Izazovni Pogled kroz prozor

Broj 158, studeni 2023.
ISSN 1848-2171

Jesen je uvijek u znaku Dabra, a krajem rujna i veći dio listopada učitelji su prijavljivali svoje učenike i škole za sudjelovanje. Koordinatorica izazova Dabar @ucitelji.hr, Darija Dasović upoznala nas kako je prošao ovogodišnje natjecanje, a zbog prelaska na novi sustav bilo je itekako izazovan . Više…

Kao dio brojnih aktivnosti osmišljen je i novi mentorirani online tečaj Budi internet genijalac – 2. grupa koji se provodi na CARNET-ovoj online platformi za stručno usavršavanje. Tečaj je otvoren 2. studenoga 2023., a zatvara se 17. prosinca 2023. U tečaju aktivno sudjeluje 310 sudionika (stručnih suradnika, učitelja razredne nastave, učitelja predmetne nastave, srednjoškolskih nastavnika)  iz više od 130 škola iz svih županija Republike Hrvatske, koji vrijedno, maštovito i angažirano rješavaju postavljene zadatke te na taj način stvaraju zajednicu učenja o sigurnijem internetu s temama iz kurikuluma Budi Internet genijalac. Valentina Blašković i Sanja Janeš donose nam kratki pregled tečaja. Više…

Aleksandra Čeh je odlučila skrenuti pozornost na važnost pčela u svijetu i bolje nas upoznati sa slovenskom autohtonom pčelom – Kranjska sivka. Kranjska sivka vrlo je vrijedna, mirna i žilava životinja. Više…

U Planu i programu predmeta Informatika učenici imaju temu Umjetničko stvaranje kroz koju se upoznaju s alatom Bojanje 3D. Ova tema je zanimljiva učenicima jer je cijeli rad usmjeren na njihovu kreativnost, a učiteljica Anamarija Diklić ju je učinila još zanimljivom s korelacijom s Likovnom kulturom. Više…

Kroz igru ​​djeca razvijaju i jačaju svoju maštu, a potrebna je za sposobnost kritičkog mišljenja, kako kod odraslih tako i kod djece. Barbara Kunc Rašetarević potiče maštu kod djece jer iz toga se rađa kreativnost, a iz kreativnosti nove ideje. Više…

Sanja Cetinjanin Thes i Andrea Wawrzynek provele su nacionalno istraživanje o profesionalnom razvoju te o načinima, učestalosti, preferencijama i potrebama stručnog usavršavanja odgojno-obrazovnih djelatnika u Republici Hrvatskoj. Cilj istraživanja bio je dobiti povratne informacije izravno od samih odgojno-obrazovnih djelatnika te kvalitetne preporuke za osmišljavanje edukativnih radionica, predavanja i stručnih skupova u budućnosti. Više…

Prometni odgoj sastavni je dio odgojno-obrazovnih nastojanja suvremene osnovne škole koja ima dužnost odgajati učenike i pomoći im u njegovanju i oblikovanju navika zdravog življenja, brige za očuvanje zdravlja i života te ono drugih. Andreja Sokol nastoji posvetiti puno vremena prometu, bilo na nastavi ili samo u šetnji s učenicima. Više…

Darija Benaković i Gorana Hasel proveli su radionicu na neuobičajen, zabavan i kreativan način gdje su obraditi djelo za cjelovito čitanje ili su ponovili naučene sadržaje iz drugih predmeta. Više…

U članku Eve Jazbec Leber pročitajte o suradničkom projektu čija se struktura naziva jednostavnim projektom. Može se napraviti za nekoliko minuta, ali može potrajati i nekoliko sati. Više…

Zašto hodamo i trčimo? Gregor Janc govorio o važnosti kretanja kod predškolske djece i kako je primijetio pad sposobnosti i učestalosti kretanja. Više…

Pandemija je imala veliki utjecaj na obrazovanje. Iztok Lačen nam je ispričao kako je prošlo istraživanje u školi, a pratili su raznolikost i vrijeme korištenja nastavnih metoda na videokonferencijama 2. i 4. razreda koje su izvodili učitelji, u opsegu od 56 nastavnih sati odgojno-obrazovnih predmeta. Više…

Učitelj može nadograditi ekološku svijest učenika integracijom više predmeta. Marija Pajtler je provela aktivnosti koje su bile usmjerene na prikupljanje i odvajanje otpada. Više…

Maja Trunkelj predstavila je više strategija učenja kojima si učenici pomažu kod učenja. Razlike između učenika vrlo su velike i svakome odgovara neka druga strategija i tehnika učenja. Zato je važno da svaki učenik upozna svoj stil i potrebe, a učitelji posebice moramo na to biti pozorni te djeci omogućiti da otkriju kako, kada i gdje se najlakše i najučinkovitije uče. Više…

U procesu učenja stranog jezika, Marija Regoršek koristi radne listove jer pridonose većoj motivaciji, istodobno pridonose većem znanju, opuštenijoj klimi u razredu. Radni listovi općenito služe za motivaciju, produbljivanje i ponavljanje nastavnog gradiva. Više…

Utvrđivanje znanja neophodan je dio učenja koje se u školi uglavnom održava usmeno ili pismeno. Mirja Glaser kako bi pobudila interes prema radu kod učenika te ih potaknuli da uče, u nastavu je uvela metodu igrifikacije. Zbog nestašice didaktičkih igara za jezičnu nastavu, izradila je igru ​​za utvrđivanje znanja o glagolu, prikladnu za učenike od 6. do 9. razreda osnovne škole. Više…

Budući da je čitanje važno i nedvojbeno povezano sa školskim uspjehom učenika, Tjaša Jazbec neprestano traži nove načine motiviranja mladih za čitanje. Predstavila je razredni projekt učenika osmih razreda za poticanje čitanja, inače poznat kao reading challenge. Više…

Vanja Majcen je primijetila da su kod djece sve više uvjerenja poput: učiti je dosadno, učiti je teško, ja nisam za učenje, matematika nije za mene i slično. Spoj učenja, kreativnosti i zabave vraća učenicima želju za učenjem. Pročitajte o primjerima učenja u prvom razredu osnovne škole. Više…

Gordana Lohajner

Izazov Dabar @ucitelji.hr 2023

Darija Dasović

Jesen je uvijek u znaku Dabra.

Krajem rujna i veći dio listopada učitelji su imali priliku prijaviti svoje učenike i škole za sudjelovanje na izazovu Dabar @ucitelji.hr 2023. Ovo je izazov koji okuplja sve učenike koji žele sudjelovati u online rješavanju zadataka iz informatike i računalnog razmišljanja.

Izazov organizira udruga Suradnici u učenju uz podršku Hrvatskog saveza informatičara, Visokog učilišta Algebra i CARNET-a.

Izazov podržava i Ministarstvo znanosti i obrazovanja.

Ove godine prijavilo se 1266 učitelja iz svih dijelova Lijepe naše, što se može vidjeti i iz priložene karte.

Od 13. do 17. studenoga na izazovu je sudjelovalo ukupno 49.065 učenika.

Interes je bio i veći, no nismo bili u mogućnosti prihvaćati naknadne prijave. Svaka je faza pripreme iznimno važna i moramo se držati uhodane dinamike kako bi sam izazov protekao sa čim manje problema. A ova je godina, zbog prelaska na novi sustav i korištenja nove teme, bila itekako izazovna.

Po kategorijama sudjelovalo je ukupno:

• 5.831 učenika u kategoriji MikroDabar,
• 12.590 učenika u kategoriji MiliDabar,
• 14.559 učenika u kategoriji KiloDabar,
• 10.626 učenika u kategoriji  MegaDabar i
• 5.459 učenika u kategoriji GigaDabar,

te je izdano 49.065 digitalnih znački i diploma za sudjelovanje.Iz godine u godinu bilježimo porast učenika, sudionika izazova, i posebno smo ponosni na naše najmlađe sudionike. Za njih su pripremljeni i audio zapisi svih zadataka.

MikroDabar

• najveći broj bodova: 12 (1 učenik)
• prag za zlatnu diplomu i i značku: 6,58 bodova i više (590 učenika)
• najbolje riješen zadatak: Vrsta leptira
• najlošije riješen zadatak: Samovozeći automobil

MiliDabar

• najveći broj bodova: 12 (27 učenika)
  

• prag za zlatnu diplomu i i značku: 9,5 bodova i više (1293 učenika)
• najbolje riješen zadatak: Tanjurići i žličice
• najlošije riješen zadatak: Žaba i komarac

KiloDabar

• najveći broj bodova: 12 (19 učenika)
• prag za zlatnu diplomu i i značku: 8 bodova i više (2045 učenika)
• najbolje riješen zadatak: Odabir poklona
• najlošije riješen zadatak: Model željeznice

MegaDabar

• najveći broj bodova: 12 (6 učenika)
• prag za zlatnu diplomu i i značku: 7,13 bodova i više  (1070 učenika)
• najbolje riješen zadatak
• najlošije riješen zadatak

GigaDabar

• najveći broj bodova: 12 (7 učenika)
  

• prag za zlatnu diplomu i i značku: 7,5 bodova i više (548 učenika)
• najbolje riješen zadatak: Ogamsko pismo
• najlošije riješen zadatak: Dozvola za parkiranje

Iako nije bila obavezna, čak 21174 učenica i učenika ispunilo je anketu u kojoj su procijenili koliko su im bili teški ovogodišnji zadaci.

Posebno nas raduju komentari koje su nam ostavili. Iako ne možemo udovoljiti prijedlozima u kojima nas traže da omogućimo povratak na prethodno pitanje, produžimo vrijeme rješavanja i sl., komentari učenika su nam poticaj da nastavimo raditi i dalje.

Svi komentari iz ankete sažeti su u jedan oblak riječi iz kojeg je jasno kakvi su dojmovi učenika nakon sudjelovanja.

Kako bi omogućili pristup ovogodišnjim zadacima učenicima koji nisu sudjelovali u izazovu, otvorena je učionica Dabraonica 2023. Za pristup ovoj učionici i testovima u njoj nije potrebna nikakva lozinka. Svim je testovima moguće pristupiti samo jednom. U učionici nema digitalnih znački niti diploma. Rezultati se neće nigdje objavljivati niti će se raditi rang lista.

Već godinama je za sve učitelje i učenike otvorena učionica PseudoDabar  u kojoj se nalaze zadaci sa svih prethodnih izazova.

Učenici svakom testu mogu pristupiti neograničeni broj puta, a zadaci se pojavljuju nasumičnim redoslijedom.

Stranice međunarodnog izazova su http://bebras.org, a hrvatsko sjedište je na portalu ucitelji.hr.

Voditeljica izazova Dabar @ucitelji.hr
Lidija Kralj

Koordinatorica izazova Dabar @ucitelji.hr
Darija Dasović

Programski odbor izazova Dabar @ucitelji.hr 2023

Lidija Kralj, Darija Dasović, Darko Rakić, Sanja Pavlović Šijanović, Kristina Slišurić, Ela Veža, Gordana Sokol, Vesna Tomić

Organizacijski odbor izazova Dabar @ucitelji.hr 2023

Jelena Nakić, Lada Maleš, Mateo Ćavar, Barbara Knežević, Anica Leventić, Renata Pintar, Maristela Rubić, Tatjana Stranjak, Tanja Oreški, Valentina Blašković, Vesna Majdandžić, Blaženka Knežević, Marica Jurec, Natalija Stjepanek, Mirela Radošević, Anita Šimac, Nikolina Bubica, Valentina Pajdaković, Alma Šuto, Loredana Zima Krnelić, Maja Jurić-Babaja,  Gordana Lohajner, Sanja Janeš, Katica Konstantinović, Nina Sokol

Kontakt e-mail adresa: dabar@ucitelji.hr

Hvala svima što ste prihvatili izazov!

