Sigurnost na internetu u 3.c – 2020.g

Lidija Pecko

Učenici 3.c sa svojom učiteljicom Lidijom Pecko, proveli su nekoliko radionica sigurnosti imagena internetu. Digitalna osobna iskaznica, Digitalni trag, Uguglaj svoje ime i ponosi se time, Log – out društvo je na igralištu, Nije zlato sve što sja, Zeleni monitori, samo su neke od aktivnosti koje su učenici s velikim zanimanjem upoznali. Kako već treću godinu rade na tabletima, ove godine smo posjetili i informatičku učionicu. Upoznali su dijelove računala te program festsite.com i pisanje u Wordu. Odigrali su multimedijsku igru „Sigurnosti na internetu“.

Dan sigurnosti na internetu 11.2.2020. proveli su integrirajući nastavne predmete imagematematiku, hrvatski jezik i prirodu i društvo. Proveli smo radionicu Digitalna osobna iskaznica (ponovili pravila pisanja velikog slova), te odigrali interaktivnu igru iz matematike te riješili kvizove digitalnog udžbenika iz prirode i društva (vremenska crta).

Poveznica na igru.

Cilj radionica:

  • prepoznavati dobre i loše strane interneta (brz pristup informacijama)
  • opisati pojam digitalni ugled kao skup informacija objavljenih o nekome na internetu
  • navesti osobne podatke
  • svijestiti važnost čuvanja osobnih podataka
  • navesti primjere u kojima su pri prijavi osobni podatci učenika zaštićeni (AAI)
  • poštivati tuđe osobne podatke
  • opisati posljedice dugotrajnoga boravka za računalom
  • prepoznati elektronički otpad (monitori, baterije i sl.)
  • zaključiti da je opasno zagađivati prirodu elektroničkim otpadom
  • slijediti upute o zbrinjavanju elektroničkoga otpada

Učenici su pokazali vrsno znanje u pretraživanju, sudjelovanju u radionicama, ali i kako ostavljati trag na internetu.

imageimage

Izazovi današnjeg vremena – stručni centar VSI

aleksandraLS_marteM

Aleksandra Lampret Senčič i Marte Meo

Sažetak

U Celju, 2017. godine, uz pomoć Europskog socijalnog fonda, počeo je djelovati stručni centar VSI na OŠ Glazija, Celje gdje su se stručnjaci iz područja integriranog tretmana djece i adolescenata iz socijalno nepovoljnih sredina počeli okupljati s roditeljima, školama i okolišem. U mreži škola u Savinjsko-Zasavskoj regiji, Koroški uspostavljen je sustav pomoći djeci i adolescentima s posebnim potrebama. Pomoć u obliku suradnje u potpunosti je postavljena, potiče od rane dijagnostike djece, kroz suradnju s vrtićima, i pruža terapijske i mnoge druge oblike.

Ključne riječi: VSI centar, radionice.

Centar pruža pomoć djeci i obiteljima sa Floortime metodom, Pesc metodom, senzornom integracijom, RNA terapijom, Halliwick terapijom, Watsu terapijom, Bown terapijom, hipoterapijom, radionicama, kampom za djecu s teškoćama u razvoju i drugim uslugama.

Umrežavanje sa školama i institucijama u okruženju i regiji pomaže da se projekt dobro prihvati i da su svi sudionici zadovoljni, kako uslugama tako i ponudom noviteta i terapija koje naše područje tek upoznaje. Visoka stručna osposobljenost izvođača doprinosi kvaliteti provedbe projekta. Novi korisnici svakodnevno su uključeni u projekt. Spoznaja naših izkušenja daje nam na znanje, da je takav profesionalni centar nužan i važan, jer je veza između škole i okoliša, roditelja i učitelja. Umrežavanje, pomoću kojeg pomažemo u provedbi aktivnosti, učvršćuju međusobnu suradnju i usmjeravaju škole prema okolišu, okoliš prema školama i institucijama koje su potrebne korisnicima.

Projekt uključuje renomirane stručnjake iz svijeta, roditelje i sve prisutne u projektu. Posjetio nas je dr. SI Greenspan, dječji psihijatar koji nam je predstavio DIR model rada sa djecom. Model je orijentiran na razvoj, (D) (I) uzima u obzir pojedinačne karakteristike i (R) se temelji na međusobnim odnosima unutar obitelji ili između djeteta i odgojitelja ili učitelja ili terapeuta.

Modelom Marte Meo uveli smo način rada, koja omogućuje bolju i učinkovitiju komunikaciju s djecom i odraslima, na temelju dobrog lica i pozitivne međusobne informacije. Razvila ju je nizozemska socijalna pedagoginja Maria Aarts, naša mentorica obrazovanja je hrvatska psihologinja Silvija Philipps Raichherzer.

S postmodernom filozofijom, vrijednostima i etikom, koja postavljaju nove standarde u području obrazovanja djece s posebnim potrebama, kao centar radimo u školskoj i izvanškolskoj sredini, rušimo tabue i stigmu o osobama s posebnim potrebama.

Inkluzija se shvaća kao proces prihvaćanja i odgovaranja na raznolikost potreba djece, adolescenata i odraslih, kroz povećanje sudjelovanja u učenju, kulturi i zajednicama, te smanjenje i uklanjanje isključenosti u obrazovanju i unutar njega (2012, Opara, str. 69).

“Integracija podrazumijeva integraciju djece s posebnim potrebama u redovito okruženje, osiguravanje odgovarajućih uvjeta i načina rada s njima, te odnosa uzajamnog prihvaćanja i poštovanja” (2005, Opara str. 18).

Radionice koje smo organizirali u redovnim obrazovnim programima odvijale su se prema konceptu worshopa, ovoga puta prilagođene generaciji školske djece redovitog obrazovnog programa iz petih, šestih i osmih razreda. Radionice su bile namijenjene razrednim zajednicama koje su prepoznale potrebu aktivnog rješavanja problema, želje za boljim, emocionalnim, međuljudskim odnosima.

U fazi aktivnosti, kada su se radionice počele odvijati, učenici su se počeli opuštati razgovorom, tražili rješenja za probleme.i povratne informacije.

Sažetak je, osim analize rada, zahtijevao i raspravu s razredom, gdje smo imali potpuno povjerljivost.

Na temelju partnerskog pogleda na suradnju s redovnim školama, uspjeli smo uspostaviti sustav rada, koji je bio učinkovit za sve naše korisnike radionica.

Bez dobre suradnje s kolegama prije procesa suradnje, tijekom i nakon procesa, teško je zamisliti uspješan rad s djecom. Rad koji obavljamo prije radionica je nevidljiv za korisnika, kao i analiza koja se provodi nakon provedbe, ali za sam rad je velike važnosti. Pridobili smo isprepletenost uspješnih oblika sudjelovanja u pedagoškom trokutu s teoretskim i praktičnim iskustvom.

Prema Walshu i De Paulu (2016, Gregorčič Mrvar i dr. str. 37) možemo očekivati ​​dobru suradnju ako partneri imaju vreme, volju i kompetencije za rad. Pri tome treba biti svjestan svih prepreka u međusobnoj suradnji, suočiti se s njima i eliminirati ih.

Podrška djeci u obliku radionica, iskustvo je koje pokazuje da, uzimajući u obzir različite načine rada i uključenost u redovne obrazovne programe, ne samo da nadograđujemo nadstandardne programe škole, već i pomažemo podizanju svijesti o važnosti komunikacije, razgovora.

Uvjeti koji se moraju osigurati u takvom poslu su ugodna atmosfera povjerenja, odgovarajući cilj provedbe, pružanje privremene privatnosti korisnicima (dijete ima mogućnost da ne odluči sudjelovati u provedbi aktivnosti), sposobnost vođe da vodi fokusirane aktivnosti.

Učenici s posebnim potrebama bili su podjednako i jednako uključeni u sve aktivnosti razreda s odgovarajućom metodom vođenja su izražavali svoje mišljenje, igrali su se u igranju uloga, društvenih i interakcijskim vještinama.

Autori Dunst, Trutta i Hauch (2007, u Kordigel Schmidt str.12) naglašavaju ulogu podrške mrežama. Neki roditelji osjećaju potrebu da traže ili razvijaju sustav podrške (uključeni su u grupe za podršku, organizacije, udruge), a drugi izbjegavaju kontakt sa širim društvenim okruženjem.

