Učenje putem kreativnosti

urska_gregorin

Urška Gregorin

Sažetak

U članku pod naslovom “Učenje putem kreativnosti” predstavit ću različite teme učenja i s njima povezane aktivnosti.

Konfucijeva izreka “Što čujem, to zaboravim. Što vidim, to zapamtim. Što učinim, to shvatim.” je u procesu učenja i obrazovanja od iznimnog značaja.

Kreativna sam i maštovita osoba. Učiteljski poziv mi sve to omogućuje i putem svoje kreativnosti ispunjujem sebe i svoje učenike. Često tijekom nastave koristim različite metode učenja i oblike rada. Nastava je tako raznolika, a učenici pritom uživaju i stječu temeljno znanje i vještine. Poželjno je i preporučljivo da je podučavanje materije za učenje čim raznolikije. U 1. trijadi je dovoljno vremena za kreativnost učenika koji pritom stječu nova znanja i vještine.

Ključne riječi: učenje, kreativnost, učenici.

Uvod

Kao učiteljica, u sklopu svog poziva, podučavala sam prvenstveno u 1. trijadi (od 1. do 3. razreda) i na odjelu produžene nastave. Često sam se susretala s činjenicom da učenici uživaju u kreativnosti. Pritom su opušteni i kreativni. Najvažnije je da putem kreativnosti stječu nova znanja. Često tijekom podučavanja različitih predmeta ispreplićem tematiku koju podučavam s kreativnošću. Kreativno učenje omogućuje razvijanje domišljatosti, logike, pamćenja i mnogo drugih stvari.

Središnji dio

Predstavit ću nekoliko tema i s njima povezane aktivnosti. Sve su teme izvanredno važne u 1. obrazovnoj trijadi.

Promet

Promet je tema za učenje definirana i uvrštena u nastavni plan. Učenici se s ovom tematikom susreću već u 1. razredu jer podučavanje ponašanja u prometu počinje vrlo rano i traje čitav život.

Naša područna škola posvetila je mnogo pažnje sigurnosti učenika. Odrasli su primjer djeci. S ponašanjem u prometu učenici se upoznaju već u mjesecu rujnu, a na suradnju uvijek pozivamo i gospodina policajca. Najprije precizno pogledamo školsku rutu i nesigurne točke, a učenici uče pravilno prelaziti cestu. U 2. razredu učenici mogu samostalno dolaziti i odlaziti iz škole, bez pratnje roditelja. Učiteljice pritom potičemo na održiv način. Često objašnjavam djeci koliko je važno za naše zdravlje i naš okoliš pješice dolaziti u školu. Zdravlje je jedna od naših najvažnijih vrednota u životu.

Na predmetu upoznavanja s okolišem svaki učenik na list papira napiše jednu asocijaciju na temu prometa. Zatim listove plastificiram kako bi duže Slika 1. Plastificirane karticetrajali. Tijekom razredne nastave često igramo igru pantomime. Učenik izvuče jedan listić i bez riječi, uz pomoć pokreta, dočara nacrtanu asocijaciju. Učenici su uživali u ovoj igri i jedva čekali ponovno igranje.

Slika 1. Plastificirane kartice

Slika 2. Igra pantomime u razreduSlika 3. Igra pantomime u razredu
Slike 2 i 3. Igra pantomime u razredu

S učenicima se tijekom jeseni uputimo na promatranje prometnih znakova. Slika 4. Izrađeni prometni znakoviRazgovaramo o svakom prometnom znaku. Potom učenici u razredu, u sklopu likovne kulture i uporabom likovne tehnike trganja kolaž papira, izrađuju prometni znak. Radove smo izložili u hodniku naše škole.

Slika 4. Izrađeni prometni znakovi

Nakon završene šetnje prihvatili smo se izrađivanja makete. Učenici su bili Slika 5. Maketa škole s okolicompodijeljeni u grupe. Svaka grupa dobila je materijal i njime izradila okolicu škole. Maketa je bila veoma popularna među učenicima tijekom čitave godine. Tijekom odmora igrali su se na maketi i učili siguran put do škole i od nje.

Slika 5. Maketa škole s okolicom

Učenici pomoću aktivnosti povezanih s ponašanjem u prometu podižu svijest i jačaju svoju sigurnost čime stječu važna znanja i vještine.

Život nekad davno

Učenicima je vrlo zanimljiva tema život nekad davno. S ovom temom susreću se već u 1. razredu. Upoznavaju kakve su nekoć bile obitelji, kako su se ljudi oblačili, u kakvim su kućama živjeli i kakve su predmete koristili. Najzanimljivije je bilo kada su u posjetu došli stariji građani i ispričali o svom životu te donijeli sa sobom stare predmete, knjige, fotografije…

Učenici su naučili da se život nekad vrlo razlikovao od današnjeg vremena. Ljudi su mnoge stvari činili sami. Na satu likovne kulture izrađivali smo Slika 6. Mačići od vune i kartonajednostavnog mačića. Učenici su ga najprije nacrtali, potom izrezali. Vrat su mu ovili omiljenom vunom. Na kraju je slijedilo crtanje Slika 7. Igraća podloga igre mlinapojedinosti (oči, uši, brkovi i njuškica).

Slika 6. Mačići od vune i kartona

Ljudi su u prošlosti često igrali društvene igre. U 2. je razredu svaki učenik izradio jednostavnu društvenu igru pod nazivom mlin.

Slika 7. Igraća podloga igre mlina

Postupak izrade:

Za početak smo na papir A4 formata nacrtali pravokutnike i označili uglove. Učenici su igraću podlogu obojali omiljenom bojom i tako dobili pozadinu. Zatim smo izrađenu igraću podlogu plastificirali zbog duže trajnosti. Uslijedila je izrada žetona. Za njihovu izradu koristili smo dva papira različite boje. Mi smo koristiSlika 8. Igranje igre mlinali zelenu i crvenu boju. Pomoću ravnala sa šablonom nacrtali smo krugove ne zeleni i crveni papir, zalijepili na tvrđi papiri izrezali. Društvena igra je spremna.

Slika 8. Igranje igre mlina

Učenicima sam objasnila pravila i slijedilo je igranje. Bilo je toliko zanimljivo da su školski odmori često bili namijenjeni igranju naše društvene igre. Pored kreativnosti i preciznosti tijekom izrade igre, kod igranja bile su važne spretnost i strategija.

Međusobni odnosi

Slika 9. Ruke prijateljstvaTijekom podučavanja veliku pozornost posvećujem međusobnim odnosima u razredu. Želim da učenici dolaze u školu zadovoljni, da se dobro osjećaju među svojim vršnjacima i da doista uživaju u nastavi. Crvena nit je strpljenje, empatija i poštovanje.Slika 10. Mozaik prijateljstva

Slika 9. Ruke prijateljstva

U okviru likovne kulture učenici 1. razreda izrađivali su ruke prijateljstva. Dlan su položili na kolaž papir, ocrtali ga i izrezali. Zatim su izradili raznobojna srca koja predstavljaju ljubav.

Slika 10. Mozaik prijateljstva

Važno je biti da smo svjesni međusobnog poštovanja unatoč tome što smo svi međusobno različiti. Na tu temu izrađivali smo slagalicu prijateljstva. Svaki dio slagalice tvori cjelinu našeg razreda. Učenici drugog razreda su na dio slagalice nacrtali omiljene aktivnosti sa svojim prijateljima.

Zaključak

Učenjem putem kreativnosti učenici dobivaju sva potrebna znanja i vještine navedene u nastavnom planu. Također, zadovoljavaju svoje potrebe za kreativnošću, pritom se zabavljaju i osjećaju slobodno. Učenici uživaju u radu i učenju novih stvari. Zadatak učitelja je da učenicima tijekom samog procesa učenja prenese odgovarajuće znanje te da ih vodi, usmjerava i pomaže. Učenje može biti zabavno i za učenike i za učitelje.

Uredne bilješke u bilježnicama

stanka_vogrinec

Stanka Vogrinec

Sažetak

U ovom članku želim skrenuti pozornost na važnost urednih bilježnica, posebno na važnost urednih bilješki, jer napominjem da je jedan od važnih čimbenika koji utječu na bolje i brže znanje uredna bilježnica, stoga je jedan od naših prioriteta poticanje učenika na jasne i čitke zabilješke. U članku je prikazana bilježnica koja je jedan od najvažnijeg školskog pribora i tablica o urednosti bilježnica koja motivira učenike na urednije pisanje, a pritom učenicima daje mogućnost razvijanja ustrajnosti, dosljednosti, kritičnosti i natjecateljskog duha.

Ključne riječi: uredna bilježnica, čitljiv zapis, učenje, proračunska tablica.

Uvod

Znanje je važna životna vrijednost koja nam otvara mnoga vrata. Učimo kako bi nešto znali, postigli nešto u životu, širi nam vidike i čini nas važnima, korisnima, velikima. Znanje je potrebno stalno nadograđivati. Cijeli život učimo. Omogućuje nam da mislimo svojom glavom i obogaćuje nas.

Jedan od ključeva do više znanja i boljeg uspjeha u školi svakako je urednost bilješki u bilježnicama, jer uz pomoć čitko i jasno napisanog gradiva lakše i brže nešto naučimo. Osim toga, radije uzmemo u ruku lijepo uređene bilježnice i radije učimo ako je font čitljiv, ako su ključne riječi podvučene, obojene, zaokružene ili napisane drugim bojama kako bi bile uočljivije i ako su zabilješke potkrijepljene nekim sličicama ili fotografijama.

Bilježnica je naše ogledalo. Uredna bilježnica pomaže nam u učenju i pokazuje naš odnos prema školskom predmetu. Toga smo jako dobro svjesni i u našoj školi, pa smo posljednjih godina veliki naglasak stavili na čitljive i pregledne bilješke u bilježnicama i pisanju nalivperom.

Bilježnica kao alat za učenje – sastavni dio obrazovanja naše djece

Rječnik slovenskog književnog jezika definira pomoćno nastavno sredstvo (didaktičko sredstvo) kao pripremu za obavljanje određene djelatnosti ili za postizanje određenog cilja.

Posebno mjesto među školskim priborom u osnovnoj školi svakako ima bilježnica, jer je gotovo u svakom predmetu nezaobilazno nastavno pomagalo u kojeg učenici pišu, računaju, planiraju, lijepe, crtaju … (Kalan A., 2015.)

Možemo ga poistovjetiti s oruđem mišljenja, jer učenik u njemu upisuje i crta svoje mišljenje. To znači da bilježnica potiče učenikovo razmišljanje, a posljedično i sposobnost pisanja, što dovodi do aktivnosti učenja učenika. Bilježnica služi i kao dokaz učitelju o čemu učenik misli. (Gilbert, Kotelman, 2005.)

Bilježnica je alat za učenje kojeg učenici koriste svaki dan. Važna je i za roditelje koji uz pomoć evidencije lakše prate školski rad, jer mogu vidjeti što su djeca naučila u školi, a djeca će pregledati gradivo i po potrebi nešto ispraviti ili dopuniti. Ako roditelji u nižim razredima ustraju u pregledavanju bilješki i budu dosljedni, djeca to osvajaju i to postaje njihova briga i odgovornost.

Važnost urednosti bilješki u bilježnicama

Mi učitelji moramo biti svjesni da su bilježnice vlasništvo učenika i da je vrlo važno da im omogućimo da njihove bilješke budu odraz njih samih. To bi se trebalo već vidjeti na ilustraciji na prvom listu, ali im trebamo pomoći u organizaciji sadržaja. (Gostinčar, Blagotinšek, 2014.)

Prilikom pregleda zabilješki, mi nastavnici u našoj školi otkrivamo da naši učenici imaju poteškoća s pisanjem i da im je font često nečitljiv. Često se događa da ne znaju pročitati ono što su napisali. “Muče se” čitajući vlastiti rukopis.

Kad su naše bake i djedovi išli u školu, pisanje je bilo vrlo važan čimbenik, jer su čak imali ocjenu iz kaligrafije i ocjenu oblika rukopisa u školi (Plahutnik, T., 2018).

I sama to mnogo puta volim reći učenicima. Danas, međutim, primjećujemo da većina djece time nije opterećena i da učenici nisu motivirani pisati lijepo i čitko. Bilješke su često nečitke, manjkave, učenici bi pisali kemijskom olovkom, jer tako pišu brže i posljedično manje čitljivo. Kao rezultat toga, učenici provode više vremena učeći, teže uče i postižu lošije ishode učenja.

Uređene bilježnice čine učenje lakšim i učinkovitijim, zbog čega smo u našoj školi odlučili posebnu pozornost posvetiti pisanju i obliku rukopisa u bilježnicama. Naglasak na urednosti bilježnica, odnosno čitljivom pisanju i nalivperu, postao je jedan od prioriteta u školi.

Prvo sam razgovarala s učenicima, u ovom slučaju učenicima četvrtog razreda, da vrijeme koje provedu uređujući bilježnice nije izgubljeno vrijeme, već je vrijeme provedeno u učenju te što znači uređena bilježnica i zašto je važna (Infodrom, 2014.) .

Upoznala sam učenike s činjenicom da je pisanje važna strategija koja olakšava učenje i da bilješke/pisanje nisu preslikavanje onoga što su vidjeli ili čuli, već vlastiti pisani proizvod, plod shvaćanja pisca. (Piolat, Olive i Kellogg, 2004.).

Dala sam im upute i pokazala neke primjere zabilješki koji su im pomogli u daljnjem pisanju:

  • podatke, informacije koje treba grupirati,
  • oblikovanje ključnih riječi,
  • korištenje različitih boja, malih i velikih slova, različitih olovka.

Došli smo do zajedničkog zaključka da se bilježnica smatra uređenom kada:

  • je sadržaj u njoj lijepo, čitko i transparentno napisan, jer na taj način možemo brzo pronaći potrebne informacije,
  • su važne odnosno ključne riječi podvučene, obojane ili napisane drugom bojom, koje nam pomažu da lakše i brže zapamtimo gradivo odnosno se prisjetimo što smo učili u školi,
  • izrađujemo obojane mentalne mape, u kojima sažimamo bitne podatke odnosno sami izrađujemo sažetak kako bismo nešto naučili.

