Buđenje uz Pogled kroz prozor

Broj 132, travanj 2021.
ISSN 1848-2171

Aleš Vunjak je predstavio natjecanje „Vidio, ispitao, otključao!“ čija poanta je sastaviti zagonetku iz fizike u obliku fizikalnog sefa, a također i „provala“ u sefove ostalih natjecateljskih ekipa. Više…

U članku Ane Topal opisane su aktivnosti u sklopu KA1 projekta  „U korak s vremenom za uspješnu inkluziju.“ Glavni ciljevi projekta su poboljšati i unaprijediti rad s učenicima s teškoćama te doprinijeti kvaliteti inkluzije u školi. Više…

U sadašnjim vremenima i situacijama koje nam nalaže i oblikuje pojava virusa Covid 19, Barbara Terpin Klavžar kaže kako se ljudski odnosi stavljaju na nove kušnje i cijelo se društvo mora tomu prilagoditi. Više…

Bernarda Kunstelj Lepojić je zadala učenicima 5. razreda na predmetu Domaćinstvo da probaju organizirati svoju rođendansku zabavu i pri tom pametno raspolagati s novcem jer racionalno rukovanje novcem izuzetno važno. Više…

U Gimnaziji Franca Miklošiča Ljutomer nastoje učenicima pružiti što više znanja o tehnologijama koje su nove, aktualne i zanimljive. Damjan Erhatič zbog toga koristi Lego Mindstorms Education EV3 kako bi motivirao učenike, a omogućuje im dizajniranje i programiranje. Više…

Opisno ocjenjivanje trebalo bi pokazati u kojoj je mjeri učenik svladao pojedine ciljeve. Eva Slapnik je provela istraživanje jer je željela pokazati kakav je pogled roditelja i učitelja prema opisnom ocjenjivanju. Više…

Ivana Norac i Dunja Kufner koristile su metodu strukturiranog grupnog intervjua provedenim s razrednicama prvih i osmih razreda kako bi saznale o komunikaciji unutar razreda, na koje načine su motivirale učenike za obavljanje zadataka i ostvarivanje ishoda, vrednovale radove učenika, je li bilo poteškoća u vrednovanju te kako se može usporediti dobivanje povratnih informacija u školi na daljinu i u klasičnoj školi. Više…

Istraživanja pokazuju da nastava u prirodi uz kretanje i aktivnosti donosi učenicima bolje rezultate u radu i lakšu percepciju nastavnog gradiva. Potaknuta time Jožefa Vogrinec u otvorenoj učionici radi matematička istraživanja i uz igru uče. Više…

Katja Turk Medvešček opisuje učenje u šumi ili šumsku pedagogiju koja se temelji na načelu interdisciplinosti jer postoji čvrsta povezanost s ostalim poljima umjetničkoga područja te su moguće i poželjne brojne korelacije s ostalim predmetima, područjima i međupredmetnim temama. Više…

Učitelji u svom radu često susreću talentirane učenike. Marjetka Novak upoznaje nas s  karakteristikama darovite djece, njihovim osobinama ličnosti, što je potrebno uzeti u obzir kod stvaranja posebnih programa i još mnogo toga.  Više…

Na satovima biologije i kemije Nataša Zebec redovito unosi elemente formativnog praćenja vodeći računa da atmosfera u učionici bude poticajna, suradnička i opuštena. Više…

Glavna svrha knjižnica više nije samo prikupljanje i pohrana knjižnične građe, već i obavljanje aktivnosti čitanja i informiranja te pružanje referentnih usluga. Simona Rap među učenicima i učiteljima promovira ulogu knjižnice kada su informacije dostupne na svakom koraku, a istovremeno nisu nužno i pouzdane. Više…

Priroda je izuzetno važna za čovječanstvo. Vesna Gulin ispričala nam je o provedenom prirodoslovnom danu na poljoprivredno imanje Pri Strgarjevih na Banjšice gdje su djeca osjetili slobodu, bogatili svoju maštu, razvijali motoriku i socijalne odnose u druženju sa vršnjacima. Više…

Kao dio nastave Hrvatskoga jezika, obrađuju se različiti sadržaji iz medijske kulture što je poseban izazov za učitelja kako učenike zainteresirati za taj sadržaj. Vesna Samardžić upoznaje učenike s crtanim filmovima Zagrebačke škole crtanog filma koji nakon početnog otpora počinju shvaćati umjetničku vrijednost takvih sadržaja. Više…

Gordana Lohajner

Fizikalni sef

Aleš Vunjak

Sažetak

U članku je predstavljeno natjecanje „Vidio, ispitao, otključao!“. Poanta natjecanja je sastaviti zagonetku iz fizike u obliku fizikalnog sefa, a također i „provala“ u sefove ostalih natjecateljskih ekipa. Natjecanje se odvija svake godine na državnoj razini pod pokroviteljstvom Kuće eksperimenata u Ljubljani, a nastavlja se i zaključuje međunarodnim natjecanjem.

Ključne riječi: fizika, modelarstvo, natjecanje, sef.

1. Uvod

Kao kod svih prirodoslovnih predmeta, srednjoškolci imaju mogućnost natjecati se na raznim izvanškolskim natjecanjima i iz fizike. Jedno od zanimljivijih i kompleksnijih natjecanja je ekipno natjecanje „Vidio, ispitao, otključao!“, koje u školskoj godini 2020/21. već 13. godinu uzastopce organizira Kuća eksperimenata u Ljubljani. Natjecanje se sastoji od dvije važne komponente. Prva je izrada sefa određenih dimenzija, koji je moguće otvoriti korištenjem srednjoškolskog znanja fizike. Druga komponenta je znati provaliti u takav sef koji je izradila druga natjecateljska ekipa. Pobjednici ovog državnog natjecanja uz uručenje nagrade dobiju priliku natjecati se na međunarodnom natjecanju u otvaranju fizikalnih sefova.

Natjecanje u otvaranju fizikalnih sefova „Vidio, ispitao, otključao!“ kompleksno je natjecanje koje zahtijeva puno znanja, mašte, upornosti i ručnih spretnosti. Prvi korak do natjecanja je idejna zamisao jedne ili više

2. Natjecanje „Vidio, ispitao, otključao!“

fizikalnih zagonetki koje se temelje na srednjoškolskom znanju iz fizike. Sljedeći korak je testiranje pojedinačnih ideja. Najčešće se na ovom koraku formiraju jednostavni eksperimenti, pomoću kojih provjeravamo jesu li osnovne ideje za fizikalne zagonetke uopće izvedive. Provjeravamo i sigurnost pojedinih fizikalnih procesa koji čine zagonetku. Ukoliko se pokaže da je fizikalni proces previše nepredvidiv, nesiguran i opasan, potrebno je vratiti se na početak i idejnu zamisao odgovarajuće korigirati.

Kada uspijemo uspostaviti primjeren fizikalni proces koji čini osnovu fizikalne zagonetke, slijedi dimenzioniranje zagonetke. Naime, svi mehanički, odnosno fizički sklopovi trebaju biti ugrađeni u sanduk koji ne smije biti veći od točno određenih vanjskih dimenzija. Ukoliko je u sef ugrađeno više fizikalnih zagonetki i ukoliko su iste međusobno logički povezane i sef je moguće otvoriti tek ispravnim redoslijedom rješavanja zagonetki, izazov kod dizajniranja je tome shodno veći.

Dodatni zahtjev kod izrade takvog sefa je vidljivost svih ugrađenih dijelova. Baš ništa ne smije biti skriveno. Ukoliko to ne možemo osigurati, tada na sefu trebamo jasno označiti sadržaj. Na ovom stupnju smo približno na polovici same izrade. Slijedi ključni dio: izrada originalnih fizikalnih zagonetki koje ćemo ugrađivati u sef i koje smo prije pažljivo testirali. Kada nam to uspije, gotove fizičke sklopove ponovno pažljivo testiramo i prema potrebi dorađujemo.

Nakon izrade detaljnog nacrta dimenzija sefa i nacrta detalja ugradnje, na red dolaze odgovarajući materijali. Najčešće se za kućište koristi drvo, budući da je razmjerno jednostavno za obradu, prihvatljive cijene i lako dobavljivo. Drugi materijal koji često koristimo je pleksiglas (pleksi-staklo). Nešto je skuplji i teži za obradu i zahtijeva detaljno planiranje fizičke izrade sefa. Slijede razni vijci, šarke i ljepilo. Kućište sastavljamo paralelno s ugrađivanjem fizikalnih sklopova. Često se dogodi da smo kod izrade kućišta prebrzi, sastavimo previše i nakon toga imamo problema kod ugradnje pojedinih sklopova.

Budući da sef treba biti sastavljen na način da ga možemo ponovno sastaviti i provaliti u njega neograničeni broj puta, potrebno ga je tome primjereno sastaviti. Dijelovi sefa trebaju biti trajni, otporni na oštećenja i dostupni za ponovno sastavljanje. U tu svrhu kućište se sastavi na način da ispred sklopova kojima trebamo imati pristup ugradimo vratašca. Ista su za provalnike na neki način zaključana i služe samo za ponovnu postavu sefa.

Kada sef uspijemo sastaviti, ugraditi sve dijelove i testirati ga unutar natjecateljske ekipe, došlo je vrijeme da ga testiraju i školski kolege i ostali učenici. Tako dobivamo još zadnje informacije je li sef odgovarajuće izrađen. U suprotnom, pokušavamo ga poboljšati. To je nužno učiniti prije natjecanja, budući da nas na natjecanju ništa ne smije iznenaditi. Sef može biti tematski obojan, a obično mu nadjenemo i ime.

3. Važna pravila natjecanja

Na natjecanjima u pravilu sudjeluju učenici i učenice iz iste škole u ekipama po pet sudionika. U mjesecima prije natjecanja i u vrijeme izrade ekipa je u kontaktu s organizatorom natjecanja. Potrebno je prosljeđivati kratke izvještaje o samoj izradi. Sef treba biti sastavljen na način da ne ugrožava zdravlje ljudi i da ga je jednostavno ponovno sastaviti. Pojedinačne ekipe provaljuju u sefove ostalih natjecateljskih ekipa, za što imaju 10 minuta vremena. Što je neka od ekipa uspješnija kod provaljivanja, to više bodova će skupiti. Ocjenjuje se i zanimljivost i izgled sefa. Pojedini bodovi se nakon toga zbrajaju, a ekipe se na određena mjesta razvrstavaju u odnosu na ukupan zbroj svih postignutih bodova. Za vrijeme provaljivanja prisutna je i komisija koja pažljivo mjeri vrijeme, prati tijek natjecanja i ocjenjuje uspješnost provaljivanja. Komisija provalnicima postavlja i pokoje teorijsko pitanje vezano uz sef, čime se provjerava teorijsko znanje ekipe.

4. Fizikalni sef “Splitinator”

U školskoj godini 2019/2020. na 12. državnom natjecanju iz otvaranja fizikalnih sefova „Vidio, ispitao, otključao!“ sudjelovala je i ekipa Splitinatorji iz II. gimnazije Maribor. Izradili su sef „Splitinator“ i postigli 3. mjesto.

Provala u sef započela je njihanjem težeg njihala na magnet koji nije bilo moguće dotaknuti. Najprije je bilo potrebno iz promjenjivog otpornika ugrađenog u sef odvrnuti metalni štap, štap gurnuti kroz malu rupicu u komori njihala i njihalo zanjihati. Kada je njihalo postiglo dovoljno veliku amplitudu, magnet se primio za metalnu pločicu koja je bila pod naponom. Budući da je i nit njihala bila od bakra te povezana na drugi kraj izvora napona, istovremeno je služila kao prekidač. Nakon spajanja magneta električni tok je potekao kroz maleni ventilator na dugoj strani sefa. Ventilator je služio za puhanje na malenu laganu kuglicu. Kuglicu je bilo potrebno pomoću varijabilnog tunela nastalim puhanjem pospremiti u odgovarajuću rupu. Ako je zračni tok bio preslab, kuglica je ispala iz sefa i postupak je trebalo ponoviti. Isto se dogodilo ukoliko je zračni tok bio prejak.

Slika 1. Ekipa Splitinatorji

Kada smo kuglicu pospremili u odgovarajuću rupu, ista je pokrenula svjetlosni prekidač koji je nadalje pokrenuo fizički prekidač, koji je zatvorio kontakt, koji je omogućio električni tok kroz promjenjivi otpornik. Sada je trebalo ranije demontirani štap ponovno montirati i promjenjivi otpor upotrijebiti kao razdjelnik napona kojim se napaja laser. Zraka lasera trebala je osvijetliti tri odvojena svjetlosna senzora, stoga ju je bilo potrebno podijeliti. To smo mogli postići ubacivanjem odgovarajućih otklonskih mrežica, koje su bile djelomično skrivene na jednim vratima sefa. Mrežica je izgledala kao jedan od pet prozorčića, među kojima su neki bili otklonske mrežice, a neki obično pleksi-staklo.

Kada smo uspjeli odgovarajuće raspršiti zraku i tako osvijetliti sva tri senzora, na jednoj od komora upalila se UV dioda, koja je osvijetlila kod, koji je čitavo vrijeme bio pred očima provalnika, ali je bio zapisan UV markerom i bijelim svjetlom nije ga bilo moguće vidjeti. Istovremeno s osvjetljenjem koda začula se i glazba koja je dopirala iz malog zvučnika ugrađenog u sef. Nakon osvjetljenja koda isti je unesen u ugrađenu bravu, iza koje je bilo sakriveno blago – čokolada. Na taj način su provalnici uspješno upali u sef.

