Društvene igre na početku školovanja

mojca_kravcar

Mojca Kravcar

Sažetak

Društvene igre vrlo su važne na početku školovanja za razvoj intelektualne, socijalne i emocionalne strane učenikove osobnosti. Pomoću njih učenici razvijaju suradnju i solidarnost prema drugima. Pomažu im u međusobnom upoznavanju, razvijanju pozitivnih međuljudskih odnosa, a time i znatno doprinose povoljnijoj društvenoj klimi u razredu. Suzdržaniji, introvertirani učenici, koji se inače teško uključuju u grupu, kroz igru se opuštaju i lakše razvijaju kontakte sa ostalima. Društvene igre mogu se upotrijebiti u svim fazama procesa učenja: za motivaciju, stjecanje znanja, učvršćivanje gradiva i za opuštanje.

Ključne riječi: društvene igre, međusobni odnosi, sudjelovanje, integracija, učenje.

Uvod

Kroz igru učenici uče, upoznaju svijet i prijatelje, opuštaju se, jačaju socijalne vještine. Na ovaj način izgrađuju pozitivnu sliku o sebi na zabavan, povezujući i koristan način. Korištenje društvenih igara u školi također utječe na bolje međusobne odnose, čime se učenici osjećaju bolje u razredu. Također ima utjecaj na život u odrasloj dobi, jer će im olakšati integraciju u društvo i bolje funkcioniranje u njemu. Na početku igre neka ne traju predugo. Mlađi učenici imaju kratkotrajnu koncentraciju i manje strpljenja, a kasnije neka se produžuje trajanje igara. Svaka igra ima upute i pravila kojih se učenici moraju pridržavati. Kroz igru učitelj upoznaje učenike na različite načine i vidi kako reagiraju u grupi. Ako primijeti da je netko odgurnut, pokušava ga, uz pomoć ovih igrica, bolje uključiti u društvo. Društvene igre se najčešće izvode u krugu. Tako su svi učenici u izravnom kontaktu, imaju osjećaj pripadnosti grupi i jednakosti.

Glavni dio

Društvene igre od iznimne su važnosti za razvoj intelektualne, društvene i emocionalne strane osobnosti učenika, pogotovu na početku njihovog školskog obrazovanja. Naime, učenici su se prisiljeni suočiti s novom, nepoznatom okolinom, nepoznatim učiteljima i učiteljicama te školskim sustavom, što je poprilično drugačiji od vrtića.

Cilj predstojećeg članka je da vas upoznam sa nekima od društvenih igara koje često koristim u svom radu s učenicima. Biram ih prema trenutačnim ciljevima koje želim postići i krajnjem cilju što je uvijek nepromjenljiv, a to je pomoći učenicima u savladavanju spomenutih izazova.

Igre na početku školske godine

Cilj igara je da olakšaju međusobno upoznavanje učenika i njihovo pamćenje imena drugih učenika u razredu. Kako bi to postigla, biram igre u kojima se pojedinci predstavljaju imenom. Učenici kroz igru gube suzdržanost i strah od javnog nastupa.

Primjeri igara:

Zeleni krokodil
Učenici sjede ili stoje u krugu. Igru počinjem s riječima: „Moje ime je_____, s moje lijeve strane sjedi_____, a s moje desne sjedi zeleni krokodil.“ Učenik s desne strane odgovara: »Ja nisam zeleni krokodil. Moje ime je ______, s moje lijeve strane sjedi____(ponovi ime učenika s lijeve strane), a s moje je desne strane zeleni krokodil.“

NAPOMENA: Igra završava kada svi učenici kažu svoje ime.

Stolica s moje desne strane prazna je
Svaki od učenika sjedi na svojoj stolici u krugu. Jedna je stolica prazna. Učenik koji sa svoje desne strane ima praznu stolicu kaže: »Stolica na mojoj desnoj je prazna, želim da tu sjedne…« (prozove ime nekoga iz razreda).

NAPOMENA: Igra traje toliko dugo, dok god se učenicima čini zabavna. Učenici moraju uvijek koristiti riječ »želim«.

Igre za komunikaciju i oblikovanje skupine

Učenici kretanjem na zabavan način uče primjerenu verbalnu i neverbalnu komunikaciju.

Primjeri igara:

Molekule
Učenici se uz glazbu slobodno kreću po prostoru. Kada viknem neki broj, primjerice četiri, učenici se moraju udružiti u grupe (molekule) po četiri. Onaj koji ostane sam mora napraviti neku zabavnu vježbu te nakon toga viknuti sljedeći broj.

NAPOMENA: Druge moguće izvedbe: učenici mogu skakati ili puzati po prostoru. Igra traje od 3 do 5 minuta.

Košara voća
Učenici stavljaju stolice u krug te nakon toga na njih sjedaju. Podijelim ih u grupe: grupa jabuka, kruška, banana … Stojim u sredini kruga. Kada kažem, primjerice: »Banane-jabuka«, učenici tih grupa moraju zamijeniti mjesta. Ako viknem: »Košara je pala!«, tada svi učenici moraju zamijeniti stolice. Učenik koji ostane bez stolice, nastavlja s prozivanjem.

NAPOMENA: Grupe se mogu nazivati po povrću, stvarima…

Igre za pažljivo slušanje i brzo reagiranje

Učenici razvijaju pažljivo slušanje, slušanje uputa i brzo reagiranje.

Primjeri igara:

Pismo imam za one….
U krugu je jedna stolicu manje od ukupnog broja učenika u razredu. Učenici moraju, kada čuju dogovorenu riječ, pokušati sjesti na jednu od stolica. Onaj koji ostane bez stolice onda kaže, primjerice: „Pismo imam za sve one koji imaju crvenu majicu!“ Svi s crvenom majicom moraju zamijeniti stolice, a osoba u sredini mora iskoristiti priliku te sjesti na jednu od oslobođenih stolicu. Onaj koji ostane bez stolice, opet »donosi novu poštu« s nekom drugom porukom.

NAPOMENA: Na kraju igre možemo obaviti razgovor o tome koje su nam stvari zajedničke, a u kojima se razlikujemo.

Štap koji govori
Onaj koji ima u rukama štap koji govori, ima posebnu moć govora. Međutim, posebna moć sviju ostalih je da ga slušaju. Učenici si u krug međusobno dodaju štap. Tko ne želi govoriti, daje štap sljedećem. Svatko treba ispričati što mu se dogodilo prethodni dan, nešto zanimljivo što su radili kod kuće ili nešto zabavno.

NAPOMENA: Umjesto štapa mogu se koristiti i lutka, lopta ili neki drugi predmet.

A ja jesam…
Učenici sjede u krugu. Odabrani učenik započinje igru izjavom u kojoj koristi negaciju te baca zavezani rupčić odabranom učeniku. Drugi učenik mora uhvatiti rupčić i odgovoriti: „A ja jesam!“ I nastaviti igru ​​na isti način.

Primjer: „Danas nisam dobrog raspoloženja.“ „A ja jesam!“

NAPOMENE: Početna izjava može biti i obrnuta tako da drugi učenik mora koristiti negaciju, primjerice: „Danas sam loše spavao“, a drugi odgovora: „A ja nisam“.

Igre za razvijanje prijateljstva i dobrih odnosa

Pomažu u rješavanju sukoba i neugodnih situacija, jačaju prijateljstva i osjećaj odgovornosti te sigurnosti, poboljšavaju spremnost za pomoć drugima.

Primjeri igara:

Ljudske prepreke
Učenici su u početku podijeljeni u dvije veće grupe. Jedna grupa dijeli se u parove ili trojke te formira žive prepreke. Druga polovica učenika dijeli se u parove. Jedan od učenika u paru ima zavezane oči trakom ili maramicom, a drugi ga pomoću glasa mora voditi preko prepreka. Onda mijenjaju uloge.

NAPOMENA: Razgovaramo o tome koliko je važno pomagati jedni drugima i osjećati se sigurnima u tome, a uz to razvijamo osjećaj odgovornosti prema sebi i drugima.

Nevidljivi prijatelji
Učenici najprije naprave krug. Zatim zatamnimo sobu i puštamo tihu glazbu. Svatko bira nekoga koga će „nevidljivo“ pratiti. Svi se polako kreću po prostoru. Kada glazba prestane, svatko skače prema onome koga je odabrao i hvata ga za ramena. Ovom vježbom učenici spontano pronalaze nove prijatelje.

NAPOMENA: Kada priđu prijatelju, mogu mu poželjeti ugodan dan, potapšati ga po glavi …

Igre za opuštanje

Učenici se opuštaju, jedni prema drugima se ponašaju brižno i umiljato.
Primjeri igara:

Metenje
Učenici su podijeljeni u parove. Jedan iz para leži na trbuhu, a drugi kleči pored njega. Učenik koji kleči rubom dlanova klizi po tijelu onoga koji leži kao da skuplja mrvice na stolu. Kada presudi da je već pomeo sve mrvice, podiže ih objeručke te ustaje i odnosi ih u kantu za smeće gdje ih istrese. Zatim mijenjaju uloge.

NAPOMENA: Na ovaj način mogu “počistiti” loše raspoloženje, ljutnju, glasnoću …

Ogledalo
Učenici se podijele u parove nakon čega se moraju okrenuti jedan prema drugome. Jedan pokazuje različite pokrete i mijenja izraze lica (mogu biti i smiješni), a drugi ga pokušava imitirati što je točnije moguće. Nakon određenog vremena, mijenjaju uloge. Pri tom je važno da to naprave u potpunoj tišini.

NAPOMENA: Pokreti mogu biti i ritmički uzorci.

Igre promatranja

Svrha ovih igara je u tome da učenici pažljivo promatraju zbivanje i uočavaju promjene koje se dešavaju. Učenici promatraju i sebe i druge.

Primjeri igara:

Što se promijenilo
Učenici su podijeljeni u dvije grupe koje su poredane na način da su okrenute jedna prema drugoj. Svaki učenik ima samo jednu minutu za pažljivo promatranje onoga koji stoji nasuprot njega. Nakon toga, oba se reda moraju okrenuti tako da se ne vide i da si pokazuju leđa. Za vrijeme dok su okrenuti jedan od drugoga, moraju promijeniti nešto na sebi. Zatim se ponovno okreću jedni prema drugima i pokušavaju ustanoviti u čemu se promijenio onaj koji im stoji nasuprot.

NAPOMENA: Kasnije im možemo dati uputa neka promijene dvije ili tri stvari.

Detektiv
Učenici naprave krug. Učenik volonter je detektiv koji mora na početku igre izići iz učionice. Za vrijeme njegove odsutnosti zajedno biramo učenika koji će voditi igru. Vođa igre mora nakon povratka detektiva izvoditi nasumične pokrete, a druga ga djeca moraju tajno promatrati i imitirati. Cilj igre je da detektiv pokuša ustanoviti tko u stvari vodi igru. Kada detektiv otkrije vođu igre, onda bira svog nasljednika.

NAPOMENA: Igra traje najviše pet minuta.

Zaključak

Učenici vole sudjelovati u društvenim igrama. Preporučeno je svakodnevno uključivanje društvenih igara u nastavu u različitim fazama učenja. Društvene igre doprinose boljem usvajanju znanja, većoj motivaciji i boljoj socijalizaciji. Odlično su rješenje za učenje i rješavanje sukoba u učionici. Izvrstan su dodatak nastavi i to osobito na početku školske godine jer je koncentracija učenika u tom razvojnom razdoblju još relativno kratka.

Literatura

  1. Lamovec, T. (1993). Spretnosti v medosebnih odnosih. Ljubljana: Center za psihodiagnostična sredstva.
  2. McGrath, H. in Francey, S. (1996). Prijazni učenci, prijazni razredi. Učenje socialnih veščin in samozaupanja v razredu. Ljubljana: DZS.
  3. Virk Rode, J. in Belak Ožbolt, J. (1990). Razred kot socialna skupina in socialne igre. Ljubljana. Zavod republike Slovenija za šolstvo.
  4. https://igramose.blogspot.com/p/socialne-igre.html (2020).

Kako poučavati astronomiju?

monika_hobor

Monika Hóbor

Sažetak

Astronomija se javlja već u nižim razredima osnovne škole i upravo je zbog toga važno da je učitelj zna poučavati. U nastavku ovoga rada predlažem gdje bi bilo dobro organizirati nastavu astronomije, koji su zadaci učitelja te navodim nekoliko savjeta za poučavanje astronomije. U radu također predlažem kako prikazati prirodne pojave u svemiru kroz igru, obzirom da ju djeca jako vole i da putem igre najbolje usvajaju gradivo. Praktičnim prikazom vrtnje i kruženja  Zemlje, učenici si mogu zornije predstaviti i razumjeti navedene pojave. Kroz igru, također na zabavan način upoznaju i uče razlike između planeta i zvijezda.

Ključne riječi: astronomija, igre, učenje.

Uvod

Da bi podučavanje astronomije bilo uspješno, učitelj se mora temeljito pripremiti, planski organizirati nastavu i odabrati odgovarajuće sadržaje astronomije koje će uključiti u nastavni proces predmeta „Spoznavanja okolja“, odnosno „Naravoslovje in tehnika“. Učitelj treba prikupiti i predstaviti učenicima što je više moguće materijala o svemiru. Učenici pod vodstvom učitelja trebaju izvoditi različite eksperimente i  usredotočiti se na konkretno promatranje nebeskih tijela i pojava. Učenike treba „odvesti u svemir“ najprije gledajući noćno nebo golim okom, a zatim im to isto nebo pokazati dalekozorom i teleskopom. Učinkovitijem promatranju zasigurno može pomoći i stručnjak s ovog područja, koji je pozvan da nas posjeti, kako bi nam predstavio noćno nebo.

Središnji dio

Gdje organizirati nastavu astronomije?

