Praćenje napretka učenika

Nataša Zebec

Sažetak

Formativno praćenje nije metoda učenja, već način podučavanja koji je za učitelja neodoljiv, budući da postane svjestan da takvim načinom rada profitiraju kako učitelj, tako i učenici. U vrijeme mog školovanja u glavnoj ulozi bio je učitelj, dok je to sada učenik, koji ravnopravno sudjeluje u nastavi. Nastava mora biti isplanirana na način da je u prvom planu učenik, dok učitelj savjetuje i pomaže učenicima napredovati u različitim znanjima i vještinama. Pritom učitelj koristi različita pomagala, na primjer, listić za praćenje napretka učenika, koji se u mojoj praksi podučavanja pokazao kao vrlo koristan.

Ključne riječi: formativno praćenje, napredak učenika, učenje

Uvod

Formativno praćenje ima pozitivan učinak na učenje kada učitelj daje kvalitetne povratne informacije učenicima te kada učenici vrednuju vlastiti rad i rad svojih kolega. U tom procesu je ključno da učitelj neprestano prilagođava nastavu znanjima stečenim u procesu učenja i da obraća pažnju na potrebe svakog učenika. Formativno praćenje ima veliki utjecaj na poboljšanje postignuća svih učenika, osobito onih s teškoćama u učenju, čiji proces učenja i znanje su znatno kvalitetniji u okolnostima kada su svim učenicima omogućeni ravnopravni uvjeti. Učenici postaju ravnopravni partneri u procesu učenja, razvijajući dublje znanje i vještine učenja, samoocjenjivanja, vršnjačke evaluacije i drugih strategija učenja. Učenici koji su aktivno uključeni u izgradnju razumijevanja novih koncepata uče kako ocjenjivati vlastiti rad i rad vršnjaka prema kriterijima uspješnosti. Na taj način razvijaju sposobnost samostalnog usmjeravanja učenja, što će im pomoći da žive kvalitetno i uspješno djeluju u zajednici. (Holcar idr., 2016)

Središnji dio

U satove biologije i kemije redovito unosim elemente formativnog praćenja, istovremeno vodeći računa da atmosfera u učionici bude mentalno poticajna, suradnička i opuštena. Predstavit ću vam instrument za praćenje napretka učenika pri učenju (Listić za praćenje napretka učenika).

Na satovima kemije u 8. razredu smo obrađivali lekciju Kiseline, baze i soli. Unutar podjedinice Indikatori i pH ljestvica planirali smo usvojiti sljedeće ciljeve:

• učenici su upoznati s različitim indikatorima za dokazivanje kiselih, bazičnih i neutralnih vodenih otopina,
• upotrebom indikatora učenici razlikuju kisele, bazične i neutralne tvari iz okoliša,
• upoznati su s pojmom pH ljestvice i
• upotrebljavaju pH ljestvicu kao mjerilo za određivanje kiselosti i bazičnosti otopina.

Provjera predznanja učenika

Već prethodni sat provjerila sam predznanje učenika iz nastavne cjeline Kiseline i baze u svakodnevnom životu. To znanje je osnova za daljnje usvajanje znanja o indikatorima i pH ljestvici. Učenici su rješavali zadatke na radnom listu, koji su zatim razmijenili s kolegom, ocijenili ga i dali povratne informacije. Ovisno o ispravnosti odgovora, učenici su obojali emotikone na listiću za praćenje napretka učenika u lijevom stupcu MOJE PREDZNANJE. Također su odgovorili i na pitanje „Moram li još nešto učiniti da bi moje predznanje bilo dobro?” te što će učiniti u tu svrhu.

Dijeljenje u skupine

Kako se rad na učenju novog gradiva odvijao u skupinama kao zajedničko učenje, učenici su najprije bili podijeljeni u grupe. Na stol sam postavila kartice s različitim slikama. Svaki učenik odabrao je karticu o kojoj je znao nešto reći.

Slike 1-5: Kartice za podjelu učenika u skupine

Učenici koji su izabrali jednaku karticu bili su smješteni u istu skupinu. Zatim su predstavili svoje znanje vezano uz sliku na kartici.

Uvodna motivacija

Trudim se uključiti učenike u bavljenje novim gradivom. Tražim primjere iz svakodnevnog života, stoga se učenici ne pitaju „Gdje će nam trebati ta znanja?”

Pokazala sam im dvije hortenzije, prva je imala plave cvjetove, a druga ružičaste. Upitala sam ih o čemu ovisi boja cvjetova. Kako nisu znali odgovor, rekla sam im da će to sami otkriti znanstveno-istraživačkim radom.

Prije nego su započeli sa samostalnim radom, zanimalo me jesu li im poznati pojmovi indikatora i pH ljestvice. Na popisu za praćenje napretka učenici su pročitali ciljeve današnjeg sata i samostalno ocijenili gdje se na liniji znanja nalazi njihovo trenutno znanje. Većina učenika uvrstila se na početak linije (početnik), što je značilo da nemaju znanja ili da su njihova znanja o indikatorima i pH skali bila skromna.

Slika 6. Barometar znanja na školskoj ploči, početak sata

Usvajanje novog gradiva

Učenici su putem različitih izvora samostalno tražili podatke o indikatorima i značaju uporabe pH ljestvice u svakodnevnom životu. Podatke su uvrstili u sustav (misaoni uzorak, pojmovna mreža).

Nakon toga izveli su eksperiment i utvrdili kako se različiti indikatori oboje u prisutnosti kiselih, bazičnih i neutralnih tvari.

Jedna skupina učenika je odredila pH zemlje u kojoj su rasle hortenzije. Tako su ustanovili da je boja cvjetova ovisna o pH zemlje u kojoj biljka raste.

Slika 7. Eksperimentalni rad

Nakon istraživačko-eksperimentalnog rada učenici izvještavaju o svojim zaključcima.

Provjera znanja i postizanje ciljeva

Za provjeru znanja sam u radnoj knjizi izabrala pitanja na koja su učenici odgovorili. Maksimalan broj bodova iznosio je 14. Učenici su si ponovno međusobno pregledali, ispravili i ocijenili odgovore. Tako je svaki učenik mogao vidjeti koliko je njegovo znanje na kraju sata i koliki je njegov napredak. Učenici su pomaknuli svoj listić na barometru znanja. Većina učenika je postigla veliki napredak u znanju, čak su stigli i do zvanja majstora. Samo je jedan učenik malo napredovao.

Slika 8: Barometar znanja na školskoj ploči, završetak sata

Također su označili svoj napredak (obojili su krugove ciljeva koje su usvojili) i na listi za praćenje napretka. Zatim su napisali samoprocjenu onoga što znaju i onoga u čemu još imaju problema. Napravili su plan kako će ispraviti svoje nedostatke.

Zaključak

Učenici prilikom ovakvog načina rada znaju što uče, gdje će im u životu trebati to znanje, aktivniji su nego na klasičnim predavanjima, a njihove ideje i kreativnost često me iznenade. Znaju točno procijeniti svoje znanje i napredak te povratnu informaciju učitelja i kolega prihvaćaju kako dobronamjerni vodič koji ih usmjerava naprijed. Istovremeno ne smijemo zanemariti činjenicu da u učionici prilikom takvog rada postoji suradnja, ugodno okruženje za učenje, povjerenje i poštovanje. To su satovi na koje učenici rado dolaze.

Literatura

1. Holcar Brunauer, A. idr. (2016). Formativno spremljanje v podporo učenju: Priročnik za učitelje in strokovne delavce. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
2. Devetak, I. idr. (2012).Peti element 9: Učbenik za kemijo v devetem razredu osnovne šole.

Fotografije

Slike 1-5: Kartice za podjelu učenika u skupine (slike 1-4 izvor: Devetak, 2012.; slika 5 izvor: vlastiti)
Slika 6. Barometar znanja na školskoj ploči, početak sata (izvor: vlastiti, 2019.)
Slika 7. Eksperimentalni rad (izvor: vlastiti, 2019.)
Slika 8. Barometar znanja na školskoj ploči, završetak sata (izvor: vlastiti, 2019.)

Tečaj o učenju učenja

Veronika Matjašič

Sažetak

Učenje je proces koji nas prati od rođenja. Zanimljivo je da nam sve ono što naučimo spontano ne predstavlja velike poteškoće i ne izaziva negativne osjećaje – obično se s poteškoćama u učenju susrećemo samo u školi. Kao školski savjetnik vrlo često u svome radu susrećem učenike koji imaju poteškoća u učenju. Stoga sam se odlučila za pohađanje duljeg tečaja o učenju za učenike petog razreda. Svrha ovog rada je predstaviti tečaj učenja i reakcije učenika koji su pohađali tečaj.

Ključne riječi: učenje, školsko učenje, spontano učenje, sposobnosti, motivacija, učenje učenja, tečaj.

Abstract

Learning is a process that follows us from birth. It is interesting that everything that we learn spontaneously does not present any major problems and does not cause negative feelings, usually we do not encounter difficulties in learning until going to school. As a school counselor, I often meet students who have learning difficulties. That was the reason why I decided to take a longer learning course for fifth grade students. The purpose of the article is to present the learning course and the responses of the students who attended the course.

Keywords: learning, school learning, spontaneous learning, abilities, motivation, learning to learn, course

1. Uvod

Službena i stručna definicija učenja (UNESCO/ISCED, 1993.) glasi: „Učenje je svaka promjena u ponašanju, informiranosti, znanju, razumijevanju, stavovima, vještinama ili sposobnostima, a koja je trajna i koju ne možemo pripisati fizičkom rastu ili razvoju naslijeđenih obrazaca ponašanja. ”(Marentič-Požarnik, 2012).

Mnogi stručnjaci smatraju da je učenje učenja jedna od ključnih životnih vještina (Ažman, 2008).

Dakako, učenici uče ovu vještinu u okviru gotovo svakog školskog predmeta, ali su povratne informacije učitelja svejedno potvrđivale da učenici jednostavno ne znaju učiti. U početku sam se s time borila tijekom individualnih susreta s učenicima. Istraživala sam njihove navike vezane za učenje, njihov stil učenja, vremensku organizaciju tijekom popodneva te ih pokušavala pripremiti za promjene za koje sam smatrala da su ključne za njihov napredak. Tada je priručnik Tatjane Ažman pod nazivom Učenje učenja – Kako učiti i naučiti vještine cjeloživotnog učenja našao svoj put u moj ured. Ovaj je priručnik bio glavni krivac za to da sam započela održavati tečaj učenja za pete razrede.

2. Sadržaj tečaja učenje učenja

Spomenuti priručnik bio mi je velika podrška u planiranju, a radionice sam prilagođavala učenicima naše škole jer je priručnik nastao tijekom rada sa srednjoškolcima. Dio priručnika predstavlja i CD s radnim listovima koji mi je također olakšao pripremu.

2.1 Mapa osobnog napretka

Uvodni susret posvetila sam razgovoru o učenju i važnosti mape osobnog napretka(portfolio). S učenicima smo razgovarali o svrsi osobne mape, kako ju uređivati te o tome da je njezina namjena prvenstveno praćenje vlastitog napretka u učenju. Susret smo završili uređivanjem prve stranice mape osobnog napretka.

2.2 Očekivanja učenika, pravila grupe

Cilj je bio da učenici postanu svjesni svojih očekivanja i istovremeno da kao voditelj susreta shvatim njihova očekivanja u vezi s tečajem učenja. Posebno smo se nasmijali učeniku koji je izjavio da nema nikakvih očekivanja jer ga je mama prijavila na tečaj i da je, vjerojatno, ona ta koja ima očekivanja.