Razvila sam strategije pisanja za učenike izravno i neizravno:

  • izravno: predstavila sam strategije pisanja;

Bilješke u bilježnici mogu biti sažete, slikovne, u obliku mentalne mape, radnih listova, unaprijed natipkanog teksta itd.

  • neizravno.

O neizravnom načinu razvijanja strategije pisanja govorimo kada se razvoj odvija tijekom školskog sata. U prvom planu je prijenos sadržaja odnosno bavljenje sa sadržajem učenja, a razvoj strategije je u drugom planu, ali još uvijek prisutan (Marentič – Požarnik, 2000).

Tablica urednosti bilježnica

Kako bi učenici bili pažljivi i dosljedni u pisanju, na početku školske godine u svaku bilježnicu zalijepimo tablicu o urednosti bilježnice u kojoj imamo upisane kriterije o urednosti o kojima ćemo voditi računa kod izrade bilješki.

Na oblik bilješki pazimo tijekom cijele školske godine, a tri puta godišnje posebno pregledavamo zapise u bilježnicama i uz pomoć legende zapisujemo rezultate u tablicu i razmišljamo o mogućim poboljšanjima.

image
Slika 1. Tablica urednosti bilježnice

Zaključak

Zalijepljena tablica o urednosti bilježnica djeluje motivirajuće. Zašto? Učenici rado uzimaju svoje bilježnice u ruke i rado prave bilješke – zadane i drugačije. Naime učenici mi već prilikom zapisivanja sadržaja u bilježnicu – bilo sažetaka, mentalnih mapa, crteža… skreću pažnju na bilješke, pokazuju ih jedni drugima i na taj način potiču sebe da ljepše pišu i oblikuju bilješke. Pregledavajući bilješke u bilježnicama, stalno otkrivam da se većina učenika zbog zalijepljene tablice jače potrudi kod izrade bilješki, ljepše pišu ne samo zbog toga da bi lakše učili, već i zbog natjecanja među kolegama iz razreda tko će imati bolje uređenu bilježnicu, a na kraju i zbog pohvale koju dobivaju od učitelja. Ipak, evidencija pokazuje da se djevojke trude više od dječaka, kojima je često potreban dodatan poticaj.

Također sam saznala da učenici koji slijede kriterije napisane u tablici lakše uče, što mi također i sami kažu, i stvarno postižu bolje ishode učenja.

Kako bih dokazala da se učenici doista jako trude na bilješkama, prilažem tri primjera bilješki jedne učenice.

Slika 1 nastala je na satu glazbene umjetnosti, gdje je učenica samostalno izradila sažetak sadržaja i potkrijepila ga ilustracijama koje će joj pomoći da vizualno lakše pamti instrumente.

Slika 2 snimljena je na satu slovenskog jezika. Učenica je slova na koja mora obratiti dodatnu pažnju, jer glasove izgovaramo drugačije nego zapisujemo slova, zapisala u bojama kako bi ih brže zapamtila.

Slika 3 nastala je na satu glazbene umjetnosti. Učenica je izradila mentalnu mapu u bojama koje će joj pomoći da zapamti.

Slika 2Slika 3
Slika 2. Primjer bilješke učenice     Slika 3. Primjer bilješke učenice
Slika 4
Slika 4. Primjer bilješke učenice

Zbog svijesti da urednost bilježnica doprinosi boljem znanju naših učenika, kao i redu i uređenosti općenito u životu, tome ćemo i ubuduće pridavati veliku važnost.

Obzirom da učenike potičemo na ljepše pisanje i pisanje rukom, uključeni smo i u projekt Tjedan rukopisa te na taj način podižemo svijest o važnosti pisanja, naglašavajući važnost razvoja individualnosti i fine motorike kod učenika.

‘Ono što se nauči u mladosti uklesano je u kamen’, kaže indijska poslovica.

Literatura

  1. Gostinčar Blagotinšek, A. 2014. Učenčev zvezek za pouk spoznavanja okolja in naravoslovja in tehnike. Pristupljeno: 24. siječanj 2022.http://pefprints.pef.uni-lj.si/2578/1/Blagotinsek_zvezek.pdf
  2. Infodrom. 2014. (Ne)urejenost zvezkov. Pristupljeno: 28. lipanj 2021. https://otroski.rtvslo.si/infodrom/prispevek/961
  3. Kalan, A. 2015. Uporaba zvezka pri predmetu družba v 4. in 5. razredu z vidika sodobnega pouka. Pristupljeno: 28. lipanj 2021. http://pefprints.pef.uni-lj.si/3201/1/Magistrsko_delo_-_Ana_Kalan.pdf
  4. Plahutnik, T. 2018. Od razvijanja ročnih spretnosti do pisanja. Pristupljeno: 28. lipanj 2021. https://www.zmajcek.net/od-razvijanja-rocnih-spretnosti-do-pisanja/

Obrada velikog tiskanog slova

anita_ranc

Anita Ranc

Sažetak

Djeca koja dolaze u prvi razred devetogodišnje osnovne škole razlikuju se po predznanju i sposobnostima, stoga učitelji trebaju pristupiti svakom učeniku kao pojedincu. Članak opisuje kako razvijamo vještine prije opismenjavanja učenika, kako razvijamo glasovnu svijest i kako poučavamo veliku tiskanu abecedu i potičemo učenike da žele pisati i čitati.

Ključne riječi: djeca, učenje, abeceda.

Uvod

Prije obrade velike tiskane abecede operativni ciljevi kurikuluma za slovenski jezik navode da učenici u prvom dobnom razdoblju, prema predznanju čitanja i pisanja i prema razvijenim vještinama i sposobnostima, prolaze individualno, postupno i sustavno kroz sljedeće faze ili početne aktivnosti opismenjavanja i razvijaju vještine prije opismenjavanja (npr. vizualno razlučivanje, slušno razlučivanje i rastavljanje, grafomotorika, orijentacija tijela, orijentacija u prostoru i na papiru, tjelesno držanje i držanje olovke itd.) (Kurikulum za slovenski jezik, 2018.).

Razvijanje vještina predpismenosti

Orijentacija

Na početku školske godine učenici se teško orijentiraju u prostoru, na papiru, te u bilježnici i liniji. Uz svakodnevne kratke vježbe orijentacije većina se djece može samostalno orijentirati u prethodno opisanim aktivnostima. Međutim, svake godine primjećujemo da neka djeca imaju veće probleme. S ovom djecom moramo učitelji biti posebno pažljivi.

Pozornost i koncentracija

Potičemo djecu da se usredotoče na aktivnosti jer se time razvijaju pozornost i koncentracija.

Grafomotorika

Provodimo mnoge finomotoričke aktivnosti, promičemo pravilno držanje olovke, razvijamo vještine da oči i ruke budu u skladu. Primjećujemo da unatoč godinama vježbe i poticaja, još uvijek ima djece u razredu na kraju školske godine koja olovku ne drže ispravno.

Glasovna svijest

Uz glasovnu svjesnost je dijete sposobno rastaviti riječ ili rečenicu na manje dijelove (različiti načini rastavljanja) (Ropič, 2016).

Rastavljanje rečenica

Na početku rastavljaju rečenice na riječi. Vježba se odvija na način da učiteljica izgovori rečenicu, dijete samostalno ponavlja rečenicu i za svaku riječ u rečenici stavlja čep na stol. Zatim učiteljica polako izgovara riječ po riječ u rečenici. Dijete prstom dodiruje čepove i provjerava svoje riješenje.

Rastavljanje riječi na slogove

Nastavljaju sa slogovanjem. Slažu riječi, plješću, otvaraju prst na svakoj ruci za svaki pljesak i određuju odgovarajući broj slogova. Također slažu riječi na način da imaju ispisane brojeve na tlu, nakon čega skaču na brojeve za svaki slog. Prepoznaju početni i završni slog. Traže nove riječi na prepoznatim početnim i završnim slogovima. Kasnije su grafički ilustrirali duljinu riječi. Određuju je li riječ kratka ili duga. Nakon što je slogovanje dobro utvrđeno, počinjemo rastavljanjem riječi na glasove.

Rastavljanje riječi na glasove

Uz slikovni materijal djeca izgovaraju glasove riječi. Određuju početni glas i izgovaraju što više riječi koje počinje na isti početni glas. Primjećujemo da mnogi učenici to mogu učiniti kada uđu u školu. U drugoj fazi definiraju konačni glas riječi. Primjećujemo da samo nekoliko učenika to može na početku. Još manje učenika može pronaći riječ koja završava na isti konačni glas. Na kraju krenemo s dnevnim vježbanjem glasova. Nakon dva mjeseca vježbanja uočavamo da većina djece prepozna sve glasove u jednostavnim riječima. Tek tada počinjemo s obradom velike tiskane abecede.

Obrada velikog tiskanog slova

Rastavljanje na glasove

Za svako slovo djeca traže riječ koja počinje tim početnim glasom. Kad dijete pronađe riječ, ustaje. Dijete izgovori riječ, a onda je svi rastave na glasove pomoću prstima na rukama. Također određuju konačni glas riječi. Zatim traže riječi koje imaju za dotično slovo glas u sredini. Sve riječi se ponovno izgovaraju i određuju početni i završni glas. Konačno, traže riječi koje imaju za dotično slovo glas na kraju. Ove riječi se također izgovaraju i određuje se početni glas. Ustaju učenici koji u svom imenu imaju glas za dotično slovo na početku, zatim u sredini i na kraju. U bilježnicu nacrtaju šest slika na početni glas dotičnog slova. Ispod slike nacrtaju onoliko točaka koliko ima glasova u riječi. Učenici koji pišu, napišu riječ sa slovima ispod točkica. Slika 1. Rastavljanje na glasove s diferencijacijom

Obrada velikog tiskanog slova

Obrada velikog tiskanog slova prema fonomimičkoj metodi: Učitelj pokazuje sliku za početni glas i priča priču koja završava pjesmom. Učitelj crta svoj glas i pokazuje pokret za glas. Učenici ponavljaju pokret glasa nekoliko puta i izgovaraju pjesmu. Zatim učenici dolaze pred ploču i ispisuju riječi pokretima već spomenutim slovima dok druga djeca pokušavaju pročitati napisano (Štupnikar et. al., 2010.). Slika 2. Kretanje glasa

Učitelj ispisuje veliko tiskano slovo na ploču i istovremeno izgovara poteze koje zapisuje. Učenici ustaju, podižu kažiprst ruke kojom pišu i u svim smjerovima neba zajedno s učiteljem tri puta napišu slovo i govore potez pisanja slova. Zatim tri puta napišu slovo prstom na stolu, na sjedalu stolice, na leđima kolege iz razreda. Svako dijete odabere tri slova o kojima smo već razgovarali i zapiše ih na leđima kolege iz razreda. Učenik pokušava prepoznati napisana slova. Učenik tvori slovo pojedinačno ili u paru s tijelom kolege iz razreda. Slika 3. Pisanje slova u zraku Slika 4. Pisanje slova na stolu Slika 5. Pisanje slova na leđima kolege iz razreda Slika 6. Oblikovanje slova tijelom

Učenici se podijele u pet grupa i kružeći po stanicama vježbaju točan pravopis i ispravnu liniju dotičnog slova: pisanje olovkom na interaktivnoj ploči, pisanje kredom na zelenoj ploči, bojom na plakatu, štapom po pijesku i formiranje slova od žice. Sva djeca idu na sve stanice. Slika 7. Pisanje slova na interaktivnoj ploči Slika 8. Pisanje slova na zelenoj ploči Slika 9. Pisanje slova bojom na plakatu Slika 10. Pisanje slova štapom po pijesku Slika 11. Formiranje slova od žice

Zatim sjedaju za stolove s radnim listom napisanim na A4 listu i kukuruzom. Na slovu je označeno mjesto početka zapisa. Zatim palcem i kažiprstom (razvijajući hvat pincete) točno postavljaju kukuruz u ispravan red linije slova. Kada su gotovi, precizno premazuju slovo s 15 bojica u dogovorenim potezima. Slika 12. Polaganje kukuruza na slovo Slika 13. Premazuju slovo bojicama

Na drugom radnom listu imaju točan potez slova nacrtan strelicama, pjesmu po fonomimičkoj metodi i medalju sa slovom. Djeca ga oboje. Tek tada počinju zapisivati ​​slova u bilježnicu. Prema metodi formativnog praćenja, prilikom čitanja prvog slova učenici sukreiraju kriterije uspješnosti koje ponavljamo. Bit ću uspješan: kada napišem slovo točno od reda do reda, kada napišem slovo u dogovorenom smjeru, obliku i veličini, kada napravim razmak između slova, kada pravilno držim olovku, kada sjedim za stolom ispravno. Djeca s ploče prepisuju šest riječi sa tiskanim slovima o kojima smo već raspravljali. Diferencijacija: Učenici koriste riječi napisane na ploči u rečenicama i zapisuju ih. Povratna informacija učeniku je u stvarnom vremenu i odvija se tijekom cijelog utvrđivanja velikog slova. Samorefleksija: Učenici nacrtaju smješka u bilježnicu i obojaju ga prema tome koliko su bili uspješni (zeleno, žuto, crveno). Slika 14., 15. Pisanje slova u bilježnicu

Slijedi utvrđivanje naučenih slova s različitim didaktičnim igrama.

Zaključak

Već dugi niz godina razvijam vještine predpismenosti kod učenika i učim veliku tiskanu abecedu. Primjećujem velik napredak kod učenika ako učitelj posveti puno vremena vještinama predpismenosti. Vjerujem da redovitim razvijanjem fine motorike pridonosimo pravilnom držanju olovke, kao i obavljanju svakodnevnih školskih zadataka. Razvijanjem glasovne svijesti presudno utječemo na uspjeh djece u opismenjavanju (Ropič, 2016.). Primjećujemo da djeca, kada znaju više dotičnih slova, zbog redovitog vježbanja glasova dobivaju želju za samostalnim pisanjem, a samim time i izražavaju želju za čitanjem, pa ih upoznajemo s tehnikom čitanja. Budući da svakom slovu posvetimo dovoljno vremena i obraćamo pažnju na linearnost zapisa slova, većina učenika piše slova u dogovorenom smjeru, obliku i veličini. Mislim da kroz igru ​​i na ugodan način djeci možemo približiti veliku tiskanu abecedu.