Tečaj Budi Internet genijalac

Valentina Blašković i Sanja Janeš

Budi internet genijalac 2023 – 2026

Valentina Blašković i Sanja Janeš

Zahvaljujući izvrsnim rezultatima tijekom prve dvije godine (2021. – 2023.) projekta Budi internet genijalac u Hrvatskoj, udruga Suradnici u učenju dobila je priliku za nastavak projekta u periodu 2023. – 2026. godine.  Projekt sufinancira Google.org kao dio Be Internet Awesome programa koji u CEE regiji objedinjava School with Class Foundation.  

Kao dio brojnih aktivnosti osmišljen je i novi mentorirani online tečaj Budi internet genijalac – 2. grupa koji se provodi na CARNET-ovoj online platformi za stručno usavršavanje. Tečaj je otvoren 2. studenoga 2023., a zatvara se 17. prosinca 2023. U tečaju aktivno sudjeluje 310 sudionika (stručnih suradnika, učitelja razredne nastave, učitelja predmetne nastave, srednjoškolskih nastavnika)  iz više od 130 škola iz svih županija Republike Hrvatske, koji vrijedno, maštovito i angažirano rješavaju postavljene zadatke te na taj način stvaraju zajednicu učenja o sigurnijem internetu s temama iz kurikuluma Budi Internet genijalac. 

Sudionik tečaja je mogao postati svaki odgojno – obrazovni djelatnik osnovne ili srednje škole javljanjem na javni poziv Postani ambasador Budi internet genijalac projekta 2023.-2026. Ili na poziv za škole  Neka i vaša škola postane Budi internet genijalac škola. 

Tečaj ima osam tema, a do kraja studenog ih je otvoreno šest: 

1. Kako poučavati o sigurnijem internetu (2. 11. – 17. 12.) 

U toj temi su se polaznici mogli upoznati s hyfex pristupom učenja i poučavanja (pedagoški pristup koji spaja elemente hibridnog ili kombiniranog učenja u fleksibilan okvir poučavanja) te različitim metodama za rad s učenicima. 

2. Aktivnosti rječnika (2. 11. – 17. 12.) 

U drugoj temi, u knjizi Aktivnosti za razvoj rječnika, polaznici su čitali tri predložene aktivnosti za usvajanje ključnih pojmova, a nakon toga su samostalno osmislili nove aktivnost za upoznavanje  novih pojmova. 

3. Dijeli pažljivo (9. 11. – 17. 12.) 

Ova tema potiče na dijeljenje ideja kako pripremiti učenike za mudro istraživanje interneta. Zadatak polaznika bio je stvoriti jedan scenarij za poučavanje po uzoru na aktivnosti iz lekcije. Trebali su osmisliti sadržaj jedne objave te navesti tko bi je smio vidjeti. 

4. Pazi se prevaranata (16. 11. – 17. 12.) 

U četvrtoj temi polaznici su trebali odabrati jednu od ponuđenih stranica za izradu avatara sa ili bez pomoći umjetne inteligencije, izradu lažnih Facebook objava i izradu naslovnih stranica, dezinformacija i lažnih vijesti te razmisliti kako bi je mogli integrirati u aktivnosti za učenike, odnosno osmisliti kako ih iskoristiti za poučavanje o sigurnijem internetu. 

5. Čuvaj svoje tajne (23. 11. – 17. 12.) 

U ovoj temi polaznici će naučiti zašto je privatnost važna i kako je povezana sa sigurnošću na internetu, vježbat će smišljanje sigurne lozinke i proučiti alate i postavke koji štite od hakera i drugih prijetnji. Zadatak polaznika bio je osmisliti jedan scenarij po uzoru na scenarije koji su navedeni u kurikulumu, prikazati situaciju i kako riješiti problem na posteru za učenike. 

6. Cool je biti dobar (30. 11. – 17. 12.) 

Šesta tema govori o pozitivnom utjecaju na druge na internetu i smanjenju nasilnog ponašanja. Polaznici će utvrditi što znači pozitivno ponašanje na internetu i u stvarnom životu, te će pomoći učenicima odrediti u kojim situacijama se treba konzultirati s pouzdanom odraslom osobom. Polaznicima su predložena četiri zadataka:  

• Pružanje pomoći – Osmisliti jedan vlastiti scenarij za pružanje pomoći žrtvi neželjenog ponašanja, opisati situaciju i predložiti jedan ili više načina kako pomoći žrtvi. 
• Tko želi biti negativac? – Napisati najmanje dvije negativne izjave i preoblikovati ih tako da one djeluju pozitivno i poticajno. 
• Moj ton – Napisati jednu ili više izjava te snimiti kako ih izgovaraju različitim tonom. 
• Strip – Osmisliti priču i napisati ju u prazne oblačiće predloška stripa. 

Sedma tema bit će otvorena 7. prosinca 2023. Polaznici će naučiti kako pokazati učenicima da postoji više načina da se pokaže hrabrost i nešto poduzme, od razgovora uživo do rješavanja situacije online prijavom, odnosno proaktivnim rješavanjem problema.

Završetkom tečaja polaznici će detaljnije upoznati kurikulum Budi internet genijalac čiji je cilj poučavati djecu osnovama digitalnog građanstva i sigurnosti kako bi mogli pouzdano istraživati internetski svijet. 

Projekt “Budi internet genijalac” provodi u Hrvatskoj udruga Suradnici u učenju uz podršku Google.org kao dio Be Internet Awesome programa koji u CEE regiji objedinjava School with Class Foundation.

Pčelarstvo u lokalnoj zajednici

Aleksandra Čeh

Sažetak

Odlučili smo skrenuti pozornost na važnost pčela u svijetu i bolje upoznati našu autohtonu pčelu – Kranjsku sivku. Kranjska sivka vrlo je vrijedna, mirna i žilava životinja.

Njena zadaća nije samo sakupljanje bilja i peluda, već i oprašivanje cvijeća i drveća. Pčele i drugi oprašivači osiguravaju raznolikost naše prehrane milijunima godina, održavajući biološku raznolikost i živahan ekosustav.

Danas su oprašivači ugroženi invazivnom poljoprivredom, a negativan utjecaj imaju i klimatske promjene. Više temperature, suše, poplave, drugi ekstremni klimatski događaji i promjene vremena cvatnje sprječavaju oprašivanje. Od domaćih pčelara doznali smo i o bolestima koje muče pčele. Najviše problema imaju s varojom koja nam je stigla iz Azije. S pčelarima smo razgovarali i o vrijednim pčelinjim proizvodima, koji su potpuno prirodne namirnice i prikladna hrana za sve brži način modernog života, jer imaju brojna ljekovita djelovanja. Zanimalo nas je i koliko pčela imaju, koliko meda i ostalih pčelinjih proizvoda proizvedu u svojim košnicama te je li pčelarstvo isplativ posao.

Ključne riječi: pčela, Kranjska sivka, oprašivanje, ugroženost, pčelinji proizvodi, pčelari.

Uvod

Istraživački zadatak podijeljen je na teorijski dio, gdje smo opisali Kranjsku sivku, našu autohtonu pasminu pčela, njenu strukturu i karakteristike, pčelinje proizvode i njihovu ljekovitu vrijednost, predstavili smo pionira modernog pčelarstva i jednog od najboljih slovenskih poznavatelja pčela, Antona Janša, spomenuli smo 20. svibnja kao Svjetski dan pčela, istraživali smo njihovu važnost na oprašivanje i ugroženost pčela zbog različitih utjecaja te o istraživačkom radu na temelju terenskog rada, posjećivali smo domaće pčelare, razgovarali s njima o problemima koji muke, o važnosti pčela, o usjevima koje proizvode, o njihovoj ljubavi prema pčelama, te upitnik koji smo podijelili među četrnaest lokalnih poljoprivrednika.

Cilj istraživačkog projekta je podići svijest šire javnosti o važnosti pčela, o ljekovitosti pčelinjih proizvoda u našoj prehrani te što bi njihov nestanak značio za nas ljude. Pčelari ČDM (Pčelarsko društvo Markovci) nastoje da se pčele 20. svibnja ove godine proglase ugroženom vrstom, što bi pomoglo njihovoj egzistenciji.

Slika 1. Kranjska sivka

Kod nas pčelari najviše problema imaju s varojom, koju nam je donijela trgovina pčelama i predstavlja nekako simboličan početak ugroženosti europskih podvrsta pčela. To su grinje koje poput krpelja sišu pčele, sišu hemolimfu i time ih iscrpljuju. Medonosna pčela (europska podvrsta) tako je postala ovisna o ljudskom uzgoju jer je njezin opstanak ugrozio alohtoni parazit varoja.

Slika 2. Pčela zaražena varojom

Istraživački dio

Istraživački rad uglavnom se temelji na terenskom radu i osobnoj komunikaciji s lokalnim pčelarima, s načelnikom općine Markovci Milanom Gabrovcem te u suradnji s većim poljoprivrednicima općine Markovci u obliku upitnika.

Najprije smo tražili informacije kroz razne izvore i tako stekli šire znanje o pčelama. Htjeli smo doznati kako se domaći pčelari nose s problemima i kako ih otklanjaju. ako se dobiveni opći podaci odnose i na njihovo pčelarstvo i njihove pčelinje obitelji.

Anketnim upitnikom željeli smo doznati jesu li poljoprivrednici svjesni problema koje uzrokuje uporaba škropiva za pčele, koliko su davno naučili o važnosti držanja pčela te koliko dugo odn. pridržavaju li se uopće uputa pčelara o odgovarajućem vremenu prskanja usjeva, košnje trave i korištenja više ekoloških proizvoda.

Prikupljene podatke obradili smo, analizirali i grafički prikazali.

Opis problema istraživanja

Godine 2007 počele su se širiti vijesti o misterioznom nestanku pčelinjih zajednica u kojima su košnice ostale prazne. U Sloveniji nije bilo tako alarmantne situacije, ali smo ipak tražili uzroke koji utječu na odumiranje pčelinjih zajednica. Jesu li nam pčele ugrožene i s kakvim se problemima nose domaći pčelari doznali smo u osobnom razgovoru s pčelarima ČDM.

Utvrdili smo da na život pčela i svih drugih bića ovoga svijeta utječu različiti uzroci koji su međusobno usko isprepleteni. Uvoz i izvoz su važni dijelovi trgovine, koji su doprinijeli rastu gospodarstva, ali s uvozom smo donijeli i vrlo opasnu varoju. Iz Azije je došla i azijska nozema, koja uzrokuje crijevnu bolest i povezuje se sa smrću obitelji.

Ciljevi istraživačkog zadatka

Ciljevi znanstvenog rada „Pčelarstvo u lokalnoj zajednici“ su:

1. podizanje svijesti među ljudima:

• o važnosti pčela, pčelinjih proizvoda i ljekovitom djelovanju samo istih,
• o opasnosti od pčela,
• o uzrocima izumiranja pčela,
• o načinima očuvanja pčela,

2. prikupljanje informacija i obrada podataka:

• o bolestima pčela s kojima se susreću domaći pčelari,
• o broju pčelinjaka i pčelinjih zajednica,
• o lokaciji pčelinjaka,
• o vrstama meda i drugih pčelinjih proizvoda koje proizvode lokalni pčelari i njihovom godišnjem obujmu proizvodnje,
• o isplativosti ovog posla.

Postavljanje hipoteza

Postavili smo sljedeće hipoteze:

• H1: Lokalni pčelari proizvode najviše cvjetnog meda.
• H2: Pčele u općini Markovci ugrožene su invazivnom poljoprivredom i klimatskim promjenama.
• H3: Poljoprivrednici koriste opasne pesticide koji dovode do trovanja pčela.

Metode rada

Naš istraživački rad temeljio se na sljedećim metodama:

• deduktivna metoda,
• način rada s izvorima i literaturom,
• način opisa,
• način osobne komunikacije – intervju,
• metoda anketiranja,
• način obrade podataka i njihovo tumačenje,
• metoda kompilacije (kratki sažetak naših zapažanja, zaključci).

Utvrdili smo da članovi ČDM imaju u prosjeku 2 košnice pčela. Najviše ih ima gosp. Šibila, koja je na prvom mjestu, sa pet košnica.

