Pogled bez Vještica ;-)

Broj 74, listopad 2015.
ISSN 1848-2171

Jeste li čulu frazu “sinao me”? Ja tek nedavno, od kćerke i trebalo mi je dodatno objašnjenje što znači. Naravno, kad upotrijebite znanje engleskog seen = vidjeti stvar postaje jasna. Koristi se kad želimo reći je li netko vidio poruku koju smo mu poslali. Potpuno novi aspekt neverbalne komunikacije u doba digitalnih medija. Ništa ne trebaš reći ni napisati, sama obavijest aplikacije da si vidio poruku daje pošiljatelju dodatnu neverbalnu poruku. Dodate li uz to činjenicu da jeste ili niste odgovorili na poruku koju ste “sinali” pošiljatelju ste pokazali da ga ignorirate (ili ne).

Sanja Pavlović Šijanović skreće nam pažnju na neverbalnu komunikaciju u odnosu učenik – nastavnik jer već samim ulaskom u razred, nastavnik unosi svoja osobna obilježja korištenjem neverbalne komunikacije kao primarnog instrumenta izvođenja nastave. Više…

Hrvatska ima prve ENABLE ambasadore – to su Danijela Lokmer i Danijel Forjan. Uz njihovu pomoć saznajte što je ENABLE i kakve aktivnosti se planiraju u Hrvatskoj, a sve u organizaciji udruge “Suradnici u učenju” u okrilju koje nastaje i časopis koji čitate. Više…

Anita Belančić i Marina Barišić sudjelovale su u eTwinning mobilnosti na temu prirodoslovnih predmeta, upoznale nove mogućnosti eTwinninga, smislile puno prirodoslovnih projekata te posjetile i Kopernikov znanstveni centar. Više…

Brigita Hočevar iz Slovenije, piše nam o didaktičkom pomagalu za razvijanje grafomotoričkih pokreta kod mlađe djece. Otkrijte kako uvijači za kosu postaju didaktičko pomagalo. Više…

Znate li vi tko je Pozoj? Da ste u I. OŠ Čakovec znali biste Smile Ivana Ružić nam otkriva Grad Pozoja, projekt u kojem su učenici istraživali, surađivali i otkrivali tajne svog grada. Više…

Ekološka skupina iz OŠ Luka u Sesvetama provela je kroz ekološki projekt: Znamo li što je Zeleni otok? Kako su se organizirali i što su sve radili piše nam Marija Raguž. Više…

Pročitajte dojmove kolege i otputite se njihovim putevima profesionalnog razvoja. Tko zna što vas još čeka? Možda bolji Vi?

Lidija Kralj

PS. A što se tiče naslova – eto kažu da ovaj broj objavljujemo upravo na Dan vještica. Naše uredništvo je dominantno žensko, ali ipak se ne smatramo Vješticama (još Winking smile ).

Neminovnost neverbalne komunikacije

sanja_PS

Sanja Pavlović Šijanović

„Najvažnija stvar u komunikaciji je ono što nije rečeno.“
Peter Ferdinand Drucker

U današnje vrijeme, kada nastavni proces predstavlja organizirani i sustavni oblik prenošenja i izmjenjivanja informacija u kojem je učenik realizator nastave jer kritički i stvaralački prima, primjenjuje i oblikuje stečeno znanje, a nastavnik uz to što je predavač, postaje organizator, mentor i suradnik, nemoguće je zanemariti važnost neverbalne komunikacije. Kako učenik ne bi bio samo pasivni slušatelj i gledatelj, uz znanje koje posjeduje, nastavnik mora vladati svojim osjetilima kojima prožima cjelokupnu nastavu i pristup učenicima. Poznavanjem paralingvističkih (jačina, ton i boja glasa, intonacija, pauze tijekom govora, šutnja, tečnost govora ) i ekstralingvističkih (udaljenost tijela, međusobni položaj, stav tijela, tjelesni kontakt, vanjski izgled, izraz lica, gestikulacija, mimika…) neverbalnih znakova, nastavnik pridonosi kvalitetnijoj razmjeni informacija a samim time i uspješnijoj komunikaciji nastavnika i učenika. Za razliku od verbalne komunikacije čija je osnovna funkcija prenošenje znanja i informacija, neverbalnom komunikacijom prenosimo emocionalna stanja i stavove te na taj način reguliramo međuljudske odnose.

