Pogled uz promjenjiv ožujak

Broj 152, ožujak 2023.
ISSN 1848-2171

Djeca su vrlo znatiželjna i radoznala. Alenka Povšič smatra kako im moramo ponuditi obilje prilika za istraživanje. U predškolskoj grupi istražili ​​su koji zadatak ima određeno osjetilo. Više…

Koncept Lektirne sarmice ili Sarma – lektira nastao je po uzoru na kreativne načine obrade lektirnih djela poput Pizza lektire ili Pripovjedne kocke, a zajedničkom suradnjom su ga osmislile učiteljica razredne nastave i stručna suradnica školska knjižničarka Ivana Rakonić Leskovar.Više…

Dan karijera je školski projekt kojemu je cilj upoznavanje učenika viših razreda osnovne škole sa spektrom mogućnosti koje nude srednje škole u Gradu Zagrebu. Ove godine se tom projektu pridružila i Ivana Kujundžić Lelas sa svojim učenicima kako bi se što ranije informirali o mogućim izborima na svom profesionalnom putu. Više…

Ivana Stančin Letinčić u produženom boravku je provela projektni dan. Ovog su puta obilježili Svjetski dan jabuka, a cilj je osvijestiti važnost zdrave prehrane te očuvanje prirodne raznolikosti na primjeru jabuke. Više…

Rubikova kocka jedna je od najpoznatijih mehaničkih zagonetki koju je 1974. izumio mađarski profesor arhitekture Erno Rubik. Maja Jakovec objašnjava na koja područja djetetovog razvoja utječe slaganje Rubikove kocke te opisuje iskustva iz prakse. Više…

Formativno praćenje izazvalo je veliko zanimanje posljednjih godina. Jana Remic prikazala je praktični primjer rada iz sklopa Vjerojatnost jer su brojna istraživanja dokazala da formativno praćenje može snažno utjecati na poboljšanje učeničkih postignuća. Više…

Jasminka Možgon Jarić nas je upoznala s projektima koji se provode u njenoj školi, a cilj projekta bio je motivirati učenike za STEM predmete, približiti im sadržaje, učiniti učenje lakšim i zanimljivijim korištenjem novih, drugačijih i inovativnih metoda. Više…

Posljednjih nekoliko godina školstvo se značajno promijenilo za učenike, roditelje, učitelje, rukovodstva škola i donositelje odluka o obrazovanju u državnoj upravi. Jernej Gabrijel otkrio nam je pristupe koji su učenicima i nastavnicima omogućili napredovanje u znanju, ali uz ogromnu količinu strpljenja jer smo se suočili s ogromnim preprekama koje smo uspješno savladali. Više…

Projekt Šareno programiranje – STEAM za najmlađe je inovativni program učenja programiranja od najranijeg uzrasta koristeći robote Cubetto i RoboWunderkind. Ciljevi projekta su razvoj algoritamskog načina razmišljanja, logičkog zaključivanja te poticanje na kreativno izražavanje i stvaranje djece koristeći suvremene IKT tehnologije, kažu Lucija Ćurko i Ivan Lipanović. Više…

Komunikacija je temeljni društveni proces u kojem se pružaju i primaju informacije, ali i proces koji omogućuje međudjelovanje pojedinca i skupine, učenika i nastavnika, učenika i učenika. Matilda Jelaska je pokušala dočarati zašto je dobra komunikacija važna za nastavnika i učenika. Više…

Sportski dani dio su obrazovnog programa osnovne škole, a namijenjeni su prvenstveno aktivnostima u prirodi. Mirjam Remic navodi nekoliko primjera aktivnosti kojima se učenici zabavljaju dok istovremeno jačaju svoje mišiće, koordinaciju i kondiciju. Više…

Učitelj sve češće usmjerava učenike, da sami pronađu rezultate, upoznaju nove metode rada, samostalnom istraživanju, deduktivnom zaključivanju. Nataša Polončič predstavila je planiranje aktivnosti i pitanja za proces učenja po Marzanovoj shemi. Više…

Nevenka Povirk upoznala nas je s načinima rada s najmlađom jasličkom djecom u vrtiću, koju koristi dugi niz godina, a temelji se na znanju koje je stekla na treninzima projekta FIT4KID. Više…

Vukovarski gimnazijalci uz vodstvo Sanje Pavlović Šijanović i Davora Šijanovića osvojili su treće mjesto na kreativnom natječaju Junior Engineer Academy sa svojim IoT modelom vukovarskog vodotornja gdje su demonstrirali primjenu tehnologije u službi očuvanja i promoviranja kulturne baštine. Više…

Prvi dan škole je uvijek nešto posebno. Kako bi im ovaj dan ostao u sjećanju i nezaboravan, učiteljica Simona Lobnik ih uvijek iznenadi s različitim aktivnostima. Više…

Polona Gole je predstavila svoj nastavni sat gdje učenici u 5. razredu usvajaju da biljke proizvode hranu (organsku tvar) i kisik iz vode i ugljičnog dioksida, te da je za taj proces (fotosinteza) potrebna i sunčeva svjetlost kao izvor energije i klorofila. Više…

U sklopu podučavanja učenika učitelji se susreću s problemom koji se odnosi na način učenikovog usvajanja nastavnog gradiva. Svaki pojedinac mora sam otkriti koja mu tehnika učenja najviše odgovara. Tanja Starc Novak smatra da je važno i ispravno učenicima pokazati i s njima isprobati različite tehnike učenja. Više…

Specijalni pedagog najvažnija je osoba za dijete s posebnim potrebama. Za njega je to ne samo učitelj, već i osoba kojoj može vjerovati, osoba koja predstavlja svojevrsnu sigurnost u školi. Također, specijalni je pedagog za dijete osoba od povjerenja, kaže Tina Čeh. Više…

Projekt Tradicionalni slovenski doručak već se niz godina provodi, a u projekt je uključena i Tina Rezar kako bi se potaklo učenike, učitelje, roditelje i ostale da tokom cijele godine upotrebljavaju lokalne namirnice i kupuju lokalne proizvode na najbližem seoskom gospodarstvu, odnosno kod najbližeg proizvođača ili zadruge. Više…

Utjecaj umjetne inteligencije na tehnološke procese i svakodnevni život je sve veći. Valentina Pajdaković je približila pojam umjetne inteligencije izradom strojnog modela učenja i programskog rješenja u Scratchu koje prikazuje kontekst iz prirodnog okruženja. Više…

Gordana Lohajner

Iskustvo osjetila u vrtiću

Alenka Povšič

Sažetak

“Osjetila obogaćuju naša iskustva i daju boju našim životima.”

Musek Lešnik u Kozaru, 2016

Djeca primaju informacije iz prirode i u svemiru putem vida i sluha. U samom razvoju važno je ne zaboraviti preostala osjetila koja su važna za upoznavanje svijeta. Osjetila djetetu daju najvažnije informacije potrebne za razvoj. U grupi smo htjeli upoznati dijete s ljudskim tijelom i ustanovili da djeca ne poznaju osjetila. Počeli smo istraživati ​​i pitati se koji zadatak ima određeno osjetilo. Kroz razgovor, igru ​​i aktivnosti djeca uče i upoznaju svijet u predškolskom razdoblju. Djeci smo postavljali različita pitanja i poticali ih na razmišljanje.

Ključne riječi: osjetila, predškolska djeca, vrtić, igra, istraživanje.

Uvod

Osjetila djeca percipiraju i s njima se susreću u ranom djetinjstvu, na pr. majčin prvi dodir, njezina toplina, miris, glas, povezuje se s prvim osjećajima i doživljajima koji su duboko utisnuti u dijete.

Tako se javlja prava izravna povezanost s okolinom i svijetom. Za njegov razvoj i život najvažnije je iskustvo koje dijete stječe u prvoj godini. Osjećali su se pravim putnikom za njegov život. Društvo i okoliš u današnjem društvu djeci uskraćuju istinsko opažanje osjetila. Budući da nemaju dovoljno iskustva, njihov senzorni razvoj je smanjen, što je ključno za razvoj mozga, motorike, socijalnih i kognitivnih vještina. Djeci trebamo ponuditi priliku da istražuju, da budu aktivni, da traže odgovore, da steknu osobno iskustvo koje ih povezuje s osjetilima.

Znanost u vrtiću

U nastavnom planu i programu za dječje vrtiće područje prirode definirano je kao područje s kojim djeca razvijaju vještine za aktivno uključivanje u okoliš i stvaranje zdravog i sigurnog životnog okruženja. Priroda je područje koje djeci omogućuje postupno razvijanje mišljenja, zaključivanja, prirodoslovnih pojmova, rješavanja problema, klasifikacije, traženja i povezivanja značenja i suštine.

Svi prirodni procesi kod djeteta odvijaju se nesvjesno. Kroz prirodu dijete uči o predmetima, biljkama, životinjama,… Otkriva i uči o svojstvima i funkciji tijela, uči načine ponašanja koji održavaju dobrobit. (Kurikulum dječjeg vrtića, 1999).

U Nastavnom planu i programu za dječje vrtiće (1990.) kroz iskustveno učenje i uključivanje osjetila definirani su sljedeći ciljevi:

• „Doživljavanje i upoznavanje žive i nežive prirode u njenoj raznolikosti, povezanost, stalne promjene i estetske dimenzije.
• Upoznavanje sa svojim tijelom, životnim ciklusom te zdravim i sigurnim načinom života.
• Upoznavanje materije, prostora, vremena, zvuka i svjetlosti.
• “Promicanje različitih pristupa učenju o prirodi.”

Kroz igru ​​upoznajemo osjetila

S djecom smo kroz igru ​​i razne aktivnosti upoznavali osjetila. Djeca nisu poznavala pojam osjetila pa smo prvo kroz knjige i enciklopedije saznali koji dio tijela ima određenu zadaću. Shvatili smo da možemo vidjeti očima, mirisati nosom, okusiti jezikom, čuti ušima i osjetiti dlanovima. Istraživali smo okolinu i predmete oko sebe kako bismo saznali koja osjetila koristimo. Postavili smo si i pitanja: Zašto imamo jezik, nos, uši, oči i kožu? Koji je njihov posao? Upoznali smo i nove biblije i pjesme, što nam je također pomoglo u pronalaženju odgovora.

Osjetilo vida

Najvažnije od osjetila je vid, jer smo kroz igru ​​otkrili da ako imamo zatvorene oči ili poveze ne vidimo ništa i imamo lošiju ravnotežu. Djeci smo povezivali oči i oni su crtali po plahti. Vidjeli smo da se teško orijentiraju u prostoru stola i gdje je list po kojem su crtali. Igrali smo se i s baterijskim svjetiljkama i smišljali kada vidjeti, a kada ne. Upoznali smo igru ​​Gdje je papuča? Djeca su izula papuče i izašla iz sobe kada su se vratila tražeći svoje papuče u igraonici. Igrali smo i igricu Tko nam nedostaje?. Djeca su skakala po sobi, a u međuvremenu je odgajateljica jedno od djece prekrila plahtom. Djeca su morala shvatiti tko je ispod plahte.

Osjećaj tipa

Djeca rašire dlanove i stopala s tipom. Milovali smo razne materijale kako bismo saznali što je toplo, hladno, meko, tvrdo, glatko, hrapavo. Napravili smo senzualnu stazu koja je sadržavala razne podloge (mahovinu, lišće, češere, kamenje, grane, koru i drvene kocke). Djeca su nekoliko puta bosa hodala zacrtanom stazom.

Zatim smo radili i masaže u kojima su se djeca opuštala i nježan kontakt s prijateljicom. Masažom djeca stječu osjećaj sigurnosti i samopouzdanja. Kroz masažu smo naučili i nove pojmove gore, dolje, lijevo, desno, meko, grubo… Koristili smo spravu za kretanje bodljikavom ježom, kojom su djeca samo masirala, a potom i sprijateljila. Kroz knjigu Masaže i opuštanje izvodili smo razne masaže: Metenje, Pečenje palačinki, Kiša, Miješenje tijesta.

Osjetilo sluha

Djeca su upoznala različite glazbene žanrove te smo s njima razgovarali koja im je glazba najbliža. Testirali smo različite instrumente (bubnjeve, zvečke, harfe i činele). Razgovarali smo i o ljudima koji ne čuju. Igrali smo glazbeno-didaktičke igre kroz koje su djeca učila tihu ili glasnu glazbu i prelazila na određeni sadržaj. Kad je glazba bila tiha, oponašali su pokret miša. Kad su začuli glasnu glazbu, inscenirali su pokret medvjeda. Igrali smo i igricu Magarac koji te jaše? Djeca sjede u krug i broje dobrovoljca koji čučnu u sredini kruga i pokriven je plahtom. Zatim mu, sasvim tiho, prilazi pojedinac i nježno sjeda na njegova leđa. Uhvati ga za ramena i kaže: “Magare, tko te jaše?” Magarac pokušava shvatiti koji je prijatelj to rekao. Ako sazna, mijenjaju uloge. Kroz igru ​​Magarac koji te jaše djeca obraćaju pažnju na glas prijatelja kako bi ga prepoznali.

Osjetilo okusa

U upoznavanju ukusa koristili smo knjige kako bismo saznali gdje je naš jezik i koja je njegova zadaća. Kroz razne začine i namirnice saznali smo koji okus. S djecom smo prvo saznali gdje imamo jezik i koja je njegova zadaća. Potom smo se igrali i kušali raznovrsnu hranu i začine. Budući da smo se htjeli fokusirati samo na okus, zatvorili smo oči. Djeci je trebalo dosta vremena da probaju. Djecu smo dali kušati limun, slane štapiće, luk i čokoladu. Najviše ih se dojmio okus čokolade i svi su znali da je slatkast okus. Prepoznali su i slano i kiselo. Svima je limun bio kiselkast, a štapići slani. Promatrali smo kakve izraze lica djeca prave s određenim ukusom.

