Pogled na more

Broj 114, lipanj 2019.
ISSN 1848-2171

Očekuje nas dugo toplo ljeto. Pretpostavljam da pogled nije na more već na svjedodžbe, izvješća i matičnu knjigu , ali i to će se uskoro promijeniti. Odmorite se i napunite baterije za sljedeću školsku godinu jer nas čeka velika promjena –  Škola za život.

A da Škola za život ne može bez Moodlea,  Darko Rakić i Darija Dasović predstavili su iskustvo pripreme nove kategorije natjecanja kroz temu Moodle kao platforma za natjecanje. Više… 

Koji su dojmovi Nikoline Marinić  sa stručnog skupa Mato Lovrak u Školi za život namijenjen učiteljima, nastavnicima i stručnim suradnicima koji je osmišljen u skladu s odrednicama Škole za život: primjenjivost novih kurikuluma i metoda i strategija poučavanja, povećavanje kompetencija učenika u rješavanju problema te povećanje zadovoljstva učenika i učitelja te njihova motivacija za aktivno sudjelovanje u učenju, pročitajte u današnjem broju Pogleda. Više…

Ela Veža nam je prenesla dojmove s Bebras International Task Workshopsa, svjetskog susreta velikih mozgova i dabroljubaca iz Mađarske koja se odvija svake godine. Dabroovisnici iz cijelog svijeta biraju, preuređuju, prilagođavaju, uljepšavaju zadatke kako bi naredno natjecanje bilo bolje od prethodnog, a zadaci još maštovitiji. Više…

Mentorica Sanja Pavlović Šijanović I mentor Davor Šijanović su pokazali kako bez obzira što nisu imali mnogo iskustva, podrške i znanja, ipak su ustrajali što je dovelo i do pobjede na donacijskom natječaju Hrvatskog telekoma Generacija Next te su osvojili 2. mjesto projektom „Vukovar – Our view of smart living” na VII. Izdanju srednjoškolskog projekta Ideja godine. Čestitke od nas!

U projektu Očuvanje kulturne baštine Andreju Masten i njene učenike posjetio je profesionalni izrađivač opreme za kurenta, upoznali se s poviješću kurenta i kakvo je njegovo značenje danas. Više…

U članku Helena Novak Obreza pokazala je kako učenje matematike u prvom razredu može biti zabavno i ugodno uz pomoć matematičke igre gdje se razvija logično mišljenje te razumijevanje matematike na drugačiji i kreativniji način. Više…

Početak školske godine može biti vrlo stresan jer se djeca prvi put susreću s učiteljicom, sa školom i određenim pravilima ponašanja. Jožica Ramšak ispričala nam je kako su u njenoj školi malo na drugačiji način organizirali prvi školski dan za svoje prvašiće. Više…

Lucija Ademoski govori o procesu učenja čitanja kojemu je cilj da učenik tijekom osnovnoškolskog obrazovanja što brže razumije tekst. Opisane su najčešće teškoće s kojima se učenici susreću i vježbe koje im u takvim slučajevima mogu mnogo pomoći. Predstavljena su i pomagala za čitanje te važnost uporabe odgovarajućeg gradiva u ostvarivanju željenog cilja. Više…

Stjecanje znanje ne mora biti samo u učionici. Magda Humar je svojim učenicima ponudila igraonicu u šumi kako bi im omogućila istraživački rad korištenjem različitih osjeta te ih poticala na kretanje, stvaranje i razmišljanje. Više…

Mateja Pučko Erhatič kaže kako je socijalna isključenost jedan od glavnih problema koji se svakodnevno događaju u školama širom svijeta te je važno podizanje svijesti o nasilju i njegovom smanjenju, poboljšanju pedagoškog rada, društvenog ponašanja i učenja nenasilnih oblika izražavanja osjećaja. Više…

Projekti, projekti i projekti U I. OŠ Čakovec jedan od najvažnijih prioriteta je kontinuirani razvoj digitalnih vještina učenika i učitelja. Da bi mogli aktivno sudjelovati, učiti i stvarati u digitalnom okružju, škola se redovito uključuje u projekte i inicijative na državnoj i međunarodnoj razini, kaže koordinatorica projekata Ivana Ružić. Pročitajte u kojim su sve projektima sudjelovali ove školske godine.

• Code Kids Croatia 2018
• Kolika je cijena mira?
• CloCoMedia
• Obilježavanje Europskog tjedna novca na kratkoročnoj razmjeni učenika u Češkoj
• Terenska nastava učenika 5. razreda: razvoj digitalnih vještina i financijske pismenosti

Zdravlje je važno i pravo svakog pojedinca. Učitelji moraju biti svjesni značaja kretanja te unositi u nastavu kretanje i opuštanje. Metka Vutkovič opisala je nekoliko igara i tehnika opuštanja, kojima možemo obogatiti svoju nastavu i potaknuti svoje učenike na kretanje. Više…

Opuštenost je nužna za uspješnu komunikaciju i stoga je joga prikladna kod učenja stranog jezika. Nina Grum je predstavila pokus kako bi postigla primarni cilj – usvajanje sklopa Životinja kod njemačkog jezika, a pomoću joge je postigla sporedni cilj, a to je opuštanje. Više…

Sandra Juran je podnijela izvještaj s 1. međunarodnog sastanka Erasmus+ KA2 “Make a smart choice” projekta čiji će cilj biti stjecanje osnovnih vještina i kompetencija potrebnih za povećanje zapošljivosti učenika, davanje smjernica u izboru njihovog budućeg zanimanja, kao i poboljšavanje jezičnih i IKT kompetencija. Više…

U prošlom broju Tadeja Bogdan nas je uvela u svijet pletarstava i kako se izrađuju košare, a u ovom broju nam je opisala postupak opletanja staklenki. Više…

Zdravko Pavleković i učenici Srednje škole Ravne na Koroškem izradili su uređaj za mjerenje mikroklime školskoga pčelinjaka smještenoga na livadi uz šumu iza škole. Više…

Uživajte u čitanju, šetanju, učenju, odmaranju i svemu što vas veseli.

Gordana Lohajner

Škola za život i MoodleMoot 2019

Darko Rakić i Darija Dasović

Kako Škola za život ne može bez Moodlea, tako ni MoodleMoot ne može bez Škole za život. 7. lipnja na Srcu su održana dva izlaganja koja su dokaz ove neraskidive veze.

Prezentaciju Od Moodlea do kurikularne reforme održale su članice mentorskog tima: Nera Đonlić i Darija Dasović.

Darko Rakić i Darija Dasović predstavili su iskustvo pripreme nove kategorije natjecanja kroz temu Moodle kao platforma za natjecanje.

Od Moodlea do kurikularne reforme

U prvom izlaganju, predstavljene su virtualne učionice kao središnje mjesto za kontinuiranu edukaciju, razmjenu ideja i okupljanje nastavnika.

Osobito smo ponosni na to što smo s 27 učionica i 5542 sudionika edukacije, koje smo predstavili na MoodleMootu 2018, narasli na 117 učionica s 39 760 sudionika. U 29 virtualnih učionica za eksperimentalne škole u edukaciju je uključeno 4750 sudionika. U edukaciji za učitelje i nastavnike koji od jeseni kreću s frontalnom primjenom, uključeno je 33 898 polaznika. U 23 virtualne učionice, 1112 polaznika prošlo je edukaciju za voditelje županijskih stručnih vijeća i više savjetnici iz Agencije za odgoj i obrazovanje.

U svim tim učionicama, edukacija je održana kroz 637 tema za koje je do 28. svibnja dodijeljena 173 553 značka.

Od siječnja 2018. godine, kada je otvorena prva virtualna učionica za učitelje i nastavnike informatike, broj skole.hr korisnika u sustavu Loomen veći je za 60 339 novih korisnika sustava.

Osim statističkih podataka predstavljen je i kurikulumski pristup poučavanja i planiranja koji se primjenjuje i prilikom planiranja i postavljanja novih tema u virtualnim učionicama. Pri tome se kao resursi najčešće koriste knjiga, datoteka i poveznica. Najčešće korištene aktivnosti su forum, test, h5p, anketa i hot question.

Moodle kao platforma za natjecanje

Kao posljedica novih kurikulumskih dokumenata i uvođenja informatike kao obavezni predmet u 5. i 6. razred, nastala je i nova kategorija na natjecanju iz informatike: Digitalne kompetencije. Osim da budu pokriveni ishodi za 5. i 6. razred, ideja je bila stvoriti natjecanje u kojem će biti vidljive kurikulumske promjene u kojem je učenik u središtu i s kojeg će svi učenici izaći s osmjehom na licu. Nije bilo dvojbe da ćemo i ovdje koristiti Moodle i podršku CARNET-a. Voditeljica i idejni kreator kategorije je Lidija Kralj, a autori zadataka: Ela Veža, Maristela Rubić, Darko Rakić i Darija Dasović.

Za svaki razred pripremljeno je po 10 pitanja koja su učenici rješavali u vremenu od 60 minuta na školskoj i županijskoj razini, te 15 pitanja i 90 minuta na državnoj razini.

Jedan od izazova pri pripremi natjecanja je bio odabir pitanja koja pruža Moodle i određena ograničenja koja su se pojavila u korištenju određene vrste preglednika. Npr. nismo mogli koristiti neke od vrsta pitanja koja smo planirali, kao što su prenesi na sliku i sortiranje. Veliki je izazov bio i broj sudionika natjecanja i mogućnost tehničkih problema u vidu prekida komunikacije sa serverom. No, taj dio smo uspjeli riješiti tako da smo koristili Experimental fault-tolerant mode koji omogućuje da se u slučaju problema preuzme datoteka s rješenjima i učita u sustav u za to predviđenom vremenu.

Na školskom natjecanju sudjelovao je ukupno 1 271 učenik 5. i 6. razreda. Na županijskoj je razini bilo 444 učenika dok je na Državnu razinu pozvano 8 učenika iz 5. i 7 učenika 6. razreda.

 

Kako smo zaključili i na Srcu, Moodle i reforma su jedno drugome u 

Više o samoj konferenciji, snimke i fotogaleriju možete vidjeti na stranici MoodleMoot 2019. 

Mato Lovrak u Školi za život

Nikolina Marinić

„Poznato mi je, kako se novo i napredno ne prihvaća odmah i lako već sporo, uz otpor i borbu. Naročito nastojanja s područja prosvjete i kulture. Uvjeren sam da će rodno moje mjesto Veliki Grđevac, poznato inače kao gospodarski napredno, u kraćem vremenu postati isto takvo i na području prosvjetnog i kulturnog rada.