Na samom početku, smisleno je neke prirodne pojave demonstrirati učenicima u učionici. Kroz provedene eksperimente sami bi trebali doći do novih spoznaja. Kasnije se satovi astronomije mogu odvijati u prirodi, u blizini škole. Učenike treba odvesti u prirodu gdje ćemo ih upoznati sa sadržajem o kojem razgovaramo. Za promatranje treba podjednako koristiti dnevno, kao i noćno nebo. Noćno nebo najbolje se promatra daleko od sloja svjetlosti koja osvjetljava ulice i grad. Preporuka je otići u brda, gdje će se učenici upoznati i s teleskopom. Suradnja s Astronomskim društvom također neće biti suvišna, jer će stručnjaci usmjeriti pažnju učenika na cilj ovog školskog sata.

Zadaci nastavnika u nastavi astronomije

Učitelj mora dobro poznavati učenike, njihove interese, njihov razvoj, predznanje, iskustvo i zanimanje za astronomiju. Današnji, moderni stil poučavanja zahtijeva od učitelja da sadržaje astronomije smisleno poveže s nastavnom jedinicom i predznanjem učenika.

Učitelj treba:

  • pripremiti nastavno okruženje koji će poticati učenike na rad
  • pripremiti odgovarajuća pomagala za uspješno promatranje neba (dalekozor, džepna svjetiljka, teleskop, …)
  • poticati učenike da koriste sva osjetila kod otkrivanja pojava
  • poticati učenike da postavljaju pitanja o nebeskim pojavama, tijelima
  • uzimati u obzir sve ideje koje dolaze od učenika i ispravljati ih ako nisu u pravu
  • pomoći učenicima u formuliranju i provjeri nalaza
  • pomoći učenicima u prepoznavanju zakonitosti i pojmova kod nalaza
  • poticati učenike da praktično iskoriste svoja otkrića (ako je to moguće)
  • poticati učenike da kritički ocijene vlastiti rad i rad drugih učenika
  • prihvatiti različite, neobične ideje, jer nikad se ne zna što stoji iza mračne zavjese noći
  • omogućiti učenicima pristup knjigama i drugim izvorima informacija i voditi ih u njihovom istraživanju
  • ispitivati i ocjenjivati rad učenika i bilježiti napredak učenika na tom području

Savjet za poučavanje astronomije na razrednoj nastavi osnovne škole

Zadatak učitelja je odabrati najprikladnije metode rada prilikom pripreme za rad s učenicima određene dobi. Učitelj također treba biti oprezan pri izboru metoda i odgovarajuće demonstracije, također, uvijek je otvorena mogućnost da se nastavni proces privede kraju implementacijom pažljivo odabrane i strukturirane igre posredstvom koje učenici dolaze do novih spoznaja i znanja.

Svemir i svemirski pojavi su apstraktni pojmovi s kojima se učenici susreću svakodnevno, ali je njihovo razumijevanje tih pojava nedostatno. Dijete ne zna zašto dolazi noć, zašto opet dolazi dan, zašto zvijezde noću sjaju i kamo idu tijekom dana. Stoga je vrlo važno da učitelj zna učenicima predstaviti prirodne pojave na razumljiv način. Kroz igru učenici mogu puno naučiti, a naučeno znanje mogu prizvati u sjećanje već sljedeći put kad pogledaju u nebo.
 

Kako učenicima kroz igru prikazati prirodne pojave u svemiru?

Najprikladnija metoda prikazivanja prirodnih pojava na Zemlji je metoda demonstracije, a kasnije učenici u skupinama mogu ponoviti ono što su vidjeli kod učitelja. Učitelj treba prikladno odabrati metode, sredstva i oblike rada u prikazivanju nebeskih pojava. Kroz igru možemo prikazati mnoge pojave u svemiru.

ZEMLJA KRUŽI OKO SUNCA I VRTI SE OKO SVOJE OSI

Dodaci:

  • svjetiljka
  • globus

Učitelj koristi globus ili drugu okruglu stvar, zatamnjujući učionicu što je više moguće te pali svjetiljku. Opisuje situaciju, objašnjava da je globus Zemlja, a svjetiljka Sunce. U ovom eksperimentu učitelj pokazuje rotaciju Zemlje oko svoje osi i kruženje Zemlje oko Sunca. Pri tome usmeno prati, opisuje svoj praktični rad. U ovom eksperimentu učenici otkrivaju zašto je na jednom dijelu Zemlje noć, a na drugom dan. U kasnijem radu, kada učenici pokušavaju prikazati Zemljinu kruženje oko Sunca u skupinama, važno je da ih učitelj usmjerava, pomaže i ponovo objašnjava ako je to potrebno.

PLANETI U NAŠOM SUNČANOM SUSTAVU

U ovoj igri učenici upoznaju planete, njihovu veličinu i udaljenost od Sunca, od najbližih do najudaljenijih. Učitelj neka pripremi lopte različitih veličina koje učenici trebaju držati u ruci. Svaki od njih je jedan planet. Oni sebe imenuju i raspoređuju se u nizu od Sunca, koje određuju prije igre. Učitelj treba biti oprezan s odabirom lopta različite veličine i one bi trebale biti što više u skladu s veličinom planeta u manjem mjerilu. To znači da bi Jupiter trebao biti najveći planet, Pluton najmanji, a ostali planeti raspoređeni po veličini.

ZVJEZDICE I PLANETI

Učenici mogu na zanimljiv način naučiti razliku između zvijezda i planeta. Mogu se igrati da su zvijezde i treptati (na primjer: povuku ruke prema sebi i odgurnu ih, ponavljajući to opetovano), devet učenika su planete koje ne trepću ali se, za razliku od zvijezda, kreću oko Sunca.

Zaključak

Kroz takve i slične igre možemo učenicima približiti svemir i razumijevanje svemirskih pojava. Svaki učitelj treba sam odabrati svoje vlastite načine, metode i oblike rada. Pri tome, naravno, treba voditi računa o razvojnoj fazi djece, njihovom predznanju, iskustvu i glavnim usmjerenjima „Spoznavanja okolja“ odnosno „Naravoslovja in tehnike“.

Literatura

  1. Hóbor, M. (2004): Diplomska naloga: Kako si učenci predstavljajo vesolje?
  2. Prosen, M. (1999). Skrivnosti dneva in noči. Ljubljana. Jutro.
  3. Stott, C. (1995). Zakaj neki zvezde mežikajo in druga vprašanja o vesolju. Murska Sobota. Pomurska založba.

Suvremene metode podučavanja

iz predmeta Priroda

alenka_plevnik

Alenka Plevnik

Sažetak

Učitelji u školi trude se nastavu približiti djeci, učiniti je čim zanimljivijom, privlačnom i aktivnom. Pri tome nastojimo postići da bi učenici znanje što ga pridobiju znali upotrijebiti u svom životu. Prečesto se naime dešava da zbog količine informacija i isključivo teoretske osnove učenici zaborave informacije koje su dobili.

Ključne riječi: priroda, metode podučavanje, učenje.

ABSTRACT

We schoolteachers try to make classes more understandable for the children, to make them more interesting, varied and active. In doing so we are striving to make it possible for the children to be able to use the achieved knowledge in their lives. Too often it happens that because of the amount of information and an exclusively theoretical basis of teaching the children forget the information they have been given.

Keywords: nature study, teaching methods, learning

1. Uvod

Nastavni predmet Priroda omogućuje izuzetno mnogo praktičnog rada i aktivnog uključivanja djece tijekom nastave. Istina, upravo to zahtijeva od učitelja mnogo pripreme i vremena, no zato su rezultati takvog načina podučavanja bitno bolji.

Svaki nastavni sat Prirode – upoznavanje okoliša – kojeg pripremimo prema modelu praktičnog učenja, istraživanja, eksperimentiranja, učenicima je zanimljiv i u svom su radu kreativni i aktivni. U radu s učenicima nemamo poteškoća, no takav način rada zahtijeva od nas mnogo dodatnog pripremanja i planiranja, a od djece zahtijeva dobru mjeru međusobne suradnje, strpljivosti i aktivnog uključivanja.

2. Teorijski dio

2.1. Učenje

Učenje nije samo pridobivanje znanja, spretnosti i navika već i progresivno mijenjanje pojedinca na osnovu vlastite aktivnosti, pri čemu se postojeće znanje povezuje s novim(Ferjan, 2005).

Novija saznanja o prirodi učenja nadovezuju se na konstruktivistično, iskustveno i inovativno učenje koje približavaju proces učenja životu i pripremaju učenika na rješavanje teoretskih i praktičnih pitanja (Marentič Požarnik, 1998).

Podučavanje mora biti stvaranje situacija za otkrivanje i izgrađivanje znanja u kojima učitelj prije svega usmjerava i podstiče. Govorimo o spoznajnom procesu u kojem nije više samo naglasak na proizvodnosti nego na kreativnosti, istraživanju i suradnji (Rutar Ilc i Sentočnik, 2001).

Suvremeni pristupi podučavanju predmeta Priroda nadilaze klasični način podučavanja i učenicima daju priliku za razmišljanje (Gnidovec, 2012).

Na području podučavanja zadnjih se 15 godina razvijaju suvremeni pristupi kao protuteža klasičnom načinu podučavanja.

2.2. Konstruktivistički model podučavanja

Konstruktivistička nastava naglašava učenje kao aktivni misaoni proces. Učenici vlastitom mentalnom aktivnošću razvijaju spretnosti kritičkog razmišljanja i traže kreativna rješenja za zadane probleme. Kod takve nastave važniji je sam proces od rezultata (Marentič Požarnik, 2003). Učenik pristupa nastavnoj situaciji s prethodnim informacijama i razumijevanjem. Konstruktivistički usmjerena nastava daje središnje mjesto učeniku i njegovom predznanju (Marentič Požarnik in Cenčič, 2003).

2.3. Učenje iskustvom

Kod učenja iskustvom polazimo od učenikovog zanimanja. Učenici kod takve nastave aktivno pridobivaju vlastita iskustva koja im pomažu razumjeti, osmisliti i pridobivati znanje (Plut Pregelj, 2005).

Kod učenja iskustvom cjelovito osobno iskustvo igra važnu ulogu. Iskustvo nije rezultat kratkotrajnog sjećanja nego rezultat proteklih aktivnosti (Ivanuš Grmek in Hus, 2006). Vlastito istraživanje, eksperimentiranje, rješavanje realnih problema, učenje sudjelovanjem te navikavanje na učenje u skupini i učenje sudjelovanjem predstavljaju osnovu za postizanje ciljeva vrijednosnog i spoznajnog područja (Golob, 2001).

2.4. Inovativno učenje

Inovativno učenje usmjereno je u budućnost, njegov je glavni sadržaj predviđanje – ono stoji umjesto prilagođavanja nekom znanju. Riječ je dakle o poticanju razmišljanja, angažiranja i odgovornosti te aktiviranju mašte (Marentič Požarnik, 2005).

2.5. Uporaba IKT

Postoji mnogo razloga za uvođenje IKT (informacijsko-komunikacijska tehnologija) u škole. Jedan je od razloga sasvim sigurno postojanje informacijskog društva u kojem živimo. Zato bi morao biti cilj kojeg bi morala ostvarivati škola također i navikavanje na IKT te razvijanje spretnosti i znanja koja omogućuju uporabu IKT prilikom učenja. Pomoću IKT učenje bi se trebalo pojednostaviti, postati zanimljivijim, učinkovitijim i samostalnijim (Krnel, 2008).

3. Metode podučavanja

Metoda je način rada pri poučavanju i jednako je važna kao i nastavni sadržaj. Na izbor metoda utječu ciljevi. Za sve te nove modele podučavanja primjerene su sve metode koje u učeniku proizvedu razmišljanje, nova saznanja, šire interese i daju nove horizonte (Marentič Požarnik, 2005). U suvremenom načinu podučavanja predmeta priroda dolaze u prvi plan dolje navedene metode.

3.1. Projektni rad

Projektni rad povezuje učiteljevo vodstvo i uključuje samostalni rad učenika. Učitelj je u ulozi inicijatora a učenici su akteri i preuzimaju odgovornost za svoj rad. Takav oblik učenja nastao je na osnovu želje da bi se učenici naučili samostalno i slobodno razmišljati.

3.2. Igra uloga i simulacija

Učenje tom metodom odvija se uz aktivno uključivanje pojedinaca u proces mišljenja, doživljavanja, djelovanja i vrednovanja. Učenje proizlazi iz učenikovih iskustava i njegovog prethodnog znanja. Tom metodom učenici rješavaju konkretne probleme u izmišljenim životnim situacijama. Kroz igru učenik preuzima ulogu neke druge osobe i glumi ju. Kroz simulaciju pak učenik igra ulogu samoga sebe u izmišljenoj situaciji kao da je stvarna.

3.3. Učenje kroz sudjelovanje

Ovdje učenici rade u manjim grupama s namjerom postizanja zajedničkog cilja. Od svojih vršnjaka dobivaju važne informacije. Prednost takvog podučavanja jest u tome da djeca znaju kako se uživjeti u način razmišljanja svog vršnjaka. S druge strane poteškoća takvog načina nastave može biti nejednakomjerna aktivnost učenika.

3.4. Terenski rad

Terenski rad odvija se u stvarnom životnom okruženju i potiče suradnju. Takav način rada zahtijeva temeljitu i produbljenu pripremu, veliko opterećenje učitelja i brigu za sigurnost učenika.

3.5. Problemska nastava

U središtu je učenik. Do novih saznanja dolazi traženjem, razmišljanjem, argumentiranjem, provjeravanjem. Problemska nastava je najkreativnija kada učenici sami traže načine i postupke rješavanja (Strmčnik, 1992).

4. Zaključak

Nastavu upoznavanja okoliša izvodimo kad god je to moguće u prirodi uz promatranje šetnjom i istraživanjem u prirodi. Učenici također izvode igranje uloga, u razredu planiramo projekte, postavljamo zadatke kod kojih moraju sami rješavati probleme. Takva nastava odvija se u blok satovima ili čak cjelodnevno. S obzirom da u prvom razredu učitelji imamo mogućnost prilagođavati raspored sati – to onda i obilno iskoristimo, naročito za upoznavanje okoliša. Nastava zasnovana na gore opisanim modelima učenicima donosi zadovoljstvo i aktivno učešće. U takvom radu vrlo rado surađuju. Pri tome se uče međusobne suradnje i komunikacije.