Zbog toga je gosp. Šibila ima najviše pčelinjih zajednica – 270 zajednica i 40 koje služe kao rezervne zajednice, na drugom mjestu je Stanislav Kitak s 48, a slijedi ga Tilčka Petrovič s 46 košnica. Samo 7 pčelinjih obitelji opslužuju pčelari amateri Zvonko Črešnik i Roman Podrenek.

Najviše cvjetnog meda proizvode pčelari ČDM (šest pčelara), zatim bagremov, kestenov i lipov (četiri), na petom mjestu su šumski med (dva), a na petom mjestu med od heljde (dva). Samo Zvonko Črešnik iz Borovca ​​proizvodi uljanu repicu.

U prosjeku proizvedu 10 do 15 kg meda po pčelinjem društvu. Stoga smo prosjek izračunali množenjem 12 kg po pčelinjem društvu. Ovaj usjev varira uglavnom zbog dobrih ili loša žetva, što najviše ovisi o vremenu.

Osim meda, pčelari proizvode i propolis (četiri), pelud, vosak, liker od meda i voštane figurice (dvije). Najaktivniji su Šibila Mitja, koji proizvodi medeni ocat, medeno vino, krem ​​med s cimetom, a lani je napravio i medeni pjenušac za probu, te Tilčka Petrovič, koji izrađuje razne figurice od voska, koje možete vidjeti i u TIC-u u Ptuju. te razne voćne medovine.

Na pitanje što je najveća opasnost za pčele, svi su odgovorili jednako, a to je da najviše problema imaju s varojom. Pčele je potrebno zimi tretirati organskim lijekovima, oksalnom kiselinom. Ovo se također koristi protiv grinja. Gospodin Pihler kaže da pčelinje zajednice nekoliko puta godišnje obilaze pčelari koji prate zdravstveno stanje pčela.

G. Šibila je spomenuo i jaku trulež pčela, koja se javlja uglavnom kod malih, neukih pčelara zbog prenapučenosti pčela. U ovom slučaju stvara trulež. Ostale pčele kradu med i sa sobom u košnicu donose trulež, što ugrožava ostatak zdravih pčelinjih zajednica. gđa. Petrovič ističe da je, ako dođe do gnjiloće pčela, potrebno spaliti saće i toplinski dezinficirati košnice.

Posljednjih nekoliko godina pojavila se nova bolest nozema ceranae, mikrosporidijalni parazit. Sama riječ “mikro” nam govori da se ova bolest može otkriti samo u laboratorijima. Gospodin Šibila spominje i bolest koju nosimo apis, a koja je poznata. Kod pčela s ovom bolešću opaža se proljev. Gđa. Petrovič ima glavobolje s miševima, vješticama koje svojim razmnožavanjem uništavaju saće, gosp. Črešnik s divljim stršljenima. Gđa. Petrovič kaže da joj je u Bukovcima zbog svinjokolja palo 40 obitelji, uglavnom zbog buke i noćne rasvjete koja je zbunjivala pčele, jer su na radnom putu letjele i noću, zbog čega su uginule. Naučili smo da pčele trebaju mir i tišinu. U jesen im najviše treba mira.

Građani su promijenili način uzgoja za dobrobit pčela. Njihovo poboljšano ponašanje vidljivo je u vrijeme prskanja, kada pčele više nisu na paši, u korištenju više ekoloških pesticida, koje je propisalo gospodarstvo Republike Slovenije, te u pojačanoj sadnji medonosnog bilja.

Naš plan sadnje medonosog bilja

Budući da su pčele najvažnija bića na planetu, odlučili smo osmisliti plan sadnje medonosnog bilja u okolici Osnovne škole Markovci.

Biljke su nacrtane na istočnoj strani karte, jer će dobiti najviše sunčeve svjetlosti i moći će proizvesti još više nektara i peluda. Na karti ima i mnogo drveća gdje će se zaustaviti kod obližnjeg roja kad rode.

Odlučili smo zasaditi razne biljke, kako bi pčele pčelarima donosile raznovrstan med od okolnih biljaka. Zasadili bi polje kestena, jer samo je ovaj najljekovitiji. U planu je i sadnja uljane repice. U povoljnim vremenskim prilikama uljana repica predstavlja prvu obilnu pašu u godini, koja blagotvorno djeluje na proljetni razvoj pčelinjeg društva te na njegovu kasniju snagu i razvoj. U planu je sadnja suncokreta. Sjemenke suncokreta i pelud važna su hrana za pčele i druge oprašivače. Ali nismo zaboravili ni lipu, gdje pčele rado odlaze i donose svježi lipov med u košnicu. Lipa i kranjska sivka su srodne jer su obje simboli Slovenije.

Slika 3. Plan sadnje medonosnog bilja

Analiza i provjera podataka

Uz pomoć osobnog razgovora s domaćim pčelarima saznali smo puno zanimljivih stvari o pčelinjim obiteljima, o njihovom radu, o pčelinjim proizvodima i njihovom ljekovitom djelovanju na ljudsko zdravlje te o problemima koji muče pčele. Na temelju upitnika koji su ispunili poljoprivrednici došli smo do zaključka da su poljoprivrednici dobro upoznati s prijetnjom odn. o važnosti održavanja i očuvanja pčelinjih zajednica. Treću hipotezu morali smo potpuno odbaciti.

H1: Domaći pčelari proizvode najviše cvjetnog meda.

Ovu hipotezu možemo potvrditi, jer svi domaći pčelari proizvode najviše cvjetnog meda, koji je ujedno i najpopularniji jer je vrlo ukusan i blagog okusa. Cvjetni med proizvodi se na području Nove vasi, Borovci, Stojnci, Bukovci, Markovci, Prvenci te u Leskovcu gdje ih na pašu vodi tržečki pčelar ČDM Mitja Šibila. Najviše meda od kestena proizvode dva pčelara. To su Mitja Šibila i Mirko Prelog iz Sobetinaca. Na ovom tlu raste mješovita šuma, u kojoj ima mnogo kestena. Na području Žetala ima dosta kestenove šume, gdje pčele idu na ispašu Mitje Šibila. Također u Okružnicama. Tilčka Petrovič iz Bukovc vozi ih ovamo na ispašu.

Najviše bagremovog meda proizvode pčele koje sakupljaju med u Cirkulanama (Mitja Šibila, Tilčka Petrovič) i u Zavrču (Tilčka Petrovič). Ova vrsta meda javlja se i na području Borovci (Zvonko Črešnik). Zanimljivo je da od uljane repice raste samo Zvonko Črešnik. Rekao nam je da ga sam sadi.

Pojednostavljeno, možemo reći kakva je paša, takav je i med.

Naša druga hipoteza glasi:

H2: Pčele u općini Markovci ugrožene su invazivnom poljoprivredom i klimatskim promjenama.

Naši pčelari nisu spominjali invazivnu poljoprivredu kao prijetnju pčelama, kako smo pretpostavljali. Stoga se ova hipoteza može djelomično potvrditi, a djelomično odbaciti. Točno smo zaključili da su pčele ugrožene klimatskim promjenama. Pčelari komentiraju da se klimatske promjene događaju i da loše utječu na pčele, jer po kišnom vremenu pčele ne sakupljaju med. Kiša također loše djeluje na kesten, pa po kišovitom vremenu nemamo kestenov med. Suša ne bi trebala biti toliko kritična jer ujutro ima još dovoljno rose i lijek stiže. Ako su zime pretople, matica nastavlja s polaganjem jaja, ali tijekom zime treba mirovati. Iznad 8 stupnjeva pčele su već na paši.

Što se tiče invazivne poljoprivrede, kažu da su poljoprivrednici s jedne strane počeli shvaćati važnost pčela, a s druge strane dobili su i jasne upute od države kada prskati, koja umjetna gnojiva smiju koristiti i koje vrste pesticida koje mogu koristiti. Stoga ovaj dio hipoteze možemo odbaciti, budući da pčele u općini Markovci nisu ugrožene invazivnom poljoprivredom.

Naša zadnja hipoteza je:

H3: Poljoprivrednici koriste opasne pesticide koji dovode do trovanja pčela.

Ovu hipotezu možemo pobiti. Posljednjih godina poljoprivrednici sve više koriste ekološka sredstva za uništavanje korova i drugih štetnika koji im uništavaju usjeve. Također, ne prskaju više danju, već u ranim jutarnjim satima i navečer, kada pčele više nisu na paši.

Zaključak

Na kraju, želimo još jednom naglasiti da su pčele najvažnija bića na našem planetu, jer je njihova misija oprašivanje raznih biljaka od odlučujuće važnosti. Priroda nagrađuje pčele za njihov rad medom i peludi, čime im omogućuje razvoj i postojanje te širenje biljnih vrsta.

Potrudimo se ruku pod ruku i svojim djelovanjem usmjerenim na očuvanje prirode očuvati našu prekrasnu prirodu!

Literatura

1. Čebele so ogrožene zaradi sprememb v okolju, ki jih je povzročil človek. https://www.delo.si
2. Dr. Rode Janko, Zupančič Mitja s sod., Ministrstvo za kmetijstvo, gozdarstvo in prehrano, avgust 2015, Odločitev za ekološko kmetijstvo – Program razvoja podeželja, pridobljeno 7. mar. 2020 s http://www.program-podezelja.si › knjiznica
3. Ekoglobal.net: Čebela v naši kulturi, stečeno 16. 1. 2020 iz https://ekoglobal.net/cebela-v-nasi-kulturi/
4. https://augustin.si: Varoja, stečeno 5. 2. 2020 iz https://augustin.si/ucilnica/cebele/varoa/
5. Mlaker – Šumenjak Marija: Učbenik za ljubitelje Čebel. Čebela se predstavi. 3. Izd., 1. Ponatis. Ljubljana. ČZS, 2015.
6. Republika Slovenija, Ministrstvo za kmetijstvo, gozdarstvo in prehrano, Ljubljana, maj 2018, stečeno 6. 2. 2020

Istraživački zadatak PČELARSTVO U LOKALNOJ ZAJEDNICI dobio je zlatnu nagradu na 28. Regionalnom susretu mladih istraživača Spodnjeg Podravja i Prlekije.

Izrazi se kroz crtež

Anamarija Diklić,

Sažetak

Učenici 5. r. u Planu i programu predmeta Informatika imaju temu Umjetničko stvaranje kroz koju se upoznaju s alatom Bojanje 3D koji je proširena inačica nama svima poznatog programa Bojanje. Bojanje 3D omogućuje učenicima da se kroz 2D i 3D oblike kreativno izraze. Ova tema posebno je zanimljiva petašima jer je cijeli rad usmjeren na njihovu kreativnost bez striktnih kriterija. Cilj nam je predstavit projekt korelacije Likovne kulture i Informatike.

Ključni pojmovi: crtež, Bojanje 3D, kreativnost, likovna kultura, informatika

Sadržaj

Svi smo se mi susreli s programom Bojanje pomoću kojeg smo stvorili neke nove jednostavne crteže, dodali im tekst te već gotove crteže dodatno uredili.

Program Bojanje 3D nudi mnogo više mogućnosti nego samo Bojanje. Učenici su se prvo upoznali s osnovnim naredbama i nacrtali nekoliko radova pomoću 2D oblika, a zatim su pomoću 3D modela i 3D biblioteke stvarali nove zanimljive crteže .

U razgovoru s kolegom učiteljem Likovne kulture došla sam do ideje da se ostvari korelacija tih dvaju predmeta te da gotove likovne radove učenici pokušaju što sličnije napraviti kroz program Bojanje 3D. Učenike je to baš razveselilo i jedva su dočekali vidjeti krajnje rezultate. Kolega je učenicima zadao temu Pejzaž – kontrast toplo hladne boje. Nakon kraćeg pojašnjenja, učenici su krenuli skicirati pejzaž olovkom, uslijedilo je dodavanje nekih detalja te nakon što su bili u potpunosti zadovoljni crtežom krenuli su bojati vodenim bojama.

