
Danijel Markić i Mirna Stojanović
U današnje vrijeme je itekako bitno nastavu učiniti zanimljivom – u nastavni proces je bitno uključiti modernu tehnologiju, a kod samih učenika potaknuti aktivno učenje a da pri tome ne istisnemo ulogu učitelja/nastavnika iz samog nastavnog procesa.
Tradicionalni oblik nastave, utemeljen još u Viktorijansko doba učenicima 21.stoljeća više nije ni malo zanimljiv. Sputava ih vrijeme i način izvođenja nastave – frontalni način izvođenja nastave im je monoton i nezanimljiv (iako je u nekim situacijama nezamjenjiv). Strogo je „propisan“ sustav nagrađivanja (i kažnjavanja) učenika skalom ocjenjivanja. Naučeno gradivo, kod većine se samo suhoparno reproducira – guši se kreativnost učenika, daroviti učenici se zapostavljaju, a oni koji trebaju dodatnu pomoć ne uspijevaju je niti zatražiti, niti dobiti na razini koja im je potrebna. Samostalni rad i vježbanje gradiva kod kuće sve brže gubi svoj smisao. Plaćanje privatnih poduka i praćenje tutorijala na Internetu postaju svakodnevnica brojnih učenika i roditelja.
Danas živimo u turbulentnim vremenima – sve se izmjenjuje izrazito brzo, možemo reći gotovo eksponencijalno. Pri tome ne govorimo samo o klimatskim promjenama, migracijama stanovništva, naglim političkim i ekonomskim događanjima – govorimo i o tržištu rada na kojem će se za koju godinu naći i naši učenici.
Nagli razvoj tehnologije i razvoj svjetskih tržišta, svake godine zahtijevaju edukaciju učenika za barem nekoliko novih zanimanja. Učenici novih generacija moraju biti sposobni učiti sami, samostalno istraživati literaturu i brojne izvore na Internetu. Moraju biti sposobni i provjeriti kvalitetu prikupljenih informacija, provjeriti njihovu točnost i znanstvenu utemeljenost. Na osnovu njih moraju donositi i važne zaključke, bitne za njihov posao, ali i njihovu budućnost.
Na nama učiteljima i nastavnicima je sada velika odgovornost – moramo naučiti svoje učenike kako kvalitetno i samostalno učiti, kako učiti cijeli život i biti spreman na brojne, velike promjene tijekom radnog i životnog vijeka.
Uz sve što moramo uzeti u obzir i pripremiti ih za budućnost, ne smijemo izostaviti i druge ključne faktore poput interakcije sa drugima, navikavanja na rad u homogenim radnim skupinama, ali i razvijanja socijalnih vještina – naučiti ih kako se nametnuti kao vođa (ako za to postoje kvalitete) , kvalitetno organizirati rad u skupini, kako prezentirati (u budućnosti i prodati) dobru ideju, te pružiti potporu i pomoći slabijim članovima skupine.
Moramo iznaći načina zadržati ono „humano“ u njima, a pri tome ih pripremiti za cyber svijet. Pri tome se ne moramo brinuti da će nas kao učitelje i nastavnike ovakav način poučavanja istisnuti sa naših radnih mjesta – naša uloga, iako iza kulisa pozornice, postaje još veća i značajnija.
Slika 1. Učionica kao pozornica – rad u skupinama
Prateći što se sve dešava u sustavu školstva u Republici Hrvatskoj, ali i u drugim zemljama lako se dolazi do zaključka da učenike moramo prvenstveno naučiti kritički čitati, razlučivati bitno od nebitnoga, te svoju ih poučiti kako kvalitetnu ideju dobro prodati na tržištu i pri tome zaštititi svoje interese.