5. Literatura

  1. Ferjan T, (2005). Nekaj misli o konstruktivistično naravnanem pouku. Pedagoška Obzorja, 20(3-4) str. 147-150.
  2. Gnidovec, L. (2012). Odnos srednješolcev do biologije (Diplomsko delo). Univerza v Ljubljani, Biotehniška fakulteta.
  3. Golob, N. (2001). Naravoslovje in izkustveno učenje. Okoljska vzgoja v šoli. 3(1-2), str. 14-18.
  4. Ivanuš Grmek, M. in Hus, V. (2006). Odprti pouk pri predmetu spoznavanju okolja. Sodobna pedagogika, 57(2), str. 68-83.
  5. Krnel D. (2008). Uporaba Informacijsko-komunikacijske tehnologije (IKT) pri pouku v nižjih razredih osnovne šole. Ljubljana, Naravoslovna solnica 13(1), str. 6-12.
  6. Marentič, Požarnik, B. (1998). Dejavniki in metode uspešnega učenja. Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Filozofska fakulteta, str. 81-103.
  7. Marentič, Požarnik, B. (2003). Psihologija učenja in pouka. Ljubljana: Državna založba Slovenije.
  8. Marentič Požarnik, B.(2005). Spreminjanje paradigme poučevanja in učenja ter njunega odnosa – eden temeljnih izzivov sodobnega izobraževanja. Sodobna pedagogika, 56(1), 58–74.
  9. Marentič, Požarnik, B. in Cenčič, M. (2003). Konstruktivizem v izobraževanju. Pedagoška obzorja, 18, št. 2, str. 34-3.
  10. Plut Pregelj, L. (2005). Sodobna šola ostaja šola: kaj pa se je spremenilo? Sodobna pedagogika, 56(1), str. 16-32.
  11. Rutar Ilc, Z. in Sentočnik, S. (2001). Koncepti znanja, učenje za razumevanje. V Modeli učenja in poučevanja, Zbornik prispevkov 2000, Ljubljana: ZŠ, str. 19–45.
  12. Strmčnik, F. (1992). Problemski pouk v teoriji in praksi. Ljubljana : Didakta.

Mreže računala u Minecraft svijetu

primjer uporabe inovativnih metoda poučavanja i vrednovanja

gordanaS_gordanaL

Gordana Sokol i Gordana Lohajner

Sažetak

Kako je Minecraft Education Edition mnogo više od igre možemo ga vrlo kvalitetno upotrijebiti u obradi ili pak ponavljanju nastavnih sadržaja. U nastavku ćemo dati jedan clip_image002primjer dobre prakse te vas upoznati s načinima na koji smo mi upotrijebili Minecraft Education Edition i svijet mobilnih mreža u ponavljanju gradiva i obradi novih nastavnih sadržaja.

Slika 1. Ulaz u Minecraft svijet mobilnih mreža

Ključne riječi: Minecraft Education Edition, inovativne metode, poučavanje, učenje, mobilne mreže.

Kao i kod pripreme klasičnog sata u razredu krenuti ćemo od odgojno obrazovnih ishoda koji će se ostvariti upotrebom pripremljenog Minecraft svijeta. Ovo je važan korak jer se sam svijet odnosno ideje kako realizirati nastavne aktivnosti kroz Minecraft svijet na početku moraju osmisliti na način da se ostvare željeni ishodi.

U našem Minecraft svijetu željeli smo ostvariti slijedeće odgojno obrazovne ishode:

A.6.2. opisuje načine povezivanja uređaja u mrežu, analizira prednosti i nedostatke mrežnoga povezivanja te odabire i primjenjuje postupke za zaštitu na mreži.
C.6.3. surađuje s drugim učenicima u stvaranju online sadržaja.
B.6.1.stvara prati i preuređuje program koji sadrže strukture grananja i uvjetnog ponavljanja te predviđa ponašanje jednostavnih algoritama
B.6.2.razmatra i rješava složeniji problem rastavljajući ga na niz potproblema

Cilj nam je bio da stvorimo svijet koji će učenici koristiti kroz više nastavnih sati . Kroz uvodno ponavljanje učenici će ponoviti nastavne sadržaje koji dolaze u sklopu domene računalnog razmišljanja i programiranja iz petog razreda nizove naredbi i jednostavno ponavljanje koji su potrebni učenicima za usvajanje novih sadržaja iz šestog razred. Nadalje učenici će uz vođenje učitelja i samostalno nakon završetka nastavnih aktivnosti u Minecraft svijetu:​

  • objasniti postupak spajanja računala u kućnoj mreži stvaranjem ​
  • upoznati i znati objasniti karakteristike bežičnih načina povezivanja uređaja:​
  • radiovalovima (Wi-Fi),​
  • mikrovalovima (Bluetooth), ​
  • infracrvenim valovima (IrDA)​,
  • kao i povijest nastanka Wi-FI mreža.

Uz ​navedene odgojno obrazovne ishode kroz nastali Minecraft svijet očekuje se i ostvarivanje slijedećih međupredmetnih tema:

MPT Učiti kako učiti

A.3.3. Učenik samostalno oblikuje svoje ideje i kreativno pristupa rješavanju problema. C.2.3. Učenik iskazuje pozitivna i visoka očekivanja i vjeruje u svoj uspjeh u učenju.

MPT Upotreba IKT-e

A.3.3. Učenik aktivno sudjeluje u oblikovanju vlastitoga sigurnog digitalnog okružja.

MPT Poduzetništvo

B.4.3. Učenik prepoznaje važnost odgovornog poduzetništva za rast i razvoj pojedinca i zajednice.
A.3.1. Primjenjuje inovativna kreativna rješenja.

MPT Osobni i socijalni razvoj

A.3.2. Razvija osobne potencijale MPT Učiti kako učiti
C.2. Učenik iskazuje pozitivna i visoka očekivanja i vjeruje u svoj uspjeh u učenju.
C.3. Učenik iskazuje interes za različita područja, preuzima odgovornost za svoje učenje i ustraje u učenju.
D.1. Učenik stvara prikladno fizičko okruženje za učenje s ciljem poboljšanja koncentracije i motivacije.

Opis aktivnosti za učenike

Minecraft svijet potrebno je pripremiti i testirati prije upotrebe. Kako je svijet zamišljen kao samostalni svijet u kojem svaki učenik radi samostalno potrebno je pripremiti kopiju svijeta te je podijeliti putem nekog online spremnika kako bi je učenici mogli preuzeti na svoja računala.
U uvodnom dijelu sata učenici s pripremljene poveznice preuzimaju Minecraft svijet te ga pokreću dvostrukim klikom miša na preuzetu datoteku. Svaki učenik se mora prijaviti svojim AAI@EduHr korisničkim računom u aplikaciju Minecraft Education Edition kako bi mogao koristiti pripremljeni svijet.

Na samom početku objasnimo učenicima koje aktivnosti su pripremljene za njih. Demonstrirati im načine na koje se učenicima predstavljaju novi sadržaji, daju informacije i na koji način je osmišljeno vrednovanje kao učenje unutar svijeta.

Učenike na njihovom putu kroz svijet vode NPC likovi od kojih učenici dobivaju informacije u obliku teksta što ih očekuje u clip_image004nastavku te koje zadatke trebaju izvršiti.

Slika 2. NPC lik Profesor Marko na ulazu u svijet zaželjet će učenicima dobrodošlicu te im dati osnovne informacije o aktivnostima koje ih očekuju

Osim NPC likova učenici dobivaju informacije upoclip_image006trebom tabli koje se nalaze na stazi kojom učenici prolaze. Table mogu biti u tri različite veličine, te sadrže samo tekst.

Slika 3. Desnim klikom miša na NPC lik učenik dobiva informacije u obliku teksta

clip_image008Slika 4. Tabla s uputama za učenike

Ukoliko pak učenicima trebamo dati informacije u obliku slike i teksta u Minecraft svijetu upotrijebitclip_image010i ćemo Lectern blokove na koje se postavljaju Book&Quill knjige u kojima je za učenike unaprijed pripremljen materijal u slikovnom i tekstualnom obliku.

Slika 5. Virtualne Minecraft knjige

Nakon toga svaki učenik prolazi kroz aktivnosti samostalno, svojim tempom. Uloga učitelja je da prati rad učenika te da pomaže učenicima kojima je potreba pomoć usmjeravajući ih ka pronalaženju rješenja.

Prelazeći kroz svijet učenici će se susresti sa sljedećim aktivnostima:

Aktivnost 1. Ponavljanje žičnog povezivanja uređaja u mrežu

Kroz ovu aktivnost učenici će ponoviti načine povezivanja uređaja u mrežu, prednosti i nedostatke mrežnog povezivanja kao i vrste štetnih djelovanja preko mreže i načine zaštite.

Aktivnost 2. Wi-fi povezivanje

Učenici će upoznati tehnologiju povezivanja radio valovima. Istražiti će kako se povezuju uređaju na Wi-fi mrežu, kako se zove njihova kućna mreža te što im je potrebno za povezivanje uređaja na njihovu mrežu.

Aktivnost 3. Bluetooth povezivanje

Učenici će upoznati tehnologiju povezivanja radiovalovima malog dometa kao i prednostima i nedostacima ovog načina povezivanja. Istražiti će koji uređaji u njihovom domu koriste ovu tehnologiju povezivanja te pobrojati i opisati ulogu tih uređaja.

Aktivnost 4. IrDA povezivanje

Učenici će se upoznati s IrDA povezivanjem, značenjem kratice IrDA kao i prednostima i nedostacima ovog načina povezivanja.

Aktivnost 5. Poučna Wi-fi staza

U ovoj aktivnosti učenici će provjeriti svoje znanje odgovaranjem na niz postavljenih pitanja s ponuđenim odgovorima. Za svaki točan odgovor učenik za nagradu prelazi na clip_image012novo pitanje, dok ga netočan odgovor vraća na početak staze kako bi ponovo proučio nastavne sadržaje.
U ovoj aktivnosti učenici provode vrednovanje za učenje.

Slika 6. Odabirom točnog odgovora učenik prelazi na slijedeće pitanje

Aktivnost 6. Escaperoom – Što sam naučio u svijetu mobilnih mreža

clip_image014Escaperoom je aktivnost u kojoj učenici prolaze kroz labirint odgovarajući na postavljena pitanja. Napredovati mogu samo ako točno odgovore na postavljeno pitanje. U ovoj aktivnosti učenici provode vrednovanje za učenje.

Slika 7. Labirint – vrednovanje za učenje

Aktivnost 7. Iz povijesti Wi-fi mreža

Dodatna aktivnost u kojoj će učenici dodatno istražiti povijest nastanka Wi-fi mreža, ponoviti programiranje sastavljanjem blokova te izradom programskog koda izraditi PixelArt model upotrebom blokova. Pred učenike su stavljeni različiti predlošci PixelArt modela jednostavniji za učenike koji rade po prilagođenom programu do onih složeniji koji će biti izazov za nadarene učenike.
Nadalje naglasiti ćemo da svaki NPC ima ugrađeni Stopljeni čitač koji će pomoću učenicima s teškoćama u čitanju teksta i razumijevanjem danih informacija. Također uz NPC omogućuje da se učenicima postave poveznice do vanjskih sadržaja, prezentacija, video uputa, mrežnih stranica i sl. pomoću kojih će učenici lakše usvojiti postavljene ishode učenja.

Unutar Minecraft svijeta možemo provesti različite vrste vrednovanja, vrednovanje za učenje i vrednovanje kao učenje provodi se postavljanjem pitanja na koja se odgovara unutar svijeta. Ako pak želimo provesti vrednovanje naučenog pred učenike postavljamo aktivnost u kojoj učenik iz samog svijeta otvara primjerice Microsoft Forms kviza za provjeru te ga rješava. Kako bismo unutar svijeta postavili poveznicu do kviza clip_image016upotrijebiti ćemo NPC lik te mu postaviti interaktivni gumb na kojem se nalazi poveznica na vanjski sadržaj.

Slika 8. Poveznica na vanjski sadržaj – test izrađen u MS Forms

Zaključak

Gotovo da nema nastavne teme koja se ne može obraditi u Minecraft svijetu. Važno je samo dobro osmisliti aktivnosti kroz koje će učenici ostvariti postavljene obrazovne ishode učenja.

Poučavanje s kreativnim pokretom

stasa_berkopec

Staša Berkopec

Sažetak

Djeca su još uvijek neispisan list papira i svako naše djelovanje imat će značajan utjecaj na njihov daljnji razvoj. U današnjem vremenu i napretku moderne tehnologije dobivamo puno informacija, a djeca su u tome već vješta i pregledavanjem interneta odmah dobivaju ono što traže ili čak i više nego što bi željeli. Znanje je stoga svima dostupno u ogromnim količinama, pa djeci treba ponuditi nešto više u odgojno-obrazovnim institucijama. Moramo ih naučiti kako izaći iz sebe i pokazati im putove kreativnosti. I sama vrlo često u nastavi koristim metodu kreativnog kretanja, koja je holistička metoda učenja. U ovoj metodi, osim uma, sudjeluje i cijelo tijelo, tako da učenici uče i istovremeno se kreću i razvijaju kreativno mišljenje. U nastavku ću predstaviti što je kreativni pokret i neke primjere dobre prakse u 5. razredu kod različitih predmeta.

Ključne riječi: kreativni pokret, aktivnost, učenje, 5. razred.

Kreativni pokret

Metoda kreativnog kretanja način je rada koji učitelji sve više koriste i u predškolskom i u osnovnom obrazovanju. Pomoću nje možemo naučiti razne sadržaje i ciljeve obveznih predmeta. Kreativni pokret može biti poticaj za rad, opuštanje, izražajno sredstvo ili metoda rada. Priručnik Kulturno-umjetničko obrazovanje definira kreativni ples kao ples u kojem istražujemo pokret, sami izmišljamo pokrete, stvaramo ih, povezujemo i tako oblikujemo plesni pokret. Uz izgled i oblik pokreta važniji su njegova kvaliteta, izražajnost, poruka, proces stvaranja i povezivanja među ljudima (Meško i sur., 2011).