5. Zaključak

Natjecanje iz provaljivanja u fizikalne sefove jedno je od kompleksnijih i zanimljivijih prirodoslovnih natjecanja. Od ekipe natjecatelja zahtijeva puno teorijskog znanja, praktičnih spretnosti, snalažljivosti i timskog rada. Natjecanje sadržava planiranje i izradu vlastitog fizikalnog sefa. Sadržava i provaljivanje u sefove drugih natjecateljskih ekipa. Pobjednici državnog natjecanja dobiju priliku natjecati se na međunarodnom natjecanju. Čitav proces planiranja i izrade odvija se u opuštenom ozračju i neovisno o plasiranju ekipe završava uz veliko zadovoljstvo svih sudjelovatelja.

6. Literatura

Mrežni stranica,  www.he.si, pristupljeno 30. 8. 2020

Fotografija: vlastiti izvor

Erasmus + projekt

„U korak s vremenom za uspješnu inkluziju“

Ana Topal

Sažetak

U članku su opisane aktivnosti u sklopu KA1 projekta Ekonomske škole Velika Gorica „U korak s vremenom za uspješnu inkluziju.“ Glavni ciljevi projekta bili su poboljšati i unaprijediti rad s učenicima s teškoćama te doprinijeti kvaliteti inkluzije u školi. Osim sudionika projekta na ostvarenje cilja utječu i ostali nastavnici škole koji su se kroz predavanja i radionice u sklopu diseminacije upoznali s novim metodama i alatima učenja.

Ključne riječi: inkluzija, učenici s teškoćama, Erasmus, projekt.

Uvod

U Ekonomskoj školi Velika Gorica broj upisanih učenika s teškoćama je u stalnom porastu. Iako su pojedini nastavnici prošli neke teorijske edukacije za rad s učenicima s teškoćama, i dalje se suočavaju s poteškoćama primjene teorijskog znanja u neposrednom radu. Iz tog razloga osmišljen je projekt u kojem bi nastavnici mogli vidjeti primjere dobre prakse u obrazovnim sustavima koji imaju više iskustva u radu s tim učenicima.

Ciljevi projekta

Ekonomskoj školi Velika Gorica u školskoj godini 2019./2020. odobren je projekt Erasmus + KA1 projekt „U korak s vremenom za uspješnu inkluziju“ („Successful inclusion in today’s world“). U pisanju i provedbi projekta sudjelovali su pedagoginja škole Ksenija Vatavuk Margetić (koordinator projekta) i pet nastavnika: Nina Burić, Marin Čuljak, Marija Schjaer, Snježana Starčević i Ana Topal.
Ciljevi projekta bili su poboljšati i unaprijediti rad s učenicima s teškoćama u razvoju te doprinijeti kvaliteti inkluzije u školi, a postavljeni su zbog realnih i aktualnih izazova s kojima se nastavnici susreću u svakodnevnom radu s učenicima s teškoćama čiji je broj u Ekonomskoj školi Velika Gorica u stalnom porastu.

Ciljevi projekta su ostvareni na tečajevima:

• “Inclusive Teaching and Special Educational Needs” u Bathu (Engleska)
• „Special Education Classroom: Effective Strategies and Productive Learning Environment” u Stockholmu (Švedska)
• „Special Needs Education: A step-by-step approach“, u Kalamati (Grčka)

te kroz predavanja i radionice na kojima su sudionici nakon mobilnosti podijelili naučeno.

„Inclusive Teaching and Special Educational Needs“ (Bath, Engleska)

Na strukuriranom tečaju „Inclusive Teaching and Special Educational Needs“ sudjelovale su pedagoginja Ksenija Vatavuk Margetić i profesorica Snježana Starčević. Tečaj je obuhvaćao upoznavanje s engleskim obrazovnim sustavom i kulturom, usavršavanje vještina poučavanja i učenja učenika s teškoćama te individualizirani pristup u primjeni IKT-a.

U sklopu tečaja ostvareni su posjeti školama: Fosse Way Special School i Bath Academy u kojima su mogle vidjeti neposredni rad s učenicima boravkom na nastavi i razmijeniti iskustva s nastavnim osobljem o inkluziji učenika s teškoćama. Osim s nastavnim osobljem sudionice tečaja razmijenile su iskustva inkluzije i s ostalim polaznicima tečaja.

Slika 1. Sudionice tečaja “Inclusive Teaching and Special Educational Needs” u Bathu predstavljaju svoj rad

„Special Education Classroom: Effective Strategies and Productive Learning Environment” (Stokholm, Švedska)

Na strukturiranom tečaju „Special Education Classroom: Effective Strategies and Productive Learning Environment“ sudjelovali su profesorica Nina Burić i profesor Marin Čuljak. Cilj tečaja bio je doprinijeti promicanju inkluzivnog obrazovanja i osposobljavanje u kontekstu socijalne i kulturne raznolikosti. Tečaj je obuhvaćao: poremećaje učenja, poremećaj hiperaktivnosti s nedostatkom pozornosti, intelektualne nedostake, poremećaje u ponašanju, tjelesne nedostatke, oštećenja osjeta te rad s učenicima migrantima.

U sklopu tečaja ostvaren je posjet osnovnoj školi koju pohađa oko 400 učenika među kojima su i učenici s teškoćama. Kroz taj posjet sudionici su se upoznali sa švedskim obrazovnim sustavom i strategijama kojima se profesori koriste u poučavanu učenika s teškoćama.

Sudionici tečaja su upoznali i kulturne znamenitosti Švedske s naglaskom na mnogobrojne edukativne muzeje.

Slika 2. Sudionica tečaja „Special Education Classroom“ u Stockholmu tijekom posjete njihovoj školi

„Special Needs Education: A step-by-step approach“ (Kalamata, Grčka)

Na strukturiranom tečaju „Special Needs Education: A step-by-step approach“ sudjelovale su profesorice Marija Schjaer i Ana Topal. Na tečaju su imale priliku bolje upoznati grčki obrazovni sustav te način realizacije inkluzije učenika s teškoćama u odgojno obrazovni sustav. Osim teoretskih sadržaja i radionica ostvarene su i posjete školama E.E.E.E.K. (škola za djecu s posebnim potrebama) i X. Gymnasium (osnovna škola) gdje su se upoznale s načinima provođenja inkluzije u grčkom obrazovnom sustavu te su imale priliku podijeliti iskustva s nastavnim osobljem te ostalim sudionicima tečaja.

S obzirom da se tečaj održavao u Grčkoj program je obuhvaćao i upoznavanje povijesnih znamenitosti te metode poučavanja na arheološkim nalazištima.

Slika 3. Sudionice tečaja „Special Needs Education: A step-by-step approach“, u Kalamati tijekom grupnog rada

Nakon povratka s mobilnosti

Sudionici tečajeva nakon povratka svoja su znanja i iskustva podijelili sa članovima Nastavničkog vijeća kroz predavanja i radionice. Pripremljeni su materijali za učenike o obrazovnim sustavima zemalja domaćina, a pedagoginja škole predstavila je projekt i na Županijskom stručnom vijeću stručnih suradnika pedagoga.

Slika 4. Sudionici projekta „U korak s vremenom za uspješnu inkluziju“ nakon predavanja na sjednici Nastavničkog vijeća

Zaključak

Svaki od tečajeva na svoj je način obradio izazove rada s učenicima s teškoćama i dao podršku u uspješnom provođenju inkluzije. Osim teorijskih znanja svi su sudionici imali priliku posjetiti i škole u zemljama domaćinima. Same posjete ali i razmjena iskustava dobre prakse s nastavnicima iz različitih europskih zemalja dodatno su obogatile sudionike tečaja.
Sudionici tečajeva nastavljaju dijeliti naučeno, a korištenjem usvojenih metoda i alata učenja doprinijet će kvalitetnijoj nastavi i radu s učenicima s teškoćama.

Neprocjenjiva uloga učitelja

u vrijeme korone

Barbara Terpin Klavžar

U novim vremenima, koje nam nalaže i oblikuje pojava virusa Covid 19, ljudski odnosi stavljaju se na nove kušnje i cijelo se društvo mora tomu prilagoditi. Vlade nam savjetuju da se distanciramo jedni od drugih kako bismo izbjegli infekciju (osim ako je riječ o našoj užoj obitelj, a ni tamo kontakt sa starijim osobama nije preporučljiv).

Ključne riječi: učionica – sigurno mjesto za učenika tijekom epidemije, uloga učitelja, postupanje s dječjim osjećajima.

To je u potpunosti u suprotnosti s optimalnim uvjetima za ljudski razvoj, a posebice za razvoj djeteta. Premda djeca u ovo doba mogu čuti roditeljska objašnjenja o tome kako „znanstvenici kontroliraju situaciju i kako su pred otkrićem cjepiva”, stručnjaci koji su dublje uključeni u obrazovanje znaju koliko često dijete osjeća mnogo više, nego što čuje. Osjeća zabrinutost roditelja koji razmišlja hoće li mu se za mjesec dana nadređeni zahvaliti na suradnji, ali i reći da mu više nije potreban iz poslovnih razloga uzrokovanih virusom. Kod roditelja osjeća nesigurnost hoće li moći platiti sljedeću ratu kredita. Svakog dana u obitelji može iskusiti intenzivnu emocionalnu napetost u kojoj se roditelji niti jedan pred drugim možda ne usuđuju izraziti brigu koja ih obuzima. Tome uvelike doprinose izolacija, odnosno nedostatak socijalnog kontakta, osjećaj gubitka kontrole nad situacijom, strah od gubitka voljene osobe, nejasne i kontradiktorne informacije, nesigurnost posla i ekonomska nestabilnost. Upozoravajući znakovi negativnog utjecaja situacije na ljudsko tijelo predstavljaju umor, slabu koncentraciju, razdražljivost i nesanicu. Uz fizičko zdravlje, Svjetska zdravstvena organizacija također izdvaja mentalno zdravlje i psihosocijalne posljedice koje virus sa sobom donosi. Iako su glavna istraživanja na ovom području još uvijek u tijeku, stručnjaci uspoređuju učinke koronavirusa na mentalno zdravlje s učincima epidemije SARS-a 2007. godine. Pokazalo se da su karantena i izolacija koje su uslijedile nakon ove epidemije bile povezane s depresijom, tjeskobom, osjećajem srdžbe i većim stopama samoubojstava. Uz to, pokazuju da su problemi s mentalnim zdravljem zbog koronavirusa usporedivi s posljedicama velikih katastrofa (teroristički napadi te prirodne i ekološke katastrofe). Svemu navedenom zajedničko je da kao rezultat toga može doći do porasta pojava iz niza psihosomatskih i somatizacijskih poremećaja – od „manjih problema” poput glavobolje, do bolova u trbuhu, povišenog krvnog tlaka itd. Neki istraživači vjeruju da organ koji će podleći psihosomatskim bolestima ovisi o strukturi ličnosti osobe. Smatraju da svaka emocija ima svoj specifični psihološki sindrom koji aktivira organizam i priprema ga za djelovanje. Primjerice, povišen krvni tlak tumači se kao posljedica zadržavanja srdžbe. Srdžba utječe na srce i krvne žile tako da nam krv „udara” u glavu, srce brže kuca i slično, što je inače logičan odgovor organizma koji se tijekom srdžbe osjeća ugroženim. Ako osoba svojoj srdžbi pruži prikladan kanal za oslobađanje, organizam na kraju popušta i kardiovaskularni sustav se smiruje. Međutim, ako se srdžba potiskuje iznova i iznova, s vremenom osoba toga više zapravo nije ni svjesna, a fizički odraz u obliku visokog krvnog tlaka i dalje je prisutan. Na to kako reagiramo na stresne situacije utječe kombinacija unutarnje ranjivosti pojedinca i vanjskih stresora, jer neće svi oboljeti u istim stresnim okolnostima, niti će svi patiti od iste bolesti. Ključni je činitelj naša unutarnja ranjivost (osjetljivost na stres), koja može biti dijelom urođena, a dijelom stečena. Upravo zbog toga, sposobnost upravljanja emocionalnim odgovorima značajno utječe na funkcioniranje organizma. Odrasla osoba to može naučiti (biti svjesna da su sve neugodne emocije, poput straha, srdžbe, krivnje i tuge, posve normalne te pokušati izraziti te osjećaje tamo gdje su, opet, bitni drugi – bilo prijatelji ili profesionalno kvalificirana osoba).

Ali, što je s našom djecom, najslabijim članovima ovog društva i temeljima našeg budućeg društva? Što se sve događa u njima kad promatraju što se događa kod kuće, kad čuju vijest ili dvije kroz medije, vide susjeda kako se hitro odmakne kad se sretnu u hodniku? Mogu li sebi objasniti što se događa? Posvećujemo li im dovoljno pažnje? Naši nadređeni, ravnatelji, naglašavaju provedbu kurikuluma zbog različitih pritisaka izvana. Razumljivo – to su mjerljive činjenice koje govore o produktivnosti njihovog tima. Međutim, učitelj ne smije zaboraviti da u ovo doba on može biti izuzetno važna osoba u djetetovu životu. U školu dolaze iz često neizvjesnog kućnog okruženja, noseći sa sobom scenarije svjetskih događaja koje oblikuju u svojim glavicama, a koji su često prožeti s previše straha, osjećajem bespomoćnosti i sklonošću preuzimanju prevelike odgovornosti za svoju zrelost. Mnoga djeca učitelje i dalje smatraju kao izuzetno važne osobe, pa često osjećajan učitelj djeci može biti slamka spasa od vrlo nepovoljnih uvjeta za djetetov razvoj. Prvo i najvažnije, i tijekom tog razdoblja, učitelj bi se trebao zapitati koju se djecu u učionici obično previdi. To su često oni koji nisu problematični i glasni te koji se ne ističu. To su djeca koja izbjegavaju kontakt očima i pogledom štošta traže. Umirujuća riječ ili samo pogled prihvaćanja, gesta odobravanja, trenutak kad se njegov glas čuje u sigurnom okruženju. Više od sve glasne i nemirne djece, u ovom je razdoblju najpotrebnije brinuti se o njima. Koristite jednostavan jezik prilagođen njihovoj dobi. Promatrajte kako Vaše riječi na njih utječu – njihov ton glasa, disanje i govor tijela. Potaknite ih na razmjenu misli i osjećaja. Prihvatite izraženo i recite im da su svi ti osjećaji normalni. Recite im da nisu prepušteni sami sebi i da Vam se mogu obratiti u bilo kojem trenutku.