Način na koji radimo u radionicama, odgovara svim ukruženjima.Korisnici su zadovoljni s načinom rada, posebice s iskustvom da oni otvaraju novu perspektivu za rješavanje problema i problem se pojavljuje kada se radionice završene, nastaje praznina i želja da se rad ne okonča.

Neka od pitanja i odgovori koji su se pokazali u analizi prikazani su na sljedećim grafikonima. Teme o kojima smo razgovarali dotaknule su se iskustava učenika.

Razgovarali smo o značenju života, uspjeha i rada; raspravljali su o međusobnom poštovanju i polnim razlikama; bili su suočeni s načinima međusobnog poštovanja; razvili su prijateljstvo i formirali knjižicu prijateljstva; izradili su klasičnu narukvicu.

Kratka analiza rada u redovnoj osnovnoj školi

clip_image002Grafikon 1. Unutarnje teme

Radionice su otvorile mnoge teme koje se odnose na današnje vrijeme i teškoće s kojima se učenici danas suočavaju. Unatoč činjenici da su radionice usmjerene na vođeni razgovor, učenici žele raditi s materijalnim pomagalima, žele unaprijediti svoj angažman i dati dojam vlastitoj kreaciji. Najviše su voljeli radionice u kojima su stvarali. Materijalna pomagala odabrana su kao ilustracija koja nadopunjuje dječje djelovanje, razmišljanje i može se koristiti kao polazište za raspravu o problemu.

clip_image004
Grafikon 2. Izražavanje mišljenja o radionicama

Učenici su odgovorili da su ime se radionice sviđale, što znači, da su im se svidjele teme koje su bile otvorene za raspravu

clip_image006
Grafikon 3. Povratne informacije

U povratnim informacijama djece vidimo da postoji želja da se opisani način rada nastavi. To znači da su u svjetlu međusobne suradnje ekspertnog centra VSI i svih dionika uključenih u umrežavanje potrebne aktivnosti koje potiču djecu za rješavanje problema. Uključivanje sve djece u vještine kojima stječu društvene i osobne kompetencije za individualni razvoj, ovdje su pozitivno prepoznate.

Zaključak

Kroz opisane aktivnosti korisnika unutar radionica VSI, shvatili smo važnost razvijanja djetetovog osobnog razvoja u društvenim vještinama, na način koji je bio nov za djecu. Učenici su imali osjećaj sigurnosti u svojim interakcijama, razvili su svoje samopoštovanje, osjećaj pripadnosti razrednoj zajednici, stekli su osjećaj značenja u razredu i izvan njega, i učvrstili su svoj osjećaj sposobnosti (prema Reasoneru, Intiharu, Kepecu, str. 50). Kreatori projekta podržavaju integraciju djece u redovni obrazovni program u projekt, kvaliteta rada svakodnevno se odslikava u potrazi za izvođačima koji rade u projektu.

Pristup vrtićima, osnovnim i srednjim školama redovitog programa je blagodat projekta. Želimo i dalje nastaviti, čak i nakon isteka europskih fondova.

Uključenost projekta u okoliš ne samo da poboljšava kvalitetu rada škola, nego također doprinosi širenju svijesti o okolišu i društvenoj zajednici kako bi se djeca bolje integrirala u život, što nam omogućava rana detekcija djeteta već u vrtiću i nadalje, sa suradnjom redovne škole, omogućuje kvalitetan život djeteta, porodice.

Literatura

  1. Gregorčič Mrvar, Kalin J., Mažgon J., Muršak J., Šteh B. (2016). Skupnost in šola: vrata se odpirajo v obe smeri. (str. 11-37). Ljubljana: FF.
  2. Intihar, D. Kepec M. (2002). Partnerstvo med šolo in domom. Ljubljana: ZRS za šolstvo.
  3. Kordigel,M.,Schmidt,M.(2007). Starši: najuspešnejši člen pri podpori in usposabljanju ljudi s posebnimi potrebami. Maribor: PF.
  4. Opara, B. (2005). Otroci s posebnimi potrebami v vrtcih in šolah. Vloga in naloga vrtcev in šol pri vzgoji in izobraževanju otrok s posebnimi potrebami. Ljubljana: Center kontura d.o.o.

Obilježavanje Dana sigurnijeg interneta u OŠ Goričan

gabrijelaM_alanB

Gabrijela Maltar i Alan Belak

Iako se na sigurnijem internetu na satovima informatike radi tijekom cijele školske godine (posebno u veljači), a pogotovo kad nas životna događanja, odnosno iskustva, navedu na to, ove smo godine odlučili po prvi put na ovakav, sveobuhvatniji, način obilježiti Dan sigurnijeg interneta u našoj školi. Ovo se obilježavanje obično odvija drugi dan drugog tjedna u veljači svake godine, ali mi smo ga morali, radi više drugih aktivnosti unutar škole, malčice odgoditi za prošli petak. To nije posebno poremetilo dinamiku događanja, dapače, učenici su cijeli mjesec preko raznih sredstava javnog informiranja bili obavještavani i, na neki način, pripremani za ovu temu. Zanimljivo je bilo kako su učenici, što se više bližio zacrtani datum, sve više i sve nestrpljivije ispitivali o tome.

imagePrvi dogovor oko ovog obilježavanja, na razini cijelog kolektiva, bio je još u kolovozu prošle godine. To je važno zbog toga što je obuhvat pripremnih radnji bio prilično širok. Voditelj ovog poduhvata i osoba koja je obavila veliku većinu poslova bio je učitelj informatike, Alan Belak. U početnoj i završnoj fazi cijelog procesa važnu pomoć pružila je naša pedag. Gabrijela Maltar. Prvo se pristupilo online anketi kojom se htjelo staviti u središte zbivanja, prvenstveno, naše učenike, te doznati koliko su često, na kojim sadržajima na internetu i znaju li za razne opasnosti koje na njih pri tom vrebaju. Trebalo je prvo napisati pitanja, čiji je broj s vremenom polako rastao a, osim toga, na početku smo ih često preoblikovali kako bi se dobila što potpunija slika istraživane materije i kako bi se obuhvatilo što više mogućih učeničkih odgovora. Nakon toga je trebalo kreirati online anketu i dati je na ispunjavanje svim učenicima od 4. do 8. r. Odgovaranje na pitanja iz ankete se odvijalo u učionici informatike, razred po razred. Cijeli je proces trajao mjesecima. Slijedila je izrada tri prigodne prezentacije tj. radionice u kojima smo pomoću grafički prikazanih odgovora na pitanja iz ankete, učenicima objasnili koji su odgovori bili krivi, koji su bili pravi, zašto je to tako, te što bi se u svakodnevnom životu trebalo poduzeti kako bi se ispravile eventualne greške. Paralelno s tim je učitelj informatike, izrađivao svoju prezentaciju te, zajedno sa još jednom učenicom i učenikom, koordinirao izradu još dvije prezentacije. Da mu ne bi bilo dosadnoJ, u HTML5 modulu alata GameMaker: Studio Pro izrađivao je i prigodnu HTML5 igricu koju ćete, vjerujem, moći odigrati preko dolje priložene poveznice. Iako je, od početka planiranja do samog događanja, za realizaciju ostavljeno, praktično, pola godine, radilo se intenzivno sve do uoči samog dana obilježavanja.