Metode rada se mijenjaju, a onda se mora mijenjati i radna okolina. Učionica više ne smije biti mjesto gdje će nastavnik kontinuirano frontalno poučavati. Ona mora postati mjesto gdje će učenik aktivno učiti, razmjenjivati ideje sa ostalim sudionicima nastavnog procesa, izlagati svoje ideje, argumentirati i braniti svoje stavove i razmišljanja. Mjesto gdje će učenici raditi u homogenim skupinama, gdje će se odvijati suradničko učenje – mjesto gdje ćemo ih poučiti kako se istaknuti kao vođe koji se ističu svojim znanjima i sposobnostima, ali i kao kompletne osobe koje pomažu drugima i štite slabije.
Učionica će postati pozornica gdje glavne uloge igraju učenici, a nastavnici vode i promatraju proces iza kulisa.
Uz takva promišljanja i nove „trendove“ došli smo do ideje da za učenike drugih razreda srednje tehničke škole smjer mehatronika i elektrotehničar osmislimo skupni rad, u kojem će učenici ne samo prezentirati svoja znanja, već i sudjelovati u sumativnom vrednovanju ostalih kolega iz skupine ali iz razreda. Za početak smo odabrali jednu od lakših tema : Zaštita od električnog udara.
S obzirom da radimo u školi koja je na visokoj razini primjene modernih tehnologija – povezanost učenika na mreži Yammer je normalna pojava. Stoga smo učenicima petnaestak dana prije provođenja skupnog rada u razrednim skupinama na imenovanoj mreži objavili „pravila“ pripreme i provođenja istoga. Učenici su obaviješteni o temi skupnog rada, te da potrebne podatke mogu prikupiti iz bilo kojeg udžbenika za drugi razred srednje škole, sa edutorija, portala za učenje na daljinu Nikola Tesla ili bilo koje Internetske stranice. Na taj način smo htjeli napraviti poveznicu sa međupredmetnim temama učiti kako učiti i primjena IKT-a : samostalno pronađite podatke, pristupite im odgovorno, razlučite bitno od nebitnoga i pazite da prikupljeni podatci budu znanstveno utemeljeni. Naglašeno je da će raditi u skupinama, čiji članovi će se znati tek kada budu ulazili u učionicu. Na taj način smo ih htjeli potaknuti na što kvalitetniju pripremu za rad – nisu znali tko će im biti su
radnici, pa je uspjeh za sada ovisio o vlastitoj pripremi za nastavni sat. Unaprijed su upoznati da će na ovim satima biti izvršeno sumativno vrednovanje u kojem će i oni sami sudjelovati.
Slika 2. Električni udar (primjer plakata)
Naravno, dobili su i objašnjenje kako. Nakon ulaska u učionicu i podjele u skupine, svaka skupina će izraditi vlastiti plakat/poster na zadanu temu na folijama ili papirima, te priborom za pisanje kojega su dobili od nastavnika/učitelja. Dok budu izrađivali iste, mogu surađivati i komunicirati unutar skupine, razmjenjivati ideje, ali ne smiju surađivati sa ostalim skupinama, koristiti zabilješke ili bilo kakav oblik tehnologije. Dok budu radili, nastavnik će pratiti njihov rad, voditi vlastite zabilješke o radu i aktivnostima unutar skupine. Dok ih bude obilazio, podijelit će im listiće gdje će se međusobno, objektivno, ocijeniti članovi skupina.
Zamoljeni su da osim ocjene (od 2 do 5) napišu kratko objašnjenje zašto su odabrali baš tu ocjenu za svog kolegu iz radne skupine. Naravno, sami sebe ne ocjenjuju.
Slika 3. Listić za vršnjačko vrednovanje
Nakon ocjenjivanja unutar skupine, učenici prelaze na prezentaciju svojih uradaka – mogli su odabrati hoće li prezentirati jedan predstavnik skupine ili njih nekoliko (ako žele i svi članovi). Unaprijed su znali da svi moraju pažljivo pratiti prezentacije, jer će i njih vrednovati.