Kako razgovarati s djecom o emocijama, dr. Lois Nightingale (2018.) sugerira:

• Kada razgovarate s djetetom, upotrijebite riječi tužan, razočaran, ljut, prestrašen…
• U razgovoru budite znatiželjniji i manje se ponašajte učiteljski. Pitajte, potičite dijete da podijeli svoje neugodne osjećaje. „Izgledaš tužno zbog onoga što se događa, reci mi nešto o tome”. I nemojte nastaviti: „To nije razlog da se tako osjećaš!” Nemojte ga grditi ili navesti na to da se dijete srami jer se tako osjeća, niti ga uvjeravati da se osjeća pogrešno. To može dovesti do toga da se u sebi osjeća loše ili da postane defenzivno.
• Razgovarajte o lošim osjećajima (također) kao o prolaznim osjećajima, povezanim s vremenom, mjesecom, mijenama…Naglasite da se osjećaji i raspoloženje mijenjaju. I da je to u redu čak i ako se ponekad osjećamo loše. Poštujmo neugodne osjećaje i sjetimo se da su prolazni.
• Pripremite poster na kojemu svaki smješko prikazuje pojedinu emociju i često ih spominjite s djetetom.
• Na kraju tjedna, možda na satovima razredne nastave, usmjerite razgovor na ugodne i neugodne osjećaje koje ste nedavno opazili. Usredotočite se na emocije poput ponosa, razočaranja i sl. te ne obraćajte uvijek pažnju na priču ili okolnosti koje su dovele do određenih osjećaja.
• Razgovarajte s djetetom o tome kako se Vi nosite s neugodnim osjećajima (prošećete, radite u vrtu, razgovarate telefonom s prijateljem, čitate, pišete dnevnik…)
• Pomozite djetetu napisati popis stvari koje može učiniti / koje mu pomažu kad se susretne s neugodnim osjećajima (slušanje glazbe, plesanje, crtanje kredama na igralištu, pjevanje, sastavljanje slagalica, pisanje dnevnika, pisanje pisma zahvale, kuhanje, udaranje u boksačku vreću, pisanje pisma…). Popis držite na mjestu na kojem će ga dijete moći vidjeti / upotrijebiti kada se uznemiri.
• Ako se nađete u situaciji da i sami loše kontrolirate situaciju i raspoloženje, ispričajte se i oprostite sebi. Način na koji sami upravljate svojim osjećajima bit će najbolji vodič za Vašeg učenika.
• Napravite kutak u kojem će Vaše dijete moći stvarati na temu toga kako se osjeća: crtanje, slikanje, rad s glinom… Vježbe o tome „kako se osjećam” mogu potaknuti dijete da koristi kreativnost za rasterećenje od stresa.
• Fizički vježbajte s djetetom: čak i ako kaže da se nakon tjelesne aktivnosti osjeća samo malo bolje, pohvalite ga.
• S djecom pomozite onima kojima je u trenutnoj situaciji više potrebna pomoć. Pronađite način da doprinesete njihovoj velikodušnosti prema drugima. Na primjer, s djecom nacrtajte crteže ili napišite pisma za bake i djedove djeteta ili starije osobe u staračkom domu. Neka ovo postane redovita aktivnost.
• Budite nježni prema sebi, čak i ako Vam sve ne uspijeva optimalno. Ako razvijemo suosjećanje prema sebi, također ćemo moći suosjećati s našim učenicima i okolinom, koji će tako lakše prihvatiti ono što smo rekli ili učinili.

I najvažnije: pripremite se prije nego što stupite pred njih ili pred razred. Ako niste sigurni, razgovarajte s kolegama ili školskom savjetodavnom službom te se osnažite i smirite kako biste pred učenicima mogli djelovati umirujuće. Kao što djecu namjeravate potaknuti da izraze svoje osjećaje, tako i vlastite osjećaje hrabro otkrijte pred suradnicima u čijem se društvu dobro osjećate. Možda ćete svojim postupcima i drugu osobu potaknuti da podijeli svoje emocije ili će Vam ona pružiti osjećaj podrške. Viša razina podrške koju dobivate od kolega u svome radu vrlo je važna i istraživanjima dokazana naznaka manjeg stresa na radnom mjestu. Isto vrijedi i za podršku nadređenih. Podrška u pravo vrijeme može biti ulog koji Vaš podređeni nikada neće zaboraviti.

Literatura

1. Nightingale, L. 2018. Naziv članka. https://www.goodtherapy.org/blog/page/5/ goodtherapy.org (pristupljeno 15.9.2020.)

Sigurna upotreba novca kod djece

Bernarda Kunstelj Lepojić

Sažetak

Živimo u vrijeme kada u našem društvu prevladava potrošačka orijentacija. Sve nas potiče na trošenje novaca, a skoro nitko nas ne usmjerava k njegovom razumnom raspoređivanju. Racionalno rukovanje novcem je vrlo važno, jer nam novac još uvijek predstavlja dostup do osnovnih dobara. Pri upoznavanju djece s raznim funkcijama novca veliku ulogu imaju roditelji i učitelji. Na predmetu domaćinstvo su učenici u 5. razredu sami probali organizirati svoju rođendansku zabavu i pri tom pametno raspolagati s fiktivnim iznosom. Za zadatak su imali mjesec dana vremena, nakon čega su svoj rad predstavili i procijenili.

Ključne riječi: financijska pismenost, sigurna kupovina, novac, predmet domaćinstvo, učenici 5. razreda

Uvod

Štednja je koncept, s kojim se srećemo tijekom cijelog života. Djeca se već u vrtiću susreću sa pojmom štednje – štednja sa prirodnim dobrima (vodom, hranom, elektrikom …). Pojam štednje, se zatim kroz cjelokupno obrazovanje širi, odrasli pak na spomen riječi štednja, najprije pomisle na novac.

Danas se, u vrijeme potrošačkog društva, rijetko djecu usmjerava na pojam štednje novca. Ili pak odrasli djeci dozvoljavaju, da odlučuju o kupovini i da sa svojim željama često premašuju obiteljske prihode. Djecu se tako rijetko usmjerava u to, da je potrebno ograničenu sumu novca pametno rasporediti.

1. Znanje o novcu

Prijenos financijskog znanja na djecu je prije svega zadatak roditelj. Loše financijske navike oblikuju se već u ranom djetinjstvu, pa je potrebno djecu dovoljno rano poučiti i upoznati sa vrijednošću novca, sa time kako se zaradi, štedi i planira njegova upotreba. Ali, što bi djeca trebala znati o novcu u određenoj starosnoj dobi? U reviji Moje financije je Mihajlovič (2011)djecu i mlade podijelio u četiri starosne skupine: 9 godina, 13 godina, 18 godina i 23 godine. Mi ćemo se posvetili prvoj i drugoj skupini.

Starosna dob od 9 godina

U dobi od 9 godina , djeca bi trebala moći razmijeniti novčanicu u sitniš i obratno.

Isto tako bi trebali razumjeti što piše na cjeniku proizvoda. Dobro je, potaknuti dijete u toj dobi da razmišlja o tome kako može zaraditi novac vlastitim radom i kako se novac štedi. Dijete mora biti u stanju razlikovati želje i potrebe. Trebalo bi poznavati i neke primjere obiteljske imovine (npr. automobil, bankovni račun).

Mišljenja se razlikuju i o tome, koliko džeparca dijete treba dobiti u ovoj dobi. U svakom slučaju i bez obzira na količinu džeparca, treba ga podsjetiti da svoj džeparac mora podijeliti u tri dijela: oko 60% trebala bi biti trenutna potrošnja, 30% džeparca treba štedjeti za dugoročni cilj a desetinu džeparca treba donirati u dobrotvorne svrhe.

Takva raspodjela džeparca trebala bi naučiti dijete razlikovati kratkoročne i dugoročne ciljeve, a istovremeno će se naviknuti na ono što treba donirati.

Naravno, moramo očekivati da će u tome početno i pogriješiti i moramo mu dopustiti da dio svog džeparca troši u skladu sa svojim željama (Mihajlovič, 2011).

Starosna dob od 13 godina

Djeca, koja prelaze u adolescenciju, izložena su impulzivnom shopingu i nezdravom trošenju jer su pod stalnom kontrolom vršnjaka i medija. U ovoj dobi moraju biti svjesni da im slijepo trošenje onemogućava njihove dugoročne ciljeve. U ovoj dobi ,djeca i adolescenti trebali bi biti u mogućnosti razlikovati slične proizvode i uspoređivati ih a kasnije odlučiti kupiti onaj koji nudi najviše za isti novac. Trebali bi znati planirati svoje osobno trošenje novca. Trebali bi znati razliku između dionica, obveznica i uzajamnog fonda. U toj bi dobi roditelji štedne račune trebali zamijeniti bankovnim računima na koji mogu izravno prenijeti njegov džeparac. Mlada osoba mora biti u stanju sama polagati i podizati novac sa računa, ali najvažnije je da su ga roditelji naučili nadzirati situaciju na njemu. Ako dijete ili adolescent prebrzo troši svoj džeparac, roditeljima nije dopušteno da mu daju dodatni novac jer na taj način neće steći osjećaj usklađivanja rashoda s prihodom (baš tamo).

Znanje o novcu je važno i za dijete i za odrasle. Rođenjem djeteta odrasli se stavljaju u ulogu skrbnika i odgajatelja. Njihova je zadaća osigurati da dijete postigne neovisnost na što većem broju područja, uključujući i financijska.

Juhant (2019) ne samo da preporučuje roditeljima da prisiljavaju dijete na štednju, već i da ga naučimo mudro upravljati novcem. Snažno savjetuje da ne kažete djeci da »štede što je više moguće«, jer, kako Juhant kaže, oni mogu postati ili škrtice ili neumjereno trošiti, što je najčešći odgovor na takvu prisilu. Uspjeh i cilj je naučiti dijete štedjeti i trošiti na potrebne stvari.

Nezrelo rukovanje novcem, rasipanje i pretjerano trošenje, omamljenosti ili uzimanje. Ovo je samo nekoliko oblika pogrešnog odnosa prema novcu koji djeca uče od svojih roditelja. Ljudski je pogriješiti, ali moramo biti svjesni da radimo pogreške brzo i nije ih lako ispraviti. Jelenc (1968.) je pisao o svim spomenutim pogreškama prije pola stoljeća, tj. u vrijeme kada novac nije imao takvu tendenciju u životu pojedinca kao danas. Već tada je u svom radu istaknuo da bi roditelji trebali odmah poduzeti mjere čim primijete da dijete rukuje novcem i imovinom na pogrešan, površan i neodgovoran način. Što ga duže puste, teže će biti posljedice i teže će promijeniti njegovo ponašanje. Pokušamo li na pravi način analizirati uzroke pogrešnog odnosa prema novcu, možemo zaključiti da pogreške ne potječu od same djece. U principu , ovi se nedostaci kod djece rijetko pojavljuju sami, bez drugih poremećaja u ponašanju. Ako se pojave bez drugih opaženih poremećaja ličnosti, mogu se brzo otkloniti. Međutim, teže se je boriti protiv onih temeljnih na popratnim pojavama koje su već duboko ukorijenjene u djetetovu ličnost. Zato je još važnije da budemo pažljivi i dosljedni kada je u pitanju novac.

Psiho financijski savjetnik Zoran Milivojević (Mihajlovič, 2011) smatra da je najveća pogreška koju roditelji čine u odnosu do novca, ta da djecu štite od financijske realnosti u obitelji. Roditelji su često spremni odustati od mnogih stvari i prikriti mnogošto, samo da se dijete u društvu ne bi osjetilo manje vrijedno. Pogrešan odnos se očituje i u činjenici da djeci daju ili previše džeparca , što znači da kasnije ne poštuju novac, ili premalo džeparca , pa se tako ne mogu samostalno naučiti upravljati viškom novca. Milivojević također ističe da roditelji ne obraćaju dovoljno pozornosti na dječju štednju, jer žele osigurati da ostvare djetetove želje, jer je lakše kupiti skupi poklon nego pokloniti djetetu sebe i svoje vrijeme.

2. Kada i u kolikoj mjeri povjeriti djetetu novac?

Do polaska u školu, malo djece pokazuje potrebu za vlastitim novcem, pogotovo ako su u potpunosti zadovoljene sve njihove stvarne želje. Djeca između prvog i četvrtog razreda već pokazuju želju za vlastitim novcem, iako znamo da ne znaju samostalno njime raspolagati. Iako su djeca još mala, ipak je pametno, da im roditelji u neko doba namijene nešto novca – toliko da mogu zadovoljiti jednu ili dvije skromne želje (npr. kupiti sladoled, otići u kino). To ubrza razvoj djetetove neovisnosti i jača razinu samopouzdanja (Končnik Goršić, 2004).