Obradite osjet mirisa

Djeca su učila o različitim mirisima (kava, limun, naranče, parfemi…) Najviše od svega djeca su željela mirisati, a neki su čak i točno pogodili što se krije u loncu. Opisali su i svoje osjećaje da li im neki miris miriše ili miriše. Kad smo provjerili lonce da vidimo jesu li ispravne, bili su jako sretni. Igrali smo i igru ​​sjećanja na temu mirisa. Djeca su birala određeni miris i tražila ga među ostalim mirisima. Djeci je igra bila zanimljiva i ponovili smo je nekoliko puta.

Zaključak

Djeca su vrlo znatiželjni i radoznali, stoga im moramo ponuditi obilje prilika za istraživanje. Kroz igru ​​djeca uče i ne znaju da uče. Djeca su kroz razne aktivnosti imala priliku upoznati osjetila i ljudsko tijelo. Uvijek moramo poticati od djece i slijediti ih. Djeca nam daju različite ideje i želje, ono što ih zanima. Djeca su kroz igru ​​učila zadatke vida, sluha, njuha, okusa, tipa. Naučili smo i kako žive ljudi koji nemaju određeni osjećaj za razvoj i žive u svom svijetu igrajući se. Za kvalitetan rad u odjelu najvažnija je dječja igra, a time se dijete može cjelovito razvijati.

Literatura

1. Kurikulum za vrtce: predšolska vzgoja v vrtcih (1990). Ljubljana: Ministerstvo za šolstvo in šport in Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
2. Kozar M. (2016). Izkustveno spoznavanje čutil v prvem starostnem obdobju (diplomsko delo), Univerza na primorskem, Pedagoška fakulteta. Pridobljeno s file:///C:/Users/PC/Downloads/Kozar_Maja_2016%20(1).pdf

Lektirne sarmice – Sarma lektira

Ivana Rakonić Leskovar i Ivana Bešlić

Sažetak

Koncept Lektirne sarmice ili Sarma – lektira nastao je po uzoru na kreativne načine obrade lektirnih djela poput Pizza lektire ili Pripovjedne kocke, a zajedničkom suradnjom su ga osmislile učiteljica razredne nastave Ivana Bešlić i stručna suradnica školska knjižničarka Ivana Rakonić Leskovar iz OŠ Dragutina Lermana u Brestovcu. Kako učenici drugog razreda obrađuju zavičajnost iz nastave Prirode i društva, a tradicionalno slavonsko jelo je sarma – učenici su na kreativan način obradili lektirno djelo Sretan cvrčak autorice Nade Zidar – Bogadi i izradili svoje lektirne sarmice. Važno je napomenuti da je koncept pogodan za obradu poezije i pripovijedaka za učenike nižih razreda osnovne škole.

Ključne riječi: lektirne sarmice, lektira, poticanje čitanja, zavičajnost, suradnja, školska knjižnica.

Uvodni dio

Radeći s učenicima vrlo je lako spoznati da se suvremeni učenici odmiču od čitanja te traže izgovore zašto ne čitati. Iako su uvijek postojali učenici koji su zazirali od čitanja lektire, spomenuti trend otežanog čitanja lektire posebno je izražen u današnje vrijeme. Cilj poučavanja čitanja je tečno čitanje s razumijevanjem pri čemu ne smije izostajati poticanje unutarnje motivacije učenika za čitanjem i biranjem gradiva po vlastitom nahođenju (Ademoski, 2019.). Ako prisiljavamo učenika na čitanje, sigurno ga neće zavoljeti. Najveća pretpostavka kreativnom pristupu lektiri je individualizacija sadržaja i vizualizacija djela (Gabelica, M.; Težak, D. 2017.), a određene aktivnosti mogu se koristiti ovisno o književnom djelu, učeničkoj dobi, predznanju, zanimanju za rad i slično. Svaki učitelj ovisno o svojim učenicima treba pripremiti aktivnosti koje će učenicima najbolje približiti književno djelo te tako poticati čitanje i na kreativan način obraditi lektirno djelo s obzirom na cjeloviti popis djela za čitanje.

Središnji dio

Vodeći se spomenutim činjenicama i željom približavanja čitanja lektire i obrade lektirnih djela učenicima, osmišljen je novi koncept obrade lektirnih djela pod nazivom Lektirne sarmice (ili Sarma-lektira), a po uzoru na Pizza lektire ili Pripovjedne kocke.

Način izrade lektirnih sarmica

Koncept obrade lektire i poticanja čitanja putem lektirnih sarmica realiziran je na način da su učenicima pripremljeni materijali vezani uz obradu lektirnog djela (ili djela za poticanje čitanja). Također smo izrezali listove od zelenog krep papira. Učenicima smo pojasnili na koji način se mota sarma, a punjenje je činio nastavni listić izrezan po pitanjima. Učenici su smotali riješene zadatke u krep papir i smjestili u posudu u kojoj su se sarme skuhale. Dok su se sarme kuhale, postavili smo stol s kompletnim priborom, te na taj način izvršili prezentaciju riješenog djela. Učenici su u tanjure ugrabili sarme i konzumirali ih tako što su čitali odgovore koji su bili smješteni u listovima lektirnih sarmica.

Sretan cvrčak – tijek nastavnog sata

Uvodna je aktivnost osmišljena tako što je učenicima puštena dječja pjesma Nije lako Bubamarcu u izvedbi Jacquesa Houdeka. Nakon odslušane pjesme započinjemo razgovor s učenicima: Kako vam se svidjela pjesma koju smo poslušali? Tko se sve u pjesmi spominje? Kako se osjeća Bubamarac? Što Bubamarac mora raditi?

Učenicima pokazujemo naslovnicu lektire Sretan cvrčak i najavljujemo temu. Kako učenici pohađaju drugi razred osnovne škole, nisu se susretali s književnoteorijskim pojmom basne. Stoga je vrlo važno učenicima pojasniti kako je djelo Sretan cvrčak zbirka modernih basni – kratkih priča o životinjama kojima se pripisuju različite ljudske osobine. Učenicima izlažemo da se zbirka sastoji od 24 vrlo jasne kratke priče iz kojih možemo nešto naučiti.

Čitamo priču Sretan cvrčak. Doživljajnim pitanjima potičemo komunikaciju, te vodimo interpretaciju djela: Tko su glavni likovi u ovoj priči? Kakav je pauk? Kakav je cvrčak? Gdje je pauk ostavio cvrčka? Zašto je cvrčak pjevao prvi put? Gdje ga je pauk zatvorio? Što je tamo radio? Koju rečenicu cvrčak stalno ponavlja? Zašto je pauk pustio cvrčka? Imaju li ova dva lika isti pogled na svijet? Kome si sličniji/sličnija? Što nas je ova priča naučila?

U sljedećoj aktivnosti učenike dijelimo u skupine i započinjemo s provedbom koncepta lektirnih sarmica. Prezentiramo učenicima sarmu kao tradicionalno slavonsko jelo, koje povezujemo sa zavičajnošću i pojašnjavamo im kako će smotati svoje lektirne sarmice. Svaka skupina dobiva nastavni listić s pripovijetkom i zadacima za svakog učenika unutar skupine. Prva skupina dobiva pripovijetku Lav i pustinjski miš; druga skupina dobiva pripovijetku koja nosi naziv Obećanje; treća skupina dobiva pripovijetku pod nazivom Nestrpljiva kokoš i četvrta skupina dobiva pripovijetku Rođendan gljive ludare. Učenici odgovaraju na pitanja i izrađuju svoje lektirne sarmice. Od krep papira formiraju zelene listove u koje će zamotati svoje odgovore s listića po uzoru na tradicionalno slavonsko jelo sarmu, zatim staviti u lonac i skuhati.

Pomoću lektirnih sarmica učenici prepričavaju zadanu pripovijetku, dok drugi učenici u paralelnim skupinama ispunjavaju isti nastavni listić. Vrlo je važno da učenici dođu do zaključka kako je ova zbirka puna poučnih i zanimljivih pripovijedaka u kojima pisac vedro iznosi istinu o tome kakvi su ljudi. Cilj je potaknuti učenike na razmišljanje o sličnostima između likova i njihovog osobnog života.

Završna je aktivnost osmišljena kao stvaralački rad u kojem učenici osmišljavaju i zapisuju mudre misli koje su mogli zaključiti iz djela. Po završetku rada učenici će predstaviti i na vidno mjesto u učionici izvjesiti svoje radove.

Zaključak

Kreativnim načinima obrade lektirnih djela i poticanja čitanja učenici razvijaju svoju osobnost, empatiju prema drugim bićima, poboljšavaju svoje čitalačke navike, kao i komunikacijske vještine. U isto vrijeme podučavamo ih kako učiti, te im usađujemo važnost korištenja digitalnih kompetencija u korisne svrhe. Kroz realizaciju pojma basne učenici spoznaju razliku između dobra i zla, te su ju u mogućnosti primijeniti na svakodnevni život. Učeničku ljubav prema čitanju lektire, ali i čitanju uopće možemo potaknuti i usaditi samo inovativnim i zanimljivima načinima poticanja čitanja i kreativnim načinima obrade lektirnih djela, a jedan od njih su svakako lektirne sarmice.

Literatura

1. Ademski, L. 2019. Motiviranje učenika za čitanje. URL: https://pogledkrozprozor.wordpress.com/2019/10/31/motiviranje-ucenika-za-citanje-2/ (3. 2. 2022.)
2. Gabelica, M.; Težak, D. 2017. Kreativni pristup lektiri. Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb.
3. Pintarić, A., Mihoković, T. (2009). Školska interpretacija romana „Divlji konj“ Božidara Prosenjaka. Život i škola, br. 21, god. 57., str. 81-94.
4. Vranjković, Lj. 2011. Lektira u razrednoj nastavi. Život i škola, 25 (1), 193- 206. https://hrcak.srce.hr/71656 (pristupljeno 4. 2. 2022.)
5. Zimmermann, S., Hutchins, C. 2009. 7 ključeva čitanja s razumijevanjem: Kako pomoći djeci da čitaju i razumiju pročitano. Buševec. Ostvarenje.

Poveznica na otvoreni obrazovni sadržaj

Dan karijera u 1.c razredu

Ivana Kujundžić Lelas

Sažetak

Dan karijera je školski projekt kojemu je cilj upoznavanje učenika viših razreda osnovne škole sa spektrom mogućnosti koje nude srednje škole u Gradu Zagrebu. Ove godine su se tom projektu pridružili i učenici nižih razreda kako bi se što ranije informirali o mogućim izborima na svom profesionalnom putu. Što smo i kako radili u 1.c razredu saznajte u nastavku.

Ključne riječi: Dan karijera, profesionalna orijentacija, digitalne kompetencije, mrežni alati, rad u grupama.

Uvod

Prije same provedbe aktivnosti definirali smo ishode (OŠ HJ A.1.3., OŠ HJ A.1.2., OŠ HJ A.1.1. , OŠ PID C.1.1., OŠ PID A.B.C.D. 1.1.) i očekivanja međupredmetnih tema(ikt A1.1., ikt A 1.2., ikt A.1.3., ikt C 1.3., ikt C 1.4., ikt D.1.3., ikt D 1.4., goo C 1.1., osr A 1.3, osr B 1.2., osr C 1.3., iku A 1.2., uku B 1.4., uku D 1.2., pod A 1.3., pod B 1.2).

Učenici su u ovom projektu po prvi puta koristili tablet računala te je trebalo predvidjeti više vremena za svaki od zadataka. S obzirom na dob učenika bilo je jako bitno prilagoditi sve tekstove i videa upravo njima te im davati jasne i nedvosmislene upute za rad.

Također je, u radu u skupinama, bilo nužno da svaki učenik ima svoj zadatak kako bismo izbjegli da neki učenici rade više od ostalih što je čest slučaj kod rada u skupini te je također bilo važno da je u svakoj skupini učenik/ca koji izvrsno čita. Tako da su učenici u skupinama bili pomno birani, a ne nasumično, kako često koristimo u radu.

Tablet računala u školi nemamo dovoljno pa su učenici radili ili u paru ili u skupini. To je pridonijelo jačanju njihovih socijalnih vještina, vještina komunikacije, digitalnih vještina i ostvarenju ostalih međupredmetnih tema.

Da bismo dobili maksimalnu involviranost učenika u rad samog projekta najprije smo odigrali igru asocijacija, a potom anketu. Zatim smo učili o zanimanjima koja su u anketi “osvojila“ najviše bodova. Uslijedio je rad u skupinama, a nakon toga i gostovanje roditelja u razredu. Završili smo s kvizom o naučenom te samoprocjeni učenika o radu na projektu.

Igra asocijacija i anketa

Kako bismo dobili što veću pažnju i zainteresiranost učenika bitno ih je na početku potaknuti na rad, a to se najbolje postiže igrom. Igra asocijacija je jednostavna, a korisna. Izrađena je u Web alatu PowerPoint. Ona je imala za cilj da pobudi u učenicima zanimanje za sadržaje koje ćemo raditi u projektu, da ih uvede u samu temu te da proširi rječnik(npr. ordinacija, stetoskop).

Nakon razgovora o pojedinim zanimanjima ljudi koja su se pojavila u igri napravili smo kratko istraživanje koja su to zanimanja koja su učenicima najzanimljivija, tj. koja bi htjeli raditi kada odrastu. Učenici su upisivali svoje odgovore na tablet računalu, a Web alat kojeg smo koristili bio je Mantimeter(https://www.mentimeter.com/).

Ovo je bio prvi put da su učenici koristili tablet računala i digitalne alate za rad u razredu te su zbog toga “predavali“ svoje odgovore bez da su pročitali što su napisali. Zbog toga je nastalo puno grešaka. O tome smo razgovarali i učenici su uvidjeli da trebaju čitati ono što su napisali prije nego što predaju zadatke.

Slika 1. Igra asocijacija, rad u paru i rezultati ankete

Rad u skupinama

Nakon određivanja koja su zanimanja učenicima najzanimljivija rasporedili smo se u skupine(liječnik/liječnica, učitelj/učiteljica, vatrogasac/vatrogaskinja i frizer/frizerka.). Svaka skupina je imala jedno tablet računalo za rad i pristup virtualnoj Padlet ploči.