Učenici su unaprijed znali da na ovim nastavnim satima (preporuka dva nastavna sata) neće pokazati samo svoje znanje, već će i vrednovati znanje svojih kolega. Njihov doprinos konačnoj odluci jednak je udjelu nastavnika, 50 : 50. Na kraju nastavnog sata, popunit će evaluacijski listić o zadovoljstvu nastavnim satom, koji će pomoći nastavniku / učitelju da donese odluku hoće li u nastavni proces uvrstiti još ovakvih nastavnih sati ili ne.
Nakon detaljnih uputa, slijedilo je da osmislimo način kako podijeliti učenike u skupine. Najjednostavniji način je slučajni odabir u e dnevniku. Jedna od ideja je bila ispisati brojeve od 1 do 6 četiri puta (šest skupina od po četiri učenika)tako da pri ulasku u učionicu svaki učenik „izvuče“ jedan broj i na osnovu njega postane član određene radne skupine. Najkre
ativnija od naših ideja je bila odabrati šest poznatih fizičara i njihove slike ispisati dva puta – jedna slika je stajala na radnom mjestu, a jedna je bila isječena poput puzzli na četiri dijela i svi su dijelovi bili izmiješani u jednoj posudi. Na ulasku u učionicu, u kojoj su bile priređene radne jedinice sa potrebnim priborom učenici su izvlačili po jedan segment i na osnovu njega potražili svoje mjesto u učionici.
Slika 4. Primjeri izrađenih plakata
U oba razreda, učenici su ozbiljno shvatili svoj zadatak, detaljno su proučili dobivene upute tako da sa odvijanjem nastavnog procesa nije bilo nikakvih poteškoća. Radna atmosfera je bila izvrsna, u njoj su uživali i nastavnici i učenici. Kada kažem nastavnici želim reći da smo kolega i ja bili „gostujući nastavnici“ jedan drugome na nastavnom satu, i na taj način puno bolje uočili prednosti i nedostatke sati. Kritika i pohvala je uvijek dobrodošla, pogotovo od kolege sustručnjaka.
Mali „problemi“ su nastali kod ocjenjivanja rada unutar skupine, jer pojedinci nisu bili objektivni pri ocjenjivanju. Znali smo pronaći argument „ Dao sam mu ocjenu odličan jer je on ipak moj kolega iz razreda“. Nismo zamjerili nikome, jer ipak 50% ocjene je na nama, a i učenici moraju uvježbati vršnjačko vrednovanje. Obradovalo nas je što su učenici iskreno priznali da je vrednovanje znanja složen i nimalo lak posao.
Kod prezentacije radova učenici su pokazali svoje govorničke sposobnosti. Ostatak razreda je lako uočio tko se dobro pripremio za nastavu, tko dobro poznaje gradivo, a tko se samo „provukao“.
Žao nam je što ne možemo prikazati video materijale sa nastavnih sati, ali vjerujemo da ćete i samo na osnovu slika shvatiti koliko smo svi bili zadovoljni provedenim skupnim radom.
Slika 5. Prezentacija rada jedne skupine
Ovu ideju smo pretočili i u metodičku preporuku, jer se ovaj način rada može primijeniti na bilo koju temu u bilo kojem nastavnom predmetu.
Kada započnete sa ovakvim načinom rada i kada shvatite da su učenici zadovoljni dobijete dodatni vjetar u leđa. Osmislite i druge inovativne metode rada – u nastavu smo uveli kvizove koji svojom formom podsjećaju na sve popularnije pub kvizove uz simbolične nagrade, Escaperoomove koje izrađujemo pomoću OneNote bilježnica i potičemo samovrednovanje učenika.
Iskreno se nadamo da će ovaj tekst mnoge od vas potaknuti na uvođenje novih metoda rada – na početku nije lako, ali zadovoljstvo postignutim uspjehom je veliko.
Lajkaj ovo:
Lajk Učitavanje...
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.