebno mjesto zauzima adventski kalendar na kojem se nalaze božićni ili zimski motivi. Za svaki dan učenici smisle poruke dobrih djela ili lijepih gesta i napišu ih na papiriće koje pričvrstimo na kalendar. Svako jutro, prije početka nastave, jedan učenik otvori poruku, pročita je pred svima i to je naš zadatak dana. Uz poruku pričvrstim bombon ili nešto drugo čime će se učenik koji otvara i čita poruku zasladiti.

U trećem i četvrtom razredu umjesto poruka dobrih djela možemo ponuditi prikladne priče o dobrim djelima iz radijskih emisija ili neko drugo iznenađenje.

Slika 1. Adventski kalendar            Slika 2. Poruke dobrote

Čizmice za Svetog Nikolu

Sveti Nikola je djeci jedan od najdražih blagdana u godini. Čarolija toga dana bude još veća kada vide da je sveti Nikola „bio i u školi“. No, za to treba pripremiti lijepe čizmice. Mi smo izradili čizmice od valjaka toaletnog papira i debljeg kartona koji je višestruko slijepljen za potplatu, a ukrasili smo ih koristeći se salveta tehnikom. Radionica je još zanimljivija kada u školu na radionicu pozovemo i roditelje. Suradnja s roditeljima je posebno iskustvo i pridonosi boljoj atmosferi.

Slika 3: Čizmica Svetog Nikole             Slika 4.Radionica s roditeljima

Anđeli i drugi ukrasi za učionicu

Anđeli su neizostavan božićni motiv.. Potrebno je izrezati tuljac od hamer papira koji će biti tijelo. Na hamer papir lijepili smo jutu, glavu smo izradili od spužve, a kosu od bijele vune. Ukrašavali smo haljinice i kosu, crtali flomasterima lice i na kraju zalijepili krila. Uz anđele su prikladne svijeće od grančica povezane vunicom i s porukama: nada, vjera, istina i mir.

Prozore bi ukrasili bijelim pahuljicama ili snjegovićima od nekoliko dijelova spojenih koncem da vise kao mobil ako ih pričvrstimo za stropnu svjetiljku.

Slika 5. Anđeli i svijeće                     Slika 6. Snjegovići mobili

Čestitka je važna božićna aktivnost s djecom. Djeca vole poklanjati, obradovati roditelje, bake, djedove ili drugu rodbinu lijepim čestitkama, a u tome postoji i obrazovna dobrobit jer vježbaju pravilno pisanje čestitke. Svake godine im treba nuditi sve veći likovni izazov, tako da njihove čestitke budu vrijednost u koju su uložili puno truda, znanja i vještina.

Slika 7. Čestitka za Božić

Bojanje mandala s božićnim motivima

Mandala je krug u kojem su nacrtani različiti crteži ili simboli koji su raspoređeni od kružnice prema središtu kruga. Na taj način učenici dok bojaju vježbaju pažnju i koncentraciju. Ova aktivnost je prikladna kao priprema za ispit, odmor nakon sata ili opuštanje uz glazbu. Gotove mandale premažemo uljem s donje strane tako da postanu providne kao vitrai, a onda ih pričvrstimo na prozorsko staklo. Primjeri mandala nalaze se na linku.

3. Zaključak

Za kraj adventskog vremena kao vrhunac rada kroz Advent pripremamo priredbu za roditelje i izložbu svojih radova.To je najljepši mogući svečani završetak prvoga polugodišta. Sve ove aktivnosti doprinose jačanju dobre razredne atmosfere, potiču učenike na dobrotu, ljubaznost, prijateljstvo i promišljanje o sebi i drugima.Mislim da je važno iskoristiti predblagdansko vrijeme, izaći iz svakodnevne kolotečine i ponuditi djeci malo drugačije aktivnosti.