Kako bi naše druženje bilo opušteno i da bismo se svi osjećali dobro, radili smo na oblikovanju pravila ponašanja i komunikacije te smo se složili da ćemo se svi zajedno potruditi da ih poštujemo. Objesili smo ih na istaknuto mjesto u učionici.

2.3 Što za mene znači učenje?

S učenicima smo upoznali uže i šire značenje pojma učenje te odredili našu definiciju učenja. Usput smo razmišljali o razlozima neuspjeha te o tome što sve pojedinac treba učiniti da bi bio uspješan. Zanimljiva je bila izjava učenika koji je rekao da konačno razumije. Upitan da objasni rekao je da ćemo tijekom svakog susreta naučiti „novi recept“ za to što treba učiniti kako bismo imali bolje ocjene.

2.4 Čimbenici učenja

Učenici su upoznali čimbenike učenja i postali svjesni njihove važnosti za vlastito učenje. Svaki učenik za sebe razmišljao je o tome koji ga čimbenici podržavaju u učenju i koji ga ometaju. Svoja saznanja podijelili smo s cijelom skupinom. Naš sljedeći korak bio je izrada plana promjena (na osnovi svih informacija koje su sakupili tijekom tečaja). Ovaj mi se korak činio izuzetno bitnim jer sam željela da učenici promijene, nadograde i nadopune svoj proces učenja.

2.5 Organizacija prostora i vremena za učenje te tako i samoga sebe

Upoznali smo značajke dobre organizacije prostora i vremena za učenje. Definirali smo kako bi trebao izgledati idealni prostor za učenje i što oni, učenici, mogu učiniti kako bi svoj prostor za učenje približili tom idealu. Nastavili smo sa stjecanjem uvida u to kako upravljamo svojim vremenom. Pri tome su učenici naučili osnovne principe upravljanja vremenom i postali svjesni kako mogu planirati svoje vrijeme za učenje. Slijedio je uvid u to kako samoga sebe pripremiti za učenje. Učenici su otkrili da je samopriprema jednako važna kao i sve ostale pripreme (prostor, organizacija vremena).

2.6 Pamćenje i zapamćivanje

Tijekom susreta koji su bili namijenjeni pamćenju i zapamćivanju učenici su stekli nova znanja o pamćenju. Procijenili su svoje pamćenje i upoznali različite tehnike za treniranje pamćenja. Također su upoznali uzroke zaboravljanja. Temu smo zaključili lekcijom posvećenom vježbama pamćenja koje su se učenicima posebice svidjele. Pogledali smo i neke od vježbi koncentracije.

2.7 Navike učenja, razlozi za učenje

Učenici su istraživali svoje navike učenja i pokušavali pronaći načine za njihovo poboljšanje. Također su istraživali razloge za učenje. Otkrili su da su njihovi razlozi za učenje sljedeći: učenje zbog ocjena, strah od roditelja, priprema za život itd. Ponovno su pregledali svoje planove za promjene te ih nadopunili, odnosno izmijenili.

2.8 Učenje iz duljih tekstova, rješavanje testova

S učenicima smo proučavali upute za učenje iz duljih tekstova te upute za rješavanje testova. Pregledali smo i prijedloge pojedinih nastavnika za učenje pojedinih predmeta.

2.9 Moj percepcijski stil

Ovoj smo temi posvetili mnogo vremena. Na početku smo se usredotočili na test percepcijskih kanala koji autorica nudi u priručniku. Kroz izmišljenu priču učenike sam povela na izlet u neko strano mjesto s uputama kako doći do muzeja u tom mjestu. Zatim sam ih zamolila da u bilježnicu napišu što bi učinili. Test im je bio zabavan, ali su svejedno bili malo zbunjeni.

Nastavili smo identificirati osjetila putem kojih prikupljamo informacije iz okoline te stekli znanje o tome što je to stil percepcije. Zatim su učenici uz pomoć testa upoznali svatko svoj percepcijski stil. Uočeni percepcijski stil uspoređen je sa zabilježenim odgovorom na testu percepcijskih kanala. Učenici sa slušnim percepcijskim stilom bi poslušali upute te ih slijedili do muzeja. Vidni tipovi učenika zatražili bi zemljopisnu kartu. Kinestetični bi tipovi od vodiča zatražili da ih odvede u muzej, a put natrag našli bi sami. Većina učenika imala je odgovor na priču u skladu s ustanovljenim percepcijskim stilom.

2.10 Metode i tehnike učenja

I ova je tema također bila vrlo zahtjevna i za nju je bilo potrebno nekoliko susreta. Učenici su svoj stil percepcije povezali s metodama i tehnikama učenja. Prepoznali su metode i tehnike koje su koristili već prije te odabrali nove, koje su testirali. Otkrili su da različiti sadržaji učenja te ciljevi učenja zahtijevaju i različite metode i tehnike učenja.

Većina učenika bila je voljna isprobati nove metode, dok su ih neki tek upoznavali i nisu ih željeli koristiti u praksi.

2.11 Bilješke

Učenici su uvježbavali umjetnost pronalaženja suštine u tekstu. Mnogi od njih imali su poteškoća u ovom području. Ne samo da nisu bili vješti u pronalaženju bitnih podataka, već nisu znali ni svojim riječima ukratko prepričati pročitano. Većina je koristila iste riječi koje koristi autor teksta. Bilo je potrebno mnogo vježbe s različitim tekstovima. Nastavili smo učiti uz pomoć raznih vrsta bilješki te otkrivali koje im vrste zapisa odgovaraju. Pregledali su svoje bilješke i tražili načine kako ih poboljšati. Učinivši to, otkrili su da su im učitelji diktirali materijal koji su morali zapisati u bilježnicu te su zaključili da im to znanje još uvijek nije potrebno.

3. Zaključak

Moja glavna namjera bila je osposobiti učenike da sami planiraju proces učenja te da postanu svjesni toga da na njihov uspjeh ili neuspjeh utječu mnogi čimbenici. Ne bi bilo pošteno tvrditi da sam cilj postigla s apsolutno svim učenicima uključenim na tečaj, ali sam s tečajem nastavila i sljedeće godine, mijenjajući ga i iskušavajući svake godine nove stvari.

Literatura

1. Ažman, T. (2008). Učenje učenja – kako učiti in se naučiti spretnosti vseživljenjskega učenja. Priročnik za učence, dijake, učitelje, razrednike in svetovalne delavce. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo.
2. Ažman T., Brejc M. in Koren A. (2014). Učenje učenja: primeri metod za učitelje in šole. [e-knjiga]. Kranj: Filozofska fakulteta Univerze v Mariboru in Šola za ravnatelje. Dostopno na: https://solazaravnatelje.si/ISBN/978-961-6637-61-9.pdf [31. 10. 2018].
3. Marentič-Požarnik, B. (2012). Psihologija učenja in pouka. Ljubljana: DZS
4. Pečjak, V. (1977). Poti do znanja. Metode uspešnega učenja. Ljubljana: Tiskarna Tone Tomšič.

Nastava na daljinu – problem ili izazov

Petra Jesih

Sažetak

Svaki učenik jest individuum. Djeca u osnovnoj školi svakodnevno suočavaju se s različitim zahtjevima na obrazovnom, socijalnom, motoričkom, bihevioralnom, emocionalnom i vještinskom području. Svaki učenik ima svoj način kako sve to radi. Pojedinci su samostalni i uspješni, imaju potporu roditelja i ostalih članova obitelji. A postoje i oni drugi koji nemaju nikoga koji bi radio sa njima i ostanu sami sa svojim izazovima. Svima, a najviše ovim drugima, u trenutačnoj situaciji kad imamo nastavu na daljinu možemo pomoći mi, učitelji.

Ključne riječi: učenje, nastava na daljinu, tehnologija.

1. Uvod

Učiteljica sam razredne nastave koja sam se kao i svi ostali prvi put snašla ispred izazova “kako početi s nastavom na daljinu?”

Uvijek postoje dvije mogućnosti: ili postati frustrirana učiteljica jer neću učiti na stari već znani način ili naći različite oblike, kako s IKT tehnologijom početi učiti na daljinu. Biti učitelj nije jednostavno, pogotovo ne u ovim danima. Ali trebamo ostati smireni, strpljivi i samopouzdani. Lakše bi bilo ostati u nekim tradicionalnim, starim okvirima i raditi kao što smo prije. Ali sada je vrijeme za promjenu.

2. Izazov

U ponedjeljak, 16.3.2020 počeo je moj izazov nastave na daljinu. Svim roditeljima i učenicima preko telefona poslala sam moj telefonski broj, e-mail adresu i aplikaciju Viber. Zajedno smo napravili razrednu grupu i tako počeli komunicirati. Na internetsku stranicu škole svako sam jutro u osam stavila zadatke pojedinačnog predmeta. Kod predmeta matematika počeli smo s dijeljenjem gdje je podroban opis postupka obavezan. Tražila sam najbolji mogući način da im to približim. Prethodno sam objašnjavanje gradiva snimila na telefon i slala im snimak putem aplikacije. Učenike, koji su imali probleme, nazvala sam i još jednom sve objasnila u video pozivu. Polako, strpljivo i uz visoku dozu optimizma svi su se naučili dijeljenje dvoznamenkastim brojem. Učenici su prvi tjedan svoje zadaće fotografirali i slali mi ih preko aplikacije Viber. Ja sam ih pogledala i svakome slala povratnu informaciju. U drugom tjednu poslužila sam se aplikacije Youtube. Snimila sam zadaće i slala ih učenicima da su me mogli i čuti i vidjeti. Stvorila sam mrežnu učionicu, napravila PowerPoint prezentacije, gdje su me mogli učenici i vidjeti i čuti. Tako sam pokušala motivirati i privući pažnju za učenje na poseban način. Naime, neki učenici nisu prihvaćali ovakav rad i teško ih je bilo motivirati da otvore program, slušaju me i nakon toga prave bilješke za učenje.

Obrazovanje i znanje veoma su važni. Potrebno je raditi, učiti se. Ali to nije sve. To je samo ishodište i temelj. Djeca trebaju usvojiti i vještine za cijeli život.

“Tvoje pravo obrazovanje počinje kad napustiš školu.”

Robert Kiyosaki

2. 1. Aktivnosti

U trećom tjednu nastave na daljinu realizirali smo Svjetski dan zdravlja. Učenici su pripremili zdrav doručak, snimili su se kako peru ruke i stvorili logotip Ostani kući. Zatim su vani pravili i vježbe budnosti. Svaki je bio kreativan na svoj način i na temelju iskustva posjedovao znanje i razvio kreativno mišljenje i maštu.

„Jedini način kako možete odlično raditi svoj posao je da volite to što radite. Ako to još niste pronašli, nastavite tražiti. Nemojte se predati. Kao i sa svim stvarima koje se tiču srca, znat ćete kada ste ga pronašli. I, kao svaka dobra veza, postajat će sve bolje kako godine prolaze. Stoga nastavite tražiti dok ne pronađete. Nemojte se smiriti.“

Steve Jobs

Nedostajali su mi učenici , pa sam četvrti tjedan sa njima uspostavila kontakt aplikacijom ZOOM. Vidjeli smo se, pričali o događajima, kako su, a napravili smo i školski sat. Učenici su rješavali zadaće i bili zadovoljni jer su me mogli pitati ako nešto nisu razumjeli. Naša nastava još uvijek traje tako. Imamo nekoliko aplikacija i kanala, Viber, online učionicu, internetsku stranicu škole, e-mail, ZOOM, Youtube. Nakon rješavanja zadaće učenicima uvijek napišem povratnu informaciju, jer djeca trebaju znati koliko su uspješni kod samostalnog rada. Ja mislim da je to jedini i pravi način nastave na daljinu, jer učenici trebaju znati koliko i na kakav način trebaju još raditi da bi imali što bolje rezultate. A najbitnije je da vole raditi.