Literatura

  1. Štupnikar, M., Pintar D., Murovec, T. & Veselič, E. (2010). Opismenjevanje in razvoj vseh čutil. Zavod RS za šolstvo.
  2. Ropič, M. (2016). Zmožnost zaznavanja začetnih in končnih glasov v nezložnih in večzložnih besedah. Pedagoška obzorja, 31(1), 44-54. https://www.dlib.si/details/URN:NBN:SI:DOC-ECPMAHGV/?euapi=1&query=%27keywords%3dmarija+ropi%c4%8d%27&sortDir=ASC&sort=date&pageSize=25
  3. Učni načrt za slovenščino. (2018). Ministrstvo za izobraževanje, znanost in šport, Zavod RS za šolstvo. https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/obvezni/UN_slovenscina.pdf

Društvene igre na početku školovanja

mojca_kravcar

Mojca Kravcar

Sažetak

Društvene igre vrlo su važne na početku školovanja za razvoj intelektualne, socijalne i emocionalne strane učenikove osobnosti. Pomoću njih učenici razvijaju suradnju i solidarnost prema drugima. Pomažu im u međusobnom upoznavanju, razvijanju pozitivnih međuljudskih odnosa, a time i znatno doprinose povoljnijoj društvenoj klimi u razredu. Suzdržaniji, introvertirani učenici, koji se inače teško uključuju u grupu, kroz igru se opuštaju i lakše razvijaju kontakte sa ostalima. Društvene igre mogu se upotrijebiti u svim fazama procesa učenja: za motivaciju, stjecanje znanja, učvršćivanje gradiva i za opuštanje.

Ključne riječi: društvene igre, međusobni odnosi, sudjelovanje, integracija, učenje.

Uvod

Kroz igru učenici uče, upoznaju svijet i prijatelje, opuštaju se, jačaju socijalne vještine. Na ovaj način izgrađuju pozitivnu sliku o sebi na zabavan, povezujući i koristan način. Korištenje društvenih igara u školi također utječe na bolje međusobne odnose, čime se učenici osjećaju bolje u razredu. Također ima utjecaj na život u odrasloj dobi, jer će im olakšati integraciju u društvo i bolje funkcioniranje u njemu. Na početku igre neka ne traju predugo. Mlađi učenici imaju kratkotrajnu koncentraciju i manje strpljenja, a kasnije neka se produžuje trajanje igara. Svaka igra ima upute i pravila kojih se učenici moraju pridržavati. Kroz igru učitelj upoznaje učenike na različite načine i vidi kako reagiraju u grupi. Ako primijeti da je netko odgurnut, pokušava ga, uz pomoć ovih igrica, bolje uključiti u društvo. Društvene igre se najčešće izvode u krugu. Tako su svi učenici u izravnom kontaktu, imaju osjećaj pripadnosti grupi i jednakosti.

Glavni dio

Društvene igre od iznimne su važnosti za razvoj intelektualne, društvene i emocionalne strane osobnosti učenika, pogotovu na početku njihovog školskog obrazovanja. Naime, učenici su se prisiljeni suočiti s novom, nepoznatom okolinom, nepoznatim učiteljima i učiteljicama te školskim sustavom, što je poprilično drugačiji od vrtića.

Cilj predstojećeg članka je da vas upoznam sa nekima od društvenih igara koje često koristim u svom radu s učenicima. Biram ih prema trenutačnim ciljevima koje želim postići i krajnjem cilju što je uvijek nepromjenljiv, a to je pomoći učenicima u savladavanju spomenutih izazova.

Igre na početku školske godine

Cilj igara je da olakšaju međusobno upoznavanje učenika i njihovo pamćenje imena drugih učenika u razredu. Kako bi to postigla, biram igre u kojima se pojedinci predstavljaju imenom. Učenici kroz igru gube suzdržanost i strah od javnog nastupa.

Primjeri igara:

Zeleni krokodil
Učenici sjede ili stoje u krugu. Igru počinjem s riječima: „Moje ime je_____, s moje lijeve strane sjedi_____, a s moje desne sjedi zeleni krokodil.“ Učenik s desne strane odgovara: »Ja nisam zeleni krokodil. Moje ime je ______, s moje lijeve strane sjedi____(ponovi ime učenika s lijeve strane), a s moje je desne strane zeleni krokodil.“

NAPOMENA: Igra završava kada svi učenici kažu svoje ime.

Stolica s moje desne strane prazna je
Svaki od učenika sjedi na svojoj stolici u krugu. Jedna je stolica prazna. Učenik koji sa svoje desne strane ima praznu stolicu kaže: »Stolica na mojoj desnoj je prazna, želim da tu sjedne…« (prozove ime nekoga iz razreda).

NAPOMENA: Igra traje toliko dugo, dok god se učenicima čini zabavna. Učenici moraju uvijek koristiti riječ »želim«.

Igre za komunikaciju i oblikovanje skupine

Učenici kretanjem na zabavan način uče primjerenu verbalnu i neverbalnu komunikaciju.

Primjeri igara:

Molekule
Učenici se uz glazbu slobodno kreću po prostoru. Kada viknem neki broj, primjerice četiri, učenici se moraju udružiti u grupe (molekule) po četiri. Onaj koji ostane sam mora napraviti neku zabavnu vježbu te nakon toga viknuti sljedeći broj.

NAPOMENA: Druge moguće izvedbe: učenici mogu skakati ili puzati po prostoru. Igra traje od 3 do 5 minuta.

Košara voća
Učenici stavljaju stolice u krug te nakon toga na njih sjedaju. Podijelim ih u grupe: grupa jabuka, kruška, banana … Stojim u sredini kruga. Kada kažem, primjerice: »Banane-jabuka«, učenici tih grupa moraju zamijeniti mjesta. Ako viknem: »Košara je pala!«, tada svi učenici moraju zamijeniti stolice. Učenik koji ostane bez stolice, nastavlja s prozivanjem.

NAPOMENA: Grupe se mogu nazivati po povrću, stvarima…

Igre za pažljivo slušanje i brzo reagiranje

Učenici razvijaju pažljivo slušanje, slušanje uputa i brzo reagiranje.

Primjeri igara:

Pismo imam za one….
U krugu je jedna stolicu manje od ukupnog broja učenika u razredu. Učenici moraju, kada čuju dogovorenu riječ, pokušati sjesti na jednu od stolica. Onaj koji ostane bez stolice onda kaže, primjerice: „Pismo imam za sve one koji imaju crvenu majicu!“ Svi s crvenom majicom moraju zamijeniti stolice, a osoba u sredini mora iskoristiti priliku te sjesti na jednu od oslobođenih stolicu. Onaj koji ostane bez stolice, opet »donosi novu poštu« s nekom drugom porukom.

NAPOMENA: Na kraju igre možemo obaviti razgovor o tome koje su nam stvari zajedničke, a u kojima se razlikujemo.

Štap koji govori
Onaj koji ima u rukama štap koji govori, ima posebnu moć govora. Međutim, posebna moć sviju ostalih je da ga slušaju. Učenici si u krug međusobno dodaju štap. Tko ne želi govoriti, daje štap sljedećem. Svatko treba ispričati što mu se dogodilo prethodni dan, nešto zanimljivo što su radili kod kuće ili nešto zabavno.

NAPOMENA: Umjesto štapa mogu se koristiti i lutka, lopta ili neki drugi predmet.

A ja jesam…
Učenici sjede u krugu. Odabrani učenik započinje igru izjavom u kojoj koristi negaciju te baca zavezani rupčić odabranom učeniku. Drugi učenik mora uhvatiti rupčić i odgovoriti: „A ja jesam!“ I nastaviti igru ​​na isti način.

Primjer: „Danas nisam dobrog raspoloženja.“ „A ja jesam!“

NAPOMENE: Početna izjava može biti i obrnuta tako da drugi učenik mora koristiti negaciju, primjerice: „Danas sam loše spavao“, a drugi odgovora: „A ja nisam“.

Igre za razvijanje prijateljstva i dobrih odnosa

Pomažu u rješavanju sukoba i neugodnih situacija, jačaju prijateljstva i osjećaj odgovornosti te sigurnosti, poboljšavaju spremnost za pomoć drugima.

Primjeri igara:

Ljudske prepreke
Učenici su u početku podijeljeni u dvije veće grupe. Jedna grupa dijeli se u parove ili trojke te formira žive prepreke. Druga polovica učenika dijeli se u parove. Jedan od učenika u paru ima zavezane oči trakom ili maramicom, a drugi ga pomoću glasa mora voditi preko prepreka. Onda mijenjaju uloge.

NAPOMENA: Razgovaramo o tome koliko je važno pomagati jedni drugima i osjećati se sigurnima u tome, a uz to razvijamo osjećaj odgovornosti prema sebi i drugima.

Nevidljivi prijatelji
Učenici najprije naprave krug. Zatim zatamnimo sobu i puštamo tihu glazbu. Svatko bira nekoga koga će „nevidljivo“ pratiti. Svi se polako kreću po prostoru. Kada glazba prestane, svatko skače prema onome koga je odabrao i hvata ga za ramena. Ovom vježbom učenici spontano pronalaze nove prijatelje.

NAPOMENA: Kada priđu prijatelju, mogu mu poželjeti ugodan dan, potapšati ga po glavi …

Igre za opuštanje

Učenici se opuštaju, jedni prema drugima se ponašaju brižno i umiljato.
Primjeri igara:

Metenje
Učenici su podijeljeni u parove. Jedan iz para leži na trbuhu, a drugi kleči pored njega. Učenik koji kleči rubom dlanova klizi po tijelu onoga koji leži kao da skuplja mrvice na stolu. Kada presudi da je već pomeo sve mrvice, podiže ih objeručke te ustaje i odnosi ih u kantu za smeće gdje ih istrese. Zatim mijenjaju uloge.

NAPOMENA: Na ovaj način mogu “počistiti” loše raspoloženje, ljutnju, glasnoću …

Ogledalo
Učenici se podijele u parove nakon čega se moraju okrenuti jedan prema drugome. Jedan pokazuje različite pokrete i mijenja izraze lica (mogu biti i smiješni), a drugi ga pokušava imitirati što je točnije moguće. Nakon određenog vremena, mijenjaju uloge. Pri tom je važno da to naprave u potpunoj tišini.

NAPOMENA: Pokreti mogu biti i ritmički uzorci.

Igre promatranja

Svrha ovih igara je u tome da učenici pažljivo promatraju zbivanje i uočavaju promjene koje se dešavaju. Učenici promatraju i sebe i druge.

Primjeri igara:

Što se promijenilo
Učenici su podijeljeni u dvije grupe koje su poredane na način da su okrenute jedna prema drugoj. Svaki učenik ima samo jednu minutu za pažljivo promatranje onoga koji stoji nasuprot njega. Nakon toga, oba se reda moraju okrenuti tako da se ne vide i da si pokazuju leđa. Za vrijeme dok su okrenuti jedan od drugoga, moraju promijeniti nešto na sebi. Zatim se ponovno okreću jedni prema drugima i pokušavaju ustanoviti u čemu se promijenio onaj koji im stoji nasuprot.

NAPOMENA: Kasnije im možemo dati uputa neka promijene dvije ili tri stvari.

Detektiv
Učenici naprave krug. Učenik volonter je detektiv koji mora na početku igre izići iz učionice. Za vrijeme njegove odsutnosti zajedno biramo učenika koji će voditi igru. Vođa igre mora nakon povratka detektiva izvoditi nasumične pokrete, a druga ga djeca moraju tajno promatrati i imitirati. Cilj igre je da detektiv pokuša ustanoviti tko u stvari vodi igru. Kada detektiv otkrije vođu igre, onda bira svog nasljednika.

NAPOMENA: Igra traje najviše pet minuta.

Zaključak

Učenici vole sudjelovati u društvenim igrama. Preporučeno je svakodnevno uključivanje društvenih igara u nastavu u različitim fazama učenja. Društvene igre doprinose boljem usvajanju znanja, većoj motivaciji i boljoj socijalizaciji. Odlično su rješenje za učenje i rješavanje sukoba u učionici. Izvrstan su dodatak nastavi i to osobito na početku školske godine jer je koncentracija učenika u tom razvojnom razdoblju još relativno kratka.

Literatura

  1. Lamovec, T. (1993). Spretnosti v medosebnih odnosih. Ljubljana: Center za psihodiagnostična sredstva.
  2. McGrath, H. in Francey, S. (1996). Prijazni učenci, prijazni razredi. Učenje socialnih veščin in samozaupanja v razredu. Ljubljana: DZS.
  3. Virk Rode, J. in Belak Ožbolt, J. (1990). Razred kot socialna skupina in socialne igre. Ljubljana. Zavod republike Slovenija za šolstvo.
  4. https://igramose.blogspot.com/p/socialne-igre.html (2020).

Kako poučavati astronomiju?

monika_hobor

Monika Hóbor

Sažetak

Astronomija se javlja već u nižim razredima osnovne škole i upravo je zbog toga važno da je učitelj zna poučavati. U nastavku ovoga rada predlažem gdje bi bilo dobro organizirati nastavu astronomije, koji su zadaci učitelja te navodim nekoliko savjeta za poučavanje astronomije. U radu također predlažem kako prikazati prirodne pojave u svemiru kroz igru, obzirom da ju djeca jako vole i da putem igre najbolje usvajaju gradivo. Praktičnim prikazom vrtnje i kruženja  Zemlje, učenici si mogu zornije predstaviti i razumjeti navedene pojave. Kroz igru, također na zabavan način upoznaju i uče razlike između planeta i zvijezda.

Ključne riječi: astronomija, igre, učenje.

Uvod

Da bi podučavanje astronomije bilo uspješno, učitelj se mora temeljito pripremiti, planski organizirati nastavu i odabrati odgovarajuće sadržaje astronomije koje će uključiti u nastavni proces predmeta „Spoznavanja okolja“, odnosno „Naravoslovje in tehnika“. Učitelj treba prikupiti i predstaviti učenicima što je više moguće materijala o svemiru. Učenici pod vodstvom učitelja trebaju izvoditi različite eksperimente i  usredotočiti se na konkretno promatranje nebeskih tijela i pojava. Učenike treba „odvesti u svemir“ najprije gledajući noćno nebo golim okom, a zatim im to isto nebo pokazati dalekozorom i teleskopom. Učinkovitijem promatranju zasigurno može pomoći i stručnjak s ovog područja, koji je pozvan da nas posjeti, kako bi nam predstavio noćno nebo.