Učenici su, pomoću QR Code Scannera, ušli u virtualnu Padlet ploču. Tamo su se nalazila videa za svako zanimanje. Svaka skupina je trebala pogledati svoj video, pročitati (nekoliko puta), a zatim odgovoriti na pitanja. Odgovore na pitanja su trebali napisati na virtualnu ploču. To su trebali „zalijepiti“ zajedno s ilustracijom zanimanja kojeg su dobili.

Nakon toga je jedan učenik/ca iz skupine prezentiro/la naučeno.

Slika 2. Rad u skupinama   Slika 3. Prezentiranje naučenog

Gosti u razredu

S obzirom na ublažavanje epidemioloških mjera mogli smo pozvati i goste u razredu. Dvoje roditelja se odazvalo prisustvovati našem projektu. Majka veterinarka i tata IT stručnjak za sigurnost na internetu su nas došli upoznati s njihovim zanimanjem.

Majka veterinarka je pričala o divljim životinjama u Hrvatskoj te je u razred donijela puno preparata životinja. Učenici su ih mogli dodirnuti, maziti i opipati i tako u zornoj stvarnosti vidjeti kako određene životinje izgledaju(lasica, jazavac…).

Tata koji se bavi sigurnosti na internetu je učenike upoznao s različitim opasnostima koje postoje na internetu i na koji način se možemo boriti protiv njih.

Učenici su s radošću dočekali naše goste, a za zahvalu su im nacrtali ilustracije i napisali zahvale.

Slika 4. Gosti u razredu

Kviz

Nakon toga smo odigrali Kahoot kviz o divljim životinjama. Nagrada koju su učenici mogli osvojiti bile su platnene vrećice(koje je majka veterinarka donijela u naš razred).

Slika 5. Kviz

Zaključak

Ovakvi projekti, koji imaju izravan utjecaj na učenikovo dalje opredjeljenje zanimanja su izrazito korisni. Učenici su se po prvi puta susreli s nekim terminima koji su im bile izrazito zanimljive jer su imale poveznice sa stvarnim životom.

U ovom projektu smo po prvi put koristiti tablet računala i radili u web alatima pa su se njihove digitalne kompetencije povećale. To je na njih djelovalo motivirajuće i trudili su se biti što uspješniji kako bi njihove objave na virtualnoj ploči bile što točnije i bolje.

No, najveća motivacija od svih bili su roditelji-gosti u razredu. Učenici su ih sa zanimanjem slušali i sudjelovali u radu i raspravi zato što su osjećali povezanost s onim što su roditelji govorili i zato što su čuli informacije o kojima će i sami jednog dana razmišljati.

Literatura

1. https://skolazazivot.hr/medupredmetne-teme/
2. http://mzos.hr/datoteke/1-Predmetni_kurikulum-Hrvatski_jezik.pdf
3. https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2019_01_7_147.html

Dan jabuka u produženom boravku

Ivana Stančin Letinčić

1. Sažetak

Produženi boravak sa svojom specifičnom organizacijom koja svakodnevno uključuje dva sata Organiziranog vremena čini gotovo idealni dnevni raspored za provođenje projektnih aktivnosti, a osobito projektnih dana. Učenici i učiteljice produženog boravka PŠ Savska (OŠ Davorina Trstenjaka, Zagreb) svake godine obilježavaju Svjetski dan jabuka. Cilj obilježavanja Dana jabuka je osvijestiti važnost zdrave prehrane te očuvanje prirodne raznolikosti na primjeru jabuke. Ovaj projektni dan realiziramo aktivnostima koje povezuju učenike svih odjeljenja škole potičući ih na suradnju te aktivnostima koje su specifične za dob i interese učenika pojedinih razreda (štafetne igre, likovne radionice, istraživanje izgleda jabuka, proučavanje dijelova jabuke te razvojnog ciklusa od sjemenke do ploda, čitanje, računanje itd.) Motiv jabuke uključen je u sve nastavne sadržaje toga dana s ciljem ostvarivanja ishoda nastavnih predmeta i međupredmetnih tema (Osobni i socijalni razvoj, Učiti kako učiti, Zdravlje i Održivi razvoj). Dan je usmjeren na istraživačku nastavu, vrijeme provedeno u prirodi, suradnju i poticanje zdravih navika. U ostvarivanje ishoda projekta uključeni su i roditelji i/ili drugi članovi obitelji čime povezujemo školu i zajednicu koja ju okružuje te je njezin sastavni dio.

Ključne riječi: projekt, korelacijsko-integracijski sustav, dan jabuka, produženi boravak.

2. Uvod

Dan jabuka obilježava se 20. listopada diljem svijeta. Pokret obilježavanja Dana jabuka krenuo je 1990. u Londonu potaknut ekološkom organizacijom Common Ground. Cilj je obilježavanje jesenskog blagdana i slavlje jabuke kao voća, ali i upozorenja kako svojim odnosom prema prirodi riskiramo izgubiti prirodnu raznolikost, što je prikazano primjerom jabuke, ali se odnosi na cjelokupnu prirodu. Liječnici taj dan koriste za promociju zdrave prehrane. Dan jabuka se obilježava u gradovima i selima, na tržnicama, u muzejima, školama. Motiv jabuke moguće je korelirati i integrirati u gotovo sve nastavne predmete, što svake godine i ostvarujemo u produženom boravku PŠ Savska.

3. Korelacija i integracija nastavnih sadržaja na primjeru obilježavanja Dana jabuke

3.1. Korelacija i integracija nastavnih sadržaja

Korelacijom nastavnih sadržaja unutar predmeta i među predmetima postiže se tzv. holistički pristup nastavi koji definira odgoj i obrazovanje kao neodvojive procese koji se međusobno isprepliću. Korelacija označava međusobno djelovanje dviju stavki koje se povezuju, ovise jedna o drugoj i mogu mijenjati jedna drugu. (Dimić Vrkić, Vidić, 2015.) U nastavnom procesu korelacija predstavlja dovođenje u međusobnu vezu predmeta/sadržaja koji imaju dodirne točke (Anić, Goldstein, 2009).

„Načelo korelacije u nastavi se ostvaruje na nekoliko načina:

• unutarpredmetna korelacija (korelacija unutar nastavnog sadržaja jednog predmeta),
• međupredmetna korelacija (korelacija s određenim nastavnim sadržajima drugih nastavnih predmeta).

Svaka od ovih dviju vrsta korelacije ima i dvije pod razine:

• horizontalna korelacija (korelacija u istom godištu/razredu),
• vertikalna korelacija (korelacija među godištima/razredima).“ (Dimić Vrkić, Vidić, 2015.)

Razlikujemo tematsku i strukturalnu korelaciju. Procesom integracije u nastavu spajamo različite sadržaje kako bismo dobili povezanu cjelinu. Korelacija i integracija čine važan dio nastavnog procesa, osobito na primjerima projektne nastave. Projektna nastava uključuje povezivanje tema iz više nastavnih predmeta, povezivanje sa svakodnevnim životom učenika te primjernu različitih znanja i vještina. Projektna nastava smatra se najuspješnijom za oslobađanje kreativnosti učenika i učitelja. (Bežen, 2008.)

3.2. Obilježavanje Dana jabuka u PŠ Savska

U Osnovnoj školi Davorina Trstenjaka u Zagrebu već se godinama obilježava Dan jabuka. U Područnoj školi Savska svake godine 20. listopada u produženom boravku cijeli dan kroz niz aktivnosti posvetimo jabuci. Produženi boravak sa svojom specifičnom organizacijom koju svakodnevno čine dva sata Organiziranog vremena čini gotovo idealni dnevni raspored za provođenje projektnih aktivnosti, a osobito projektnih dana.

Dan obilježavamo zajedničkim aktivnostima svih odjeljenja produženog boravka (u školi su tri skupine) te svaka skupina ima posebne aktivnosti prilagođene interesima i dobi učenika. Na hodniku svake godine postavljamo pano na kojem su izloženi zanimljivi podaci o jabukama. Učenici su imali zadatak prikupiti poslovice i zagonetke te zanimljive citate i legende u kojima se spominje jabuka te su i one bile izložene na panou. Jabuka je prikazana i likovnim radovima učenika. Neki su jabuke prikazali pomoću kolaž papira na različite načine, neki temperama prikazujući tonove boja, a inspiracija su nam bili i poznati umjetnici Andy Warholl i Wassily W. Kandinsky (što smo povezali s eTwinning projektom “U svijetu likovnih umjetnika”). Radovi su krasili naše učionice i hodnik škole.

Učiteljice su, koristeći prezentacije, učenicima predstavile važnost jabuka i zanimljivosti nakon čega svake godine odlazimo u školsko dvorište. Tamo organiziramo natjecateljske igre za sve učenike. Sve smo učenike podijelili u skupine tako da su u svakoj skupini bili učenici svih razreda. Organizirane su različite štafetne igre kao što su prenošenje jabuke na kuhači, nošenje jabuka u košaru, prenošenje jabuke iznad glave ili ispod nogu iz ruke u ruku.

Učiteljice prije početka produženog boravka u školskom dvorištu sakriju po jednu jabuku za svaku skupinu (1., 2. i 3. razred). Jabuka je pakirana u vrećicu te piše kojem razredu pripada. Nakon štafetnih igara, svaka skupina (sada prema dobi) kreće u lov na blago. Trebaju pronaći svoju jabuku. Ako u potrazi pronađu jabuku koja ne pripada njihovom razredu, ne smiju je dirati niti reći da su ju pronašli. Cilj ovih aktivnosti je uključiti motiv jabuke u aktivnosti koje svakodnevno provodimo na svježem zraku te međusobna suradnja učenika svih generacija ka ostvarivanju zajedničkog cilja.

Povratkom u školu, za užinu svi jedu jabuke. Zatim svaka skupina radi aktivnosti koje su prilagođene baš njima. Čitali smo priču “Zvjezdana jabuka”, a jabuke koje smo dobili za užinu poslužile su nam kako bismo pronašli zvijezde u našim jabukama. Rješavali smo matematičke zadatke u kojima su se spominjale jabuke. Na taj smo način učili sadržaje Matematike i Hrvatskog jezika prema ishodima kurikulumu spomenutih predmeta povezujući ih s motivom jabuke.

U organiziranom vremenu su učenici podijeljeni u četiri skupine. Prva je skupina imala zadatak proučiti dijelove jabuke. Koristeći nož i ljuštilicu, prikazali su ostatku razreda pojedinačne dijelove jabuke, peteljku, koru, mesnati dio, jezgru i sjemenku. Druga je skupina izradila plakat koji je prikazivao razvojni tijek jabuke od sjemenke do ploda. Plakat su predstavili ostalim skupinama. Treća je skupina istraživala raznolikost jabuka. Svaki je učenik imao jabuku druge sorte te su ju vagali, bilježili njezin miris, boju i okus. Istražili su ima li jabuka sjemenku te pluta li ili tone u čaši vode. Prikupljene podatke su pokazali ostalim učenicima. Četvrta je skupina radila pokus s jabukom. Jabuku su odrezali na četiri kriške. U čašice u natočili iscijeđen limun, vodu, ocat i ulje. Stavili su u svaku čašu jednu krišku jabuke i čekali da prođe neko vrijeme. Zatim su drugim skupinama opisali pokus, prikazali rezultate i zaključke. Cilj ovih aktivnosti je poticanje istraživačkog rada učenika. Prezentiranjem rezultata učenici vježbaju govorne i predstavljačke sposobnosti.

U obilježavanje Dana jabuka uključeni su i roditelji i /ili bake i djedovi. Oni taj dan pripreme razne proizvode od jabuka koje učenici na kraju dana degustiraju. Na stolu u hodniku tako su se našle pite i štrudle od jabuka te mnogi drugi kolači koji sadrže jabuke, sok od jabuka, čips od jabuke, kompot i džem. Na stolu je bila i izložba različitih sorti jabuka koje su učenici donijeli. O svakoj je sorti pisalo obilježje. Najzanimljivije su nam bile stare sorte jabuka koje su donijeli učenici nakon posjeta selima. Ovom aktivnošću povezujemo školu i zajednicu koja ju čini i okružuje, a to su učenici, roditelji, ostali članovi obitelji i djelatnici škole.

4. Zaključak

Obilježavanjem Dana jabuka u školi učenicima ukazujemo na važnost zdrave prehrane, biološke raznolikosti i očuvanja prirode. Motiv jabuke moguće je integrirati u sve nastavne predmete (Hrvatski jezik, Matematika, Tjelesna i zdravstvena kultura) te međupredmetne teme (Osobni i socijalni razvoj, Učiti kako učiti, Zdravlje i Održivi razvoj), što je prikazano na primjeru obilježavanja Dana jabuka u produženom boravku  područne škole Savska. Na taj način ne ostvaruje se samo cilj Dana jabuka te ishodi kurikuluma već se  mijenja uobičajena dinamika nastavnog dana što pridonosi kreativnosti i motiviranosti za rad učenika. Također se ostvaruje povezivanje škole i zajednice kroz suradnju s roditeljima i drugim članovima obitelji.

Literatura

1. Anić, V., Goldstein, I. (2009). Rječnik stranih riječi, Zagreb: Novi Liber.
2. Bežen, A. (2008.). Metodika – znanost o poučavanju nastavnog predmeta. Zagreb: Školska knjiga.
3. Dimić Vrkić, J., Vidić, S. (2015.). „Korelacija i timski rad u nastavi – holistički pristup učenju i poučavanju“. U. Acta Iadertina (ur. J. Dimić Vrkić), Zadar. vol. 12., no.2., str. 93.-114.
4. https://www.commonground.org.uk/apple-day/, 10. 4. 2022. 

Rubikova kocka i razvoj djeteta

Maja Jakovac

Sažetak

Poticajno okruženje, koje možemo stvoriti uz pomoć kvalitetnih igračaka, ima veliki utjecaj na razvoj djeteta. Rubikova kocka sasvim je sigurno jedna od ovakvih igračaka. U članku objašnjavamo na koja područja djetetovog razvoja utječe slaganje Rubikove kocke te opisujemo iskustva iz prakse.