Slika 1. Zoom video s učenicima

3. Zaključak

Kvalitetno obrazovanje nije sinonim za punu glavu činjenica i podataka. Svaki učenik ima svoju metodu: jedan će napisati pjesmu, drugi će se učiti napamet, treći će napraviti bilješke, neki će napraviti umne mape. Svaki će na svoj način doći do pojedinog obrazovnog cilja. Zašto ne?

“Tko traži cilj ostat će prazan kad ga uhvati, ali tko nađe put do tog cilja, uvijek će ga nositi u sebi.”

Nejc Zaplotnik

4. Literatura

1. Košmrl, S. 2019. Srčni učitelj. Trbovlje: Založba 5ka

Bajke su naše bogatstvo

Lea Napotnik

Sažetak

U ovom radu je opisan projektni rad prvoškolaca koji su istraživali i učili o različitim bajkama. U uvodu je navedeno značenje bajki. Važne su za razvijanje mašte kod djece, za prevladavanje strahova, za proširivanje rječnika, a ujedno su i naše kulturno bogatstvo. Slijedi opis načina učenja o različitim bajkama. Opisani su različiti i zanimljivi načini učenja o bajkama i popratnim aktivnostima – stvaranje, izrada rječnika, lokalna klasifikacija i analiza intervjua ispitanih učenika.

Ključne riječi: slovenske bajke, učenje, stvaranje, lokalna klasifikacija.

Uvod

Bajke, pripovijetke, legende i basne su se uvijek smatrale djelima narodnog duha, koja se na svojstven način prenose iz generacije u generaciju. Sadržaji se odnose na ljudsku maštu, iskustvo i uobičajenu komunikaciju. Bajke su ljudima služile za obogaćivanje života, za razvijanje mašte, za prevladavanje strahova i neobjašnjivih događaja. Bajke imaju čudesnu moć, jer dobro uvijek pobjeđuje zlo, i unatoč napetostima, uživamo u iščekivanju sretnog kraja. One su bogat izvor lokalnog naslijeđa i kulture, pa je jako važno da ih naši najmlađi i upoznaju. Iz tog razloga sam se odlučila posvetiti više vremena upoznavanju bajki, te sam odlučila s učenicima na zanimljiv način istražiti i što više naučiti o slovenskim bajkama. Željela sam da mladi slušatelji i čitatelji vlastitim osjetilima iskuse bogatstvo bajki, te da nauče o njihovim osobitostima i spontano nauče kako su njihovi preci živjeli i doživljavali svijet. Moja je namjera bila da se narodna tradicija o bajkama ne zaboravi, na način da se i dalje prenosi s jedne generacije na drugu. Mislim, da čak i kroz narodnu tradiciju djeca grade svoj identitet. Čitanjem različitih bajki djeca uče o ljudskom životu koji je u prošlosti bio drugačiji. Istraživali su lokalne posebnosti bajki, a slušanjem bajki obogaćivali su svoj rječnik i izradili rječnik manje poznatih riječi. Proveli smo i intervju.

Opis aktivnosti

1. Slovenske bajke

Učenici su na početku razmišljali o slovenskim bajkama i isticali koncepte koji se odnose na bajke. Misli, asocijacije i izvedbe djece smo zapisivali na plakat. Saznali smo da znaju jako puno o bajkama. Nastala su tri koncepta: slovenski, narodni i koncept o bajki. Pojmove smo osmislili i povezali.

U nastavku smo zajedno razmišljali, razgovarali i tražili informacije o slovenskim bajkama. Otkrili smo da bajke imaju svoje posebnosti. Pojavljuju se ljudi, stvorenja iz bajki, neodređena mjesta, ali s karakteristikama koje otkrivaju gdje je bajka nastala, autor nije poznat. Tako smo došli do saznanja zašto govorimo slovenski, zašto narodne i zašto bajke.

Slika 1. Što su slovenske bajke?

2. Čitanje bajki

Uz pomoć knjižničarke, potražili smo policu s narodnim bajkama i otkrili da različiti ljudi imaju različite bajke. Među njima smo, naravno, pronašli najviše slovenskih bajki. Odabrali smo ih i stavili na posebnu policu. Dogovorili smo se da će te knjige neko vrijeme biti na posebnom mjestu, a mi ćemo često posegnuti za njima i upoznavati slovensku tradiciju bajki. Odabrane bajke su nam često čitali i pripovijedali u različitim prilikama: učitelji, stariji učenici, Tamarina baka i članice Udruge umirovljenika Šempeter. Svaku bajku često smo obnovili i provjerili razumijevanje sadržaja, tražili osobine bajke, lokalne karakteristike, analizirali smo ih, ponovo doživjeli i stvarali. Neke bajke smo samo pročitali i u njima uživali.

Slika 2. Polica sa slovenskim bajkama

Istovremeno smo upoznali bajke iz različitih područja Slovenije (Koruška, Prekmurje, Dolenjska, Belokranjska, Gorenjska, Tolmin, Primorje, Resian, Štajerska, Savinja). Najveću pažnju smo posvetili bajkama iz domaćeg okruženja, Savinjske doline. Učenici su bili iznenađeni kada su slušanjem čuli poznata imena mjesta, brda i rijeka. Bilo im je zanimljivo da su ljudi iz našeg kraja izmislili toliko bajki.

Čitanjem zbirke Babica dobili smo ideju u školu pozvati jednu od naših baka. Tamara je predložila da dođe njena baka jer voli čitati. Dogovorili smo se za posjet. Baka Silva nam je pročitala bajku Pastir. Susret s njom je bio srdačan, uživali smo je slušati, puno smo joj pričali o bajkama i konačno kušali domaće sušeno voće.

Baka Silva nas je impresionirala svojom posjetom, te smo počeli razmišljati s kime bismo još mogli podijeliti svoje znanje o bajkama. Odlučili smo pozvati starije mještane Šempetra. Ljubazno su se odazvali našem pozivu i pokazalo se da je taj susret od neprocjenjive vrijednosti. Gospođe su govorile o tome kako su provele svoje djetinjstvo, opisivale su najrazličitije događaje, navike, običaje, iskustva. Svoje pripovijedanje su obogatile bajkama koju su čule u svom djetinjstvu. Bile su oduševljene kako pomno pratimo njihove pripovijesti, zanimamo se, pitamo, a isto tako smo i mi njima prenijeli neka nova saznanja.

Posjet je za sve bio nezaboravan – za učenike, učiteljice i članice Doma umirovljenika.

3. Izrada rječnika

Tijekom učenja o bajkama spontano je nastao rječnik o manje poznatim riječima. U skoro svakoj bajci pronašli smo neke riječi koje danas gotovo nikada ne čujemo. Pojedine riječi smo zapisali i objasnili. Tako je nastao vrijedan rječnik kojega često čitamo i stavljamo na posebno, jasno vidljivo mjesto u knjižnici. Rječnik je zanimljiv i koristan za ostale posjetitelje knjižnice.

Slika 3. Rječnik manje poznatih riječi

4. Nastajanje bajki

u našoj je prirodi da nastojimo proživljavati bajke na različite načine. Tako smo neke oživjeli plesom, igrom, razgovorom i na umjetnički način. Najveća vrijednost je bila uživanje u slušanju.

5. Lokalna klasifikacija bajki

Istraživanjem i čitanjem bajki saznali smo da su bajke često lokalno okarakterizirane. Odlučili smo svoje poznavanje razvrstati prema lokalnom podrijetlu. Naslove bajki smo razvrstali na plakatu. Zbog nepoznavanja geografskog položaja Slovenije regijama smo dali svoja imena. Sloveniju smo zamislili kao kokoš. Imena različitih područja smo imenovali prema dijelovima tijela kokoši (Prekmurje = glava, Štajerska = vrat, Koruška = leđa, Tolmin – Primorska = zadak, Dolenjska i Bela Krajina = noge, Savinjska = trbuh). Prilikom izrade plakata smo se zabavljali i smijali.

Slika 4. Plakat

6. Intervju

Prije nego smo se počeli sustavno baviti slovenskom bajkom obavili smo intervju. Sudjelovalo je 29 učenika prvog razreda. Isti intervju smo obavili i nakon završetka aktivnosti, te smo uspoređivali podatke. Intervjuirali smo svakog učenika pojedinačno. Intervju je pokazao da bajke ne razvrstavaju prema autoru, stoga su imali manje saznanja o bajkama. Na početku su slušali naslove svih bajki koje poznaju. Tijekom aktivnosti učili su o osobitostima narodne tradicije i već su bajke razdvojili po podrijetlu. U njihovoj zbirci je bilo još mnoštvo naslova bajki. Prepoznali smo i popisali manje poznate bajke. Veliki naglasak je stavljen na lokalne bajke za koje nisu znali i nisu predvidjeli da postoje. Uz pomoć intervjua dokazali smo da su sudionici u istraživanju puno naučili o slovenskoj narodnoj bajci.

Zaključak

Sa sigurnošću možemo reći da su prvoškolci obogatili svoje djetinjstvo bajkama koje smo čuli i da smo si postavili cilj da ćemo nastaviti s ovom temom. Slovenske bajke su tako nedovršena tema da je jednostavno nismo mogli dovršiti. Bajke su nešto što nam obogaćuje znanje, svjesnost, maštu, rječnik i još puno toga. Ono što je važno je uživanje u slušanju. Slovenska bajka je kod svih učenika ostavila izvrstan dojam. Vjerujemo da smo svi puno naučili o slovenskim bajkama, a prije svega smo stekli odnos poštivanja prema našoj prošlosti, koju ćemo čuvati i prenositi na buduće generacije.

Literatura

1. Bolhar, A. (2000) Slovenske narodne pravljice. Ljubljana: Mladinska knjiga.
2. Brenkova, K. (1970) Slovenske ljudske pravljice. Ljubljana: Mladinska knjiga.
3. Brenkova, K. (1979) Babica pripoveduje. Ljubljana: Mladinska knjiga.
4. Goljevšček, A. (1991) Pravljice, kaj ste? Ljubljana: Mladinska knjiga.
5. Grafenauer, N., Unuk, J. (2002) Slovenske pravljice. Ljubljana: Nova revija.
6. Kunaver, D. (1991) Slovenska dežela v pripovedki in podobi. Ljubljana: Mladinska knjiga
7. Štefan, A. (2011) Za devetimi gorami. Ljubljana: Mladinska knjiga.

„Terensko skijanje u skupini“

Samo Gorišek

Sažetak

Tijekom mojih skoro četrdeset godina podučavanja alpskog skijanja već sam odavno zapazio da djeca, polaznici tečajeva i svi drugi koji sudjeluju u tom procesu vježbanja daleko previše stoje na skijama. U početnoj fazi učenja to je donekle i razumljivo. Ali odmah nakon što vježbači usvoje dovoljno skijaškog znanja i kada su sposobni skijati u klinastim (nekoć plužnim) zavojima, ipak moraju što više skijati odnosno prikupljati kilometražu. Stoga sam odlučio predstaviti skijašku vježbu koju koristim već niz godina, a dosad je nisam našao u nijednoj literaturi. Radi njezine izuzetne primjenjivosti u vježbanju i na snijegu i u dvorani, nazvao sam je “Leteća zmija”.