Kako dijete ulazi u jedanaestu godinu života, sve je više i više stvari koje želi samostalno kontrolirati i s kojima želi upravljati. Ta želja za neovisnošću zbunjuje i plaši mnoge roditelje, ali potrebno je razumjeti da je to pravi način da dijete odraste. Upravo zbog tog puta, na kojem roditelji žele da njihova djeca postanu što neovisnija, roditelj ih mora podržavati, voditi i pomagati na tom putu (Kočnik Goršić,2004).

3. Financijska pismenost odraslih i djece

Da bi pojedinac postao financijski pismen i obrazovan, to se prije svega mora osigurati odgojem (kada je pojedinac još dijete), vrijednostima s kojima se pojedinac odgaja i odnosom roditelja prema novcu i imovini. Sve ove činjenice i stečena znanja utječu na daljnji život pojedinca. Za održavanje i povećanje blagostanja svakog pojedinca , važno je dobro upravljanje njihovim financijskim sredstvima. Ekonomija i socijalno okruženje u kojem pojedinci donose svoje odluke, naglo se mijenjaju posljednjih godina. Odgovornosti za financijske odluke i sigurnost u budućnosti prenose se s države i poslodavaca na pojedinca, što posljedično i pretpostavlja i rizike povezane s odlukama. To povećava količinu informacija koju pojedinac mora prihvatiti i procijeniti. Da bismo se smatrali financijski održivim, moramo biti u mogućnosti upravljati osobnim/obiteljskim financijama, moramo biti u mogućnosti planirati unaprijed i donositi odluke povezane s financijskim uslugama / proizvodima (Nacionalni program financijskog obrazovanja. 2010).

4. Ekonomija domaćinstva u slovenskom nastavnom planu i program

U školama učenici počinju učiti o novcu na planirani način. Kurikulum za školski predmet Domaćinstvo, u 5.razredu , u temi Ekonomija domaćinstva, predviđa rješavanje slijedećih ciljeva:

• upoznati oblike novca i različite načine plaćanja
• razlikovati prihode i rashode
• tumačiti funkcije novca
• pripremiti financijske planove za osobne godišnje troškove (npr. za studentsku odjeću,obuću itd.)
• razviti odnos prema novcu

Ovdje studenti prvi put susreću funkciju novca. Posao nas nastavnika nije samo pokazati učenicima zašto nam treba novac ili zašto nam treba obrazovanje, već i pokazati im druge funkcije novca.

Naša svrha je upoznati studente s načinima dobivanja i korištenja novca. Namjera je također skrenuti pozornost djece na zamke potrošačkog društva koje želi maksimalno iskoristiti novac i uvelike ulaže u promotivne proizvode. Najnaivnija skupina u ovom procesu su, međutim, djeca. Svrha ovih sadržaja stoga je usmjeravati djecu na ekonomično i oprezno postupanje s novcem.

5. Rad na projektu – priprema financijskog plana

Sa svojim smo učenicima ove godine, nakon rasprave o temi, riješili projektni zadatak na temu skromne kupovine u kojoj smo morali pripremiti sve potrebno za organizaciju svoje rođendanske zabave u skladu sa traženim uputama.

Svrha zadatka je bila upoznati djecu s razumnim korištenjem novca. Da je poslovica »kad djeca imaju novac, u gradu je sajam« , potvrđuje i činjenica da su se svi odlučili za veći iznos prije početka organizacije. S obzirom na to da djeca nemaju pojma što im treba za zabavu, koliko što košta, to je sigurno ogledalo našeg društva, o čemu je već neizravno pisao Jelenc (1968.)

Na raspolaganju smo imali 30 ili 50 € fiktivnog novca. Nismo smjeli prekoračiti iznos ali smo se morali približiti što je moguće više. Morali smo predvidjeti broj pozvanih, izrađivati pozivnice i ukrašavati prostor. Ovdje smo se prvi put susreli s troškovima koje zahtjeva organizacija određenog događaja. Slijedeće što smo morali pripremiti bila je animacija pozvanih tj. što ćemo raditi na zabavi i što će nam trebati. Također smo morali planirati hranu i piće, posluživati goste.

Potom je uslijedila izrada popisa za kupovinu onoga što će sve trebati i odabir pravih trgovina. S našim popisom kupovina, zatim smo otišli u odabrane trgovine ili istražili internetske trgovine i reklamne kataloge i zapisali cijene proizvoda. Pažljivo smo izračunali kako ne bi potrošili previše novca.

6. Rezultati projektnog zadatka

Završetak projektnog zadatka bilo je predstavljanje rođendanske zabave u učionici, svojim kolegama.

Organizacija vlastitog rođendana dovela je djecu do saznanja da uz relativno mali iznos novca (50€) mogu sami organizirati prekrasnu rođendansku zabavu. Pronašli su sjajne ideje za zabavu, poput igranja nogometa s balonima, društvenih igara, karaoke, kviza, planinarenja, jahanja na domaćem imanju… Otkrili su da se mogu zabaviti bez dječjih igraonica, sportskih aktivnosti s animatorima, odlaska na kino predstave itd.

Misli učenika:

“Naučio sam da je dobro pogledati cijene u više dućana jer na taj način možemo uštedjeti novac.” (Aljaž, 11 godina)
“Volio bih imati takav rođendan.” (Andrei,11 godina)
“Uživala sam u izradi plana. Slijedeći ću rođendan organizirati sama.” (Klara,11 godina)
”Kroz ocjenjivanje sam vidio, koliko stvari koštaju.” (Max,11 godina)

Zaključak

Na kraju projektnog zadatka nalazimo da je naša namjera upoznavanja djece s upravljanjem novcem ostvarena. Učenici su zadatak shvatili ozbiljno inzistirajući na sastavljanju aktivnosti i uređivanju lista za kupovinu. Uložili su mnogo truda u posao i iz svojih odgovora stekli ono najvažnije – shvatili su da se ograničenom količinom novca mora mudro upravljati. Gotovo svi su odlučili sami organizirati sljedeće rođendane jer su puno jeftiniji od onih koje nude na tržištu i, prije svega, donose vlastito zadovoljstvo.

Izvori i literatura

1. Jelenc, Z. (1968). Otrok in denar. Ljubljana: Cankarjeva založba.
2. Juhant, M., Rihtaršič, P. (2019). Dva Gorenjca o šparanju. Ljubljana: Elementum
3. Končnik Goršič, N. (2004). Moj otrok odrašča. Ljubljana: Mladinska knjiga.
4. Mihajlović, S. (2011). Kaj bi morali otroci vedeti o denarju pri 9,13, 18, 23 letih? Dostopno na: https://www.finance.si/310913/Kaj-bi-morali-otroci-o-denarju-vedeti-pri-9-13-18-in-23-letih (29. 4. 2020).
5. Nacionalni program finančnega izobraževanja (2010). Dostopno na: https://med.over.net/clanek/i25557/ (29. 4. 2020).
6. Program osnovna šola. Gospodinjstvo. Učni načrt (2011). Dostopno na: https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/obvezni/UN_gospodinjstvo.pdf

Radi li se samo o sastavljanju robota?

Damjan Erhatič

U Gimnaziji Franca Miklošiča Ljutomer nastojimo našim učenicima pružiti što više znanja o tehnologijama koje su nove, aktualne i zanimljive. To uključuje 3D modeliranje s Solidworksom, Arduino platformom i senzorima, 3D ispis i skeniranje, virtualnu stvarnost, robotiku i mogućnost dobivanja Cisco CCNA certifikata iz računalnih mreža. Također smo napravili vlastiti 3D printer, stroj za crtanje, CNC uređaj i hologram. Robotika se ukorijenila u mnogim industrijskim procesima posljednjih desetljeća, a u novije vrijeme i kao dio našeg svakodnevnog života. Koristi znanje iz mnogih područja, kao što su senzori, mjerenja, pogoni, obrada signala, kinematika, dinamika i kontrola robota, virtualno okruženje, robotski vid, informatičke i računalne tehnologije itd. (Robotika itd.).

Ključne riječi: robotika, tehnologija, Lego Mindstorms Education EV3.

Zbog toga koristimo Lego Mindstorms Education EV3 kao izborni predmet iz informatike. EV3 softver angažira i motivira učenike, omogućuje im dizajniranje i programiranje, istovremeno im pružajući mogućnost eksperimentiranja bez prethodnog znanja ili iskustva u programiranju ili dizajnu. To je programski jezik, prilagođen za upotrebu, kojeg učenici vrlo brzo nauče i razumiju. Intuitivni programski jezik, u kombinaciji s pratećim materijalom, omogućava studentima brz i jednostavan prijelaz na robotiku. Ovo je područje, koje nam pruža mnogo mogućnosti za povezanost s ostalim predmetima poput matematike, fizike i engleskog jezika. Početni učitelji u ovom polju mogu se poslužiti priručnikom Uvod u robotiku, koji je dostupan u sklopu njihove verzije obrazovanja.

Sadrži i nastavni plan i primjere različitih vježbi. Duljina svake vježbe prilagođava se u kontinuitetu i ovisi o težini vježbe. Vježbe su dugačke od 45 do 180 minuta, a podijeljene su u različite kategorije: vježbanje, vježbanje i izazov za učenje, majstorski izazov i izazov za dizajn. Kroz udžbenike učenici uče o različitim senzorima, koje koriste na svojim robotima. Osnovni senzori u kompletu su ultrazvučni senzor, žiroskop, senzor osjetljiv na dodir i senzor u boji. Pored toga, može se kupiti infracrveni senzor i temperaturni senzor. Potrebni su nam i dodatni materijali (papir, ljepljiva vrpca, olovke od filca, kutomjer itd.), da napravimo različite staze odnosno pruge, koje sadrže različite prepreke i izazove za studente, koji ih nakon toga pokušavaju uspješno riješiti. Softverski koncept Lego Mindstorms Education EV3 uključuje nekoliko načina za ocjenu rada učenika. Praktičan pristup na osnovu izazova, koji nudi jednostavnu metodu promatranja, je li robot sposoban izvršiti zadatak, učinkovit je način izazivanja vještina rješavanja problema učenika i integriranja alata za ocjenu učenika i nastavnika. Kada učenici imaju poteškoće u ispunjavanju izazova upotrebe svog robota, motivirani su, da poboljšaju svoj dizajn ili program i na taj način mogu uspješno upravljati nečim, što su sami izradili. To je proces, pojačan povratnim informacijama (Uvod u robotiku, b.d.). Učenici stalno dokumentiraju svoj rad. Ovako razmišljaju i dokumentiraju ono, što su naučili i kako se mogu izraziti tijekom komunikacije. Za dokumentiranje toga postoji nekoliko različitih načina:

• opišu svoje radne procese,
• naprave slike i videozapise robota u akciji,
• naprave snimak zaslona softvera EV3.

Nakon vježbi odabiremo tim učenika, koji će predstavljati našu školu na natjecanju Lego Masters. Ovo je natjecanje, koje organizira Laboratorij za automatizaciju i kibernetiku na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. Tamo se suočavaju s drugim timovima iz cijele Slovenije.

Postoje i druga natjecanja, poput. FLL – Prva Lego liga. FIRST LEGO liga je program, koji značajno doprinosi i pomiče granice u obrazovanju.

To je obrazovni i istraživački program, koji svake godine ima nove izazove – projekt, koji opskrbljuje djecu i mlade s znanjem i kompetencijama 21. stoljeća, upoznaje ih sa znanošću i tehnologijom i završava turnirima. Program temelji na robotiziranju i istraživanju. Svake godine tim stručnjaka odabire novu temu izazova, što je jedan od trenutnih globalnih problema.

Ciljevi:

• potaknuti djecu i mlade da uče o nauci i tehnologiji, približiti STEAM (znanost, tehnologiju, inženjerstvo, umjetnost i matematiku),
• opremiti sudionike idejom timskog duha,
• potaknuti djecu i mlade za rješavanje složenih zadataka na kreativan način.

Prijavljeni timovi mogu sudjelovati na regionalnim turnirima nakon otprilike 10 tjedana rada, predstavljajući svoj rad i sebe i tako dobiju korisne povratne informacije.Turniri se održavaju u posebnoj, pozitivnoj atmosferi. Timovi trebaju riješiti složenu misiju uz pomoć robota, predstaviti svoj istraživački put, koji su prošli u posljednjih nekoliko mjeseci uz pomoć pripremljenog materijala. Posebno su naglašene vrijednosti, koje su prisutne svuda i svugdje.

U školama i organizacijama, koje rade u okviru programa FIRST LEGO League, mladi ljudi imaju priliku iskusiti i naučiti sve korake stvarnog procesa razvoja proizvoda: rješavanje problema pod vremenskim pritiskom, s nedovoljnim resursima i nepoznatim konkurentima. (Što je FLL, b.d.)

Da bi ovaj skup predavanja imao smisla, možemo se povezati s bilo kojom tvrtkom, koja se bavi automatizacijom u industrijskim procesima i usavršavanjem svog osoblja. To studentima olakšava predstavu o tome, kako se roboti i senzori koriste u drugim područjima. Studenti, koji pokažu veliku količinu znanja, mogu također sudjelovati s njima, prvo počevši s podučavanjem ostalih, a kasnije tako, da dobiju priliku za posao.