Ključne riječi: igračka, Rubikova kocka, razvoj djeteta.

Uvod

Rubikova kocka jedna je od najpoznatijih mehaničkih zagonetki koju je 1974. izumio mađarski profesor arhitekture Erno Rubik. Sastoji se od šest ploha koje su obojane različitim bojama. Cilj zagonetke je složiti izmiješanu kocku tako da svaka ploha odnosno strana postane jednobojna. Moja uporaba Rubikove kocke već nekoliko godina oduševljava osnovnoškolce. Stoga u učionici uvijek imam pri ruci nekoliko kocki. Osim njih, učenici sve češće koriste svoje kocke koje donose od kuće. U nastavku ćemo opisati utjecaj slaganja Rubikove kocke na neka područja djetetovog razvoja.

Slika 1. Izmiješana Rubikova kocka     Slika 2. Sastavljena Rubikova kocka

Poboljšanje koncentracije

Slaganje Rubikove kocke zahtijeva veliku dozu koncentracije. Uzimajući u obzir brzi tempo života i suvremenu tehnologiju, postoji mnogo sadržaja (razni ekrani, uređaji) koji nas mogu omesti u nastojanju da se usredotočimo. Stoga je teže posvetiti se jednom zadatku na duže vrijeme. Budući da postoji mnoštvo načina na koje je moguće složiti kocku, dijete se mora jako dobro koncentrirati na redoslijed poteza koje želi izvesti.

Poboljšanje pamćenja

Kocka se može sastavljati napamet ili uz pomoć pripremljenih, gotovih algoritama. U svakom slučaju potrebno je puno uvježbavanja. Na početku, kada tek učimo slagati Rubikovu kocku, izvodimo određeni, obično kraći niz pokreta. Na ovaj način jačamo kratkoročno pamćenje. Međutim, kada kratkotrajne uzastopne pokrete počnemo izvoditi spontano, jer smo ih već dovoljno vremena ponavljali, oni polako prelaze u dugoročno pamćenje.

Poboljšanje samostalnog rješavanja životnih problema

Zahvaljujući uporabi Rubikove kocke, djeca uče rješavati svakodnevne probleme brzo i učinkovito. Problem odnosno životni zadatak lakše je riješiti ako ga podijelimo na nekoliko manjih dijelova i onda se fokusiramo na svaki dio zasebno. Isto tako, trebamo biti svjesni sljedeće činjenice: kao što svaki potez pri sastavljanju kocke utječe na sljedeći korak, tako svaka životna odluka utječe na daljnji tijek događanja u našim životima. Zamislite samo kako se osjećamo kada moramo početi ispočetka samo zbog jednog pogrešnog poteza pri sastavljanju.

Učinkovitije rješavanje školskih zadataka

Ponekad je teško uvjeriti dijete da je za usvajanje određenih znanja odnosno nastavnih sadržaja potrebno puno vježbanja. Slaganje Rubikove kocke potvrđuje činjenicu da bez vježbe nema uspjeha. Može proći nekoliko tjedana dok dijete ne složi kocku samostalno. Između ostalog, svladavanje ovog izazova također pomaže u stjecanju predodžbe o prostoru i razvijanju apstraktnog razmišljanja.

Brzina i spretnost

Kada dijete konačno uspije složiti kocku, još uvijek ima prostora za poboljšanja i naprednije korake. Može ju sastavljati sve brže i brže, poboljšavajući svoje reflekse. Brzo sastavljanje kocke također pomaže u poboljšanju brzih mentalnih refleksa i koordinaciji oko-ruka, što se može iskoristiti, primjerice, u slijepom desetoprsnom tipkanju, koje predstavlja vrlo praktičnu vještinu u digitalnom dobu.

Gore navedenim područjima mogli bismo dodati saznanja da Rubikova kocka potiče upornost te poboljšava motoričke vještine i sposobnost zapažanja. Osim navedenog, izazov sastavljanja Rubikove kocke izvrsna je prilika da djeci odvratite pozornost od elektroničkih uređaja.

Iskustva iz prakse

Opće poznata činjenica je da Rubikova kocka postoji, tj. aktualna je već desetljećima, no u posljednje vrijeme njezina popularnost pomalo opada. Razlog bismo mogli pronaći u poplavi elektroničkih igračaka, tableta, pametnih telefona i računala, koji su definitivno postali dio digitalnog doba. Ako se pravilno koriste, ovi uređaji također imaju svoje prednosti, ali sigurno ne pružaju toliko pozitivnih učinaka kao slaganje Rubikove kocke.

Upravo iz navedenih razloga prije nekoliko godina donijela sam odluku da Rubikovu kocku uvijek držim na svom stolu u učionici kako bi je učenici mogli vidjeti. Rado im opišem i pokažem način slaganja te ih pozovem na sudjelovanje u matematičkom kružoku, gdje možemo odvojiti više vremena za ovaj izazov. Za školu smo naručili i veći set kocki, a nakon izvjesnog vremena sve je više učenika kupovalo i donosilo svoje kocke. Danas na svakom odmoru viđam učenike s Rubikovim kockama.

Prijatno me iznenadila činjenica da su izazov slaganja Rubikove kocke s velikim entuzijazmom prihvatila djeca koja su inače stidljiva, suzdržana i nenametljiva. Kada su uspjela složiti kocke, s ponosom su željela pokazati rezultate svog truda.

Načini sastavljanja

Sastavljajući Rubikovu kocku, možemo krenuti na samostalno putovanje istraživanja. Postoji nekoliko načina sastavljanja čiji su opisi dostupni na internetu. Za podučavanje svojih učenika koristila sam metodu koja je opisana v videozapisu.

Zaključak

Zanimljiva je činjenica da naizgled jednostavna igračka učenike može zaokupiti i po nekoliko tjedana. Kada konačno uspiju samostalno složiti kocke, radost je neopisiva. Učenicima koji izraze želju za još većim izazovima uvijek prezentiram slaganje posebne inačice Rubikove kocke 4x4x4 (Rubikova osveta). Ovaj dodatni izazov usko je povezan sa slaganjem klasične Rubikove kocke 3x3x3.

Slika 3. Rubikova osveta

Literatura

1. Rubik, E. (2020). Cubed: the puzzle of us all. New York, Flatiron Books.
2. Dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=z5sNEXhbHUY [Pristupljeno 21.8.2022.].

Formativno praćenje u matematici

Jana Remic

Sažetak

Formativno praćenje izazvalo je veliko zanimanje posljednjih godina. Brojna istraživanja dokazuju da formativno praćenje može snažno utjecati na poboljšanje učeničkih postignuća, pa ga ima smisla uvesti i u nastavu matematike. U radu je prikazan praktični primjer rada iz sklopa Vjerojatnost, u 9. razredu. Nekoliko elemenata formativnog praćenja obuhvaćeno je u ovom sklopu, od planiranja učenja i kriterija uspješnosti do dokaza znanja i povratne informacije. Uvođenjem elemenata formativnog praćenja pokazalo se da su učenici vrlo motivirani u radu. Cijelo su vrijeme bili aktivni, a uz pomoć svojih vršnjaka i matematički slabiji učenici lakše su ostvarivali zadane ciljeve.

Ključne riječi: matematika, formativno praćenje, vjerojatnost, motivacija za učenje.

Abstract

Formative assessment has attracted a lot of attention in recent years. Many studies have shown that formative assessment can have a profound effect on improving students’ results. As such, it makes sense to introduce it to Math classes. This article shows a practical example of teaching probability in the 9th class. This learning unit involves several elements of formative assessment, from learning plans and success criteria, to evidence of learning and providing feedback. Introducing the elements of formative assessment showed that students were highly motivated for work. They were active throughout and peer assessment helped also the mathematically inferior students reach the goals.

Keywords: Math, formative assessment, probability, learning motivation.

1. Uvod

Prvi put sam se susrela s formativnim praćenjem 2018. godine, kada sam se uključila u državni projekt Formativno praćenje. Projekt je trajao dvije godine. Za to vrijeme pohađala sam mnoge edukacije, međusobne hospitacije u našoj školi, kao i u drugim školama diljem zemlje. Nakon završetka projekta, u rujnu 2020. godine uključila sam se u projekt Uvođenje okruženja učenja za 21. stoljeće, koji također veliku pozornost posvećuje formativnom praćenju znanja. Tijekom svih ovih godina stekla sam mnogo novih znanja i uvelike počela uvoditi elemente formativnog praćenja u nastavu matematike.

U nastavi matematike nastojim pratiti pet ključnih elemenata formativnog praćenja (Suban, M. i sur., 2018., str. 6):

• Planiranje ciljeva učenja i kriterija uspješnosti,
• Dokazi,
• Povratna informacija,
• Aktivnosti: pitanja,
• Samovrednovanje, vršnjačka evaluacija, samoregulacija.

2. Obrada sklopa Vjerojatnost

Opisan je primjer rada na tematskom sklopu Vjerojatnost u 9. razredu osnovne škole. Provedba sklopa trajala je dva školska sata.

U nastavnom planu zapisani su ciljevi učenja (Žakelj i sur., 2011.: 58 -59):

• steći iskustvo u numeričko izrađenoj vjerojatnosti,
• procijeniti vjerojatnost razmišljanjem i zaključivanjem (životne situacije),
• izvoditi eksperimente (bacanje kocke, bacanje čavlića, bacanje novčića, bacanje cilindara itd.), promatrati odabrane događaje, bilježiti rezultate i predviđati vjerojatnost događaja,
• prikupljati, uređivati i analizirati rezultate eksperimenata te, u određenim slučajevima (eksperimentima), učiti o statističkoj vjerojatnosti događaja,
• povezati pojmove statističke i matematičke vjerojatnosti.

2.1. Aktivnost 1

Učenike smo podijelili u manje grupe po troje, odnosno četvero učenika.

Učenicima smo ponudili nastavni list uz pomoć kojeg smo željeli provjeriti predznanje učenika i potom oblikovati kriterije uspješnosti.

Na nastavnom listu već su riješeni zadaci iz Statistike. Svaki zadatak je bio riješen dva puta, a rješavala su ga dva izmišljena učenika Rok i Maja. U svakom od zadataka netko je pogriješio, a drugi ga je točno riješio. Učenicima smo dali upute neka kod svakog zadatka pokušaju otkriti tko ga je točno riješio i zašto tako misle. Zatim su svoje nalaze usporedili s članovima svoje grupe.

Slika 1. Nastavni list za oblikovanje kriterija

2.2 Aktivnost 2

Učenici su prvo u grupama razgovarali o kriterijima uspješnosti. Učitelj zatim zajedno s učenicima oblikuje kriterije uspješnosti. On kontinuirano unosi kriterije uspješnosti u tablicu. Nakon dovršetka procesa izrade kriterija uspješnosti, učenicima dijeli tiskane tablice.

Slika 2. Tablica kriterija uspješnosti

2.3. Aktivnost 3

Učenici u grupama posjećuju 4 radne postaje: bacanje kocke, bomboni, bacanje novčića i kolo sreće. Na svakoj radnoj postaji prvo izračunaju matematičku vjerojatnost, a zatim na temelju eksperimenta zapisuju i statističku vjerojatnost. Na kraju svake postaje uspoređuju matematičku i statističku vjerojatnost i bilježe nalaze.

Slika 3. Radni listovi po pojedinoj postaji

Slika 4. Kolo sreće

2.4. Aktivnost 4

Učenici provjeravaju svoje znanje rješavanjem zadataka prikupljenih iz nacionalnih provjera znanja (NPZ). Rješenja provjeravaju putem svog mobilnog telefona, koristeći QR kodove. Učitelj stalno prati rad učenika i po potrebi ih usmjerava na ispravno rješenje. Nakon uspješno riješenih zadataka, učitelj ih usmjerava na vrednovanje znanja, prema kriterijima uspješnosti zapisanim u tablici.

Slika 5. Radni list za provjeru znanja

2.5. Aktivnost 5

Učenici putem aplikacije Mentimeter učitelju šalju povratnu informaciju. Učenici odgovaraju na pitanja:

1. Tri stvari koje sam danas naučio?
2. Koja su moja slabija područja? Što bih volio/voljela poboljšati?
3. Zaključak

U radu na sklopu Vjerojatnost pratili smo elemente formativnog praćenja, od planiranja kriterija uspješnosti do dokaza, povratne informacije i samovrednovanja.

Učenici su bili iznimno aktivni i motivirani kako u samostalnom, tako i u grupnom radu. Većina ih je na kraju obrađenog sklopa izjavila da im se posebno sviđa rad u grupi, a posebice su bili oduševljeni zadatkom s kolom sreće. Ni u rješavanju zadataka s nacionalne provjere znanja većina učenika nije imala nikakvih problema. Samo su učenici s teškoćama u učenju trebali malu pomoć.

Kao učiteljicu posebno me iznenadilo koliko su učenici brzo rješavali zadatke. Za obradu sklopa Vjerojatnost planirala sam dva školska sata, ali je velika većina učenika riješila sve zadatke već u jednom školskom satu. Većina učenika je tako u drugom školskom satu rješavala dodatne, teže zadatke o Vjerojatnosti, dok smo s učenicima s teškoćama u učenju utvrđivali gradivo.

4. Literatura

1. Holcar Brunauer, A. idr. (2016): Formativno spremljanje v podporo učenju: priročnik za učitelje in strokovne delavce, Zavod Republike Slovenije za šolstvo, Ljubljana.
2. Suban, M. idr. (2018): Formativno spremljanje pri matematiki: priročnik za učitelje, Zavod Republike Slovenije za šolstvo, Ljubljana.
3. Žakelj, A., Prinčič Röhler, A., Perat, Z., Lipovec, A., Vršič, V., Repovž, B., Senekovič, J. in Bregar Umek, Z. (2011): Učni načrt. Program osnovna šola. Matematika, Ministrstvo za šolstvo in šport, Zavod Republike Slovenije za šolstvo, Ljubljana.