Ključne riječi: alpsko skijanje, učenje, terensko skijanje, skijaška vježba, skijalište, učenici

Uvod

U sadašnjosti je život današnjeg djeteta nenormalno prožet informacijskom tehnologijom. Televizija, računalo, tablet računala i telefon djecu su prikovali na stolac, uz stol, ukratko u više ili manje zatvoren prostor. Pomanjkanje kretanja itekako negativno utječe na normalan tjelesni, psihički i socijalni razvoj. Alpsko skijanje na koje se odnosi moj prilog, uvelike može pozitivno utjecati na podizanje kvalitete života djece i mladeži. Iskustvo doživljaja ljepote prirode, tjelesna i motorička aktivnost i druženje s prijateljima tijekom zime predstavljaju temelje na kojima se dalje gradi. Alpsko skijanje dio je tradicije naroda i identiteta naroda i stoga mi kao športskom pedagogu nije svejedno što se događa s našom djecom. Djeci bi skijanje trebalo predstavljati čisti užitak. Zato se trudim da se metodika podučavanja skijanja neprestano mijenja, dopunjuje i dograđuje i da time postaje sve omiljenija kod naše djece.

Što se Janezek nauči u mladosti, to Janez zna kada odraste (*op. prevoditelja: to je jedna vrsta poslovice u Sloveniji) pa će, nadam se, to svoje znanje u budućnosti prenositi i na naredne generacije.

Određenje predmeta i problema

Kao skijaški vodič, voditelj vježbanja, učitelj i trener, s problematikom podučavanja alpskog skijanja susrećem se već skoro četrdeset godina. Kroz to se je vrijeme skijaška tehnika jako mijenjala. Primjerice, nekad smo skijali na tako zvanim »strelicama«, a danas skijamo na skijama s naglašenim bočnim lukom, a da o promjenama materijala i ostale skijaške opreme niti ne govorim. Unatoč tome, osnove tehnike alpskog skijanja ipak su više-manje ostale nepromijenjene.

Mene osobno uvijek je više zanimala organizacija, ili, bolje rečeno, racionalizacija određenih metodičnih postupaka ili skijaških vježbi. Uvijek sam želio da vježbači što manje »stoje« i da što više skijaju, sve zato da bi vježbačima što bolje demonstrirao skijanje i da bi vježbači što više skijali, i to čak i u gorim vremenskim uvjetima. Stoga sam odlučio predstaviti vam skijašku vježbu “Leteća zmija”.

Slika 1. “Leteća zmija” (Robert Klančnik, OŠ Mihe Pintarja Toleda, Velenje)

Kako se odvija skijaška vježba – “Leteća zmija”

“Leteća zmija” je oblik terenskog skijanja skupine učenika u koloni (jedan iza drugog). U skijaškom žargonu takav oblik skijanja obično nazivamo »zmija«. A “Leteća zmija” je modificirana verzija te zmije koja se od prve prvenstveno razlikuje u tome da se učenici tijekom skijanja izmjenjuju na poziciji prvog učenika koji skija iza učitelja, i to bez zaustavljanja skupine.

Vježba odnosno skijaška zadaća »“Leteća zmija”« odvija se na sljedeći način. Učenici odnosno vježbači stoje u redu uz rub skijališta. U našem slučaju opisat ću vježbu koja se izvodi na desnoj trećini ili polovini skijaške staze, gledano stazom prema dolje (vidi Sliku 2.). Učitelj najprije teoretski pojasni vježbu, a nakon toga otpočinu skijati. Učitelj krene prvi po skijalištu, a učenici ga slijede u koloni sličnoj zmiji (jedan za drugim) u razmaku oko 5 do 6 metara (ovisno o vrsti tehničkog elementa i trase skijanja).

Nakon što se tijekom skijanja izvede prvih pet zavoja, učitelj se okreće prema natrag prema prvom učeniku koji skija iza njega i glasno izgovori riječ »zamjena«. Spomenuti učenik izlazi iz reda i odlazi do ruba skijališta i tamo se zaustavi i na mjestu okrene. Drugi učenik u zmiji priključuje se učitelju i tako postaje prvi iza učitelja (vidi Sliku 3).

Kada cijela skupina učenika skijajući prođe mimo učenika koji je čekao uz rub skijališta, isti se na kraju Leteće zmije (vidi Sliku 4.) opet priključuje koloni. Na ovaj način učenici nastavljaju s mijenjanjem mjesta na svaka 5 zavoja.

Naravno, skijašku vježbu “Leteća zmija” može se koristiti i u slučaju skijanja po lijevoj strani skijališta gledano prema dolje po skijaškoj stazi. Sve se samo simetrično zrcali i premješta na drugu stranu.

Prvenstveno je važno da se učenik uvijek zaustavlja na vanjskom rubu skijališta, a nikada na sredini skijaške staze.

Vježbanje skijaške vježbe – “Leteća zmija” u dvorani

Za lakše razumijevanje skijaške vježbe “Leteća zmija” možemo koristiti prilagođeno vježbanje u dvorani. Ovu vježbu učenici mogu savladati već tijekom zagrijavanja i trčanja uz rub dvorane za tjelesni odgoj (vidi Sliku 5.). Učenici trče u koloni iza učitelja u smjeru suprotnom od kazaljke sata. Nakon nekoliko metara sporog trčanja učitelj se okreće natrag, prema prvom učeniku koji trči iza njega, i kaže mu »zamjena«. Učenik napušta kolonu i povlači se na krajnji desni rub dvorane za tjelesni odgoj i tu pričeka. Ovom zamjenom drugi učenik u koloni postaje prvi i učenici trče dalje. Kada svi učenici preteknu bivšeg prvog učenika, isti se priključuje na začelju kolone. Nakon što pretrče oko 20 metara, učitelj opet zamjenjuje sljedećeg učenika. Ovu vježbu ponavljamo tako dugo dok onaj učenik koji je na početku trčanja bio prvi u koloni opet ne dođe na istu poziciju.

Vježbu možemo vježbati i u smjeru kazaljke sata, a pri tom opet pazimo da se učenici prilikom zamjene povlače u vanjski rub dvorane za tjelesni odgoj.

Sličnu vježbu možemo vježbati u dvorani za tjelesni odgoj i to trčanjem u koloni oko stožaca (vidi Sliku 6): pri tom moramo paziti da zamjenu učenika napravimo između četvrtog i petog stošca kako bi se učenik uvijek maknuo na vanjski rub dvorane za tjelesni odgoj. Vježbu možemo vježbati i u smjeru kazaljke sata i u smjeru suprotnom od kazaljke sata.

Zaključak

Prednost ove skijaške vježbe u prvom je redu ta da učenici neprestano mijenjaju mjesta. Oni učenici koji se nalaze tik iza učitelja, imaju najbolji pogled na demonstraciju skijanja, na vrijeme vježbanja određenih motoričkih akcija i na širinu prolaza. Opisana vježba idealna je za učvršćivanje znanja određenog tehničkog elementa kod skijanja, i to sve od plužnih odnosno klinastih zavoja dalje. Temeljem svoje prakse, o starosti vježbača mogu reći da ova vježba odlično funkcionira već kod djece koja su starija od 6 godina. A korištenje ove vježbe u svakom slučaju preporučujem prvenstveno onda kada je vidljivost na skijalištu lošija (magla, padanje snijega) i kada je na skijalištu izuzetno hladno.

Navedena vježba može se korisno iskoristiti i kod zagrijavanja na satu nastave tjelesnog odgoja u dvorani.

Literatura

1. Murovec, S. (2006). Na kanto. Samozaložba. Kranj. (u prijevodu: Na kantu. Samonaklada. Kranj.)
2. Pišot, R., Murovec, S., Gašperšič, B., Sitar, P., Janko, G. (2000). Skijanje 2000+ . SZS, Savez
3. Učitelja i trenera skijanja Slovenije. Ljubljana
4. Žvan, M., Šturm, R. (1996). Šola alpskog skijanja – džepni priručnik. Ministarstvo školstva in športa. Ljubljana.

„Zarobimo“ jesen tehnologijom!

Primjenjivo i na druga godišnja doba

Marlena Bogdanović

S prvim suhim listovima došuljala se jesen i u 2. razred OŠ Tučepi! Uvukla se u likovne radove, priče i pjesme, u matematičke zadatke. Mi smo je odlučili “zarobiti” nizom aktivnosti koje su podrazumijevale korištenje moderne tehnologije tj. tableta jer se jedino na tabletima može do mile volje brisati, pisati, provjeravati i ispravljati pogreške, a da na kraju završni uradak bude uredan, čitljiv i svima zanimljiv! Uz korištenje tehnologije možemo se u trenu povezati i s prijateljima i provjeriti kakva je jesen koju su oni „zarobili“ u svom zavičaju! Evo kako smo mi primijenili modernu tehnologiju i stavili je u službu učenja o svijetu oko nas:

1. „Zarobili“ smo jesen u matematičkim čestitkama

Ove smo godine za školski jesenski sajam izradili vrlo neobične čestitke! Svaki je učenik osmislio matematički zadatak riječima jesenske tematike, zatim je izradio QR kod u koji je „zarobio“ vlastiti zadatak riječima, a zatim je u aplikaciji za crtanje izradio jesensku sliku koja se idealno sljubljuje sa zadatkom. Zatim su učenici spojili QR kodove i slike i tako dobili zanimljive jesenske čestitke. Činjenica je da su naše čestitke bile pravi hit na sajmu i da su se učas razgrabile! Učenici su kupcima dali upute kako će svojim mobitelima očitati QR kodove sa čestitki, riješiti zadatak i poslati nam rješenje e-poštom. Najsretnijeg rješavača nagradit ćemo besplatnom zimskom čestitkom koje ćemo izraditi za zimski sajam – sad smo dodatno motivirani kad smo saznali koliko su nam jesenske QR čestitke dobro prošle na tržištu!

2. Dalmatinska jesen odletjela u Zagreb videokonferencijom

Na krilima uspjeha na jesenskom sajmu bacili smo se na pripreme za našu prvu, jesensku videokonferenciju. Povezali smo se sa drugašima iz OŠ Horvati iz Zagreba i njihovom divnom učiteljicom Suzanom Delić. Za naše smo nove prijatelje pripremili puno dalmatinskih plodova jeseni! Nakon predstavljanja i uvodnog upoznavanja svaki je tučepski drugaš za naše prijatelje sa sjevera pripremio kratku prezentaciju za svoj plod: kako se zove, za što je sve koristimo, je li biljka vazdazelena ili listopadna. Našlo se tu: šipaka, maslina, suhih smokava, kadulje, oraha… Zatim smo jedni drugima otpjevali po jednu jesensku pjesmu. Baš je bilo zabavno družiti se online! Bilo je posebno svečano jer su konferenciji nazočile i ravnateljice obije škole, a u našoj učionici smo imali i još dva gosta: nastavnicu matematike Sanju Nizić, te učiteljicu Nenu Rafaneli.