Dobiveni crteži izgledali su ovako:

Slika 1. Upute za rad na satu Likovne kulture       Slika 2. Rad na crtežu

Slika 3. Kolaž

Gotove radove učenici su donijeli na sat informatike. Dobili su kratku uputu kako crtež mora biti napravljen korištenjem svih opcija s kojima su se susreli, 2D i 3D oblici te 3D bibliotekom. Radili su dva školska sata.

Slika 4. Rad na satu informatike

Rezultat rada nakon dva školska sata:

Slika 5. Kolaž (gotovi radovi – LK -INF)

Posebno zanimljive su učeničke reakcije nakon najave teme, korelacije dvaju predmeta te reakcija na gotove uratke. Atmosfera je bila jednako radna i kreativna i na jednom i na drugom nastavnom satu. Učenici nisu znali kako će njihovi uradci biti vrednovani te su vrlo opušteno bez dodatnog opterećenja krenuli s radom. Kao učiteljica informatike vrlo sam zadovoljna postignutim.

U nastavku školske godine 2022./23. planiramo nastale crteže u Bojanju 3D isprintati te prikazati kroz izložbu uz školski projekt Čujem šumu i Dan škole kada će ih razgledati roditelji i ostali gosti. Radove ćemo vezati i uz Erasmus+ projekt Osjeti prirodu. Radovi naših učenika kvalitetan su spoj osjećaja za lijepo, osjeta prirode, likovnog izraza, ali i izraza korištenjem tehnologije.

Zaključak

Učenicima je zaista zanimljivo raditi u korelaciji nastavnih predmeta. Ovo je bio najbolji način da se vidi primjena naučenog, a da učenici budu kreativni u svom izražaju. Također, lijepo je bilo vidjeti kako djeca na sat dolaze nasmijana, vedra, puna iščekivanja. Završetkom projekta proveli smo anketu zadovoljstva ovakvim načinom rada. Dobili smo odlične tj. vrlo pozitivne povratne informacije. Ovakav oblik nastave učenicima je bio zanimljiv te žele više ovakvih nastavnih satova. Informatika kao nastavni predmet vrlo im je zanimljiv, osobito učenje novih alata i načina rada na računalu. Stečeno znanje primjenjuju na ostalim satovima, postaju informatički pismeniji čime se osjećaju vrjednijima u razrednoj, ali i obiteljskoj zajednici. Nestaje strah od računala, osobito u današnje vrijeme digitalizacije i kod onih učenika koji nisu toliko vješti tj. informatički pismeni te možda nemaju stalnu mogućnost rada i uvježbavanja kod kuće. Konkretni nastavni sat izuzetno im se svidio.

Da je Bojanje 3D zanimljiv i koristan program može se vidjeti i kod izrade loga naše škole za Erasmus + projekt Osjeti prirodu koji je također rad udruženih snaga Likovne kulture i Informatike.

Slika 6. Logo Erasmus+ projekta škole

Reakcije ostalih kolega, učitelja vrlo su pozitivne te su iskazali interes za radionice kroz koje bi i oni naučili koristiti taj program. Poruka: Nekada je manje više! (u jednostavnom programu kreirani su kvalitetni radovi.)

Igra bez igračaka

Barbara Kunc Rašetarević

Sažetak

Trebaju li djeca doista najskuplje igračke za igru ​​ili im je dovoljno samo nekoliko bočica, rola od papira i čepovi?

Kroz igru ​​djeca razvijaju i jačaju svoju maštu. Što je uopće mašta? Mašta je slobodna kombinacija misli i ideja koje dijete može stvoriti u potpuno novu ideju na temelju prethodnih iskustava. Time se djetetu otvaraju beskrajne mogućnosti i otkrivanja raznih stvarnih i nerealnih situacija. Mašta je potrebna za sposobnost kritičkog mišljenja, kako kod odraslih tako i kod djece. Kad razmišljamo o mašti, misli nas vode u djetinjstvo ili do djece, pitamo se odakle im ideje, kako ih povezuju u više ili manje smislene priče, kojima ponekad nije vidjeti kraja. Potičimo to kod naše djece, jer iz toga se rađa kreativnost, a iz kreativnosti nove ideje.

Ključne riječi: igra, mašta, prirodni/otpadni materijal.

Uvod

Kvalificirana sam odgojiteljica i svoju misiju obavljam u dječjem vrtiću na selu. Djelujemo u sklopu osnovne škole, imamo jedno odjeljenje vrtića u koje je uključeno 19 djece. Odjel je kombinirani, što znači da su u njemu uključena djeca svih uzrasta, od 1 do 6 godina. Ponekad imam velikih izazova zbog različite dobi djece koja traži puno prilagodbe. Radimo po principu rada KORAK PO KORAK – imamo puno kutaka (likovni, čitalački, obiteljski, didaktički i graditeljski). Djeca se svakodnevno igraju u kutovima i mogu se slobodno kretati između njih, ali moraju sami voditi računa o broju (koliko djece smije biti u pojedinom kutu). Najmlađa djeca imaju često problema s pridržavanjem ovih pravila, no odgajatelji ih usmjeravamo i pomažemo. Primijetila sam da unatoč živoj igraonici djeca ponekad ne znaju što bi radila i dosadno im je. Odlučila sam se za promjenu i tako smo napravili mjesec bez igračaka.

Dječja igra i mašta

Željela sam da djeca iskušaju svoju kreativnost u suradnji između sebe i prije svega da jačaju i razvijaju svoju maštu. Uklonili smo obiteljski kutak, a u didaktičko-građevnom kutku uklonili smo sve igračke i zamijenili ih prirodnim i otpadnim materijalima (boce, kutije, čepovi, tuljci, školjke, drvene pločice i sl.). Od postojećih kutaka zadržali smo samo kutak za čitanje i likovni. Sav materijal u vrtić su donijela djeca pa smo u projekt uključili i roditelje. Prvi dan, kada su djeca došla u igraonicu, bila su iznenađena i neko su vrijeme samo gledala, ne znajući što učiniti. Trebalo je dosta vremena prije nego što su došli do prve boce i kutije. Ohrabrili su se i počeli rukovati prirodnim/otpadnim materijalom. U početku je igra bila jako bučna, tukli su se bocama, bacali ih u zrak, bacali kutije i lonce i ja sam im to dopustila. Pustila sam ih da igraju potpuno slobodno i samo gledala ih. Mališani su ovih dana puno više stvarali i u likovnom kutku – nastao je ogroman broj različitih i zanimljivih proizvoda.

Dani su prolazili, a igra se nastavljala razvijati. Primijetila sam da se djeca međusobno slažu i surađuju. Starija djeca počela su uključivati ​​mlađu djecu u svoju igru.

Projektom smo ostvarili ciljeve u odjelu, gdje su djeca imala priliku razvijati vještine i načine uspostavljanja, održavanja i uživanja u prijateljskim odnosima s jednim ili više djece (što uključuje rješavanje problema, pregovaranje i dogovaranje, mijenjanje uloga). Shvatili su da su predmeti u svijetu mašte drugačiji nego u prirodi i imaju svojstva koja nemaju u prirodi. Razvijali su mentalne operacije, uključivali se u komunikacijske procese u svakodnevnoj komunikaciji, i dalje i dalje…

Kako stoji u kurikulumu za dječji vrtić, učenje djeteta predškolske dobi temelji se na neposrednoj aktivnosti s predmetima i stjecanju konkretnog iskustva s ljudima i stvarima, promišljanju aktivnosti i stvaranju ideja te stjecanju socijalnog iskustva. Dječja je igra aktivnost koja na najprirodniji način objedinjuje temeljna načela predškolskog odgoja. Ako se dovoljno široko definira u smislu nadilaženja svoje uključenosti u akademski ili razvojni pristup u predškolskom odgoju i obrazovanju, shvaćen je kao način razvoja i učenja djeteta u ranom razdoblju (Kurikulum za vrtiće, 2019.).

Platon – grčki filozof je rekao: “Djetetu je dovoljno da skače, trči, igra se sa svime što mu padne pod ruku.” Nikada u životu neće biti tako prekrasno zaposlen.”

Zaključak

Projektom sam prije svega željela postići da djeca upoznaju da im za igru ​​ne trebaju najbolje i najskuplje igračke. Malo otpadnih i prirodnih materijala dovoljno je za kvalitetnu igru. Dijete koje će koristiti otpad od prirodnog materijala, naučit će kako se i otpad može dobro iskoristiti. Njegova će igra biti kreativna – i bila je. Primijetio sam da djeca mogu poboljšati svoju igru ​​ako im je materijal dovoljno dugo dostupan, jer moraju njime baratati i upoznavati njegova svojstva. Međusobno su raspravljali o idejama, kao što sam već spomenuo, a time su jačali i svoje socijalne vještine. Oduševila me dječja kreativnost i njihova igra.

Dječja igra je aktivnost koja se odvija prema unutarnjoj motivaciji djeteta. Bez nje ne bi bilo sretnog djetinjstva. Dijete ima pravo na igru. Djeca se ne igraju s namjerom da razviju svoje vještine ili da naprave neki proizvod trajne vrijednosti. Igraju se radi zadovoljenja unutarnje potrebe (Toličič, 1981., str. 9).

Literatura

1. Lončar, T. (2020), Domišljija odkriva tvojo igrivost, Samostalno izdavanje
2. Ministarstvo prosvjete i športa (2019), Kurikulum za vrtce: Predšolska vzgoja v vrtcih, Ministarstvo prosvjete i športa i Zavod za školstvo Republike Slovenije
3. Psihoterapija Konsulta, 2017. Preuzeto sa: http://www.psihoterapija-konsulta.si/clanki/odrasli/zakaj-je-domisljija-tako-pomembna

Usavršavanje odgojno-obrazovnih

djelatnika

Sanja Cetinjanin Thes i Andrea Wawrzynek

Sažetak

Tijekom siječnja 2023. godine provele smo nacionalno istraživanje o profesionalnom razvoju te o načinima, učestalosti, preferencijama i potrebama stručnog usavršavanja odgojno-obrazovnih djelatnika u Republici Hrvatskoj. Cilj istraživanja bio je dobiti povratne informacije izravno od samih odgojno-obrazovnih djelatnika te kvalitetne preporuke za osmišljavanje edukativnih radionica, predavanja i stručnih skupova u budućnosti.

Ključni pojmovi: stručno usavršavanje, odgojno-obrazovni djelatnici, istraživanje, edukacije

Uvod

U istraživanju je sudjelovalo čak 1068 odgojno-obrazovnih djelatnika raznih profila iz svih dijelova Republike Hrvatske zaposlenih u ranom i predškolskom odgoju te osnovnom i srednjem obrazovanju djece i mladih. Važno je napomenuti da su u istraživanju sudjelovali odgojno-obrazovni djelatnici s različitom duljinom staža u odgojno-obrazovnom sustavu. Ovako veliki i reprezentativni uzorak pokazuje da je profil ispitanika zaista „šarolik“ te nam svakako može poslužiti za donošenje zaključaka o ovom važnom pitanju, ali i ukazati na nekoliko neočekivanih zanimljivosti iz kojih možemo štošta naučiti i zaključiti o ovoj problematici.

Profil ispitanika

Grafikon 1: Trenutno zaposlenje ispitanika

Grafikon 2: Uloga u organizaciji (radno mjesto, pozicija)

Grafikon 3: Radno iskustvo u sustavu obrazovanja (godine staža)

Grafikon 4: Profil ispitanika prema geografskoj lokaciji radnog mjesta

Odmah na početku tumačenja prikupljenih podataka važno je istaknuti pohvalnu činjenicu da čak 95 % ispitanika redovito sudjeluje u stručnom usavršavanju, od čega čak 41 % to čini jednom ili više puta mjesečno, što je zorni pokazatelj koliko su odgojno-obrazovni djelatnici predani svom poslu i svjesni iznimne važnosti cjeloživotnog učenja, kontinuiranog profesionalnog razvoja i redovitog praćenja pozitivnih trendova u svom pozivu. Svih 18 ispitanika koji do sada nisu imali prilike sudjelovati u stručnom usavršavanju naveli su da imaju 0-5 godina iskustva što ukazuje na činjenicu da su se tek nedavno zaposlili u odgojno-obrazovnom sustavu.