Središnji dio

Gdje organizirati nastavu astronomije?

Na samom početku, smisleno je neke prirodne pojave demonstrirati učenicima u učionici. Kroz provedene eksperimente sami bi trebali doći do novih spoznaja. Kasnije se satovi astronomije mogu odvijati u prirodi, u blizini škole. Učenike treba odvesti u prirodu gdje ćemo ih upoznati sa sadržajem o kojem razgovaramo. Za promatranje treba podjednako koristiti dnevno, kao i noćno nebo. Noćno nebo najbolje se promatra daleko od sloja svjetlosti koja osvjetljava ulice i grad. Preporuka je otići u brda, gdje će se učenici upoznati i s teleskopom. Suradnja s Astronomskim društvom također neće biti suvišna, jer će stručnjaci usmjeriti pažnju učenika na cilj ovog školskog sata.

Zadaci nastavnika u nastavi astronomije

Učitelj mora dobro poznavati učenike, njihove interese, njihov razvoj, predznanje, iskustvo i zanimanje za astronomiju. Današnji, moderni stil poučavanja zahtijeva od učitelja da sadržaje astronomije smisleno poveže s nastavnom jedinicom i predznanjem učenika.

Učitelj treba:

  • pripremiti nastavno okruženje koji će poticati učenike na rad
  • pripremiti odgovarajuća pomagala za uspješno promatranje neba (dalekozor, džepna svjetiljka, teleskop, …)
  • poticati učenike da koriste sva osjetila kod otkrivanja pojava
  • poticati učenike da postavljaju pitanja o nebeskim pojavama, tijelima
  • uzimati u obzir sve ideje koje dolaze od učenika i ispravljati ih ako nisu u pravu
  • pomoći učenicima u formuliranju i provjeri nalaza
  • pomoći učenicima u prepoznavanju zakonitosti i pojmova kod nalaza
  • poticati učenike da praktično iskoriste svoja otkrića (ako je to moguće)
  • poticati učenike da kritički ocijene vlastiti rad i rad drugih učenika
  • prihvatiti različite, neobične ideje, jer nikad se ne zna što stoji iza mračne zavjese noći
  • omogućiti učenicima pristup knjigama i drugim izvorima informacija i voditi ih u njihovom istraživanju
  • ispitivati i ocjenjivati rad učenika i bilježiti napredak učenika na tom području

Savjet za poučavanje astronomije na razrednoj nastavi osnovne škole

Zadatak učitelja je odabrati najprikladnije metode rada prilikom pripreme za rad s učenicima određene dobi. Učitelj također treba biti oprezan pri izboru metoda i odgovarajuće demonstracije, također, uvijek je otvorena mogućnost da se nastavni proces privede kraju implementacijom pažljivo odabrane i strukturirane igre posredstvom koje učenici dolaze do novih spoznaja i znanja.

Svemir i svemirski pojavi su apstraktni pojmovi s kojima se učenici susreću svakodnevno, ali je njihovo razumijevanje tih pojava nedostatno. Dijete ne zna zašto dolazi noć, zašto opet dolazi dan, zašto zvijezde noću sjaju i kamo idu tijekom dana. Stoga je vrlo važno da učitelj zna učenicima predstaviti prirodne pojave na razumljiv način. Kroz igru učenici mogu puno naučiti, a naučeno znanje mogu prizvati u sjećanje već sljedeći put kad pogledaju u nebo.
 

Kako učenicima kroz igru prikazati prirodne pojave u svemiru?

Najprikladnija metoda prikazivanja prirodnih pojava na Zemlji je metoda demonstracije, a kasnije učenici u skupinama mogu ponoviti ono što su vidjeli kod učitelja. Učitelj treba prikladno odabrati metode, sredstva i oblike rada u prikazivanju nebeskih pojava. Kroz igru možemo prikazati mnoge pojave u svemiru.

ZEMLJA KRUŽI OKO SUNCA I VRTI SE OKO SVOJE OSI

Dodaci:

  • svjetiljka
  • globus

Učitelj koristi globus ili drugu okruglu stvar, zatamnjujući učionicu što je više moguće te pali svjetiljku. Opisuje situaciju, objašnjava da je globus Zemlja, a svjetiljka Sunce. U ovom eksperimentu učitelj pokazuje rotaciju Zemlje oko svoje osi i kruženje Zemlje oko Sunca. Pri tome usmeno prati, opisuje svoj praktični rad. U ovom eksperimentu učenici otkrivaju zašto je na jednom dijelu Zemlje noć, a na drugom dan. U kasnijem radu, kada učenici pokušavaju prikazati Zemljinu kruženje oko Sunca u skupinama, važno je da ih učitelj usmjerava, pomaže i ponovo objašnjava ako je to potrebno.

PLANETI U NAŠOM SUNČANOM SUSTAVU

U ovoj igri učenici upoznaju planete, njihovu veličinu i udaljenost od Sunca, od najbližih do najudaljenijih. Učitelj neka pripremi lopte različitih veličina koje učenici trebaju držati u ruci. Svaki od njih je jedan planet. Oni sebe imenuju i raspoređuju se u nizu od Sunca, koje određuju prije igre. Učitelj treba biti oprezan s odabirom lopta različite veličine i one bi trebale biti što više u skladu s veličinom planeta u manjem mjerilu. To znači da bi Jupiter trebao biti najveći planet, Pluton najmanji, a ostali planeti raspoređeni po veličini.

ZVJEZDICE I PLANETI

Učenici mogu na zanimljiv način naučiti razliku između zvijezda i planeta. Mogu se igrati da su zvijezde i treptati (na primjer: povuku ruke prema sebi i odgurnu ih, ponavljajući to opetovano), devet učenika su planete koje ne trepću ali se, za razliku od zvijezda, kreću oko Sunca.

Zaključak

Kroz takve i slične igre možemo učenicima približiti svemir i razumijevanje svemirskih pojava. Svaki učitelj treba sam odabrati svoje vlastite načine, metode i oblike rada. Pri tome, naravno, treba voditi računa o razvojnoj fazi djece, njihovom predznanju, iskustvu i glavnim usmjerenjima „Spoznavanja okolja“ odnosno „Naravoslovja in tehnike“.

Literatura

  1. Hóbor, M. (2004): Diplomska naloga: Kako si učenci predstavljajo vesolje?
  2. Prosen, M. (1999). Skrivnosti dneva in noči. Ljubljana. Jutro.
  3. Stott, C. (1995). Zakaj neki zvezde mežikajo in druga vprašanja o vesolju. Murska Sobota. Pomurska založba.

Suvremene metode podučavanja

iz predmeta Priroda

alenka_plevnik

Alenka Plevnik

Sažetak

Učitelji u školi trude se nastavu približiti djeci, učiniti je čim zanimljivijom, privlačnom i aktivnom. Pri tome nastojimo postići da bi učenici znanje što ga pridobiju znali upotrijebiti u svom životu. Prečesto se naime dešava da zbog količine informacija i isključivo teoretske osnove učenici zaborave informacije koje su dobili.

Ključne riječi: priroda, metode podučavanje, učenje.

ABSTRACT

We schoolteachers try to make classes more understandable for the children, to make them more interesting, varied and active. In doing so we are striving to make it possible for the children to be able to use the achieved knowledge in their lives. Too often it happens that because of the amount of information and an exclusively theoretical basis of teaching the children forget the information they have been given.

Keywords: nature study, teaching methods, learning

1. Uvod

Nastavni predmet Priroda omogućuje izuzetno mnogo praktičnog rada i aktivnog uključivanja djece tijekom nastave. Istina, upravo to zahtijeva od učitelja mnogo pripreme i vremena, no zato su rezultati takvog načina podučavanja bitno bolji.

Svaki nastavni sat Prirode – upoznavanje okoliša – kojeg pripremimo prema modelu praktičnog učenja, istraživanja, eksperimentiranja, učenicima je zanimljiv i u svom su radu kreativni i aktivni. U radu s učenicima nemamo poteškoća, no takav način rada zahtijeva od nas mnogo dodatnog pripremanja i planiranja, a od djece zahtijeva dobru mjeru međusobne suradnje, strpljivosti i aktivnog uključivanja.

2. Teorijski dio

2.1. Učenje

Učenje nije samo pridobivanje znanja, spretnosti i navika već i progresivno mijenjanje pojedinca na osnovu vlastite aktivnosti, pri čemu se postojeće znanje povezuje s novim(Ferjan, 2005).

Novija saznanja o prirodi učenja nadovezuju se na konstruktivistično, iskustveno i inovativno učenje koje približavaju proces učenja životu i pripremaju učenika na rješavanje teoretskih i praktičnih pitanja (Marentič Požarnik, 1998).

Podučavanje mora biti stvaranje situacija za otkrivanje i izgrađivanje znanja u kojima učitelj prije svega usmjerava i podstiče. Govorimo o spoznajnom procesu u kojem nije više samo naglasak na proizvodnosti nego na kreativnosti, istraživanju i suradnji (Rutar Ilc i Sentočnik, 2001).

Suvremeni pristupi podučavanju predmeta Priroda nadilaze klasični način podučavanja i učenicima daju priliku za razmišljanje (Gnidovec, 2012).

Na području podučavanja zadnjih se 15 godina razvijaju suvremeni pristupi kao protuteža klasičnom načinu podučavanja.

2.2. Konstruktivistički model podučavanja

Konstruktivistička nastava naglašava učenje kao aktivni misaoni proces. Učenici vlastitom mentalnom aktivnošću razvijaju spretnosti kritičkog razmišljanja i traže kreativna rješenja za zadane probleme. Kod takve nastave važniji je sam proces od rezultata (Marentič Požarnik, 2003). Učenik pristupa nastavnoj situaciji s prethodnim informacijama i razumijevanjem. Konstruktivistički usmjerena nastava daje središnje mjesto učeniku i njegovom predznanju (Marentič Požarnik in Cenčič, 2003).

2.3. Učenje iskustvom

Kod učenja iskustvom polazimo od učenikovog zanimanja. Učenici kod takve nastave aktivno pridobivaju vlastita iskustva koja im pomažu razumjeti, osmisliti i pridobivati znanje (Plut Pregelj, 2005).

Kod učenja iskustvom cjelovito osobno iskustvo igra važnu ulogu. Iskustvo nije rezultat kratkotrajnog sjećanja nego rezultat proteklih aktivnosti (Ivanuš Grmek in Hus, 2006). Vlastito istraživanje, eksperimentiranje, rješavanje realnih problema, učenje sudjelovanjem te navikavanje na učenje u skupini i učenje sudjelovanjem predstavljaju osnovu za postizanje ciljeva vrijednosnog i spoznajnog područja (Golob, 2001).

2.4. Inovativno učenje

Inovativno učenje usmjereno je u budućnost, njegov je glavni sadržaj predviđanje – ono stoji umjesto prilagođavanja nekom znanju. Riječ je dakle o poticanju razmišljanja, angažiranja i odgovornosti te aktiviranju mašte (Marentič Požarnik, 2005).

2.5. Uporaba IKT

Postoji mnogo razloga za uvođenje IKT (informacijsko-komunikacijska tehnologija) u škole. Jedan je od razloga sasvim sigurno postojanje informacijskog društva u kojem živimo. Zato bi morao biti cilj kojeg bi morala ostvarivati škola također i navikavanje na IKT te razvijanje spretnosti i znanja koja omogućuju uporabu IKT prilikom učenja. Pomoću IKT učenje bi se trebalo pojednostaviti, postati zanimljivijim, učinkovitijim i samostalnijim (Krnel, 2008).

3. Metode podučavanja

Metoda je način rada pri poučavanju i jednako je važna kao i nastavni sadržaj. Na izbor metoda utječu ciljevi. Za sve te nove modele podučavanja primjerene su sve metode koje u učeniku proizvedu razmišljanje, nova saznanja, šire interese i daju nove horizonte (Marentič Požarnik, 2005). U suvremenom načinu podučavanja predmeta priroda dolaze u prvi plan dolje navedene metode.

3.1. Projektni rad

Projektni rad povezuje učiteljevo vodstvo i uključuje samostalni rad učenika. Učitelj je u ulozi inicijatora a učenici su akteri i preuzimaju odgovornost za svoj rad. Takav oblik učenja nastao je na osnovu želje da bi se učenici naučili samostalno i slobodno razmišljati.

3.2. Igra uloga i simulacija

Učenje tom metodom odvija se uz aktivno uključivanje pojedinaca u proces mišljenja, doživljavanja, djelovanja i vrednovanja. Učenje proizlazi iz učenikovih iskustava i njegovog prethodnog znanja. Tom metodom učenici rješavaju konkretne probleme u izmišljenim životnim situacijama. Kroz igru učenik preuzima ulogu neke druge osobe i glumi ju. Kroz simulaciju pak učenik igra ulogu samoga sebe u izmišljenoj situaciji kao da je stvarna.

3.3. Učenje kroz sudjelovanje

Ovdje učenici rade u manjim grupama s namjerom postizanja zajedničkog cilja. Od svojih vršnjaka dobivaju važne informacije. Prednost takvog podučavanja jest u tome da djeca znaju kako se uživjeti u način razmišljanja svog vršnjaka. S druge strane poteškoća takvog načina nastave može biti nejednakomjerna aktivnost učenika.

3.4. Terenski rad

Terenski rad odvija se u stvarnom životnom okruženju i potiče suradnju. Takav način rada zahtijeva temeljitu i produbljenu pripremu, veliko opterećenje učitelja i brigu za sigurnost učenika.

3.5. Problemska nastava

U središtu je učenik. Do novih saznanja dolazi traženjem, razmišljanjem, argumentiranjem, provjeravanjem. Problemska nastava je najkreativnija kada učenici sami traže načine i postupke rješavanja (Strmčnik, 1992).

4. Zaključak

Nastavu upoznavanja okoliša izvodimo kad god je to moguće u prirodi uz promatranje šetnjom i istraživanjem u prirodi. Učenici također izvode igranje uloga, u razredu planiramo projekte, postavljamo zadatke kod kojih moraju sami rješavati probleme. Takva nastava odvija se u blok satovima ili čak cjelodnevno. S obzirom da u prvom razredu učitelji imamo mogućnost prilagođavati raspored sati – to onda i obilno iskoristimo, naročito za upoznavanje okoliša. Nastava zasnovana na gore opisanim modelima učenicima donosi zadovoljstvo i aktivno učešće. U takvom radu vrlo rado surađuju. Pri tome se uče međusobne suradnje i komunikacije.