Literatura

1. Robotika. (b. d.) Na fe.uni-lj.si. Pridobljeno dne 22. 3. 2019: http://www.fe.uni-lj.si/izobrazevanje/2_stopnja/elektrotehnika/predstavitev/robotika
2. Uvod v robotiko (b. d.) Na ucilnice.arnes.si. Pridobljeno dne 22. 3. 2019: https://ucilnice.arnes.si/pluginfile.php/1033269/mod_resource/content/0/Uvod%20v%20robotiko%20EV3.pdf
3. Kaj je FLL? (b.d.) Na fll.si. Pridobljeno dne 14. 4. 2019: http://www.fll.si/program/kaj-je-fll

Opisno ocjenjivanje

iz perspektive roditelja i učitelja razredne nastave

Eva Slapnik

Izraz opisno ocjenjivanje imao je različita značenja u različitim razdobljima, a učitelji su ga obavljali različito. Prvi je put uveden kao eksperiment u osnovne škole. Kasnije je, međutim, opisno ocjenjivanje postalo propisano zakonom i obavezno u prva tri razreda osnovne škole. Opisno ocjenjivanje je od 2013./14. školske godine korišten za ocjenjivanje znanja učenika u prva dva razreda osnovne škole. Istraživanjem sam željela pokazati kakav je pogled roditelja i učitelja prema opisnom ocjenjivanju.

Ključne riječi: opisno ocjenjivanje, roditelji, učitelji razredne nastave i istraživanje.

Opisna ocjena trebala bi analitički pokazati u kojoj je mjeri učenik svladao pojedine ciljeve. Učitelj riječima izražava konkretna znanja koja je učenik već stekao, znanja koja je trebao steći, razvijene vještine, uvjete u kojima je stekao znanje i vještine, s kakvom marljivošću, zanimljivošću i pažnjom je znanje stekao i kakvo je bilo njegovo cjelokupno ponašanje tijekom školske godine.

Opisno ocjenjivanje individualna je ocjena učenika. Dobra je povratna informacija koja od učitelja zahtijeva ažurne bilješke, komentare na djetetove proizvode i bilješke o djetetovim postignućima (Razdevšek Pučko, 1999).

“Osnova za formiranje opisnog ocjenjivanja jesu ciljevi i standardi znanja koji su zapisani u novim kurikulumima, a koji su ciljani i uključuju standarde znanja koje bi učenici trebali postići u pojedinim predmetima u pojedinim godinama” (Razdevšek-Pučko, 1995., str. 23).

Na taj je način opisno ocjenjivanje na razini dječjeg iskustva kao učenika, a sve više i kod roditelja, pridonijelo drugačijoj, kvalitativnijoj percepciji povratnih informacija ili ocjena (Rutar Ilc, 2003).

U istraživanje su bili uključeni i roditelji i učitelji razredne nastave. Uključeno je 115 roditelja djece koja pohađaju 2., 3. ili 4. razred, a za prikupljanje podataka koristila sam anketni upitnik kao istraživački instrument.  U istraživanje je također uključeno sedam učitelja razredne nastave, kao instrument koristila sam kvalitativnu tehniku polustrukturiranog intervjua.

Iz odgovora roditelja o razumljivosti i informativnosti opisnih ocjena, ustanovila sam da velika većina roditelja razumije opisne ocjene i smatra ih dovoljno informativnim da vide napredak i neiskorišteno znanje svoje djece. Zanimljivo je da je većina roditelja, unatoč činjenici da razumiju opisne ocjene i smatraju ih dovoljno informativnim, izrazila želju za numeričkim ocjenama, jer na taj način odmah vide o kojem je stupnju znanja njihovo dijete. Polovina roditelja dala je prijedloge za poboljšanje opisnih ocjena. Većina prijedloga, unatoč činjenici da su kod ogromne većine roditelja opisne ocjene bile razumljive i informativne, odnosila se na činjenicu da bi željeli brojčane ocjene. Međutim, nekoliko je roditelja napisalo da bi željeli kombinaciju opisne i numeričke ocjene. U slučaju prijedloga nekoliko je puta zabilježen podatak da roditelji ne ocjenjuju opisne ocjene dovoljno kritičnim, jer nije jasno što dijete nije savladalo u školskoj godini, ali trebalo bi. Smatraju da bi učitelji trebali biti kritičniji u bilježenju opisnih ocjena te također bilježiti neznanje i probleme učenika.

Nakon provođenja razgovora s učiteljima, zaključila sam da intervjuirani učitelji koji predaju u razredima s opisnim ocjenama preferiraju opisno ocjenjivanje, a učitelji koji predaju u razredima s numeričkim ocjenama preferiraju numeričko ocjenjivanje.

Na pitanje da li učitelji smatraju da opisne ocjene imaju smisla, došla sam do krajnje pozitivnog zaključka kako ih ispitanici smatraju smislenim. Smatraju da učenici imaju različita prethodna znanja prilikom upisa u osnovnu školu te da nije prikladno da se ocjenjuju na temelju prethodnih znanja.

Na pitanje o sadržaju opisne ocjene, ispitanici su bili pomalo zbunjeni. Nitko nije znao točno što bi trebala sadržavati opisna ocjena. Najčešće se kaže da sadrži djetetove standarde znanja i postignuća. Zabrinjavajuće je što nitko od ispitanika ne upisuje standarde znanja koje dijete nije postiglo tijekom školske godine, jer ne postoji zakon koji zabranjuje takve zapise. Zbog toga roditelji opisne ocjene često mogu pogrešno shvatiti, jer u opisnoj ocjeni vide samo standarde znanja koje je dijete postiglo, ali ne i one kojih nije. Međutim, ohrabruje činjenica da većina učitelja na kraju školske godine roditeljima predstavi sve ciljeve koje bi učenici trebali usvojiti u školskoj godini. Tijekom predaje završne opisne ocjene, učitelji također pojedinačno objasne roditeljima gdje su potencijalni problemi u učenju.

Učitelji se također suočavaju s poteškoćama u pisanju opisnih ocjena. Najviše problema imaju sa terminologijom i opisima. Također su mi priznali da često i sami ne razumiju određene ciljeve.

Kao i roditelji, imaju i učitelji prijedloge za poboljšanje opisnih ocjena. Rekli su da bi željeli u opisnu ocjenu uključiti svoja opažanja, i tako opisnu ocjenu učiniti osobnijom, pisanom točno za određenog učenika i ne tako uobličenu. Također bi željeli jasnije i razumljivije ciljeve.

Na pitanje osjećaju li učitelji da roditelji razumiju opisne ocjene, pet učitelja bilo je mišljenja da ih razumiju. Ogromnu većinu anketa podijelila sam s roditeljima djece s čijim sam učiteljima razgovarala, a iz ovoga je jasno da učitelji imaju pravo da velika većina roditelja stvarno razumije opisne ocjene. Svih pet učitelja složili su se da roditelji razumiju opisne ocjene kada ih učitelj usmeno objasni.

Pisanje opisnih ocjena izuzetno je velika odgovornost, jer se učitelj mora pobrinuti da se opisna ocjena napiše profesionalno, ali u isto vrijeme i dovoljno razumljivo za roditelje. Ocjena mora biti napisana pojedinačno za svakog učenika, pokazati napredak i osigurati da nema ponavljanja zapisa.

Iz dobivenih rezultata došla sam do zaključka da je sudjelovanje roditelja i učitelja izuzetno važno tijekom opisnog ocjenjivanja. Početkom školske godine učitelj upoznaje roditelje s ciljevima koje će učenici naučiti tijekom školske godine. Tijekom same školske godine informira roditelja o napretku i svim mogućim problemima koji mogu nastati kod učenika. Na kraju školske godine usmeno i pismeno prezentira opisnu ocjenu učenika i roditelju je na raspolaganju za sva pitanja.

Literatura

1. Razdevšek Pučko, C. (1995). Opisno ocenjevanje – teoretična izhodišča in praktični napotki za opisovanje dosežkov pri posameznih predmetih. Novo Mesto: Pedagoška obzorja.
2. Razdevšek Pučko, C. (1999). Opisno ocenjevanje. Ljubljana: Univerza v Ljubljani.
3. Rutar Ilc, Z. (2003). Pristopi k poučevanju, preverjanju in ocenjevanju znanja. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.

Prvi i osmi razred na daljinu

Ivana Norac i Dunja Kufner

Sažetak

Ovaj rad donosi usporedbu rada u prvom i u osmom razredu osnovne škole s naglaskom na komunikaciju, motivaciju, vrednovanje i aktivnosti i povratne informacije. Metodom strukturiranog grupnog intervjua provedenim s razrednicama prvih i osmih razreda Osnovne škole Kneževi Vinogradi željelo se saznati kako se komuniciralo u njihovim razredima, na koje načine su motivirale učenike za obavljanje zadataka i ostvarivanje ishoda, vrednovale radove učenika, je li bilo poteškoća u vrednovanju te kako se može usporediti dobivanje povratnih informacija u školi na daljinu i u klasičnoj školi.

Ključne riječi: prvi razred, osmi razred, škola na daljinu, komunikacija, motivacija, vrednovanje.

Uvod

Djeca u prvom razredu uče što znači pohađati školu (Phelan. Schonour, 2006.). Dijete tada dobiva prve velike obveze, susreće se s novim ljudima, stječe nove prijatelje i nove spoznaje o svijetu. Također, dobiva nove spoznaje o sebi i počinje prihvaćati obveze koje donosi škola (Barbir, [s.a]). Preduvjet prihvaćanju obveza koje donosi škola je sigurnost. Dijete, odnosno učenik, mora se u razredu osjećati sigurno, mora imati osjećaj važnosti, da je učenje zabavno i da je sposobno donositi odluke (Kljajič, [s.a.]). Dijete u prvom razredu nadograđuje vještine čitanja i pisanja stečene u predškolskoj dobi. U osmom razredu učenici se pripremaju za polazak u srednju školu te uče nove i kompleksnije vještine. Od učenika se očekuje da sami znaju donositi zaključke te verbalno i napismeno objasniti što i kako uče. Njihove vještine čitanja i pisanja se u osmom razredu nadograđuju i usavršavaju (Scholastic, 2020.).

Nastava na daljinu nametnula je nove načine učenja i poučavanja. Učenici osmih razreda OŠ Kneževi Vinogradi poučeni su uporabi tabletnih računala i snalaženju u aplikaciji za uspostavu nastave na daljinu Microsoft Teams. Učenici prvog razreda u početku nastave na daljinu povezali su se putem aplikacije Rakuten Viber, te su se nakon kratkog vremena uključili u MS Teams.

Hipoteze

Ovaj rad temelji se na četirima hipotezama:

1. Komunikacija s prvim razredom teže je ostvariva nego s osmim razredom.
2. Učenici prvog razreda motiviraju se pohvalama i opomenama više nego učenici osmog razreda.
3. Vrednovanje rada učenika osmih razreda više je ostvarivo nego u prvom razredu.
4. Učenici osmog razreda aktivniji su u nastavi na daljinu nego učenici prvog razreda.

Metodologija

Metodom strukturiranog grupnog intervjua provedenim s razrednicama prvih i osmih razreda OŠ Kneževi Vinogradi željelo se saznati u kojoj su mjeri komunicirale s učenicima, roditeljima i ostalim učiteljima, na koje načine su motivirale učenike za obavljanje zadataka i ostvarivanje ishoda, vrednovale radove učenika, je li bilo poteškoća u vrednovanju te kako se može usporediti dobivanje povratnih informacija u školi na daljinu i u klasičnoj školi.

Intervju je bio postavljen u aplikaciji Microsoft Forms s unaprijed postavljenim pitanjima. Sve su ispitanice odgovorile su na sva pitanja. Prvo pitanje intervjua odnosilo se na razred, te su intervjuirane tri ispitanice razrednice prvih razreda i dvije razrednice osmih razreda.

Drugo pitanje odnosilo se na komunikaciju i glasilo je: „U kojoj ste mjeri komunicirali sa učiteljima, roditeljima i učenicima te je li bilo poteškoća u komunikaciji i kako ste poteškoće riješili?“. Sve ispitanice odgovorile su da se komuniciralo svakodnevno, putem MS Teams-a, putem grupa na Viber-u, telefonskih poziva i e-pošte. Razrednice osmog razreda navode da se komunikacija ostvarivala putem Facebook grupe koja postoji otprije, a kao poteškoću navode da se neki pojedinci uopće nisu javljali, dok razrednice prvih razreda navode da su poteškoće bile tehničke prirode.

Treće pitanje odnosilo se na motivaciju i ishode, i glasilo je: „Na koje ste načine motivirali učenike za obavljanje zadataka i ostvarivanje ishoda učenja?“. I u prvim i u osmim razredima na prvom mjestu motivacije su pohvala i poticaji na rad. Igrifikacija, prezentacije i videozapisi se navode kao motivacija u prvom razredu. U osmim razredima kao motivaciju za rad navodi se i javna opomena u Teams-u kao krajnja metoda, a manji broj učenika osmog razreda nije reagirao na pohvale, poticaje, ni prijetnje, a kako navodi razrednica, tako je i u razredu u klasičnoj školi.

Četvrto pitanje se odnosilo na vrednovanje: „Na koje ste načine vrednovali radove učenika te je li bilo poteškoća u vrednovanju? Kako biste usporedili vrednovanje u školi na daljinu i u klasičnoj školi?“ Sve ispitanice navode kako vrednovanje u školi na daljinu nije realno, objektivno, kompletno. Vrednovanje u oba ispitana razreda se temeljilo na aktivnosti u virtualnoj učionici i izvršavanju zadataka. U oba ispitana razreda navodi se da su učenici imali pomoć sa strane, na što se nije moglo utjecati. Ispitanice navode da je vrednovanje u klasičnoj školi realnije, poštenije, kompletnije i objektivnije.