Obrazovanje i odgoj, stečen u osmogodišnjoj školi pomoći će djeci, da se prije razviju u obrazovane ljude i karakterne ličnosti. Način i metode, na koji danas naša djeca u školi stiču znanje, bolji su i lakši od nekadašnjega. Učenja napamet, “bubanja“ iz škole nestaje. Zamjenjuju ga metode, po kojima učenici sami istražuju, pronalaze, ispituju, proučavaju. Ne podaje se djeci ništa gotovo, već se traži od njih, da samoinicijativno od svoje volje angažiraju sve svoje duševne sposobnosti za sticanje znanja. Razvijaju se time u misaone, aktivne, agilne i energične radne ljude. I odnos između škole i učenika je drugačiji. U djetetu se poštuje ličnost čovjeka. Volju za radom, napredak i uspjeh njegov ne postiže se šibom, strahom i prijetnjama već apelom na dječje srce, na njegovu svijest. Razvija se u djece osjećaj društvene dužnosti i odgovornosti. Svakom od nas sviđa se, kad čuje ovakve riječi današnjeg djeteta: ‘Primam obvezu!’

Nastoji se oko toga, da nam škole ne budu kule, odvojene po strani života, već da su njen društveni dio, kojim struji ista krv i bije isti životi puls. U pravilno smišljenom radu, mislim stvarna, a ne formalna povezanost škole sa životom sela, donijeti će velike rezultate.“

Mato Lovrak

Mato Lovrak i Škola za život

Već trideset i drugu godinu u Osnovnoj školi Mate Lovraka, u rodnom selu Mate Lovraka, Velikom Grđevcu, održavaju se Lovrakovi dani kulture. Manifestacija koja je poznata u cijeloj Republici Hrvatskoj, a i šire, ove je godine uistinu bila posebna radi obilježavanja 120 godina rođenja Mate Lovraka i 45 godina njegove smrti. Tradicionalno se, u sklopu Lovrakovih dana kulture, 31. svibnja 2019. održao i stručni skup Mato Lovrak u Školi za život namijenjen učiteljima, nastavnicima i stručnim suradnicima. S obzirom da je Osnovna škola Mate Lovraka Veliki Grđevac škola u eksperimentalnom programu Škola za život, stručni je skup bio osmišljen u skladu s odrednicama Škole za život: primjenjivost novih kurikuluma i metoda i strategija poučavanja, povećavanje kompetencija učenika u rješavanju problema te povećanje zadovoljstva učenika i učitelja te njihova motivacija za aktivno sudjelovanje u učenju.

U radu stručnog skupa sudjelovalo je sedamdesetak učitelja i stručnih suradnika, uglavnom iz Bjelovarsko-bilogorske županije. O eksperimentalnom programu Škola za život i svemu što je učinjeno u proteklih godinu dana te uvođenju kurikuluma u ostale škole u uvodnom je izlaganju govorila pomoćnica ministrice Lidija Kralj.

Plašt stručnjaka

Nakon uvodnog izlaganja učiteljima je predstavljena inačica metodičkog pristupa plašt stručnjaka kojega obilježava uporaba imaginarnog konteksta u cilju poticanja aktivnog, suradničkog i iskustvenog učenja, rješavanja problema i povezivanja sa stvarnim kontekstom, međuprožimanje različitih predmeta i međupredmetnih tema i aktivno razvijanje znanja i vještina.

Plašt stručnjaka osmislila je dramska pedagoginja Dorothy Heathcote sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a prilagodio Luke Abbot početkom 2000. za pragmatičnu uporabu u poučavanju; tijekom početka prošlog desetljeća metoda se proširila po Velikoj Britaniji, Australiji, Novom Zelandu i Sjedinjenim Američkim Državama. Učitelji u timu (ili individualno) planiraju zamišljeni kontekst u kojem učenici preuzimaju ulogu članova stručnog tima koji treba riješiti problemski zadatak koji im zadaje “naručitelj”; naručitelj može biti ravnatelj muzeja koji zadaje stručnom timu da istraže egipatske piramide, privatna osoba koja angažira stručni tim da istraži zašto je potonuo Titanik ili načelnik lokalne zajednice koji traži izgradnju mlina.

Tijekom procesa učenici su svjesni da su uključeni u zamišljeni svijet (“kao da”) koji im služi za postavljanje problemskog zadatka u kontekst stvarnog svijeta. Učitelj i učenici u svakom trenutku mogu izaći iz zamišljenog svijeta i reflektirati se na procese učenja koje prolaze potičući metakogniciju.    

Riječ stručnjak u nazivu metode ne znači da su učenici stručnjaci u stvarnom svijetu, nego u fiktivnom. Preuzimaju odgovornost i ulogu unutar određenog tima; u ulozi je i učitelj koji surađuje s učenicima, nenametljivo ih vodi u radu i pomaže im u donošenju odluka kroz raspravu i razgovor.

Stvaranje fiktivnog svijeta u kojemu učenici eksperimentiraju u donošenju odluka, rješavanju problema, radu u timu, preuzimanju odgovornosti za svoj dio posla sigurna je zona u kojoj se učenici bez straha mogu okušati, vrednovati svoj rad i naučiti ne samo o materiji, nego o odnosima i o sebi.

U nastavku stručnog skupa uslijedila je radionica koju su na temelju metodičkog postupka plašt stručnjaka osmislile članice mentorskog tima Alenka Bujan, Darija Dasović, Nera Đonlić, Sanja Janeš, Gordana Košćec Bousfield i Nikolina Marinić.

Družba Pere Kvržice, Mato Lovrak

„Sve se ovo događa u selu. U nizini uz rijeku. Prvi je dan u mjesecu lipnju. Rano ujutro. Lastavice su izletjele iz staja. Pjevaju na granama oraha u oborima. 

Polje je bilo još mokro od kiše. Pero gazi vlažnu travu bosim nogama. To mu je godilo. Imao je vrućicu. Sjećao se svega, što je sinoć otac majci govorio dugo u noć: „Ljudi su u našem selu nerazumni. Na rijeci imamo od vajkada stari mlin, vodenicu. Mlin je seoski, zadružni. Zajedničko je to imanje svih nas. Pa što je s mlinom? Eno ga već šest godina svega zarasla u drač. Trune. A zašto? Samo zato, što se most preko potoka, koji utječe u rijeku, provalio i ne može se kolima prijeći preko jarka u mlin. Neki su seljaci bili zato da se most popravi, a drugi su se tome protivili. Bogati vlasnik parnog mlina spretno je to iskoristio. Podmitio je neke ljude u selu rakijom i drugim mitom. Ovi su stvorili stranku koja nije htjela popravljati most. Svi su prešli mljeti u parni mlin, a svoju zadružnu vodenicu ostaviše. I mlinar je napokon morao napustiti mlin. Odselio se u drugo selo. Zašto? Zato što je rakija tako razjarila ove dvije stranke u selu da je pola sela mljelo u jednom, a pola u drugom susjednom parnom mlinu, a u svom zadružnom nitko živ! Kad bi mlinar sam i popravio most, seljani opet ne bi kod njega mljeli, pa on ne bi mogao živjeti. Zato ni jedan mlinar nije više htio zadružni mlin. Bojali su se mržnje u selu. Nahuckani su seljani ratovali jedni protiv drugih. U isto su vrijeme dvostruko skuplje mljeli u susjednim parnim mlinovima, a naš je zadružni mlin do krova obrastao u korov.“

Radionica Izrada mlina

Nakon pročitanog ulomka dječjeg romana sudionici su podijeljeni u četiri grupe i dobili su upute:

Zadatak je vašeg tima da u sljedećih 150 minuta: 

1. isplanirate izgradnju mlina 

• odaberete lokaciju s obrazloženjem zašto 
• odredite svrhu izgradnje mlina
• izradite financijsku konstrukciju za izgradnju mlina (od otkupa zemljišta preko izgradnje mlina do uređenja okoliša)

2. izradite idejno rješenje mlina (nacrt i maketu) 

3. predstavite projekt lokalnoj zajednici  

• kreativno i originalno

4. dokumentirajte cijeli proces  

Unutar stručnog tima podijelite se u male timove i organizirajte svoj rad. Na raspolaganju vam je sve što pronađete u učionici, a i izvan nje. Surađujte i s drugim timovima.

Samostalno su se unutar timova podijelili na manje timove i rasporedili zaduženja te na taj način postali stručnjaci za svoje područje. Rezultat rada četiri tima bio je izrađena maketa mlina, dokumentacija cijelog procesa i kreativna i originalna prezentacija mlina u turističke i edukativne svrhe.

Svaka je od grupa dobila dodatne upute vezane uz pojedine etape radioničkih zadataka te neposrednu pomoć voditeljica.

Plan izgradnje mlina

Odlučili ste izgraditi mlin na prostoru Bjelovarsko-bilogorske županije. Analizom geografske karte navedenoga prostora odaberite lokaciju koja je po vašem mišljenju idealna za izgradnju mlina.

Imajte na umu da je cilj gradnje mlina prije svega njegova valorizacija u edukativne i turističke svrhe pa je kod odabira lokacije potrebno zadovoljiti sljedeće lokacijske faktore:

• prometna dostupnost
• atraktivnost lokacije
• postojeći turistički potencijali okolnog prostora

Za gospodarsku održivost mlina važna je udaljenost glavnih turističkih emitivnih područja, tj. područja iz kojih očekujemo dolazak potencijalnih posjetitelja. Procijenite koja su to područja i koji profil turista očekujete te koje im aktivnosti možete ponuditi.

Prikaz, opis i obrazloženje odabira lokacije iskoristite u predstavljanju projekta.

U radu možete koristiti:

1. preglednik ARKOD

2. Digitalne geografske karte Google maps (naročito pogodne za pregled šireg prostora, određivanje udaljenosti, istraživanje potencijala prostora, street view opcija…)

Za dokumentaciju procesa izrade sudionicima je ponuđena mogućnost izrade bloga.

Jedan od načina promocije, ali i praćenja procesa pripreme i izgradnje mlina je izrada mrežne stranice.

Mnogo je načina na koji se stranice mogu brzo i jednostavno napraviti. Jedan od njih je izrada bloga.

Za izradu bloga potrebno je osnovno znanja rada na računalu i internetu te gmail korisnički račun te prijava na https://www.blogger.com/

U dogovorenom vremenu od 150 minuta sve su skupine izložile svoje makete, tijek procesa izrade i prezentirale svoj mlin u edukativne ili turističke svrhe.

Nakon radionice uslijedila je refleksija sudionika i voditelja tijekom koje su razgovarali o mogućnostima i potencijalima ovakvog načina planiranja poučavanja. Razgovarali su o ishodima predmetnih kurikuluma koji su obuhvaćeni ovakvim pristupom, očekivanjima međupredmetnih tema te vještinama koje učenici mogu razviti radom u ovakvoj radionici.

 

Sudionici su vrednovali svoje sudjelovanje u radu, kolegijalno vrednovali članove svoga tima i dali povratne informacije voditeljicama radionice.

 

Zahvaljujemo ravnateljici Marini Balen i učiteljicama i učiteljima Osnovne škole Mate Lovraka na dobrodošlici i na pozivu.

Skuša među dabrovima

Ela Veža

-„Hoćeš li sa mnom na Balaton?”
-„Balaton? Mađarska? Zvuči zanimljivo, al nije mi nešto napeto.”
-”Na Dabar radionicu!”
-”E pa to je druga stvar. Što ne kažeš? Naravno! Tko bi to propustio!”