Europski projekt Let’s STEM

Jasminka Možgon Jarić

Sažetak

Osnovna škola Nikole Tesle iz Zagreba kontinuirano sudjeluje u Erasmus+ projektima od 2014. godine. Dobitnici su i Erasmus akreditacije koja im je aktivna do 2027. godine. Trenutno su u tijeku tri projekta, a projekt koji završava je Let’s STEM: Solve, Think, Explore and Make. Cilj projekta bio je motivirati učenike za STEM predmete, približiti im sadržaje, učiniti učenje lakšim i zanimljivijim korištenjem novih, drugačijih i inovativnih metoda. Također su željeli povezati sadržaje STEM područja s društveno-humanističkim i jezičnim područjima kako bi učenje bilo svrhovito i kako bi učenici uvidjeli i shvatili da je učenje cjelovit proces i da, ako se želi dobiti cjelovito znanje, treba učiti u korelaciji s drugim predmetima te povezivati gradivo.

Ključe riječi: Erasmus+, STEM,  jezično područje, sruštveno-humanističko područje.

Aktivnosti u projektu

U Let’s STEM projektu sudjeluje osam učiteljica, dvije učiteljice razredne nastave, dvije učiteljice engleskoga jezika, učiteljica biologije, učiteljica fizike i tehničke kulture, učiteljica hrvatskoga jezika i pedagoginja škole. Učiteljice su mobilnosti provele u Njemačkoj (Berlin), Turskoj (Istanbul), Francuskoj (Pariz) i u Švedskoj.

Učiteljica hrvatskoga jezika ostvarila je suradnju s učiteljicom likovne kulture te prirode i biologije. Naučene metode implementirala je u redovnu nastavu i u rad Dramske grupe rabeći novootvorenu učionicu bez zidova u školskom vrtu. Povezala je znanstveno područje biologije, dramski odgoj/materinji jezik i književnost i likovni izričaj tako što su sadržaji navedenih predmeta prvo obrađeni znanstvenim putem, zatim su oživljeni dramskim tehnikama, a naposljetku su učenici izradili kostime. 

Učiteljica razredne nastave pokrenula je izvannastavnu aktivnost Feel the STEM u kojoj je projektima poput izrada padobrana i čitanja skrivenih poruka pomoću Cezarovog kotača učenike osnaživala u stjecanju digitalnih kompetencija i komunikacijskih vještina. Sudjelovala je i u obilježavanju EU Code WEEK-a te u međunarodnom eTwinning projektu Let’s STEM.

Učiteljica engleskog jezika pokrenula je izvannastavnu aktivnost CLIL u sklopu koje su učenici izradili video uratke kojima su promovirali projektne aktivnosti. Također su, po uzoru na švedske škole, u hodnicima uređena mjesta za odmor, čitanje i interaktivne igre, a učenici su sami preuzeli odgovornost za njihovo održavanje.

Učiteljice fizike i biologije osmislile su i s učenicima uredile STEAM SPOT kutak u školi namijenjen samostalnom istraživanju učenika u kojem učenici mogu koristiti alate, tablete, računala i drugu opremu za svoje kreativno izražavanje. Organizirale su Festival znanosti TeslaFest na kojem su učenici eksperimentima, Uradi sam radionicama, robotikom i dramsko znanstvenim uprizorenjima približili znanost posjetiteljima sajma.

Druga učiteljica engleskog jezika projektne aktivnosti provodila je u sklopu dodatne nastave engleskog jezika koristeći interdisciplinarni pristup uz integriranje tehnologije. Učenici su uz razvoj jezičnih kompetencija razvijali tehnike rješavanja problema, koristili nove web 2.0 alate, dijelili iskustva s vršnjacima iz europskih zemalja te usvajali korake u planiranju i provedbi projekata. Osmislila je i provela međunarodni eTwinning projekt Let’s STEAM together koji je nagrađen europskom oznakom kvalitete. Unutar projekta učenici su praktično primjenjivali i povezivali vještine STEM područja te samostalno radili na projektima koji ih zanimaju u sklopu Genius hour-a. Učenici su sudjelovali na radionici izrade holograma koristeći pametne telefone. Uvela je metodu obrnute učionice u nastavu engleskog jezika u sedmim razredima.

Učiteljica razredne nastave pokrenula je u školi izvannastavnu aktivnost Mali cvjećari te aktivno s učenicima sudjelovala u stvaranja školskog vrta. Administratorica je međunarodnog eTwinning projekta Let’s STEM kroz koji su učenici naučili da je znanost dio njihovoga svakodnevnog života te su zanimljivim aktivnostima u četirima STEM područjima otkrivali i rješavali probleme razvijajući kritičko mišljenje i logičko razmišljanje. Navedeni projekt, osim što je nagrađen Oznakom kvalitete, prepoznat je kao izuzetno uspješan te je nagrađen  i Europskom oznakom kvalitete. U nastavu je implementirala metode igrifikacije koje su pridonijele povećanju motivacije za učenje i rješavanje problema igrom.

Pedagoginja je usvojila najnoviju nastavnu metodu obrnute učionice koju je eksperimentalno integrirala u školski kurukulum. Istu metodu koristila je za održavanje roditeljskih sastanaka što je uvelike olakšalo rad učiteljima na početku školske godine, a roditeljima je omogućilo stalan pristup korisnim materijalima.

Projekt Let’s STEM doprinio je poboljšanju kvalitete nastave STEM područja, boljem međupredmetnom povezivanju i popularizaciji znanosti.

Oblici nastave na daljinu

Jernej Gabrijel

Sažetak

Posljednjih nekoliko godina slovensko se školstvo značajno promijenilo za učenike, roditelje, učitelje, rukovodstva škola i donositelje odluka o obrazovanju u državnoj upravi. Škole su bile prisiljene suočiti se s novim izazovima koji diktiraju mjere vezane uz pandemiju koronavirusa. Prvo zatvaranje škola sve nas je iznenadilo. Pitali smo se hoćemo li uopće moći provoditi obrazovanje bez učenika u školi. Otkrili smo neke pristupe koji su učenicima i nastavnicima omogućili napredovanje u znanju, ali uz ogromnu količinu strpljenja jer smo se suočili s ogromnim preprekama koje smo uspješno savladali. Prvo smo posegnuli za edukacijom koja zapravo nije bila interaktivna. U početku je obrazovanje bilo uglavnom jednosmjerno – od učitelja prema učeniku.

Nakon povratka u školu svi smo bili svjesni da takvo obrazovanje dugoročno ne može biti uspješno. Vrijeme prije ponovnog zatvaranja škola stoga je iskorišteno za hitnu edukaciju učitelja i učenika, što je omogućilo interaktivni pristup nastavi tijekom drugog zatvaranja škola. No, tu nije bio kraj promjenama. Promjenjiva strategija suočavanja s koronavirusom natjerala nas je da se suočimo i s hibridnim poučavanjem.

Transformacije oblika nastave bile su vrlo zahtjevne za sve dionike, ali vjerujem da smo se uspješno suočili s izazovima i da naši učenici, unatoč potpuno promijenjenim okolnostima, stječu kvalitetna znanja, napreduju i pripremaju se za odraslu dob kada će im iskustvo, s kojim su se prvi put susreli u školi, značajno koristiti na putu do uspjeha.

Ključne riječi: COVID-19, rad na daljinu, hibridno poučavanje.

1. Uvodni osvrt

COVID-19 donio je puno neizvjesnosti u naše živote, puno promjena, puno promišljanja o prioritetima u našim životima, puno različitih pogleda na život… Sve je to unio i u naš obrazovni sustav. Prije nekoliko godina vrlo nas je malo moglo zamisliti tijek obrazovanja kakvog svi doživljavamo posljednjih nekoliko godina. Sadržaj Bijele knjige o obrazovanju u Republici Sloveniji tek se neznatno mijenja sa svakim sljedećim desetljećem našeg života. Ali razredna nastava – čini nam se – ispisuje drugu priču. Piše priču o velikim promjenama. Jesmo li bili spremni za tako brze promjene? S kojim smo se izazovima konkretno suočavali u školi? Nudimo li svojoj djeci dovoljno kvalitetnog obrazovanja unatoč ograničenjima? Odgovore na ova i druga pitanja s kojima se suočavamo tražili smo posljednjih nekoliko godina.

U ovom članku opisujem put koji smo prošli. Nismo se uplašili promjena, već smo se suočili s njima te u okviru svojih i tehničkih mogućnosti potražili prikladna rješenja. Čini se da smo na dobrom putu, da unatoč potpuno promijenjenim okolnostima učenici stječu znanja, napreduju, pripremaju se za odraslu dob, gdje će im iskustvo s kojim se prvi put susreću u školi biti od velike koristi na putu do uspjeha.

2. Pojava koronavirusa

Zadnjeg dana kalendarske 2019. godine Narodna Republika Kina obavijestila je Svjetsku zdravstvenu organizaciju o pojavi nove vrste koronavirusa, COVID-19. [1] Bolesti COVID-19 trebalo je otprilike 3 mjeseca za 8.299,00 kilometara dugo putovanje od Wuhana u Kini do Ljubljane u Republici Sloveniji. [2] Dana 4. ožujka 2020. godine mikrobiološki laboratorij Medicinskog fakulteta u Ljubljani obavijestio je Ministarstvo zdravstva da osoba, koja je u Sloveniju stigla preko Republike Italije iz Kraljevine Maroko, ima simptome koji upućuju da je zaražena bolešću COVID-19. [3] Sumnja se pokazala opravdanom, a sljedeći su dani donijeli i nove potvrđene slučajeve zaraze.

U ponedjeljak, 9. ožujka 2020., na našu školsku internetsku stranicu dodali smo kategoriju Opasne zarazne bolesti u kojoj su u nastavku objavljivane sve školske obavijesti o virusu COVID-19. [4] U četvrtak, 12. ožujka 2020., Ministarstvo zdravstva donijelo je odredbu o proglašenju epidemije zarazne bolesti SARS-CoV-2 (COVID-19) na području Republike Slovenije. [5] Od ponedjeljka, 16. ožujka 2020. godine nadalje, a na temelju odluke Vlade Republike Slovenije br. 18100-7/2020/2 i odredbe Ministarstva zdravstva o zabrani okupljanja ljudi u školama, bila je privremeno obustavljena nastava i sve druge aktivnosti u prostorijama škole. [6] Obrazovanje se preselilo na internet.

I učitelji i djeca i roditelji tako su gurnuti u novu stvarnost, u kojoj internetska veza, računalna oprema i računalne kompetencije više nisu bile samo nešto što optimalno nudi više mogućnosti za kvalitetniju i raznovrsniju nastavu, već su postale nužne za njezinu realizaciju.

Slovenske su se škole na razne načine suočile s izvođenjem nastave putem interneta. Pritom su ih vodili i pomagali im uputama Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta te Zavod Republike Slovenije za školstvo. Potonji su također bili svjesni da je odluku o najprikladnijem obliku internetske nastave razumno prepustiti školama koje najbolje poznaju svoje sposobnosti.

3. Transformacija oblika nastave za rad na daljinu

3.1. Školska godina 2019./20.

Kao informatičar u jednoj jako velikoj školi[1], smatram da smo u Osnovnoj školi Trebnje dobro prebrodili implementaciju nastave na daljinu, koja je bila posljedica prvog vala epidemije. Strukturu odaziva i djelovanja pomno smo utvrdili zajedno s upravom škole u danima prije prelaska na obrazovanje na daljinu. Nastava na daljinu odvijala se putem posebne internetske stranice na Arnes Spletu na kojoj su učitelji samostalno objavljivali upute za rad.[2]

Ravnatelj je u petak, 13. ožujka 2020., dao jasne upute učiteljima da je za objavu na internetskoj stranici odgovoran upravitelj aktiva[3]. U tu svrhu pripremio sam i uz pomoć računalne prezentacije (PPT) prezentirao kratke upute za objavljivanje tekstova, slika, YouTube videa i videa s internetske stranice video.arnes.si na školskim internetskim stranicama. Za ovaj smo se pristup odlučili kako bismo osigurali vremensku upravljivost potrebnim komunikacijama. Jednostavnije rečeno, time je moja komunikacija bila usmjerena na jednog člana iz svakog aktiva, koji je samim time mogao dobiti detaljne i zaokružene odgovore na svoja pitanja jer nisam morao izravno komunicirati s kolektivom stručnih suradnika s više od 100 članova. Voditelj aktiva na taj je način osigurao koordinaciju članova aktiva u pripremi sadržaja koji su stoga bili kvalitetniji. Spomenuti je pristup osigurao da nema „soliranja“ učitelja koji bi radili drugačije jer bi mislili da znaju bolje. Više glava zna više, osobito kada se rezultat procijedi kroz dosljedno dogovoreno sito. Na taj se način škola pokazala jedinstvenom izvana i time puno vjerodostojnijom. Kasnije, kada su voditelji aktiva dobro savladali proces objavljivanja na internetskim stranicama i mogućnosti koje pritom imaju, uz moju pomoć, to su znanje širili među ostalim članovima svojeg aktiva.

U svrhu interaktivnosti pripremio sam zajednički Word dokument za svako predmetno područje, gdje su roditelji mogli napisati pitanja, a učitelji su na njih odgovarali. Odgovori na zajednička pitanja tako su bili izravno dostupni svim roditeljima i učenicima, a ne samo pojedincima koji bi ih inače postavljali e-poštom. Rješenje je dobro funkcioniralo i praktički nije dolazilo do „ilegalnog“ brisanja sadržaja. Pitanja su također bila uglavnom konstruktivna. Kada je zbog želje da učenicima pomognemo održati motivaciju i povratne informacije o razini njihova znanja postalo jasno da je hitno potrebno omogućiti način provjere znanja, upotrijebili smo alat 1ka[4] koji se kasnije pokazao korisnim kao mogući kanal za ocjenjivanje. Videokonferencije su se odvijale putem aplikacije Zoom, koja se pokazala stabilnijom od nekih drugih aplikacija.