Obilježavanje Dana sigurnijeg interneta je održano na način da se u međusmjeni, posebnom imageorganizacijom nastave za taj dan, stvorio prostor od 2 sunčana sata. Trebalo nam je petnaestak minuta za pripremne radnje, te isto toliko za završne radnje, dok je 1,5 sat ostao za samo događanje. Događanju je prisustvovalo više od 130 učenica i učenika naše škole od 4. do 8. r., te dio učiteljica, uglavnom iz predmetne nastave koje su održavale red i mir. Uvodno je, kroz prezentaciju učitelja informatike, učenicima objašnjeno zbog čega imagese obilježava Dan sigurnijeg interneta, a kroz grafički prikazana pitanja i odgovore iz online ankete dane su im smjernice o dobrom i lošem ponašanju dok smo na internetu (na Facebooku, na igricama i sl.), te kako se zaštititi od neželjenih posljedica. Sličan pristup upotrebom grafičkog prikaza pitanja i odgovora iz ankete, nakon kojih su slijedili komentari o dobrim i lošim odgovorima kao i ukazivanje na dobre prakse, odvijao se i u učeničkim prezentacijama. Učenik 7. r. Boris Vražić se u svojoj prezentaciji usredotočio imagena opći dio sigurnosti na internetu, a prvenstveno na zaštitu od virusa, spywarea, na vatrozid, osvježavanje operativnog sustava (Windowsa i dr.) itd. Na kraju prezentacije je učenicima pokazano kako aktivirati vatrozid, kako podesiti osvježavanje antivirusnog programa i sl. Zapaženu, ujedno i završnu, prezentaciju imala je, također iz 7. r., učenica Doris Malović, koja se usredotočila na društvene mreže, tj. prvenstveno, naravno, na Facebook i na poteškoće koje se ovdje mogu pojaviti te kako ih riješiti. Pri kraju njenog izlaganja je bila mini radionica blokiranimageja neželjenih „prijatelja“ tj. komentara. Nakon sve tri prezentacije slijedila je rasprava i iznošenje osobnih iskustava. Dan ranije, radi isprobavanja rada školske bežične mreže na svojim uređajima i samo tijekom samog obilježavanja, te pod odmorima, učenici su smjeli koristiti svoje smartfone i tablete. Kulminacija je bila igranje HTML5 igrice, igrive na smartfonima, tabletima i računalima, napravljene posebno za tu priliku. Svaki je razred dao svog kandidata koji je trebao, prolazeći dvije razine igrice, osvojiti što više bodova odgovaranjem na točna pitanja u što kraćem vremenu. Navijanje je bilo zdušno i gromoglasno. Ni klubovi koji igraju napetije međunarodne dvoranske utakmice ne bi ga se postidjeli Smiješak Na kraju su trojici najuspješnijih igrača podijeljena priznanja. Svaki je učenik (uključujući i učenike od 1. do 3. r. ranije na nastavi) i učitelj dobio letak, na kojem su, tekstom i slikama, bile navedene najvažnije informacije vezane na sigurnost na internetu. S obzirom da kasnije nismo, ni po školi a ni oko nje, naišli na odbačene letke imamo razloga vjerovati da je dobar dio njih dospio u domove učenika što i je bio cilj, jer roditelji imaju značajnu ulogu u internetskoj sigurnosti djece.

image

Ukoliko učenici usvoje samo dio onoga što im je tijekom obilježavanja Dana sigurnijeg interneta izloženo, pa makar to bila samo dva-tri savjeta, može se smatrati da je uloženo trud i vrijeme imalo smisla.

Poveznica na edu igricu.

Kviz o sigurnosti djece na internetu

goran_podunavac

Goran Podunavac

Unatrag nekoliko godina aktivno sa svojim učenicima u Osnovnoj škole Drenje i Osnovnoj školi Popovac sudjelujem u obilježavanju Dana sigurnijeg interneta na način da tijekom cijele nastavne godine provodim različite aktivnosti.

1 OŠ DrenjeZaštita osobnih podataka, pravila komunikacije i ponašanja na internetu, opasnosti društvenih mreža, dijeljenje i autorska prava, krađa identiteta, digitalni tragovi, kritičko vrednovanje informacija i sprečavanje elektroničkog nasilja samo su neke od tema kojima smo se i ove godine bavili. Naš zajednički cilj na izbornoj nastavi informatike bio je izraditi kviz pomoću interaktivnog web alata koji se krije iza imena Kahoot!.

Učenici od petog do osmog razreda dobili su po jednu nastavnu jedinicu iz udžbenika Pet za net, a njihov zadatak bio je sadržaj te jedinice prezentirati ostalim učenicima. Pritom su imali mogućnost slobodnog odabira nekog od programa s kojim su se dosad imali prilike susresti na nastavi informatike. Većina učenika odabrala je MS PowerPoint i Movie Maker. Kako smo neke od tema već ranije obradili, razumijevanje sadržaja učenicima nije činilo veći problem. S obzirom na to da smo sve češće svjedoci automatskih kopiranja autorskih tekstova s interneta te nekritičkih osvrta na iste prije samog prezentiranja, zahtijevao sam da učenici prilikom svojih izlaganja ne čitaju napisani tekst s prezentacije, već da ga koriste samo kao podsjetnik što su učenici uspješno i izveli. Na kraju izlaganja učenici su morali osmisliti i jedno evaluacijsko pitanje, s najmanje dva, a najviše četiri ponuđena odgovora. Pitanja smo potom uvrstili u zajednički kviz, koja možete pronaći online, na KahootovoKviz Sigurnost djece na internetuj stranici, ako u tražilicu upišete Sigurnost djece na internetu. Također, možete ga lako pronaći i preko mog korisničkog imena (goran.podunavac). Prema dosadašnjem iskustvu, ovakav natjecateljski karakter kviza jako je izazovan mojim učenicima. Uz navedeno, ovaj edukativni kviz ujedno je i evaluacijski karakter te je izvrsno poslužio za ponavljanje i samovrednovanje učeničkog znanja. Naime, tijekom igre boduju se točnost i brzina odgovora. Nakon svakog odgovora ispisuje se top-lista igrača po bodovima, a na kraju kviza i konačna lista igrača poredanih po ukupnom broju bodova.

Ove godine u Osnovnoj školi Drenje tijekom obilježavanja Dana sigurnijeg interneta pridružila mi se i školska knjižničarka Vlatka Štrk koja je održala predavanje i radionicu o nasilju na internetu za učenike koji ne pohađaju izbornu nastavu informatike. Upoznala je učenike s opasnostima na koje mogu naići pregledavajući društvene mreže te im je još jednom ponovili kako svaki oblik nasilja mogu i trebaju prijaviti učiteljima, razrednicima te stručnoj službi škole. Na radionici su učenici izradili plakat pod nazivom Nasilje treba prestati odmah i sada s jasnom porukom ostalim vršnjacima da bezobrazni komentari, vrijeđanje i ismijavanje svakodnevno koje susrećemo u online svijetu čine siguran put prema govoru mržnje i diskriminacije.

Psihologinja Marija Novoselić održala je predavanje na temu E-bonton, a potom su učenici izradili i edukativni plakat. Cilj radionice bio je vrlo jasan: baš kao i u stvarnom životu, tako i u virtualnom svijetu uvijek moramo biti pristojni, kreativni, suosjećajni, empatični, pružati podršku, pokazati svoje uspjehe i pohvaliti druge te se postaviti za sebe bez ugrožavanja drugih.

Opasnosti na internetu vrebaju svakodnevno te je naša dužnost da redovito upozoravamo i ukazujemo na njih. Radionice koje smo osmislili povodom Dana sigurnijeg interneta i ove godine imale su odličan odaziv i pozitivne reakcije kod naših učenika, što nas je dodatno motiviralo da s ovakvim projektima nastavimo i ubuduće.

Programerkovo programiranje


tamaraV_lidjaK

Tamara Vučković i Lidija Kralj

Programerko, udruga građana koja se bavi poticanjem razvoja informatičkih vještina kod slika1djece predškolske i osnovnoškolske dobi u Hrvatskoj, ušla je u svoju petu godinu organiziranja programerske radionice za djecu od 7 do 12 godina. Cilj radionica je ukazati na važnost matematičkih i računalnih principa, ali i naučiti najmlađe kako kreativno razmišljati, sistematično zaključivati te raditi u timu.

Stručni predavači–volonteri u prve četiri sezone poučavali su preko 400 osnovnoškolca kako na zabavan i jednostavan način izraditi interaktivne priče, animacije ili igre u programu Scratch, koji je nastao na poznatom američkom sveučilištu MIT. Uoči početka prve ovogodišnje radionice Udruga Programerko je održala predavanje za zainteresirane učitelje i nastavnike o dosadašnjim radionicama programiranja. Predstavljena su iskustva stečena u protekle četiri godine kroz 17 održanih radionica, predstavnici udruge su odgovarali na pitanja zainteresiranih učitelja, a dio njih je došao i naredni dan kako bi vidjeli i praktičnu primjenu prikazanog na prvoj ovogodišnjoj radionici. Tri učiteljice su sudjelovale cijeli tjedan i pomogle predavačima u održavanju Scratch radionice 4. i 5. odnosno 7. i 8. siječnja 2016.