Već samim ulaskom u razred, nastavnik unosi svoja osobna obilježja korištenjem neverbalne komunikacije kao primarnog instrumenta izvođenja nastave. Interakcija sa učenicima prvo se uspostavlja neverbalnim znakovima pa tek onda verbalnim- pozdravom. Učenici će prvo zamijetiti izraz našeg lica, stav tijela i vanjski izgled. Sva ova tri elementa su prilično komplementarna i učenici ove znakove odmah dekodiraju, jer im nije svejedno kako je nastavnik raspoložen i šalje li pozitivne ili negativne vibracije. Ono što jesmo komunicira mnogo elokventnije od ičega što kažemo ili učinimo.” (Stephen Covey)

Stav tijela odaje naše raspoloženje koje se reflektira i na našem licu dok će boja naše odjeće ili npr. izbor nakita to sve upotpuniti. Nastavnička struka ne propisuje kod odijevanja ali trebamo biti svjesni činjenice da je nastavnik jedna od osoba koja ima snažan utjecaj na razvoj i ponašanje mladih ljudi te kao takav biva subjekt identifikacije, uzor u ponašanju i savjest u procjeni onoga šta je moralno. Učenici uče putem nastavnikove neverbalne komunikacije: kako ih sluša, gestikulira li previše te na taj način skreće s teme ili premalo pa ostavlja dojam hladne i dosadne osobe, kako hoda dok predaje, kako drži tijelo, prate sve detalje… često zaborave o čemu je bilo predavanje ali zapamte naše izraze lica, gestikulaciju, odijevanje, frizuru….Način na koji nastavnik neverbalno komunicira sa učenicima pokazuje kako percipiramo sami sebe ali i kako bismo voljeli da nas naši učenici doživljavaju. Naš način komunikacije postaje model na kojem učenici uče neverbalno komunicirati između sebe.

Lice nastavnika u pravilu je blagog izraza koje signalizira pristupačnost, otvorenost za novine, ali i dominantnost. Kombinacijom različitih izraza lica tijekom nastavnog sata, ostvarujemo i naglašavamo bitne činjenice, ali i prezentiramo sebe kao osobu kojoj će učenici vjerovati, dok je pogled nastavnika usmjeren prema učenicima, ljubazan, dovoljno dug da se uspostavi komunikacija ali i isto tako dovoljno kratak kako ne bi izazvao prijetnju. Više od 60 % značenja u međuljudskoj komunikaciji prenosi se neverbalno. Od toga 55 % informacija daje izraz lica, 38 % glas, a riječi sadrže samo 7 % informacija.

Svaki nastavnik zna da se početna disciplina na satu najlakše osigurava u prvih 10-20 sekundi i da za to treba iskoristiti 4 ključa uspješnosti: dobar ulazni nastup, zračenje entuzijazmom, zračenje prijateljstvom i zračenje energijom. Trebamo se samo iskreno nasmiješiti, djelovati prijateljski i smireno, pokazati da se veselimo susretu i radu s učenicima, pogledom dotaknuti svakog učenika i ostavi dojam da znamo što radimo i da vladamo situacijom. Tek nakon svega toga, glasno pozdravimo učenike.

A kad progovorimo…trebali bi voditi računa o tome da naš glas bude tečan, razgovjetan i čujan. Glas je najvažnije sredstvo za retorički prikaz koji tvori cjelovito umjetničko djelo nastupa. U razradi nastavnog sata, naš glas naznačit će važnost teme, dok će ton, intonacija i planski odabir pauza povećati napetost ili privući pozornost i prije dijela sadržaja koji želimo istaknuti. Ne smijemo zaboraviti i humor kao dodatak kojim se može pridonijeti boljoj razrednoj atmosferi i približiti učeniku. Prilikom slušanja, dobro je gledati učenika u oči kako ne bi pomislio da smo nezainteresirani i distancirani. Mi doduše slušamo ušima, no učenici prema našim očima procjenjuju slušamo li ih.

Što se tiče uporabe prostora, nastavnikov stol pozicioniran je izdvojenim položajem od učenika, i takav smještaj stola ujedno označava i nastavnički istaknuti status u razredu. Međutim, kretanjem po razredu, nastavnik može ravnomjerno usmjeriti svoju pozornost na sve učenike. Laganim discipliniranim kretanjem unutar razreda, nastavnik istovremeno odašilje signale ozbiljnosti ali i dostupnosti svim učenicima. Što se tiče tjelesnog kontakta u kontekstu dodira, to je područje na kojem treba biti izuzetno oprezan kako se dodir ne bi krivo protumačio. Naročito u radu sa srednjoškolcima, koji sazrijevanjem postaju netolerantniji na dodir i smatraju ga ulaskom u osobni prostor. Po mom osobnom stavu, fizički kontakt treba prepustiti roditeljima a mi nastavnici se ne trebamo osjećati loše zbog toga što iako znamo važnost dodira, ne upotrebljavamo ga.

Neverbalna komunikacija poboljšava socijalnu interakciju, pojačava i nadopunjuje verbalnu komunikaciju. Neverbalnim znakovima nastavnik stvara otvoreniju atmosferu za dijalog između sebe i učenika. Neverbalne komunikacijske vještine zasigurno utječu na postignuća. Oni uspješni pri slanju i primanju neverbalnih poruka, vjerovatnije će biti bolje prilagođeni pri uključivanju, razvijanju i održavanju pozitivnih odnosa sa nastavnikom i vršnjacima. Neverbalna komunikacija više je nego prisutna u razrednom okruženju. Svakom nastavniku pomaže pri oblikovanju i prenošenju temeljnih nastavnih umijeća i pridonosi razrednom ugođaju kao i discipliniranosti.