Otprilike ovako je izgledao Darijin poziv na Bebras International Task Workshop, svjetski susret velikih mozgova i dabroljubaca koji se svake godine odvija u svibnju, a ove godine od ponedjeljka, 13. svibnja do petka, 17. svibnja 2019. u susjednoj Mađarskoj. I dok je u istom tjednu dio svijeta pratio Eurosong u Haimovom Tel Avivu te birao naj-pjesmu, u mađarskom Balatonkeneseu glasalo se za naj-zadatak.

Dabroovisnici iz cijelog svijeta na godišnjoj radionici birali su, preuređivali, prilagođavali, uljepšavali zadatke kako bi naredno natjecanje bilo bolje od prethodnog, a zadaci još maštovitiji.

Mi vas (ne) poznajemo

Ahto iz Estonije, Vernon iz Vijetnama, Arnheiður s Islanda, Mewati iz Indonezije samo su neka od imena novih zanimljivih ljudi koji su se prvi put susreli i sudjelovali u radu grupe pod spretnim vodstvom Anne iz Italije.

Humberto, Икрамов, Jiří, Milan, Haris, Haim, Andrej, Bohdan, Mile, Илья, Margot, Špela i još njih stotinjak iz šezdesetak zemalja družili su radeći i uživajući u rješavanju problema cijeli tjedan. Sagledavanje zadanih problema iz različitih perspektiva, uglova, kutova ili kantuna s raznolikim geografskim i nacionalnim obilježjima daju poseban draž ovom svakogodišnjem susretu.

To je pravi zadatak

Hoće li zadatak koji je Margot ocijenila prelaganim za njene desetogodišnjake biti pretežak za moje učenike? Hoće li zadatak koji bi Špela prihvatila ipak biti vraćen na doradu? Kako ćemo ocijeniti i usuglasit se oko zadataka koji sam ocijenila visokom ocjenom, a moj suradnik u paru veoma niskom? Hoće li kolega koji ne zna niti riječ engleskog ipak pronaći način da ga svi razumiju? Sve su to situacije koje su se neprimjetno i lagano rješavale u hodu jer je ekipa imala samo jedan zajednički cilj, a to je odabrati najbolje moguće zadatke za buduće natjecatelje.

Teško zamislivo

O kakvom je skupu riječ najbolje će opisati činjenica da 5 kišnih dana baš nikome nije smetalo. Neki su ipak prošetali,…bar oko hotela. Za uživanje u ljepotama Balatona treba pronaći neki adekvatniji način i doći drugi put (ako vam je baš „napeto”).

Ima još za naše prilike teško zamislivih slika. Dva uobičajena pitanja s kojim se najčešće susrećemo na našim skupovima su: „Koliko ovo traje?” i „Kad je pauza?”. Pauza za kavu koja u domaćim prilikama uvijek traje duže, na ovoj radionici nije ni trebala. Oni koji su se odlučili poći na pauzu između dva zadatka su najčešće željeli samo usporedi kakvo je stanje u drugim grupama, pogledati zanimljivosti na plakatima u holu, uhvatiti koji QR kod za nagradno natjecanje ili eventualno upoznati neko novo lice.

„Poć leć?”

I dok „naš svit” voli odraditi posao do večere ovdje su plenarna predavanja svaku večer započinjala nakon večere te trajala i do 23:00 sati. Naravno, ne trebamo baš uvijek kopirati druge. Na postvečernjim predavanjima dogovaralo se i demokratski donosilo odluke o daljnjem radu ove zajednice, ali i rješavao jedan svjetski problem: čija je čokolada bolja Belgijska il Švicarska. Naravno, nisu još probali … (našeg budućeg sponzora?)

Gdje će se održati naredna radionica potpuno je nebitno jer teško se pronađe i vremena za spavanje, a kamoli za isprobavanje spa ili wellnes zone hotela (poslušajte savjet stručnjaka ).

Naredna radionica u Južnoj Koreji može zvučati zanimljivo, ali potpuno je svejedno gdje se nalazi mjesto iz kojeg nećete imati potrebu za izlaskom pet dana.

Sviđa vam se napisano? Ako se nađu sponzori nastavak slijedi …možda i iduće godine.

Pobjeda na donacijskom natječaju Hrvatskog telekoma

Generacija Next – kruna uspjeha vukovarskih gimnazijalaca

Sanja Pavlović Šijanović i Davor Šijanović

Projekt vukovarskih gimnazijalaca: Seizmograf – detektor potresa u realnom vremenu proglašen najboljim radom HT donacijskog natječaja Generacija Next

Projekt Generacija Next u vukovarsku gimnaziju ove je školske godine, unio niz tehnoloških aktivnosti koje su probudile interes učenika a samim tim potaknule razvoj vještina u STEM područjima koja pružaju neiscrpne mogunosti za pozitivne promjene u društvu, ali i osobni razvoj i buduću karijeru mladih.

Hrvatski Telekom programom Generacija Next organiziran u suradnji sa IRIMom, potaknuo je naše učenike ali i čitavo društvo na usvajanje novih znanja i realizacija praktičnih projekata iz STEM područja, što se moglo vidjeti na događanju Dani otvorenih vrata HT-a održanom 3. lipnja u Bussiness Showroom Hrvatskog Telekoma u Zagrebu gdje su predstavljeni najuspješniji IoT projekti izrađeni u programu Generacija NEXT, a gdje su vukovarski gimnazijalci nastupili sa čak dva projekta: Pametni grad – Vukovar i Seizmograf. Na događanju je sudjelovalo 15 ustanova koje su prezentirale 18 radova a poruke o važnosti poticanja STEM edukacije u osnovnim i srednjim školama, okupljenima su iznjeli član uprave HT Boris Drilo, pomoćnica ministrice MZO Lidija Kralj, Paolo Zenzerović iz IRIMa i Nina Ištek Međugorac, direktorica korporatvnih komunikacija HT-a.

Projektni tim Gimnazije Vukovar kojeg čine učenici 3.C razreda prirodoslovno-matematičkog usmjerenja: Ivan Kolar, Matija Hardi, Matko Gašparić i Marko Macura sa svojim profesorima, ujedno i mentorima u projektu: Davor Šijanović i Sanja Pavlović Šijanović, razradio je ideju i prijavio je projekt u kategoriji Digitalne inovacije uz IoT. Uvjete natječaja zadovoljilo je 40 projekta, među kojima je bio i naš projekt. Projektom smo osigurali 6 edukacijskih Arduino IoT kompleta, mobilni bežični router za spajanje projekata na Internet SIM karticom i 3.000, 00 kn za potrebe projekta. Uvodne aktivnosti obuhvatile su osnovnu i naprednu edukaciju u organizaciji Instituta za razvoj i inovativnost mladih, koje je održao edukator Paolo Zenzerović, a putem kojih smo dobili sve potrebne informacije za izradu praktičnog rješenja vezanog za realizaciju našeg idejnog projekata. I nakon toga više nije bilo povratka, krenuli smo sa upoznavanjem Internet of Things svijeta i stjecanjem korisnih iskustava tijekom učenja, potaknuli smo do tada pritajenu kreativnost i inovativnost. Stekli smo zavidna iskustava kroz aktivno sudjelovanje u timskom i suradničkom okruženju na nizu događanja.

U sklopu donacijskog programa Generacija Next organiziran je natječaj za razvoj ideje Pametnog grada, u kojem je sudjelovalo 38 ustanova/udruga sa čak 51 projektnom idejom a ocjenjivačko povjerenstvo u sastavu Dora Medved i Sanja Carević iz Hrvatskog Telekoma te Paolo Zenzerović i Vlado Lendvaj iz IRIM-proglasio je naš rad najboljim u srednjoškolskoj kategoriji. Bilo je to naše prvo predstavljanje projekta a uspjeh koji smo postigli postao je snažan motivator za još intenzivnije djelovanje i permanentno učenje, ustrajnost i rad, kako bi se suočili s novim izazovima.

Tako smo na Arduino događanje Arduino Day, naš projekt Pametni grad – Vukovar: Our view of smart living, prijavili u kategoriji Djeca i obrazovanje, želeći pokazati kako mislimo i djelujemo ne samo lokalno, već i globalno te kako škola nije samo učionička nastava već je i škola za život koja svoje učenike priprema za cjeloživotno učenje koje se nameće kao nužni preduvjet uspješnog djelovanja u budućem društvu znanja kako bi svojim učenicima osigurala dobru startnu poziciju za ravnopravno pozicioniranje u utrci za globalno tržište rada. Manifestacija je izravno organizirana od strane Arduino tima i održana je u Milanu u Milano Luiss Hub u suradnji s kampom Manifattura Milano u Italiji, uključivši više od 100 zemalja sa 650 projektnih aktivnosti. Pobjedom u kategoriji Djeca i obrazovanje, željeli smo poslati poruku da tehnologija i dobra ideja ne poznaju granice! Iako smo mali grad i mala škola, svojim trudom, entuzijazmom i radom pokazali smo da smo spremni za velike stvari i da cijelom svijetu možemo i znamo dostojno prezentirati Republiku Hrvatsku i grad na Dunavu.

Sudjelovali smo i na poslovnom natjecanju za srednjoškolce Ideja godine – „Novim tehnologijama do poslovnog uspjeha“ u organizaciji portala srednja.hr, a plasmanom u veliko finale za 10 najboljih projekata iz cijele zemlje, omogućeno nam je prezentirati pred publikom i potencijalnim investitorima svoju ideju i viziju pametnoga grada. Za poslovnu ideju, razradu poslovnog plana i prezentaciju dobili smo izvrsnu ocjenu i pohvalu. Ocjena je osigurala fantastičan plasman i osvojeno 2. mjesto. Komentari i osvrt žirija pokazali su da su gimnazijalci odradili izvrstan posao, da se trud i rad prepoznaju i da svakako trebaju razvijati svoja znanja i vještine u području STEMa.

Da Pametni grad i zlata vrijedi dokazali smo osvojivši zlatnu medalju i Plaketu za najboljeg gosta iz RH na događanju INOVA MLADI 2019. Na najvećoj izložbi inovacija mladih u ovom dijelu Europe sudjelovalo je čak 440 izlagača sa 218 projekata a ovim uspjehom, vukovarski gimnazijalci osigurali su sudjelovanje na međunarodnoj smotri inovacija INOVA – BUDI UZOR 2019, koja će se održati u studenom u Zagrebu. Biti u društvu najboljih autora radova, iskustvo je koje vrijedi zlata ali nositi oko vrata zlatnu medalju i biti proglašen najboljim gostom iz Republike Hrvatske, zaista je jedinstven osjećaj.

I za kraj ostalo je finale HT-ovog projekta Generacija Next, s kojim je zapravo i sve započelo.