5. Literatura

  1. Ferjan T, (2005). Nekaj misli o konstruktivistično naravnanem pouku. Pedagoška Obzorja, 20(3-4) str. 147-150.
  2. Gnidovec, L. (2012). Odnos srednješolcev do biologije (Diplomsko delo). Univerza v Ljubljani, Biotehniška fakulteta.
  3. Golob, N. (2001). Naravoslovje in izkustveno učenje. Okoljska vzgoja v šoli. 3(1-2), str. 14-18.
  4. Ivanuš Grmek, M. in Hus, V. (2006). Odprti pouk pri predmetu spoznavanju okolja. Sodobna pedagogika, 57(2), str. 68-83.
  5. Krnel D. (2008). Uporaba Informacijsko-komunikacijske tehnologije (IKT) pri pouku v nižjih razredih osnovne šole. Ljubljana, Naravoslovna solnica 13(1), str. 6-12.
  6. Marentič, Požarnik, B. (1998). Dejavniki in metode uspešnega učenja. Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Filozofska fakulteta, str. 81-103.
  7. Marentič, Požarnik, B. (2003). Psihologija učenja in pouka. Ljubljana: Državna založba Slovenije.
  8. Marentič Požarnik, B.(2005). Spreminjanje paradigme poučevanja in učenja ter njunega odnosa – eden temeljnih izzivov sodobnega izobraževanja. Sodobna pedagogika, 56(1), 58–74.
  9. Marentič, Požarnik, B. in Cenčič, M. (2003). Konstruktivizem v izobraževanju. Pedagoška obzorja, 18, št. 2, str. 34-3.
  10. Plut Pregelj, L. (2005). Sodobna šola ostaja šola: kaj pa se je spremenilo? Sodobna pedagogika, 56(1), str. 16-32.
  11. Rutar Ilc, Z. in Sentočnik, S. (2001). Koncepti znanja, učenje za razumevanje. V Modeli učenja in poučevanja, Zbornik prispevkov 2000, Ljubljana: ZŠ, str. 19–45.
  12. Strmčnik, F. (1992). Problemski pouk v teoriji in praksi. Ljubljana : Didakta.

Mreže računala u Minecraft svijetu

primjer uporabe inovativnih metoda poučavanja i vrednovanja

gordanaS_gordanaL

Gordana Sokol i Gordana Lohajner

Sažetak

Kako je Minecraft Education Edition mnogo više od igre možemo ga vrlo kvalitetno upotrijebiti u obradi ili pak ponavljanju nastavnih sadržaja. U nastavku ćemo dati jedan clip_image002primjer dobre prakse te vas upoznati s načinima na koji smo mi upotrijebili Minecraft Education Edition i svijet mobilnih mreža u ponavljanju gradiva i obradi novih nastavnih sadržaja.

Slika 1. Ulaz u Minecraft svijet mobilnih mreža

Ključne riječi: Minecraft Education Edition, inovativne metode, poučavanje, učenje, mobilne mreže.

Kao i kod pripreme klasičnog sata u razredu krenuti ćemo od odgojno obrazovnih ishoda koji će se ostvariti upotrebom pripremljenog Minecraft svijeta. Ovo je važan korak jer se sam svijet odnosno ideje kako realizirati nastavne aktivnosti kroz Minecraft svijet na početku moraju osmisliti na način da se ostvare željeni ishodi.

U našem Minecraft svijetu željeli smo ostvariti slijedeće odgojno obrazovne ishode:

A.6.2. opisuje načine povezivanja uređaja u mrežu, analizira prednosti i nedostatke mrežnoga povezivanja te odabire i primjenjuje postupke za zaštitu na mreži.
C.6.3. surađuje s drugim učenicima u stvaranju online sadržaja.
B.6.1.stvara prati i preuređuje program koji sadrže strukture grananja i uvjetnog ponavljanja te predviđa ponašanje jednostavnih algoritama
B.6.2.razmatra i rješava složeniji problem rastavljajući ga na niz potproblema

Cilj nam je bio da stvorimo svijet koji će učenici koristiti kroz više nastavnih sati . Kroz uvodno ponavljanje učenici će ponoviti nastavne sadržaje koji dolaze u sklopu domene računalnog razmišljanja i programiranja iz petog razreda nizove naredbi i jednostavno ponavljanje koji su potrebni učenicima za usvajanje novih sadržaja iz šestog razred. Nadalje učenici će uz vođenje učitelja i samostalno nakon završetka nastavnih aktivnosti u Minecraft svijetu:​

  • objasniti postupak spajanja računala u kućnoj mreži stvaranjem ​
  • upoznati i znati objasniti karakteristike bežičnih načina povezivanja uređaja:​
  • radiovalovima (Wi-Fi),​
  • mikrovalovima (Bluetooth), ​
  • infracrvenim valovima (IrDA)​,
  • kao i povijest nastanka Wi-FI mreža.

Uz ​navedene odgojno obrazovne ishode kroz nastali Minecraft svijet očekuje se i ostvarivanje slijedećih međupredmetnih tema:

MPT Učiti kako učiti

A.3.3. Učenik samostalno oblikuje svoje ideje i kreativno pristupa rješavanju problema. C.2.3. Učenik iskazuje pozitivna i visoka očekivanja i vjeruje u svoj uspjeh u učenju.

MPT Upotreba IKT-e

A.3.3. Učenik aktivno sudjeluje u oblikovanju vlastitoga sigurnog digitalnog okružja.

MPT Poduzetništvo

B.4.3. Učenik prepoznaje važnost odgovornog poduzetništva za rast i razvoj pojedinca i zajednice.
A.3.1. Primjenjuje inovativna kreativna rješenja.

MPT Osobni i socijalni razvoj

A.3.2. Razvija osobne potencijale MPT Učiti kako učiti
C.2. Učenik iskazuje pozitivna i visoka očekivanja i vjeruje u svoj uspjeh u učenju.
C.3. Učenik iskazuje interes za različita područja, preuzima odgovornost za svoje učenje i ustraje u učenju.
D.1. Učenik stvara prikladno fizičko okruženje za učenje s ciljem poboljšanja koncentracije i motivacije.

Opis aktivnosti za učenike

Minecraft svijet potrebno je pripremiti i testirati prije upotrebe. Kako je svijet zamišljen kao samostalni svijet u kojem svaki učenik radi samostalno potrebno je pripremiti kopiju svijeta te je podijeliti putem nekog online spremnika kako bi je učenici mogli preuzeti na svoja računala.
U uvodnom dijelu sata učenici s pripremljene poveznice preuzimaju Minecraft svijet te ga pokreću dvostrukim klikom miša na preuzetu datoteku. Svaki učenik se mora prijaviti svojim AAI@EduHr korisničkim računom u aplikaciju Minecraft Education Edition kako bi mogao koristiti pripremljeni svijet.

Na samom početku objasnimo učenicima koje aktivnosti su pripremljene za njih. Demonstrirati im načine na koje se učenicima predstavljaju novi sadržaji, daju informacije i na koji način je osmišljeno vrednovanje kao učenje unutar svijeta.

Učenike na njihovom putu kroz svijet vode NPC likovi od kojih učenici dobivaju informacije u obliku teksta što ih očekuje u clip_image004nastavku te koje zadatke trebaju izvršiti.

Slika 2. NPC lik Profesor Marko na ulazu u svijet zaželjet će učenicima dobrodošlicu te im dati osnovne informacije o aktivnostima koje ih očekuju

Osim NPC likova učenici dobivaju informacije upoclip_image006trebom tabli koje se nalaze na stazi kojom učenici prolaze. Table mogu biti u tri različite veličine, te sadrže samo tekst.

Slika 3. Desnim klikom miša na NPC lik učenik dobiva informacije u obliku teksta

clip_image008Slika 4. Tabla s uputama za učenike

Ukoliko pak učenicima trebamo dati informacije u obliku slike i teksta u Minecraft svijetu upotrijebitclip_image010i ćemo Lectern blokove na koje se postavljaju Book&Quill knjige u kojima je za učenike unaprijed pripremljen materijal u slikovnom i tekstualnom obliku.

Slika 5. Virtualne Minecraft knjige

Nakon toga svaki učenik prolazi kroz aktivnosti samostalno, svojim tempom. Uloga učitelja je da prati rad učenika te da pomaže učenicima kojima je potreba pomoć usmjeravajući ih ka pronalaženju rješenja.

Prelazeći kroz svijet učenici će se susresti sa sljedećim aktivnostima:

Aktivnost 1. Ponavljanje žičnog povezivanja uređaja u mrežu

Kroz ovu aktivnost učenici će ponoviti načine povezivanja uređaja u mrežu, prednosti i nedostatke mrežnog povezivanja kao i vrste štetnih djelovanja preko mreže i načine zaštite.

Aktivnost 2. Wi-fi povezivanje

Učenici će upoznati tehnologiju povezivanja radio valovima. Istražiti će kako se povezuju uređaju na Wi-fi mrežu, kako se zove njihova kućna mreža te što im je potrebno za povezivanje uređaja na njihovu mrežu.

Aktivnost 3. Bluetooth povezivanje

Učenici će upoznati tehnologiju povezivanja radiovalovima malog dometa kao i prednostima i nedostacima ovog načina povezivanja. Istražiti će koji uređaji u njihovom domu koriste ovu tehnologiju povezivanja te pobrojati i opisati ulogu tih uređaja.

Aktivnost 4. IrDA povezivanje

Učenici će se upoznati s IrDA povezivanjem, značenjem kratice IrDA kao i prednostima i nedostacima ovog načina povezivanja.

Aktivnost 5. Poučna Wi-fi staza

U ovoj aktivnosti učenici će provjeriti svoje znanje odgovaranjem na niz postavljenih pitanja s ponuđenim odgovorima. Za svaki točan odgovor učenik za nagradu prelazi na clip_image012novo pitanje, dok ga netočan odgovor vraća na početak staze kako bi ponovo proučio nastavne sadržaje.
U ovoj aktivnosti učenici provode vrednovanje za učenje.

Slika 6. Odabirom točnog odgovora učenik prelazi na slijedeće pitanje

Aktivnost 6. Escaperoom – Što sam naučio u svijetu mobilnih mreža

clip_image014Escaperoom je aktivnost u kojoj učenici prolaze kroz labirint odgovarajući na postavljena pitanja. Napredovati mogu samo ako točno odgovore na postavljeno pitanje. U ovoj aktivnosti učenici provode vrednovanje za učenje.

Slika 7. Labirint – vrednovanje za učenje

Aktivnost 7. Iz povijesti Wi-fi mreža

Dodatna aktivnost u kojoj će učenici dodatno istražiti povijest nastanka Wi-fi mreža, ponoviti programiranje sastavljanjem blokova te izradom programskog koda izraditi PixelArt model upotrebom blokova. Pred učenike su stavljeni različiti predlošci PixelArt modela jednostavniji za učenike koji rade po prilagođenom programu do onih složeniji koji će biti izazov za nadarene učenike.
Nadalje naglasiti ćemo da svaki NPC ima ugrađeni Stopljeni čitač koji će pomoću učenicima s teškoćama u čitanju teksta i razumijevanjem danih informacija. Također uz NPC omogućuje da se učenicima postave poveznice do vanjskih sadržaja, prezentacija, video uputa, mrežnih stranica i sl. pomoću kojih će učenici lakše usvojiti postavljene ishode učenja.

Unutar Minecraft svijeta možemo provesti različite vrste vrednovanja, vrednovanje za učenje i vrednovanje kao učenje provodi se postavljanjem pitanja na koja se odgovara unutar svijeta. Ako pak želimo provesti vrednovanje naučenog pred učenike postavljamo aktivnost u kojoj učenik iz samog svijeta otvara primjerice Microsoft Forms kviza za provjeru te ga rješava. Kako bismo unutar svijeta postavili poveznicu do kviza clip_image016upotrijebiti ćemo NPC lik te mu postaviti interaktivni gumb na kojem se nalazi poveznica na vanjski sadržaj.

Slika 8. Poveznica na vanjski sadržaj – test izrađen u MS Forms

Zaključak

Gotovo da nema nastavne teme koja se ne može obraditi u Minecraft svijetu. Važno je samo dobro osmisliti aktivnosti kroz koje će učenici ostvariti postavljene obrazovne ishode učenja.

Poučavanje s kreativnim pokretom

stasa_berkopec

Staša Berkopec

Sažetak

Djeca su još uvijek neispisan list papira i svako naše djelovanje imat će značajan utjecaj na njihov daljnji razvoj. U današnjem vremenu i napretku moderne tehnologije dobivamo puno informacija, a djeca su u tome već vješta i pregledavanjem interneta odmah dobivaju ono što traže ili čak i više nego što bi željeli. Znanje je stoga svima dostupno u ogromnim količinama, pa djeci treba ponuditi nešto više u odgojno-obrazovnim institucijama. Moramo ih naučiti kako izaći iz sebe i pokazati im putove kreativnosti. I sama vrlo često u nastavi koristim metodu kreativnog kretanja, koja je holistička metoda učenja. U ovoj metodi, osim uma, sudjeluje i cijelo tijelo, tako da učenici uče i istovremeno se kreću i razvijaju kreativno mišljenje. U nastavku ću predstaviti što je kreativni pokret i neke primjere dobre prakse u 5. razredu kod različitih predmeta.

Ključne riječi: kreativni pokret, aktivnost, učenje, 5. razred.

Kreativni pokret

Metoda kreativnog kretanja način je rada koji učitelji sve više koriste i u predškolskom i u osnovnom obrazovanju. Pomoću nje možemo naučiti razne sadržaje i ciljeve obveznih predmeta. Kreativni pokret može biti poticaj za rad, opuštanje, izražajno sredstvo ili metoda rada. Priručnik Kulturno-umjetničko obrazovanje definira kreativni ples kao ples u kojem istražujemo pokret, sami izmišljamo pokrete, stvaramo ih, povezujemo i tako oblikujemo plesni pokret. Uz izgled i oblik pokreta važniji su njegova kvaliteta, izražajnost, poruka, proces stvaranja i povezivanja među ljudima (Meško i sur., 2011).