U kreativnom pokretu kao integriranoj metodi odgojno-obrazovnog rada, učenici s aktivnim kretanjem tijela percipiraju i upoznaju obrazovne sadržaje. Uključuje psihomotorne, iskustvene i kognitivne komponente. Kroz iskustveno učenje pamćenje je puno brže i uspješnije, a uz to kreativni pokret utječe na djetetov cjeloviti razvoj. Može se koristiti kod svakog predmeta u osnovnoj školi, nezamjenjiv je i u vrtiću. Učitelji i odgajatelji uglavnom i prečesto koriste tradicionalne metode poučavanja, ali one nisu uvijek učinkovite; naime, djeca su živahna i zaigrana bića, teško uspijevaju mirno sjediti tijekom cijelog procesa učenja unatoč stankama između. Minute o zdravlju koje učitelji uključuju u obrazovni proces nemaju toliko pozitivnih i svestranih učinaka kao kreativni pokret. To, osim pokreta, uključuje i umjetničku i kreativnu komponentu, podiže motivaciju djece i povezanost grupe, stvara pozitivno radno ozračje.

Međutim, kreativni pokret može djelovati i kao terapija koja koristi djeci s različitim posebnim potrebama. Dijete koristi svoju energiju za svoje osobite oblike kretanja, što znači da odabire i usmjerava svoje ponašanje i iskopava određene obrasce. Ova terapija tako utječe na duševnost kroz tijelo (Kroflič, 1999).

Primjeri dobre prakse u 5. razredu

Matematika

Učenici hodaju po ritmu glazbe po prostoru tako da se ne zalete u drugoga i svojim pokretom povlače različite crte. Pritom im kažem kakve bi linije trebale biti: ravne, vijugave, cik-cak, isprekidane. Kad glazba prestane, oni s najbližom trojicom učenika formiraju grupu i prave bilo koje geometrijsko tijelo. Tako izvrsno koristimo kretanje po prostoru i na zanimljiv način dobijemo grupe učenika. Potom dajem zadatke da pokažu sljedeće geometrijske pojmove: točka (sva tri načina označavanja), polutraka, crta, pravac. Sve grupe rade istovremeno. Također im kažem da pokažu crtu i označe je (malim slovima), pokažu i označe točku (velikim slovima). Učenicima se ovaj način ponavljanja jako sviđa, jer je neobičan za matematiku gdje postoji mnogo frontalne nastave.

Na isti način, u 5. razredu možemo naučiti nove pojmove o krugu: tangenta, sekunda, pasanta, tetiva.

Slovenski

Definirali smo jedan pokret koji će predstavljati interpunkcijske znakove (točka, zarez, uskličnik, upitnik), velika i mala slova. Na ploči sam projicirao primjer napisane čestitke bez velikih početnih slova i interpunkcije. Polako sam čitala riječ po riječ, a učenici su pokretom postavljaju točne interpunkcijske znakove odn. veliko početno slovo.

Društvo

U društvu smo razgovarali o pojedinim prirodnim jedinicama Slovenije i razgovarali o karakteristikama svake jedinice, naime od čega ljudi uglavnom žive i od čega su živjeli u prošlosti.

Učenici stoje u skupinama od po 4 u obliku dijamanta. Učenik ispred pokazuje pokret, a ostala tri iza njega ponavljaju, a zatim se okreću za 90 stupnjeva i sljedeći učenik na čelu grupe je vođa i pokazuje pokret. Ovim smo načinom rada učili novo gradivo vezano za alpski i predalpski svijet. Učenici su samostalno obrađivali različito gradivo. Jedna je skupina imala aktivnosti iz prošlosti (lončarstvo, ostakljenje, izrada tkanina, …), druga običaje i navike (kravlji i ovčarski bal), a posljednje dvije skupine predstavljale su današnje ljetne i zimske aktivnost (planinarenje, brdski biciklizam, skijanje, trčanje na skijama),….). Nakon svake grupne prezentacije, ostali su učenici pokušali su pogoditi što se pokazuju, a zatim smo razgovarali o svemu prikazanom i detaljnije objasnili gradivo.

Glazbena umjetnost

Satove glazbene umjetnosti uvijek započinjemo skupnim plesom. Učenike sam odmah podučila na prvom satu jednostavnom plesu koji uključuje ponavljajuće pokrete i odvija se više na mjestu. To je postala naša rutina i nikad im nije bilo teško, već naprotiv, motiviralo ih je za rad. U drugoj polovici godine, kada su već plesali sami, nadogradili smo ga u vezi s gradivom o kojem smo razgovarali na nastavi. Učili smo o trajanju nota, stankama i načinima takta. Napisali smo 4/4 taktni način na ploči i napunili 8 različitih taktova s notama i stankama. Učenici su ritmizirali taktove pljeskajući, a kasnije dodavali razne pokrete umjesto pljeskanja. Uputa je bila sljedeća: svaka nota u taktu mora imati svoj pokret. Ako imamo cijelu notu, moramo izmisliti ponavljajući pokret u prostoru, tijekom stanki ne radimo ništa. Ovaj pokret su ponovili nekoliko puta kako bi se zapamtio i stvorena je jedinstvena koreografija pojedinca , koju smo dodali na kraj našeg skupnog plesa.

Prirodoslovni dan na daljinu: Slovenski tradicionalni doručak

Svake godine u školi imamo dan aktivnosti pod nazivom Slovenski tradicionalni doručak, a ovaj se put odvijao na daljinu. Učenici su samostalno obradili literaturu o važnosti pčela, njihovim proizvodima i danu slovenske hrane, a zatim smo se sreli na video konferenciji. Podijelila sam ih u grupe i imali su 10 minuta da pripreme odgovore na pitanja, kako ih ne bi čitali već pokazivali s pokretom i svi su učenici morali sudjelovati. Pokazali su razvoj pčelinjih mladica, kako pčele proizvode med, zašto kažu da biljke i čovjek bez pčela mogu izumrijeti. Učenici su već bili navikli raditi s kreativnim pokretima, a prezentacije su bile izvrsne. Oni nisu rutinski čitali odgovore, već su morali razmišljati o njima, konkretizirati ih i predstavljati drugim učenicima na način koji bi bio razumljiv.

Odgovori učenika nakon rada s kreativnim pokretom:

  • Zaista volim takav način ponavljanja jer zapamtim više stvari.
  • Svidjelo mi se jer smo mašti dali više prostora i bilo je zabavno.
  • Naučili smo puno, dvoje učenika napokon su bili prisiljeni raditi zajedno i uspješno su odradili posao.
  • Pomoglo mi je pri testu, jer sam imao bolju predstavu o stvarima.
  • Zbližili smo se i učili.
  • Bilo je sjajno jer smo svi mogli raditi zajedno.
  • Bilo je zabavno jer smo radili s pokretom i puno naučili.

Zaključak

Metoda kreativnog kretanja koju koristim na nastavi često mi pokazuje kako učenici mogu biti kreativni, koliko više zapamte i kako se pozitivno mijenja klima u učionici. Kao učitelji, ne bismo se trebali bojati da možda nismo najvještiji u pokretu i plesu, jer ovdje učenici igraju glavnu ulogu. Moramo im omogućiti slobodu i pružiti im priliku da se izraze na način na koji žele i osjećaju se.

Literatura

  1. Kroflič, B. (1999). Ustvarjalni gib – tretja razsežnost pouka. Ljubljana: Znanstveno publicistično središče.
  2. Meško, N., Geršak, V., Pikalo, P., Rupnik, V. in Kasjak, M. (2011). Plesna umetnost. V: Bucik, N., Požar Matijašič, N., Pirc, V. (ur.), Kulturno-umetnostna vzgoja. Priročnik s primeri dobre prakse iz vrtcev, osnovnih in srednjih šol – dopolnjena spletna različica. Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport in Zavod RS za šolstvo, str. 255–268. Pridobljeno dne 16. 6. 2021 s spletne strani http://www.zrss.si/kulturnoumetnostnavzgoja/publikacija.pdf

Online nastava u likovnom

Rad s učenicima s posebnim potrebama

ela_leskovsek

Ela Leskovšek

Sažetak

Umjetničko izražavanje može imati i terapeutski učinak tijekom rada od kuće i nedostatka društva, jer učenici mogu izraziti svoje osjećaje kroz kreativni proces. Takvo stvaranje također djeluje opuštajuće, jer se razlikuje od učenja drugih predmeta. Uz to, roditelji dobivaju uvid u djetetov rad i mogućnost veće povezanosti s njim. Učenici s posebnim potrebama imaju više motoričkih problema, pa je roditeljska pomoć bila dobrodošla. To im je predstavljalo teret, pa je bilo potrebno predati zadatke koji su bili dovoljno jednostavni da su ih čak i učenici s većim poteškoćama mogli ispuniti.

Problemom opadanja motivacije tijekom rada od kuće bavili smo se na razne načine, tijekom praznika dolazili smo izrađivati ​​ukrase i predmete za dom i uz redovite pozitivne povratne informacije.

Posao je rađen s malim setom materijala i pribora, pa smo potaknuli upotrebu svakodnevnih predmeta iz kuće ili prirode. Promijenili smo slijed skupova učenja. U mjesecima prije zatvaranja škola koristili smo složenije tehnike ili materijale koji se ne mogu koristiti kod kuće i trebaju puno čišćenja nakon posla. Za kućne satove ostale su jednostavnije tehnike. Prijenos gradiva i zadatak morali su biti još detaljniji i postupniji nego u učionici.

Ključne riječi: učenje, kreativnost, motivacija, opuštanje, improvizacija.

Uvod

Učenje na daljinu, posebno u osnovnoj školi s nižim obrazovnim standardom, jedinstveni je izazov za učitelje i učenike. Zapravo smo očekivali dolazak drugog vala epidemije, pa su početkom godine razrednici e-mailom otvorili školske račune Arnes za sve učenike. Svi su vježbali otvaranje primljenih e-mailova, sastavljanje novih i otvaranje privitaka. Teži je zadatak bio priložiti fotografije radi povratne informacije učiteljima. Studenti su također ukratko upoznati s upotrebom alata Zoom i Viber. Kako sam svoj predmet prilagodila novim uvjetima, donosim u nastavku, kada ću podržati i rezultate aktivnosti učenika od 6. do 9. razreda.

Preuređivanje slijeda skupova učenja

Zbog svega navedenog, također sam morala promijeniti godišnji plan rada i pripremiti sebe i svoje učenike za njega u tehničkom (provedbenom) smislu. Godišnji plan sadrži nekoliko umjetničkih grana. Ovaj put započeli smo školsku godinu sa zahtjevnijim setovima, kako u smislu interpretacije nastavnog materijala, tako i u pogledu provedbe i složenosti materijala i pomagala. I na kraju, ali ne najmanje važno, prvo smo razgovarali o tehnikama koje su manje zahtjevne za rad kod kuće, u kućnim kuhinjama i dječjim sobama zbog zahtjevnijeg čišćenja radnog područja nakon posla.

Kreativnost

Crtanje, slikanje i modeliranje mogu se svjesno koristiti kao mostovi između ljudskog unutarnjeg i vanjskog svijeta (Mees-Christsteller, 1992. u Kustecu, 2017.). Učenici svoj vizualni jezik razvijaju prema svojoj osobnoj i unutarnjoj viziji. Taj razvoj može kočiti obilje motiva i određeni načini izražavanja kojima su učenici izloženi od najranije dobi. Sjetimo se samo utjecaja crtića, bojanki itd. Vrlo rašireni i popularni motivi mogu studentima pružiti (relativni) uspjeh proizvoda, ali od njih zahtijevaju manje mentalne energije, što smanjuje njihovu kreativnost i inhibira razvoj vlastitog umjetničkog izraza.

Već tijekom ljetnih praznika pripremala sam PowerPoint i Word prezentacije za područje crtanja, pisanja i kiparstva. Građu sam uglavnom crpio iz udžbenika većinskih škola i iz kurikuluma za likovnu umjetnost, ali koristila sam ih samo kao osnovu ili orijentaciju. Ovi su programi preteški za naše učenike, ali ni oni za prvu trijadu nisu im prikladni jer su prilagođeni maloj djeci. Morao sam dati materijal kojim sam raspolagao na takav način da je nastava likovne umjetnosti bila prikladna za učenike s prilagođenim programom. U tome sam si pomogao svojim nastavničkim iskustvom u ovoj školi. Znam da upute za lekciju, kao i sam materijal, moraju biti napisane jednostavno i logično, u malom opsegu, nadogradnja osnova postupna je, već raspravljeni sadržaj potrebno je ponoviti nekoliko puta. Ispravno je upotrebljavati tiskana slova i što manje posebnih izraza prilikom pisanja, također može biti korisno za neke riječi upotrijebiti sinonim, poznatiju riječ iz svakodnevnog života.

U razumijevanju zadatka učenici se oslanjaju na nekoliko komunikacijskih kanala odjednom (vid, sluh, riječ, pokret), pa im je uskraćena kombinacija svih ovih metoda na satu od kuće. Stoga su proizvode učinili zanimljivima “na svoj način”, jer nisu mogli kopirati ideje i rješenja od svojih kolega iz razreda. Ako sam studentima dao gotovo potpunu slobodu, neki su se “izgubili”, pa mora postojati neki okvir, ograničenje, smjer. U tom kontekstu studenti zatim izražavaju svoje ideje.

Likovna umjetnost kao terapija

Umjetničko izražavanje može imati i terapeutski učinak tijekom rada od kuće i nedostatka društva, jer učenici mogu izraziti svoje osjećaje kroz kreativni proces. Takvo stvaranje također djeluje opuštajuće, jer se razlikuje od učenja ostalih školskih predmeta.

Čini mi se važnim naglasiti da cilj stvaranja nije savršena umjetnička kreacija, već proces stvaranja koji je usmjeren na osobni rast i samoostvarenje pojedinca. Za dijete je stvaranje igra, a ne zadatak. To znači da dijete opušteno stvara raznim umjetničkim sredstvima, a važnije od konačnog proizvoda su djetetova aktivnost i iskustvo oko nje (Geršak, 2010).