Suvremeno društvo sve brže otkriva nova sredstva komuniciranja, međutim, ni drugi, primitivniji znakovi (zvukovi, radnje, geste, simbolicki predmeti ili slike) ne gube svoj smisao u komunikaciji. U prilog tome ide udio neverbalne komunikacije u virtualnoj – online komunikaciji.

S obzirom da živimo u dinamičnom okruženju, okruženi brojnim tehnološkim dostignućima i neprestanim promjenama, ne iznenađuje i pojava novih načina komuniciranja. Kronični nedostatak slobodnog vremena, užurban način življenja, potreba za što bržom razmjenom informacija, neki su od razloga što se sve više okrećemo komunikaciji posredstvom suvremenih medija odnosno posredstvom informacijsko komunikacijskih tehnologija.

U virtualnoj tzv. online komunikaciji ne postoji osobni kontakt ili interakcija između sudionika u procesu komunikacije budući da se komunikacija prvenstveno odvija koristeći računalo, tablet ili mobilni uređaj. Takvom obliku komunikacije nedostaje mogućnost prikazivanja jednog od najvažnijih elementa komunikacije – neverbalnih znakova. Svjesni smo da u interpersonalnoj komunikaciji (face to face, licem u lice) sudionici procesa komunikacije ne izmjenjuju samo poruke, nego i nizove znakova određenog značenja. Takvi znakovi čine komunikaciju spontanijom, intenzivnijom, omogućuju prikupljanje informacija o emocionalnom stanju druge strane, stavovima, namjerama, omogućuju bržu i učinkovitiju prilagodbu jedne strane drugoj, na neki način u interpersonalnoj komunikaciji bivamo ogoljeni. Ona je bogata, neposredna, interaktivna i neizbježna u svim situacijama te slijedi pravila ponašanja.

Virtualna-online komunikacija skriva nas iza medija putem kojeg komuniciramo. A opet kako bi uklonili nedostatak neverbalnih znakova i emocija rješenje je ponuđeno u obliku emotikona „tzv. hijeroglifa 21. stoljeća“-nizova spojenih znakova. Najčešće korišten emotikon je smješko (Smiley), čija se osnovna konstrukcija sastoji od oznaka za oči, nos i usta, dakle :-). Ako se ovaj niz od tri znaka pogleda okrenuto za 90°, vidi se nasmijano lice. Razumijevanje internetskog i mobilnog rječnika danas je, naročito za nas nastavnike, nužna potreba dok su emotikoni i njihova pravilna uporaba, postali pravi društveni fenomen koji je neizostavni dio moderne komunikacije. Online komunikacija između učenika i nastavnika predstavlja izazov za nas nastavnike jer uz poznavanje nastavnih sadržaja, nastavnici trebaju posjedovati i određeni stupanj “tehničke pismenosti” kako bi mogli iskoristiti što više mogućnosti koje im nudi tehnologija. Veći stupanj upoznatosti nastavnika s tehnologijom implicira i veće zadovoljstvo samih učenika. Uz informatičku, informacijsku i računalnu pismenost, u ovakvoj vrsti komunikacije gdje nastavnik ne ostvaruje komunikaciju „licem u lice“ do izražaja posebno dolaze nastavnikove komunikacijske vještine.

emotikoneTablica 1. Najčešće korišteni emotikoni

I za online komunikaciju postoje definirana pravila ponašanja, tzv. netiquette, iako, sudionici u komunikaciji nisu obvezni pridržavati ih se i to ponekad može rezultirati pretjeranom agresivnošću, grubošću i ružnim riječima. Sakriveni iza računala i sigurni od pogleda, zaštićeni od neverbalnih znakova, skloniji smo izreći „teže“ riječi no što bismo to učinili u interpersonalnoj komunikaciji. Online komunikacija može biti anonimna, često jezično i sadržajno osiromašena i bezlična. U većini slučajeva karakterizira je nepridržavanje normi ponašanja te ostavlja mnogo mogućnosti za manipuliranje sudionikom u komunikaciji kroz upravljanje dojmovima. Stoga bi najjednostavnije pravilo koje mi nastavnici možemo reći našim učenicima, bilo: ne činite drugima ono što ne želite da drugi čine vama.

Neizmjerno je važno shvatiti i prihvatiti da komunikacija u virtualnom prostoru Interneta predstavlja samo jedan od načina komunikacije te da online komunikacija posredstvom računala u sklopu digitalne kulture predstavlja proširenje dosadašnjih načina komunikacije, alternativu, a ne zamjenu za već postojeće forme komuniciranja.

Davno prije no što je progovorio, čovjek je iskazivao svoja raspoloženja, naklonost prema drugima, ili samo upozoravao druge na nešto, čitavim svojim tijelom. Govor tijela bio je prvi komunikacijski sustav u evoluciji jezika kakvog poznajemo. Danas je to vještina koja se uči i razvija. Plodovi dobre komunikacije rađaju uspjehom u nastavnom procesu ali i na svim životnim područjima, zato se i kaže da je dobra komunikacija pola uspjeha.