Svakako uzbuđeni, ali i pod prilično velikim pritiskom, željeli smo opravdati ukazano nam povjerenje i predstaviti i Pametni grad i po prvi puta naš drugi projekt Seizmograf, najbolje što možemo. U ova dva projekta utkan je cjelogodišnji rad, trud, odricanje, nebrojeni radni sati, pokušaji i pogreške, grašci znoja, treme pred nastupe, nepredvidive situacije, ali svaki pokušaj i svaka pogreška bio je poticaj za korak naprijed. Možda i pod najvećom tremom ali osnaženi u stvaralačkom, kreativnom i inovativnom radu, oduševili smo stručno Povjerenstvo ne samo osebujnim stilom prezentiranja i demonstracije projekata već i vedrinom i entuzijazmom što nam je donijelo i titulu najboljeg rada i to ovoga puta sa našim glavnim projektom seizmografom, koji ima zadatak prikupljati podatke, detektirati i slati obavijesti o seizmološkim aktivnostim tla potencijalnog klizišta i nesigurnog položaja na kojem se nalazi zgrada Gimnazije. Kostas Nebis glavni direktor i predsjednik Uprave Hrvatskog Telekoma posebno je istaknuo važnost naših projekata prepoznajući njihovu namjenu i ideju koja pridonosi pozitivnim promjenama u raznim segmentima društva.

Svojim primjerom želimo poslati poruku učenicima i mladim ljudima da bez obzira na početne izgovore poput manjka iskustva, podrške i znanja, malog mjesta i škole, početnog straha od poraza, neuspjeha i konkurencije, budu odvažni i ustrajni u savladavanju prepreka i dožive ih kao dodatnu motivaciju iz koje će crpiti snagu za onaj prvi korak u nepoznato i nepredvidivo jer najvažnije su volja i ideja.

Dobra ideja pokreće promjene, a ljudi sa idejama su oni koji mijenjaju svijet i čine ga boljim mjestom za život za sve nas! Doista, najteži od svega je taj prvi korak, ali kad njega učinite, vaš svijet se počinje mijenjati. To je onaj korak koji život čini drugačijim! I zato, budite primjer onoga što želite biti, budite promjena koju želite vidjeti u svijetu jer mi smo generacija Next a vi budite Generacija Now!

Vukovarski gimnazijalci svojim projektom Pametni grad

nastavljaju nizati značajna priznanja i nagrade

Sanja Pavlović Šijanović i Davor Šijanović

Vukovarski su gimnazijalci svojim projektom „Vukovar – Our view of smart living” sudjelovali na VII. Izdanju srednjoškolskog projekta Ideja godine, u organizaciji portala srednja.hr i u finalu osvojili 2. mjesto.

Plasmanom u veliko finale za 10 najboljih projekata iz cijele zemlje, omogućeno im je prezentirati pred publikom i potencijalnim investitorima svoju ideju i viziju pametnoga grada. Poslovno natjecanje za srednjoškolce Ideja godine – „Novim tehnologijama do poslovnog uspjeha“ održano je 2. svibnja u prostorijama glavnog partnera Effectusa – studija financija i prava u Zagrebu.

Ideja godine je natjecateljski projekt koji predstavlja simulaciju cijelog poslovnog procesa kroz koji učenici upoznaju, prolaze i razrađuju sve etape – od pisanja projekta do njegove prezentacije. U razradi poslovnog plana, detaljno se opisuju sama poslovna ideja, tržište prodaje, marketinške aktivnosti, financijski podaci i društveno odgovorno poslovanje pri čemu je korištenje jedne od novih tehnologija preduvjet ulaska u finale.

Vukovarski gimnazijalci u sastavu Matko Gašparić, Matija Hardi, Ivan Kolar i Marko Macura, predvođeni svojim mentorom Šijanović Davorom i mentoricom Sanjom Pavlović Šijanović (Girl in STEM), odabrali su ime tima i nazvali se Smogovcima, budući da je cjelokupni projekt vođen idejom „OUR SOLUTION TO LESS POLLUTION“. Budući da im nije nedostajalo inovativnosti, kreativnosti i poduzetničkog duha, ohrabreni podrškom prijatelja, predmetnih nastavnika, ravnateljice škole, vanjskih suradnika iz područja energetike i cjelokupne odgojno- obrazovne zajednice, odlučili su se prijaviti na ovo, za njih posve novo i drugačije natjecanje.

Sam plasman među 10 najboljih uspjeh je koji se pamti. Nakon prve selekcije među 60 prijavljenih projekta i ulaska u finale, sve se činilo mogućim, pa i osvajanje jednog od prva tri mjesta.

Slijedilo je predstavljanje ideje pred stručnim žirijem sastavljenim od predstavnika partnera projekta, profesionalaca u području poduzetništva i stvaranju projekata iz Effectusa – studija financija i prava, ZICERa – Zagrebačkog inovacijskog centra, Hrvatske zajednice županija, srednja.hr i Tvrtke IN2. Žiri je saslušao ideje, postavljao pitanja o projektu te ocijenio sve radove u nekoliko elemenata.

Projekt „Vukovar – Our view of smart living” dobio je izvrsnu ocjenu i pohvalu za ideju, razradu i prezentaciju. Ocjena je osigurala fantastičan plasman i osvojeno 2. mjesto. Komentari i osvrt žirija pokazali su da su gimnazijalci odradili izvrstan posao, da se trud i rad prepoznaju i da svakako trebaju razvijati svoja znanja i vještine u području STEMa.

Kao nagradu za sudjelovanje u finalu projekta, organizatori su za sve finaliste, 3. svibnja organizirali posjet ZICER-u gdje su imali priliku vidjeti kako izgleda raditi u inkubatoru novih ideja te Tvrtki IN2, jednoj od vodećih softverskih tvrtki u regiji.

Sudjelovanje na natjecanju Ideja godine potaknula je Smogovce na još intenzivnije djelovanje dokazavši da su permanentno učenje, ustrajnost i rad na sebi jedini jamac uspjeha u suvremenom poslovnom okruženju a stjecanje novih iskustava pomaže u bržem učenju i suočavanju s novim izazovima. Zasigurno, bilo je to iznimno vrijedno iskustvo koje potiče na korak naprijed….

Korak naprijed, Smogovci su napravili već dan nakon natjecanja Ideja godine te su u subotu, 4. svibnja sudjelovali na najvećoj izložbi inovacija mladih u Republici Hrvatskoj. INOVA-MLADI, 19. je po redu izložba inovacija učenika osnovnih, srednjih škola i studenata s međunarodnim djelovanjem, koja ima za cilj okupiti učenike i studente koji u nastavnom programu, izvannastavnim aktivnostima ili u slobodnom vremenu, stvaralačkim radom izražavaju svoje kreativne sposobnosti te okupiti i osnažiti mentore s inovacijama vezanim uz nastavni proces ili nastavni program. INOVA – MLADI program je Saveza inovatora Zagreba, Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Udruge inovatora Fakulteta strojarstva i brodogradnje i zagrebačkih udruga mladih inovatora.

Bila je to prigoda za susret inovatora, predstavljanje i razmjenu ideja u prostorijama Fakulteta strojarstva i brodogradnje. Učenik Marko Macura putem prezentacije izvrsno je predstavio projekt „Vukovar – Our view of smart living“, oduševio je žiri kako idejom tako i osebujnim stilom prezentiranja i demonstracije projekta. I ovom prilikom žiri je uputio riječi pohvale te izrazio iznimno zadovoljstvo rješenjima kojima se podiže kvaliteta življenja u gradu Vukovaru. Za ideju i njeno predstavljanje, projektni tim zasluženo je dobio priznanje. Objavu rezultata i proglašenje pobjednika iščekuju s nestrpljenjem do 24. svibnja, kada će stručno povjerenstvo na svečanoj promociji uručiti medalje najbolje plasiranima.

Putem ovih susreta, učenici i mentori dobili su dodatnu podršku, smjernice i poticaj u razvoju kreativnosti i inovativnosti s ciljem razvoja poduzetničkih ideja i projekata koji bi u konačnici postali samoodrživi. Stekli su zavidnu razinu znanja o teorijskim i praktičnim aspektima poduzetništva, načinima promocije poduzetničkih aktivnosti i izlaska na tržište te kako što detaljnije i potpunije iskazati financijske aspekte u realizaciji poduzetničke ideje. I učenici i mentori imali su priliku odslušati i pogledati prezentacije uspješnih primjera iz prakse, produbiti stara i uspostaviti nova poznanstva a stečeno iskustvo zasigurno će iskoristiti u budućim planovima i razvoju novih ideja.

I doista, „Svaka smjela ideja u početku izgleda kao ludost“ (Johann Wolfgang von Goethe) jer kreativnost i inovativnost zahtijevaju iskorak iz poznatog u nepredvidivo pri čemu intuitivno znamo da će nas upravo to nepoznato dovesti do željenog cilja! A tada, potpuno slobodnog duha, možemo uživati u rezultatima rada i ostvarenom uspjehu!

Očuvanje kulturne baštine u školi

Andreja Masten

Sažetak

S projektom Očuvanje kulturne baštine u školi sam predstavljanjem kurenta kao maske naše okoline, pratila cilj očuvanja vjerovanja, običaja i tradicije naših predaka. Projekt je proveden izrađivačem opreme za kurenta, upoznavanjem s poviješću kurenta i njegovog značenja danas. U nastavku, učenici su sami izradili kurent masku od materijala koje su imali kod kuće. Kroz kreativni proces izrade maske učenici su naučili povijesno značenje lika, potvrdili nužnost grupnog rada, što se odrazilo na zadovoljstvo i entuzijazam učenika, te pozitivnu energiju.

Ključne riječi: projektna studija kurent, kulturna baština, oprema kurenta, poklade

1. Uvod

Kurent je oduvijek poticao ljudsku maštu, bilo znanstvenog istraživanja, likovne ili književne umjetnosti. Potječe s relativno malog područja u središtu Ptujskog polja s centrom u Markovcima.

U Osnovnoj školi Gorišnica, gdje podučavam, vrijeme poklade je nešto posebno, isto vrijedi i za cijelo Ptujsko i Dravsko polje te Haloze. Tu je također sačuvana većina pokladnih maski. Glavna pokladna manifestacija s karnevalom na Ptuju je već više od pola stoljeća najveća takva manifestacija u Sloveniji.

Ti su događaji bliski učenicima našeg okruženja. Kurent je vrijedna tradicija, odnosno kulturna baština, koja je također uključena u UNESCO-ov popis kao nematerijalna kulturna baština čovječanstva.

2. Projektni rad

Kako bismo skrenuli pozornost na tu činjenicu, odlučili smo se u 3. razredu za projektno-nastavni rad na temu očuvanja kulturne baštine u školi. U projektnom radu učenici stječu mnoga znanja i iskustva, razvijaju svoje vještine, a sam način rada potiče uspješan društveni i emocionalni razvoj djece. Rad se temelji na iskustvenom učenju, gdje učenici samostalno rade i suoblikuju radni proces s indirektnim usmjeravanjem i poticanjem nastavnika. Važna je također sama suradnja među učenicima, budući da se sa suradnjom razmjenjuju znanja, iskustva o zakonima rada u skupini i tako jedni od drugih mnogo nauče.