3. Jesenski plodovi „zarobljeni“ u online kvizu

Videokonferencije i online kvizovi odmah su zauzeli sam vrh ljestvice najdražih aktivnosti u učionici! Zato smo dogovorili nastavak suradnje sa drugašima iz OŠ Horvati, ali na jedan novi način: dogovorili smo zajedničko rješavanje pitanja na online kvizu putem videokonferencije! Tučepski su drugaši smislili pitanja za kviz o jeseni u našem zavičaju. Za svako je pitanje trebalo ponuditi jedan točan i nekoliko netočnih odgovora. Bilo je zabavno biti učiteljica učenicima koji su u sinergiji jedni druge nadopunjavali, smišljali pravilnu formulaciju, ispravljali netočan red riječi u pitanju. Vrhunac dana bio je trenutak kada je mali tučepski drugašić tražio da se iz pitanja „Što se radi od plodova masline?“ izbaci netočan odgovor „kvasina“ i ubaci „ocat“ jer je to prava riječ koju bi naši zagrebački prijatelji mogli razumjeti! Novu smo videokonferenciju započeli razmjenom informacija o sportovima koji se treniraju u oba razreda, o aplikacijama koje se koriste za vježbanje matematike, a zatim smo istovremeno, dijeleći zajednički ekran, a opet svatko iz svog razreda, odgonetavali točne odgovore o pitanjima o jeseni. Sat se munjevitom brzinom primaknuo kraju! Negodovanja zbog prekratkog sata bilo je sa obije strane!

Sigurni smo da ćemo se uskoro opet podružiti s prijateljima iz Zagreba i zajedno, jedni od drugih, učiti i o godišnjim dobima, o drugim zavičajima naše lijepe domovine! Hvala kolegici Suzani i njenim učenicima na divnom druženju! Ovim putem pozivamo i druge razrede, iz drugih dijelova Lijepe Naše da nam se pridruže pa da zajedno rastemo na krilima moderne tehnologije i zajedništva!

Aplikacije koje su korištene za opisane aktivnosti:

QR Code Generator
QR Code Reader
Draw & Color
Skype
Kahoot!

Tjedan cjeloživotnog učenja

u zagrebačkoj Industrijskoj strojarskoj školi

Iva Bojčić, Josip Filić i Kristinka Lemaić

Tjedan cjeloživotnog učenja nacionalna je obrazovna kampanja čiji je cilj podizanje svijesti o važnosti učenja i obrazovanja. Radi se o UNESCO-ovoj inicijativi koja je pokrenuta 1999. godine, a svake godine obilježava se u brojnim zemljama na svim kontinentima kako bi se javnost senzibilizirala za cjeloživotno učenje, kako bi se promicala kultura učenja te potaknula osobna motivacija. Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih i ove godine, od 30. rujna do 6. listopada, organizirala je 13. Tjedan cjeloživotnog učenja, nacionalnu obrazovnu kampanju u kojoj se građanima na neposredan, često i neformalan način, prenosi poruka o važnosti obrazovanja i učenja.

Kroz brojne aktivnosti u sklopu Tjedna građane se motivira da se uključe u neki oblik učenja, pri čemu je važno istaknuti da učenje ne treba shvatiti isključivo kao formalno školovanje ili nešto što se odnosi samo na mlađu životnu dob – učiti se može i kroz razne neformalne oblike, tečajeve, radionice, predavanja, kao i samostalno (npr. čitajući), a vrijedan oblik učenja je i iskustveno učenje. Brojne institucije organiziraju dane otvorenih vrata i druge slične aktivnosti, usmjerene na upoznavanje javnosti sa svojim radom.

Učenici i nastavnici ISŠ-a Iva Bojčić, Josip Filić, Kristinka Lemaić i Mate Sabol sudjelovali su u ovogodišnjem Tjednu cjeloživotnog učenja organiziravši interaktivnu izložbu i tri radionice.

Interaktivna izložba prezentacije rada vacuum forming uređaja za izradu kalupa za odljevak održana je s ciljem upoznavanja posjetitelja s projektom izrade samog uređaja, predstavljena im je ideja i ponuđene smjernice za razvoj novih inovativnih i kreativnih rješenja. Učenici zagrebačke Industrijske strojarske škole, uz pomoć nastavnika, prezentirali su rad vacuum forming uređaja za izradu kalupa za odljevak u koji se ulijeva rastopljena baza sapuna kako bi se dobio gotov proizvod – personalizirani sapun za posjetitelja. Posjetitelji sami biraju kalup, boju i miris za sapun. Učenici su prezentirali i elaborat u kojem su detaljno razradili postupke rada:

• planiranje materijala, alata i uređaja,
• planiranje postupaka izrade uređaja,
• definiranje izvora opasnosti i rada na siguran način,
• izrada tehničko-tehnološke dokumentacije.

Pri korištenju uređaja upotrebljavaju se dvije strojarske tehnologije – toplo oblikovanje polimera i lijevanje u kalup. Učenici su za svoj rad osvojili brončanu medalju na Državnom natjecanju učenika strukovnih škola WorldSkills Croatia 2019 u organizaciji Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih kao i brončanu medalju na Izložbi inovacija I³G u Ivanić-Gradu. Područje primjene vacuum forming uređaja doista je široko. Uređaj je primjenjiv za osobne potrebe, ali i za manje radionice. Upotrebom uređaja moguće je proizvoditi različite željene oblike sapuna koristeći termo foliju za izradu kalupa, a mogu se izrađivati i male posudice za cvijeće ili je čak, u kontroliranim i higijenskim uvjetima, moguće izraditi kalupe u koje se može ulijevati rastopljena čokolada kako bi se dobile čokoladne praline. Jedna od mogućnosti je i ulijevanje smjese gipsa i vode u kalup kako bi se lijepljenjem magneta na gipsani odljevak dobio promotivni proizvod – magnet za hladnjak. Važno je imati dobar kalup, tj. zanimljiv model za oblikovanje kalupa. Uređaj je siguran za okolinu, ne proizvodi štetne plinove, nije previše bučan, a i ekonomičan je jer mu se potrošnja električne energije kreće na razini potrošnje usisavača i grijača za kućanstva s obzirom na to da su to jedina dva električna dijela uređaja. Na Danu poduzetnika 2019., u organizaciji Hrvatske udruge poslodavaca, dodijeljene su nagrade najboljim poduzetničkim idejama timova srednjih škola Republike Hrvatske, a među pet najboljih projekata, između 146 dospjelih projekata, bio je projekt učenika zagrebačke Industrijske strojarske škole „Vacuum forming uređaj za izradu kalupa za odljevak“.

Radionica izrade životopisa i načina prezentiranja strukovnih vještina imala je cilj sudionike radionice upoznati s pravilima izrade životopisa i molbe za posao koja su podložna promjenama i koja su vezana uz trenutni način života i komunikacijska sredstva. Sudionici su posebno bili informirani o načinu prezentiranja strukovnih vještina kako bi se na najbolji način predstavili u svijetu rada.

Polaznici radionice upoznati su s:

• poželjnim izgledom i formatom fotografije koja se prilaže
• važnošću preglednosti podataka
• važnošću pravopisne i gramatičke ispravnosti
• potrebom sistematičnosti prikaza

Također su informirani o pogodnosti traženja preporuke poslodavca ili mentora, ravnatelja i voditelja škole o radu na praktičnoj nastavi koja dodatno može pospješiti zapošljavanje pri traženom natječaju.

Radionica izrade webinara – otvaranje virtualne sobe, priprema i održavanje ostvarila je cilj jer su svi sudionici radionice izradili svoj prvi webinar. Webinari (eng. webinar – web based seminar) postaju sve popularniji alat koji jednostavno, bez troškova i velikih zahtjeva za korisnike omogućava komunikaciju i razne oblike suradnje i skupnoga rada. Sustav za webinare omogućava održavanje predavanja, radionica i seminara koji se prenose internetom, a uključuju video, audio i tekstnu komunikaciju među korisnicima. Glavna značajka webinara njihova je interaktivnost, odnosno mogućnost davanja, primanja i komentiranja informacije, što omogućava interakciju između predavača i sudionika koji se nalaze na više različitih fizičkih lokacija. Usluga, koju je uspostavio Centar za e-učenje Sveučilišnog računskog centra, omogućava sudionicima radionice otvaranje virtualne sobe u kojoj sudionik može pripremati i održavati webinare, definirati način pristupa webinarima, radnu površinu, sudionike i njihove uloge. U svakoj virtualnoj sobi standardno su unaprijed definirane tri radne površine: za razmjenu, za suradnju i za diskusiju, a sudionik radionice može otvoriti i izraditi nove radne površine i kombinirati dostupne alate u sustavu. U sustavu postoji više uloga, a osoba kojoj se odobri otvaranje sobe za webinar ima ulogu domaćina. Sudionike webinara domaćin poziva u sobu pozivnicom preko e-pošte koja sadrži dan i sat/vrijeme webinara te URL-adresu sobe, a sudionike može unaprijed upisati u webinar ili im odobriti ulazak prije samoga webinara. Sustav također omogućava snimanje webinara radi njegova eventualnoga kasnijeg prikazivanja. Ovaj alat za e-učenje sigurno će biti zanimljiv svima koji drže nastavu na raznim lokacijama ili žele održati seminare ili konzultacije s osobama koje se nalaze bilo gdje u svijetu. Webinari omogućavaju prisutnost i slikom i glasom, a ujedno i uštedu visokih troškova putovanja.

Polaznici radionice naučili su:

• otvoriti virtualnu sobu za webinar
• dizajnirati radnu površinu webinara
• upotrijebiti alate dostupne unutar sustava za webinare
• poslati pozivnicu sudionicima webinara
• odobriti ulazak sudionicima webinara
• rasporediti sudionike webinara i njihove uloge
• upotrijebiti druge mrežne alate (npr. Mentimeter za anketiranje sudionika webinara)
• snimiti webinar.

Radionica Kahoot – digitalni alat za kvizove temeljen na igri održana je s ciljem da sudionici kreiraju svoj korisnički račun i izrade Kahoot kviz. Kahoot je interaktivni digitalni alat namijenjen za izradu kvizova. Važno je naglasiti kako alat intenzivno koristi elemente učenja igrom u stvarnom vremenu. Alat je osmišljen na način da se pitanje prikazuje sudionicima (npr. preko projektora) kako bi ga mogli pročitati i nakon pet sekundi započinje se s odbrojavanjem i prikazuju se odgovori označeni bojama i oblicima. Sudionici na svojim uređajima s kojima pristupaju kvizu imaju prikazane samo odgovarajuće boje i oblike vezane za odgovore (bez teksta odgovora) i odabiru ono polje koje označuje odgovor za koji smatraju da je točan. Nakon svakog odgovora dobivaju povratnu informaciju o tome jesu li odabrali točan odgovor, koliko su bodova osvojili, poredak na ljestvici prema rezultatima ocjenjivanja i ukupan broj bodova koji su do sada osvojili. Na ekranu se voditelju kviza prikazuje, nakon svakog pitanja, koliko je sudionika odabralo koji odgovor i konačna ljestvica poretka gdje je prikazano pet sudionika s najviše bodova.

Čuli smo mnogo puta da nas upravo učenje čini znatiželjnima od rođenja, a sposobnost neprestanog učenja određuje nas. Ne treba posebno naglašavati da se to odnosi na pojedince, društva i cijele zajednice jer nam učenje osigurava: osobni rast i razvoj, zapošljivost i napredovanje u karijeri, veći spektar zanimanja, bogatiji društveni život i sposobnost da sami kreiramo svoju budućnost.