Hrvatski ENABLE ambasadori

danijelaL_danijelF

Danijela Lokmer i Danijel Forjan

Što je Enable projekt?

imageEnable (European Network Against Bullying in Learning and Leisure Environments) projekt, vodi European Schoolnet, a financira Europska komisija s ciljem sprečavanja nasilja među mladima (eng. bullying) kroz sustavno istraživanje, primjenu znanja i aktivnu provedbu programa.

Projekt je predstavljen je u Ateni 11. i 12. ožujka 2015. godine i okupio je između 50 i 60 stručnjaka, akademika i profesionalaca iz čitavog svijeta. Cilj je bio upoznavanje s projektom, razmjena mišljenja, stvaranja međusobne solidarnosti te želja da se usporede različiti načini sprječavanja nasilja diljem svijeta, a posebno da se istraži na koji način je nasilje uvjetovano novim komunikacijskim procesima te društvenim i emocionalnim vještinama.

Tko su sudionici?

Na projektu surađuje šest glavnih partnera iz pet zemalja Eimageuropske unije Centre for Digitale Paedagogik (Danska); the Princess Diana Awards (Ujedinjeno Kraljevstvo the South West Grid for Learning (UK); Udruga “Suradnici u učenju” (Hrvatska); For Adolescent Health (Grčka) and European Schoolnet (Belgija).

Projekt podržavaju i tvrtke partneri Ask.fm, Facebook, Twitter, Microsoft i Vodafone koji će se pobrinuti za uvid, financiranje te različite mogućnosti diseminacije projekta u svim njegovim fazama.

ENABLE Hackathon i trening ambasadora

Predstavnici zemalja sudionica ENABLE projekta sudjelovali su na intenzivnim predavanjima i radionicama koje su se odvijale 13. i 14. listopada 2015. godine u Londonu. Hrvatski ENABLE ambasadori su učitelj Danijel Forjan iz OŠ Domovinske zahvalnosti u Kninu i učiteljica Danijela Lokmer iz OŠ Kajzerica u Zagrebu.

Ambasadori su kroz dva dana prošli kroz niz radionica i predavanja na temu nasilja i svih mogućih vrsta nasilja. Rješavale su se konkretne situacije i predlagala su se rješenja za moguće situacije i vrste nasilja među djecom, a također i kome se obratiti u slučaju nasilja među djecom.

Svi sudionici su na kraju svoje edukacije dobili certifikat o sudjelovanju na treningu za ENABLE ambasadore.

Radionica: učiteljica Danijela Lokmer
image

Radionica: učitelj Danijel Forjan
image

Prvog dana dolaska u London, u Facebook centru dodijeljene su nagrade ENABLE Hackathon mladima od 9 do 17 godinimagea koji su u timu s mentorima osmislili aplikaciju ili uradak koji će pomoći u smanjivanju nasilja među mladima, poticati pozitivno ponašanje, pomaganje te razumijevanje vlastitog ponašanja. Nažalost niti jedan od hrvatskih timova nije osvojio nagradu, ali će svi naši timovi i njihovi radovi biti predstavljeni u studenom na posebnom hrvatskom ENABLE događanju.

Kako će se projekt provesti ?

Uloga ENABLE ambasadora je provesti cjeloviti program sprječavanja nasilja među mladima u svojim školama, prenijeti stečeno znanje kolegama te osposobiti i druge zainteresirane škole za provedbu istog. Zamišljeno je da svaka od zemalja predstavnika proširi svoje znanje i provedbu projekta na barem 7 škola, što u slučaju Hrvatske znači 3-4 škole po svakom ENABLE ambasadoru.

Ambasadori su dobili vrijedna znanja i kalendar provedbe događanja. Nakon listopada i predavanja u Londonu, kroz studeni i prosinac ambasadori biraju škole koje žele sudjelovati u projektu te ih upućuju u način provedbe projekta. Od siječnja do lipnja će se provoditi projekt i radionice u kojima će sudjelovati sve zemlje, a na taj načini izgrađivati osjećaj zajedništva i osnaživanja suradnje. Ambasadori će međusobno dijeliti svoja iskustva o svemu na što će nailaziti u procesu provedbe projekta.

image

Tko je ciljana skupina?

Ciljana skupina za provedbu projekta su učenici od 11-14 godina te ambasadori sami mogu odlučiti na koji način će provesti projekt. Naime, projekt se sastoji od 10 različitih radionica koje se odvijaju kroz 10 tjedana, kroz koje djeca uče što je to nasilje, kako ga prepoznati i spriječiti te kako biti empatičniji prema svojim vršnjacima i na koji način osnažiti zajedništvo uz uklanjanje netrpeljivosti.

Drugi dio projekta odnosi se na organiziranje vršnjačke podrške (peer support) tj. skupine za podršku učenicima žrtvama nasilja koje ambasadori moraju obučiti i dati im alate kojima se mogu služiti i biti u službi onima koji su već žrtve nasilja. Skupina za podršku će osim radionica imati i jednodnevnu ili višednevnu obuku te će uključivati učenike volontera koji žele biti pomoć i podrška. Svi ambasadori i škole mogu biti fleksibilni i kreativni te na svoj način provesti čitavi program.