2.1. Posjeta obrtnika

U razredu nas je posjetio obrtnik koji se bavi izradom kostima za kurente. Učenicima se predstavio u svojoj kurentskoj opremi, što je izazvalo njihovo veliko zanimanje i te su mu postavili mnoga pitanja. Učenici su željeli, da saznaju:

• Koliko je teška kurentova oprava?
• Ko može, da nosi opravu kurenta?
• Koji material se koristi za izradu opreme-kostima kurenta?
• Kakav je proces i tehnika izrade maske?
• Htjeli su saznati karakteristiku kurenta nekada i danas?

Obrtnik je učenicima predstavio svaki dio odjeće i praktično im pokazao, kako se pravi kurentova maska. Upoznao ih je, da se nekada smatralo da kurentovu odjeću može obući samo neoženjeni momak, dok danas svatko može biti kurent, mogu biti djeca kao i žene.

2.2. Učenici kurenti

U razredu imamo učenike, koji su kurenti. Oni su se predstavili ostalim učenicima u kostimima i podijelili svoje osjećaje o tome, kako je kada se stavi maska kurenta, šta rade kao kurenti, kako djeluju u društvu kurenta, tko jih prati. Gotovo svi učenici u razredu željeli su staviti kurentovu masku, kostim i zvono, pomaziti ježinku i skočiti kao pravi kurent.

2.3. Izrada maske od papirnate vrećice

Učenici su od kuće donijeli deblju papirnu vrećicu, koju su mogli staviti na glavu. Prvo su izrezali rupe za oči i usta. Zatim su od krep papira izrezali veće trake kvadratnog oblika u bež, žućkastoj ili smeđoj boji, što je predstavljalo ovčje krzno od kojeg je izrađena prava kurentova maska. Trake su zalijepili preko cijele površine vrećice s obje strane. Nos i jezik su posebno izradili od tvrdog crvenog papira i zalijepili na masku. Na podlogu jezika, od bijelog papira su kao ukras nalijepili četverokutove. Od tvrđeg bijelog papira oblikovali su oči koje su zalijepili oko otvora za oči. Iz rafije su napravili kurentove brkove, a bijeli grah zalijepili su na jezik kurenta. Sastavne dijelove lica su zalijepili na prednju stranu vreće. Oni koji su uzeli za »model« haloškog kurenta napravili su iz tvrđeg crnog ili bijelog kartona kurentske rogove i pričvrstili ih za rubove gornjeg dijela maske. Za kurenta s Ptujskog i Dravskog polja, učenici su umjesto rogova na bočnim stranama zalijepili guščje perje koje su donijeli od kuće.

3. Zaključak

U provedbi projekta učenici su stekli mnogo novih znanja i iskustava. Bili su oduševljeni posjetom profesionalnog izrađivača opreme za kurenta. Upoznali su se s karakteristikama kurenta, njegovom ulogom u povijesti nekada i danas, te se susreli s pojmom “kulturne baštine” i razvili pozitivan odnos u smislu njezinog očuvanja. Izradili su vlastiti proizvod pri čemu su razvijali ručne vještine, maštu i osjećaj za estetiku, navikavali su se na pripremu, uređenje i čišćenje radnog prostora, povezivali su dijelove u cjelinu i aktivno se uključivali u rad i sudjelovanje u skupini. Prilikom izrade maske bili su kreativni, radni, među njima je vladala stalna suradnja, koja je potvrdila potrebu za timskim radom, osjećalo se zadovoljstvo učenika i pozitivna energija.

Projekt smo završili vlastitim maskama i zaplesali ples kurenta u učionici.

4. Literatura

1. Brence Andrej (2006), Muzejske zbirke na ptujskom gradu, Regionalni muzej Ptuj
2. Gačnik Aleš (2000), Snaga tradicije kurentovanja i karneval na Ptuju, ZRS Bistra Ptuj Lala, Giz Poetovio Vivat
3. Kuret Niko (1984), Maske slovenskih regija; Znanstveni istraživački centar SAZU, Institut za slovensku etnologiju
4. Novak H. (1990): Projektno nastavni rad, drugačiji put do znanja. Ljubljana: Državna naklada Slovenije.
5. Kos Rada (2017), Prostočasnik e-zima
6. Remec Miha, Mrtvi kurent (1960), Ljubljana, Prosvjetni servis

Zabavna matematika

Helena Novak Obreza

U većini slučajeva kad spomenemo matematiku pojedinac se osjeća nelagodno. Općenito, većina ljudi ima negativno stajalište o matematici. No, to ne treba biti tako. Matematika ne treba biti dosadna, naprotiv, može biti zabavna. Matematiku treba učiti na pravi način te s malo strpljenja.

U prvom razredu osnovne škole matematičke sadržaje predstavljamo na konkretnoj razini. Učenici dosežu odgojno-obrazovne ciljeve uz pomoć praktičnih zadataka i različitih didaktičkih igara. Stoga su i materijali koje upotrebljavamo pri učenju matematike konkretni. Takve su aktivnosti učenicima zabavne i zanimljive. Na taj je način i sam rad u razredu prilagođen razvojnom stupnju djeteta, satovi su zanimljivi i dinamični, a posljedično tomu učenici su tijekom nastave zainteresirani i aktivni.

Ključne riječi: matematika, konkretna aktivnost, didaktična igra, motivacija

Uvod

Prvi razred korak je u školske događaje, prvi kontakt sa školom i školskim aktivnostima. Važno je da se dijete u školi osjeća prihvaćeno i sigurno. Sam doživljaj škole mora biti ugodan, zabavan i, naravno, dijete mora prihvatiti školski red. Škola je prostor gdje učimo, ulažemo trud i napor za ostvarenje postavljenih ciljeva. Na učitelju je da stvori ohrabrujuću i opuštenu obrazovnu okolinu u kojoj će učenici s veseljem i zanimanjem prihvaćati obrazovne izazove. Pri praćenju napretka učenika primjećujemo njihovo zalaganje, pohvaljujemo ih te ohrabrujemo za daljnji rad.

Matematički pojmovi i sadržaji

Učenje i poučavanje matematike u prvom razredu temelji se na aktivnostima s konkretnim materijalima. Na taj način učenici si lakše stvaraju predodžbe ili mentalne slike o zadanim matematičkim pojmovima te tako usvajaju zadane odgojno -obrazovne ciljeve. Uz pomoć didaktičnih igara, konkretnog i zornog materijala te praktičnom nastavom omogućujemo učenicima bolje sudjelovanje i veća je njihova aktivnost na satu. Uz različite didaktične igre upoznaju obrazovni sadržaj, privikavaju se na školski rad te stječu različita iskustva važna i za druga područja razvoja. Konkretne operacije omogućuju usvajanje velikog broja odgojno – obrazovnih ciljeva i djetetu pomažu pri oblikovanju što jasnije predodžbe određenog sadržaja.

Uz pomoć drugih oblika učenja, koji nisu vezani isključivo za “školski klupu”, povećavamo zanimanje i oduševljenje učenjem. Učenici će, pored učenja uz matematičku igru, sudjelovati u procesu, postizati bolje rezultate te neće imati osjećaj da uče. Učitelj promatra dijete u igri te mu pomaže proširiti matematička znanja. Djetetu moramo omogućiti da samo prepozna je li njegovo rješenje nekog problema pravilno ili ne.

Primjer iz prakse

U prvom razredu vodim izvannastavni izborni program Zabavna matematika. Aktivnost se odvija jednom tjedno i traje jedan školski sat. U program su prijavljena 22 učenika. Učenici su podijeljeni u dvije skupine po 11 učenika. Rad u manjim skupinama je ugodniji, kao učitelj lakše se i brže prilagođavam pojedincu, manje je buke i čekanja na nove zadatke. Učenici s poteškoćama u učenju lakše se uključuju i znatno su opušteniji. Sadržaj se nadovezuje na nastavni program. Aktivnosti se stupnjuju po zahtjevnosti.

Primjeri aktivnosti

• Prvi matematički koraci usmjereni su na područje orijentacije. Učenici se prvo orijentiraju u odnosu na svoje tijelo, a nakon toga na površini tj. papiru.
• Razvijaju prostorne predodžbe te predodžbe na ravnini. Procjenjuju i uspoređuju mjere za dužinu, masu te volumen. Razvrstavaju količine i mjere te pri radu upotrebljavaju izraze: najkraći, najdulji, najteži, najlakši, najveći, najmanji…
• Raspoređuju i uređuju predmete po zadanom svojstvu te pri tome oblikuju skupove i razne prikaze.
• Dijete se prvo susreće s predmetima koji ga okružuju. Upoznaje svojstva geometrijskih tijela od različitih materijala. Izrađuje geometrijska tijela i putem tiskanja tijela na različite podloge kao što su pijesak, plastelin te u obliku stvaranja otisaka na papir postupno prelazi na dvodimenzionalne oblike. Osnovna značajka geometrijskih tijela koju otkrivamo s djecom je ta da su jedna tijela okrugla, a druga uglata. Dijete to iskustvo stječe na različite načine: kotrlja tijela po kosini, puše u tijelo, dodirom itd.
• Uzorci su zanimljiva tema. Učenici oblikuju slikovne i geometrijske uzorke, prepoznaju pravilo u slikovnom i geometrijskom uzorku te isti taj uzorak nastavljaju.

Slika 1. i 2. Oblikovanje uzoraka

• U prvom razredu učenici brojanjem, čitanjem, pisanjem i uspoređivanjem brojeva oblikuju brojevni izraz u skupu prirodnih brojeva do 20 uključujući i nulu. Susreću se s osnovnim matematičkim operacijama zbrajanja i oduzimanja. Zbrajaju i oduzimaju u skupu prirodnih brojeva do 20 (uključujući nulu), a pri prijelazu desetice računaju uz pomoć konkretnih alata za učenje. (Učni načrt za matematiko, 2011, Zavod Republike Slovenije za šolstvo).

Slika 3. Šaljivo brojanje

• Za djecu je važno otkrivati matematiku u svakodnevnom životu. Većina djece već zna brojiti i prije polaska u školu. Unatoč tome, smisleno je često brojiti npr. predmete koji nas okružuju. Brojimo stepenice dok hodamo njima, brojimo drveće, automobile… Obrazovni sadržaj povezujemo s djetetovom svakodnevicom. Na taj će način iskoristiti osobno iskustvo te povezati obrazovni sadržaj s vlastitim svijetom. Lakše će ga interpretirati i zapamtiti. Učenje i život neka se međusobno isprepleću. Nastava se mora oslanjati na svakodnevicu, na predmete iz okoline i prirodu. Jedino će tako učenje biti dinamično i zanimljivo. Znanja iz različitih predmeta neka se nadopunjuju i povezuju. (Schwarz, 2000, str. 99)

Zaključak

Učenici prvoga razreda trebali bi osjetiti da je učenje matematike korisno, zabavno i ugodno. Igra je način učenja i za dijete posebno motivirajuća. Uz pomoć matematičke igre razvijamo logično mišljenje te razumijemo matematiku na drugačiji, kreativniji način. Pozitivno iskustvo učenja matematike utječe na veće samopouzdanje djece te na njihovu uspješnost.