Grafikon 5: Učestalost stručnog usavršavanja

No, iako velik broj ispitanika (njih 42 %) smatra da u dovoljnoj mjeri sudjeluju u dodatnom stručnom usavršavanju, čak 41 % posto njih navodi da bi to željeli činiti češće i više. Postavlja se pitanje što (ili tko) ih sprječava u tome? Neosporna je činjenica da su zahvaljujući tehnološkom razvoju civilizacije danas više nego ikad učenje i suradnja na daljinu mogući i dostupni u svakom trenutku i na svakom mjestu. Suvremeno vrijeme u kojem živimo zaista nam je olakšalo i ubrzalo svakodnevno funkcioniranje u poslovnom i privatnom okruženju na svim razinama, no moderan čovjek još uvijek nije riješio „problem“ trajanja jednog dana koji je ograničen na samo 24 sata. Iz prikupljenih odgovora razvidno je da iako hrvatski pedagoški i obrazovni radnici zaista žele još i više učiti i osobno se razvijati da bi kvalitetnije odgajali i poučavali nove generacije, njima za to jednostavno nedostaje vremena.

Ograničavajući faktori sudjelovanja u edukaciji

Naime, u kategoriji ograničavajućih faktora kod donošenja odluke o sudjelovanju u edukaciji svaki drugi ispitanik je istaknuo neodgovarajući termin edukacije (62 %) i nedostatak slobodnog vremena (49 %), a potom i financijsku naknadu (kotizaciju) edukacije (59 %) koju poslodavac najčešće ne pokriva pa su oni željni dodatnih znanja u tom smislu prepušteni sami sebi. Kao dodatan problem istaknut je nedostatak specifičnih stručnih tema i sadržaja koje se odnose na uže područje njihova rada, odnosno preplavljenost „univerzalnim“ i „prožvakanim“ temama i predavačima koji se ponavljaju.

Grafikon 6: Ograničavajući faktori kod donošenja odluke o sudjelovanju u edukaciji

Informacije o dostupnim edukacijama i tečajevima većina odgojno-obrazovnih djelatnika dobiva putem mrežnih stranica nadležne agencije i ministarstva (51 %), od kolega (50 %), putem društvenih mreža i grupa (49 %) te od voditelja ustanove (39 %), no velik dio ispitanika samostalno ciljano pretražuje Internet u potrazi za novim znanjima i vještinama (36 %).

Preferencije ispitanika

Kada je riječ o preferencijama ispitanika vezano uz vrstu stručnog usavršavanja u jednakoj mjeri su zastupljene edukacije uživo i one u virtualnom okruženju budući da svaki od oblika ima svojih prednosti i mana. Mrežne edukacije često su ekonomičnije i praktičnije te uspješno uklanjanju neke od ranije spomenutih ograničavajućih faktora kao što su geografska udaljenost i s time povezano smanjenje vremenskih i financijskih troškova koji se odnose na putovanje, a velika prednost je svakako i jednostavnija organizacija vremena koju svaki polaznik prilagođava vlastitom poslovnom i privatnom rasporedu i mogućnostima. No nedostatak virtualnog okruženja su i dalje povremeno prisutne tehničke poteškoće i „jednosmjerna komunikacija“, odnosno prečest izostanak socijalne komponente kroz direktan dijalog i interakciju sudionika uživo, te otežano koncentriranje polaznika koji često zbog zadanog termina mrežne edukacije paralelno sudjeluju u još nekim poslovnim i/ili privatnim aktivnostima koje ih ometaju u učenju. Prilikom učenja i usavršavanja uživo ispitanici najviše ističu bolju usredotočenost i veću uključenost i predavača i polaznika što rezultira kvalitetnijim rezultatima i ishodima učenja, no iznimno im je važna i dodatna interakcija i razmjena iskustava s kolegama u neformalnom okruženju te brža i jednostavnija povratna informacija predavača u slučaju nejasnoća. Slijedom svega navedenog, većina ispitanika ima ujednačen stav da je najbolje kombinirati oba načina edukacije iako to ponekad iziskuje dodatno vremensko i financijsko planiranje.

Interes i potrebe za stručnim usavršavanjem

Kada je riječ o području interesa i potreba za stručnim usavršavanjem, ispitanici su ponuđene teme rangirali na sljedeći način:

• Komunikacijske vještine
• Osobni rast i razvoj, slobodno vrijeme i aktivnosti
• Informatika, digitalno učenje, medijska pismenost
• Inkluzivno obrazovanje i obrazovanje u području posebnih potreba
• Umjetnost, kreativnost i kultura
• Učenje potpomognuto tehnologijom
• Međukulturalno obrazovanje
• Sudjelovanje i upravljanje nacionalnim i europskim projektima
• Obrazovno upravljanje i vodstvo
• Aktivno građanstvo
• Poduzetništvo, ekonomija, financijska pismenost
• Ostalo: održivi razvoj, okoliš i ekologija, STEM, zaštita na radu, pravo, rani i predškolski odgoj i obrazovanje, roditeljstvo i suradnja s roditeljima, senzorna integracija, prva pomoć, samopomoć, emocionalna inteligencija i mentalno zdravlje

Možemo zaključiti da je odgojno-obrazovnim djelatnicima, osim usavršavanja u užem području njihovog predmeta/struke, najviše potrebno i stručno usavršavanje radi stjecanja novih ili poboljšanja postojećih vještina komunikacije te vještina vezanih za poticanje vlastitog i dječjeg/učeničkog rasta i razvoja. Iako već godinama sudjeluju na stručnim usavršavanjima vezanim uz informatiku, digitalno učenje i medijsku pismenost, potreba za ovom vrstom usavršavanja ne jenjava. Činjenica je da se informacijsko-komunikacijska tehnologija svakodnevno razvija i da je edukacija na tom području uvijek prijeko potrebna i djeci i odraslima kako bi išli u korak s novim tehnologijama. Također, ne čudi velika potreba za edukacijom u području inkluzivnog obrazovanja i obrazovanja u području posebnih potreba obzirom na sve veći broj djece i mladih s teškoćama pa tako ispitanici smatraju da nemaju dovoljno kompetencija za rad s takvom djecom i da im je potrebna veća podrška za prilagodbu njihova rada.

U kategoriji motivirajućih faktora kod donošenja odluke o sudjelovanju u edukaciji većina ispitanika (85 %) istaknula je mogućnost profesionalnog razvoja i primjenu novostečenih znanja i vještina u svakodnevnom radu, ali svaki drugi ispitanik (53 %) istaknuo je i mogućnost upoznavanja novih pojmova, sadržaja i vještina nevezanih uz vlastitu profesiju. Čak 86 % ispitanika navelo je da su tema i sadržaj edukacije za njih najvažniji i najjači motivacijski faktor. Pritom je zanimljiv podatak da čak 74 % ispitanika navodi kako dobivanje potvrde o sudjelovanju nije presudno kod donošenja odluke, a na pitanje jesu li spremni izdvojiti vlastita financijska sredstva za pohađanje edukacije, čak 68 % ispitanika odgovorilo je potvrdno.

Zaključak

Odgovori ispitanika u ovom istraživanju najbolje govore o tome koliko pedagoški i obrazovni radnici u Republici Hrvatskoj zaista „žive“ svoj posao, odnosno koliko su željni novih znanja i u kojoj mjeri su spremni nesebično „žrtvovati“ svoje slobodno vrijeme, pa čak i osobne financije, radi dodatnog osobnog razvoja, učenja i rada na sebi kako bi bili u korak s vremenom i kvalitetno odgajali i podučavali nove generacije, te u konačnici i koliko zapravo sami ulažu u povećanje vlastite uspješnosti i učinkovitosti na radnom mjestu.

Children and traffic safety

Andreja Sokol, učiteljica

Summary

Traffic education is an integral part of the educational endeavors of the modern primary school, which has a duty to educate pupils and help them cultivate, and form habits of healthy living, to develop a concern for the protection of their health and life as well as that of others. In the first cycle of basic school, we encounter learning content regarding traffic in all school subjects. I try to dedicate a lot of time to the topic of traffic, either in lessons or just during a walk with my pupils. It is precisely this age period – children between the ages of 6 and 8, that is the most critical because it is a time when a child is not yet able to participate safely in traffic but they have to part-take in it.

Keywords: traffic-related content, road safety, child pedestrian.

Introduction

These days, our roads are overcrowded with different means of transport. Whereas in the past, there were hardly any cars on the road. That is why we need to teach and train our young people to participate in traffic independently from an early age. Traffic education starts in the family, continues in kindergarten and primary school, and goes on for the rest of a person’s life. As soon as children learn to walk, they become pedestrians. They participate in traffic daily, most often when they attend kindergarten and school. This is why special attention needs to be paid to traffic education. This is done in the classroom at school, through verbal instruction, using a variety of materials (visual materials, books, the Web, educational videos, etc.), and supplemented by practical exercises in real-life traffic situations.

Traffic-related topics in the classroom

Children walk on the street to and from school every day. Therefore, it is essential that they are exposed to basic traffic rules as soon as kindergarten. From first grade onwards, this knowledge should be further deepened.

Each school year, we spend a lot of time with younger pupils on traffic-related content. We also participate in various traffic-related projects, such as the Safely to Kindergarten and School project, and the Pasavček project managed and coordinated by the Slovenian Traffic Safety Agency.

I incorporate traffic-related content into my regular lessons, particularly in school subjects like environmental education and music, Slovenian, art, maths, and sport.

The following objectives are pursued in environmental education:

• pupils learn the meaning of traffic signs on their way to school,
• they know pedestrian safety rules, such as crossing the road,
• they understand the importance of visibility in traffic, e.g., wearing a yellow bandana,
• they understand the dangers of traffic in different weather conditions,
• they observe and become familiar with safe traffic routes around the school.

We take walks around the school area with the pupils to give them the experience of how to behave properly in traffic. We emphasize the benefits of wearing reflective gear and familiarize ourselves with local high-danger places and traffic signs. We place great emphasis on wearing seat belts, walking on the road, and crossing pedestrian crossings safely.

In music, we sing songs about traffic, like Traffic lights. We use sounds to imitate things, vehicles, and traffic situations (e.g., tires braking) and are practicing attentive listening, which is very important in traffic.

In maths, we develop spatial awareness, learn about identifying the position of an object in relation to oneself, and solve interactive tasks, mazes, and traffic-related worksheets. Being able to distinguish left from right on the road is particularly important.

In art, many of our creative efforts have a traffic theme. We draw or paint realistic traffic situations. We make vehicles from packaging waste materials or building blocks. We also make a model of traffic routes in our school area, with road signs, that we learned about in class. These include mainly traffic signs important to pedestrians in the school area. We use a variety of materials and tools, e.g. coloring sheets, paint, crayons, collage paper, etc.

Figure 1. Traffic signs                         Figure 2. Artwork

In Slovenian, we read stories about traffic, evaluate the veracity, understandability, and usefulness of a text with traffic content, and develop pre-literacy skills. In groups, pupils write interesting and fun poems about traffic.

In sports, for example, we prepare an obstacle course with certain traffic signs and the pupils have to take this into account when doing the exercises.

Everything we create is used in classroom and playground games. We use traffic signs, a model of the traffic routes around the school, reflective gear, and toy cars. We also make seat belts and cars out of chairs, for example.

Figure 3. Model of traffic routes around the school

We include parents, other school staff, and the school bus driver. We often invite a police officer.

Emphasis is also put on caring for the environment. We discuss air, water, and soil pollution caused by traffic. Thus encouraging them to choose a less polluting means of transport, such as walking or cycling.

The Pasavček Project

The Pasavček project focuses on the use of seat belts and car seats in vehicles. After talking to pupils, we repeatedly find that most pupils ride in cars in appropriate car seats. However, it is worrying that some of them are already riding in the front seat or do not always wear a seat belt.