Hrvoje Šimić, jedan od predavača te zaposlenik informatičke tvrtke CROZ, opisao je slika2specifičnost radionica koje organizira udruga Programerko: “Već pet godina održavamo radionice programskog jezika Scratch s djecom od vrtićke dobi do kraja osnovne škole, na računalu ali i kroz igre bez računala. Tako smo pokazali i naš oblik društvene igre križić-kružić koji djeca igraju u timovima, gdje jedno dijete ima ulogu programera, a drugo robota. Pričali smo i kako djeca mogu brzo usvojiti vještine potrebne za samostalno programiranje u Scratchu, a kroz istu igru usvajaju mnoga znanja iz matematike i fizike te likovnog i glazbenog izražavanja.”

Pogledajte i Hrvojevu prezentaciju s predavanja za učitelje.

skolice_programiranja

Sljedeća radionica u organizaciji udruge Programerko je u planu na proljeće, a već sad je pokazan izniman interes. Više informacija o narednim radionicama te općenito o udruzi Programerko možete pročitati na internetskoj stranici www.programerko.com.

Lidija Kralj opisuje dojmove s predavanja za učitelje te prvog dana radionice za djecu.

Programerkove radionice bile su prve kojima sam prisustvovala, a da su ih organizirali ljudi kojima je programiranje posao. Kako znamo da poučavati programiranje i programirati za slika3posao nisu baš iste stvari sa zanimanjem sam došla pogledati koje aktivnosti provode i kako to njima ide. Dio aktivnosti bio je očekivan i vrlo sličan onome što radimo u školama, a onda je Hrvoje pokazao kako na igri križić-kružić uvodi djecu u svijet naredbi, uključivši korištenje kutova, koordinatnog sustava i negativnih brojeva. Matematičarka u meni je bila malo šokirana “pa mi ih učimo kutove tek u 5., slika4negativne brojeve u 6., a koordinatni sustav u 7. razredu” kako će se djeca iz drugog razreda snaći? Naravno djeca su se snašla bez problema, nekoliko pokušaja i pogrešaka bilo je dovoljno da shvate na koju stranu je 90, gdje 180 te koje polje ima koordinate (-1, 1). Što znači da mi učitelji ponekad namjerno, a ponekad nesvjesno pazimo da djecu ne izložimo “teškim” stvarima, iako bi poneko “bacanje u vodu” moglo biti dobro.

Bilo je lijepo vidjeti veselje i oduševljenje djece koja su prvi put programirala u Scratchu, njihovo zadovoljstvo kad je mačak slušao naredbe i napravio baš ono što su oni zamislili te posebno njihov osjećaj uspješnosti i samopouzdanja jer i oni mogu programirati. Dojmilo me se što su na kraju svake radionice djeca pokazivala roditeljima što su taj dan naučili pokazujući koliko im je dobro bilo te kako su ponosni na svoj napredak.

Programerkova ekipa predavača i pomagača ustrajno je objašnjavala djeci i priskakala u pomoć pa iako je na početku je izgledalo kao da deset pomagača ima posla, polako su se slika5svi snašli. Takav način rada pokazao je i koliko bi nama učiteljima bilo lakše u razredu, kad bismo imali ponekog pomagača pri ruci.

Iako se poučavanjem programiranja bavim 25 godina, bilo mi je zanimljivo, korisno i ugodno vidjeti radionice programiranja u drugačijem okruženju i naučiti nešto novo. Nama učiteljima, je ipak učenje u opisu posla Smile.

Tamara Vučković cijeli je tjedan provela na radionicama, pomažući u realizaciji, ali i prateći svog sina – početnika u programiranju.

Predavanje o Scratchu – primjeri dobre prakse – bilo mi je vrlo informativno. Nije da nisam u kontaktu s računalima i programima, operativnim sustavima… područje ICT-a nije mi strano, ali Scratch i programiranje općenito je za mene novo područje. Nisam do sada nikada zazirala od novog. Uvijek me privlačilo vidjeti, upoznati se, pokušati, probati – ako osjetim afinitet za to nešto… tako je bilo i u ovom slučaju.

Došla sam na predavanje kao pomagač, i vrlo malo sam se informativno upoznala sa Scratch-om, s određenom dozom straha kako možda i neću biti od neke velike koristi kao pomagač jer ne znam programirati. Predavanje g. Hrvoja Šimića, motiviralo me i dalo neki vjetar u leđa. Bilo je to predavanje u kojem se osjetio entuzijazam i jedna iskrenost i poticaj i ljubav prema području programiranja s željom da se prenese na mlađe generacije i što je ranije to bolje… Tako mi je jedan slajd u prezentaciji dao drugi pogled, rekli bi – „otvorio mi je oči, a i sva čula“. Smile

Na slajdu je pisalo:

Programiranje je:

  • Razumljivo
  • Kreativno
  • Empowering
  • Zabavno

Znala sam da ništa o Scratchu ne znam, a bit će razumljivo. OK.
Bit će i kreativno, znači bit će smišljanja nečeg novog, ideje će navirati, istraživat ćemo… OK.
Empowering – jedna posebna riječ – prevela bih – osnaživanje… uvijek kad nešto naučim, osjećam se osnaženo, moćno, sigurno, posebno, vrijedno. OK.
Zabavno – znači neće biti dosadno.  Smile OK.
Pomislila sam: „Ajde, ideš, pomažeš, probaš, učiš i eto! I doista, eto! Smile

Ja sam bila jako jako ugodno iznenađena odmah nakon prvog dana radionice, s idejom kako bih mogla primijeniti naučeno u radu s učenicima s teškoćama. Današnje učenike trebat stalno poticati i motivirati. Toliko im je sadržaja ponuđeno i oni se često osjećaju izgubljeni u moru svih ti informacija. A, sad zamislite kako je učenicima s teškoćama. I eto, ideja je tu. Imam je! Željela bih učenike s teškoćama u razvoju uvesti u taj svijet – svijet programiranja na osnovnoj razini prilagođen njihovim mogućnostima i sposobnostima. Smile

Kako djeca reagiraju na radionici, možete li nešto od toga što ste vidjeli primijeniti u nastavi?

Jako sam bila iznenađena brzinom s kojom su djeca upijala nove informacije i korake u savladavanju osnova programiranja. Moji strahovi su se razbježali, ali djeca vam ih uopće nemaju. U taj svijet ulaze neopterećena hoće li znati i koliko trebaju znati, što će tko reći, slušaju, pokušavaju, griješe, traže pomoć, ispravljaju, uspijevaju… Fantastično! Nevjerojatno je kako je grupa bila uspješna. Imali su približno jednak tempo usvajanja, neki su malo bili brži, neki sporiji, ali svi su napravili svoje projekte. A na kraju radionice, zadovoljstvo i radosno pokazivanje roditeljima što su napravili. Divno! Sve barijere su mi nestale. Oduševila sam se jednostavnošću ulaza u svijet programiranja. Nije nemoguće. Ali, interes, volja i trud ne smiju izostati. Smile

Naime, ja sam stručni suradnik logoped u osnovnoj školi. Provodim logopedske vježbe s učenicima s teškoćama u razvoju, ali pružam i pomoć u učenju kako bi djeca lakše savladala nastavna područja prema svojim mogućnostima i sposobnostima. Često s učenicima s teškoćama moram iznalaziti nove načine poučavanja, one koji su njima pogodni, jednostavniji, lakše razumljiviji, uz posebno za njih napravljen didaktički materijal… Uvijek iznova me obraduje kada učenici nešto uspiju, postignu, budu zadovoljni… Takvu radost ne možete ne primijeti! Nije da sve vole učiti, teško im je, često su i deprimirani svojim vještinama koje su slabije od njihovih vršnjaka, ali trudim se motivirati ih ka putu naprijed, ka uspjehu, ka upoznavanju novih područja, novih stvari… a računalo je na tom putu često nezaobilazno i jedno od motivirajućih sredstava. Danas bez računala ne možemo i važno ga je predstaviti i upoznati djecu s njegovim mogućnostima na način da ga iskoriste za osobni razvoj. Sa Scratchom mogu izrađivati priče zajedno s učenicima i poticati njihov govorno-jezični razvoj, bogatiti rječnik i osnažiti njihovu rečenicu koja je često kratka, jednostavna i oskudna rječnikom. Također, ono što je važno je može se učenike potaknuti da verbaliziraju svoja razmišljanja tijekom i nakon rješavanja problemskih zadataka. Također, sva djeca vole igrice i možemo zajedno napraviti jednu samo našu… ali naravno sve treba biti prilagođeno stilu učenja svakog pojedinog djeteta, individualizirati mu taj pristup. A aplikacije?… To je već izazov, ali nije neostvarivo… zajedno možemo sve!