Koji će se materijali koristiti za provedbu projekta?

Svi ambasadori dobili su vrijedne, već gotove lekcije i prezentacije koje će im biti od velike imagepomoći i pomoću kojih će uspješno provesti projekt. Materijali su osmišljeni u suradnji European Schoolnet organizacije i the South West Grid for Learning.

Očekujemo veliki uspjeh i podršku svih kolega i škola koje će sudjelovati u ovom projektu.

eTwinning radionica profesionalnog usavršavanja

anitaB_marinaB

Anita Belančić i Marina Barišić

P1120090Početkom rujna ove godine raspisan je još jedan natječaj za eTwinning mobilnosti. Kao učiteljice biologije, odnosno biologije i kemije odabrale smo prijaviti se za radionicu u Varšavi koja se tematski odnosila na znanstvene predmete. Ovom prilikom zahvaljujemo Agenciji za mobilnost i programe Europske unije za odabir naših prijava Smile.

Radionica profesionalnog usavršavanja (Profesional Development Workshop) održana je od 8. do 11. listopada, 2015.godine u organizaciji poljske Nacionalne službe za podršku eTwinningu, odnosno poljske Fondacije za razvoj obrazovnog sustava (Foundation for the Development of the Education System).

Sudjelovalo je više od 120 sudionika iz ukupno 24 europske zemlje. Tijekom tri dana održano je nekoliko predavanja i ukupno 12 tematskih radionica, a svaki je sudionik mogao prisustvovati na odabranih šest.

Voditelji radionica bili su iskusni i dugogodišnji voditelji eTwinning projekata, nacionalni eTwinning ambasadori, ali i predstavnici European Schoolnet-a iz Brisela. Sudionici radionica imalu su priliku iz prve ruke saznati što je potrebno da projekt dobije tzv. oznaku P1120098kvalitete, odnosno nacionalne i europske nagrade, kako kroz projekt  razvijati osam ključnih kompetencija bitnih za profesionalno usavršavanje, osobni rast i zadovoljstvo učenika, a neke su radionice nudile i posve konkretna nova iskustva- primjerice-programiranje u Scratch-u ili korištenje Google Earth kao nastavnog alata. Dr. Agueda Gras – Velazguez i Viola Pinzi iz Brisela na svojoj su radionici predstavile Scientix platformu i dale nekoliko uputa kako projekt napisati da privuče širu publiku i eventualne ulagače.

Posebna nam je čast bila upoznati gospođu Anne Gilleran iz European Schoolnet-a čije smo ime i lik, dosad samo virtualno, vrlo često viđali uz logotip i naziv eTwinning Smile. Ona je održala radionicu u okviru koje smo doznali više o novitetima na eTwinning Live sučelju, značaju suradničkog načina rada te mogućnostima koje nudi „drugo krilo eTwinninga“ – School Education Gateway.

Jedan od najzanimljivijih dijelova našeg trodnevnog boravka u Varšavi bio je posjet Kopernikovom znanstvenom centru u kojem smo razgledali nekoliko znanstvenih izložbi i isprobali mnoge pokuse. Još sanjamo o tome kako bi ovakve stvari dobro došle našim učenicima… Organizacija je bila na nivou pa skidamo kapu Poljacima.

Iz Poljske smo se vratile sretno i s puno novih dojmova, poznanstava i ideja, sa spoznajom da smo dio te velike i heterogene zajednice europskih učitelja i inspiracijom za osmišljavanje nekih novih eTwinning projekata.

Navijalka, didaktični pripomoček

za razvijanje grafomotoričnih gibov, prvi del

brigita_hocevar

Brigita Hočevar

V prispevku predstavljam nekaj igralnih vaj, ki razvijajo predbralne sposobnosti in predpisalne spretnosti za otroke v oddelkih od tretjega leta naprej. S sodelavko sva pogosto zalotili deklice pri urejanju frizure pred ogledalom. To je bilo izhodišče za spoznavanje s poklicem frizer. V ospredju je bilo področje družbe v povezavi z jezikom in gibanjem. Z igro svinčnik na sredino so otroci povedali, kaj že vedo o poklicu frizer. Deklica je povedala, da je njena mamica frizerka in odločili smo se, da ji napišemo vabilo za obisk v skupino. Mamica se je vabilu z veseljem odzvala. Predstavila je frizerske pripomočke in ob pomoči hčerke urejale frizure. Otroci so bili navdušeni, še posebej nad bleščicami in lasnimi nalepkami. K povabilu za sodelovanje smo pozvali tudi ostale starše, da so prinašali predmete na našo temo. Odziv je bil zelo dober. Skupaj smo uredili frizerski kotiček in se ob tem seznanjali s pravili rokovanja s frizerskimi pripomočki. Poimenovanje predmetov smo urili z različnimi igrami, ki so sledile še ostalim ciljem.