U kreativnom pokretu kao integriranoj metodi odgojno-obrazovnog rada, učenici s aktivnim kretanjem tijela percipiraju i upoznaju obrazovne sadržaje. Uključuje psihomotorne, iskustvene i kognitivne komponente. Kroz iskustveno učenje pamćenje je puno brže i uspješnije, a uz to kreativni pokret utječe na djetetov cjeloviti razvoj. Može se koristiti kod svakog predmeta u osnovnoj školi, nezamjenjiv je i u vrtiću. Učitelji i odgajatelji uglavnom i prečesto koriste tradicionalne metode poučavanja, ali one nisu uvijek učinkovite; naime, djeca su živahna i zaigrana bića, teško uspijevaju mirno sjediti tijekom cijelog procesa učenja unatoč stankama između. Minute o zdravlju koje učitelji uključuju u obrazovni proces nemaju toliko pozitivnih i svestranih učinaka kao kreativni pokret. To, osim pokreta, uključuje i umjetničku i kreativnu komponentu, podiže motivaciju djece i povezanost grupe, stvara pozitivno radno ozračje.

Međutim, kreativni pokret može djelovati i kao terapija koja koristi djeci s različitim posebnim potrebama. Dijete koristi svoju energiju za svoje osobite oblike kretanja, što znači da odabire i usmjerava svoje ponašanje i iskopava određene obrasce. Ova terapija tako utječe na duševnost kroz tijelo (Kroflič, 1999).

Primjeri dobre prakse u 5. razredu

Matematika

Učenici hodaju po ritmu glazbe po prostoru tako da se ne zalete u drugoga i svojim pokretom povlače različite crte. Pritom im kažem kakve bi linije trebale biti: ravne, vijugave, cik-cak, isprekidane. Kad glazba prestane, oni s najbližom trojicom učenika formiraju grupu i prave bilo koje geometrijsko tijelo. Tako izvrsno koristimo kretanje po prostoru i na zanimljiv način dobijemo grupe učenika. Potom dajem zadatke da pokažu sljedeće geometrijske pojmove: točka (sva tri načina označavanja), polutraka, crta, pravac. Sve grupe rade istovremeno. Također im kažem da pokažu crtu i označe je (malim slovima), pokažu i označe točku (velikim slovima). Učenicima se ovaj način ponavljanja jako sviđa, jer je neobičan za matematiku gdje postoji mnogo frontalne nastave.

Na isti način, u 5. razredu možemo naučiti nove pojmove o krugu: tangenta, sekunda, pasanta, tetiva.

Slovenski

Definirali smo jedan pokret koji će predstavljati interpunkcijske znakove (točka, zarez, uskličnik, upitnik), velika i mala slova. Na ploči sam projicirao primjer napisane čestitke bez velikih početnih slova i interpunkcije. Polako sam čitala riječ po riječ, a učenici su pokretom postavljaju točne interpunkcijske znakove odn. veliko početno slovo.

Društvo

U društvu smo razgovarali o pojedinim prirodnim jedinicama Slovenije i razgovarali o karakteristikama svake jedinice, naime od čega ljudi uglavnom žive i od čega su živjeli u prošlosti.

Učenici stoje u skupinama od po 4 u obliku dijamanta. Učenik ispred pokazuje pokret, a ostala tri iza njega ponavljaju, a zatim se okreću za 90 stupnjeva i sljedeći učenik na čelu grupe je vođa i pokazuje pokret. Ovim smo načinom rada učili novo gradivo vezano za alpski i predalpski svijet. Učenici su samostalno obrađivali različito gradivo. Jedna je skupina imala aktivnosti iz prošlosti (lončarstvo, ostakljenje, izrada tkanina, …), druga običaje i navike (kravlji i ovčarski bal), a posljednje dvije skupine predstavljale su današnje ljetne i zimske aktivnost (planinarenje, brdski biciklizam, skijanje, trčanje na skijama),….). Nakon svake grupne prezentacije, ostali su učenici pokušali su pogoditi što se pokazuju, a zatim smo razgovarali o svemu prikazanom i detaljnije objasnili gradivo.

Glazbena umjetnost

Satove glazbene umjetnosti uvijek započinjemo skupnim plesom. Učenike sam odmah podučila na prvom satu jednostavnom plesu koji uključuje ponavljajuće pokrete i odvija se više na mjestu. To je postala naša rutina i nikad im nije bilo teško, već naprotiv, motiviralo ih je za rad. U drugoj polovici godine, kada su već plesali sami, nadogradili smo ga u vezi s gradivom o kojem smo razgovarali na nastavi. Učili smo o trajanju nota, stankama i načinima takta. Napisali smo 4/4 taktni način na ploči i napunili 8 različitih taktova s notama i stankama. Učenici su ritmizirali taktove pljeskajući, a kasnije dodavali razne pokrete umjesto pljeskanja. Uputa je bila sljedeća: svaka nota u taktu mora imati svoj pokret. Ako imamo cijelu notu, moramo izmisliti ponavljajući pokret u prostoru, tijekom stanki ne radimo ništa. Ovaj pokret su ponovili nekoliko puta kako bi se zapamtio i stvorena je jedinstvena koreografija pojedinca , koju smo dodali na kraj našeg skupnog plesa.

Prirodoslovni dan na daljinu: Slovenski tradicionalni doručak

Svake godine u školi imamo dan aktivnosti pod nazivom Slovenski tradicionalni doručak, a ovaj se put odvijao na daljinu. Učenici su samostalno obradili literaturu o važnosti pčela, njihovim proizvodima i danu slovenske hrane, a zatim smo se sreli na video konferenciji. Podijelila sam ih u grupe i imali su 10 minuta da pripreme odgovore na pitanja, kako ih ne bi čitali već pokazivali s pokretom i svi su učenici morali sudjelovati. Pokazali su razvoj pčelinjih mladica, kako pčele proizvode med, zašto kažu da biljke i čovjek bez pčela mogu izumrijeti. Učenici su već bili navikli raditi s kreativnim pokretima, a prezentacije su bile izvrsne. Oni nisu rutinski čitali odgovore, već su morali razmišljati o njima, konkretizirati ih i predstavljati drugim učenicima na način koji bi bio razumljiv.

Odgovori učenika nakon rada s kreativnim pokretom:

  • Zaista volim takav način ponavljanja jer zapamtim više stvari.
  • Svidjelo mi se jer smo mašti dali više prostora i bilo je zabavno.
  • Naučili smo puno, dvoje učenika napokon su bili prisiljeni raditi zajedno i uspješno su odradili posao.
  • Pomoglo mi je pri testu, jer sam imao bolju predstavu o stvarima.
  • Zbližili smo se i učili.
  • Bilo je sjajno jer smo svi mogli raditi zajedno.
  • Bilo je zabavno jer smo radili s pokretom i puno naučili.

Zaključak

Metoda kreativnog kretanja koju koristim na nastavi često mi pokazuje kako učenici mogu biti kreativni, koliko više zapamte i kako se pozitivno mijenja klima u učionici. Kao učitelji, ne bismo se trebali bojati da možda nismo najvještiji u pokretu i plesu, jer ovdje učenici igraju glavnu ulogu. Moramo im omogućiti slobodu i pružiti im priliku da se izraze na način na koji žele i osjećaju se.

Literatura

  1. Kroflič, B. (1999). Ustvarjalni gib – tretja razsežnost pouka. Ljubljana: Znanstveno publicistično središče.
  2. Meško, N., Geršak, V., Pikalo, P., Rupnik, V. in Kasjak, M. (2011). Plesna umetnost. V: Bucik, N., Požar Matijašič, N., Pirc, V. (ur.), Kulturno-umetnostna vzgoja. Priročnik s primeri dobre prakse iz vrtcev, osnovnih in srednjih šol – dopolnjena spletna različica. Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport in Zavod RS za šolstvo, str. 255–268. Pridobljeno dne 16. 6. 2021 s spletne strani http://www.zrss.si/kulturnoumetnostnavzgoja/publikacija.pdf

Online nastava u likovnom

Rad s učenicima s posebnim potrebama

ela_leskovsek

Ela Leskovšek

Sažetak

Umjetničko izražavanje može imati i terapeutski učinak tijekom rada od kuće i nedostatka društva, jer učenici mogu izraziti svoje osjećaje kroz kreativni proces. Takvo stvaranje također djeluje opuštajuće, jer se razlikuje od učenja drugih predmeta. Uz to, roditelji dobivaju uvid u djetetov rad i mogućnost veće povezanosti s njim. Učenici s posebnim potrebama imaju više motoričkih problema, pa je roditeljska pomoć bila dobrodošla. To im je predstavljalo teret, pa je bilo potrebno predati zadatke koji su bili dovoljno jednostavni da su ih čak i učenici s većim poteškoćama mogli ispuniti.

Problemom opadanja motivacije tijekom rada od kuće bavili smo se na razne načine, tijekom praznika dolazili smo izrađivati ​​ukrase i predmete za dom i uz redovite pozitivne povratne informacije.

Posao je rađen s malim setom materijala i pribora, pa smo potaknuli upotrebu svakodnevnih predmeta iz kuće ili prirode. Promijenili smo slijed skupova učenja. U mjesecima prije zatvaranja škola koristili smo složenije tehnike ili materijale koji se ne mogu koristiti kod kuće i trebaju puno čišćenja nakon posla. Za kućne satove ostale su jednostavnije tehnike. Prijenos gradiva i zadatak morali su biti još detaljniji i postupniji nego u učionici.

Ključne riječi: učenje, kreativnost, motivacija, opuštanje, improvizacija.

Uvod

Učenje na daljinu, posebno u osnovnoj školi s nižim obrazovnim standardom, jedinstveni je izazov za učitelje i učenike. Zapravo smo očekivali dolazak drugog vala epidemije, pa su početkom godine razrednici e-mailom otvorili školske račune Arnes za sve učenike. Svi su vježbali otvaranje primljenih e-mailova, sastavljanje novih i otvaranje privitaka. Teži je zadatak bio priložiti fotografije radi povratne informacije učiteljima. Studenti su također ukratko upoznati s upotrebom alata Zoom i Viber. Kako sam svoj predmet prilagodila novim uvjetima, donosim u nastavku, kada ću podržati i rezultate aktivnosti učenika od 6. do 9. razreda.

Preuređivanje slijeda skupova učenja

Zbog svega navedenog, također sam morala promijeniti godišnji plan rada i pripremiti sebe i svoje učenike za njega u tehničkom (provedbenom) smislu. Godišnji plan sadrži nekoliko umjetničkih grana. Ovaj put započeli smo školsku godinu sa zahtjevnijim setovima, kako u smislu interpretacije nastavnog materijala, tako i u pogledu provedbe i složenosti materijala i pomagala. I na kraju, ali ne najmanje važno, prvo smo razgovarali o tehnikama koje su manje zahtjevne za rad kod kuće, u kućnim kuhinjama i dječjim sobama zbog zahtjevnijeg čišćenja radnog područja nakon posla.

Kreativnost

Crtanje, slikanje i modeliranje mogu se svjesno koristiti kao mostovi između ljudskog unutarnjeg i vanjskog svijeta (Mees-Christsteller, 1992. u Kustecu, 2017.). Učenici svoj vizualni jezik razvijaju prema svojoj osobnoj i unutarnjoj viziji. Taj razvoj može kočiti obilje motiva i određeni načini izražavanja kojima su učenici izloženi od najranije dobi. Sjetimo se samo utjecaja crtića, bojanki itd. Vrlo rašireni i popularni motivi mogu studentima pružiti (relativni) uspjeh proizvoda, ali od njih zahtijevaju manje mentalne energije, što smanjuje njihovu kreativnost i inhibira razvoj vlastitog umjetničkog izraza.

Već tijekom ljetnih praznika pripremala sam PowerPoint i Word prezentacije za područje crtanja, pisanja i kiparstva. Građu sam uglavnom crpio iz udžbenika većinskih škola i iz kurikuluma za likovnu umjetnost, ali koristila sam ih samo kao osnovu ili orijentaciju. Ovi su programi preteški za naše učenike, ali ni oni za prvu trijadu nisu im prikladni jer su prilagođeni maloj djeci. Morao sam dati materijal kojim sam raspolagao na takav način da je nastava likovne umjetnosti bila prikladna za učenike s prilagođenim programom. U tome sam si pomogao svojim nastavničkim iskustvom u ovoj školi. Znam da upute za lekciju, kao i sam materijal, moraju biti napisane jednostavno i logično, u malom opsegu, nadogradnja osnova postupna je, već raspravljeni sadržaj potrebno je ponoviti nekoliko puta. Ispravno je upotrebljavati tiskana slova i što manje posebnih izraza prilikom pisanja, također može biti korisno za neke riječi upotrijebiti sinonim, poznatiju riječ iz svakodnevnog života.

U razumijevanju zadatka učenici se oslanjaju na nekoliko komunikacijskih kanala odjednom (vid, sluh, riječ, pokret), pa im je uskraćena kombinacija svih ovih metoda na satu od kuće. Stoga su proizvode učinili zanimljivima “na svoj način”, jer nisu mogli kopirati ideje i rješenja od svojih kolega iz razreda. Ako sam studentima dao gotovo potpunu slobodu, neki su se “izgubili”, pa mora postojati neki okvir, ograničenje, smjer. U tom kontekstu studenti zatim izražavaju svoje ideje.

Likovna umjetnost kao terapija

Umjetničko izražavanje može imati i terapeutski učinak tijekom rada od kuće i nedostatka društva, jer učenici mogu izraziti svoje osjećaje kroz kreativni proces. Takvo stvaranje također djeluje opuštajuće, jer se razlikuje od učenja ostalih školskih predmeta.

Čini mi se važnim naglasiti da cilj stvaranja nije savršena umjetnička kreacija, već proces stvaranja koji je usmjeren na osobni rast i samoostvarenje pojedinca. Za dijete je stvaranje igra, a ne zadatak. To znači da dijete opušteno stvara raznim umjetničkim sredstvima, a važnije od konačnog proizvoda su djetetova aktivnost i iskustvo oko nje (Geršak, 2010).