Učenicima s teškoćama uvodom u osnove programiranja može se dati jedan novi svijet u kojem će im biti zabavno (jer koriste računalo za učenje), gdje će smišljati, izrađivati i usput se igrati, bit će kreativno i svaki put sve drugačije, kad pokažu drugima što rade osjećat će se uspješnije, snažnije i sigurnije (Hej, ja programiram!), a s vremenom će im biti i razumljivije (koliko uz svoje mogućnosti i sposobnosti mogu savladati neke zahtjevnije korake), naravno uz polagano učenje i strpljenje i sve prema djetetovim željama. Bitno je da odrasla osoba bude uz njih i pomaže im na tom putu novog izazova. Ne tvrdim kako će svi htjeti i uspjeti, tvrdim kako treba probati. J Neki od njih će uživati, razvijati svoje vijugice na drugačiji način, a neki jednostavno vole jednostavnija sredstva i uobičajeni pristup. Ali, treba im dati priliku da probaju. Ovakva 4 dana radionice kod učenika s teškoćama mogu trajati jednu školsku godinu za jedan jednostavniji kontakt s osnovama programiranja (gdje će učiti svojim tempom, stvarati, igrati se i razvijati i biti uspješni uz pomoć nas odraslih bez brige o ocjenjivanju), a opet nudi im se područje i rad na računalu u kojem mogu razvijati i kreativno mišljenje (to je ono teže, ali treba složiti program poučavanja prema mogućnostima i potrebama djeteta i pomagati mu da svoje mišljenje razvija). Vjerujem kako digitalna tehnologija, ako se dobro primjeni i ako se pruži uz kvalitetnu podršku, može daleko promijeniti i ojačati pristup obrazovanju. Pri tom ne mislim kako ćemo novijim pristupima stvarati nove Mozarte, Einsteine, Nikole Tesle, već bi se tim pristupom pomoglo učenicima da budu kreativni (kreativno mišljenje) u načinima na koji će se baviti sa svakodnevnim situacijama, promjenama, izazovima, problemima. A da se razvije kreativno mišljenje, trebaju im iskustva o kojima će razmišljati i iz kojih će iznicati nove ideje i novi projekti, nova rješenja. U učenju materijali i produkt znanja (kreacije, tvorevine, stvaralaštvo, izum, djelo) se razlikuju, ali osnovni proces je isti. Ako želimo djecu razviti u kreativne mislioce, moramo im osigurati što više mogućnosti za stvaranje.

Za mene je sad sve ovo novo, novi izazov koji mogu pokazati mojim učenicima i upoznati ih s novim područjem. Mogu im pružiti još jedno područje u kojem se mogu probati razvijati, steći novo iskustvo, ali i uključiti se i koristiti digitalnu tehnologiju za učenje na drugačiji način. Također, i ja imam priliku razvijati se zajedno s njima, što me raduje jer ćemo učiti zajedno, stvarati priče, igrice i razne animacije. I ja sam početnik, a i oni su. Zajedno se uči lakše.

A što je rekao sin?

Moj sin ima 10 godina, učenik je 4. razreda OŠ. Rekla sam mu za radionice i rekao je: može. Prijavila sam ga. Sve je ostalo na tome. Ali, pao je snijeg. Nije bio previše oduševljen, jer je sanjkanje bilo vrlo aktualno, no krenuli smo. Djeca trebaju potporu odraslih, trebaju vidjeti motivaciju i kod nas.

Nakon prve radionice, vozili smo se doma. Šutnja. Moj sin šuti. To je nemoguće. S obzirom kako je on izrazito pričljivo dijete, pomislila sam kako mi ne želi reći da mu se radionica ne sviđa ili da više ne želi ići. Onako potiho sam ga upitala: Je li sve u redu? Znaš mama, malo sam ti onako u mislima, zamišljen, znaš ja ti sad programiram… Tišina sve do kuće. Došli doma: Tata, tata, da ti pokažem što sam napravio? Pokazao je tati što je naučio i napravio na radionici, sjeo za računalo i napravio novih 3-4 projekta. Jedva smo ga odvojili od računala i usmjerili ga na večeru i potom na spavanje. Na drugoj radionici, također je bio zadovoljan i uspješan u radu, i kod kuće u žaru smišljao nove projekte, i onda je negdje na trećoj radionici pao taj izazov. Mislila sam kako sam ga možda nekako s tim opteretila, i upitala ga: Je li dobro? Je li mu naporno ili previše? Je li mu teško? Samo je odgovorio: Ne, mama. Samo razmišljam, neke stvari su mi teške, ali skužio sam ih. To ti tako treba biti u programiranju. I ja sam to tako i prihvatila, a sutradan je žar opet zasjao i napravio je uz učiteljevu pomoć svoju prvu igricu. To je bio ushit, sreća, zadovoljstvo. Svi su doma morali vidjeti njegovu igricu i baka i djeda, i teta i seka… Sada imamo dogovor – prvo škola, a svaki vikend idemo isprobavati nešto novo. Trenutno, svoj entuzijazam prenosi na svoje prijatelje iz razreda i iščekuje nove radionice kako bi dalje vježbao i učio. Onako usput mi napomene kako mu te radionice daju neku snagu i volju jer baš u njegovom razredu djeca to ne vole. Rekla sam mu kako još nisu upoznala takav način rada na računalu i da bi i oni sigurno se poigrali programiranjem kada bi za to imali priliku.

Svako dijete treba roditeljsku potporu, ali i potporu svoje škole, kako bi bila izložena stalno stjecati nova iskustva. Jer djeca idu linijom manjeg otpora i idu onako kako društvo u njihovoj okolini teče…

Zadnji dan je na radionici bila s nama i moja kćer (5 i pol godina) i uspješno izdržala sat i pol rada, ali nije posustala i rekla je kako bi tamo taj striček trebao složiti program i za malu djecu kao i ona. Jer bi i ona htjela programirati kao i njen brat.

Plan je tu – sin štedi za MINDSTORMA – Lego robota, a seka žica za tablet. Premda zna čitati i pisati, ipak treba Scratch Junior Smile

U dobrom društvu s Koradom Korlevićem i suradnicima

iz Znanstveno edukacijskog centra Višnjan

karolina_dvojkovic

Karolina Dvojković

edu_20151107_N5689Na Odjelu za fiziku Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku u petak 6. studenog 2015. i subotu 7. studenog 2015. godine, nastavnici i učitelji fizike u sklopu stručnog usavršavanja, imali su priliku družiti se i educirati u društvu naših poznatih popularizatora i edukatora Znanstveno edukacijskog centra Višnjan.

Atraktivni program tekao je sljedećim redoslijedom: dobrodošlicu ususret radnom danu održala je Tanja Paris, prof., voditeljica županijskog stručnog vijeća učitelja fizike osnovnih škola Osječko-baranjske županije i domaćica stručnog skupa tijekom kojega je predavanje „Izvan okvira: multidisciplinarnost u znanstvenoj edukaciji“ i radionicu „Korelacija koncepata iz prirodoslovlja u osnovnoj i srednjoj školi“ održao Petar Čuček iz Znanstveno edukacijskog centra Višnjan. U okviru radionice „Korelacija koncepata iz prirodoslovlja u osnovnoj i srednjoj školi“ spoznali smo jednostavan, suvremen i inovativan pristup povezivanja pojmova iz prirodoslovlja i osmišljavanja mogućih projektnih zadataka za učenike.

IMG_3827Subota, 7. studenog 2015., započela je predavanjem Korada Korlevića. Profesor Korlević nas je još jednom podsjetio na važnost učiteljskog/nastavničkog poziva, stavljajući naglasak na odgoj za budućnost. U svom izlaganju potaknuo je sve sudionike na ozbiljno promišljanje o utjecaju pojedinih otkrića na daljnji razvoj u budućnosti i moguće smjerove. Profesor Korlević podsjeća da je uloga i misija učitelja/nastavnika staviti učenika u središte obrazovnog razvoja za budućnost koji bi trebao sadržavati razvoj kritičkog mišljenja, razumijevanje funkcioniranja svijeta te transfer vještina.