IGRA: Podaj mi navijalko

SOCIALNO GIBALNA IGRA: s podajanjem in sprejemanjem navijalke so otroci razvijali grafomotorične gibe z obema rokama in ob tem utrjevali vljudnostna izraza izvoli in hvala. Ob igri se je razvijala tudi koncentracija.

Ob začetku dejavnosti otroci s podajanjem niso imeli težav. Podajali in prejemali so lahko z levo ali desno roko. Težave so se pojavile z vljudnostnima izrazoma, večina je lahko izgovorila le enega. Po vsakodnevni ponovitvi so vsi otroci osvojili oba vljudnostna izraza.

Kasneje smo igro nadgradili z podajanjem leve in desne roke. Ker otroci ne poznajo, kaj je leva in kaj desna roka, smo desno roko označili s piko, levo pa skrili v žep. Tako je otrok navijalko podajal najprej z desno roko, nato pa še z levo. Sprva smo se ustavljali pri večini otrok, ali drži v pravi roki ali ne. S ponovitvami so nadgradnjo dejavnosti usvojili in bili ves čas aktivni. Ob igri so opazovali sebe in druge ali so prijeli in podali navijalko s pravo roko, če ne, je bil ta otrok tudi opozorjen.)

Igro smo nadgradili, otrokom sem dala izziv, da premislijo, kako si lahko še podajo navijalko. Dobili smo smiselne predloge. Podajanje navijalke za hrbtom, nad glavo, s kroženjem okoli trebuha, s kroženjem okoli noge in s postavljanjem navijalke na kazalec. Pri prvih ponovitvah je imelo nekaj posameznikov manjših težav, kako na sebi izvesti določen gib ali gibe.

S ponovitvami so gibe usvojili.

Potovanje navijalke po telesu

RAZVIJANJE ORIENTACIJE NA TELESU: otroci so po navodilu polagali navijalko na določen del telesa.

Že pri prvi igri so vsi otroci razumeli navodilo in brez težav polagali navijalko po telesu. Če posamezniki navodila nebi razumeli, bi jih s ponovitvami usvojili. Ves čas so bili v pripravljenosti, da čim prej izvede novo postavitev.

Igro smo nadgradili, da je posamezni otrok podajal navodilo za premik navijalke. Večina otrok je bila navdušena nad vodenjem, njihov nastop je bil samozavesten. Po pravilnosti izvedbe posameznih položajev na telesu lahko trdim, da imajo vsi otroci že dobro razvito orientacijo na telesu.

Navijanje navijalke na vrvico

RAZVIJANJE PREDPISALNIH SPRETNOSTI IN GIBANJE OČESA: otroci so navodilo razumeli in poskušali navijati navijalko na volno.

Moja opažanja:

Večina otrok je bila že ob prvem poskusu zelo spretna, nekaj posameznikov je potrebovalo več časa. Po ponovitvah so navijalko vsi spretno navijali in jo z navdušenjem nihali. Nihajoči navijalki so sledili z očmi. Ob tem se je očesna leča ves čas prilagajala. Omenjeni fiziološki proces se namreč razvija z aktivnostjo oči s hitrimi gibi, s sledenjem premikajočemu se predmetu, njegovim približevanjem ali odmikanjem. Med otroki je potekala komunikacija (»poglej, kako sem navil visoko«, »poglej, kako se gunca«, »poglej, kako se niha«, »pazi, ne smeš preveč zanihat, ker se potem stene dotika«, »poglej, moja se pa vrti«)

Zaradi samostojnosti otrok po ponovitvah sva bili s sodelavko opazovalki ni bilo potrebno vključevanje v dogajanje oziroma ponavljanje pravil. S sodelavko sva opažali zelo velik interes otrok, izjemno motiviranost, aktivnost …

FRIZER: Aktivni plakat

RAZVIJANJE PREDBRALNIH SPOSOBNOSTI, PREDPISALNIH SPRETNOSTI, SPODBUJANJE METASPOMINA TER SLEDENJE OČESA: otrok si je na plakatu, ki je bil prilepljen na steno izbral posamezno sliko. Sliko s plakata je moral po spominu čim prej „prepoznati” pred seboj na mizi in jo prilepiti na list.

Moja opažanja:

Pri hitrem iskanju slik na mizi, se je moralo oko neprestano prilagajati. Nekaj otrok je sprva počasi prepoznavalo slike, kasneje teh težav ni bilo opaziti. Všeč mi je bilo, ker so bili otroci kljub številčnosti slik vztrajni in motivirani za dejavnost. Dejavnost so vsi končali. Ob zaključku smo še skupaj preverili ali imajo na svojem listu vse slike iz plakata in tako ponovno aktivirali metaspomin in očesno lečo.

Risanje po moki

RAZVIJANJE PREDPISALNIH SPRETNOSTI: otrok je risal po moki v pladnju, najprej s prstom, nato pa še s čopičem in barvico. Risali so prosto ali po navodilu. Pri prostem risanju so bili bolj ustvarjalni. Po končani dejavnosti je otrok pladenj stresel in risba se je zbrisala. Nato je ponovno risal. Pri dejavnosti so bili otroci vztrajni. Otroci, ki so bili manj spretni pri risanju so na tleh pustili nekaj več sledi moke.