Mislim da nije važan samo rezultat, već i proces rada (izražavanja), pa nisam tražio od učenika da odmah započnu sa zadacima, već da za to odvoje malo vremena. A možda prije odrade i druge, posebno teške zadatke (matematika, slovenski jezik). Kad ovo ostane iza njih, moći će se opuštenije posvetiti umjetničkom stvaranju. Vikendi su također dobrodošli u tom pogledu kada će roditelji (skrbnici, pratitelji, itd.) Imati više vremena za njih. Uz pomoć umjetničkog izraza mogu se između njih dogoditi i različite komunikacije, ili kako kaže Valdes (u Krkoč Lasič, 2014): „umjetnička komunikacija otkriva mnogo više“). Verbalna komunikacija stoga nije jedina i ne nužno najuspješnija.

Materijali i likovna umjetnost

Likovna umjetnost je kreativan rad s umjetničkim materijalima: olovkom i papirom, tintom, bojama, kredom, ugljenom, kolaž-papirom, drvom, metalom, glinom itd. – sa svime što se može koristiti za plastično ili plastično izražavanje (Vogelnik, 2003. u Kustecu, 2017.).

Prije zatvaranja škola izrađivali smo kipove od gline, laminirali ih, slikali, miješali boje i tiskali. Međutim, u učenju na daljinu morali smo se ograničiti na olovke, bojice i možda čak i flomastere, jer je to bilo jedino što su učenici imali kod kuće. Za ljepilo sam im dao recept kako napraviti, kuhati, škrobiti uz pomoć roditelja. Najviše smo se fokusirali na crtanje u kombinaciji s pisanjem i grafičkim dizajnom. Također smo razgovarali o mobilnoj skulpturi – dizajnu mobitela i papira. Učenici su prvo tražili izgovore da ne mogu ići u trgovinu, da nemaju ništa kod kuće, ali nakon poticaja tražili su samo materijal i predmete koje su koristili kod kuće ili u prirodi.

Unutarnja i vanjska motivacija

Motivacija je želja da se nešto učini. Vanjska motivacija može biti opipljiva (procjena, prepoznavanje) ili psihološka (pohvala ili važan položaj u grupi). Unutarnja motivacija dolazi iz unutarnjeg zadovoljstva, iako može donijeti i “nagrade” (Motivacija, b. D.).

Učenici kojima je teško okupiti se u školi, na moje zadovoljstvo, postigli su bolje rezultate na poslu od kuće. Snimio sam aktivnosti učenika. Otkrio sam da su najaktivniji učenici bili učenici šestih razreda, prva dva tjedna čak 100%. Kasnije su se polako počeli udaljavati od školskog rada, što također primjećuju kolege, na kraju je aktivnost bila ukupno 72%. U prosjeku su svi učenici svih razreda izvršili 57% zadataka. Najlošije je prošao razred 9: 23%. Svi studenti koji su se u međuvremenu razboljeli kasnije su radili domaću zadaću. Zbog vanjske motivacije, aktivnost nekih učenika povećala se ili se čak pojavila u posljednjih tjedan dana prije dolaska u školu.

slika 1

U razdoblju prije i tijekom božićnih i novogodišnjih praznika primijetila sam porast aktivnosti učenika, jer su se umjetnički zadaci uglavnom odnosili na ukrase. Očito je da su se prepustili svečanom ozračju (unutarnja motivacija). Primjer: Učenik koji se nikada nije prijavio od kuće izvršio je samo jedan zadatak u kojem je iz kuhinje koristio „zlatne kuglice“ koje mi nemamo u školi i želio ih je upotrijebiti barem jednom.

slika 2slika 3slika 4

Potvrda, povratne informacije

Učnici trebaju povratnu informaciju, kao i potvrdu. Potonje nismo prenijeli u brojčanom obliku, već riječima ili “emotikonima”. Svi su bili pozitivni, ohrabrujući. Cijelo smo vrijeme težili opuštenoj atmosferi, jer ona potiče kreativnost. Pozitivne povratne informacije jačaju samopouzdanje, a to pomaže učenicima da nastave raditi.

Zaključak

Učenje na daljinu izazov je koji učiteljima i učenicima predstavlja niz problema koji su svi rješivi. Uz pomoć odgovarajućih uputa i uz sudjelovanje voljenih kod kuće. Ovo potonje također je izvrsna prilika za roditelje (ili druge umjesto njih) da se bolje upoznaju s procesom učenja, s učiteljima i, prije svega, sa svojom djecom. Za neke to nije ništa novo, ali za mnoge je prilika koju bi trebali iskoristiti. U isto vrijeme, naravno, svi smo sretni što je školovanje ponovno započelo na gotovo normalnim stazama.

Literatura

  1. Geršak, V. (2010). Art terapija za najmlajše. Preuzeto s https://www.ringaraja.net/clanek/umetnostna-terapija-za-najmlajse_1579.html
  2. Krkoč Lasič, S. (2014). Ko notranji svet postane viden. Preuzeto s https://www.dnevnik.si/1042619345
  3. Kustec, K. (2017). Uporaba izrazno-ustvarjalnih medijev v socialnem delu in sorodnih poklicih pomoči. Socialno delo, 56 (2), 81-98.
  4. Motivacija. (B.d.). Preuzeto s https://www.brstpsihologija.si/motivacija/

Prekomjerna upotreba računala/interneta

anita_tufekcic

Anita Tufekčić

Sažetak

Ove godine u duhu slogana „Zajedno za bolji Internet“ učenici 4. a razreda OŠ „Antun i Stjepan Radić“ iz Gunje obilježili su Dan Sigurnijeg Interneta s radionicom na temu „Prekomjerna upotreba računala/interneta“. Radionicu je vodila školska knjižničarka dr.sc.Anita Tufekčić. Ova tema odnosila se na utjecaj svakodnevnog korištenja ekrana i učinka koje ono ima na ostale aktivnosti (npr. učenje, odnosi s vršnjacima i obitelji, provođenje slobodnog vremena). Ciljevi radionice bili su: razvijanje kritičkog odnosa prema digitalnim medijima i razvijanje vještine uspješnog korištenja interneta. Potrebni materijali za provedbu bili su: bijeli papiri A3 za plakat, bojice ili flomasteri i DIXIT karte.

Ključne riječi: Dan sigurnijeg interneta, učenje, upotreba računala, DIXIT karte.

Scenarij radionice

Uvodna aktivnost : MOTIVACIJA – gledanje animiranog filma „Slomljeni štapić“ i razgovor – Trajanje 10 min.

Glavna aktivnost : grupni rad. Zadatak je bio navesti prednosti („dobre strane“) korištenja interneta i nedostatke („loše strane“) virtualnog okruženja i predstavljanje po grupama. Trajanje 25 min.

Završna aktivnost: DIXIT karte – kroz kartu objasniti kako se osjećaš ako provodiš previše vremena na internetu i za ekranom ili općenito kako se osjećaš na internetu? Trajanje 10 min.

Zaliha: slaganje puzzle čije je rješenje bila naslovnica za obilježavanje današnjeg dana.

Razrada radionice

Uvodna aktivnost započela je puštanjem edukativnog animiranog filma o ovisnosti o mobitelu kod djece i mladih pod nazivom „Slomljeni štapić“ u trajanju od 3 minute dostupan na linku: https://vjeronaucni-portal.com/ovisnost-o-mobitelu-edukativni-animirani-film/ [1] ili https://www.youtube.com/watch?v=eQ3gf8Kf4ts&t=1s [2]

Nakon filma, koji ima jasnu poruku učenici su bili podijeljeni u 4 grupe a svaka grupa imala je zadatak navesti prednosti („dobre strane“) korištenja interneta i nedostatke („loše strane“) tog virtualnog okruženja. Po završetku rada u grupi svaka grupa je predstavila svoja promišljanja i ideje a većina ih se i kreativno izrazila na svom plakatu. Nakon toga, analizirajući njihove plakate knjižničarka je još objasnila učenicima pojam ovisnosti o društvenim mrežama i mrežnim videoigrama i kako preveliko korištenje interneta može dovesti do ovisnosti.

U završnoj aktivnosti učenici su dobili DIXIT karte, svatko je izabrao svoju kartu i kroz kartu objasnio kako se osjeća ako provodi previše vremena na internetu i za ekranom ili općenito kako se osjeća na internetu?

Neka objašnjenja bila su: ova karta podsjeća me na mene kada legnem i uzmem mobitel jer me mobitel paralizira i osjećam se kao lutka na koncu.

Ja kada sam na internetu i kada igram neku igricu jako se uživim u tu igru i nikoga ne čujem i ne vidim i još budem u jednoj pozi ili položaju jako dugo, što nije zdravo.

Moja karta je malo tužna. Izabrala sam ju zato što se ja na internetu osjećam tužno i zatvorim se sama u sebe.

clip_image002clip_image004

Za sami kraj sata učenici su slagali puzzle čije je rješenje bila naslovnica za obilježavanje današnjeg dana. Link: https://www.jigsawplanet.com/?rc=play&pid=1c4f225711e5[3]

Literatura

  1. Jigsawplanet. Izvor: https://www.jigsawplanet.com/?rc=play&pid=1c4f225711e5 (pristup:10.2.2022.)
  2. YouTube, CGI Animated Short Film “Broken Wand” by Anne Yang & Michael Altman , CGMeetup, Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=eQ3gf8Kf4ts&t=1s (pristup: 10.2.2022.)
  3. Vjeronaučni portal, Ovisnosti o mobitelu, edukativni animirani film. Izvor: https://vjeronaucni-portal.com/ovisnost-o-mobitelu-edukativni-animirani-film/ (pristup:10.2.2022.)

[1] Vjeronaučni portal, Ovisnosti o mobitelu, edukativni animirani film. Izvor: https://vjeronaucni-portal.com/ovisnost-o-mobitelu-edukativni-animirani-film/ (pristup:10.2.2022.)

[2] YouTube, CGI Animated Short Film “Broken Wand” by Anne Yang & Michael Altman , CGMeetup, Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=eQ3gf8Kf4ts&t=1s (pristup: 10.2.2022.)

[3] Jigsawplanet. Izvor: https://www.jigsawplanet.com/?rc=play&pid=1c4f225711e5 (pristup:10.2.2022.)

Konstruktivističko poučavanje

matematike

alenka_plevnik

Alenka Plevnik

Sažetak

Učitelji u školi ne težimo samo k tome da bi učenicima predali čim više znanja i informacija, već k tome da je to pridobiveno znanje kvalitetno i prije svega upotrebljivo. Zbog toga je zadatak suvremenog učitelja, da u poplavi informacija i podataka kritično presudi što je ono važno za gradnju kvalitetnog i upotrebljivog znanja kod učenika.

Konstruktivizmom se bavio još i Piaget, koji kaže, da ljudi svjesno stvaraju znanje. To znači, da svoje znanje dobivamo na temelju iskustava. Kod konstruktivizma je naglasak na dobivanju znanja kao posljedice mentalne aktivnosti kroz vlastita iskustva. Konstruktivizam zagovara tezu, da znanje ne možemo nekome dati, već da ga moramo sami s vlastitom mentalnom aktivnošću izgraditi i oblikovati (Buh, 2015).

Ključni pojmovi: konstruktivizam, matematika, učitelj, učenje.

Abstract

Teachers at school try not only to pass onto students as much knowledge and information as possible, but in particular to ensure the knowledge obtained is solid and useful. Therefore, the task of the teacher today in our society, flooded with a wealth of information, is to demonstrate critical judgement in choosing what is essential for building up quality knowledge that can be applied.

Constructivism is a field of study explored already by Piaget who said that knowledge is actively created, meaning that it is gained through experience. Constructivism stresses the importance of gaining knowledge through thinking activity triggered by our own experience. It sets off with a premise that knowledge cannot be given to anyone, but that it should be built up and formed by one’s own thinking activity. (Buh, 2015).

Key words: constructivism, mathematics, teacher, studying.

1. Uvod

Konstruktivistično zasnovana nastava je usredotočena na učenika, na njegovo prethodno znanje, iskustva i mentalne strukture. Učenik je aktivan sudionik učenog procesa te je odgovoran za svoja znanja i iskustva. Kod konstruktivizma ne postoji klasičan prijenos znanja od učitelja do učenika, već je važna poticajna okolina, koju osmišljava i priprema učitelj. Ta okolina učeniku omogućuje samostalno prikupljanje znanja (Buh, 2015).

2. Konstruktivizam

Konstruktivizam zagovara kvalitetno pridobiveno znanje, što znači, da je bolje, da dijete poznaje manju količinu korisnih podataka i znanja, nego veću, koju vrlo brzo izgubi odnosno zaboravi (Marentič-Požarnik, 2004). Jedna od strategija učenja, koju predlažu konstruktivisti je neprestano pokretanje kognitivnog sukoba. Pokrećemo ga sa smislenim postavljanjem pitanja ili sa sociokognitivnim konfliktom. Učenici prognoziraju rezultate koji u krajnosti mogu biti suprotni njihovim prognozama. Tako nastaje konflikt između učenikove pojmovne strukture i rezultata eksperimenta što potiče izazove za razmišljanje. Na taj način učenici osjete potrebu za širenjem svoga znanja (Žakelj, 2003).

Sam konstruktivni sukob, koji izazovemo kod učenika nije dovoljan, ako znanje u nastavku posreduje učitelj. Učenici s vlastitom mentalnom aktivnošću, sa samostalnim otkrivanjem, odnosno sa odgovarajućim vodstvom od strane učitelja, samostalno dolaze do rezultata i bogate vlastita poimanja. (Žakelj, 2003).

Cilj konstruktivizma je bolja kvaliteta znanja svih sudionika u procesu učenja. Znanje ne znači samo znati, već i razumjeti, kritički procijeniti te znati upotrebljavati pridobiveno. Konstruktivistični didaktični model treba aktivnog učitelja s aktivnim načinom poučavanja. Najvažnija nit vodilja je, da dijete gradi svoje znanje s vlastitim iskustvima, ali također je važna i okolina za učenje (Buh, 2015).

2.1. Faze poučavanja kod konstruktivizma

Kod konstruktivizma je temelj učenikovo predznanje i njegova iskustva. Takvo se poučavanje odvija u sljedećim fazama:

  • Otkrivanje već postojećih djetetovih ideja, na temelju kojih učitelj odabire ciljeve, temu, sadržaje.
  • Planiranje aktivnosti i iskustava, koje će djetetu pomoći oblikovati i nadograditi znanje.
  • Promjena prvotnih djetetovih zamisli. Dijete promjenu osvijesti i utvrdi nova usvojena znanja (Slomšek, 2009).