The Safe to Kindergarten and School project

The main aim of the project is to raise awareness about the most vulnerable group in traffic – the children, since the start of a school year is always the most pressing period with regard to children’s safety. The goal of the project is to enhance the children’s comprehensive knowledge of road safety, raising awareness of the importance of the sustainability component.

We take the pupils on a walking tour of the local area, where we observe safe and dangerous road sections. In a concrete traffic situation, we learn how to walk when alone or in a group and how to cross the road safely. We talk extensively about the different types of traffic and the dangers we face. We make a traffic obstacle course in the school playground.

We use the Web for realistic demonstrations of correct behavior in traffic. Videos, which can be found on the Slovenian Traffic Safety Agency’s website, are very helpful.

Figure 4. Safe routes plan around the school

Findings

It is very important to include traffic-related content in all classroom subjects as much as possible and to spend a lot of time on practical exercises, in the field – in traffic. It is important to note that some primary schools do not have the possibility for pupils to see a “real” intersection with traffic lights, pedestrian crossings, and cycling lanes. In smaller towns, teachers have at their disposal more “modest” intersections, and more importantly, not enough traffic signs on the road.

Some pupils gain a lot of knowledge about traffic at home, while others know very little. It is not as important for pupils to recognize all the traffic signs they see on the road as it is to know the basic ones well and abide by them. It has also been my experience that if someone is watching them, pupils are much more attentive to every step than when they are on the street alone or with their peers. Most of them know that we wear our seat belts not for the police, but for ourselves, to protect our lives. From what the pupils tell me, it seems that some parents are not yet sufficiently aware of the importance of the car seat and the seat belt, therefore we will have to continue to draw their attention to this issue. Many times it is the children that warn their parents to buckle up or to drive more slowly because they are afraid.

Conclusion

A child’s world is different from that of an adult. It is free of cars, the constant threat they pose, strange traffic rules, and funny road signs that stand on the side of the road. Traffic rules and signs tell a child nothing. A child requires a lot of freedom and needs to move. But we, the adults restrict that with roads and streets. We must help the child to survive in this world and to have as pleasantly and, above all, as safe a childhood as possible. That is why we teach children about traffic in the classroom and on location, by providing a good example and exhibiting safe behavior. They need to acquire the necessary knowledge, experience, and principles that will guide them in traffic-related situations throughout their lives. We must be mindful, however, that children can only gain the necessary knowledge and experience in concrete traffic situations.

References

1. Janžekovič Žmauc, I. (2020). Učenec pešec: učno gradivo za spodbujanje varne mobilnosti otrok v 1. triletju. Ljubljana: Javna agencija RS za varnost prometa. Sektor za preventivo in vzgojo v cestnem prometu.
2. Markl, M., Žlender, B. (2015). Prvi koraki v svetu prometa. Ljubljana: Javna agencija RS za varnost prometa.

Trodimenzionalnim slikovnicama

do lakšeg učenja

Darija Benaković i Gorana Hasel

Sažetak

Cilj je radionice pokazati kako na neuobičajen, zabavan i kreativan način obraditi djelo za cjelovito čitanje ili ponoviti naučene sadržaje iz drugih predmeta. Uvodnim dijelom radionice obrazložili smo korisnosti uvođenja praktičnoga rada u nastavu, te prikazali primjere rada s učenicima. Također smo, detaljno po koracima, prikazali postupak nastanka slikovnice, kako bi u konačnici svatko bio sposoban naučeno primijeniti u vlastitom radu. Radionica je pokazala suodnos sadržaja Hrvatskoga jezika, Prirode i društva, Povijesti, Geografije, Likovne kulture s međupredmetnim temama Učiti kako učiti, Osobni i socijalni razvoj, Građanski odgoj, Zdravstveni odgoj.

Ključne riječi: prepričavanje, kreativno izražavanje, kritičko mišljenje, 3D slikovnica.

Uvod

Kao knjižničari i nastavnici hrvatskog jezika i književnosti vrlo smo često svjedoci negativnog učeničkog stava o lektiri. “Naime, i djeca, i mladi i odrasli – vole dobru priču. U kojem se trenutku priča koju toliko volimo odvojila od knjige – ne znamo. No, znamo da nam je u interesu da djeca čitanje ne poistovjećuju samo sa školom, školskim obvezama i ocjenama, već i sa znanjem, užitkom, dugotrajnim zadovoljstvom, s nečim što je lijepo i dobro.”^[1] Trudimo se novim načinima obrade i pristupa djelu razvijati čitateljske navike i promjenu učeničkog stava prema lektiri. Sudionicima radionice smo pokazali kako tekst približiti učenicima izradom trodimenzionalne pop up knjige, koju često nazivaju i pomičnom knjigom jer su joj skočne slike osnovno prepoznatljivo obilježje. Najmlađi učenici vrlo često uspostavljaju osoban i spontan odnos prema književnom djelu, a to je jedno od osnovnih polazišta naše radionice. Osim obrade književnoga djela, aktivnosti ove radionice primjenjive su i na usvajanje i ponavljanje sadržaja svih predmeta, a suodnos s međupredmetnim temama daje im dodatnu vrijednost.

Kreativnost kao metoda učenja

Jedan od glavnih ciljeva čitanja lektire je da dijete zavoli knjigu i čitanje, a to je posebno važno u nižim razredima osnovne škole dok djeca još uvijek nisu potpuno usvojila vještine čitanja, te je bitno približiti im čitanje na što jednostavniji i zanimljiviji način. Tako im čitanje i lektira neće biti nešto mrsko, nego će s radošću posezati za knjigom. “Zadatak škole bio bi stvoriti poticajno okruženje, (pred)uvjete za razvoj dječjih potencijala, a zadatak je nastave ponuditi djeci vođenje različitim kreativnim procesima u svim etapama – od ideje do realizacije.”^[2]

Nebrojeno puta se pokazala točnost kineske poslovice: Što čujem zaboravim, što vidim zapamtim, što izradim razumijem/naučim! Na tragu tih iskustava osmišljene su razne aktivnosti koje u svrhu učenja koriste dječju kreativnost i spremnost na praktičan rad. Vrlo je korisno približiti djeci 3D ili pop-up slikovnicu, naučiti ih kako se izrađuje te ovom metodom obraditi jedan književni predložak.

Korak po korak

U uvodu radionice treba se prisjetiti uzročno-posljedične veze čitanja / kreativnog izražavanja / kritičkog mišljenja / pamćenja. Bez točnoga, čitanja s razumijevanjem vrlo je teško ostvariti učenje. Udubljivanje u tekst, pozorno slušanje ili čitanje, pokreće mehanizam vizualiziranja sadržaja, maštanja, zamišljanja. Učenike treba potaknuti na izdvajanje ključnih riječi, razdvajanje bitnoga od nebitnoga, to je pokazatelj razumijevanja teksta i prvi korak prema učenju.

Pop-up slikovnice imaju trodimenzionalne stranice, odnosno skočne prozore i ostale transformacije koje su izvedive na drukčiji način. Takve slikovnice kombinacija su triju elemenata: kratkog teksta, ilustracija i nekoliko skočnih sličica na mehanizmu za kretanje.

U praktičnom dijelu radionice učenici koriste 4 papira A4 formata od kojih izrađuju svoju slikovnicu, a još su im potrebni pribor za crtanje, škare i ljepilo. Slika 1.

U uvodnom dijelu radionice detaljno je pojašnjen i prikazan proces nastanka ovakve slikovnice. Učenici na početku slušaju odabranu priču (učiteljevo čitanje ili audio zapis), a stariji učenici mogu priču i sami pročitati. Nakon toga učenici u nekoliko rečenica prepričavaju priču. Ovdje vježbaju pisano izražavanje i provjeravaju koliko su pozorno slušali. Iz svoga prepričanoga teksta izdvajaju tri ključne riječi/predmeta koje povezujemo s pričom i koje će u slikovnici biti naglašene na skočnim prozorima. Sljedeći je korak prepričani tekst podijeliti na 3 stranice slikovnice i svakom dijelu pridružiti sličicu koja prikazuje jednu ključnu riječ/predmet. Slika 2.

Određivanjem svojih asocijativno-tematskih riječi koje će pretočiti u sličice, nama kao učiteljima otkrivaju se asocijativna i misaona postignuća učenika, a istodobno se stvara doživljajni kontekst za interpretaciju, odnosno recepciju teksta. Moramo imati na umu kako je nekim učenicima u mlađoj dobi puno lakše izražavanje dojmova likovnim jezikom nego li riječima, a kada je riječ o kombinaciji likovnog i govornog izražavanja učenik doživljava i osjećaj uspjeha jer je nadomjestio svoj, možda, slabiji rječnik likovnim izričajem te ga to motivira u ostvarenju zadatka koji je pred njega postavljen.

Primjeri izrađenih 3D slikovnica na radionicama u školi prikazat će kako su učenici navedene aktivnosti proveli u djelo do gotovoga proizvoda. Slika 3.

Nakon što svi dovrše pisanje teksta, ljepljenje skočnih prozora i oslikavanje pozadina stranica i naslovnice, predstavljaju i pojašnjavaju svoju slikovnicu. Prikazivanjem svojih likovnih priloga stvara se spoznajna motivacija za interpretaciju teksta, a nerijetko potiče i na razgovor ili raspravu jer nisu sva djeca tekst jednako doživjela niti jednake pojmove odabrali kao nositelje cijele priče.

Višestruka primjenjivost radionice

Izradom trodimenzionalne slikovnice učenici su provježbali pisano i usmeno izražavanje i prepričavanje teksta, a ovim se pristupom radu istovremeno vježba i aktivno slušanje, sposobnost razlučivanja bitnoga od nebitnoga, sažimanje teksta, izražavanje te kreativnost idejnog rješenja. Ovakav način rada i izrada ovakve slikovnice ne mora biti usko vezana za obradu lektirnih naslova jer je ovakav način rada učenicima zanimljiv i prihvatljiv i za ponavljanje gradiva drugih predmeta, npr. Prirode i društva, Biologije, Geografije, Povijesti, stranih jezika, a ujedno se ostvaruju i očekivanja međupredmetnih tema Učiti kako učiti, Osobni i socijalni razvoj, Građanski odgoj, Zdravstveni odgoj. U kojem god nastavnom predmetu primijenili ovakvu metodu učenja, nastava postaje dinamičnijom, a učenje aktivnim, te se uspostavlja i suodnos nastavnih predmeta. “Umjesto učenja slušanjem i gledanjem, valja u školi davati prednost nastavnim situacijama i epizodama u kojima se događa učenje radeći (engl. learning by doing), ili učenje igranjem (engl. learning by playing), ili učenje otkrivanjem ili istraživanjem (engl. learning by discovery) te iskustveno učenje (engl. learning by expirience).”^[3]

Zaključak

U vremenu digitalnih tehnologija, kada su ekrani zamijenili papir vrlo je teško privoljeti djecu na čitanje i u njih razviti ljubav prema knjigama. Malo drukčijim pristupom pokušali smo ih zainteresirati da osjete koliko je lijepo kad, osim što čuju tekst i prepričaju ga, isti ujedno i pretoče u svoje malo umjetničko djelo. S trodimenzionalnim slikovnicama su se susretali kao mali, vjerojatno nikada nisu niti promišljali o njihovu nastanku, a ovom radionicom smo im željeli pokazati kako, naoko, složene stvari mogu biti jednostavne te kako na zabavan i kreativan način mogu prepričati pročitani tekst ili ponoviti ranije naučeno gradivo.

Stvaralačko izražavanje je jedna od značajnijih potreba učenika, a zauzima vrlo važno mjesto u nastavi, kako lektire, tako i obrade drugih sadržaja. Svojim stvaralačkim izražavanjem, bilo pisanim, likovnim, scenskim ili pak mješovitim, učenici nam potvrđuju kako su ostvarili stvaralačko i kritičko mišljenje, uspostavili komunikaciju s tekstom, kakva im je doživljajna i spoznajna reakcija te koliko je tekst utjecao na njihovo izražavanje i, možebitno, obogaćivanje njihova rječnika.