Peto pitanje se odnosilo na povratne informacije i aktivnost učenika. Sve ispitanice navode da su učenici aktivniji u klasičnoj školi, te u oba ispitana razreda postoji pomoć sa strane. U osmim razredima su učenici koji su aktivni u klasičnoj školi, bili su aktivni i u virtualnoj učionici, te učenici koji nisu pokazivali interes za nastavu su se snašli u virtualnoj učionici i vrlo savjesno odrađivali svoje zadaće. U osmim razredima aktivnost ovisi o učenikovoj informatičkoj pismenosti te koja mu vrsta rada više odgovara.

Rasprava

Nakon provedenog intervjua, izrađena je tablica koja prikazuje usporedbu prvog i osmog razreda.

Tablica 1. Usporedba komunikacije, motivacije, vrednovanja, aktivnosti i povratnih informacija u prvom i osmom razredu

U tablici je vidljivo da prilikom komunikacije u nastavi na daljinu najveće poteškoće su u prvom razredu tehničke prirode. U osmom razredu najveća je poteškoća nejavljanje. Prva se hipoteza: Komunikacija s prvim razredom teže je ostvariva nego s osmim razredom., djelomično prihvaća.

Učenici prvog razreda motivirani su pohvalama, igricama, prezentacijama i videozapisima, dok je učenicima osmog razreda motivacija pohvala i javna opomena, na koje neki učenici nisu uopće reagirali. Druga hipoteza: Učenici prvog razreda motiviraju se pohvalama i opomenama više nego učenici osmog razreda., se prihvaća.

Iz tablice se vidi da je vrednovanje u oba razreda temeljeno na aktivnosti, te je nerealno, neobjektivno, nekompletno, u oba promatrana razreda učenici dobivaju pomoć sa strane. Time se treća hipoteza: Vrednovanje rada učenika osmih razreda više je ostvarivo nego u prvom razredu., odbija.

Aktivnost učenika i povratne informacije u prvom razredu je veća u klasičnoj školi, dok su im u nastavi na daljinu potrebne dodatne upute i individualna objašnjenja. U osmom razredu učenici koji su bili aktivni u klasičnoj školi, aktivni su i u školi na daljinu, a aktivnost je ovisila o informatičkoj pismenosti učenika. Time se četvrta hipoteza: Učenici osmog razreda aktivniji su u nastavi na daljinu nego učenici prvog razreda., prihvaća.

Zaključak

Rad u nastavi na daljinu je izazovan. Dvosmjerna komunikacija, pronalazak prave motivacije, pravedno vrednovanje i učenikova aktivnost preduvjeti su za uspješan rad i u prvom i u osmom razredu. Izazovi koji stavljeni pred učenike zahtjevni za učenika oba promatrana razreda. Na izazove se nadovezuje vrednovanje koje je u nastavi na daljinu u oba slučaja nerealno i neobjektivno. Analiza i sinteza vlastitog rada, poznavanje sposobnosti učenika kao individue pokretači su uspješnosti nastave u svakom njezinom obliku.

Literatura

1. Barbir, D. [s.a.]. Polazak djeteta u prvi razred. dostupno na: https://www.harfa.hr/polazak-djeteta-u-prvi-razred/
2. Phelan, Thomas W.. Schonour, Sarah Jane. (2006.). 1-2-3 uspjeh: za odgojitelje i učitelje. Lekenik: Ostvarenje.
3. Kljajič, A. [s.a.]. Samoprocjena u prvom razredu osnovne škole. dostupno na: http://www.ssmb.hr/libraries/0000/7031/Andreja_Kljajic_%C4%8Dlanak__samoprocjena.pdf

Matematika u prirodi

Jožefa Vogrinec

Sažetak

U suvremeno doba podučavanje i kretanje u prirodi vrlo su bliski ponajprije zbog nedostatka kretanja kod djece. Istraživanja pokazuju da nastava u prirodi uz kretanje i aktivnosti donosi učenicima bolje rezultate u radu i lakšu percepciju nastavnog gradiva.

Predstavit ću primjer dobre prakse nastave iz matematike uz kretanje u prirodi u vrijeme nastave na daljinu. Na terenu iza škole postavili smo učionicu, koja predstavlja veliki izazov zato što nam omogućava učenje na svježem zraku, uz kretanje i istraživanje. Tamo radimo matematička istraživanja i uz igru učimo. Obavili smo i matematički obilazak okoline škole i istraživali što nam sve predstavlja matematički izazov.

Ključne riječi: matematika, učenje u prirodi, kretanje, igra.

1. Uvod

Suvremeni tempo života ne ostavlja nam puno vremena za prirodu i kretanje u njoj. Prilikom početka školovanja često se zaboravlja na djetetovu potrebu za kretanjem. Spoznaje nekih istraživanja ukazuju na činjenicu da je proces učenja učinkovitiji ako je u učenje uključeno kretanje. Znanje je također trajnije, jer se stječe na temelju iskustva pojedinca. Budući da kretanje kod učenika utječe na razvoj određenih sposobnosti učenja, nije slučajno da ljudi s poteškoćama u kretanju češće pokazuju i poremećaje čitanja i pisanja, koncentracije, pamćenja, apstraktnog razmišljanja, percepcije prostora, ravnoteže, ritma, pjevanja itd. (Ščuka, 2007).

Predstavit ću primjer dobre prakse matematike i kretanja u prirodi nakon nastave na daljinu sa učenicima 2. razreda.

2. Matematika i kretanje

Načinom učenja uz kretanje dijete stječe konkretno iskustvo u rješavanju matematičkih i logičkih problema, koje je, prema Piagetu, od velikog značenja, osobito za djecu u predoperativnom stupnju razmišljanja (Pišot i Planinšec, 2005.).

U početku svog školovanja učenik nije sposoban apstraktno razmišljati, stoga je važno da učitelj gradivo objasni na drugi način. Jedan od mogućih načina prezentiranja nastavnog gradiva je i uključivanje potpunog tjelesnog iskustva u nastavne sate. U nastavi s uključenim kretanjem učenici često nemaju osjećaj da uče, već da se igraju. Naime, takvim načinom učenja učenici zadovolje potrebu za zabavom jer mogu biti opušteni, dobrog su raspoloženja i uživaju u onome što rade.

Rezultati studija pokazuju, da je učenje uz kretanje uspješnije od učenja u klasičnoj školskoj situaciji. Kretanje pridonosi većoj motivaciji djece. Kretanje tijekom nastave je igra, koja je zabavna i puna emocija. Još je raznovrsnije i zabavnije ako se to događa u prirodi. Teoretski pojmovi i znanja koja dodiruju emocije lakše se pamte. Učenici su pažljiviji i više su uključeni u učenje pokreta.

2.1 Matematički pohod

Pripremila sam matematički pohod u prirodu za drugi razred osnovne škole. Sastavljajući zadatke, slijedila sam nastavne ciljeve matematike za drugi razred, koji su propisani u nastavnom programu matematike.

Pomoću zadataka pokušala sam pokazati gdje sve možemo pronaći matematiku u okolini škole i u svakidašnjem životu i kako je možemo kroz pokret u prirodi svladati i razumjeti brže i na zanimljiviji način. Pripremila sam radni list za učenike. Najprije smo zajedno sa učenicima na karti pogledali plan puta i razgovarali o sigurnosti prilikom pohoda.

Slika 1. Plan rada (Izvor: autor)

2.1.1. Radni list

MATEMATIČKI POHOD

Danas te očekuju zanimljivi matematički zadaci koje ćeš riješiti u okolini škole. Želim ti uspješno matematičko istraživanje. Ponesi olovku, metar i radni list.

Slika 2. Istražujemo (Izvor: autor)

Pješačenje započni na školskom dvorištu. Promotri srebrnu ploču na zidu.

1. Kojeg je ploča oblika?______________________________

Slika 3. Ploča (Izvor: autor)

 Pođi do ograde pored škole.

2. Kako su šipke postavljene u ogradi?
a) vodoravno    b) okomito

3. Prebroji okomite šipke između dva stupa i izračunaj koliko ih ima.

_________________________________________________________

Slika 4. Ograda (Izvor: autor)

Promotri zastave ispred škole.

4. Što je zajedničko za sve četiri zastave?____________________________

Slika 5. Zastave (Izvor: autor)

Pođi do stubišta.

5. Mrav se uspinje na prvu stepenicu. Koliko centimetara mora hodati da bi stigao na vrh stepenice?

Slika 6. Stube (Izvor: autor)

Školsko dvorište iza škole.

Pođi na školsko dvorište iza škole.

6. Pronađi sve poklopce kanalizacije u kvadratnom obliku. Trči od poklopca do poklopca i prebroji ih. Koliko ih ondje ima? ______________________________

7. Napiši prethodnika i sljedbenika tog broja. __________________________

Slika 7. Brojimo kvadrate (Izvor: autor)

Popni se na brdo kraj šume. Pogledaj parkiralište.

8. Koliko najviše automobila je moguće parkirati na školskom parkiralištu? ___

9. Koliko je automobila parkirano danas? ______

10. Zapiši dva broja s registarskih tablica parkiranih automobila. ____________

11. Koliki je njihov zbroj? _________________________________

Slika 8. Parkiralište (Izvor: autor)

12. U šumi odaberi 4 panja i prebroji godove, utvrdi koje su starosti bila srušena stabla. Zapiši brojeve i razvrstaj ih po veličini od najmanjih do najvećih.

____________________________ , ______< ______ < _____<_____

Slika 9. Godovi na panjevima (Izvor: autor)

Igralište

13. Pronađi zelenu zakrivljenu crtu na igralištu. Pored nje je bijela ravna crta.

Koji je put kraći? _______________

a) ______________

b)

Slika 10. Crte (Izvor: autor)

Na livadi

Pođi do planinskog putokaza „Haloška planinska pot (HPP)“.

14. Koliko je vremena potrebno za proći stazom od Podlehnika do Gorce? __________

15. Koliko ima sati hodanja od Gradišča do Cirkulana? _______­­­_________

16. Koliko ima sati hodanja od Gorce do Janškog vrha? _______________

Slika 11. Putokaz (Izvor: autor)             Slika 12. Putokaz (Izvor: autor)

Vrati se preko travnjaka natrag u učionicu na otvorenom. Zaustavi se ispred kuhinje.

17. Kuhari su pripremili iznenađenje za vas. Svaki učenik može odabrati kornet, sladoled na štapiću ili sladoled u loptici i pojesti ga. Napiši u tablicu što i koliko čega ste odabrali. Koja geometrijska tijela predstavljaju?

Slika 13. Sladoled (Izvor: autor)  Slika14. Sladoled (Izvor: autor)

Pođi u šumu.

18. Pomoću crtica prezentiraj podatke i odgovori na pitanja.

Kojih je geometrijskih tijela najviše?__________________________

Koliko zajedno ima korneta i sladoleda na štapiću?_______­­­_______

Jesu li svi učenici odabrali sladoled? ______________

Slika 15. Linijski prikaz (Izvor: autor)   Slika 16. Linijski prikaz (Izvor: autor)

Pođi do učionice na otvorenom i uredi svoje bilješke.

Slika 17. Učimo (Izvor: autor)   Slika 18. Učionica na otvorenom (Izvor: autor)

Slika 19. Učionica na otvorenom (Izvor: autor)

3. Zaključak

Predstavljenim matematičkim zadacima u prirodi učenike sam potaknula da matematički promatraju, istražuju i razmišljaju. Učenici su izrazili zadovoljstvo takvim načinom rada i njihove su posljednje bilješke dokaz da tijekom nastave koja uključuje kretanje u prirodi često imaju osjećaj, da ne uče, već da se igraju. Tijekom rada bili su maštoviti, pronalazili su originalna rješenja, pružali inicijativu.

Matematički pohodi vrlo su učinkovit suvremeni oblik nastave, u kojemu učenici shvate, da se svakodnevno susreću s matematikom, iako toga nisu svjesni. Načinom učenja uz kretanje stječu konkretno iskustvo u rješavanju matematičko-logičkih problema. Omogućava im lakše razumijevanje složenih matematičkih pojmova i pravila. U našem okruženju ima još puno matematičkih situacija, koje ćemo koristiti jer matematika uz kretanje donosi veću motivaciju za rad i bolje nastavne učinke učenika.

Literatura

1. Harmandić, T. (2013). Matematični sprehod. (Diplomski rad). Univerza v Mariboru, Pedagoška fakulteta, Maribor. https://dk.um.si/Dokument.php?id=59405 (Pristupljeno 12.2.2020.)
2. Lipovec, A. (2010). Matematični potep. Projekt: razvoj naravoslovnih kompetenc. Univerza v Mariboru. http://kompetence.uni-mb.si/S1.16-S1.18_DidakticnaGradiva_S4.pdf (Pristupljeno, 18.1.2020)
3. Marentič Požarnik, B. (2003). Psihologija učenja in pouka. Ljubljana: DZS.
4. Rado Pišot, Jurij Planinšec (2005). Struktura motorike v zgodnjem otroštvu. Motorične sposobnosti v zgodnjem otroštvu v interakciji z ostalimi dimenzijami psihosomatičnega statusa otroka. Koper: Založba Annales, zbirka Cinesiologiae.
5. Program osnovna šola. Matematika. Učni načrt (2011). Ljubljana: Ministrstvo za izobraževanje, znanost in šport. (Pristupljeno 10.1.2020) s: https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/obvezni/UN_matematika.pdf
6. Ščuka, V. (2007). Šolar na poti do sebe: oblikovanje osebnosti: priročnik za učitelje in starše. Radovljica: Didakta.