Zašto smo se odlučili za opisani način? Zbog jednostavnosti za učenike. Naime, prije početka nastave na daljinu učenici još nisu koristili AAI[5] račune. Iznenadno uvođenje internetskih učionica tako bi stvorilo nepotrebnu prepreku za učenje na daljinu, a određen udio učenika najvjerojatnije bi u tome bio izgubljen. Pravo na obrazovanje jedno je od temeljnih ljudskih prava i mora biti dostupno svim učenicima. Istodobno, koordiniran pristup osigurao je da (ne)dostupnost sadržaja nije mogao biti izgovor za nerad jer su im učenici putem računala, telefona i ostalih uređaja mogli pristupati bez registracije.

Iznimno važno bilo je i jedinstvo – pohvale za to idu i ravnatelju koji se zajedno sa mnom našao u nezahvalnoj ulozi da je morao odbacivati nove (često i dobre) ideje učitelja. Naime, potrebno je uzeti u obzir da bi mnoštvo različitih pristupa uvelike otežavalo rad učenicima i roditeljima. Zamislite roditelja s troje djece, od kojih svako ima najmanje pet različitih učitelja, koji poučavaju i komuniciraju različitim kanalima i na različite načine… Upravo zato je u takvom radu potrebno jedinstvo, čak i ako ponekad ograničava.

3.2. Školska godina 2020./21.

S obzirom na to da je COVID-19 i u školskoj godini 2020./21. ostao dio našeg svakodnevnog života, morali smo ići korak dalje. Bio je potreban još veći stupanj jedinstva. Od tada idemo putem koji Arnes promiče već duže vrijeme – putem internetskih učionica. Opet smo bili suočeni s dilemom što je bolje – Moodle, Teams… Odlučili smo se za Moodle, koji je vrlo strukturiran i transparentan te prilagođen za uporabu u obrazovanju. Znamo da i aplikacija Teams ima svoje prednosti, ali smo odluku donijeli na temelju gore navedenih argumenata. I ovdje je za dobrobit svih bilo važno jedinstvo. Učitelji imaju i imat će priliku koristiti druge aplikacije – uključujući aplikaciju Teams. Želja je, međutim, da ulazni prozor za rad na daljinu bude Moodle. Svatko tko će koristiti internetske učionice imat će dovoljno znanja za svoje uspješno napredovanje. No, učenici koji su talentiraniji moraju gledati i šire, te je ispravno da im se predoče i druge mogućnosti rada na daljinu.

Ali kako uvesti Moodle da ga znaju koristiti svi učenici škole? Kako osigurati da svi učitelji znaju objavljivati ​​gradiva u takvom obliku koji će biti ne samo dovoljan, već i najprikladniji za javnost? To nije tako jednostavno kako neki žele prikazati. To smo nastojali rješavati što sustavnije.

Prvo smo razmatrali kako kreirati internetske učionice – prema nastavnicima ili prema predmetima. Odlučili smo ih kreirati prema predmetima. Učeniku nije važno tko je nastavnik koji predaje predmet, već je za njega bitan sadržaj predmeta. Uz to se mora uzeti u obzir i mogući izostanak učitelja – treba li učionica u tom slučaju samovati može biti samo retoričko pitanje. Svatko također može pogriješiti, a ako učionicu uređuju barem dva učitelja, puno je vjerojatnije da će se ta pogreška na vrijeme uočiti i ispraviti. Ova odluka, međutim, ima još jednu vrlo pozitivnu nuspojavu. Kako u učionici, tako je i u radu na daljinu – mi učitelji jako smo različiti. Ono što je za jednog premalo sadržaja, za drugoga je previše. Ono što se jednomu čini prelaganim, drugomu je preteško. Svi smo obvezani istim nastavnim planom i programom, ali prečesto se događa da ga čitamo drugačije, pa je dobro konzultirati se prije bilo kakve objave. Da pojasnim primjerom. Ako matematiku u 6. razredu predaju dva učitelja, dobro je međusobno se konzultirati prije objave gradiva i zadataka te objaviti ujednačenu obradu gradiva, jedinstvene zadatke… To je dobro i za ugled učitelja i za ugled škole jer roditelji često međusobno uspoređuju objave nastavnika.

Nakon obavljenog razmatranja i donesene odluke bilo je potrebno pripremiti internetske učionice za cijelu školu prema predmetima. Bilo je potrebno stvoriti sve predmete (uključujući i izborne) za sve razrede i dodijeliti dopusnice svim nastavnicima za predmete koje predaju. Srećom, u pomoć mi je priskočio profesor Tomaž Ferbežar iz Školskog centra Novo Mesto koji je predložio unos učionica i nositelja predmeta s dvije .csv datoteke (ukupno cca 1000 redaka za našu školu). Uvoz su izvršili Arnesovi tehničari. Ovim korakom bili smo tehnički spremni za rad.

Krajem kolovoza organizirali smo besplatne radionice za sve školske djelatnike kroz SIO zajednicu. Dogovorili smo se s osobom za kontakt, gospođom Ingrid Možina-Podbršček, da u dva dana odradimo radionice (za cca 10 učitelja u skupini) za 100 učitelja. Na tim radionicama nastavnici su upoznati s internetskim okruženjem Moodle. Učitelje sam u skupine podijelio prema njihovu predznanju. Zanimljivo – ovaj put nije bilo potrebno nikoga poticati niti dokazivati ​​da se treba naviknuti i aktivno sudjelovati… Učitelji su bili svjesni ozbiljnosti situacije. Proaktivnost je postala nagonska. Situacija u kojoj smo se našli natjerala nas je sve da razmišljamo drugačije. Kad sam prije 5 godina pokušao potaknuti učitelje na masovnije korištenje internetskih učionica, na kraju je od toga, uz puno uložene energije, bilo malo rezultata. Ovaj put je bilo potpuno drugačije. Učitelji su od prvog susreta s uređivanjem učionica radili u stvarnom okruženju, u pravim učionicama, u onima koje i danas imaju, a ne u testnom okruženju. Time je preskočen unos energije koji bi inače bio potreban pri prijelazu iz testnog okruženja u stvarno okruženje jer su učitelji već u radionicama pripremili pojedinačne korisne sadržaje za nastavu.

Ovim korakom učionice su oživjele kao nikad prije. Naravno, ne u svim predmetima, ali barem su svi bili svjesni i pozitivno prihvatili smjer škole. Smjer škole je da učitelji dodaju aktivnost po svojem izboru u internetske učionice barem povremeno (npr. jednom tjedno ili mjesečno). Na taj su se način učenici i učitelji polako navikavali na korištenje internetskih učionica, polako upoznavali funkcionalnosti, polako im je okruženje postalo prirodno, a ne izvor stresa. Sada su svi učitelji konačno svjesni da će praktički svaki posao u budućnosti zahtijevati barem djelić digitalne pismenosti i da je naša odgovornost učenike ne lišiti tih znanja.

Većina nastavnika pohvalila je organizirane radionice i priznala da su bile prekratke te da im je potrebno više takvih edukacija. Učitelji su se ubrzo upoznali s osnovnim funkcionalnostima i sami su naišli na prepreke koje žele uspješno savladati. Učitelji su s velikim entuzijazmom počeli koristiti internetske učionice, a na njih su počeli privikavati i učenike. Pojačale su se i njihove želje za novim funkcionalnostima. Stoga smo odmah počeli razmišljati o nastavku obrazovanja stručnih suradnika s mišlju da ih još bolje pripremimo za mogući novi rad na daljinu. Odlučili smo provesti naknadne Moodle radionice. Više od polovice stručnih suradnika samo se prijavilo na poslijepodnevne, fakultativne naknadne radionice, što smatram iznenađujuće velikim i ujedno sjajnim pokazateljem da radimo pravu stvar. Stručni suradnici i uprava škole nastoje učenike računalno opismenjavati u okviru svih predmeta jer samo zajedničkim snagama možemo osigurati da učenici budu spremni za moguće nove izazove.

3.3. Školska godina 2021./22.

Nakon završetka školske godine 2020./21., svima nam je poprilično laknulo. Bili smo zadovoljni što smo se uspješno suočili s novim izazovima. Ali nova školska godina ponovno nam je donijela nove izazove. Drugačiji pristup ministarstva. Škole ove školske godine nisu zatvorile svoja vrata, a bolesti, karantene, virus… još uvijek postoje. Ponovno smo zagrizli u novi izazov – hibridnu nastavu. Sada se nastava nije samo transformirala u učenje na daljinu. U školi provodimo standardnu ​​nastavu u učionici, gdje se suočavamo sa svim poznatim izazovima iz prošlosti – nemirom u razredu, individualizacijom i diferencijacijom nastave, poticanjem na aktivno sudjelovanje… A učenici u karanteni ili izolaciji nastavu prate na daljinu. Pomažu nam sva znanja koja smo stekli radom na daljinu. S učenicima u karanteni radimo u internetskim učionicama, e-poštom, videokonferencijama… Videokonferencije su nam omogućile da učenici od kuće prate i aktivno sudjeluju u nastavi uživo zajedno sa svim događanjima u učionici. Da, zamislimo li situaciju u stvarnosti, na trenutke se čini kao znanstvena fantastika.

Naravno, nije sve tako idealno kako se čini na prvi pogled. Za neke učitelje računalni rad i danas je stresan. Ovdje treba naglasiti važnu ulogu dobrih odnosa unutar aktiva jer oni imaju ključni utjecaj na dijeljenje različitih znanja koje članovi imaju. Često vidim i pravu međugeneracijsku suradnju i puno dobre volje koja se pritom rađa. Stariji su suradnici mlađima često vrlo zahvalni, što je također važno. Kad bih sva pitanja koja se javljaju prilikom korištenja novih aplikacija preuzeo na svoja ramena, naravno, sve to ne bi funkcioniralo. Kako je u razredu, tako je i u kolektivu – važna je pozitivna jezgra. Pri tome treba naglasiti da hibridni rad zahtijeva od nastavnika veliku spremnost za rad, temeljitu pripremu za nastavu, najveću moguću koncentraciju na nastavi…

Na kraju ne smijemo zaboraviti i na roditelje te njihov doprinos. Učenike od 1. do 9. razreda pripremamo na to da se znaju sami upisati u internetske učionice i sami aktivno sudjelovati. Za mlađe učenike hitno nam je potrebna aktivna podrška roditelja. Neki od njih nisu samostalni u radu s računalom, pa je potrebno puno truda kako bi se svi prvi put upisali u internetske učionice (gubitak listova s podacima za prijavu, pogrešno unesena korisnička imena i zaporke, nepoznavanje pojmova internetska učionica, internetska stranica, aplikacija…), ali na sve to moramo gledati s optimizmom i ponosom jer nikada u povijesti nismo napravili tako velike iskorake u digitalnom opismenjavanju učenika. Isplati se potruditi za dobrobit svih nas. Za danas i za sutra.

4. Literatura

1. https://www.rtvslo.si/zdravje/novi-koronavirus/31-december-nekaj-primerov-na-kitajskem-3-april-vec-kot-milijon-okuzenih-po-vsem-svetu/519329; 26. rujna 2020.
2. https://www.freemaptools.com/how-far-is-it-between.htm; 26. rujna 2020.
3. https://www.rtvslo.si/zdravje/novi-koronavirus/prvi-potrjeni-primer-okuzbe-pri-nas-okuzeni-prisel-iz-maroka-prek-italije/516153; 26. rujna 2020.
4. https://trebnje.os-trebnje.si/2020/03/obvestila-in-preventiva-ob-pojavu-novega-virusa/; 26. rujna 2020.
5. http://www.pisrs.si/Pis.web/pregledPredpisa?id=ODRE2550; 26. rujna 2020.
6. https://www.uradni-list.si/glasilo-uradni-list-rs/vsebina/2020-01-0530/odredba-o-prepovedi-zbiranja-ljudi-v-zavodih-s-podrocja-vzgoje-in-izobrazevanja-ter-univerzah-in-samostojnih-visokosolskih-zavodih/; 26. rujna 2020.

---

[1] U školskoj godini 2019./20. Osnovnu školu Trebnje zajedno s njezinim podružnicama Dobrnič, Dolenja Nemška Vas i Šentlovrenc pohađao je ukupno 1.151 učenik.
[2] Na sljedećoj poveznici možete vidjeti internetsku stranicu koju smo koristili u izvanrednim uvjetima: http://izrednerazmere.splet.arnes.si/.
[3] Ili njihov zamjenik ako je spomenuti bio manje opterećen ili vještiji u radu s računalom.
[4] https://www.1ka.si/
[5] AAI – Authentication and Authorization Infrastructure

Šareno programiranje

– STEAM za najmlađe

Lucija Ćurko i Ivan Lipanović

Sažetak

Udruga „Neki novi klinci“ u partnerstvu s DV Sunčana i DV Bajka iz Zagreba u pedagoškoj godini 21./22. provodi projekt Šareno programiranje – STEAM za najmlađe. Projekt je odobren i financiran na natječaju MZO za financiranje projekata udruga u području izvaninstitucionalnog odgoja i obrazovanja djece i mladih.

Slika 1. Logo projekta

Radi se o inovativnom programu učenja programiranja od najranijeg uzrasta koristeći robote Cubetto i RoboWunderkind. Ciljevi projekta su razvoj algoritamskog načina razmišljanja, logičkog zaključivanja te poticanje na kreativno izražavanje i stvaranje djece koristeći suvremene IKT tehnologije.

Prednost odabranih edukacijskih robota je da ne koriste uopće ekran (Cubetto) ili ga koriste u maloj količini (RoboWunderkind), prilagođeni su uzrastu i potrebama korisnika te predstavlja holistički pristup odgoju i obrazovanju za STEAM. Posebnost projekta je i naglasak na rodnoj ravnopravnosti tj. većem uključivanju djevojčica u STEAM. U projekt su uključeni studenti volonteri s učiteljskog fakulteta (smjer Rani i predškolski odgoj i obrazovanje i Učiteljski smjer) koji će metodom društveno korisnog učenja, upotrjebljujući svoja stručna znanja i vještine raditi na projektu udruge, popularizaciji programiranja od najmlađih uzrasta, poticanju djece (osobito djevojčica) na bavljenje STEM-om i radu s darovitim učenicima. Studenti volonteri će dobiti praktično iskustvo upotreba suvremenih metoda poučavanja i korištenja modernih edukacijskih IKT igračaka (robota) u edukacijske svrhe.