Mislim da nije važan samo rezultat, već i proces rada (izražavanja), pa nisam tražio od učenika da odmah započnu sa zadacima, već da za to odvoje malo vremena. A možda prije odrade i druge, posebno teške zadatke (matematika, slovenski jezik). Kad ovo ostane iza njih, moći će se opuštenije posvetiti umjetničkom stvaranju. Vikendi su također dobrodošli u tom pogledu kada će roditelji (skrbnici, pratitelji, itd.) Imati više vremena za njih. Uz pomoć umjetničkog izraza mogu se između njih dogoditi i različite komunikacije, ili kako kaže Valdes (u Krkoč Lasič, 2014): „umjetnička komunikacija otkriva mnogo više“). Verbalna komunikacija stoga nije jedina i ne nužno najuspješnija.

Materijali i likovna umjetnost

Likovna umjetnost je kreativan rad s umjetničkim materijalima: olovkom i papirom, tintom, bojama, kredom, ugljenom, kolaž-papirom, drvom, metalom, glinom itd. – sa svime što se može koristiti za plastično ili plastično izražavanje (Vogelnik, 2003. u Kustecu, 2017.).

Prije zatvaranja škola izrađivali smo kipove od gline, laminirali ih, slikali, miješali boje i tiskali. Međutim, u učenju na daljinu morali smo se ograničiti na olovke, bojice i možda čak i flomastere, jer je to bilo jedino što su učenici imali kod kuće. Za ljepilo sam im dao recept kako napraviti, kuhati, škrobiti uz pomoć roditelja. Najviše smo se fokusirali na crtanje u kombinaciji s pisanjem i grafičkim dizajnom. Također smo razgovarali o mobilnoj skulpturi – dizajnu mobitela i papira. Učenici su prvo tražili izgovore da ne mogu ići u trgovinu, da nemaju ništa kod kuće, ali nakon poticaja tražili su samo materijal i predmete koje su koristili kod kuće ili u prirodi.

Unutarnja i vanjska motivacija

Motivacija je želja da se nešto učini. Vanjska motivacija može biti opipljiva (procjena, prepoznavanje) ili psihološka (pohvala ili važan položaj u grupi). Unutarnja motivacija dolazi iz unutarnjeg zadovoljstva, iako može donijeti i “nagrade” (Motivacija, b. D.).

Učenici kojima je teško okupiti se u školi, na moje zadovoljstvo, postigli su bolje rezultate na poslu od kuće. Snimio sam aktivnosti učenika. Otkrio sam da su najaktivniji učenici bili učenici šestih razreda, prva dva tjedna čak 100%. Kasnije su se polako počeli udaljavati od školskog rada, što također primjećuju kolege, na kraju je aktivnost bila ukupno 72%. U prosjeku su svi učenici svih razreda izvršili 57% zadataka. Najlošije je prošao razred 9: 23%. Svi studenti koji su se u međuvremenu razboljeli kasnije su radili domaću zadaću. Zbog vanjske motivacije, aktivnost nekih učenika povećala se ili se čak pojavila u posljednjih tjedan dana prije dolaska u školu.

slika 1

U razdoblju prije i tijekom božićnih i novogodišnjih praznika primijetila sam porast aktivnosti učenika, jer su se umjetnički zadaci uglavnom odnosili na ukrase. Očito je da su se prepustili svečanom ozračju (unutarnja motivacija). Primjer: Učenik koji se nikada nije prijavio od kuće izvršio je samo jedan zadatak u kojem je iz kuhinje koristio „zlatne kuglice“ koje mi nemamo u školi i želio ih je upotrijebiti barem jednom.

slika 2slika 3slika 4

Potvrda, povratne informacije

Učnici trebaju povratnu informaciju, kao i potvrdu. Potonje nismo prenijeli u brojčanom obliku, već riječima ili “emotikonima”. Svi su bili pozitivni, ohrabrujući. Cijelo smo vrijeme težili opuštenoj atmosferi, jer ona potiče kreativnost. Pozitivne povratne informacije jačaju samopouzdanje, a to pomaže učenicima da nastave raditi.

Zaključak

Učenje na daljinu izazov je koji učiteljima i učenicima predstavlja niz problema koji su svi rješivi. Uz pomoć odgovarajućih uputa i uz sudjelovanje voljenih kod kuće. Ovo potonje također je izvrsna prilika za roditelje (ili druge umjesto njih) da se bolje upoznaju s procesom učenja, s učiteljima i, prije svega, sa svojom djecom. Za neke to nije ništa novo, ali za mnoge je prilika koju bi trebali iskoristiti. U isto vrijeme, naravno, svi smo sretni što je školovanje ponovno započelo na gotovo normalnim stazama.

Literatura

  1. Geršak, V. (2010). Art terapija za najmlajše. Preuzeto s https://www.ringaraja.net/clanek/umetnostna-terapija-za-najmlajse_1579.html
  2. Krkoč Lasič, S. (2014). Ko notranji svet postane viden. Preuzeto s https://www.dnevnik.si/1042619345
  3. Kustec, K. (2017). Uporaba izrazno-ustvarjalnih medijev v socialnem delu in sorodnih poklicih pomoči. Socialno delo, 56 (2), 81-98.
  4. Motivacija. (B.d.). Preuzeto s https://www.brstpsihologija.si/motivacija/

Prekomjerna upotreba računala/interneta

anita_tufekcic

Anita Tufekčić

Sažetak

Ove godine u duhu slogana „Zajedno za bolji Internet“ učenici 4. a razreda OŠ „Antun i Stjepan Radić“ iz Gunje obilježili su Dan Sigurnijeg Interneta s radionicom na temu „Prekomjerna upotreba računala/interneta“. Radionicu je vodila školska knjižničarka dr.sc.Anita Tufekčić. Ova tema odnosila se na utjecaj svakodnevnog korištenja ekrana i učinka koje ono ima na ostale aktivnosti (npr. učenje, odnosi s vršnjacima i obitelji, provođenje slobodnog vremena). Ciljevi radionice bili su: razvijanje kritičkog odnosa prema digitalnim medijima i razvijanje vještine uspješnog korištenja interneta. Potrebni materijali za provedbu bili su: bijeli papiri A3 za plakat, bojice ili flomasteri i DIXIT karte.

Ključne riječi: Dan sigurnijeg interneta, učenje, upotreba računala, DIXIT karte.

Scenarij radionice

Uvodna aktivnost : MOTIVACIJA – gledanje animiranog filma „Slomljeni štapić“ i razgovor – Trajanje 10 min.

Glavna aktivnost : grupni rad. Zadatak je bio navesti prednosti („dobre strane“) korištenja interneta i nedostatke („loše strane“) virtualnog okruženja i predstavljanje po grupama. Trajanje 25 min.

Završna aktivnost: DIXIT karte – kroz kartu objasniti kako se osjećaš ako provodiš previše vremena na internetu i za ekranom ili općenito kako se osjećaš na internetu? Trajanje 10 min.

Zaliha: slaganje puzzle čije je rješenje bila naslovnica za obilježavanje današnjeg dana.

Razrada radionice

Uvodna aktivnost započela je puštanjem edukativnog animiranog filma o ovisnosti o mobitelu kod djece i mladih pod nazivom „Slomljeni štapić“ u trajanju od 3 minute dostupan na linku: https://vjeronaucni-portal.com/ovisnost-o-mobitelu-edukativni-animirani-film/ [1] ili https://www.youtube.com/watch?v=eQ3gf8Kf4ts&t=1s [2]

Nakon filma, koji ima jasnu poruku učenici su bili podijeljeni u 4 grupe a svaka grupa imala je zadatak navesti prednosti („dobre strane“) korištenja interneta i nedostatke („loše strane“) tog virtualnog okruženja. Po završetku rada u grupi svaka grupa je predstavila svoja promišljanja i ideje a većina ih se i kreativno izrazila na svom plakatu. Nakon toga, analizirajući njihove plakate knjižničarka je još objasnila učenicima pojam ovisnosti o društvenim mrežama i mrežnim videoigrama i kako preveliko korištenje interneta može dovesti do ovisnosti.

U završnoj aktivnosti učenici su dobili DIXIT karte, svatko je izabrao svoju kartu i kroz kartu objasnio kako se osjeća ako provodi previše vremena na internetu i za ekranom ili općenito kako se osjeća na internetu?

Neka objašnjenja bila su: ova karta podsjeća me na mene kada legnem i uzmem mobitel jer me mobitel paralizira i osjećam se kao lutka na koncu.

Ja kada sam na internetu i kada igram neku igricu jako se uživim u tu igru i nikoga ne čujem i ne vidim i još budem u jednoj pozi ili položaju jako dugo, što nije zdravo.

Moja karta je malo tužna. Izabrala sam ju zato što se ja na internetu osjećam tužno i zatvorim se sama u sebe.

clip_image002clip_image004

Za sami kraj sata učenici su slagali puzzle čije je rješenje bila naslovnica za obilježavanje današnjeg dana. Link: https://www.jigsawplanet.com/?rc=play&pid=1c4f225711e5[3]

Literatura

  1. Jigsawplanet. Izvor: https://www.jigsawplanet.com/?rc=play&pid=1c4f225711e5 (pristup:10.2.2022.)
  2. YouTube, CGI Animated Short Film “Broken Wand” by Anne Yang & Michael Altman , CGMeetup, Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=eQ3gf8Kf4ts&t=1s (pristup: 10.2.2022.)
  3. Vjeronaučni portal, Ovisnosti o mobitelu, edukativni animirani film. Izvor: https://vjeronaucni-portal.com/ovisnost-o-mobitelu-edukativni-animirani-film/ (pristup:10.2.2022.)

[1] Vjeronaučni portal, Ovisnosti o mobitelu, edukativni animirani film. Izvor: https://vjeronaucni-portal.com/ovisnost-o-mobitelu-edukativni-animirani-film/ (pristup:10.2.2022.)

[2] YouTube, CGI Animated Short Film “Broken Wand” by Anne Yang & Michael Altman , CGMeetup, Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=eQ3gf8Kf4ts&t=1s (pristup: 10.2.2022.)

[3] Jigsawplanet. Izvor: https://www.jigsawplanet.com/?rc=play&pid=1c4f225711e5 (pristup:10.2.2022.)

Konstruktivističko poučavanje

matematike

alenka_plevnik

Alenka Plevnik

Sažetak

Učitelji u školi ne težimo samo k tome da bi učenicima predali čim više znanja i informacija, već k tome da je to pridobiveno znanje kvalitetno i prije svega upotrebljivo. Zbog toga je zadatak suvremenog učitelja, da u poplavi informacija i podataka kritično presudi što je ono važno za gradnju kvalitetnog i upotrebljivog znanja kod učenika.

Konstruktivizmom se bavio još i Piaget, koji kaže, da ljudi svjesno stvaraju znanje. To znači, da svoje znanje dobivamo na temelju iskustava. Kod konstruktivizma je naglasak na dobivanju znanja kao posljedice mentalne aktivnosti kroz vlastita iskustva. Konstruktivizam zagovara tezu, da znanje ne možemo nekome dati, već da ga moramo sami s vlastitom mentalnom aktivnošću izgraditi i oblikovati (Buh, 2015).

Ključni pojmovi: konstruktivizam, matematika, učitelj, učenje.

Abstract

Teachers at school try not only to pass onto students as much knowledge and information as possible, but in particular to ensure the knowledge obtained is solid and useful. Therefore, the task of the teacher today in our society, flooded with a wealth of information, is to demonstrate critical judgement in choosing what is essential for building up quality knowledge that can be applied.

Constructivism is a field of study explored already by Piaget who said that knowledge is actively created, meaning that it is gained through experience. Constructivism stresses the importance of gaining knowledge through thinking activity triggered by our own experience. It sets off with a premise that knowledge cannot be given to anyone, but that it should be built up and formed by one’s own thinking activity. (Buh, 2015).

Key words: constructivism, mathematics, teacher, studying.

1. Uvod

Konstruktivistično zasnovana nastava je usredotočena na učenika, na njegovo prethodno znanje, iskustva i mentalne strukture. Učenik je aktivan sudionik učenog procesa te je odgovoran za svoja znanja i iskustva. Kod konstruktivizma ne postoji klasičan prijenos znanja od učitelja do učenika, već je važna poticajna okolina, koju osmišljava i priprema učitelj. Ta okolina učeniku omogućuje samostalno prikupljanje znanja (Buh, 2015).

2. Konstruktivizam

Konstruktivizam zagovara kvalitetno pridobiveno znanje, što znači, da je bolje, da dijete poznaje manju količinu korisnih podataka i znanja, nego veću, koju vrlo brzo izgubi odnosno zaboravi (Marentič-Požarnik, 2004). Jedna od strategija učenja, koju predlažu konstruktivisti je neprestano pokretanje kognitivnog sukoba. Pokrećemo ga sa smislenim postavljanjem pitanja ili sa sociokognitivnim konfliktom. Učenici prognoziraju rezultate koji u krajnosti mogu biti suprotni njihovim prognozama. Tako nastaje konflikt između učenikove pojmovne strukture i rezultata eksperimenta što potiče izazove za razmišljanje. Na taj način učenici osjete potrebu za širenjem svoga znanja (Žakelj, 2003).

Sam konstruktivni sukob, koji izazovemo kod učenika nije dovoljan, ako znanje u nastavku posreduje učitelj. Učenici s vlastitom mentalnom aktivnošću, sa samostalnim otkrivanjem, odnosno sa odgovarajućim vodstvom od strane učitelja, samostalno dolaze do rezultata i bogate vlastita poimanja. (Žakelj, 2003).

Cilj konstruktivizma je bolja kvaliteta znanja svih sudionika u procesu učenja. Znanje ne znači samo znati, već i razumjeti, kritički procijeniti te znati upotrebljavati pridobiveno. Konstruktivistični didaktični model treba aktivnog učitelja s aktivnim načinom poučavanja. Najvažnija nit vodilja je, da dijete gradi svoje znanje s vlastitim iskustvima, ali također je važna i okolina za učenje (Buh, 2015).