Obešanje perila

RAZVIJANJE KOORDINACIJE OKO ROKA: otroci so krpico po »pranju« obesili na vrvico in pripeli s ščipalko. Pri pripenjanju je imela večina otrok težave, po vztrajnem poskušanju so bili uspešni. Opazili sva tudi medsebojno pomoč in komunikacijo.)

 

Sprostitev ob masaži

SPROSTITEV V PARU OB GLASBI: otrok si je poiskal prijatelja in se z njim v paru usedel na blazino. Ob umirjeni afriški glasbi je masiral prijatelja po laseh s krožnimi gibi. Že pri prvi sprostitvi so se otroci popolnoma umirili in uživali. Menjava parov je potekalo tiho in tako je sprostitev potekala nemoteno naprej. Sprostitev smo izvajali vsakodnevno, otroci so se popolnoma prepustili glasbi in roki prijatelja.)

Literatura:

  • Kurikulum za vrtce (1999). Ljubljana:Ministrstvo za šolstvo in šport in ZavodRS za šolstvo.
  • Simbolno okolje kot podpora razvoju pismenosti; Dr. Ljubica Marjanovič Umek.
  • Metaspoznavne zmožnosti v zgodnjem otroštvu: Razvoj in spodbujanje; dr. Ljubica M. Umek.
  • Predavanje go. Barbare Baloh.
  • Interna literatura (zapiski s študijskih skupin).

Grad Pozoja i njegov zmaj

ivana_ruzic

Ivana Ružić

DSCN0006 (800x600)Grad Pozoja je projekt I. osnovne škole Čakovec koji se provodio tijekom ljetnih praznika za učenike uz podršku i sufinanciranje grada Čakovca kao jedan od odabranih naj-akcija koje su se provodile diljem Hrvatske.

Osnovni ciljevi naj-akcije Grad Pozoja bile su usvajanje novih znanja i vještina kod učenika, razvoj i njegovanja pozitivnog odnosa prema radu i stvaranju, razvoj kreativnosti i inovativnosti učenika. Načinom provedbe naj-akcije kod učenika se želio razviti timski način rada i suradničko učenje. Razbijanje predrasuda prema članovima zajednice s različitim oblicima invaliditeta i socijalne isključenosti, razvoj empatije i socijalne osjetljivosti.

U naj-akciji sudjelovali su učenici i učitelji I. osnovne škole Čakovec, članovi Društva distrofičara i invalida cerebralne i dječje paralize iz Čakovca, socijalna zadruga Humana Nova, Apcom i Digital Medija. Sudionnici naj-akcije su istraživali i upoznali legendu o čakovečkom zmaju Pozoju koji spava ispod grada.

Na ekološkim radionicama sudionici su upoznali mogućnosti i načine recikliranja stare odjeće. Naučili su vještinu krojenja različitih materijala i šivanja pomoću šivaćeg stroja i ručno pomoću igle i konca.

DSCN0036 (800x600)Sudionici likovnih radionica su iz gline oblikovali zmajeve koji su se kasnije pekli u posebnim keramičkim pećima, a potom ručno oslikavali. Razvoj kreativnosti i umjetničkog izražavanja svim sudionicima radionica omogućem je i korištenjem tehnike kaširanja te crtanjem u različitim tehnikama.

Polaznici informatičkih radionica naučili su izrađivati 3D modele na računalu te ispisati ih na 3D pisaču. Legendu o čakovečkom Pozoju prikazali su u obrazovnim računalnim igrama, interaktivnim multimedijalnim animacijama i pomoću filmova. Učenici su imali prilike upoznati pojam proširene stvarnosti i samostalno izraditi vlastite radove iz ovog područja.

Tiskani su kalendari i razglednisce s motivima učeničkih radova na temu čakovečkog zmaja Pozoja. Fotografiranjem razglednice pomoću pametnih uređaja i aplikacije Aurasma, pokreće se jedan od učeničkih filmova o poznatoj čakovečkoj legendi i radionicama najakcije Grad Pozoja. Tiskano je 5 različitih vrsta razglednica koje su okidači za pokretanje 5 različitih filmova.

Naj-akcija se provela u tri tematske radionice (likovna, informatička i eko radionica) pa su ostvareni i ciljevi specifični za svako od tri područja:

  • razvoj i njegovanje smisla, razumijevanja i ljubavi prema umjetosti i umjetničkom izražavanju, samostalno stvaranje tehnikama kaširanja, keramike i stvaranja crteža (tempera, tuš, pastele)
  • usvajanje navika sakupljanja starih stvari u svrhu njihovog recikliranja; razvoj znanja i vještina o recikliranju i stvaranju novih vrijednosti od starih odjevnih predmeta; usvajanje i razvoj vještine šivanja i našivanja rukom i pomoću šivaćeg stroja
  • usvajanje znanja i vještina iz područja informacijsko komunikacijse tehnologije (izrada 3D modela i ispis na 3D pisaču, izrada i oblikovanje multimedijalnih sadržaja i sadržaja proširene stvarnosti, izrada edukativnih multimedijalnih igara).