Sat na kojemu učenik kreativnim i aktivnim pristupom usvaja nova znanja i vještine doista proleti.

Literatura

1. Čerček, N. (2016). Strokovna izobraževanja na področju matematike. Seminar Matematik: http://www.matematikmb.si/index.html
2. Predmetna komisija Amalija Žakelj …[et al]. (2011). Učni načrt. Program osnovna šola. Matematika. Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport: Zavod RS za šolstvo.

Prvi dan škole malo drugačije

Jožica Ramšak

Sažetak

Svaki početak znači nešto novo, posebno kad je riječ o prvom razredu. Dijete postane školarac, bezbrižan vrtićki život ostaje iza njega. Prelazak iz vrtića u školu nije previše stresan. Većina djece veseli se polasku u školu, no s druge strane zabrinjava ih hoće li pronaći svoju učionicu, hoće li im se učiteljica svidjeti, hoće li s njima biti prijatelji iz vrtića. U školi je sve mnogo veće; veliki hodnici, velike učionice, veliki učenici. Kad dijete krene u školu, promijeni se svakodnevica cijele obitelji. Dijete ne može bez razloga ostati kod kuće, mora pratiti školske aktivnosti, raditi i ono što mu se ne sviđa, uspostaviti nove odnose s učiteljicom i novim školskim kolegama. Slovensko zakonodavstvo propisuje da roditelji moraju upisati u prvi razred onu djecu koja će u kalendarskoj godini u kojoj će krenuti u školu navršiti šest godina. Za kretanje u školu osim kronološke i intelektualne zrelosti vrlo je bitna i emocionalna i socijalna zrelost. Najstresnije je za učitelja je kad sazna da će dobiti prvi razred. Ne zbog djece, nego zbog roditelja koji na prvi školski dan dovedu svoje nadobudne prvoškolce i onda procjenjuju jesi li dovoljno dobar za njihovo dijete. A opterećuje i priprema programa za prijam prvoškolaca. U prilogu ću opisati kako smo u našoj školi prvi školski dan organizirali malo drugačije.

Ključne riječi: prvi školski dan, stres, prijam prvoškolaca

Uvod

Još u svibnju ravnatelj nam priopćava u kojem ćemo razredu poučavati iduće godine. Počela sam razmišljati kako promijeniti taj prvi dan kako bi bio radostan i meni i roditeljima, a ponajprije djeci. I odlučila sam da prvi dan više neće proteći na klasičan način, koji izgleda nekako ovako: učenici viših razreda nastupaju, zatim ravnatelj pozdravi roditelje i buduće prvašiće, nakon toga učiteljice pročitaju popise učenika po pojedinim razredima. Za vrijeme čitanja drhti ti glas, usta su suha, mnoga imena i prezimena krivo naglasiš, jer u našoj školi ima podosta učenika iz država bivše Jugoslavije.

Pred vratima škole

Doček prvašića bio je popodne kad u školi više nije bilo ostalih učenika. Ulazna vrata smo zaključali da roditelji i djeca ne bi prije ušli u aulu gdje se odražavao doček. Uskoro je nastao metež, jer djeci nije bilo jasno zašto ne smiju u školu. Kad je bilo pet sati, kad je prijam trebao početi, ravnatelj je otključao ulazna vrata i obratio se roditeljima i djeci. Djeca koja su bila već nestrpljiva nagurala su se pred ulazna vrata i gotovo nitko od njih više se nije tiskao uz svojeg roditelja. Mislim da je to bio trenutak kad više nisu mislili na strah od škole nego su željeli da se školska vrata konačno otvore.

Pred ulazom u aulu dočekale smo ih mi učiteljice i svakom djetetu stavile oko vrata privjesak sa znakom naše škole. Privjesci su bili prilijepljeni na podloge različitih boja: žute, plave i crvene.

Slika 1. Znak škole na raznobojnim podlogama

Roditelje i djecu pozdravila su dva učenika iz drugog razreda i rekli im da smo za njih pripremili nekoliko zabavnih igara u kojima će moći dobiti žuti rupčić.

Zabavne igre

Prvi zadatak bio je ples s balonima. Na pozornicu smo pozvali prvašiće koji su na poleđini znaka škole imali žutu boju. Nakon toga još su preskočili žute maramice. Time su službeno postali učenici naše škole. Skok preko marame postao je već tradicionalan, jer u Velenju imamo rudnik ugljena i svake godine mladi rudari koji završe školu preskoče kožu.

Slika 2. Skok preko žute maramice

Drugi zadatak bio je glazbeno-instrumentalni. Na pozornicu smo pozvali učenike koji su na poleđini znaka škole imali crvenu boju. Dobili su male instrumente (palice, bubnjeve, činele, zvečke) kojima su morali pratiti instrumentalnu glazbu na snimci. Uslijedio je još skok preko maramice.

Treći zadatak bio je sportski. Na pozornicu su došli učenici koji su na poleđini znaka škole imali plavu boju. Na tlu smo pripremili lakši poligon (obruči, uže, čunjevi). Učenici su morali obaviti zadatke na poligonu. Sunožno su skakali iz obruča u obruč, hodali po uvijenom užetu i trčali slalom između čunjeva. Zadatak su obavljali uz slušanje skladbe. Na kraju je skupina preskočila žutu maramicu.

Slika 3. Poligon

Potraži mačka Murija

Nakon toga učenicima su se predstavile i učiteljice i odgojiteljice.

Prije njihova dolaska po zidovima aule i po vratima nalijepile smo kartončiće sa slikom mačka Murija, neki su bili na plavoj, a neki na narančastoj podlozi. Ispod svake slike pisalo je djetetovo ime i prezime. Učenicima sam rekla da je došao nestašni patuljak i sve slike polijepio po zidovima i vratima.

Njihov zadatak bio je da svatko pronađe svoj kartončić i priđe učiteljici koja drži u ruci narančastog ili plavog mačka mačka Murija. U traženju su im pomogli roditelji. Na taj smo način učenike podijelili u dva razreda. Narančasti mački pripadali su učiteljici iz a-razreda, a plavi meni.

Slika 4. Mački

Učenici su stali u kolonu i zajedno smo otišli do učionice, a roditelji su ostali u auli. Na vrata smo nalijepili velikog mačka Murija na narančastoj podlozi i usto još dodali „1. b“.

Učenici tako lakše zapamte gdje je njihova učionica jer već izdaleka vide velikog mačka Murija.

U učionici smo sjeli ukrug. Učenici su se predstavili i na ploču pričvrstili kartončiće sa slikom mačka Murija. Svaki učenik dobio je svoj balon s logotipom naše škole i knjigu. Uslijedilo je čašćenje sokom i torticom. Tada su došli i njihovi roditelji. Zadovoljni i puni novih dojmova oprostili smo se.

Zaključak

Prebrodili smo i prvi školski dan. Škola koja je za vrijeme školskih praznika samovala obogatila se novim učenicima, prvašićima punim energije, radoznalosti i želja za novim znanjem. Liječnik neuroendokrinolog Ranko Rajović ističe da djeca neće osjetiti otpor prema školi ako će se najprije igrati, odnosno učiti uz igru. Početak školske godine može biti vrlo stresan jer se djeca prvi put susreću s učiteljicom, sa školom i određenim pravilima ponašanja. Očekujemo da će djeca čim prijeđu iz vrtića u školu zaboraviti na igru i što prije prilagoditi se novom, ozbiljnijem sustavu. Upravo to uzrok je zbog kojega učenici već nakon dvije godine ne vole ići u školu. Djeca vole učiti, ali samo uz igru. Kad krenu u prvi razred, sretni su i ponosni jer su učinili nešto novo i ulaze u svijet odraslih. Moramo biti svjesni da je učenje igra, zato je dobro da i učitelji nastave poučavati putem smislenih igara koje djeci omogućuju da na taj način nauče sve što ih čeka.

Literatura

1. Banjac Lubej, S. Nočem v šolo. Pridobljeno, 18.2.2019, s spletne strani https://otroski.rtvslo.si/bansi/prispevek/2482
2. Divjak Jurca, D. (2018). V prvi razred leto pozneje? Ljubljana. Pogled, priloga revije Ciciban, maj 2018.
3. Knafelc, B. (2017). Šolski zvonec glasno kliče. Ljubljana. Pogled, priloga revije Ciciban, september 2017.
4. Ucman, P. (2018). Otrok gre v prvi razred. Ljubljana. Pogled, priloga revije Ciciban, september 2018.

Proces učenja čitanja

Lucija Ademoski

Sažetak

U članku se govori o procesu učenja čitanja kojemu je cilj da učenik tijekom osnovnoškolskog obrazovanja što brže razumije tekst. Opisane su najčešće teškoće s kojima se učenici susreću i vježbe koje im u takvim slučajevima mogu mnogo pomoći. Predstavljena su i pomagala za čitanje te važnost uporabe odgovarajućeg gradiva u ostvarivanju željenog cilja.

Ključne riječi: čitanje, učenje čitanja, teškoće u čitanju, vježbe čitanja

Uvod

Čitanje je temeljna čovjekova vještina koja mu je potrebna i koju on koristi cijeli svoj život. Kao osnovni element informacijske pismenosti, neodvojivo je povezano s učenjem. „Mogućnost učenja čitanja /…/ još i više se naglašava u osnovnoj školi, kao jedinoj obveznoj obrazovnoj ustanovi. Zato je njen rad u području opismenjavanja i učenja čitanja još važniji, jer svima daje osnovna znanja i vještine u opsegu koji i one učenike koji ne nastavljaju formalno obrazovanje, čini sposobnima ovu vještinu razvijati i upotrebljavati za različite oblike obrazovanja.“ (Novljan, 1997: 76) „Čitanje nije samostalna aktivnost, već nadogradnja govora odnosno govora povezanog s prepoznavanjem i razumijevanjem grafičkog, vizualnog zapisa riječi, kod čega svaki znak predstavlja jedan glas /…/. Kako bi mozak mogao naučiti čitati, najprije mora svladati govor, zato često opažamo da djeca koja ranije počnu govoriti i lijepo se izražavaju, počnu i ranije s lakoćom čitati.“ (Kako otroka naučiti brati?, 2018.)

Učenje čitanja ne započinje tek upoznavanjem pojedinačnih slova u školi, već mnogo ranije. Uloga roditelja u ranom djetinjstvu pri tom je iznimno važna. Svojim pozitivnim i nadahnjujućim pristupom pisanoj riječi, djetetu čitalačke dobi, oni su najveći uzor na njegovu putu razvoja u samostalnog čitatelja. Dijete se rano upoznaje s riječima, slovima i glasovima i time usvaja svoje prve važne čitalačke korake.