2.1. Faze poučavanja kod konstruktivizma

Kod konstruktivizma je temelj učenikovo predznanje i njegova iskustva. Takvo se poučavanje odvija u sljedećim fazama:

  • Otkrivanje već postojećih djetetovih ideja, na temelju kojih učitelj odabire ciljeve, temu, sadržaje.
  • Planiranje aktivnosti i iskustava, koje će djetetu pomoći oblikovati i nadograditi znanje.
  • Promjena prvotnih djetetovih zamisli. Dijete promjenu osvijesti i utvrdi nova usvojena znanja (Slomšek, 2009).

2.2. Uloga učenika i učitelja kod konstruktivističke nastave

U prvom planu konstruktivističkog modela je interaktivni odnos između učitelja i učenika. Učitelj vodi i usmjerava učenika na putu do postizanja postavljenih ciljeva. Učitelj priprema situacije, u kojima učenici sa svojom vlastitom mentalnom aktivnošću grade znanje. Zadatak učitelja je, da stvori uvijete uz koje može doći do učenja i u kojima će učenik oblikovati znanje. Glavni zadatak učitelja je da pripremom konkretnih aktivnosti zaintrigira učenike, da postanu aktivni (Velikonja, 2004).

Kod takvog načina poučavanja moraju učenik i učitelj imati povjerljiv odnos kao partneri. Takav način poučavanja od učitelja zahtjeva više priprema, znanja, kreativnosti, prilagodljivosti, otvorenosti i sposobnost probuđivanja zanimanja i entuzijazma (Buh, 2015).

Konstruktivistični način poučavanja temelji se na zajedničkom radu učenika i odraslih. Učiteljeva uloga je, da učeniku pruža potporu i potiče ga na razmišljanje. Učenici izvode aktivnosti, učitelj promatra iz pozadine, ali je uvijek tu na raspolaganju, ako učenici trebaju pomoć.

2.3. Metode konstruktivističkog poučavanja

Kod konstruktivističkog poučavanja ne možemo govoriti o tipičnim konstruktivističkim metodama. Primjerene su sve metode, ako te kod učenika potiču razmišljanje, nove spoznaje, proširuju interese i šire horizonte. Metode konstruktivističkog poučavanja su:

  • projektna nastava,
  • igra uloga,
  • suradničko učenje,
  • terenski rad,
  • problemska nastava. (Marentič-Požarnik, 2008).

2.3.1. Projektna nastava

Ovaj način rada povezuje učiteljevo nastavno vodstvo i uključuje samostalan rad učenika. Učitelj ima ulogu inicijatora, suputnika, pomoćnikSlika 1a i vodi aktivnosti učenika, učenici su glumci i preuzimaju odgovornost za svoj rad. Kod ove metode dolazi do povezivanja znanja pridobivenog na nastavi, sposobnosti i spretnosti sa znanjima, koje učenici pridobivaju sa iskustvima. (Klun, 2015).

Slika 1. Projektna nastava

2.3.2. Igra uloga i simulacija

Učenje se kod ove metode odvija s aktivnim uključivanjem pojedinaca u proces mišljenja, doživljenja, djelovanja i vrednovanja. Učenje proizlazi iz učenikovih iskustava i njegovog prethodnog znanja (Klun, 2015).

Slika 3Ovom metodom učenici rješavaju konkretne probleme u zamišljenim životnim situacijama. Uče kako se ponašati u nepredvidivim situacijama, kad je teoriju potrebno upotrijebiti u praksi.

Slika 2. Igra uloga – trgovina

2.3.3. Suradničko učenje

O suradničkom učenju govorimo kada učenici rade u manjim skupinama s namjerom, da bi se dosegnuo zajednički cilj. Učenici dobivaju od svojih vršnjaka važne informacije, uzorke, strategije (postupke) rješavanja i načine razmišljanja. (Marentič-požarnik, 2000).

Takvo učenje utječe na poboljšanje školskih postignuća, socijalni i emocionalni razvoj pojedinca, pomoć vršnjaka, veću unutarnju motivaciju, manjak straha i bolju razrednu klimu. (Peklaj, 2001).

Slika 2Slika 3. Suradničko učenje

2.3.4. Terenska nastava

Terenska nastava je metoda, koja je učenicima veoma zanimljiva, aktivira njihove mentalne procese i omoguća neposredan dodir s problemima i pojavama. Učenje se odvija u stvarnom, realnom okruženju i potiče sudjelovanje. Ovdje pripada i promatranje različitih pojava u prirodi, mjerenje različitih vrijednosti, fotografiranje i prikupljanje različitih podataka. (Radanovič, 2009).

2.3.5. Problemska nastava

Kod problemske nastave dolazi do neposrednog vođenog učenja, kojeg čine neposredne i posredne problemske situacije. U središtu je učenik, do novih spoznaja Slika 4dolazi traženjem, razmišljanjem, argumentiranjem, provjeravanjem. Problemska nastava je najkreativnija kada učenici sami traže načine i postupke rješavanja. Kod problemske nastave se razvija posebna vrsta mišljenja – kreativno mišljenje. (Strmčnik, 1992).

Slika 4. Problemska nastava

3. Zaključak

Činjenica je, kako je već i spomenuto u tekstu, da je nastavni plan i program zasnovan na način koji od učitelja zahtjeva, da učenicima posreduje čim veću količinu informacija. Pitanje koje se postavlja je, je li smo kao učitelji sposobni prijeći tu granicu i sa svojom autonomnom prosudbom odvojiti važno od manje važnog, potražiti suštinu i djeci omogućiti gradnju od temelja, da postanu snažni i čvrsti? Mnogi učitelji se na to još nisu odvažili, međutim ima ih dosta koji su hrabro zakoračili na put konstruktivističkog poučavanja. Tradicionalni način poučavanja će i dalje biti prisutan, ali ako ćemo u njega uključivati elemente konstruktivizma, neće biti i dalje tako krut i usmjeren samo na sadržaj koji treba obraditi.

4. Literatura

  1. Buh, D. (2015). Konstruktivistični prostop pri poučevanju temperature in toplote v 5. razredu OŠ. [Magistrsko delo]. Univerza v Ljubljani, Pedagoška fakulteta.
  2. Klun, N. (2015). Projektno delo pri pouku matematike. Didakta. 25(184), 36-37.
  3. Marentič-Požarnik, B. (2000). Psihologija učenja in pouka. Andragoška Spoznanja 6(4), 150-152.
  4. Marentič-Požarnik, B. (2008). Konstruktivizem na poti od teorije spoznanja do vplivanja na pedagoško razmišljanje, raziskovanje in učno prakso. Sodobna pedagogika 59(4), 28-51.
  5. Peklaj, C. (2001). Sodelovalno učenje ali Kdaj več glav več ve. Ljubljana, DZS.
  6. Radanovič, A. (2009). Terensko delo pri pouku družbe. [Diplomsko delo]. Univerza v Mariboru, Pedagoška fakulteta.
  7. Slomšek, U. (2009). Primeri konstruktivističnega poučevanja pri predmetu spoznavanje okolja. [Diplomsko delo]. Univerza v Mariboru, Pedagoška fakulteta.
  8. Strmčnik, F. (1992). Problemski pouk v teoriji in praksi. Didakta, Ljubljana.
  9. Velikonja, M. (2004). Konstruktivizem v šoli in izobraževanje učiteljev. AS Andragoška spoznanja, 10(3), str. 66-67.
  10. Žakelj, A. (2003). Kako poučevati matematiko. Ljubljana: ZRSŠ.

Učenje materinskog jezika kroz igru

1. – 3. razreda

monika_hobor

Monika Hóbor

Sažetak

U Sloveniji djeca kreću u školu u dobi od 5 – 6 godina. Djeca tog uzrasta još uvijek imaju veliku potrebu za igrom i kretanjem. Zbog toga je vrlo važno da se čim više poučavanja vrši putem igre i zabave. Psiholozi već desetljećima znaju da mnoge stvari u našem životu nismo naučili koncentriranim naporom, već putem opuštenih i ugodnih iskustava. Igrajući se učenici usvajaju znanje na sličan način kao kad su bili vrlo mali; lako, prirodno i bez prevelike svijesti o tome koliko su, zapravo, naučili. Učitelji trebaju biti svjesni činjenice da su mnogi školski neuspjesi upravo posljedica dosade. Središnji dio nastave ne bi smjeli biti izvođeni putem računala, projektora, interaktivne ploče, radnih listova, učitelja samog. Središte nastave trebali bi biti učenici.

Ključne riječi: učenje, igra, zabava.

Uvod

Kao učiteljica razredne nastave 1. trijade (od 1. – 3. razreda), suočila sam se s velikim izazovom: kako približiti učenicima učenje na zabavniji način? Obzirom da djeca jako vole učiti, igrati se, zabavljati i kretati, pokušala sam pronaći način na koji bih sve to mogla ispreplesti. Zašto bi učenje materinjeg jezika trebalo biti dosadno i teško kada može biti zabavno i jednostavno? U nastavku predstavljam nekoliko igara za zabavno učenje materinjeg jezika kroz igru.

Središnji dio


Petica – učenici u paru naizmjence bacaju kocku. Kad prvi baci broj 5, mora nacrtati, primjerice, letvicu u ogradi (okomita linija). Što više puta baci broj 5, više će letvica biti u ogradi. Također mogu crtati valove, grane drveća, srce …

Što vidim? Jedan od učenika u paru ili grupi kaže: “Vidim nešto što započinje na slovo o.” Ostali pogađaju što bi to moglo biti. U učionici, na slovo ‘o’ su: ormar, ogledalo, olovka i drugo. U tom nabrajanju možemo dodati i boju, primjerice: “Vidim nešto zeleno što počinje na slovo ‘t'” (trava, trenerka, torba …). Onaj tko pogodi zamišljeno, sljedeći je na redu.

Što kupujem? Jedan od učenika u paru kaže: „Kupujem nešto što započinje na slovo ‘č’.“ Drugi treba izreći riječ koja započinje navedenim slovo: – npr. čokolada, čaša, četka. Uloge se izmjenjuju.

Kamion – učenici u paru naizmjenično nabrajaju riječi koje započinju istim slovom: “Kamion vozi jabuke, jaja, jogurt …”.

Dućan – igra se može igrati u parovima ili u grupama. Djeca kupuju stvari istim početnim slovom. Primjerice, prvi kaže: „Kupujem ananas“, drugi nastavlja: „Kupujem ananas i automobil“, treći upotpunjuje niz: „Kupujem ananas, automobil i astronauta.“. Mogu se igrati na način da kupuju abecednim redom, to bi izgledalo ovako: “Kupujem ananas.”, “Kupujem ananas i banane.”, “Kupujem ananas, banane i cvjetaču.”

Kalodont – igra se u parovima ili u grupi. Učenik izgovara riječ koja započinje posljednjim slogom prethodne riječi: banana, naranča, čarape … Kad učenik izgovori riječ koja završava na „ka“, drugi može reći „kalodont“ i time igra završava, jer ne postoji riječ koja započinje s „nt“.

Koji glas? Potrebne su nam pločice s početnim slovima. Na svakoj pločici je samo 1 slovo. Potrebne su nam također sličice koje raspoređujemo na pločice prema njihovom početnom glasu. U početku imamo samo 2 pločice, a zatim ih postupno dodajemo te na taj način i sama igra postaje zahtjevnija. Igru može igrati pojedinac sam, ali je svakako zanimljivija u parovima, trojkama.

Razigrana slova – upoznavanje slova kroz priču, na zanimljiv i razigran način. Učenje slova ‘S’ započinjemo pričom o suncu: Sunce sjajno svijetli na sive stijene iza kojih se skriva slijepac i sanja. Priču mogu nastaviti učenici u parovima. Plastelinom oblikuju sunčane zrake i zmiju u obliku slova S. Zatim nacrtaju krug. U parovima nabrajaju riječi koje počinju na slovo ‘S’ te crtaju po jednu zraku u obliku slova ‘S’ za svaku ispravnu riječ.

Memorija – trening pamćenja koristan u svim školskim predmetima. Učenici traže parove. Oni sami mogu izraditi igru i već pri toj aktivnosti ostvariti učenje. Tijek igre: sve su karte obrnute slikom ili tekstom prema dolje. Učenik može u jednom potezu okrenuti samo dvije karte. Ako nije pronašao par, vraća karticu u početni položaj i na redu je sljedeći učenik. Ako tko nađe par, iznova je na redu. Broj pitanja i odgovora ovisi o djetetovoj razvojnoj fazi.

  • Na jednu karticu napišemo veliko slovo A, na drugu malo slovo a ili malo pisano slovo a.
  • Na jednoj je kartici riječ, na drugoj je sličica.
  • Na jednu karticu napišemo pitanje (primjerice: Tko je najveći slovenski pjesnik?), a na drugu odgovor (France Prešeren). Umjesto teksta može biti i sličica.

Tablica slova – na asfalt nacrtamo tablicu 5 x 5 i u svako polje napišemo po jedno slovo abecede. Od jednog do drugog slova djeca dolaze skačući na jednoj nozi ili s obje noge te na taj način slažu riječi. To mogu biti imena, životinje, biljke i ostalo.

Gora riječi – zadatak je da iz slova dane riječi slože što više novih riječi. Kao primjer može poslužiti Trnoružica, ako iz te riječi izvuku slova mogu tvoriti riječi: trn, žica, ruža, nož, cura … Potragu za riječima mogu ostvariti u paru ili u skupinama.

Riječi – u grupi učenici napišu što više riječi na određeno slovo. Kad učitelj primijeti da već teško pronalaze riječi, neka im da još malo vremena, jer tada mozak najviše radi.

Bajka – učenici u grupi sastavljaju bajku. Svaki učenik ponovi prije izrečeno i dodaje svoju riječ. To izgleda ovako: “Jednom“, „Jednom davno “, “Jednom davno je “, i tako dok zajedno ne dođu do kraja bajke.

Asocijacije – prvi učenik kaže riječ, drugi kaže asocijaciju na prvu riječ, treći asocijaciju na drugu riječ. To može izgledati ovako: nogomet, lopta, bacanje, koš, smeće …

Zaključak

Učenjem kroz igru učenici mogu bolje zadovoljiti svoje potrebe za kretanjem, zabavom, slobodom (mogu se slobodno igrati umjesto da uče ), ljubavlju (prihvaćeni su u svojoj grupi i s njom sudjeluju). Na ovaj način učenik rado radi i uči nove stvari. Iz tog razloga preporučujem svima koji rade s djecom neka se igraju s njima što je više moguće i neka učenje bude zabavno. Tako će školski dan biti ispunjen zadovoljstvom kod djece ali i kod učitelja.