Naš daljnji rad odvijao se u manjim grupama uz izvrstan i nesvakidašnji izbor vježbi koje mogu motivirati i nastavnika i učenika u otkrivanju novih spoznaja. Zaključak našeg dvodnevnog susreta nametnuo se sam; ostati dijete i ostati ovisan o otkrivanju, što vrijedi i za učitelje/nastavnike i za učenike.

Nakon svega, impresionirani i „gladni“ znanja, očekujemo novo druženje.

Mozaikom radionica do sigurnog interneta

sandra_dasencic

Sandra Dasenčić Eterović

Već tradicionalnim obilježavanjem Dana sigurnijeg clip_image002interneta u našoj školi, želimo educiranjem stvoriti sigurno okruženje u online svijetu.

Internet kao koristan alat, djeci nudi mogućnost komunikacije s vršnjacima, učenja i razvoja kreativnosti. No ako pri tome zanemarimo moguće opasnosti, djeca mogu biti izložena raznim neprimjerenim sadržajima, neistinitim informacijama, te ugrožavanju vlastite privatnosti.

U izvedbi projekta uključeni su učenici od 5. do 8. razreda gdje su održane razne radionice i predavanja. Za pripremu predavanja korišteni su obrazovni sadržaji s portala Pet za net.

U 5. i 6. razredu obrađena je nastavna jedinica Digitalni tragovi (Modul 3). U uvodnom dijelu predavanja je pročitana Priča o Karli, koja je učenike potaknula na razmišljanje, a kasnije i raspravu o tome otkrivamo li na internetu previše podataka o sebi. Zatim je učenicima prikazan film Digitalni tragovi, gdje im je na slikoviti način prikazano da svaki put na internetu ostavljamo vlastiti digitalni otisak. Razgovarali smo o tome što o nama govori naš digitalni otisak i kako podaci koje objavljujemo mogu utjecati na našu budućnost.

Predavanje je potaklo učenike da bolje čuvaju osobne podatke, te da je vrlo važno paziti što objavljujemo, jer jednom objavljeno je vrlo teško obrisati. U završnom dijelu sata učenici su igrali Multimedijsku igru “Sigurnost djece na internetu” i igru – Modul 3 1.2. Digitalni tragovi.

Učenicima 7. i 8. razreda održana je nastavna jedinica Što učiniti? (Modul 3), gdje se u uvodnom dijelu sata razgovaralo o njihovim dosadašnjim iskustvima o nasilju na internetu – cyberbullyingu. Nakon toga učenici su gledali film Borimo se protiv toga zajedno, koji ih je uveo u temu a kasnije i razgovor o njihovim vlastitim iskustvima. Učenici su istaknuli da osjećaj anonimnosti i nevidljivosti na internetu, mogu ohrabrivati osobu da čini ono za što ne bi imala hrabrosti u svakodnevnom životu. Razgovaralo se o tome kako bi se osjećali da smo na mjestu žrtve i koji su mogući načini rješavanja elektroničkog nasilja. Igranjem igre Digizen game, učenici su rješavali razne problemske situacije.

U završnom dijelu sata učenici su izrađivali razne edukativne sadržaje.

U programu Microsoft Office Publisher izrađen je strip o sigurnijem internetu.

clip_image004
Slika 1. Strip

Učenici 7. razreda izradili su edukativne brošure koje sadrže savjete kako biti siguran na internetu.

clip_image006
Slika 2. Edukativni letak

U programu Microsoft Office Word, izrađeni su kalendari u 7. razredu.

clip_image008
Slika 3. Kalendar

Koristeći program Microsoft Office PowerPoint, izrađene su brojne prezentacije.

clip_image010
Slika 4. PowerPoint prezentacije

Raznim radionicama i ove godine prisjetili smo se važnosti odgovornog korištenja informacijskih i komunikacijskih tehnologija.

„EU Code Week“ u OŠ Dr. Ivana Novaka Macinec i OŠ Goričan

clip_image001

Alan Belak

U tjednu od 11. do 17. listopada ove godine održan je, drugi po redu, „EU (ili Europe) code week“. U školama, raznim klubovima i sl. unutar EU, ali i zvan nje, je održano preko 3000 različitih događanja/radionica. Stotine tisuća djece i odraslih okušali su se, neki po prvi put, u programiranju. Mnogi od njih su zaključili da to nije samo za mlađe ili samo za muški spol nego da im to otvara nove mogućnosti zapošljavanja i učenja u životu.

Ovim se žele popularizirati informatička zanimanja (već sljedeće godine će na starom kontinentu nedostajati oko 1 000 000 ljudi u ovom brzorastućem sektoru gospodarstva) kao i nastava informatike, kako u školama cijele EU, tj. Europe, tako i u Republici Hrvatskoj. Sve bi to trebalo usmjeriti više mladih prema, prvenstveno, programerskim radnim mjestima.

U OŠ Goričan su, u sklopu europske inicijative „Europe Code Week“, održane obje najavljene radionice zanimljivijeg pristupa programiranju. U jednoj je radionici blizu 40 učenica i učenika sedmih razreda u QBasicu crtalo složenije crteže raznih boja, dok su u drugoj radionici učenici petih i šestih razreda programirali (i igrali) svoju igricu napravljenu u Game Makeru 8.0. Svaka je radionica trajala dva školska sata. Po reakcijama učenika (razvidno sa slika ) se da zaključiti da im programiranje ne mora uvijek „teško pasti“. Tko zna, možda jednog dana dio njih „zaplovi“  programerskim vodama.

clip_image002clip_image003
Slika 1. i 2. OŠ Goričan

Na sličan način je tjedan programiranja obilježen i u OŠ Dr. Ivana Novaka Macinec iz Macinca. Ovdje smo, na radost učenika koji pohađaju izvannastavnu aktivnost informatike kod učiteljice razredne nastave Darinke Kirić, također održali prigodnu radionicu. Tema radionice prilagođena je učenicima drugih razreda osn. škole koji su uživali (pogledajte slike) u pisanju kraćih programa u QBasicu te ispisu svojih imena u raznim bojama, obojanim pozadinama, treperećim efektima i sl. Nije bilo učenice ni učenika koji nisu uspjeli, dakako, po potrebi, uz našu malu pomoć, izvesti svaku od vježbi. Bilo je zadovoljstvo vidjeti njihova mala lica koja bi prvo lagano se čudeći a zatim u širokom osmjehu popratila „rezultat“ svojih malih programa.

clip_image004clip_image005
Slika3. i 4. OŠ Dr. Ivana Novaka Macinec

Poveznice :

http://codeweek.eu/resources/
http://codeweek.eu/resources/croatia/
http://events.codeweek.eu/?past=yes#!HR
http://events.codeweek.eu/?past=yes
http://codeweek.eu/code/
http://blog.codeweek.eu/
http://www.youtube.com/watch?v=TNwE3FA4pdI
http://www.youtube.com/watch?v=ibutkt23h6A

CARNetove vijesti

CARNet

CARNet

Započelo ocjenjivanje obrazovnih online interaktivnih igara

Prijave na CARNetovo natjecanje Webfestival 2014 završile su, a započeo je najnapetiji dio natjecanja kada Ocjenjivački sud preuzima glavnu ulogu i svojim ocjenama, u skladu s kriterijima ocjenjivanja, odlučuje o pobjedniku natjecanja. Više

Održane radionice o e-učenju

Tijekom mjeseca rujna CARNetovi zaposlenici održali su više radionica o e-učenju na nekoliko visokoškolskih ustanova u Zagrebu i okolici. Dok je na Veleučilištu Baltazar u Zaprešiću održana samo kratka prezentacija pod nazivom Uvod u e-učenje, za nastavnike Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta održana je dvodnevna radionica o poučavanju u online okruženju i o novoj ulozi nastavnika. Više

Kreću radionice za nastavnike za primjenu informacijskih i komunikacijskih tehnologija u svakodnevnoj nastavi

U sklopu projekta “Razvoj elemenata kvalifikacija, programa i kurikuluma u dijelu računalne kompetencije u osnovnoškolskom obrazovanju”, koji se financira kroz sredstva iz Europske unije, a čiji je glavni cilj uvesti informacijske i komunikacijske tehnologije kao metodu učenja u svakodnevnu nastavu, održat će se niz radionica namijenjenih voditeljima Županijskih stručnih vijeća iz informatike. Više