Predstavnici I. osnovne škole Čakovec u posjetu Finskoj

Ivana Ružić

I. osnovna škola Čakovec je u dosadašnjih šest međunarodnih projekata iz programa Erasmus+ KA2 ostvarila suradnju s ukupno 19 škola iz različitih dijelova Europe. U svibnju 2018. godine projektni tim I. osnovne škole Čakovec po prvi je puta posjetio Finsku: glavni grad Helsinki, gradove Tampera i Nokia. Učenici Marko Borković, Dora Tuksar, Dora Gašparić, Žana Klasić i Irina Šincek u pratnji ravnatelja Siniše Stričaka, učiteljice Tanje Žganec, učiteljice i voditeljice projekta Ivane Ružić, posjetili su partnersku školu Emäkosken koulu u Nokiji.

Ovaj posjet je bio izuzetna prilika da upoznamo načine i metode rada, učenja, stjecanja vještina i razvoja stavova u nadaleko cijenjenom finskom obrazovnom sustavu. Predstavnici I. osnovne škole Čakovec tjedan dana su aktivno sudjelovali u radu i životu jedne finske škole. Sudjelovali smo na nastavi matematike, fizike, glazbene kulture itd. ali i na nastavi kulinarstva, domaćinstva,… Oduševile su nas učionice opremljene kućanskim aparatima gdje učenici uče kuhati jednostavnija jela, uče koristiti perilicu rublja i prati rublje, koristiti glačalo i glačati rublje, čistiti kuću, obuću,… Učenici u finskim školama imaju pogodnost dobivanja posebnih popusta na kupovinu platna i materijala za šivanje, u školskim radionicama uz pomoć učitelja kroje i šiju odjeću koju kasnije odijevaju i nose u školu, za slobodno vrijeme ili za svečane prigode.

Kako bi što potpunije doživjeli život u finskoj školi, redovito smo objedovali u školskoj blagavoni zajedno sa svim učenicima i učiteljima domaćinima te gostima iz partnerskih škola iz Poljske, Portugala i Italije.

Nakon nastave sudjelovali smo u svakodnevnim aktivnostima učenika i učitelja, druženju uz finska jezera itd.

Posjet je dio projekta Erasmus+ Smarter… Greener… Safer… To je projekt u kojem u međunarodnim timovina razvijamo suradnju i primjere dobre prakse u uvođenju i primjeni inovacija u nastavi, razvijajući ekološku svijest i poduzetnički duh učenika, učitelja i lokalne zajednice.

Prvi puta u ulozi mentora

Tadeja Bogdan

Na početku ove školske godine na poticaj školske pedagoginje, preuzela sam mentorstvo za pripravništvo, učiteljici razredne nastave. Kao mentorica pomogla sam joj u pripremama i izvođenju 5 obaveznih nastupa koje mora izvesti prije usmene obrane, odnosno prije nego postane prava učiteljica. U ovoj ulozi našla sam se prvi put, a nadam se da nije zadnji put, pošto smo svi zajedno puno naučili iz ove situacije. Na kratko ću predstaviti kako se u Sloveniji provodi stručni ispit za učitelje.

Ključne riječi: mentor, mentorstvo, učenje, stručni ispit, igra nekoć

1. Uvod

Za početak istražila sam riječ mentor. U Rječniku slovenskog književnog jezika za riječ mentor zapisano je: mentor je onaj tko savjetima i pojašnjenjima usmjerava, vodi mladog čovjeka bez iskustva. Na Wikipediji sam našla zapis koji govori o izvoru te riječi. Riječ mentor proizlazi iz grčke legende o starom iskusnom čovjeku Mentoru. Mentor je bio Odisejev prijatelj, kojemu je Odisej prije odlaska u Trojanski rat povjerio skrb za dom i odgoj sina Telemaha. Odiseju je Mentor bio vođa i odgajatelj. Riječ mentor predstavlja vođu, učitelja, odgajatelja, savjetnika mladom čovjeku koji ima manje životnog iskustva.  

2. Stručni ispit

Učitelj razredne nastave može se prijaviti za polaganje stručnog ispita nakon odrađenih 840 sati u odgojno-.obrazovnom radu u školi te sa 5 uspješno izvedenih praktičnih nastupa u skladu sa pravilnikom koji uređuje stručne ispite.

Prijava na stručni ispit uključuje:

• prijavu na stručni ispit
• dokaz o završenoj naobrazbi
• pisni izvještaj mentora o kandidatovoj osposobljenosti za samostalno odrađivanje odgojno-obrazovnog rada
• dokaz o odgovarajućem trajanju odgojno-obrazovnog rada
• ocijene praktičnih nastupa i pisne pripreme za pet uspješno odrađenih praktičnih nastupa.

Učitelj mora poslati svoju prijavu na adresu Ministarstva znanosti i obrazovanja (Ministrstvo za izobraževanje, znanost in šport), a ministarstvo mu poštom pošalje datum ispita.

Stručni ispit polaže se kao usmeni ispit, a sastavljen je od tri dijela po sljedećem rasporedu:

1. Ustavno uređenje Republike Slovenije, uređenje institucija Europske unije i njenog pravnog sustava s propisima koji uređuju ljudska i dječja prava te temeljne slobode
2. propisi koji uređuju područje odgoja i obrazovanja
3. slovenski književni jezik.

Učitelj s položenim stručnim ispitom može samostalno poučavati u Sloveniji.

3. Mentor

Za učitelja mentora postoje posebni uvjeti (naziv savjetnik odnosno najmanje 3 godine naziv mentor). Poslije uspješno odrađenih praktičnih nastupa, mentor mora dati pisni izvještaj o osposobljenosti drugog stručnog suradnika za samostalni rad.

4. Pripravnica u razredu

Opisat ću primjer sata kod predmeta Priroda i društvo, koji je meni, a i mojim učenicima najviše ostao u sjećanju.  Na samom početku, pripravnica je učenike motivirala slagalicama o predmetima iz prošlosti. U skupinama po četiri uspješno su sastavljali slagalice (nekoć igre). Uslijedio je razgovor o igrama nekoć i danas. Učenike je obavijestila kako će jednu od igara izvesti unutar nastave. Igrica koju će napraviti zove se Mlin, odnosno Špana. Učenici su bili oduševljeni. Na tvrđem bijelom papiru nacrtali su predmet iz prošlosti, zatim su od pripremljenih šablona napravili tri pravokutnika.  Na samom kraju nacrtali su i zaključne crte te točke na uglovima. Učenici su se veoma trudili i lijepo nacrtali predmet, kao i završne crte i točke. Kada su svi završili s crtanjem, uslijedio je najljepši dio – isprobali su svoju novu igru. Sa sobom su imali 9 kamenčića, 8 gumbića i 9 grahova jednake boje. Pripravnica je predstavila tijek igre, a učenici su odmah pohvatali pravila. Još i sada se igraju tijekom odmora i u okviru produženog boravka u školi. Veoma sam sretna što je igra iz prošlosti postala omiljena i među  našim slovenskim učenicima.

Na slikama možete vidjeti primjere igara Mlina učenika 2. razreda.

5. Zaključak

Mislim kako mentorstvo nije nepotrebno breme ili gubljenje vremena. Učiteljica, pripravnica, kao i ja mnogo smo naučile iz ovog iskustva. Poslije odrađenog mentorstva osjećala sam se odlično. Pripravnica je bila motivirana za rad, uvažavala je moje savjete koji su joj pomogli u boljoj organizaciji i izvedbi nastave. Pripravnica je odradila pet nastupa u mom razredu. Na nastupima smo prisustvovale školska pedagoginja i ja. Imala je nastupe u okviru slovenskog jezika (2 sata), matematike (1 sat) i prirode i društva (2 sata).

Iako imam bogatije iskustvo na području rada, puno sam toga naučila. Puno novih informacija koje je pripravnica donijela sa fakulteta bile su mi korisne i meni, koja učim već više godina, i njoj, koja tek započinje s radom. Kao mentor, potrudila sam biti osoba od povjerenja te sam savjetovala i dijelila svoje znanje. Stavila sam se na raspolaganje i odgovarala na pitanja o nastavnom sadržaju, metodama i načinima rada te o svim ostalim stvarima koje su zanimale pripravnicu. Sama sam čovjek koji voli učiti i nadopunjavati svoje znanje. Sa pripravnicom imale smo odnos pun poštovanja i povjerenja. Više puta sam je pohvalila, pošto i sama znam koliko nam pohvala može značiti.

Literatura

1. Allue, J. (2004). Velika knjiga iger. Radovljica: Didakta.
2. Cvetko, I. (2017). Otroške igre na Slovenskem. Ljubljana: Mohorjeva družba.
3. Strokovni izpit. Preuzeto sa interneta 28. 2. 2019:
4. http://www.mizs.gov.si/si/storitve/izobrazevanje/strokovni_izpit/
5. Slovar slovenskega knjižnega jezika. Preuzeto sa interneta 28. 2. 2019:
6. https://sskj.si/

Kahoot! – igra u školi

Dragica Filipčič

“Onaj tko razlikuje igru ​​i učenje ne zna mnogo o prvom ili drugom.”

Marshall McLuhan

Sažetak

Članak predstavlja novu dimenziju u nastavi i to je igranje ili korištenje interaktivne igre Kahoot!. Uz pomoć računala ili tableta i pametnih telefona, učitelj stvara lekciju. Može se koristiti za testiranje, ponavljanje ili služi kao alat za motivaciju. Učenici uče kroz igru ​​i zabavu.

Ključne riječi: gamifikacija, Kahoot, motivacija, učenje

1. Uvod

Sve više je igara koje pomažu u učenju jezika. Jedna od njih je interaktivna igra Kahoot!. Pomoću tehnologije ona može biti sjajan način obogaćivanja svakodnevne nastave. To je zabavna igra i izazov za učenike, a učitelj može pomoći u motivaciji i uključivanju učenika, može biti sredstvo provjere ili ponavljanja.

Posebna zabava je element kojeg učenici najviše propuštaju i žele uključiti u svoje učenje, a učitelji u nastavu. Dörnyei vjeruje da je to jedna od strategija za razbijanje rutine i dosade, te preporučuje korištenje raznih strategija (Dörnyei, 2001), koje sadrže izazov, natjecanje, promociju, suradnju i zabavu kako bi se održala motivacija.

2. Središnji dio

2.1. Što je Kahoot!?

Kahoot!, besplatna web aplikacija, dostupna je nastavnicima svih predmeta i može se koristiti na različitim razinama.

Neki nastavnici grade cijele lekcije oko igre ili izvode aktivnosti u kojima učenici stvaraju vlastiti sadržaj. U tim slučajevima je Kahoot! srž lekcije. A može i poslužiti učitelju kao dopuna njegovom predavanju.

S Kahootom! učenici stvaraju vlastite igre za učenje koje igraju sa svojim kolegama. Nastavnici mogu ocijeniti kvalitetu pitanja i odgovora i predstaviti igre učenika.

Najčešće učenici kažu da se igraju kod kuće s prijateljima i obitelji nakon što se nauče igrati Kahoot! u školi.

Nastavnici mogu birati ili stvarati kvizove i ankete utemeljene na igri u kojima se sudionici natječu jedni protiv drugih. Vrijednosti se čuvaju prema točnosti i vremenu odaziva, a odgovori se otkrivaju nakon svakog odgovora. Nadzorna ploča na kraju igre prikazuje prvih pet transpondera s imenom igrača i može se izvesti kao dokument koji nastavnici sačuvaju kao zapis. Učenici trebaju pametne telefone, tablete ili računala za igru.