Šuma – učionica odgojnih predmeta

Katja Turk Medvešček

Šuma je bogato i jedinstveno odgojno-obrazovno okružje. Istraživanje šume vodi djecu prema uzbudljivim iskustvima te im omogućava razvijanje motoričkih sposobnosti osjetilnih doživljaja, razumijevanje prirodnih zakona te budi njihovu kreativnost.

Učenje u šumi ili šumska pedagogija temelji se na načelu interdisciplinosti jer postoji čvrsta povezanost s ostalim poljima umjetničkoga područja te su moguće i poželjne brojne korelacije s ostalim predmetima, područjima i međupredmetnim temama.

Sažetak

U svom članku opisujem ostvarivanje triju nastavnih sati – Glazbene kulture, Likovne kulture te Tjelesne i zdravstvene kulture. Učenici su u šumi opušteni i bez napetosti uče, stvaraju i kreću se. Učenje se izvodi cjelovito, različitim osjetilima, u opuštenom ozračju i međusobnoj suradnji. Šuma djecu motivira, navodi ka stvaralaštvu te im daje osjećaj bezgraničnih mogućnosti koje pruža.

Djeca sakupljaju različite šumske materijale te ih koriste pri izvođenju pjesama. Istražuju šumu tražeći i nalazeći različita mjesta, pogodna za šumski koncert. Slušajući zvukove šume, šuštanje vjetra kroz krošnje drveća i glasanje šumskih životinja dobivaju motivaciju za pjevanje i ples. Šumske materijale upotrebljavaju u likovnom izražavanju te istražuju mogućnosti njihove upotrebe u konkretnom prostoru. U njima se budi mašta, čuđenje, radoznalost.

Ključni pojmovi: nastava odgojnih predmeta u šumi, doživljavanje prirode sa svim osjetilima, motivacija učenika za stvaralaštvo

Uvod

Šumska pedagogija je sastavni dio nastavnog procesa u našoj školi već više godina. Nastava u prirodi, kao jedan oblik izvanučioničke nastave, isprepliće se s nastavom u učionici. Šumu obično povezujemo s prirodoslovnim sadržajima, zbog toga mi je bio izuzetan izazov u šumi podučavati umjetničke i odgojne predmete. Realizirala sam sat Glazbene kulture, sat Likovne kulture te sat Tjelesne i zdravstvene kulture. U središnjem dijelu opisujem didaktičke korake navedenih nastavnih sati.

1. Glazbena kultura – šumski koncert

Na satu Glazbene kulture učenici su ostvarili sljedeće odgojno-obrazovne ciljeve uz cjelovit doživljaj glazbe te razvoj glazbenih sposobnosti i kreativnosti:

• Djeca su u šumi pjevala i recitirala pjesmice o šumi.
• Djeca su opušteno nastupala u prirodnoj okolini.
• Djeca su svojim idejama aktivno sudjelovala pri osmišljavanju šumskog nastupa.
• Djeca su sudjelovala u zajedničkoj izvedbi glazbe, uskladila vlastitu izvedbu s izvedbama drugih učenika te su vrednovali vlastitu izvedbu, izvedbe drugih i zajedničku izvedbu.

U uvodnom dijelu sata razgovaramo o značenju pojma koncert kojeg djeca već znaju jer često održavamo koncerte u učionici. Najavljujem koncert u šumi. Koncert će biti poseban jer ćemo buditi proljeće u šumi. Na livadi su već rasli jaglaci. Stali smo u zbor i zapjevali narodni napjev »Jaglače, pozdravljen«.

Slika 1. Koncert na rubu šume

Pročitala sam pjesmicu Anje Štefan »Prvi šafran«. Djeci sam poručila da kao dječak iz pjesmice potraže šafran i tiho mu zapjevaju. Brzo su se raspršili među šafranima i pjevali im.

Slika 2. Učenica pjeva pjesmicu proljetnom šafranu

U glavnom dijelu sata smo stazom punom šafrana ušli u šumu. Djeca su stazu nazvala »put šafrana«. Hodali smo tim putem uzbrdo do proplanka i tu nastavili s koncertom. Potražili smo primjerenu »pozornicu« za nastup i stali u zbor. Najprije smo zapjevali pjesmicu »Vjeverica« kojom smo htjeli probuditi šumske životinjice. Slijedila je pjesmica »Ku- ku iz šume se ori«. Polovica učenika je pjevala na »pozornici«, preostali su se rasporedili uz stabla i kretanjem imitirali pticu kukavicu. Djeca su se uživjela, oduševljeno su pjevala i morali smo nekoliko puta ponoviti pjesmicu.

Također smo pozdravili kosa s narodnim napjevom »Pleši, pleši, crni kos«. Djeca su izmislila jednostavnu koreografiju i imitirala kretanje ptice kos. Uslijedilo je traženje jele jer se jedna učenica prisjetila pjesmice »Rasla je jelka«. Našli su malenu smreku, okružili je i preradili tekst pjesmice u »Rasla je smrečica«. Djeca su pjesmici nadodala i pokrete te dramatizaciju.

Slika 3. Pjevanje uz smrečicu

Pri odlasku iz šume djecu je privukla velika stijena uz rub šume te su se popeli na nju. Na vrhu su ponovno veselo pjevali pjesmice koje smo učili na nastavi. Nakon povratka u školu svoje su dojmove naslikali i kratko opisali.

Slika 4. Dječji radovi nakon povratka iz šume

2. Likovna kultura – šumska kućica

Na satu Likovne kulture učenici su ostvarili sljedeće odgojno-obrazovne ciljeve:

• Djeca su oblikovala objekt od prirodnih materijala.
• Djeca su međusobno surađivala i učila se timskom radu.
• Djeca su raznim osjetilima doživljavala šumu kao životni prostor.

Sat Likovne kulture započeli smo uvodnom motivacijskom aktivnošću »Osjetimo šumu«.Slika 5. Radionica »Osjetimo šumu«

Svako dijete odabralo je svoj prostor u šumi. Uz vođenje smo u doživljavanje uključili sva osjetila. Pozorno smo slušali, njušili svježi miris šumskog raslinja, osluškivali drveće, gladili koru stabala, promatrali biljke na tlu, zemlju, kamenje, grmlje …

U glavnom dijelu sata djeca su dobila upute o gradnji kućice od prirodnih materijala koje ćemo tražiti u šumi. Razgovarali smo o tome da moraju biti pažljivi i ne smiju oštetiti šumske biljke ili životinje. Podijelili smo se u grupe i potražili mjesto na šumskom tlu za svoju kućicu. Najprije su krenuli sa sakupljanjem grančica, mahovine, šišarki, kamenčića …

Svaka se grupa dogovarala o tome kakvu kućicu žele napraviti. Kod gradnje su bili kreativni, domišljati i uporni. Kada su bile kućice gotove, predložila sam djeci da svakoj kućici daju svoje ime.

Na kraju sata razgledavali smo napravljene kućice. Svaka grupa ukratko je predstavila svoju kućicu. Opisivali su gradnju kućice, njezine dijelove i mjesto gdje su je postavili. Opis su nadogradili i maštovitom pričom o stanovnicima kućica: » U ovoj živi patuljak, u ovoj lastavica, u ovoj mišić, na tom katu stanuje mala vjeverica …«.

Slika 6. Šumske kućice nastale na satu Likovne kulture

3. Tjelesna i zdravstvena kultura – šumski poligon

Na satu TZK učenici su ostvarili sljedeće odgojno-obrazovne ciljeve:

• Djeca su vježbala u prirodnoj okolini.
• Djeca su svojim idejama sudjelovala aktivno pri postavljanju poligona u prirodi.
• Djeca su međusobno surađivala, pomagala si te aktivno pridonosila radu grupe.

Sat TZK izveli smo zimi kada je u šumi hladno. Počeli smo brzim hodom ka šumi. Na taj način smo pobrinuli za zagrijavanje tijela. Pronašli smo veći prostor u šumi gdje smo se rasporedili u krug.

Slika 7. Tjelovježba u šumi

Gimnastičke vježbe izvodili smo pomoću grana koje smo pronašli na šumskom tlu. Najprije je vježbe vodila učiteljica, nakon toga djecu sam potakla da svatko sam izmisli svoju vježbu. Jako im se svidjela ta ideja te su u trenu već osmislili mnogo svojih vježbi, koje su pokazali ostalim učenicima.

U glavnom dijelu sata djeci sam rekla da ćemo postaviti poligon u prirodi. Do sada smo poligon izvodili isključivo u školskoj dvorani. Podijelili smo se u dvije grupe – 1. i 2. razred. Učenici 2. razreda osmislili su i napravili poligon na padini, a učenici 1. razreda na ravnom dijelu šume. Oba poligona uključivala su trčanje, skokove, čučnjeve i vježbe ravnoteže. Djeca su drugoj grupi najprije pokazala svoj poligon, onda su im dala naputke.

Naputci: »Trči do drveta, preskoči kamen, hodaj po deblu do stijene, trči do rupe, kod smreke napravi tri čučnja …«. Djeca su s oduševljenjem sudjelovala i uvažavala uputstva drugih učenika. Obje grupe su isprobale oba poligona.

Slika 8. Šumski poligon

Za kraj sata proveli smo istraživanje šume. Djeca su samostalno hodala šumom i istraživala je. To ih je oduševilo jer djeluje vrlo motivirajuće, budi u njima radoznalost i radost u otkrivanju novoga. Svaki učenik ima nešto vremena s kojim slobodno raspolaže, te ga je iskoristio na svoj način. Jedan je dječak pronašao rupu između šumskog korijenja, nekoliko dječaka je trčalo šumom zamišljajući da su jarčevi koji trče među stijenama. Djevojčice su pronašle veliku gljivu na kori drveta, a nekoliko je djevojčica pronašlo otpatke koje su ponijele sa sobom u školu. Svoja »otkrića« su pokazali drugim učenicima, komentirali ih te opisali svoja iskustva. Zajednički je zaključak bio da se u šumi uvijek pronađe ili događa nešto zanimljivo.

Istraživanje šume djecu oduševljava.

U školi smo podijelili svoje doživljaje i osjećaje i rađale su se nove ideje za sljedeći »šumski poligon«.

Zaključak

»Šuma nam daje iskustvo i krila mašti.«

Učenici su u šumi izvanredno motivirani za rad. Tijekom nastavnog procesa su aktivni sudionici i uključuju svoje ideje u sam proces. Šuma nudi stvaralačku okolinu koja u djeci budi iskričave ideje, pozitivne emocije, smiruje ih i pomaže otkrivati vlastite mogućnosti izražavanja.

Literatura

1. Barbel Oftring: Gremo v gozd! 88 namigov za odkrivanje in doživljanje gozda, Narava, 2012
2. Priročnik za učenje in igro v gozdu, Zbirka gozd eksperimentov Gozdarski inštitut Slovenije, Založba Silva Slovenica, 2016
3. Danks Flora, Jo Schofield: Igrišča narave, Didakta, 2007

Socio-emocionalni razvoj

darovitih učenika

Marjetka Novak

Sažetak

Učitelji u svom radu često susreću talentirane učenike. U posljednje vrijeme dosta se govori o talentiranim pojedincima. Daroviti učenici trebaju se smatrati neovisnom skupinom učenika koji imaju izuzetne potencijale ili dostignuća u području učenja, koji opravdavaju individualizirana prilagođavanja u osnovnom i srednjem obrazovanju. U radu s nadarenim učenicima, nastavnik mora imati različite strategije rada u učionici, one koje će potaknuti darovite i pomoći im u razvoju njihovih potencijala. Samo se pravim radom talentirani ljudi mogu razviti u zdrave i kreativne ljude koji će utjecati na razvoj cijelog društva. Opći intelektualni talent omogućava istodobno postizanje izvanrednih dostignuća na nekoliko polja. O talentu govorimo kada učenik postigne izuzetne uspjehe u pojedinim područjima (npr. glazba, umjetnost). Da bi učenik mogao izraziti svoje sposobnosti, važno je da on također ima razvijene radne navike, ustrajan je i prima roditeljsku podršku.

Ključne riječi: nadarena djeca, osnovna škola, identifikacija djece, psihologija.

Uvod

Darovita ili talentirana djeca i adolescenti, prema jednoj od mnogih definicija, su ona koja su na predškolskoj, osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj razini pokazala visoka dostignuća ili potencijale na intelektualnom, kreativnom, posebno akademskom, menadžerskom ili umjetničkom polju i trebaju ih posebno prilagoditi uz redovni školski program. programi i aktivnosti.

Središnji dio

Ellen Winner opisala je u svojoj knjizi tri tipične karakteristike darovite djece. Kaže da talentirane ljude karakteriziraju:

• RAZVOJ PREMATURE

Prvi koraci u savladavanju područja nadareni rade brže nego inače. Ta djeca napreduju brže od prosječne djece jer mogu izuzetno dobro učiti na terenu. Pojam se odnosi na organizirana područja: glazba, umjetnost, jezici, matematika, gimnastika …

• TRAJNO RADI NA NJIHOVOJ

Uče brže i kvalitativno različito od prosječne djece. Odrasli traže minimalnu pomoć i mentorstvo u savladavanju područja u kojem djeluju, jer uglavnom uče samostalno. Nova otkrića su za njih uzbudljivo i motivirajuće sredstvo i svako takvo otkriće odvodi dijete korak dalje.

• ŽELJA DA UPRAVLJA

Darovita djeca motivirana su za razumijevanje značenja područja u kojem pokazuju znakove preranog razvoja. Izražavaju intenzivan interes, imaju sposobnost da se oštro usredotoče, jer su zaokupljeni učenjem na takav način da izgube osjećaj za vanjski svijet.