Ključni pojmove: programiranje za najmlađe, suradnja s vrtićima, studenti volonteri, suvremeni odgoj i obrazovanje za STEAM, aktivnosti za darovite.

Pozadina projekta

Djeca puno vremena provode za računalom kojeg uglavnom koriste kao pasivni konzumenti. Ovo je vidljivo od najranije dobi gdje roditelji daju djeci od par godina mobitele i tablete u ruku. Današnje generacije djece su zaista pravi digitalni urođenici i izvorni govornici „digitalnog“ jezika. Od rođenja su okruženi tehnologijom, računalima, mobitelima, videoigricama, internetom i nesumnjivo je promijenjen način na koji današnja djeca razmišljaju i obrađuju informacije. Ovo također otvara veliko područje za odgoj i obrazovanje za aktivno, produktivno i kreativno korištenje informacijsko-komunikacijske tehnologije. U digitalnoj eri u kojoj živimo, razvijanje računalnog razmišljanja i usvajanje osnovnih programerskih vještina su preduvjet za stvaranje informiranog i osnaženog digitalnog građanstva. Programiranje, također pomaže učenicima u razvoju analitičkog mišljenja, logičkog zaključivanja, modeliranja, apstrahiranja, rješavanja problema, timskog rada i kreativnosti, što su sve izrazito potrebne vještine u suvremenom društvu. Učenje programiranja je poput učenja stranih jezika, najveći uspjeh se postiže početkom učenja u što ranijoj dobi.

Vrlo je važno istaknuti kako je informatička industrija još uvijek stereotipno muška industrija te je potrebno provoditi programe koji bi motivirali, osnažili i uključili što više djevojčica za programiranje – čime zapravo doprinosimo ekonomskoj i rodnoj ravnopravnosti u demokratskom društvu.

S čim radimo?

Iskustva iz programa provedenih prijašnjih godina su nam pokazala kako postoji veliki interes za učenje programiranja u ranoj dobi, te da su djeca još uvijek samo djeca te najbolje reagiraju na aktivnosti u kojima se mogu izraziti, koristiti maštu i kreativnost, zajednički raditi… Također, za učenje programiranja kod djece u ranijoj dobi korištenje računala i ekrana nam se pokazalo kao veliki distraktor u radu. Stoga smo se odlučili okrenuti inovativnim tehnologijama koje su interaktivne, interdisciplinarne, humane, a opet jednostavne za korištenje, prikladne za učenje osnovne logike programiranja od najranije dobi, te su podjednako privlačne djevojčicama i dječacima.

Shvatili smo ako želimo raditi na popularizaciji programiranja, većem uključivanju djevojčica u STEAM (smanjivanje tzv. „gender gap“) i prilagoditi program djeci nadarenoj za područje STEAM-a moramo odabrati i nabaviti didaktička sredstva (robote) koji su atraktivni, šareni, privlačni djeci, pokrivaju više područja interesa, uključuju maštu, kreativnost, priče, suradnju, a sadržaj se može skalirati i prilagođavat pojedinim korisnicima i grupama. Također htjeli smo hands – on i iskustveno učenje (learning by doing) i to u malim grupama.

Za rad s predškolskom djecom odabrali smo robota Cubetto. Drveni robot Cubetto napravljen je prema načelima Montessori pedagogije. Djeca na iskustven i taktilan način usvajaju osnovne logičke koncepte programiranja. Ujedno se koriste prekrasne, velike i šarene mape s pričama i zadatcima koje djecu potiču na maštanje, kreativno izražavanje i timski rad. Posebnost Cubetto robota je što je izvana napravljen od prirodnog materijala – drva, ima tu humanu, toplu notu, ne koristi se ekran, te se ne piše kod.

Slika 2. Cubetto ro-ot

Djeca ne moraju znati čitati i pisati da bi ga koristila. Prikladan je za učenje algoritamskog načina razmišljanja od predškolske dobi pa na dalje.

Aktivnosti za učenike nižih razreda osnovne škole provodit ćemo koristeći RoboWunderkind robote. Radi se o inovativnom, interaktivnom i interdisciplinarnom edukacijskom sredstvu za rano učenje programiranja i usvajanje STEAM vještina.

RoboWunderkind se sastoji od kocka koje su unaprijed programirane (svaka kocka ima svoju funkciju), a zahvaljujući magnetnom mehanizmu međusobno se spajaju i stvaraju robote različitih karakteristika. Kocke su robusne, čvrste, intuitivne za slaganje. Robot se slaže u par minuta, sadržaj se može skalirati i prilagođavati učenicima različite dobi i predznanja.

Slika 3. RoboWunderkind

Programirati se može pomoću ikonica (za djecu koja još ne znaju čitati), zatim s Blockly, a potom najnapredniji učenici mogu programirati u Phyton programskom jeziku. Također kompatibilni su Lego kockama pa se pomoću Lego kockica roboti mogu personalizirati ili izgraditi nešto novo i kreativno.

RoboWunderkind omogućava učenje koje je interdisciplinarno, cjelovito, ukorak s modernim vremenom,pokriva čitav raspon STEAM vještina i znanja. Djeca s Robownderkindom uče se programiranju, robotici, percepciji 3D prostora, statici, matematici, algoritamskom načinu razmišljanja, logičkom zaključivanju. Radi se hands-on pristupom, učenjem kroz projekte povezane s realnim životnim situacijama. Velika prednost je da se uz sve nabrajano razvijaju i tzv. Soft skills – suradnja, dijeljenje znanja, rješavanje problema, kreativnost, prezentacijske vještine, aktivno slušanje.

Planiramo održati dvije 5-dnevne ljetne škole u kojima bismo okupili učenike nižih razreda koji pokazuju interes i/ili darovitost u STEAM-u. Iz našeg iskustva rada se pokazalo kako djeca, osobito (potencijalno) darovita djeca dobro reagiraju na aktivnosti koje su izvanškolske, u neformalnijem okruženju i u društvu vršnjaka istih ili sličnih interesa. Djeca su više motivirana, rado dolaze, aktivni su, jako napreduju i roditelji nam redovito daju pozitivne povratne reakcije.

Što smo do sada postigli u projektu?

• Upisali smo Modularnu edukaciju za rad s darovitim učenicima u organizaciji udruge Vjetar u Leđa (ukupno 120 sati stručnog usavršavanja) čime ćemo unaprijediti kapacitet udruge za rad s darovitom djecom.
• 41 dijete predškolskog uzrasta (podijeljenih u 7 manjih grupa) iz DV Bajka i DV Sunčana sudjeluje na radionicama programiranja Cubetto robota.
• Uključili smo 12 volonterki – studentica s Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (smjerovi – Rani predškolski odgoj i obrazovanje i Učiteljski smjer). Održali smo edukaciju za volontere i studentice, buduće odgojno-obrazovne djelatnice, uspješno sudjeluju uz voditelje na radionicama u direktnom radu s djecom.
• Na stručnim odgojiteljskim vijećima DV Bajka, Zagreb održano je predavanje „STEAM i poticanje računalnog razmišljanja kod djece“. Održana su 3 vijeća i ukupno je sudjelovalo 92 djelatnika DV Bajka.
• Za 10 odgojiteljica i edukacijskih rehabilitatora DV Bajka te 18 odgojiteljica i stručnih suradnica DV Sunčana održali smo edukaciju radioničkog tipa „Primjena Cubetto robota u radu s djecom“.

Slika 4. Edukacija

• Na kraju projekta 2 Cubetto robota ostat će na trajno korištenje vrtićima partnerima. Zahvaljujući prijenosu znanja i vještina odgojiteljice će ga nastaviti koristiti u radu s djecom i prilagoditi odgojno-obrazovnim potrebama u vlastitim skupinama ili dodatnim programima za djecu koja pokazuju interes i potencijalnu nadarenost u STEAM područjima. U DV Bajka odgojiteljice i edukacijske rehabilitatorice Cubetto robota će koristiti i u radu u posebnom programu u koji se uključuju djeca sa sumnjom na razvoj poremećaja i /ili djeca s poremećajima iz autističnog spektra.

Umijeće komuniciranja

Matilda Jelaska

Sažetak

Komunikacija je temeljni društveni proces u kojem se pružaju i primaju informacije, ali i proces koji omogućuje međudjelovanje pojedinca i skupine, učenika i nastavnika, učenika i učenika. Većina međusobnih odnosa odvija se kroz komunikaciju i sama uspješnost odgojno-obrazovnog procesa ovisi od kvalitete međusobne komunikacije učenika i nastavnika. U ovom članku ću pokušati dočarati zašto je dobra komunikacija važna za nastavnika i učenika.

Ključne riječi: komunikacija, riječi, infleksija, govor tijela.

Uvod

Komunikacija je prenošenje poruke jedne osobe drugoj, tako da je ona može razumjeti i temeljem nje djelovati. Kako bi učenici razumjeli poruku koju im nastavnici šalju, ona mora biti jasna, konkretna i jednostavna. Nastavnik, kao organizator nastavnog procesa je odgovoran za uspješnost svakog pojedinca i razreda, odnosno grupe kao cjeline. Kako bi u tome uspio mora otvoreno komunicirati i sistemski motivirati sve učenike u odgojno-obrazovnom procesu.

Komunikacija je važan čimbenik ne samo kao svrha postizanja obrazovnih ishoda već i nastavnikove uloge u razvoju odgojnih vrijednosti i učenikovih sposobnosti.

Jeste li ikada razmišljali kako učinkovito komunicirati?

1. Komunikacija

Harly u svom radu Međuljudska komunikacija (1993) objašnjava da je međuljudska komunikacija namjerna, trajna, dvosmjerna interakcija licem u lice koja uključuje razmjenu ideja, mišljenja, osjećaja i kumulativna je tijekom vremena. Tijekom komunikacije pošiljatelj šalje poruku, a primatelj odgovara na tu poruku.

Tradicionalno, postoje dvije vrste komunikacije: verbalna i neverbalna. Verbalnom komunikacijom prenosimo informacije, emocije, stavove i uvjerenja. To je razmjena poruka pomoću riječi. Neverbalno komuniciranje je sporazumijevanje govorom tijela, vanjskim izgledom, vremenskim i prostornim ponašanjem. Neverbalnom komunikacijom prenosimo stavove i emocionalni odnos prema informacijama koje primamo ili odnos prema osobi s kojom komuniciramo. Iako neverbalnim znakovima obično izražavamo osjećaje, oni nam mogu poslužiti i za prikrivanje emocija.

U svom radu Tihe poruke, Mehrabian (1981) navodi tri čimbenika koji djeluju zajedno kako bi razgovor bio učinkovit na različitim razinama. Ističe da riječi doprinose 7% , glasovna infleksija doprinosi 38 %, a govor tijela doprinosi nevjerojatnih 55 %. Iz navedenog možemo zaključiti kako najviše „pričamo“ neverbalno.

U razredu je dominantna komunikacija nastavnik-učenik i učenik-učenik. Od osnovne do tercijarne razine obrazovanja, komunikacija licem u lice između nastavnika i učenika pruža maksimalan prostor za utjecaj na učenika na više načina; obrazovno i osobno.

2. Učinkovita komunikacija

2.1. Riječi

Tradicionalno su se za učenje riječi koristili rječnici ili udžbenici, ali danas Internet i mobilne aplikacije olakšavaju pristup učenju i obogaćivanju rječnika. Uz veći fond riječi, nastavnici mogu lakše izraziti svoje ideje i učinkovito održati svoja predavanja. Pritom moraju imati na umu dob učenika kako ne bi postigli suprotan učinak.

Znate ono kako se kaže: „Svaka riječ na svom mjestu!“

Upravo ispravnim korištenjem riječi u određenom kontekstu nastavnik može preciznije prenijeti misli i postići bolje razumijevanje ideje koja se prenosi. Biranjem riječi postižemo učinkovitiju komunikaciju i izbjegavamo dvosmislenost, a time i zbunjenost kod učenika zbog nerazumijevanja rečenog.

2.2. Infleksija glasa

Vokalna komponenta komunikacije – infleksija glasa – može se koristiti kako bi interakcija bila učinkovita i privlačna. Infleksija glasa znači promjenu glasa: njegovog tona, visine, intenziteta, glasnoće ili tempa u razgovoru. Korištenjem pauze za naglašavanje točke ili povećanje visine tona kako bi se pokazalo uzbuđenje i pridalo važnosti rečenom ili smanjenje glasnoće za prikaz zabrinutosti i suosjećanja samo su neki primjeri glasovne infleksije.

Glasovna infleksija razbija monotoniju govora i potiče razgovor. Skreće pozornost slušatelja i pomaže u boljoj komunikaciji misli. Podržava točnu razmjenu poruka izbjegavajući nejasnoće i nesporazume. Istraživači sa Sveučilišta u Barceloni su proveli studiju o glasu i percepciji.

Zaključili su:

• Ako govornik ima duboki ton glasa sugerira zrelost i nadahnjuje povjerenje u druge.
• Čvrsti i uvjereni glas nas čini da mislimo da je govornik netko tko je istaknut i važan.
• Razgovor s niskim glasom sugerira da je govornik vrlo krhak ili jako nesiguran.
• Oni s visokim glasom izgledaju neuvjerljivi prema drugima.

U kontekstu učionice, ako govorimo hladno i oštro, dajemo poruku da želimo biti na određenoj udaljenosti. Ako govorimo nježno i toplo pozivamo na približavanje. Iz tona našeg glasa prepoznaje se vrsta odnosa kojeg želimo imati s učenicima. Tako su neki nastavnici od strane svojih učenika ljubazni i suosjećajni dok su drugi hladni i nedostižni. Zapamtimo, mi smo kreatori ozračja u učionici koja dolazi i od tona našeg glasa, a ton našeg glasa utječe i na razinu odnosa učenika s nastavnikom i postavlja ton interakcijama u učionici.