2.2. Kako igrati Kahoot!

1. Kada nastavnik pokrene Kahoot! Game, računalo mora biti povezano s nečim što svi učenici mogu vidjeti, kao što je zaslon za projektor ili velika televizija za lokalnu reprodukciju ili usluge kao što je Youtube Live ili Skype, streaming web na internetu.
2. Sada prenosite Kahoot! Za igranje morate odabrati način igre (klasični ili timski) za početak.
3. Igra počinje. Sada biste trebali vidjeti zaslon na kojem se prikazuju upute za posjet i unos PIN koda za igru. Otvorite ovu stranicu i sudionici – učenici slijede vlastite upute – npr. telefone. Kada se pridruže, vidjet ćete njihove pseudonime na zaslonu. Kada se svi pridruže, kliknite “Start”.
4. Igra je pokrenuta. Odaberite temu. Pomoću gumba “Dalje” možete se kretati kroz zaslon pitanja i odgovora. Učenici odgovaraju.
5. Za svaki skup pitanja prikazuje se redoslijed sudionika. U obzir se uzimaju točnost odgovora i brzina odgovora.
6. Kada na pitanje odgovore svi učenici ili kada vrijeme odgovora istekne, crta se grafikon koji prikazuje koliko je učenika odgovorilo na jedan od ponuđenih odgovora. To omogućuje učenicima da odmah ukažu na greške koje su napravili i razgovaraju s njima o samom zadatku.
7. Tu je i popis najuspješnijih učenika na svako pitanje – oni koji brzo i točno odgovaraju na pitanja. Upravo taj element aplikacije studenti nastavljaju vježbati i žele koristiti kviz u razredu. Na kraju kviza, nastavnik može preuzeti tablicu koja je napisana u Excelu, gdje vidi odgovore svih učenika i koliko brzo reagiraju na pitanja.

2.3. Što Kahoot! radi jedinstvenim?

Kahoot! je stvaranje pozitivnog okruženja za učenje surađujući i igrajući se zajedno. Kahoot! stvara raspravu, suradnju i motivaciju oko obrazovnih sadržaja. Igra je osmišljena tako, da emocije donose iskustvo učenja – kroz mehanike igre, glazbe i vizualnog dizajna, stvarajući nezaboravne trenutke koji pomažu učenicima da otkriju svoj potencijal, promovira duboko istraživanje, kritičko razmišljanje, kreativnost, izaziva pitanja i demonstracijske vještine. Nastavnici vode cijelu lekciju kroz igru ​​- stvarajući mnogo društvenije i uključenje okruženje za učenje.

2.4. Iskustvo i korištenje

Kako učim engleski, igra je idealna, jer je na ciljnom jeziku. Igru koristim na početku školskih sati kao podsjetnik na prethodno izučeni nastavni materijal iz prošlih školskih sati ili kao provjeru znanja o određenoj tvari. Ponekad provjeravam razumijevanje sadržaja učenika još u lekciji i prilagodim to daljnje objašnjenje. Na kraju školskog sata, on mi služi kao ponavljanje trenutne teme za učenje ili samo kao opuštanje.

Budući da su neki učenici bolji čitatelji od drugih, ne naglašavam brzinu odgovora. Još jedna prednost je tablica koja mi pomaže analizirati odgovore. Ako primijetim, da su svi tj. većina odgovorila pogrešno, usredotočim se na tu temu sljedeći školski sat.

To je vrlo korisno sredstvo za učenje, a posebno primjećujem veliku motivaciju učenika i opuštanje u korištenju kviza. Učenici uživaju u rješavanju zadataka i svjesni su pogrešaka, koje su napravili tijekom razgovora. To je alat u kojem, ne samo kao učitelj vidim kako su učenici uspješno usvojili materijal za učenje, već i učenike koji s veseljem napreduju.

3. Zaključak

Nastavnici se moraju suočiti s činjenicom da bi gamifikacija uskoro (ako već ne) mogla biti prisutna u učionicama. Gamifikacija može dodati motivaciju za aktivnosti učenja i kao takva se ne smije podcijeniti. Taj će se trend vjerojatno razviti. Kevin Werbach je uvjeren da gamifikacija može motivirati ljude da se uključe u aktivnosti u koje se inače ne bi voljeli. (Werbach, 2014)

Sve gore navedene pretpostavke podupiru jedan važan element: zabavu. Igre su zabavne, ali su dio učenja i nisu manje ozbiljne. Zabava s drugima nije stresna, ugodna je. Igranje igara zajedno nadilazi tradicionalni način učenja, jer se dodaje komponenti emocionalnog uzbuđenja, kojih nema u tradicionalnim gramatičkim vježbama. Provedba jezičnih igara u procesu učenja donijeti će raznolikost, razbiti monotoniju, zabaviti nastavu.

Literatura

1. Dörnyei, Z. (2001). Motivational Strategies in the Language Classroom. Cambridge: Cambridge University Press F
2. Werbach, K. (2015). Gamification, Coursera Platform: University of Pensylvania. Last accessed February 8, 2016. https://www.coursera.org/learn/gamification/.

Ločevanje zmesi

Učenje z raziskovanjem v prvem razredu

Marinka Kozlevčar

Uvod

Učenje z raziskovanjem postaja vse bolj priljubljena oblika pouka.

Raziskovanje je eden od načinov pridobivanja znanja, ki je otrokom zanimiv, saj temelji na njihovi aktivni vlogi.

Lahko iščejo odgovore na lastna vprašanja ali pa na vprašanja učitelja, v vsakem primeru je rezultat odvisen od njihove aktivnosti.

Iz definicije Ameriškega nacionalnega raziskovalnega sveta je nastal posplošen opis pouka z raziskovanjem: Učence vodi k razvijanju razumevanja naravoslovnih pojmov skozi neposredno izkušnjo s snovmi, predmeti, rastlinami in drugimi bitji, s pomočjo knjig in drugih virov ter strokovnjakov, ob sprotnem argumentiranju in izmenjavi mnenj. Vse to poteka pod vodstvom učitelja. Krnel, Dušan. (2007)

S pomočjo raziskovalnega pristopa sledimo dvema temeljnima ciljema izobraževanja: ohraniti radovednost otrok in trajen interes za znanje ter oblikovati sposobnosti, ki so potrebne za samostojno reševanje problemov. Petek, D. (2012)

Prednosti raziskovalnega pouka sta večja motiviranost in večja samostojnost učencev. Znanje, pridobljeno med raziskovalnim učenjem, je običajno trajnejše od znanja, ki ga učenci pridobijo pri klasičnih oblikah pouka.

Slabost raziskovalnega pouka pa je, da načrtovanje in organizacija vzameta veliko časa. Vloga učitelja je pri usmerjanju učencev v vseh fazah raziskave izrednega pomena, zato se želimo dodatno usposabljati za raziskovalni pouk.

Priložnost usposabljanja je bila dana učiteljem, ki smo se vključili v mednarodni projekt Fibonacci. Nosilka projekta v Sloveniji je bila Pedagoška fakulteta Univerze v Ljubljani.

Organizirane so bile brezplačne eksperimentalne delavnice, na razpolago smo imeli didaktična gradiva, ki so bila skladna z učnimi načrti za osnovno šolo. Izposodili smo si lahko eksperimentalne komplete za delo z učenci, ki so nam na voljo tudi po zaključku triletnega projekta.

Zavedamo se, da je učence potrebno postopoma voditi po poti raziskovanja, zato že šestletnikom predstavimo načine, kako se raziskave lotijo. Graditi je potrebno na učenju z razumevanjem, na razvijanju mišljenja in učenju temeljnih naravoslovnih pojmov in ne le na kopičenju podatkov.

Glavni del

En dan pred raziskavo preberemo Grimmovo pravljico Pepelka.

Raziskava

Nekdo potrka na vrata. Dobimo moder in rdeč zaboj. Polovica učencev se razvrsti k modremu, polovica k rdečemu zaboju.

Skupina pri modrem zaboju skupaj z učiteljico odide v drug prostor, kjer za Pepelko izdelajo plesno obleko.

1. Raziskovalno vprašanje (kaj želimo izvedeti)

Skupina, ki ostane, odpre rdeči zaboj. V njem so pripomočki in pismo, v katerem nas Pepelka prosi za pomoč.

Želi se udeležiti plesa na gradu. Toda njena hudobna mačeha ji je dala težko nalogo. Ločiti mora velika, rjava semena od majhnih, rumenih. Zato nas sprašuje: »Kako naj najhitreje ločim velika in majhna semena. Ali s prsti ali s sitom ali z magnetom?«

Slika 1. Pepelkino pismo

Postavljanje hipotez (»Kaj mislite, s čim?«)

»S sitom.«
»Jaz tudi mislim, da s sitom.«
»S sitom, ker bodo majhna semena padla skozi.«
»Mislim, da ji sploh ne bo uspelo«
»Če je magnet zelo močan, se bo vse prijelo nanj.«
»Magnet je za kovino. S sitom bo najhitreje.«
»Ne, na magnet se ne bo nič prijelo. Najbolj hitro ji bo uspelo s prsti.«
»Poskusi naj s prsti, tako bo najhitreje.«

Predlagam, da naredimo poskus.

Vprašam jih: »Kaj nas je vprašala Pepelka? Kaj želimo izvedeti?«

Povem jim, da je to naše raziskovalno vprašanje. Zapišemo ga na tablo in na zapisovalne liste.

Slika 2. Raziskovalno vprašanje

2. Načrtovanje raziskave

Vprašam jih: Kaj za to potrebujemo?

Pregledamo material in pripomočke, ki so v zaboju, jih zložimo na mizo in sproti zapisujemo oz. rišemo na tablo in na zapisovalne liste.

 

Slika 3. Ogled pripomočkov

Slika 4. Pripomočki za raziskavo

Ponovno povedo, kaj je raziskovalno vprašanje.

Vprašam jih: »Kako bomo to storili?«

Skupaj izdelamo načrt dela in ga zapišemo na tablo ter zapisovalne liste.

Slika 5. Načrt raziskave

3. Razdelitev vlog

Učenci so se razdelili v tri skupine po tri učence. Vsak je dobil svojo zadolžitev in temu primerno oznako.

Slika 6. Vloge

4. Raziskovanje

Vsaka skupina gre k eni mizi. Dela lahko samo raziskovalec, ostala dva opazujeta. Ko se zasliši zvonček, lahko začnejo. Skupina, ki konča, pride na dogovorjeno mesto in dvigne znak za prvo, drugo ali tretje mesto, odvisno od tega, kateri po vrsti končajo z delom.

Povem jim, da se mora delati točno po dogovorjenem načrtu.

Poskus naredimo trikrat. Vse tri skupine opravijo vse tri poskuse. Tako zagotovimo točnost poskusa.

Slika 7. Ločevanje semen z magnetom       Slika 8. Ločevanje semen s prsti

Slika 9. Ločevanje semen s sitom

5. Zapisovanje in obdelava podatkov

Po vsakem poskusu učenci v tabelo vnesejo podatke.

Slika 10. Tabela s podatki

6. Kaj se je zgodilo

Ponovno povedo, kaj je raziskovalno vprašanje.

Vprašam jih: »Kaj se je zgodilo?«

Ugotovitve zapišemo na tablo in na zapisovalne liste.

Slika 11. Kaj se je zgodilo

7. Kaj smo ugotovili?

Ponovno povedo, kaj je raziskovalno vprašanje.

Vprašam jih: »Kaj smo ugotovili?«

Skupaj oblikujemo odgovor na zastavljeno raziskovalno vprašanje in ga zapišemo na tablo, zapisovalci pa na svoje zapisovalne liste.