Matematika u prirodi

darinka_vrlinic

Darinka Vrlinič

Sažetak

Odlazak iz škole učenike uvelike motivira za bavljenje novom temom ili utvrđivanje znanja. U blizini naše škole mnogo je prostora za istraživanje i učenje: voćnjak, školski vrt na visokim gredama, livada, vinograd, polje, brdo Veselica, šuma, potok Obrh. Učenici nižih razreda trebaju što više vlastitog iskustva. To pobuđuje znatiželju i želju za obavljanje aktivnosti. Znanje se produbljuje i ostaje trajno.

Učeći u prirodi, učenici stječu različite vidike, praktična znanja, treniraju orijentaciju, rješavaju probleme, utvrđuju znanja, istražuju, postavljaju pitanja, sudjeluju u skupinama i tako jačaju socijalne vještine.

Slijede praktični primjeri zadataka koji se izvode u prirodi.

Ključni pojmovi: matematika, priroda, učenje, 1. razred.

Škola u prirodi

Utjecaj prirode na čovjeka nije samo dobrobit i zdravlje. Zeleno okruženje smanjuje stres, poboljšava raspoloženje, smiruje nas i vraća k izvornosti, kontaktu s prirodom. Praćenjem i doživljavanjem šume, livade, učenicima se otvaraju nove vizije i stavovi prema prirodi. U skupinama su prisiljeni raditi zajedno, te tako razvijaju komunikacijske, socijalne i liderske vještine, sposobnost zajedničkog rada, međusobnog upoznavanja. Razvijaju kritičko mišljenje i prilagođavaju se grupi.

Zadatak učitelja također je njegovati odgovornost za prirodu, njezino očuvanje za buduće generacije i međusobne veze – ja i priroda. Samo na taj način svi ćemo moći uživati ​​u ljepotama koje nam priroda svakodnevno nudi. Učenike potičem da koriste različite perspektive za postizanje ciljeva i odluka.

Za poučavanje vani trebam pratnju jednog učitelja, što je lakše u prvom razredu jer postoje dvije učiteljice. Priprema za posao zahtijeva pronalaženje novih ideja, motivacija, igara, zagonetki ili čak priča. Planiranje nastave na otvorenom također uključuje razmatranje vremenskih uvjeta.

U prirodi – primjeri iz prakse

Prije odlaska u šumu razgovarali smo o poštivanju prirode, sigurnom kretanju cestom i stazama. Staza nas je vodila pored igrališta, školskog vrta, voćnjaka, vinograda, polja. To smo iskoristili za učvršćivanje znanja.

Učenici su rado sakupljali prirodne materijale, testirali ih, osjećali i provjeravali sve mogućnosti korištenja te ih kasnije upotrebljavali za zadatke. Odabrani zadatci trebali su učvrstiti znanje iz matematike. Upute za rad nisu se morale ponoviti nekoliko puta jer su učenici vrlo pažljivo slušali i željeli su riješiti svaki novi zadatak.

Oblikujte broj

Učenik čita napisani broj na kartonu i oblikuje ga od prirodnih materijala. Primjer: četrnaest (oblikuje brojku 14 od žireva).

Slika 1Slika 2
Slika 1, 2: Oblikuje broj

Slijed

Od prirodnih materijala (npr. odljevci, štapići, lješnjaci) izmišlja slijed i nastavlja ga.

Slika 3
Slika 3. Slijed

Brojenje

Učenik broji: stupove na ogradi, drveće (na primjer, samo šljive) u voćnjaku, redove u vinogradu, broj stabala jabuka u jednom redu uz cestu.

Slika 4Slika 4: Broji listove

Slika i račun

Svaka grupa dobije račun ispisan na kartici. Promatrajući okoSlika 5licu škole, mora pronaći predmete koji odgovaraju računu. Opišite i recite rješenje riječima. Primjer: 1 + 1 = __ (ljuljačka: 1 ljuljačka + 1 ljuljačka = 2 ljuljačke). 6 + 6 = __ (crvene i žute točke na tlu: 6 crvenih točaka + 6 žutih točaka = 12 točaka).

Slika 5. Pronađe ljuljačke

Slika 6Pronađite broj

Svaka grupa dobije brojku zapisanu na listiću. Mora pronaći odgovarajući broj predmeta. Primjeri: 4 (navode 4 klupe ispred škole, grm ima 4 debele grane, na grančici su 4 lista), 1 (jedan orah raste u voćnjaku), 3 (3 breze u blizini škole, u 3 reda zasađene su jabuke u voćnjaku).

Slika 6. Pronađe broj 2

Postavite račun

Slika 7Račun je napisan na kartici, a učenici ga postavljaju i izračunavaju s pomoću prirodnih materijala. Primjer:    12 + 4 = __ (stave jedan češer – to je deset, i 2 lješnjaka, a na drugu hrpu stave još 4 lješnjaka).

Slika 7. Računa s pomoću prirodnih materijala

Duljina, širina, visina, debljina, dubinaSlika 8

Usporedite dva predmeta u prirodi i objasnite odgovarajućim rječnikom (hrast je viši od bagrema, deblo bukve deblje je od bagrema).

Slika 8. Lijevi grm je manji od desnog

Odnosi s veličinom

Prebrojavaju i uspoređuju brojeve i skupove s prirodnim materijalima. Primjer: s lijeve su strane 4 breze, a s desne njih 6, dakle 4 < 6 ​​(4 je manje od 6).

Slika 9Slika 10Slika 11Slika 9, 10, 11. Uspoređuje brojeve

Oblici

Zadatak: pronađite predmet i recite kakva je oblika. Primjer: krug (žir, gljiva, list), trokut (kamen, list).

Slika 16Slika 17Slika 13Slika 15
Slika 14Slika 12
Slika 12, 13, 14, 15, 16, 17: Pronađe oblike

Riješi račun

Na kartici je račun, riješite ga, samo oblikujte rezultat od prirodnih materijala (16 – 5 = __, od listova oblikuje ​​brojku 11).

Slika 18Slika 19Slika 20Slika 18, 19, 20: Oblikuje od prirodnih materijala

Računam s kutijom za jaja

U kutiju za jaja stavljaju kamenčiće, žireve ili kestene i pomažu si u izračunu. Primjer: 8 + 2 = __ (u okvir stavi 8 žireva, a zatim dodaje 2. Koliko ih je ukupno? 10).

Slika 21
Slika 21: Račun – žir

Likovi

Učenici rade u grupi. Elastične niti povezuju od jednog do drugog stabla i tako tvore oblike.

Slika 22
Slika 22: Trokut od niti

Usporedba

U prirodi traže veze između predmeta i biljaka: veliko – malo, dugo – kratko, visoko – nisko, svijetlo – tamno.

Slika 23Slika 25Slika 26Slika 24
Slika 23, 24, 25, 26: Usporedba

Zaključak

Učenici uče da nas rad u prirodi obogaćuje. Ne samo znanjem poput npr. davanja naziva biljkama i životinjama, nego i vježbanjem matematike na razne načine. Poučavanje u prirodi uvijek se pokazalo vrlo uspješnim. Učenici vole sudjelovati i aktivni su sudionici u procesu učenja. Pomažu si, uspostavljaju kontakte, rade zajedno u grupi kako bi brže pronašli pravo rješenje. Razvijaju osjećaj za prirodu, brinu se o njoj i poštuju je. Na poslu se trudimo koristiti što više onih materijala iz prirode koji su već odbačeni, beskorisni. Mogućnost odabira materijala u prirodi velika je i svatko može odabrati vlastiti put do rješenja matematičkog problema. Ako želimo uključiti orijentacijski trening, onda u svoj rad uključujemo tablice i s aplikacijom CŠOD Misija vježbamo računanje, npr. Brojanje do 20. Učenici se raduju takvim avanturama i nesvjesnom učenju matematike u “šetnji”.

Literatura

  1. Cornell, J. (1998). Veselimo se z naravo – naravoslovne dejavnosti za vse starosti. Celje: Mohorjeva družba.
  2. Gross, J. i sur. (2002). Z glavo v naravo. Ljubljana. Center šolskih in obšolskih dejavnosti.
  3. Györek, N. (2016). Gremo mi v gozd. Kamnik: Inštitut za gozdno pedagogiko.
  4. Marentič-Požarnik, B. (1980). Dejavniki in metode uspešnega učenja. Ljubljana: Univerzum.
  5. Marentič-Požarnik, B. (2016). Psihologija učenja in pouka: temeljna spoznanja in primeri iz prakse. Ljubljana: DZS.
  6. McCarthy, C. (2018, 22. svibanj). 6 reasons children need to play outside.
  7. https://www.health.harvard.edu/blog/6-reasons-children-need-to-play-outside-2018052213880
  8. Priročnik za učenje in igro v gozdu (2016). Ljubljana: Gozdarski inštitut Slovenije, Založba Silva Slovenica.
  9. http://dx.doi.org/10.20315/SilvaSlovenica.0003
  10. Rajović, R. (2016). Kako z igro spodbujati miselni razvoj otroka. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  11. Vilhar, U. i Rantaša, B., ur. (2016). Priročnik za učenje in igro v gozdu. Ljubljana. Gozdarski inštitut Slovenije, Založba Silva Slovenica.
  12. Zupan, A. (2007). Od igre in dela do znanja. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.

Praćenje napretka učenika

natasa_zebec

Nataša Zebec

Sažetak

Formativno praćenje nije metoda učenja, već način podučavanja koji je za učitelja neodoljiv, budući da postane svjestan da takvim načinom rada profitiraju kako učitelj, tako i učenici. U vrijeme mog školovanja u glavnoj ulozi bio je učitelj, dok je to sada učenik, koji ravnopravno sudjeluje u nastavi. Nastava mora biti isplanirana na način da je u prvom planu učenik, dok učitelj savjetuje i pomaže učenicima napredovati u različitim znanjima i vještinama. Pritom učitelj koristi različita pomagala, na primjer, listić za praćenje napretka učenika, koji se u mojoj praksi podučavanja pokazao kao vrlo koristan.

Ključne riječi: formativno praćenje, napredak učenika, učenje

Uvod

Formativno praćenje ima pozitivan učinak na učenje kada učitelj daje kvalitetne povratne informacije učenicima te kada učenici vrednuju vlastiti rad i rad svojih kolega. U tom procesu je ključno da učitelj neprestano prilagođava nastavu znanjima stečenim u procesu učenja i da obraća pažnju na potrebe svakog učenika. Formativno praćenje ima veliki utjecaj na poboljšanje postignuća svih učenika, osobito onih s teškoćama u učenju, čiji proces učenja i znanje su znatno kvalitetniji u okolnostima kada su svim učenicima omogućeni ravnopravni uvjeti. Učenici postaju ravnopravni partneri u procesu učenja, razvijajući dublje znanje i vještine učenja, samoocjenjivanja, vršnjačke evaluacije i drugih strategija učenja. Učenici koji su aktivno uključeni u izgradnju razumijevanja novih koncepata uče kako ocjenjivati vlastiti rad i rad vršnjaka prema kriterijima uspješnosti. Na taj način razvijaju sposobnost samostalnog usmjeravanja učenja, što će im pomoći da žive kvalitetno i uspješno djeluju u zajednici. (Holcar idr., 2016)

Središnji dio

U satove biologije i kemije redovito unosim elemente formativnog praćenja, istovremeno vodeći računa da atmosfera u učionici bude mentalno poticajna, suradnička i opuštena. Predstavit ću vam instrument za praćenje napretka učenika pri učenju (Listić za praćenje napretka učenika).

Na satovima kemije u 8. razredu smo obrađivali lekciju Kiseline, baze i soli. Unutar podjedinice Indikatori i pH ljestvica planirali smo usvojiti sljedeće ciljeve:

  • učenici su upoznati s različitim indikatorima za dokazivanje kiselih, bazičnih i neutralnih vodenih otopina,
  • upotrebom indikatora učenici razlikuju kisele, bazične i neutralne tvari iz okoliša,
  • upoznati su s pojmom pH ljestvice i
  • upotrebljavaju pH ljestvicu kao mjerilo za određivanje kiselosti i bazičnosti otopina.

Provjera predznanja učenika

Već prethodni sat provjerila sam predznanje učenika iz nastavne cjeline Kiseline i baze u svakodnevnom životu. To znanje je osnova za daljnje usvajanje znanja o indikatorima nastavni_listici pH ljestvici. Učenici su rješavali zadatke na radnom listu, koji su zatim razmijenili s kolegom, ocijenili ga i dali povratne informacije. Ovisno o ispravnosti odgovora, učenici su obojali emotikone na listiću za praćenje napretka učenika u lijevom stupcu MOJE PREDZNANJE. Također su odgovorili i na pitanje „Moram li još nešto učiniti da bi moje predznanje bilo dobro?” te što će učiniti u tu svrhu.

Dijeljenje u skupine

Kako se rad na učenju novog gradiva odvijao u skupinama kao zajedničko učenje, učenici su najprije bili podijeljeni u grupe. Na stol sam postavila kartice s različitim slikama. Svaki učenik odabrao je karticu o kojoj je znao nešto reći.

Slika 1Slika 2Slika 3Slika 4Slika 5
Slike 1-5: Kartice za podjelu učenika u skupine

Učenici koji su izabrali jednaku karticu bili su smješteni u istu skupinu. Zatim su predstavili svoje znanje vezano uz sliku na kartici.

Uvodna motivacija

Trudim se uključiti učenike u bavljenje novim gradivom. Tražim primjere iz svakodnevnog života, stoga se učenici ne pitaju „Gdje će nam trebati ta znanja?”

Pokazala sam im dvije hortenzije, prva je imala plave cvjetove, a druga ružičaste. Upitala sam ih o čemu ovisi boja cvjetova. Kako nisu znali odgovor, rekla sam im da će to sami otkriti znanstveno-istraživačkim radom.