2.2. Uloga učenika i učitelja kod konstruktivističke nastave

U prvom planu konstruktivističkog modela je interaktivni odnos između učitelja i učenika. Učitelj vodi i usmjerava učenika na putu do postizanja postavljenih ciljeva. Učitelj priprema situacije, u kojima učenici sa svojom vlastitom mentalnom aktivnošću grade znanje. Zadatak učitelja je, da stvori uvijete uz koje može doći do učenja i u kojima će učenik oblikovati znanje. Glavni zadatak učitelja je da pripremom konkretnih aktivnosti zaintrigira učenike, da postanu aktivni (Velikonja, 2004).

Kod takvog načina poučavanja moraju učenik i učitelj imati povjerljiv odnos kao partneri. Takav način poučavanja od učitelja zahtjeva više priprema, znanja, kreativnosti, prilagodljivosti, otvorenosti i sposobnost probuđivanja zanimanja i entuzijazma (Buh, 2015).

Konstruktivistični način poučavanja temelji se na zajedničkom radu učenika i odraslih. Učiteljeva uloga je, da učeniku pruža potporu i potiče ga na razmišljanje. Učenici izvode aktivnosti, učitelj promatra iz pozadine, ali je uvijek tu na raspolaganju, ako učenici trebaju pomoć.

2.3. Metode konstruktivističkog poučavanja

Kod konstruktivističkog poučavanja ne možemo govoriti o tipičnim konstruktivističkim metodama. Primjerene su sve metode, ako te kod učenika potiču razmišljanje, nove spoznaje, proširuju interese i šire horizonte. Metode konstruktivističkog poučavanja su:

  • projektna nastava,
  • igra uloga,
  • suradničko učenje,
  • terenski rad,
  • problemska nastava. (Marentič-Požarnik, 2008).

2.3.1. Projektna nastava

Ovaj način rada povezuje učiteljevo nastavno vodstvo i uključuje samostalan rad učenika. Učitelj ima ulogu inicijatora, suputnika, pomoćnikSlika 1a i vodi aktivnosti učenika, učenici su glumci i preuzimaju odgovornost za svoj rad. Kod ove metode dolazi do povezivanja znanja pridobivenog na nastavi, sposobnosti i spretnosti sa znanjima, koje učenici pridobivaju sa iskustvima. (Klun, 2015).

Slika 1. Projektna nastava

2.3.2. Igra uloga i simulacija

Učenje se kod ove metode odvija s aktivnim uključivanjem pojedinaca u proces mišljenja, doživljenja, djelovanja i vrednovanja. Učenje proizlazi iz učenikovih iskustava i njegovog prethodnog znanja (Klun, 2015).

Slika 3Ovom metodom učenici rješavaju konkretne probleme u zamišljenim životnim situacijama. Uče kako se ponašati u nepredvidivim situacijama, kad je teoriju potrebno upotrijebiti u praksi.

Slika 2. Igra uloga – trgovina

2.3.3. Suradničko učenje

O suradničkom učenju govorimo kada učenici rade u manjim skupinama s namjerom, da bi se dosegnuo zajednički cilj. Učenici dobivaju od svojih vršnjaka važne informacije, uzorke, strategije (postupke) rješavanja i načine razmišljanja. (Marentič-požarnik, 2000).

Takvo učenje utječe na poboljšanje školskih postignuća, socijalni i emocionalni razvoj pojedinca, pomoć vršnjaka, veću unutarnju motivaciju, manjak straha i bolju razrednu klimu. (Peklaj, 2001).

Slika 2Slika 3. Suradničko učenje

2.3.4. Terenska nastava

Terenska nastava je metoda, koja je učenicima veoma zanimljiva, aktivira njihove mentalne procese i omoguća neposredan dodir s problemima i pojavama. Učenje se odvija u stvarnom, realnom okruženju i potiče sudjelovanje. Ovdje pripada i promatranje različitih pojava u prirodi, mjerenje različitih vrijednosti, fotografiranje i prikupljanje različitih podataka. (Radanovič, 2009).

2.3.5. Problemska nastava

Kod problemske nastave dolazi do neposrednog vođenog učenja, kojeg čine neposredne i posredne problemske situacije. U središtu je učenik, do novih spoznaja Slika 4dolazi traženjem, razmišljanjem, argumentiranjem, provjeravanjem. Problemska nastava je najkreativnija kada učenici sami traže načine i postupke rješavanja. Kod problemske nastave se razvija posebna vrsta mišljenja – kreativno mišljenje. (Strmčnik, 1992).

Slika 4. Problemska nastava

3. Zaključak

Činjenica je, kako je već i spomenuto u tekstu, da je nastavni plan i program zasnovan na način koji od učitelja zahtjeva, da učenicima posreduje čim veću količinu informacija. Pitanje koje se postavlja je, je li smo kao učitelji sposobni prijeći tu granicu i sa svojom autonomnom prosudbom odvojiti važno od manje važnog, potražiti suštinu i djeci omogućiti gradnju od temelja, da postanu snažni i čvrsti? Mnogi učitelji se na to još nisu odvažili, međutim ima ih dosta koji su hrabro zakoračili na put konstruktivističkog poučavanja. Tradicionalni način poučavanja će i dalje biti prisutan, ali ako ćemo u njega uključivati elemente konstruktivizma, neće biti i dalje tako krut i usmjeren samo na sadržaj koji treba obraditi.

4. Literatura

  1. Buh, D. (2015). Konstruktivistični prostop pri poučevanju temperature in toplote v 5. razredu OŠ. [Magistrsko delo]. Univerza v Ljubljani, Pedagoška fakulteta.
  2. Klun, N. (2015). Projektno delo pri pouku matematike. Didakta. 25(184), 36-37.
  3. Marentič-Požarnik, B. (2000). Psihologija učenja in pouka. Andragoška Spoznanja 6(4), 150-152.
  4. Marentič-Požarnik, B. (2008). Konstruktivizem na poti od teorije spoznanja do vplivanja na pedagoško razmišljanje, raziskovanje in učno prakso. Sodobna pedagogika 59(4), 28-51.
  5. Peklaj, C. (2001). Sodelovalno učenje ali Kdaj več glav več ve. Ljubljana, DZS.
  6. Radanovič, A. (2009). Terensko delo pri pouku družbe. [Diplomsko delo]. Univerza v Mariboru, Pedagoška fakulteta.
  7. Slomšek, U. (2009). Primeri konstruktivističnega poučevanja pri predmetu spoznavanje okolja. [Diplomsko delo]. Univerza v Mariboru, Pedagoška fakulteta.
  8. Strmčnik, F. (1992). Problemski pouk v teoriji in praksi. Didakta, Ljubljana.
  9. Velikonja, M. (2004). Konstruktivizem v šoli in izobraževanje učiteljev. AS Andragoška spoznanja, 10(3), str. 66-67.
  10. Žakelj, A. (2003). Kako poučevati matematiko. Ljubljana: ZRSŠ.

Učenje materinskog jezika kroz igru

1. – 3. razreda

monika_hobor

Monika Hóbor

Sažetak

U Sloveniji djeca kreću u školu u dobi od 5 – 6 godina. Djeca tog uzrasta još uvijek imaju veliku potrebu za igrom i kretanjem. Zbog toga je vrlo važno da se čim više poučavanja vrši putem igre i zabave. Psiholozi već desetljećima znaju da mnoge stvari u našem životu nismo naučili koncentriranim naporom, već putem opuštenih i ugodnih iskustava. Igrajući se učenici usvajaju znanje na sličan način kao kad su bili vrlo mali; lako, prirodno i bez prevelike svijesti o tome koliko su, zapravo, naučili. Učitelji trebaju biti svjesni činjenice da su mnogi školski neuspjesi upravo posljedica dosade. Središnji dio nastave ne bi smjeli biti izvođeni putem računala, projektora, interaktivne ploče, radnih listova, učitelja samog. Središte nastave trebali bi biti učenici.

Ključne riječi: učenje, igra, zabava.

Uvod

Kao učiteljica razredne nastave 1. trijade (od 1. – 3. razreda), suočila sam se s velikim izazovom: kako približiti učenicima učenje na zabavniji način? Obzirom da djeca jako vole učiti, igrati se, zabavljati i kretati, pokušala sam pronaći način na koji bih sve to mogla ispreplesti. Zašto bi učenje materinjeg jezika trebalo biti dosadno i teško kada može biti zabavno i jednostavno? U nastavku predstavljam nekoliko igara za zabavno učenje materinjeg jezika kroz igru.

Središnji dio


Petica – učenici u paru naizmjence bacaju kocku. Kad prvi baci broj 5, mora nacrtati, primjerice, letvicu u ogradi (okomita linija). Što više puta baci broj 5, više će letvica biti u ogradi. Također mogu crtati valove, grane drveća, srce …

Što vidim? Jedan od učenika u paru ili grupi kaže: “Vidim nešto što započinje na slovo o.” Ostali pogađaju što bi to moglo biti. U učionici, na slovo ‘o’ su: ormar, ogledalo, olovka i drugo. U tom nabrajanju možemo dodati i boju, primjerice: “Vidim nešto zeleno što počinje na slovo ‘t'” (trava, trenerka, torba …). Onaj tko pogodi zamišljeno, sljedeći je na redu.

Što kupujem? Jedan od učenika u paru kaže: „Kupujem nešto što započinje na slovo ‘č’.“ Drugi treba izreći riječ koja započinje navedenim slovo: – npr. čokolada, čaša, četka. Uloge se izmjenjuju.

Kamion – učenici u paru naizmjenično nabrajaju riječi koje započinju istim slovom: “Kamion vozi jabuke, jaja, jogurt …”.

Dućan – igra se može igrati u parovima ili u grupama. Djeca kupuju stvari istim početnim slovom. Primjerice, prvi kaže: „Kupujem ananas“, drugi nastavlja: „Kupujem ananas i automobil“, treći upotpunjuje niz: „Kupujem ananas, automobil i astronauta.“. Mogu se igrati na način da kupuju abecednim redom, to bi izgledalo ovako: “Kupujem ananas.”, “Kupujem ananas i banane.”, “Kupujem ananas, banane i cvjetaču.”

Kalodont – igra se u parovima ili u grupi. Učenik izgovara riječ koja započinje posljednjim slogom prethodne riječi: banana, naranča, čarape … Kad učenik izgovori riječ koja završava na „ka“, drugi može reći „kalodont“ i time igra završava, jer ne postoji riječ koja započinje s „nt“.

Koji glas? Potrebne su nam pločice s početnim slovima. Na svakoj pločici je samo 1 slovo. Potrebne su nam također sličice koje raspoređujemo na pločice prema njihovom početnom glasu. U početku imamo samo 2 pločice, a zatim ih postupno dodajemo te na taj način i sama igra postaje zahtjevnija. Igru može igrati pojedinac sam, ali je svakako zanimljivija u parovima, trojkama.

Razigrana slova – upoznavanje slova kroz priču, na zanimljiv i razigran način. Učenje slova ‘S’ započinjemo pričom o suncu: Sunce sjajno svijetli na sive stijene iza kojih se skriva slijepac i sanja. Priču mogu nastaviti učenici u parovima. Plastelinom oblikuju sunčane zrake i zmiju u obliku slova S. Zatim nacrtaju krug. U parovima nabrajaju riječi koje počinju na slovo ‘S’ te crtaju po jednu zraku u obliku slova ‘S’ za svaku ispravnu riječ.

Memorija – trening pamćenja koristan u svim školskim predmetima. Učenici traže parove. Oni sami mogu izraditi igru i već pri toj aktivnosti ostvariti učenje. Tijek igre: sve su karte obrnute slikom ili tekstom prema dolje. Učenik može u jednom potezu okrenuti samo dvije karte. Ako nije pronašao par, vraća karticu u početni položaj i na redu je sljedeći učenik. Ako tko nađe par, iznova je na redu. Broj pitanja i odgovora ovisi o djetetovoj razvojnoj fazi.

  • Na jednu karticu napišemo veliko slovo A, na drugu malo slovo a ili malo pisano slovo a.
  • Na jednoj je kartici riječ, na drugoj je sličica.
  • Na jednu karticu napišemo pitanje (primjerice: Tko je najveći slovenski pjesnik?), a na drugu odgovor (France Prešeren). Umjesto teksta može biti i sličica.

Tablica slova – na asfalt nacrtamo tablicu 5 x 5 i u svako polje napišemo po jedno slovo abecede. Od jednog do drugog slova djeca dolaze skačući na jednoj nozi ili s obje noge te na taj način slažu riječi. To mogu biti imena, životinje, biljke i ostalo.

Gora riječi – zadatak je da iz slova dane riječi slože što više novih riječi. Kao primjer može poslužiti Trnoružica, ako iz te riječi izvuku slova mogu tvoriti riječi: trn, žica, ruža, nož, cura … Potragu za riječima mogu ostvariti u paru ili u skupinama.

Riječi – u grupi učenici napišu što više riječi na određeno slovo. Kad učitelj primijeti da već teško pronalaze riječi, neka im da još malo vremena, jer tada mozak najviše radi.

Bajka – učenici u grupi sastavljaju bajku. Svaki učenik ponovi prije izrečeno i dodaje svoju riječ. To izgleda ovako: “Jednom“, „Jednom davno “, “Jednom davno je “, i tako dok zajedno ne dođu do kraja bajke.

Asocijacije – prvi učenik kaže riječ, drugi kaže asocijaciju na prvu riječ, treći asocijaciju na drugu riječ. To može izgledati ovako: nogomet, lopta, bacanje, koš, smeće …

Zaključak

Učenjem kroz igru učenici mogu bolje zadovoljiti svoje potrebe za kretanjem, zabavom, slobodom (mogu se slobodno igrati umjesto da uče ), ljubavlju (prihvaćeni su u svojoj grupi i s njom sudjeluju). Na ovaj način učenik rado radi i uči nove stvari. Iz tog razloga preporučujem svima koji rade s djecom neka se igraju s njima što je više moguće i neka učenje bude zabavno. Tako će školski dan biti ispunjen zadovoljstvom kod djece ali i kod učitelja.