Slika 12. Ločevanje semen s sitom je bilo najhitrejše     Slika 13. Odgovor na raziskovalno vprašanje

8. Bi naslednjič naredili kaj drugače?

Izjave otrok:

»Jaz bi bila drugič raje raziskovalka in ne zapisovalka.«
»Jaz ne bi nič spremenil.«
»Prehitro se je končalo. Bolj dolgo bi delal, ker mi je bilo všeč.«
»Naredili smo vse točno po načrtu in vse je bilo lepo.«
»Magnet bi dala kar stran, saj vsi vemo, da se na magnet prime kovina in ne semena. Samo Pepelka tega ne ve.«

Sestavimo pismo z odgovorom na raziskovalno vprašanje, priložimo zapisovalne liste in pismo pošljemo Pepelki.

Skupini (modri in rdeči zaboj) se zamenjata.

Naslednji dan prejmemo zahvalno pismo, ki ga pošilja Pepelka.

Zaključek

Glavni cilj te raziskave je bil spoznavanje postopkov za ločevanje trdnih zmesi.

Uresničevali smo še druge cilje, predpisane v učnih načrtih. Ti cilji so, da učenci:

• načrtujejo preprost poskus,
• grafično prikažejo in predstavijo ugotovitve opazovanj, raziskav idr.,
• izpolnjujejo tabele,
• se znajo za delo pripraviti in po končanem delu pospraviti,
• utrjujejo vrstilne števnike,
• predlagajo, kako izvedemo poskus, napovedujejo izid poskusa,
• razvijajo sposobnosti za grafično komuniciranje (uporaba simbolov),
• prepoznajo nujnost sodelovanja med ljudmi,
• uporabljajo preproste pripomočke, izvedejo poskus,
• opazujejo in opazovano napišejo ali narišejo.

Otroci so se učili predvidevati, postavljali so hipoteze, opazovali, primerjali, analizirali. Ko so podatke obdelali, so jih tudi predstavili. Preko lastne aktivnosti in izredne motivacije za delo, so si pridobili novo znanje.

Delo v skupinah je potekalo umirjeno, med seboj so sodelovali in si pomagali.

To ni bila naša prva raziskava, zato so že vedeli, kako naj se raziskovanja lotijo. Potrebovali so manj navodil kot prvič.

Ugotavljam, da je za uspeh raziskave pri šestletnikih izredno pomembna dobra motivacija. Lahko je pridih skrivnostnosti ali pa prošnja za pomoč. Učenci so bili takoj pripravljeni pomagati Pepelki in so se dela lotili z veliko vnemo.

Na tablo in na zapisovalne liste smo sproti zapisovali zato, da se naučijo pravilnega postopka. Zapisovanje vzame zelo veliko časa in energije, saj šestletniki še ne pišejo oz. pišejo počasi.

Zelo si jim bile všeč njihove vloge. Čutili so se pomembne. Vsi so svoje delo opravili izredno natančno, odgovorno in točno tako, kot je bilo dogovorjeno.

Vesela sem bila, da smo nekaj hipotez ovrgli, saj so se tako prepričali o pomembnosti raziskav. Sami so ugotovili, da je najbolje narediti poskus, da se o nečem resnično prepričaš.

Na koncu pri vprašanju »Kaj smo ugotovili?«, so tisti s pravilno postavljenimi hipotezami odvrnili: »Saj sem vedel!« ali pa »Jaz sem prav povedal.«. Otroci imajo namreč zelo radi prav, ker nenehno tekmujejo med seboj. Narediti bo potrebno še veliko poskusov, da se bodo naučili, da ni pomembno tekmovanje, ampak raziskovanje oziroma odkrivanje odgovorov na »Kako bi …?, S čim bi …?«.

Povedala sem jim, da se zapisanega načrta ne sme spreminjati. V nasprotnem primeru ga je potrebno znova zapisati in se držati novega. Med raziskavo sem jih tudi večkrat vprašala, kaj je raziskovalno vprašanje.

Naučili so se, da je potrebno poskus večkrat ponoviti, da je veljaven.

Otroci so utrdili prejšnje znanje in pridobili nekaj novih izkušenj. Njihovo pozornost so pritegnili magneti, zato so predlagali novo raziskavo, pri kateri bi jih lahko uporabili.

Ponovno ugotavljam, kako je delo z manjšo skupino bolj učinkovito. Srečo imamo, da si v prvem razredu, kjer sva prisotni vzgojiteljica in učiteljica, tako delo lahko privoščimo.

Priznam, da bi se sama težje spopadla s tako raziskavo, če ne bi sodelovala v projektu Fibonacci. Tam sem dobila jasna in konkretna navodila ter postopek načrtovanja in izpeljave.

Literatura

1. Program osnovna šola, Spoznavanje okolja, Učni načrt, 23. 8. 2016
2. Program osnovna šola, Matematika, Učni nacrt, 23. 8. 2016
3. http://www.fibonacci-project.si/, 18. 1. 2011
4. Krnel, Dušan. 2007. Pouk z raziskovanjem. Naravoslovna solnica. 11 (1/3): 8–11.
5. Petek, D. (2012). Zgodnje učenje in poučevanje naravoslovja z raziskovalnim pristopom. Revija za elementarno izobraževanje, 5 (4), 101–114. 
6. Raušl, E. (2012). Učenje z raziskovanjem pri pouku naravoslovja. Didakta, 22 (158), 46–47.

Fotografije: osebni arhiv Marinka Kozlevčar

Živali in njihovi mladiči

Tanja Nemec

Uvod

Otroci imajo radi živali, saj nanje pozitivno vplivajo. Največ se naučijo, ko jih opazujejo in spoznavajo v njihovem neposrednem okolju z uporabo vseh svojih čutil.

Obravnavano temo smo izvajali v 2. razredu, tako v učilnici kot na terenu. Pri izvajanju dejavnosti smo sledili naslednjim učnim ciljem:

Učenci:

• znajo poiskati razlike in podobnosti med živalmi,
• spoznajo, kaj potrebujejo živali za življenje,
• vedo, da se živali prehranjujejo z rastlinami, drugimi živalmi ali obojim,
• spoznajo, da imajo živali potomce, ki navadno izhajajo iz samca in samice, in da so potomci njim podobni,
• spoznajo, da se živali rodijo, rastejo, imajo potomce, se postarajo in umrejo.

Živo – neživo

V uvodni uri sem preverila predznanje učencev. Želela sem izvedeti, ali učenci ločijo povezavo med živo in neživo naravo. Na tablo sem prilepila nekaj slik iz žive in nežive narave. Učenci so jih po svoji presoji razvrstili na živo in neživo. Vprašala sem jih, po katerih kriterijih so jih razvrstili? Utemeljili so, da živa bitja rastejo, rabijo hrano, vodo, se razmnožujejo, umrejo … Ugotovili smo tudi, da so živa bitja med seboj povezana (npr. živali lahko jedo samo rastline ali samo živali lahko pa oboje), prav tako so povezana z neživo naravo, saj potrebujejo sonce, zrak, vodo …

Slika 1. Razvrščanje sličic na živo – neživo

Kaj potrebujejo živa bitja za življenje?

Učenci so se zelo razveselili mačke, ki sem jo prinesla v razred. Pri opazovanju so uporabljali in razvijali različna čutila. Z božanjem so začutili mehkobo njenega kožuha, slišali so njeno oglašanje, opisovali so jo, kakšna je po izgledu. Začutili so njeno razpoloženje. Pogovarjali so se, kaj mačka potrebuje za življenje, s čim se hrani, kje živi … Pripovedovali so tudi o svojih hišnih ljubljenčkih in kako skrbijo zanje doma.

Slika 2. Opazovanje mačke

Živali

Na Power Point predstavitvi smo si ogledali nekaj fotografij živali. Najprej smo jih poimenovali, nato pa ugotavljali, kaj imajo skupnega in v čem se razlikujejo. Ugotovili smo, da vse živali spadajo med živa bitja, ker potrebujejo za življenje hrano, vodo, zrak ter prostor, v katerem živijo. Učenci so med živalmi našli kar nekaj razlik: število nog, imajo perje/dlako/luske, imajo kljun, rogove, živijo v vodi/ na kopnem, so odrasle živali /mladiči, način premikanja, prehranjevanje …

Igrali smo se igro Živalske uganke: učenec opiše eno žival, ostali učenci jo z ugibanjem poimenujejo. Pri sestavljanju ugank so uporabili vse znanje o živali, katero so opisovali. Npr.: Živi v morju, plava, ima luske in diha s škrgami …

Ali so mladiči vedno podobni svojim staršem?

Učenci so se razvrstili v skupine in dobili slike živalskih družin. Poiskati so morali živalsko družino ter poimenovati odrasle živali in njihove mladičke. Opazovali so, kako se živalski mladiči razlikujejo od svojih staršev. Ugotovili so, da so nekateri mladički običajno zelo podobni svojim staršem, vendar to ni pravilo.

Slika 3. Razvrščanje živali po družinah

Življenjski krog

Ogledali smo si življenjski krog živali na spletni strani You Tube: metulja, piščanca in žabe. Poimenovali so faze razvoja živali (rojstvo – rast – prehranjevanje – razmnoževanje – staranje – smrt) in ugotovili, da se vsako živo bitje rodi, vendar ko govorimo o živalih, se nekatere skotijo, druge pa izvalijo. Razložila sem pojme izvaliti se, skotiti se. Našteli so nekaj živali, ki se izvalijo oz. skotijo.

Učenci so dobili sličice, katere so morali razvrstiti v življenjski krog.

Slika 4. Življenjski krog kokoši

Plakati o živalih

Učenci so izdelali plakate o živalih. Vsaka skupina je dobila eno žival in gradivo, iz katerega je morala razbrati bistvene podatke. Učenci so podatke zapisovali na list in jih uporabili v plakatih. Na plakate so lepili in risali sličice. V zaključnem delu je sledilo poročanje, kjer so sodelovati prav vsi člani skupine.

Slika 5,6: Izdelovanje plakatov

Ogled živali na kmetiji

Pomembno je, da otroci spoznajo živali tudi z neposredno izkušnjo v njihovem okolju. Na kmetiji v bližini našega kraja, nas je s svojo družino sprejel kmet in nas seznanil s kmečkim delom, živalmi in kmetijskimi stroji. Učenci so opazovali odrasle krave in mladiče v hlevu, jih hranili, božali in ugotavljali, zakaj jih kmet goji. Poskušali so kravje mleko. Poleg krav so na kmetiji videli še kokoši, gosi, race, prašiče, psa in mačko. Za otroke je bilo to nepopisno doživetje in čudovit zaključek naše učne teme.

Slika 6, 7, 8: Obisk kmetije

Literatura

1. Učni načrt za spoznavanje okolja. Zavod RS za šolstvo, Ljubljana, 2011.
2. http://www.youtube.com/watch?v=xmsTccmRMh4, pridobljeno dne 16. 4. 2018.
3. http://url.sio.si/5FU, pridobljeno 10. 4. 2018.
4. http://url.sio.si/5FR, pridobljeno 10. 4. 2018.
5. http://url.sio.si/5FN, pridobljeno 10. 4. 2018.
6. Cuisin, M.: Skrivno življenje živali, V gozdovih in po drevju, Založba Mladinska knjiga, Ljubljana, 1995.
7. Forne, C.: Na polju in na vrtu, Tehniška založba Slovenije, Ljubljana, 1998.
8. Aljančič, M.: Živali, Založba Mladika, Ljubljana, 1994.
9. Fotografije: osebni arhiv Tanja Nemec.