Naj-akcija Grad Pozioa je djeci, njihovim roditeljima i lokalnoj zajednici donijela slijedećDSCN0079 (800x600)e koristi: razvoj radnih vještina djece, razvoj interesa i talenata djece, motivacija djece za istraživanje i samostalan rad, uključivanja osoba s invaliditetom i društveno isključenih osoba u aktivan rad lokalne zajednice, razvoj emapatije, socijalne osjetljivosti i društvene odgovornosti kod djece, izrada originalnog gradskog suvenira, odgojno obrazovni sadržaji u slobodno vrijeme djece uz vodstvo učitelja, razvoj interesa za povijest, legende i znamenitosti sredine u kojoj živimo, razvoj osjećaja društvene pripradnosti i važnosti vlastitog aktivnog, pozitivnog i odgovornog djelovanja u lokalnoj zajednici .

Projekt “Znamo li što je Zeleni otok?”

marija_raguz

Marija Raguž

U našoj školi u sklopu izvannastavnih aktivnosti djeluje ekološka skupina. Rad ekološke skupine odlučili smo provesti kroz ekološki projekt: Znamo li što je Zeleni otok?

Projektom smo željeli obavijestiti naše sugrađane o postojanju reciklažnog dvorišta u našem mjestu. Nositelji projekta bili su učenici 7. b zajedno s profesoricom kemije Marijom Raguž. U projekt smo uključili sve učenike i učitelje naše škole. Realizaciju projekta započeli smo u veljači 2015. godine.

clip_image006Na nastavi likovne kulture učenici su izrađivali likovne radove na temu recikliranje i odvajanje otpada. Profesor likovne kulture Ivan Ožetski organizirao je izložbu uspješnih radova i postavio ih na pano u našoj školi. Izabrali smo dva najbolja rada i odlučili njima ukrasiti naš edukativni letak. Na nastavi hrvatskog jezika zajedno s profesoricom Marinom Rezo učenici su osmislili tekst koji će se nalaziti na letku. U suradnji s profesoricom geografije Anom Klarić izrađena je karta Sesveta, pomoću koje bi građani Sesveta najlakše došli do reciklažnog dvorišta. U skladnu cjelinu sve dijelove našeg letka povezao je profesor Ivan Ožetski.

Bili smo jako zadovoljni. Posjetili smo ekološke tehničare u reciklažnom dvorištu i prezentirali projekt. Zamolili smo ih da prate broj posjetitelja Zelenog otoka u mjesecima provođenja projekta i količinu prikupljenih sirovina.

Nakon izrade letka, sastavili smo anketu s tri pitanja koju smo proveli među sugrađanima. Obradom ankete utvrdili smo da naši sugrađani nisu dovoljno obaviješteni o postojanju reciklažnog dvorišta i mogućnostima kvalitetnog zbrinjavanja otpada. Odlučili smo da dva učenika, iz ekološke skupine, dijele letke ispred prodajnih centara sljedećih mjesec dana, svake subote.

clip_image008U školi smo nastavili provoditi aktivnosti. Na trećem roditeljskom sastanku u veljači, u svim razrednim odjelima, učenici su proveli anketu i prezentirali projekt roditeljima naših učenika. Svi roditelji dobili su edukativni letak i zamoli smo ih da pristupe odvajanju otpada s velikom odovornošću i da promiču ekološku svijest u svojoj sredini.

Projekt smo proširili na naše susjedne škole i dječji vrtić u blizini škole. Dogovorili smo se da i oni podijele letke roditeljima učenika i polaznika vrtića. Naišli smo na jako dobru suradnju svih ravnatelja i roditelja. Svima se od srca zahvaljujemo na potpori pri provedbi našeg ekološkog projetka, a posebno našoj ravnateljici Marini Sabolović koja nas je podržavala tijekom realizacije projekta.

Nakon dva mjeseca provođenja projekta, ponovili smo anketu i pristupili obradi podataka iz reciklažnog dvorišta. S ponosom vam prezentiramo naše rezultate:

1. Rezultati anketa provedenih 14. 2. i 17. 4. 2015.

Datum provedbe: 14. 2. 2015.
Broj anketiranih osoba: 145

anketa1

Datum provedbe: 17. 4. 2015.
Broj anketiranih osoba: 148

anketa2

Prema svim pitanjima uočavamo bolju informiranost i ekološku osviještenost.

2. Broj podijeljnih letaka: 5000

3. Podaci prikupljeni u reciklažnom dvorištu i usporedba s prošlom godinom za isti mjesec.

  • broj posjetitelja: ožujak 2014. 879; ožujak 2015. 1226;
  • povećanje za 39.47%
  • količina otpada odvezenog s reciklažnog dvorišta:

tablica

4. Nemjerljivi su odgojni učinci na djecu. Projektom je obuhvaćeno 3082 učenika osnovnih škola i 400 polaznika vrtića.