CARNetovi stručnjaci u vodstvu GÉANT4 projekta

U tijeku je faza planiranja za novu generaciju GÉANT (Multi-Gigabit European Academic Network) projekta u kojem trenutno sudjeluje više od 300 stručnjaka iz više od 70 organizacija partnera iz skoro 40 zemalja. Očekivano trajanje novog projekta je sedam godina a predviđena ugovorna vrijednost prve godina na razini konzorcija veća je od 40 milijuna eura. Više

CARNetovi stručnjaci predstavili cloud rješenja u Litvi

Litavska nacionalna obrazovna i istraživačka mreža LITNET održala je 25. i 26. kolovoza svoju godišnju konferenciju, 19. po redu, na kojoj je aktivno sudjelovala i Hrvatska akademska i istraživačka mreža – CARNet. Predstavnici CARNeta na konferenciji su predstavljali CARNetove projekte i usluge u cloudu te iskustva izgradnje školskih bežičnih mreža. Više

ACDC projekt objavio Portal zajednice

Objavljen je Portal zajednice u okviru ACDC (Advanced Cyber Defence Centre) projekta koji potencijalnim partnerima omogućuje da se online prijave za sudjelovanje u projekt.  Više

Tehnička škola Ruđer Bošković predstavila je svoju Učionicu budućnosti

U prostorima Tehničke škole Ruđer Bošković danas je predstavljena druga po redu učionica u sklopu projekta „Učionice budućnosti“, opremljena u partnerstvu tvrtki Microsoft, Hewlett-Packard i STORM Computers. Na zajedničku inicijativu CARNeta i Ministarstva znanosti i obrazovanja, zagrebački učenici dobili su novu dimenziju obrazovanja kroz korištenje multimedije i interneta s ciljem pružanja što kvalitetnijeg obrazovanja. Više

Obnovljena osnovna škola u Gunji otvorila vrata Učionice budućnosti

Projektu Učionica budućnosti u Hrvatskoj se, nakon Osnovne škole Kamešnica u Otoku, IX. gimnazije u Zagrebu, Gimnazija Frana Galovića iz Koprivnice i II. osnovne škole u Bjelovaru, pridružuje Osnovna škola Antuna i Stjepana Radića u Gunji. Više

Kapacitet CARNetove međunarodne veze na GÉANT mrežu povećan na 20 Gbit/s

Hrvatska akademska i istraživačka mreža – CARNet povećala je nedavno kapacitet IP veze prema širokopojasnoj pan-europskoj mreži GÉANT s 10 Gbit/s na 20Gbit/s. Nadograđena su oba linka prema GÉANT mreži, primarni prema Ljubljani i Beču te sekundarni link prema Budimpešti. Više

Što moraš napraviti kada se dogodi problem na internetu?

martina_ivic

Martina Ivić

Već je dobro poznato da smo u kolovozu prošle godine postali dijelom EU projekta Sigurnost na internetu, zajedno s još četiri hrvatske škole, a zadatak nam je stvaranje kurikuluma o sigurnosti djece na internetu u sklopu Hrvatskoga kvalifikacijskog okvira. Dijelom projekta nismo postali slučajnim odabirom, već zbog dugotrajnog rada na ovom problemu koji je još 2010. na satovima Informatike započeo učitelj Darko Rakić obilježavajući u veljači Dan sigurnijega interneta.

11. veljače ove godine Dan sigurnijega interneta obilježili smo na nivou gotovo cijele škole. Naime, u 19 nižih razreda matične i područnih škola, kao i u 17 viših razreda provedene su radionice o sigurnijem korištenju interneta, čiji je cilj bio podizanje svijesti kod učenika i učitelja o problemima sigurnosti na internetu.

Tema, način rada i cilj sata bili su isti za sve dobne skupine. Tema radionica bila su Pravila za sigurniji internet, cilj je bio izraditi plakat s tim pravilima, a radilo se u skupinama. U uvodnom dijelu učenici su gledali filmove, a tu je ujedno i najveća razlika jer su teme i vrsta filma bile prilagođene uzrastu učenika. Tako su učenici razredne nastave gledali animirani film Sigurnost na internetu, tema animiranoga filma za učenike petih i šestih razreda bila je Lažno predstavljanje, a oni najstariji pogledali su dva filma: Objavljivanje informacija ina Facebooku i Sexting. Filmovi su na zanimljiv način uveli učenike u teme o kojima govore, a o kojima će kasnije napraviti plakat. Ti filmovi su se ujedno cijeli dan prikazivali na školskome televizoru u hodniku škole, a stepenice ispred bile su uvijek pune znatiželjnika. Nakon prikazivanja uslijedio je razgovor o viđenome, razmjenjivala su se osobna iskustva, a zajedničko pitanje svim generacijama bilo je Što moraš napraviti kada se dogodi problem na internetu?

Nakon uvodnoga dijela, svaka je skupina dobila četiri natuknice, odnosno pravila o sigurnosti na internetu, između kojih su morali izabrati ono koje smatraju najvažnijim, prepisati ga na zajednički plakat i svima obrazložiti zašto su izabrali baš to pravilo. Mnogi učenici dodali su i vlastita pravila, a sve su začinili originalnim crtežima koji upozoravaju na opasnosti koje vrebaju na internetu. Zanimljivo je da je najveći broj učenika kao najvažnije pravilo izabrao ono koje govori o rješavanju situacije kada se na internetu dogodi neki oblik nasilja ili neprihvatljivoga ponašanja, a ono kaže da se moramo obratiti starijim osobama (roditeljima, učiteljima, školskom psihologu i sl.). Čini se to kao pokazatelj da učenici često šute o lošim stvarima koje im se događaju na internetu. Među češće korištenim pravilima bila su ona koja upozoravaju na opasnosti prihvaćanja nepoznatih ljudi kao prijatelja te ona koja se odnose na zaštitu osobnih podataka. Sva ova pravila učenici će još usavršavati i dopisivati tijekom cijele školske godine.

Dakle, 650 učenika i 36 učitelja razredne i predmetne nastave obilježavajući Dan sigurnijega interneta dobilo je puno novih informacija o toj temi koje su jasno napisali i nacrtali na plakate kako bi uvijek imali podsjetnik na ono što ne smiju činiti ili što moraju činiti ako se pojavi neki oblik neprihvatljivoga ponašanja na internetu. Razredima koji su se uključili u obilježavanje ovoga dana i njihovim učiteljima/razrednicima na sjednici Učiteljskoga vijeća uručene su zahvalnice za sudjelovanje.

Sljedeći korak bit će upoznavanje roditelja s ovim, sve prisutnijim problemom, najprije na Vijeću roditelja, a onda i kroz radionice na roditeljskim sastancima, a isto tako i učitelja koji će biti upoznati s procesom nastanka i donošenja Politike prihvatljivog korištenja tehnologije, a na radionicama će stvarati zajednička pravila za sve djelatnike u vezi korištenja tehnologije. Dopunit ćemo i Pravilnik o pedagoškim mjerama i protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima (nasilje na internetu i elektroničko nasilje).

U jedno smo sigurni, bio je ovo dobar i učinkovit početak zajedničkoga rada na problemu koji se ne događa nekome drugome, već se bilo kada i bilo gdje, može dogoditi upravo – VAMA!

Dan sigurnijeg interneta u Osnovnoj školi „Gripe“ Split

davor_simic

Davor Šimić

Snimka cijelog zaslona 18.2.2014 213821-001Slogan: „STVORIMO ZAJEDNO BOLJI INTERNET“ pod kojim se obilježava ovogodišnji Dan sigurnijeg interneta doživljavamo u Osnovnoj školi „Gripe“ već duže vrijeme kao ozbiljnu potrebu koja zahtijeva našu profesionalnu uključenost.

Ponekad, zato što smo zaokupljeni obrazovnim sadržajima, projektima i programima koji su pred nas postavljeni ili zato jer ponekad mislimo da znamo manje od naših učenika, događa nam se da nemamo dovoljni uvid u učeničke svakodnevne aktivnosti na internetu. Tek pojedinačni slučajevi skrenuli su našu pozornost na ozbiljnost situacije u kojoj su se učenici našli, na rizike s kojima se susreću na internetu kao i na našu potrebu i dužnost da im pomognemo.