Literatura

1. Čudina-Obradović, Mira. 2003. Igrom do čitanja: igre i aktivnosti za razvijanje vještina čitanja. Školska knjiga. Zagreb.
2. Gabelica, Marina; Težak, Dubravka. 2019. Kreativni pristup lektiri. Naklada Ljevak. Zagreb.
3. Lučić- Mumlek, Kata. 2002. Lektira u razrednoj nastavi: metodički priručnik. Školska knjiga. Zagreb.
4. Matijević, Milan; Radovanović, Dijana. 2011. Nastava usmjerena na učenika. Školske novine. Zagreb.
5. Mattes, Wolfgang. 2007. Nastavne metode: 75 kompaktnih pregleda za nastavnike i učenike. Naklada Ljevak. Zagreb.
6. Rothstein, Dan; Santana, Luz. 2012. Napravite samo jednu promjenu: naučite učenike da postavljaju pitanja. Naklada Kosinj. Zagreb.
7. Stevanović, Marko. 2003. Modeli kreativne nastave. Andromeda. Rijeka.

---

^[1] (Gabelica i Težak 2019: 61)

^[2] (Gabelica i Težak 2019: 133)

^[3] (Matijević, Radovanović 2011: 157)

Suradnički projekt

Eva Jazbec Leber

U članku ću predstaviti suradnički projekt čija se struktura naziva jednostavnim projektom. Može se napraviti za nekoliko minuta, ali može potrajati i nekoliko sati. Kada se učenicima ne daju dodatne upute za grupni rad, može se dogoditi da dominantni učenici odrade većinu zadataka. To se može izbjeći dodjeljivanjem uloga svakom učeniku u grupi, podjelom zadataka ili zahtjevom da svaki učenik sudjeluje u prezentaciji projekta (Peklaj, 2001). U sklopu nastave barem jednom tjedno s učenicima radimo nešto nesvakidašnje zbog čega učenici prelaze svoju zonu komfora. Pritom možemo postići izuzetno uspješne učinke.

Ključne riječi: suradnja, suradničko učenje i suradnički projekt.

Suradničko učenje naglašava zajedničku odgovornost, ali ne gubi iz vida napredak pojedinca. Svaki učenik može pridonijeti i razvijati svoju aktivnu ulogu u procesu učenja (Krajnc, 2002). Tratnik (2014) navodi da uz pomoć suradničkog učenja učenici uspoređuju svoje znanje s drugima, a prije svega ga vrlo dobro nadopunjuju i učvršćuju. Svoju nastavu prilagođavam cjeloživotnom učenju. Na taj se način često stavljamo u kožu drugih u razredu jer se tako učenici uče empatije prema bližnjima. Postajemo predsjednici, učitelji, zubari ili čak ilustratori. Nastojim kod učenika razviti odgovornost, razumijevanje gledišta i pomoći im da istražuju i razvijaju svoje vještine.

Suradnički projekt koji ćemo predstaviti nastao je vrlo spontano i neplanirano. U sklopu nastave s učenicima smo razgovarali o tome kako razvijati vještine pisanja i kako napisati fantazijski tekst. Utvrdili smo da je to izuzetno zahtjevno. Ideja o pisanju i ilustriranju teksta tako se vrlo brzo stvorila u okviru procesa učenja. Učenicima sam povjerila ono što mi je oduvijek bila želja iz snova – napisati knjigu. Napisala sam je kod kuće, bez pomoći učenika, i to je moj autorski rad. Dogovorili smo se da će biti izrazito kritični, a ubrzo je uslijedilo i prvo čitanje mog originalnog teksta pred učenicima. Učenici su bez zadrške počeli sa mnom surađivati ​​u okviru nastave likovne umjetnosti i slovenskog jezika. Učenike uvijek potičem na samostalnost, samostalno razmišljanje i nastojim ih što manje ograničavati u kreativnosti – tako je tekst postao naš zajednički suradnički projekt. Pažljivo smo ga razvijali i njegovali nekoliko tjedana.

Učenici su već nakon mog prvog čitanja likovno dočarali priču – htjela sam da što manje razmišljaju i stvaraju intuitivno. Koristili su bojice i flomastere, jer smo htjeli da se učenici ne bave zahtjevnim likovnim tehnikama. Time smo postigli da su nastali autentični dječji proizvodi koji su postali dio priče. Istraživali smo književnost i likovnu umjetnost. Uslijedio je posljednji dio našeg suradničkog učenja i projekta. Ostvarili smo suradnju između mlađih i starijih učenika. Cilj navedene tehnike je interakcija između različitih dobnih skupina i uvježbavanje čitalačkih vještina učenika. Učenici 4. razreda pričali su bajku mlađim učenicima 1. i 2. razreda. Priča s ilustracijama nastala je tako u procesu iskustvenog i suradničkog učenja. Učenici su rekli da im je najzabavnije što su mogli postati ilustratori. Uživali su i stariji i mlađi učenici. Uz pomoć suradničkog učenja postigli smo pozitivne učinke u različitim dobnim skupinama. Učenici su uživali, sudjelovali i još bolje se upoznali. Postigli smo pozitivno okruženje i pozitivnu klimu za učenje. Ja sam kao razrednik uspjela, jer su ciljevi naše suradnje ostvareni.

Slika 1. Suradnički projekt

Koristili smo se tehnikom suradnje interdisciplinarno povezujući slovenski jezik i likovnu umjetnost. Suradnja se odvijala na različitim razinama. Odvijala se između učenika u razredu te između starijih i mlađih učenika. U članku sam to željela detaljno predstaviti i provesti vas kroz aktivan proces učenja. Tijekom cijelog procesa učenja učenici su bili izrazito motivirani, željeli su sudjelovati, a suradnja je bila spontana. Aktivno su sudjelovali u zajedničkom stvaralaštvu i nesvjesno uvježbavali različite tehnike suradnje. Tehnike suradnje bile su učinkovite, zabavne i nadasve poučne za sve koji su sudjelovali u procesu učenja. Postigli smo povezanost učenika i razvili kreativnost, međusobno povjerenje i samopouzdanje. Smatram da je aktivnost bila vrlo korisna jer su učenici bili aktivni, nesvjesno su trenirali vještine i stekli korisna znanja. Važan učinak suradničkog učenja je razvoj samopouzdanja i dobre slike o sebi svakog učenika u razredu. Svatko dobiva svoj zadatak i osjeća važnu odgovornost, povjerenje i ulogu u procesu učenja. Učenici toga u početku nisu svjesni, ali onda su vrlo ponosni kada uspješno obave zadatak i budu pohvaljeni. Suradničko učenje uistinu nadilazi izolirano djelovanje pojedinca, pozitivno utječe na društveni razvoj, motivaciju, a ujedno uspostavlja bolju društvenu klimu.

Slika 2. Sudjelovanje učenika

Suradnički projekt može izvesti svaki fleksibilni učitelj koji potiče učenike na aktivnost i osmišljava nastavu u tom smjeru. Smatram da učenici dobivaju veću radost do učenja i uče kako učiti. Pritom pronalaze vlastitu tehniku ​​učenja i bolje upoznaju sebe. Poznajemo različite stilove učenja koje je teško zadovoljiti klasičnom nastavom. Učenici su različiti, kao što smo različiti i mi, učitelji koji predajemo. Suradničkim učenjem aktiviramo sve učenike, sva njihova osjetila i omogućujemo razvoj različitih stilova učenja. Suradničko učenje nije samo zabava, ono je učenje za cijeli život. I ubuduće ću koristiti takve oblike aktivnosti koje su predstavljene u članku. Uz pomoć suradničkog učenja uspješno sam jačala odgovornost učenika te smo zajedničkim snagama ostvarili zadani cilj.

Tekst i fotografije: Eva Jazbec Leber

LITERATURA

1. Krajnc, T. Sodelovalno učenje kot odgovor globalizaciji. Vzgoja in izobraževanje. 2002, broj 1 (god. 38), str. 80 – 83.
2. Peklaj, C. (2001). Sodelovalno učenje ali kdaj več glav več ve. Ljubljana: DZS.
3. Tratnik, A. (2014). Prek sodelovalnega učenja do znanja in pozitivne učne klime. Med teorijo in prakso. Didakta, studeni 2014, str. 20 – 24.

Zašto hodamo i trčimo?

Gregor Janc

Sažetak

Zašto hodamo i trčimo? Kretanje je vrlo važan čimbenik koji bitno utječe na razvoj djeteta, razvoj motorike i fine motorike. Kod djece predškolske dobi može se primijetiti pad sposobnosti i učestalosti kretanja.

Ključni pojmovi: kretanje, trčanje, prepreke, poticanje.

Uvod

Zurc (2011) kaže da česta i kvalitetna tjelovježba kod djece predškolske dobi povećava radnu sposobnost, regulira krvni tlak, pozitivno utječe na rad srca i pluća te smanjuje prekomjernu tjelesnu težinu i pretilost koja je danas česta pojava upravo zbog premalo gibanja.

U kurikulumu za dječje vrtiće (1999) gibanje je definirano kao primarna potreba djeteta. Jedno je od najvažnijih područja razvoja djeteta.

Kako smo se u vrtiću uhvatili u koštac s ovim problemom?

Gibanje je naša primarna aktivnost. Ako je vani kiša, pripremit ćemo sat tjelovježbe u igraonici (sklekovi, čučnjevi, skakanje, puzanje ispod stolica…). Tijekom suhog razdoblja izlazimo van. Potrebna je dobra obuća i odjeća i, naravno, odjeća za presvlačenje nakon povratka u vrtić, budući da su neka su djeca mokra od znoja, snijega, pa čak i zbog lokvi. Predškolsko dijete može hodati 5 km., trčati 1 km. i savladati većinu prirodnih prepreka. Trčanje je jedna od važnih aktivnosti. Na početku školske godine trčimo u manjim razmacima do 500m. Vrijeme nije važno. U drugoj polovici djeca sama žele trčati, predlažu trčanje oko škole, u prirodi po livadama i ravnicama. Tako bi barem predškolsko dijete trebalo bez problema pretrčati do 1 km. Naravno uz primjeren poticaj. Izdržljivost djeteta vrlo je važna za razvoj osobnosti i očuvanje zdravlja. Samo lijepo vrijeme može nas izvući na otvoreno. Ne možemo i ne smijemo biti samo u zatvorenom prostoru, a čak nije dovoljno ni igranje na igralištu. Djeca trebaju više, ona sama žele više i sama predlažu šetnje. Većina djece je fizički vrlo dobro pripremljena. Zanimljivo je da kada djeci predložim igralište ili trčanje, uvijek će odabrati trčanje. Trčanje je jako dobra tjelovježba za sve mišiće, a posebno za noge i unutarnje organe. Pozitivno djeluje na krvotok i disanje. Problem je nastao kada sam djeci pokušao pokazati sporije i duže trčanje. Djeca su trčala nekoliko metara pri punoj brzini, a zatim su se vrlo brzo umorila. Samim trčanjem pokazao sam im brzinu primjerenu za trčanje u njihovoj dobi. Djeca su me polako pratila i tako smo trčali duže. Djeci sam posebno želio naglasiti da nije pobjednik onaj koji prvi dotrči na cilj, već svatko tko se potrudi doći do cilja, tako da sam bodrio apsolutno svu djecu, čak i onu koja nisu htjela trčati jer su se bojala da neće osvojiti prvo mjesto.

Dobio sam ideju o aktivnostima po trim stazi u obližnjoj šumi. Imali bi postaje za gibanje i za kraj trčanje po travnjaku što smo predvidjeli za proljeće. U šumi možemo napraviti pravi poligon s preprekama, zadacima i različitim razinama težine. Penjemo se preko balvana, preskačemo ih, provlačimo se ispod granja i grmlja, igramo razne društvene igre. Postoji 6 ključnih elemenata koje bi naša trim staza mogla pokriti: brzina, snaga, okretnost, koordinacija, izdržljivost i ravnoteža.