Početci čitanja u školi

Čitanje je osnovno sredstvo za učenje. Neka djeca čitati nauče i prije nego krenu u školu. Većina, kako bi dosegla primjereni stupanj zrelosti za sudjelovanje u procesu učenja čitanja, pričeka školske klupe jer to nije lagan zadatak i potrebno mu je posvetiti mnogo vježbe i upornosti. Čitanje je djeci napor koji pokušavaju izbjeći i radije se odlučuju za igranje. Ali zajedničkim snagama postiže se najviše, zato čitanju treba pristupiti na primjeren način, korak po korak.

„Čitanje je proces koji neki učenici usvoje brzo, dok je drugima za to potrebno više vremena. Brojni su čimbenici koji utječu na čitanje i oni ovise o zrelosti djeteta te vanjskim utjecajima. Vrlo važan čimbenik koji odlučuje kako će brzo neko dijete usvojiti proces čitanja su njegove vizualne i zvukovne spoznaje, razlikovanje zvukovno sličnih glasova i vizualno sličnih slova. Učinkovitost pokretanja očiju i odgovarajuća širina područja čitanja pridonose uspješnom i brzom čitanju.“ (Lavrenčič i Bavčar, 2001a: 3)

Usvajanju vještine čitanja u početnoj se fazi posvećuje mnogo svakodnevne vježbe. Na početku djeca uče i prepoznaju pojedinačna slova i uče kako ih povezati u slogove. Više slogova povezuju u riječi, a riječi u tekst. U početnom razdoblju, kad djeca čitaju naglas, njihovo dobro vizualno i zvukovno opažanje od presudne je važnosti. Djeca slova razvrstavaju po obliku, prepoznaju glasove koji pripadaju različitim slovima i međusobno ih razlikuju.

„Kad dijete počne čitati njegov je cilj automatizacija čitanja i stjecanje brzine te razumijevanje onoga što je pročitalo. Što brže postigne taj cilj to će mu brže čitanje postati sredstvo za učenje. /…/ Sva djeca ne mogu čitanje automatizirati u jednakom razdoblju.“ (Lavrenčič i Bavčar, 2001a: 4) Ako čitanje ne postane automatsko dovoljno rano, učenicima ono predstavlja veliku prepreku na njihovom putu obrazovanja i brže realizacije postavljenih ciljeva.

Najčešće teškoće koje se javljaju prilikom čitanja povezane su sa slabim vizualnim i zvukovnim razumijevanjem koje se demonstrira kao:

• „teškoće u prepoznavanju glasova u riječima,
• teškoće s pravilnim redoslijedom glasova i slova u riječima,
• teškoće u prepoznavanju i slaganju rima,
• zamjena, ispuštanje, dodavanje slova,
• teškoće u izgovaranju višesložnih riječi,
• slaba razina prepoznavanja riječi, posebice nepoznatih riječi,
• čitanje je uobičajeno polagano, zapinje i neujednačenog je ritma,
• otpor prema čitanju“. (Vodnik za starše otrok s težavami pri branju in pisanju, b. d.)

Vježbe čitanja

Za uklanjanje ovakvih teškoća djeci su vrlo korisne neke od vježbi prikazanih u nastavku; one ih pripremaju za čitanje i pomažu im u prvim koracima na putu do postizanja odgovarajuće brzine i razumijevanja pročitanog sadržaja. Sve su vježbe simetrično osmišljene i namijenjene učenicima od šeste do devete godine života. Opsežnije su prikazane u četiri radne bilježnice kompleta za učenika „Žarek v besedi”. (Lavrenčič i Bavčar, 2001b)

Igra očiju

• vježbe za razvijanje i trening gibanja očiju,
• vježbe za proširenje područja čitanja,
• vježbe za raspoređivanje ilustracija i riječi na stranici.

Učenika navikavaju na fiksiranje i zadržavanje pogleda na jednoj točki i pomicanje s jedne točke na drugu, što je vrlo važna vještina kod čitanja. Navikavaju ga na razvijanje orijentacije i opažanje sadržaja cijele stranice, kako bi se upoznao sa strukturom teksta te mogao brzo i pregledno sam sastavljati stranice i bilježnice.

Slike 1., 2., 3., 4. Primjeri zadataka

Glas, slog, riječ

• vježbe za vezano čitanje,
• vježbe za razvijanje sposobnosti praćenja redoslijeda znakova, slova, slogova, riječi, redaka i poglavlja.

Učeniku pomažu zvučno razlikovati glasove i riječi, što mu olakšava početno vezano čitanje.

Slike 5., 6., 7. Primjeri zadataka

Tako su slična

• vježbe koje djetetu pomažu usvojiti vještinu razlikovanja oblika, odnosno, prepoznati smjer sličnih slova: „e” i „a”, „d” i „b”, „m” i „n”.

Učenik brže napreduje u postizanju brzine čitanja.

Slike 8., 9., 10., 11. Primjeri zadataka

Riječi su blago

• vježbe za razvijanje vremenske orijentacije,
• vježbe za razumijevanje pročitanog sadržaja.

Namijenjene su učenicima koji imaju teškoće s tehnikom čitanja. Pomažu im u stjecanju brzine čitanja i potpunom razumijevanju pročitanog sadržaja.

Slike 12., 13., 14. Primjeri zadataka

Pomagala i primjerena gradiva za čitanje

Na putu usvajanje vještine čitanja većini djece pomažu njihovi prsti, obojena ravnala za čitanje i kartončići koji im olakšavaju praćenje teksta.

Slika 15. Obojena ravnala za čitanje

 

U učenju čitanja pomažu im i posebno pripremljeni listići za čitanje i šareni listići za čitanje povezani u blok, na kojima se djeca susreću sa svakom rečenicom posebno, a ponekad su im dodane i sličice. Pomažu im i igre riječi, brojalice i pjesmice koje ih pozivaju u čudesan svijet slova. Kako bismo ih poticali na čitanje, nudimo im kraće, zanimljive i likovno obogaćene sadržaje koji bude njihovo zanimanje. To su jednostavne slikovnice s malo teksta i bogate ilustracijama, uvijek dobro došli stripovi i dječji časopisi koji nude obilje zabave u rješavanju raznovrsnih zadataka. U razdoblju početnog opismenjavanja vrlo korisno pomagalo su i tekstovi sa sličicama („slikopisi”), koji svojom kombinacijom riječi i sličica u tekstu nude zanimljiv pristup učenju čitanja i djecu potiču na aktivno sudjelovanje u čitanju. Radi se o slikovnicama s jednostavnim, kratkim odlomcima, obično napisanim velikih tiskanim slovima, u kojima sličice u tekstu zamjenjuju pojedinačne riječi i djecu motiviraju na čitanje teksta do kraja.

Slika 16. Šareni blokovi za čitanje

Djeca trebaju čitati pomalo svaki dan. Za čitanje vrijedi zlatno pravilo, 10-15 minuta na dan. Tako će najbolje primijetiti napredak, veseliti se čitanju i dobiti volju za nastavak.

Slika 17. Slikopis

Zaključak

Konačni cilj učenja čitanja je automatizirano odnosno tečno čitanje s razumijevanjem. Za postizanje tog cilja djeca moraju proći dugi put koji je vrijedan svakog uloženog truda. Svladavanjem vještine čitanja lakše će usvojiti osnove učenja, oblikovati vlastiti pogled na svijet i moći kritički suditi o brojnim informacijama koje im donosi suvremeni svijet.

Literatura

1. Kako otroka naučiti brati? (2018.). Preuzeto 10. 2. 2019.
2. Kokalj, J. (b. d.). Kako otroku pomagati pri branju. Preuzeto 9. 2. 2019.
3. Lavrenčič, A. in Bavčar, H. (2001a). Žarek v besedi: priročnik za učitelje. Nova Gorica: Educa.
4. Lavrenčič, A. in Bavčar, H. (2001b). Učni komplet delovnih zvezkov Žarek v besedi 1-4. Nova Gorica: Educa.
5. Novljan, S. (1997.). Šolska knjižnica osnovne šole in prenova kurikuluma. V Pouk branja z vidika prenove: strokovno posvetovanje Bralnega društva Slovenije, 12. in 13. septembra 1996 (str. 75-83). Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
6. Vodnik za starše otrok s težavami pri branju in pisanju. (b. d.) Preuzeto 9. 2. 2019.

Fotografije

Osobni arhiv Lucije Ademoski, Učni komplet delovnih zvezkov Žarek v besedi 1-4. (2001.) i https://www.google.si

Igraonica u prirodnom okruženju

Magda Humar

1. Uvod

Igraonicu u šumi djeci smo ponudili kako bismo ih uključili u kreativnije istraživačke igre i drugačiji način stjecanja znanja. Priroda je osnovna ljudska vrijednosti i potiče iskustveno učenje u prirodnom okruženju. Šuma sa svojim raznolikom terenom i materijalom djeci pomaže u istraživanju korištenjem različitih osjeta, potiče ih na kretanje, stvaranje i razmišljanje. Kretanje im daje osjećaj ugode, sigurnosti, sreće te se na taj način osjećaju dobro. Iskustva su intenzivna i korisna. Djeca o svojim doživljajima pričaju drugima i pritom razvijaju komunikacijske sposobnosti. U šumi pronalaze doticaj sa sobom, opuštaju se i jačaju zdravlje.

2. Značenje učenja u prirodnom okruženju

Igraonica u prirodi djetetovu ulogu pretvara u aktivnu, donosi mu više mogućnosti za istraživanje i otkrivanje, utječe na bolje međusobne odnose, poboljšava koncentraciju i motivaciju. Igra u šumu, koja se kroz godišnja doba neprestano mijenja, postaje kreativnija, poboljšava djetetove sposobnosti promatranja i potiče njegovu maštu. Nudi mu mnogo izazova, uči ga odgovornosti do sebe i drugih te potiče djetetov razvoj na više područja.

3. Igraonica u šumi

Kao stručne radnice došle smo do zaključka da je djeci potrebno mnogo kretanja stoga smo se na početku školske godine s djecom dogovorile da ćemo imati igraonicu u šumi. U grupi je bilo ukupno 22 djece od čega 17 dječaka. Dogovorili smo se da ćemo igraonicu u prirodi posjećivati u svim godišnjim dobima. Prvi posjet smo izveli već u rujnu. Pričali smo o pravilima i primjerenom ponašanju u šumi jer u šumi žive životinje. Igraonicu smo očistili te je označili trakama u boji koje smo vezali za stabla. Unutar imaginarne granice djeca su imale puno zanimljivih aktivnosti. Slušala su zvukove prirode, doživljavala tišinu i unutarnji mir. Pomoću štapova su pisala po tlu šume, tražila i promatrala boje prirode, hodala po granama, penjala se preko srušenih debala, skrivala se iza stabala, grlila ih, gladila i slušala što će im reći. Tijekom jeseni su brala plodove koje su u igraonici sortirala te od njih izrađivala različite figurice. Ispod grmića, iza korijenja, ispod lišća i grana su tražila skrivena blaga. Od prirodnih materijala su stvarala i oblikovala različite oblike. Pritom su utvrđivala matematičke izraze za geometrijska tijela i likove. Kada su utvrdila da su puževe kućice slične kugli i da su drveća s iglicama slična trokutu, doživjela su novo iskustvo te bila oduševljena svojim spoznajama. Najviše im se utisnuo u sjećanje pronalazak donje čeljusti šumske životinje. Djeca su odmah utvrdila da su kosti gotovo jednake i simetrične, osim što je jedna imala više zuba. U dječjem vrtiću smo pomoću stručne literature utvrdili da donja čeljust pripada jelenu. Jednog proljetnog dana u blizini šumskog kutića smo čuli i njegovo glasanje.