Prije nego su započeli sa samostalnim radom, zanimalo me jesu li im poznati pojmovi indikatora i pH ljestvice. Na popisu za praćenje napretka učenici su pročitali ciljeve današnjeg sata i samostalno ocijenili gdje se na liniji znanSlika 6ja nalazi njihovo trenutno znanje. Većina učenika uvrstila se na početak linije (početnik), što je značilo da nemaju znanja ili da su njihova znanja o indikatorima i pH skali bila skromna.

Slika 6. Barometar znanja na školskoj ploči, početak sata

Usvajanje novog gradiva

Učenici su putem različitih izvora samostalno tražili podatke o indikatorima i značaju uporabe pH ljestvice u svakodnevnom životu. Podatke su uvrstili u sustav (misaoni uzorak, pojmovna mreža).

Nakon toga izveli su eksperiment i utvrdili kako se različiti indikatori oboje u prisutnosti kiselih, bazičnih i neutralnih tvariSlika7.

Jedna skupina učenika je odredila pH zemlje u kojoj su rasle hortenzije. Tako su ustanovili da je boja cvjetova ovisna o pH zemlje u kojoj biljka raste.

Slika 7. Eksperimentalni rad

Nakon istraživačko-eksperimentalnog rada učenici izvještavaju o svojim zaključcima.

Provjera znanja i postizanje ciljeva

Za provjeru znanja sam u radnoj knjizi izabrala pitanja na koja su učenici odgovorili. Maksimalan broj bodova iznosio je 14. Učenici su si ponovno međusobno pregledali, ispravili i ocijenili odgovore. Tako je svaki učenik mogao vidjeti koliko je njegovo znanje na kraju sata i koliki je njegov napredak. Učenici su pomaknuli svoj listić na barometru znanja. Većina učenika je postigla veliki napredak u zSlika 8nanju, čak su stigli i do zvanja majstora. Samo je jedan učenik malo napredovao.

Slika 8: Barometar znanja na školskoj ploči, završetak sata

Također su označili svoj napredak (obojili su krugove ciljeva koje su usvojili) i na listi za praćenje napretka. Zatim su napisali samoprocjenu onoga što znaju i onoga u čemu još imaju problema. Napravili su plan kako će ispraviti svoje nedostatke.

Zaključak

Učenici prilikom ovakvog načina rada znaju što uče, gdje će im u životu trebati to znanje, aktivniji su nego na klasičnim predavanjima, a njihove ideje i kreativnost često me iznenade. Znaju točno procijeniti svoje znanje i napredak te povratnu informaciju učitelja i kolega prihvaćaju kako dobronamjerni vodič koji ih usmjerava naprijed. Istovremeno ne smijemo zanemariti činjenicu da u učionici prilikom takvog rada postoji suradnja, ugodno okruženje za učenje, povjerenje i poštovanje. To su satovi na koje učenici rado dolaze.

Literatura

  1. Holcar Brunauer, A. idr. (2016). Formativno spremljanje v podporo učenju: Priročnik za učitelje in strokovne delavce. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
  2. Devetak, I. idr. (2012).Peti element 9: Učbenik za kemijo v devetem razredu osnovne šole.

Fotografije

Slike 1-5: Kartice za podjelu učenika u skupine (slike 1-4 izvor: Devetak, 2012.; slika 5 izvor: vlastiti)
Slika 6. Barometar znanja na školskoj ploči, početak sata (izvor: vlastiti, 2019.)
Slika 7. Eksperimentalni rad (izvor: vlastiti, 2019.)
Slika 8. Barometar znanja na školskoj ploči, završetak sata (izvor: vlastiti, 2019.)

Tečaj o učenju učenja

veronika_matjasic

Veronika Matjašič

Sažetak

Učenje je proces koji nas prati od rođenja. Zanimljivo je da nam sve ono što naučimo spontano ne predstavlja velike poteškoće i ne izaziva negativne osjećaje – obično se s poteškoćama u učenju susrećemo samo u školi. Kao školski savjetnik vrlo često u svome radu susrećem učenike koji imaju poteškoća u učenju. Stoga sam se odlučila za pohađanje duljeg tečaja o učenju za učenike petog razreda. Svrha ovog rada je predstaviti tečaj učenja i reakcije učenika koji su pohađali tečaj.

Ključne riječi: učenje, školsko učenje, spontano učenje, sposobnosti, motivacija, učenje učenja, tečaj.

Abstract

Learning is a process that follows us from birth. It is interesting that everything that we learn spontaneously does not present any major problems and does not cause negative feelings, usually we do not encounter difficulties in learning until going to school. As a school counselor, I often meet students who have learning difficulties. That was the reason why I decided to take a longer learning course for fifth grade students. The purpose of the article is to present the learning course and the responses of the students who attended the course.

Keywords: learning, school learning, spontaneous learning, abilities, motivation, learning to learn, course

1. Uvod

Službena i stručna definicija učenja (UNESCO/ISCED, 1993.) glasi: „Učenje je svaka promjena u ponašanju, informiranosti, znanju, razumijevanju, stavovima, vještinama ili sposobnostima, a koja je trajna i koju ne možemo pripisati fizičkom rastu ili razvoju naslijeđenih obrazaca ponašanja. ”(Marentič-Požarnik, 2012).

Mnogi stručnjaci smatraju da je učenje učenja jedna od ključnih životnih vještina (Ažman, 2008).

Dakako, učenici uče ovu vještinu u okviru gotovo svakog školskog predmeta, ali su povratne informacije učitelja svejedno potvrđivale da učenici jednostavno ne znaju učiti. U početku sam se s time borila tijekom individualnih susreta s učenicima. Istraživala sam njihove navike vezane za učenje, njihov stil učenja, vremensku organizaciju tijekom popodneva te ih pokušavala pripremiti za promjene za koje sam smatrala da su ključne za njihov napredak. Tada je priručnik Tatjane Ažman pod nazivom Učenje učenja – Kako učiti i naučiti vještine cjeloživotnog učenja našao svoj put u moj ured. Ovaj je priručnik bio glavni krivac za to da sam započela održavati tečaj učenja za pete razrede.

2. Sadržaj tečaja učenje učenja

Spomenuti priručnik bio mi je velika podrška u planiranju, a radionice sam prilagođavala učenicima naše škole jer je priručnik nastao tijekom rada sa srednjoškolcima. Dio priručnika predstavlja i CD s radnim listovima koji mi je također olakšao pripremu.

2.1 Mapa osobnog napretka

Uvodni susret posvetila sam razgovoru o učenju i važnosti mape osobnog napretka(portfolio). S učenicima smo razgovarali o svrsi osobne mape, kako ju uređivati te o tome da je njezina namjena prvenstveno praćenje vlastitog napretka u učenju. Susret smo završili uređivanjem prve stranice mape osobnog napretka.

2.2 Očekivanja učenika, pravila grupe

Cilj je bio da učenici postanu svjesni svojih očekivanja i istovremeno da kao voditelj susreta shvatim njihova očekivanja u vezi s tečajem učenja. Posebno smo se nasmijali učeniku koji je izjavio da nema nikakvih očekivanja jer ga je mama prijavila na tečaj i da je, vjerojatno, ona ta koja ima očekivanja.

Kako bi naše druženje bilo opušteno i da bismo se svi osjećali dobro, radili smo na oblikovanju pravila ponašanja i komunikacije te smo se složili da ćemo se svi zajedno potruditi da ih poštujemo. Objesili smo ih na istaknuto mjesto u učionici.

2.3 Što za mene znači učenje?

S učenicima smo upoznali uže i šire značenje pojma učenje te odredili našu definiciju učenja. Usput smo razmišljali o razlozima neuspjeha te o tome što sve pojedinac treba učiniti da bi bio uspješan. Zanimljiva je bila izjava učenika koji je rekao da konačno razumije. Upitan da objasni rekao je da ćemo tijekom svakog susreta naučiti „novi recept“ za to što treba učiniti kako bismo imali bolje ocjene.

2.4 Čimbenici učenja

Učenici su upoznali čimbenike učenja i postali svjesni njihove važnosti za vlastito učenje. Svaki učenik za sebe razmišljao je o tome koji ga čimbenici podržavaju u učenju i koji ga ometaju. Svoja saznanja podijelili smo s cijelom skupinom. Naš sljedeći korak bio je izrada plana promjena (na osnovi svih informacija koje su sakupili tijekom tečaja). Ovaj mi se korak činio izuzetno bitnim jer sam željela da učenici promijene, nadograde i nadopune svoj proces učenja.

2.5 Organizacija prostora i vremena za učenje te tako i samoga sebe

Upoznali smo značajke dobre organizacije prostora i vremena za učenje. Definirali smo kako bi trebao izgledati idealni prostor za učenje i što oni, učenici, mogu učiniti kako bi svoj prostor za učenje približili tom idealu. Nastavili smo sa stjecanjem uvida u to kako upravljamo svojim vremenom. Pri tome su učenici naučili osnovne principe upravljanja vremenom i postali svjesni kako mogu planirati svoje vrijeme za učenje. Slijedio je uvid u to kako samoga sebe pripremiti za učenje. Učenici su otkrili da je samopriprema jednako važna kao i sve ostale pripreme (prostor, organizacija vremena).

2.6 Pamćenje i zapamćivanje

Tijekom susreta koji su bili namijenjeni pamćenju i zapamćivanju učenici su stekli nova znanja o pamćenju. Procijenili su svoje pamćenje i upoznali različite tehnike za treniranje pamćenja. Također su upoznali uzroke zaboravljanja. Temu smo zaključili lekcijom posvećenom vježbama pamćenja koje su se učenicima posebice svidjele. Pogledali smo i neke od vježbi koncentracije.

2.7 Navike učenja, razlozi za učenje

Učenici su istraživali svoje navike učenja i pokušavali pronaći načine za njihovo poboljšanje. Također su istraživali razloge za učenje. Otkrili su da su njihovi razlozi za učenje sljedeći: učenje zbog ocjena, strah od roditelja, priprema za život itd. Ponovno su pregledali svoje planove za promjene te ih nadopunili, odnosno izmijenili.

2.8 Učenje iz duljih tekstova, rješavanje testova

S učenicima smo proučavali upute za učenje iz duljih tekstova te upute za rješavanje testova. Pregledali smo i prijedloge pojedinih nastavnika za učenje pojedinih predmeta.

clip_image002

2.9 Moj percepcijski stil

Ovoj smo temi posvetili mnogo vremena. Na početku smo se usredotočili na test percepcijskih kanala koji autorica nudi u priručniku. Kroz izmišljenu priču učenike sam povela na izlet u neko strano mjesto s uputama kako doći do muzeja u tom mjestu. Zatim sam ih zamolila da u bilježnicu napišu što bi učinili. Test im je bio zabavan, ali su svejedno bili malo zbunjeni.

Nastavili smo identificirati osjetila putem kojih prikupljamo informacije iz okoline te stekli znanje o tome što je to stil percepcije. Zatim su učenici uz pomoć testa upoznali svatko svoj percepcijski stil. Uočeni percepcijski stil uspoređen je sa zabilježenim odgovorom na testu percepcijskih kanala. Učenici sa slušnim percepcijskim stilom bi poslušali upute te ih slijedili do muzeja. Vidni tipovi učenika zatražili bi zemljopisnu kartu. Kinestetični bi tipovi od vodiča zatražili da ih odvede u muzej, a put natrag našli bi sami. Većina učenika imala je odgovor na priču u skladu s ustanovljenim percepcijskim stilom.

2.10 Metode i tehnike učenja

I ova je tema također bila vrlo zahtjevna i za nju je bilo potrebno nekoliko susreta. Učenici su svoj stil percepcije povezali s metodama i tehnikama učenja. Prepoznali su metode i tehnike koje su koristili već prije te odabrali nove, koje su testirali. Otkrili su da različiti sadržaji učenja te ciljevi učenja zahtijevaju i različite metode i tehnike učenja.

Većina učenika bila je voljna isprobati nove metode, dok su ih neki tek upoznavali i nisu ih željeli koristiti u praksi.

2.11 Bilješke

Učenici su uvježbavali umjetnost pronalaženja suštine u tekstu. Mnogi od njih imali su poteškoća u ovom području. Ne samo da nisu bili vješti u pronalaženju bitnih podataka, već nisu znali ni svojim riječima ukratko prepričati pročitano. Većina je koristila iste riječi koje koristi autor teksta. Bilo je potrebno mnogo vježbe s različitim tekstovima. Nastavili smo učiti uz pomoć raznih vrsta bilješki te otkrivali koje im vrste zapisa odgovaraju. Pregledali su svoje bilješke i tražili načine kako ih poboljšati. Učinivši to, otkrili su da su im učitelji diktirali materijal koji su morali zapisati u bilježnicu te su zaključili da im to znanje još uvijek nije potrebno.

3. Zaključak

Moja glavna namjera bila je osposobiti učenike da sami planiraju proces učenja te da postanu svjesni toga da na njihov uspjeh ili neuspjeh utječu mnogi čimbenici. Ne bi bilo pošteno tvrditi da sam cilj postigla s apsolutno svim učenicima uključenim na tečaj, ali sam s tečajem nastavila i sljedeće godine, mijenjajući ga i iskušavajući svake godine nove stvari.

Literatura

  1. Ažman, T. (2008). Učenje učenja – kako učiti in se naučiti spretnosti vseživljenjskega učenja. Priročnik za učence, dijake, učitelje, razrednike in svetovalne delavce. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo.
  2. Ažman T., Brejc M. in Koren A. (2014). Učenje učenja: primeri metod za učitelje in šole. [e-knjiga]. Kranj: Filozofska fakulteta Univerze v Mariboru in Šola za ravnatelje. Dostopno na: https://solazaravnatelje.si/ISBN/978-961-6637-61-9.pdf [31. 10. 2018].
  3. Marentič-Požarnik, B. (2012). Psihologija učenja in pouka. Ljubljana: DZS
  4. Pečjak, V. (1977). Poti do znanja. Metode uspešnega učenja. Ljubljana: Tiskarna Tone Tomšič.