DSCN8119To nas je motiviralo na uključivanje u projekt „Sigurnost na internetu“ te da ove školske godine u okviru projekta proširimo i aktivnosti na obilježavanju Dana sigurnijeg interneta.

Aktivnostima su obuhvaćeni učenici od 1. do 8. razreda te njihovi roditelji i skrbnici.

Aktivnosti za učenike bile su prilagođene razvojnoj dobi učenika kao i procijenjenim potrebama temeljenima na saznanjima o njihovim iskustvima s internetom.

DSCN8112Kod učenika od 1. do 4. razreda usmjerili smo se ispitivanju učestalosti korištenja interneta, vrste sadržaja i stranica koje koriste, samostalnosti i roditeljskog nadzora te učestalosti neugodnih iskustava. Prema dobivenim podatcima oko 90% učenika koristi Internet, preko 60% samostalno pristupa internetu bez roditeljskog nadzora, a oko 10% učenika je imalo neugodnih iskustava. Najčešća neugodna iskustva učenici nižeg uzrasta imali su tijekom igranja igara na internetu.

Prikazivanjem edukativne priče o pingvinu Pingu učenici su učili o osnovama sigurnosti, mogućim opasnostima i načinima dobivanja pomoći. Učenici su ispričali svoja iskustva. Kroz priču o pingvinu koji problem rješava uz pomoć tate cilj nam je bio učenicima osvijestiti važnost traženja pomoći odraslih osoba za rješavanje problema vezanih uz korištenje interneta.

S učenicima od 5.do 8.razreda obrađene su dvije teme: Ja na internetu i Ja mogu učiniti Internet boljim mjestom za svih.

U okviru teme Ja na internetu učenici su razgovarali o tome zašto im je Internet važan, što im se na internetu sviđa. Posebno su razmjenjivali svoja iskustva o objavljivanju vlastitih sadržaja na internetu, što dijele s drugima. Osvrnuli su se i na ono čega nema na internetu, a voljeli bi da ima za njihov uzrast. Iznosili su svoja iskustva, pozitivna i negativna.

Kroz temu Ja mogu učiniti Internet boljim mjestom za svih, koja je također vezana uz sigurnost, komunikaciju, objavljivanje osobnih podataka i društvene mreže, učenici su se kreativno izražavali koristeći različite tehnike i web alate. Svoje uratke učenici su izvjesili na učioničkim panoima, a najbolji će biti prezentirani javnosti izložbom u prostoru škole te objavljeni na školskim mrežnim stranicama.

DSCN8129DSCN8130DSCN8131

Za roditelje i skrbnike su pripremljeni roditeljski sastanci također prilagođeni uzrastu njihove djece na kojima će se razgovarati o sigurnosti na internetu. Roditelji će biti upoznati s informacijama dobivenim iz razgovora s učenicima koje se odnose na njihova iskustva s internetom, a za razmišljanje kod kuće podijelit će im se informativno edukativni letak.

Različito o istom

zeljka_markovic_bilic

Željka Marković-Bilić

Dan sigurnijeg interneta 2014. u OŠ Veliki Bukovec

Obilježavanje ovogodišnjeg Dana sigurnijeg interneta u OŠ Veliki Bukovec proteklo je vrlo dinamično, s puno različitih aktivnosti i u svim razrednim odjelima.

Za učenike prvih razreda pripremljena je nastavna jedinica “Moraju li svi znati tko IMG_0270sam?”. Učitelj informatike, Petar Žugec, održao je sat na kojem je učenicima objasnio zašto i kako moraju čuvati svoje osobne podatke, ali i osobne podate prijatelja, braće i ukućana. Kako bi naši najmlađi učenici zaista postali svjesni o čemu se radi, odigrali su primjerene igre na internetu za koje je bilo potrebno unijeti korisničko ime. Umjesto vlastitog imena unosili su šaljive nazive i tako naučili da je to jedan od načina da zaštite svoju privatnost. Tako su na zabavan i jednostavan način postali svjesni činjenice  da se i u svijetu interneta potrebno zaštititi od  nepoželjnih “gostiju”, baš kao i u stvarnom životu.

Kako “Od lopte do interneta”, saznali su učenici drugih razreda. Učitelj informatike Petar Žugec pripremio im je strip koji se sastojao samo od sličica, a oni su morali dopisati vlastiti tekst prateći razvoj događaja. Iako su tekstovi i priče bili različiti, svi su se složili da je ugodnije vrijeme provoditi s prijateljima u igri s loptom, nego ispred zaslona računala u kući. Učenici su komentirali i plakate o internetskoj sigurnosti koji su izloženi po školskim hodnicima, a kao najveće prijetnje sigurnosti naveli su krađu identiteta, lažno predstavljanje, vrijeđanje i iznuđivanje novaca.

Vjerovali ili ne – ” I internet ima pravila”! Koja su i pridržavaju li ih se, o tome su s učiteljicom Teom Toplak raspravljali učenici trećih razreda. Nakon igre asocijacija o bontonu, učenicima su prezentirane različite situacijske priče iz internetske svakodnevice koje su obrađivale načine ponašanja na internetu (predstavljanje tuđim imenom, vrijeđanje). Kao rezultat sata nastao je plakat s 10 internetskih zapovijedi.

Za učenike četvrtih, petih i šestih razreda pripremljena je dramska igra “Kad si upleten u mrežu” koju je osmislila učiteljica Brankica Kovaček, a izveli učenici 4. b razreda: Anđela, Elena, Viktor i Florijan, koji su ujedno imali i ulogu digitalnih savjetnika. Učenici su odglumili tipičnu situaciju vrijeđanja kojih su društvene mreže prepune, a četvrtaši, petaši i šestaši su trebali osmisliti kraj koji je ujedno bio i savjet što učiniti kad te netko vrijeđa online. Iako je ovo dob u kojoj učenici ne smiju imati profile na društvenim mrežama za odrasle, svjesni smo da u praksi nije tako i da djeci mlađoj od 13 godina profil najčešće otvaraju roditelji. Upravo je zato osmišljena ova aktivnost kako bi učenici promišljali o svojem ponašanju, komunikaciji, dijeljenju sadržaja, zaštiti vlastite privatnosti. Nakon rasprava po razredima, vidljivo je da su premladi za neke sadržaje i da često ne razumiju gdje su pogriješili i zašto bi nešto trebali učiniti drugačije. Prijedlozi za rješenje odglumljenog problema bili su primjereni, a za rješenje problema koji sami ne znaju riješiti, učenici se najčešće obraćaju svojim roditeljima čija je uloga u odgoju odgovornog korisnika interneta u ovoj dobi presudna.

Radionicom “I ti si nasilnik” učenici 7. i 8. razreda naučili su kako prepoznati elektroničko nasilje, što napraviti ako se nađu u položaju žrtve takvog nasilja te kako pomoći nekome tko je izložen nasilju. Uz konkretne primjere, anketu o virtualnom nasilju te savjete učenika – digitalnih savjetnika zaključili su da postoji niz načina na koji svatko od nas može spriječiti elektroničko nasilje. radionicu su osmislile i provele učiteljice Gordana Lohajner i Stela Pavetić.

IMG_0283Interaktivni okrugli stol na kojem su gosti bili Ivan Vidaković, direktor Microsofta Hrvatska, Ivan Ante Nikolić, direktor Blinka, Zvonko Hlebar, načelnik općine Veliki Bukovec i Darko Marković, načelnik općine Mali Bukovec održan je navečer za roditelje, članove lokalne zajednice te starije učenike. Tijekom okruglog stola raspravljalo se o pitanjima mobilnih aplikacija, dijeljenju slika, elektroničkom nasilju i sprječavanju govora mržnje, a odraslima su pri donošenju zaključaka pomagale digitalne savjetnice Maja, Petra, Marta, Elena i Josipa. Dolazak gostiju u školu bio je i prilika da isprobaju mogućnosti našeg novog mobilnog okruženja za učenje opremljenog tabletima i interaktivnom pločom.

IMG_0310IMG_0317IMG_0318

Svi nastavni materijali, prezentacije, kvizovi te fotografije i videozapisi bit će objavljeni na mrežnim stranicama EU projekta petzanet.HR.