Slobodna igra djece u šumi je bila vrlo bogata. Djeca su se podijelila u grupe. Od grana su gradila kućice. Biljka penjačica im je služila kao ljuljačka. Djeca su se igrala vojnika, obitelji, sjekla drva, „palila vatru“ pomoću štapova, igrala se skrivača te u božićno vrijeme, na inicijativu dječaka, ukrasila drvce ukrasima od prirodnih materijala. Djeca su na taj način željela uljepšati praznike i životinjicama. Neki dječaci su uživali na srušenom drvetu koje im je predstavljalo brod, djevojčice su izradile kočiju i ljuljačku. U čast olimpijskih igara od štapova smo napravili »olimpijsku vatru«.

Slika 1 i 2. U šumskoj igraonici

4. Zaključak

Djeci moramo već u ranom djetinjstvu omogućiti kontakt s prirodom. Šuma im je nudila aktivno učenje kako u usmjerenim, tako i u slobodnim aktivnostima. Njihova igra je bila umirena i tiša. Potrebno im je bilo manje upozorenja nego u zatvorenom prostoru. S ovakvim načinom rada ćemo nastaviti i ubuduće jer igraonica u prirodnom okruženju pozitivno utječe na djetetov razvoj i doživljaj prirode. Nakon dobro obavljenog zadatka djeca su izrazila sreću i zadovoljstvo te prave osjećaje. Svako dijete je spontano izrazilo svoju osobnost te su se i povučenija djeca u šumi osjećala opuštenije te se izražavala verbalno i neverbalno. Svako dijete je napredovalo na području kretanja. Svaki prirodni materijal kojega su djeca pronašla u šumi bio je važan za njihov intelektualni, osjećajni i socijalni razvoj. Djeca koja redovito posjećuju prirodu zadržavaju pozitivan odnos do prirode i kao odrasli.

5. Literatura

http://eprints.gozdis.si/2052/1/Prirocnik_za_ucenje_in_igro_v_gozdu_9_10_(1).pdf, pribavljeno 8. 8. 2018

Fotografije: osobni arhiv.

Primjeri socijalne isključenosti u osnovnoj školi

Mateja Pučko Erhatič

Socijalna isključenost je jedan od glavnih problema koji se svakodnevno događaju u školama širom svijeta. Današnje društvo temelji se na znanju, stoga je i isključujuće za one, koji ga nemaju dovoljno, a škola djeluje po istom principu. U procesu obrazovanja treba škola kao institucija socijalne uključenosti učeniku posvetiti posebnu pažnju i suprotstavit se s neodobravanjem isključenosti, s promocijom socijalne uključenosti u kontekstu školovanja, te aktivnostima uključivanja stigmatiziranih pojedinaca i skupina. Mnogo možemo učiniti kroz podizanje svijesti o nasilju i njegovom smanjenju, poboljšanju pedagoškog rada, društvenog ponašanja i učenja nenasilnih oblika izražavanja osjećaja

Ključne riječi: socijalna isključenost, škola, obrazovanje

Uvod

Koncept socijalne isključenosti je složen, širok i višedimenzionalan. Socijalna isključenost u širem smislu sadrži civilnu, ekonomsku, socijalnu i međuljudsku dimenziju, a u okviru tih dimenzija područja, u kojima se pojedinac može isključiti. Kada se isključenost akumulira u nekoliko dimenzija ili u nekoliko područja unutar dimenzija, to je šira društvena isključenost.

Socijalna isključenost je proces, koji lišava pojedince i obitelji, skupine i susjedstva resursa, potrebnih za sudjelovanje u društvenim, ekonomskim i političkim aktivnostima društva u cjelini. Ovaj proces uglavnom je posljedica siromaštva i niskih prihoda, ali ga dodatno jačaju drugi čimbenici, kao što su diskriminacija, nisko obrazovanje i loši životni uvjeti. U tom procesu, ljudi su za dugo vrijeme bili odsječeni od institucija i usluga, društvenih mreža i razvojnih mogućnosti, u kojima uživa većina društva. (Martinjak, 2003)

U društvu, u kojem je temeljna vrijednost moć, bilo da se ona odražava u novcu, u društvenom stanju, ili je čisto fizička, najviše su izloženi riziku i najranjiviji oni, koji ili zbog svoje mladosti (djeca), svoje dobi (stariji), bolesti (bolesnici i osobe s invaliditetom), različitosti (marginalne skupine – alkoholičari, ovisnici o drogama, etničke skupine) ili zbog spola (žene), nemaju dovoljan potencijal za ulazak u otvorenu bitku ili natjecanje, u kojima se ne određuju uobičajena pravila igre (ili se mijenjaju prema potrebama odlučujućih igrača).

Pojava (nastanak) socijalne isključenosti u školi

Socijalna isključenost je jedan od glavnih problema, koji se svakodnevno događaju u školama širom svijeta. Problem modernog društva, društvena isključenost je i problem škole, jer je škola odraz društvenih zbivanja, u njoj nastaju i doživljavaju se sva proturječja i napetosti.

Škola može utjecati na društvenu uključenost i socijalnu isključenost. Zato školu smatramo društvenim prostorom unutar koncepta društvenog kapitala. To se događa u modernom društvu kao odgovor na potrebu za novom definicijom i razumijevanjem njegove društvene strukture. Društveni kapital je nova kategorija, uključena i definirana fenomenima modernog društva. (Kobolt, 2010)

Današnje društvo temelji se na znanju, stoga je i isključujuće za one, koji ga nemaju dovoljno, a škola djeluje po istom principu. Stoga se individualna pažnja ne bi trebala usredotočiti samo na povećanje ljudskog kapitala, nego na ono, što je ono, što pojedincu čini život lakšim. Uvijek su bili odnosi s drugima i život u toleranciji i solidarnosti, ali danas su potpuno zanemareni. Ponovno naučiti živjeti zajedno s drugima je načelo, koje će pojedincu olakšati odlazak u društvo i nadvladat će egoizam. (Košir, 2013)

Ulaganje u društvo koje uči, u ljudski kapital, isključuje skupine, koje se u školskom sustavu smatraju marginalnim.

Šetajući školskim hodnicima, vidimo svaku vrstu sukoba između učenika. Ti sukobi su tipični za školske dane, bilo da je riječ o drugačijem stilu odijevanja, karakteru učenika, različitom ukusu za glazbu… Mladi ljudi često isključuju svoje vršnjake iz društva zbog izgleda, a da ih prije toga ne upoznaju, te im stoga ne daju priliku, da se pridruže i uživaju u društvu, kao što ga svi vide. Neki učenici prečesto ne shvaćaju, da neki oduvijek imaju probleme, a možda sami uopće nisu krivi za njih.

Nitko ne zaslužuje samoću, a to možemo riješiti samo razgovorima, kroz kojeg možemo utvrditi, zašto učenik uopće ima problem i ljubazno razgovarati s njim.

Eliminacija različitih i izražavanje pripadnosti grupi, koja simbolički predstavlja uspjeh u društvu i osmišljena je tako, da isključuje i prezire one, koji su na ovaj ili onaj način različiti, normalna je pojava u procesu odrastanja, stvaranja osobne i kolektivne identitete. U procesu obrazovanja, treba škola kao institucija socijalne uključenosti takvom učeniku posvetiti posebnu pažnju i suprotstavit se sa neodobravanjem isključenosti, sa promocijom socijalne uključenosti u kontekstu školovanja, te aktivnostima uključivanja stigmatiziranih pojedinaca i skupina. Također je zadatak škole, da aktivno gradi međugeneracijsku solidarnost kroz praktične aktivnosti, koje uspostavljaju društvene kontakte među generacijama.

Nasilje među mladima postaje sve uobičajenije, pa čak ni učenici osnovnih škola to ne mogu izbjeći. Posebno su izložena djeca iz mješovitih i jednoroditeljskih obitelji. Oni, koji su po karakteru mirni, nisu izloženi, ali ih većina nije vidljiva.

U posljednje vrijeme problem zlostavljanja se povećava. Govorimo o nasilju, kada djeca sa namjerom ili sa grupom nastupaju prema drugoj djeci agresivno, ih napadaju i fizički povređuju. Žrtve se obično same ne mogu braniti. Nasilje može biti u obliku prijetnji, tjelesnih ozljeda, odbijanja, ismijavanja, otuđenja, vandalizma …

Maltretiranje u školi najčešće se manifestira udarcima, uništavanjem, oštećenjem opreme drugog učenika, bacanjem stvari s prozora, ruganjem i verbalnim nasiljem.

Druga vrsta zlostavljanja je namjerno isključivanje djeteta iz grupnih igara. Ti su incidenti za dijete izuzetno teški. U školama se često najčešće događaju u toaletima, hodnicima i drugim mjestima, gdje nema kontrole nastavnika. Može se dogoditi čak i u učionici pored druge djece, koja često ne pomažu žrtvama zbog nezainteresiranosti ili straha.

Čimbenici rizika u školi, koji potiču nasilje, a time i socijalnu isključenost, prvenstveno su različitost, školski uspjeh, društvena klima u grupi, koja uči, odnosi učenika i nastavnika. Čimbenici izvan škole su obitelj, socioekonomski status, vršnjaci, mediji i suvremeni ICT.

Zaključak

U školi puno radimo na prevenciji socijalne isključenosti. Mnogo možemo učiniti kroz podizanje svijesti o nasilju i njegovom smanjenju, poboljšanju pedagoškog rada, društvenog ponašanja i učenja nenasilnih oblika izražavanja osjećaja. Škole nemaju nikakav utjecaj na strukturu i obiteljske odnose ili formiranje i izražavanje vrijednosti u prijateljskim grupama. Stoga je vrlo važno podići svijest javnosti o ovom problemu, podići svijest roditelja o poteškoćama, u kojima se njihova djeca nalaze i nudeći posebne programe za nenasilno ponašanje i bolju uključenost u društvo te osposobljavanje učitelja za uspješnije reagiranje u takvim situacijama, obuka vršnjačke medijacije itd.

Literatura

1. Kobolt A. (2010). Izstopajoče vedenje in pedagoški izzivi. Ljubljana: Pedagoška fakulteta.
2. Košir K. (2013). Socialni odnosi v šoli. Maribor: Subkulturni azil.
3. Martinjak N. (2003). Socialno izključevanje, šola in nove oblike kapitala. Sodobna pedagogika 54 (5), 140–151.