Svjestan sam svoje uloge s djecom, prvenstveno svoje uloge prilikom uključivanja u sportske aktivnosti koje uključuju kretanje. Važni su prirodni oblici kretanja kao što su hodanje, puzanje, skakanje i trčanje. Kod kuće je ovakvih oblika aktivnosti kod djece premalo. Ako dijete s roditeljima do trgovine hoda pješke, po mogućnosti s parkirališta, to se ne smatra hodanjem, odnosno to nije ni pravo gibanje koje bi bilo kvalitetno za dijete. Gibanjem na otvorenom djeca razvijaju aktivno učenje. Npr. vrijeme izvođenja šetnji nagrađivali smo tijekom cijele godine. Počeli smo s polusatnim šetnjama kako bih se upoznao s trenutnim spretnostima i kondicijom djece. Zatim sam ocjenjivao dužinu i zahtjevnost gibanja i tako smo došli do šume s prirodnim preprekama poput balvana, grana i klanaca. Dijete predškolske dobi navedene prepreke bi trebalo savladati bez problema. Problem nastaje kada se dijete ne kreće dovoljno kod kuće, nespretno je, ne može hodati ni po ravnom terenu, a kamoli uzbrdo. Dijete, osim fizičkih i funkcionalnih vještina, fizičkim aktivnostima, stječe i povjerenje u svoje tijelo. Priroda je prostor kojega moramo iskoristiti. Zahtijeva od djeteta stalno razmišljanje o tome kako savladati određenu prepreku. Ako dijete nema takvih iskustava bit će nespretno, neće se moći penjati uz stepenice, savladati prepreke u prirodi i još će veće probleme imati u školi, budući su u školi zadaci puno zahtjevniji i složeniji.

Tijekom šetnji pazimo i na tempo, odnosno da tempo nije uvijek jednoličan i dosadan. Tijekom hodanja po uzbrdicama ubrzavamo kako bismo potaknuli svoje srce da počne brže kucati. Tijekom šetnje djeca često pokazuju i govore u kojem smjeru žele šetati, bilo po ravnici ili strmoj obali između drveća, to je često njihova odluka. Važno je da šetnja nije samo šetnja. U naše šetnje uključujemo i učenje, upoznajemo se s prirodom, vrstama drveća i životinja. U gradu učimo o našoj povijesti, otkrivamo stare građevine, razgovaramo o prošlim vremenima i zgodbama. Tako smo otkrili stari mlin, dvorac, stare kapelice, rudnike. Ovakav način učenja novog sadržaja najbolji je za djecu predškolske dobi. Sve upoznajemo kroz šetnju i igru.

Zaključak

Tako smo u roku od 5 mjeseci došli do šetnji dugih 10km. Djeca su ugodno umorna, ali već sutradan spremna za novu avanturu. Razvila su snagu, izdržljivost, zdrava su i nasmijana. Došli smo do toga da sa osmjehom na licu mogu pretrčati 1km. Prije svega, čini mi se da je važno da sam u djeci probudio želju za gibanjem koje prenose i na svoje obitelji.

Literatura

1. Verbovšek. B. gibalne dejavnosti v vrtcu. Ljubljana: Supra,2019,
2. Kurikulum za vrtiće: Predšolska vzgoja v vrtcih. Ministrstvo za šolstvo in šport, Ljubljana. 2009.
3. Zurc, J. (2011). Gibalna aktivnost slovenskih otrok. Šport. Revija za teoretična in praktična vprašanja športa. 59.

Ekologija u prvoj trijadi

Marija Pajtler

Sažetak

Ekološki sadržaji s kojima se učenici susreću u kontekstu obrazovnog procesa namijenjeni su ekologiji i obrazovanju o okolišu. To je ono što želimo postići kako bi učenici bili što ekološki osvješteniji. Uz mnoge sadržaje u području zaštite okoliša, učenici se već susreću u lekcijama učenja o okolišu. Nastavnik, međutim, može nadograditi ekološku svijest učenika integracijom više predmeta. Naše aktivnosti bile su usmjerene na prikupljanje i odvajanje otpada, jer smo tijekom cijele školske godine stvarali od otpadnih materijala. Učenici su aktivnim djelatnostima napravili više različitih proizvoda za višekratnu upotrebu, koji su se zatim koristili kao dio nastave. Bili su kreativni, razvijajući svoju maštu i motoričke sposobnosti. U kontekstu ekoloških sadržaja do izražaja su došle različite metode i oblici rada, što omogućuje neovisan i timski rad. Ovim načinom rada naučili su zašto je potrebna briga o okolišu i što mogu učiniti za čišće okruženje.

Ključne riječi: ekološki sadržaji, ekologija, edukacija o okolišu, ekološka osviještenost, zaštita okoliša, prikupljanje i odvajanje otpada, otpadni materijali.

1.Uvod

Svaki pojedinac treba razmišljati u smjeru kako može pridonijeti postizanju čišćeg okoliša na svoj način. Riječ “ekologija” očito znači nešto dobro ljudima, nešto pozitivno. Učenje o gospodarenju otpadom počinje u prvom razredu, pa je ispravno naučiti učenike kako se nositi s njima. Osim roditelja, učitelji imaju odgovornost reći učenicima što mogu učiniti za čišće okruženje. Educiramo učenike u tom smjeru kako bismo mogli ponovno upotrijebiti neki otpad i od njih napraviti nove proizvode (predmete). Na taj način promičemo i njihovo kreativno razmišljanje. Budući da predajem već nekoliko godina, iskustvo je pokazalo da su upravo učitelji ti koji su svojim učenicima bili dobar primjer ekološkog obrazovanja. Njihovo poznavanje ekologije, koju učenici prenose od škole do kućnog okruženja, također pozitivno utječe na roditelje. Kada rade s otpadnim materijalima, učenici su vrlo kreativno orijentirani. Naša je zadaća pružiti poticajno okruženje za učenje i tako im pružiti mogućnosti da razviju svoju ekološku svijest. Nastavnici potiču sveobuhvatan razvoj svakog učenika na temelju vlastitog iskustva, znanja i vještina.

Svatko od nas može se ponašati ljubazno prema okolišu. Počinje s odgojem male djece, koju treba približiti rukovanju otpadom, tako da ne bacaju papir na pod, ne koriste ga nepotrebno, ne puštaju vodu da teče, ne zahtijevaju uvijek nove igračke i odjeću i slično, što bi zapravo svi trebali uzeti u obzir. Podučavamo naše učenike prije svega kroz naš primjer. Stoga naučimo naše najmilije da stave stvari na svoje mjesto, uključujući u smislu odvajanja i recikliranja otpada. Na praktično ponašanje ljudi u okolišu utječe njihova ekološka svijest, a to je odnos pun ljubavi i poštovanja prema zemlji. Osnovna misao ekološke svijesti temelji se na spoznaji da moramo sačuvati naš planet za buduće generacije, tako da ga ne smijemo uništiti. Čovjek je dio prirode; štiteći prirodu, štitimo i sebe.

2. Važnost učitelja u obrazovanju o okolišu

Učitelj donosi obrazovanje o okolišu otkrivajući nešto novo, jer to dovodi do želje svakog učenika za nekim novim znanjem. Učitelj koji predaje na razini razreda posebnu pozornost posvećuje cjelokupnom razvoju učenika. Mora uzeti u obzir razvojne i osobne osobine učenika određene dobi. Pritom ga vodi pedagoški rad na organizaciji aktivnosti kroz koje će učenici određene dobi sami naučiti nove vještine. Ne smijemo zaboraviti da mora dobro motivirati učenike, aktivno ih uključiti u njihov rad i stvoriti pozitivnu klimu.

Učitelj mora poticati i njegovati djetetovu potrebu i osjećaj očuvanja ljepote okoliša. Učitelj je izvor znanja i središte djelovanja. Takva organizacija nastave zahtijeva pažljivo planiranje pedagoškog rada. U kontekstu toga, učitelj obavlja sljedeće zadatke: organizira, provodi aktivnosti, potiče, animira, koordinira, promatra i ocjenjuje, pomaže, te je najbogatiji izvor informacija. Koristi niz oblika učenja, metoda i pristupa koji lekcije čine zanimljivima, raznolikima i što raznovrsnijima.

Prilikom podučavanja obrazovanja o okolišu mora predstaviti ljepotu prirodnog okoliša na takav način da sami učenici razumiju važnost zaštite prirode. Moramo izravno povezati ono što učenici promatraju i uče o mjestu i podučavati ih o pravilima ponašanja u školi, kod kuće i u prirodi. Ova pravila ponašanja obuhvaćaju aktivnosti poput odvojenog prikupljanja otpada, gašenja svjetla, ne bacanja smeća u divljinu, ne vikanja i slično. Sve to učenici moraju uzeti u obzir i kod kuće i u školi.

3. Prikupljanje i odvajanje otpada

U prikupljanju i odvajanju otpada učenici mogu sudjelovati u učionici s konkretnim otpadnim materijalom. Odvajaju stari papir, plastiku, biootpad, metal, staklene proizvode … Otpadni materijal može biti vrlo koristan u školi. Učenici ga koriste u raznim aktivnostima za ostvarivanje obrazovnih ciljeva. Oni proizvode didaktičke igre i razne proizvode, razvijajući svoju kreativnost.

4. Provedba ekološkog sadržaja

U nastavku predstavila sam neke proizvode od otpadnih materijala. Odabrala sam ih na temelju stečenog iskustva.

* Učenici stvaraju kuću od kutija za otpad vlastitom maštom.

Učenicima sam pročitala knjigu “Leteća kuća”, koju je napisao Dane Zajc. Uslijedio je razgovor o lijepom i prijateljskom mjestu. Potaknula sam ih da stvore kuću koja je prijateljska prema okolišu i ljudima. Pritom naglasila sam da se trebaju temeljiti na znanju koje su stekli. Dopustila sam svojim učenicima da se oslobode da stvore ono što žele na svoj način. Prvo su stvorili i zalijepili pojedinačne kutije kako bi dobili leteću kuću. Zatim su je obojili tempera bojicama. Napokon smo dobili malu kuću koja se dobro osjećala u zelenom okruženju.

Slika 1. Leteća kuća

*Napravili smo mnogo korisnih stvari od različitih otpadnih materijala

Slike 2, 3, 4: Prikaz stvorenih proizvoda

*Sudjelovali smo na Europskom tjednu smanjenja otpada.

Učenici su bili uključeni u Europski tjedan za smanjenje otpada. Plakatom su htjeli pokazati kako možemo promijeniti svoje ponašanje i tako utjecati na smanjenje otpada.

Slika 5. Eko plakat

5. Zaključak

Svakodnevno smo suočeni s ogromnom količinom ambalažnog otpada i nedovoljno smo svjesni da smo odgovorni za takvo ponašanje. Važno je odgajati učenike prema odgovornom odnosu prema prirodi. Danas odvajanje otpada igra veliku ulogu. Moramo odgajati učenike u duhu zdravog okruženja. Škola je važan čimbenik u socijalizaciji učenika i daje značajan doprinos podizanju svijesti o tim problemima. Zbog toga je uloga nastavnika od najveće važnosti u oblikovanju ekološke svijesti učenika. Pedagoški proces omogućuje studentima mogućnost stvaranja s različitim otpadnim materijalima. U stvaranju su studenti stekli iskustvo i znanje o tome kako se ambalažni otpad može ponovno upotrijebiti. Pritom su razvili ručne vještine, maštu, ekološku svijest i razvili svoje vještine. Učenici više cijene proizvode jer puno svog kreativnog rada ulažu u svoju produkciju.

Opisanim aktivnostima željela sam osvijestiti svoje učenike o važnosti zaštite okoliša.

Literatura

1. Marentič – Požarnik, B., (1996) Okoljska vzgoja kot področje razvijanja (eko)sistemskega mišljenja, vrednostne presoje in odgovornega ravnanja. Ministrstvo za okolje in prostor. Uprava RS za varstvo narave.
2. Učni načrt spoznavanja okolja (2011).