Važno je istaknuti i da osoba nema uvijek isti ton glasa, ali su i dalje prisutni obrasci koji su uvijek tu. To su dosljedni obrasci koji će nam dati ključ nečije osobnosti ili raspoloženja.

2.3. Govor tijela – govor bez riječi

Govor tijela čini neverbalni aspekt komunikacije. Uključuje držanje tijela, izraze lica, pokrete i položaj ruku i nogu, korištenje kontakta očima zajedno s cjelokupnom prezentacijom. Studije o govoru tijela sugeriraju da svjesni ili nesvjesni cjelokupni izgled nečijeg tijela odražava stanje nečijeg uma. Na primjer, grizenje usana pokazuje da je osoba nervozna, ili prekrižene noge ili ruke predstavlja obrambeni položaj. Postoje kulturološke razlike u načinu na koji se percipira govor tijela, ali općenito na komunikaciju utječe percepcija govora tijela.

Čim nastavnik uđe u razred, prvo što učenici primjećuju je govor tijela. Način na koji hoda, stoji ili se obraća razredu, ili samopouzdanjem kojem odiše, sve to doprinosi učeničkoj percepciji njihovog nastavnika. Na primjer, ako nastavnik prilikom ulaska u razred ne pogleda učenike učenici ga mogu identificirati kao neraspoloženog pa čak i nesigurnog te zbog toga ne vjerovati sadržajima koje izlaže. S druge strane, ako nastavnik uđe uzdignute glave i okrenut prema razredu s osmijehom, to će pozitivno utjecati na aktivnost u razredu jer će učenici primijetiti nastavnika i bit će spremni prihvatiti upute. Takav nastavnik ulijeva nužno povjerenje koje se kod učenika mora stvoriti kao temelj za lakši pristup učenju.

3. Zaključak

Kao nastavnici, uvijek komuniciramo sa svojim učenicima dok smo u interakciji s njima. Možda nismo usredotočeni na sve aspekte komunikacije, ali moramo osvijestiti činjenicu da neprestano prenosimo poruku učenicima. Uloga nastavnika nije ograničena samo na pomoć učenicima u ostvarivanju zadanih ishoda već ona podržava razvoj različitih sposobnosti i usađuje im trajne odgojne vrijednosti. Kako bi to postigao nastavnik svakodnevno komunicira verbalno i neverbalno uglavnom unutar učioničkog prostora. Primjenjuje različite strategije u kreiranju pozitivnog ozračja i time osigurava učenicima da ostanu usredotočeni i da ne odlutaju. Ono što nastavnik ne može promijeniti to je osobnost koju ima i koja je očita u njegovoj komunikaciji.

4. Literatura

1. Banbury M., Hebert, C. (1992). Govor tijela u interakcijama u učionici. Podučavanje iznimne djece. 24(2), str. 34-38. https://doi. org/10.1177/004005999202400208
2. Gulec, S. & Temel, H. (2015). Koristeći vještine učitelja kandidata s Odjela za obrazovanje iz matematike i obrazovanja društvenih studija. Procedia – Društvene i bihevioralne znanosti. 183:161-168.
3. Hartley, P. (1993). Međuljudska komunikacija. SAD: Routledge.
4. Mehrabian, A. (1981). Tihe poruke: Implicitna komunikacija emocija i stavova. Belmont, CA: Wadsworth. Dostupno na. http://www.kaaj.com/psych/ smorder.html.

Organizacija sportskih igara

Mirjam Remic

Sažetak

Sportski dani dio su obrazovnog programa osnovne škole. Namijenjeni su prvenstveno aktivnostima u prirodi. Fleksibilni su i prilagođeni dobnim skupinama i njihovim motoričkim sposobnostima. Odnose se na sport, ali mogu biti i kombinacija više aktivnosti, vještina i djelatnosti. Predstavljam primjer sportskog dana – sportskih igara. Navodim nekoliko primjera aktivnosti kojima se učenici zabavljaju dok istovremeno jačaju svoje mišiće, koordinaciju i kondiciju.

Ključne riječi: sportski dan, sportske igre, vježbanje po postajama.

1. Uvod

Dani aktivnosti dio su obveznog osnovnoškolskog programa, međupredmetni su i obuhvaćeni nastavnim planom osnovne škole. Izvode se u sklopu godišnjeg plana školskog rada (školski kurikulum) kojim se određuje njihov sadržaj i organizacijska provedba. Ciljevi dana aktivnosti su omogućiti učenicama i učenicima utvrđivanje i integraciju znanja usvojenog u pojedinim predmetima i predmetnim područjima, korištenje tog znanja i njegova nadogradnja praktičnim učenjem u kontekstu međusobne suradnje.

Dani aktivnosti potiču radoznalost, stvaralaštvo i samoinicijativnost učenika i učenica, osposobljavaju ih za samostalno promatranje, stjecanje iskustava i znanja, razvijanje vještina i samostalno rješavanje problema. (1)

2. Sportski dani

Sportskim danima učenice i učenici zadovoljavaju potrebu za kretanjem, motoričkom ekspresijom i kreativnošću, opuštaju se i zabavljaju. Sklapaju i razvijaju prijateljstva, međusobnu suradnju, poštuju svoja i tuđa postignuća, jačaju samopouzdanje i usvajaju sportske navike. Upoznaju se s različitim sportskim aktivnostima i sportom u slobodno vrijeme, osposobljavaju se za samostalne sportske aktivnosti. (1)

Jedan od temeljnih ciljeva sportskih dana je utjecati na osobni razvoj učenika:

• razvijanje i jačanje pozitivnih odnosa među učenicima (sudjelovanje u grupi,
• kulturni odnos prema svim sudionicima, pružanje pomoći drugima) te učenika i učitelja;
• savladavanje poteškoća;
• uvažavanje vlastitih i tuđih postignuća;
• jačanje samopouzdanja;
• poticanje motoričke ekspresije;
• razvijanje stvaralaštva (Kovač i Jurak, 2012).

2.1. Područja i sadržajni sklopovi

Sportski dani namijenjeni su prvenstveno aktivnostima u prirodi i sadržajima koje nije moguće obraditi na redovnoj nastavi tjelesnog odgoja u dvorani. Tijekom planiranja sportskih dana potrebno je uzeti u obzir ciljeve i dobne skupine. Sadržaj se može ponoviti, proširiti, produbiti i nadopuniti. (1)

Predloženi sadržaji:

• pješačenje,
• zimski sportovi (klizanje, skijanje, skijaško trčanje, sanjkanje, igre na snijegu),
• aerobne aktivnosti u prirodi (orijentacija, biciklizam, veslanje, kajakarenje),
• međurazredna natjecanja u sportskim igrama,
• atletski višeboj,
• upoznavanje sa sportovima (aerobika, ples, jahanje, streličarstvo, borilački sportovi, hokej na travi, rugby, softball, tenis, squash),
• plivanje i druge aktivnosti u prirodi,
• kombinacija sportskih aktivnosti. (1)

3. Planiranje i organizacija međurazrednih sportskih igara

Svake godine u školi održavamo sportski dan pod nazivom susret prvašića – sportske igre. U igrama sudjeluju svi prvašići, što kod nas obuhvaća četiri odjela. Igre se izvode na svim prikladnim površinama u blizini škole. Prije natjecanja izrađujemo skicu prostora za tjelovježbu u koju ucrtavamo pojedine postaje. Izrađujemo i vremenski okvir dnevnih aktivnosti. Sportski dan planiramo tako svi učenici budu aktivni u svakom trenutku bez nepotrebnog čekanja. Budući da se aktivnosti izvode po postajama, a svi učenici odjednom mijenjaju postaju, aktivnosti trebaju biti planirane tako da izvedba na svim postajama traje jednako dugo.

3.1. Okvirni dnevni raspored

PRIKUPLJANJE I PODJELA NARUKVICA, UŽINA (30 min)

Svaki učenik dobiva narukvicu u boji. Boja narukvice određuje skupinu kojoj pripada. Imamo onoliko različitih boja narukvica koliko ima stanica.

UVODNI POZDRAV, ZAGRIJAVANJE, PODJELA U GRUPE (30 min)

Svi učenici sakupljaju se na igralištu gdje se zajedno zagrijavamo uz glazbu. Nakon zagrijavanja učenici se prema boji narukvice raspoređuju u odgovarajuću boju ploče na rubu igrališta. Grupa ispunjava karticu za vježbanje. Tu zapisuju broj članova i ime skupine. Kasnije će učitelj na svakoj postaji zapisati u karticu ostvareni rezultat.

Slika 1. Zagrijavanje uz glazbu

VJEŽBANJE PO POSTAJAMA (120 MIN)

Igre se izvode po postajama. Na ploči je zapisana postaja na kojoj grupa započinje s aktivnostima. Na svakoj postaji je učitelj. Njegov zadatak je primiti grupu i provjeriti na kartici jesu li svi učenici došli na postaju. Objašnjava zadatak grupe, a nakon izvedene igre upisuje rezultat na karticu. Ako grupa ranije završi, zadatak učitelja je zadržati djecu i pričekati na zamjenu grupe kako bi se izbjegla zbrka. Grupe se mijenjaju uz zvižduk, približno 10 do 12 min.

Slika 2. Kartica za vježbanje grupe

ODMOR I OBRADA REZULTATA (30 min)

Pomoću kartica grupa učitelji provjeravaju koja je skupina najbrže, odnosno najbolje izvela zadatak na pojedinoj postaji.

OBJAVA REZULTATA (30 min)

Za svaku postaju dijelimo zlatnu lopticu (teniska loptica) onoj grupi koja je najbrže, odnosno najbolje izvela zadatak. Pobjeđuje skupina s najviše zlatnih loptica. Ako je rezultat neodlučen, pripremamo dodatnu štafetnu igru. Najbolje tri skupine nagrađujemo priznanjima.

3.2. Primjeri igara

Hokej: zadatak grupe je da igrači hokejskom palicom vode lopticu između granica na poligonu do samog kraja poligona i natrag te predaju štafetu. Mjerimo vrijeme izvođenja zadatka.

Slika 3. Hokej

Igra tačke: prvi natjecatelj šalicom uzima vodu. Zatim se oslanja na ruke, zubima prima šalicu s vodom, igrač iza njega prima ga za noge i poput tačaka vodi do posude na kraju igrališta. Tamo uliju vodu u posudu, uzimaju šalicu i trče natrag. Sada vozač tačaka preuzima tu ulogu, a treći igrač je vozač. Ako izgube vodu, nastavljaju put bez vode (moraju prijeći put). Mjerimo koliko je vode u posudi. Istovremeno startaju dvije tačke.

Trčanje s oblačenjem: Natjecatelj trči do sredine puta, obuče svu odjeću koja leži u krugu na tlu, trči oko stabala, zatim se ponovno svlači na sredini staze i trči do ekipe da prestigne sljedećeg. Mjerimo vrijeme izvođenja zadatka.

Štafeta s loptom: Djeca leže na leđima u koloni jedan za drugim, svi okrenuti u istom smjeru. Prvome u koloni stavljamo loptu među noge. Njegov zadatak je predati loptu preko glave među noge svog suigrača. Tko zadnji u koloni preuzme loptu trči s njom na početak reda gdje se postupak ponavlja. Igra je gotova kada se momčad vrati u prvobitni sastav (nakon što se svi igrači zamijene). Mjerimo vrijeme izvođenja zadatka.

Prevoženje predmeta: Zadatak natjecatelja je pomoću tačaka prevesti teret na drugu stranu igrališta. Teret sami slože u tačke i preko prepreka voze na drugu stranu. Odjednom mogu prevoziti samo jedan predmet. Odjednom voze dva natjecatelja. Zadatak se izvodi 8 min. Mjerimo broj prevezenih predmeta (loptica).

Skakanje u vrećama: Štapove postavljamo u ravnu liniju duž staze, s razmakom od 30 do 40 cm. Igrač ulazi u vreću, skače do prvi štapa, podiže ga, preskakuje sve ostale i zatim ga stavlja u kutiju na kraju staze. Zatim skače natrag s vrećom uz rub staze, oko grupe, i tek tada izlazi iz vreće i predaje vreću sljedećem. Mjerimo vrijeme potrebno grupi za ispunjavanje zadatka.

Slika 4. Skakanje u vrećama

Crvići: Natjecatelji sastavljaju trojke (po 3 natjecatelja). Prva trojica stavljaju crva među noge, pretrčavaju prepreke, a po povratku završavaju obilazeći grupu i prebacujući crva sljedećoj trojici. Mjerimo vrijeme izvođenja zadatka.

Gradimo stup: Natjecatelj sjedne ili klekne na kolica i vozi do opeke (kocke). Može koristiti samo ruke. Stavlja opeku na kolica i vozi se na početak gdje počinje graditi stup. Isto ponavljaju svi ostali. Zadatak izvodimo 8 min, Na karticu unosimo broj kockica u svakom stupu.

4. Završetak

Druženje se svake godine odvija u sportskom duhu. Učenici se svake godine natječu u različitim igrama na poligonima. Posebno su zanimljivi skakanje u vrećama, hokej, bacanje loptica do cilja i trčanje s oblačenjem. Svake godine trudimo se ponuditi učenicima različite, aktualne, zanimljive i nove sadržaje. Sportski dan je nadasve zanimljiv jer pored sportskih aktivnosti nudi obilje mogućnosti za opušteno druženje i smijeh.

Literatura

1. Dnevi dejavnosti – Portal GOV.SI: URL: https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/Drugi-konceptualni-dokumenti/Dnevi_dejavnosti.pdf
2. Kovač, M. in Jurak, G. (2012). Izpeljava športne vzgoje-Didaktični pojavi, športni programi in učno okolje. Ljubljana: Sveučilište u Ljubljani, Fakultet za šport.