Profesionalno vijeće RS za opće obrazovanje 1999. godine usvojilo je koncept Darovito – otkrivanje i rad s darovitim u osnovnoj školi. Istraživanje pokazuje da nadareni učenici imaju određene osobine ličnosti koje se ne nalaze kod drugih učenika ili su izraženije kod nadarenih učenika. Međutim, ti učenici nisu neka homogena skupina, ali postoje i razlike unutar darovite skupine. Osobine ličnosti koje se nalaze u grupi nadarenih ljudi odnose se na različita područja. Najtipičnija područja:

1. Misaono-kognitivno područje:

• neobična mašta,
• točnost promatranja,
• dobro pamćenje,
• razvijeno logičko razmišljanje (analiza, apstrakcija, generalizacija, sposobnost rasuđivanja),
• razvijeno divergentno razmišljanje (tečnost, fleksibilnost, originalnost, razrađenost),
• smisao za humor.

2. Područje učenja i performansi:

• široka vidljivost,
• visoku uspješnost učenja,
• bogat vokabular,
• brzina čitanja,
• motoričke sposobnosti i izdržljivost,
• vještina u jednoj od umjetničkih aktivnosti (glazba, crtanje, ples, dramatizacija…).

3. Motivacija:

• velike aspiracije i potreba za postizanjem izvrsnosti,
• znatiželja,
• raznoliki i snažno izraženi interesi,
• upornost u rješavanju zadataka,
• motivacija za visoku izvedbu,
• uživanje u postignućima.

4. Socio-emocionalno područje:

• suosjećanje,
• nonkonformizam,
• snažan osjećaj pravde,
• snažan osjećaj za organizaciju,
• sposobnost vođenja i utjecaja na druge,
• neovisnost i autonomija.

Rad sa darovitim učenicima temelji se na sljedećim osnovnim načelima:

• briga za integrirani osobni razvoj,
• razvijanje kreativnosti,
• korištenje viših oblika učenja,
• korištenje kolaborativnih oblika učenja,
• širenje i produbljivanje osnovnih znanja,
• brži napredak u procesu učenja,
• uzimajući u obzir specifične sposobnosti i snažne interese,
• razmatranje individualnosti,
• raznolikost ponude i omogućavanje učenicima slobodnog izbora,
• promicanje neovisnosti i odgovornosti,
• uspostavljanje mentorskih odnosa između učenika i nastavnika,
• stvaranje mogućnosti za povremeno druženje.

Prilikom stvaranja posebnih programa za talentirane posebno treba uzeti u obzir sljedeće uvjeti (George, 1997):

• da odabrana metoda stavlja dovoljan naglasak na razvoj viših misaonih procesa i koncepata,
• da je metoda dovoljno fleksibilna i otvorena da se djetetu može razvijati vlastitim tempom,
• osigurati okruženje za učenje koje djetetu pruža i emocionalnu sigurnost i intelektualne izazove,
• da odabrana metoda neće otuđiti dijete od vršnjaka ili nepovoljno utjecati na daljnje učenje, što može dovesti do dosade zbog ponavljajućih obrazaca,
• da odabrana metoda daje prednost procesu prilagođenom djeci.

Rad u prvoj trijadi odvija se unutar roditeljske klase. U slučaju samostalnog učenja, dodatnih časova i izvannastavnih aktivnosti, preporučuje se samo povremeno odvajanje talentiranih učenika iz razreda.

U drugoj i trećoj trijadi, rad s nadarenima proteže se i na neke druge oblike, uglavnom organizirane u okviru fleksibilne i djelomične vanjske diferencijacije.

Školski psiholog provodi test sposobnosti i kreativnosti.

Roditelji moraju dobiti suglasnost roditelja za uključivanje nadarenih učenika u dodatne oblike rada, a mišljenje učenika također se uzima u obzir u drugoj i trećoj trijadi. Upoznavanje i mišljenje roditelja posljednja je faza otkrivanja darovitih osoba, kada savjetodavna služba zajedno s razrednikom informira roditelje da je njihovo dijete prepoznato kao nadareno i također dobiva njihovo mišljenje o djetetu. Otkriće da je dijete nadareno donosi se na sastanku učiteljskog osoblja u učionici, na kojem sudjeluju i savjetodavna služba i koordinator za rad s darovitim.

Rad s nadarenim učenicima trebao bi se odvijati na nekoliko razina, tijekom nastave, u dodatnoj nastavi, izvannastavnim aktivnostima u akademskim, društvenim, sportskim i umjetničkim programima. Posebno za mlađe učenike naglasak je na uključivanju u razredne aktivnosti i u program obogaćivanja škole. Uz navedeno, stariji učenici dobro su pratiti i promovirati svoje interese te postupno razvijati složenost svojih aktivnosti (seminarske zadaće, istraživački zadaci, natjecanja). Učenici mogu u svoju aktivnost uključiti i druge škole (glazbena škola, jezični tečajevi, sportski klubovi).

Otkriveni nadareni studenti kontinuirano se prate – dijagnostika procesa. Dokumentacija o darovitim učenicima arhivira se u školi i njome upravlja školska savjetodavna služba (Žagar, 2012).

Moramo poticati učenice da se integriraju u vanjske institucije u kojima mogu ostvariti svoje talente.

Literatura

1. Ellen Winner (2005). Nadarjeni otroci, miti in resničnost.
2. Ferbežer, I., Težak, S., Korez, I. (2008). Samopodoba nadarjenih otrok. Radovljica, Didakta.
3. George, D. (1997). Nadarjeni otrok kot izziv. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
4. Horvat L. in Magajna, L. (1987), Razvojna psihologija. Ljubljana: DZS.
5. Koncept Odkrivanje in delo z nadarjenimi učenci v devetletni osnovni šoli (1999), Ljubljana, Ministrstvo za šolstvo, znanost in šport, 15. 5. 2006.
6. http://www.zrss.si/pdf/SSD_nadarjeni%20koncept.pdf
7. Žagar, D. (2012). Drugačni učenci.

Praćenje napretka učenika

Nataša Zebec

Sažetak

Formativno praćenje nije metoda učenja, već način podučavanja koji je za učitelja neodoljiv, budući da postane svjestan da takvim načinom rada profitiraju kako učitelj, tako i učenici. U vrijeme mog školovanja u glavnoj ulozi bio je učitelj, dok je to sada učenik, koji ravnopravno sudjeluje u nastavi. Nastava mora biti isplanirana na način da je u prvom planu učenik, dok učitelj savjetuje i pomaže učenicima napredovati u različitim znanjima i vještinama. Pritom učitelj koristi različita pomagala, na primjer, listić za praćenje napretka učenika, koji se u mojoj praksi podučavanja pokazao kao vrlo koristan.

Ključne riječi: formativno praćenje, napredak učenika, učenje

Uvod

Formativno praćenje ima pozitivan učinak na učenje kada učitelj daje kvalitetne povratne informacije učenicima te kada učenici vrednuju vlastiti rad i rad svojih kolega. U tom procesu je ključno da učitelj neprestano prilagođava nastavu znanjima stečenim u procesu učenja i da obraća pažnju na potrebe svakog učenika. Formativno praćenje ima veliki utjecaj na poboljšanje postignuća svih učenika, osobito onih s teškoćama u učenju, čiji proces učenja i znanje su znatno kvalitetniji u okolnostima kada su svim učenicima omogućeni ravnopravni uvjeti. Učenici postaju ravnopravni partneri u procesu učenja, razvijajući dublje znanje i vještine učenja, samoocjenjivanja, vršnjačke evaluacije i drugih strategija učenja. Učenici koji su aktivno uključeni u izgradnju razumijevanja novih koncepata uče kako ocjenjivati vlastiti rad i rad vršnjaka prema kriterijima uspješnosti. Na taj način razvijaju sposobnost samostalnog usmjeravanja učenja, što će im pomoći da žive kvalitetno i uspješno djeluju u zajednici. (Holcar idr., 2016)

Središnji dio

U satove biologije i kemije redovito unosim elemente formativnog praćenja, istovremeno vodeći računa da atmosfera u učionici bude mentalno poticajna, suradnička i opuštena. Predstavit ću vam instrument za praćenje napretka učenika pri učenju (Listić za praćenje napretka učenika).

Na satovima kemije u 8. razredu smo obrađivali lekciju Kiseline, baze i soli. Unutar podjedinice Indikatori i pH ljestvica planirali smo usvojiti sljedeće ciljeve:

• učenici su upoznati s različitim indikatorima za dokazivanje kiselih, bazičnih i neutralnih vodenih otopina,
• upotrebom indikatora učenici razlikuju kisele, bazične i neutralne tvari iz okoliša,
• upoznati su s pojmom pH ljestvice i
• upotrebljavaju pH ljestvicu kao mjerilo za određivanje kiselosti i bazičnosti otopina.

Provjera predznanja učenika

Već prethodni sat provjerila sam predznanje učenika iz nastavne cjeline Kiseline i baze u svakodnevnom životu. To znanje je osnova za daljnje usvajanje znanja o indikatorima i pH ljestvici. Učenici su rješavali zadatke na radnom listu, koji su zatim razmijenili s kolegom, ocijenili ga i dali povratne informacije. Ovisno o ispravnosti odgovora, učenici su obojali emotikone na listiću za praćenje napretka učenika u lijevom stupcu MOJE PREDZNANJE. Također su odgovorili i na pitanje „Moram li još nešto učiniti da bi moje predznanje bilo dobro?” te što će učiniti u tu svrhu.

Dijeljenje u skupine

Kako se rad na učenju novog gradiva odvijao u skupinama kao zajedničko učenje, učenici su najprije bili podijeljeni u grupe. Na stol sam postavila kartice s različitim slikama. Svaki učenik odabrao je karticu o kojoj je znao nešto reći.

Slike 1-5: Kartice za podjelu učenika u skupine

Učenici koji su izabrali jednaku karticu bili su smješteni u istu skupinu. Zatim su predstavili svoje znanje vezano uz sliku na kartici.

Uvodna motivacija

Trudim se uključiti učenike u bavljenje novim gradivom. Tražim primjere iz svakodnevnog života, stoga se učenici ne pitaju „Gdje će nam trebati ta znanja?”

Pokazala sam im dvije hortenzije, prva je imala plave cvjetove, a druga ružičaste. Upitala sam ih o čemu ovisi boja cvjetova. Kako nisu znali odgovor, rekla sam im da će to sami otkriti znanstveno-istraživačkim radom.

Prije nego su započeli sa samostalnim radom, zanimalo me jesu li im poznati pojmovi indikatora i pH ljestvice. Na popisu za praćenje napretka učenici su pročitali ciljeve današnjeg sata i samostalno ocijenili gdje se na liniji znanja nalazi njihovo trenutno znanje. Većina učenika uvrstila se na početak linije (početnik), što je značilo da nemaju znanja ili da su njihova znanja o indikatorima i pH skali bila skromna.

Slika 6. Barometar znanja na školskoj ploči, početak sata

Usvajanje novog gradiva

Učenici su putem različitih izvora samostalno tražili podatke o indikatorima i značaju uporabe pH ljestvice u svakodnevnom životu. Podatke su uvrstili u sustav (misaoni uzorak, pojmovna mreža).

Nakon toga izveli su eksperiment i utvrdili kako se različiti indikatori oboje u prisutnosti kiselih, bazičnih i neutralnih tvari.

Jedna skupina učenika je odredila pH zemlje u kojoj su rasle hortenzije. Tako su ustanovili da je boja cvjetova ovisna o pH zemlje u kojoj biljka raste.

Slika 7. Eksperimentalni rad

Nakon istraživačko-eksperimentalnog rada učenici izvještavaju o svojim zaključcima.

Provjera znanja i postizanje ciljeva

Za provjeru znanja sam u radnoj knjizi izabrala pitanja na koja su učenici odgovorili. Maksimalan broj bodova iznosio je 14. Učenici su si ponovno međusobno pregledali, ispravili i ocijenili odgovore. Tako je svaki učenik mogao vidjeti koliko je njegovo znanje na kraju sata i koliki je njegov napredak. Učenici su pomaknuli svoj listić na barometru znanja. Većina učenika je postigla veliki napredak u znanju, čak su stigli i do zvanja majstora. Samo je jedan učenik malo napredovao.

Slika 8: Barometar znanja na školskoj ploči, završetak sata

Također su označili svoj napredak (obojili su krugove ciljeva koje su usvojili) i na listi za praćenje napretka. Zatim su napisali samoprocjenu onoga što znaju i onoga u čemu još imaju problema. Napravili su plan kako će ispraviti svoje nedostatke.

Zaključak

Učenici prilikom ovakvog načina rada znaju što uče, gdje će im u životu trebati to znanje, aktivniji su nego na klasičnim predavanjima, a njihove ideje i kreativnost često me iznenade. Znaju točno procijeniti svoje znanje i napredak te povratnu informaciju učitelja i kolega prihvaćaju kako dobronamjerni vodič koji ih usmjerava naprijed. Istovremeno ne smijemo zanemariti činjenicu da u učionici prilikom takvog rada postoji suradnja, ugodno okruženje za učenje, povjerenje i poštovanje. To su satovi na koje učenici rado dolaze.

Literatura

1. Holcar Brunauer, A. idr. (2016). Formativno spremljanje v podporo učenju: Priročnik za učitelje in strokovne delavce. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
2. Devetak, I. idr. (2012).Peti element 9: Učbenik za kemijo v devetem razredu osnovne šole.

Fotografije

Slike 1-5: Kartice za podjelu učenika u skupine (slike 1-4 izvor: Devetak, 2012.; slika 5 izvor: vlastiti)
Slika 6. Barometar znanja na školskoj ploči, početak sata (izvor: vlastiti, 2019.)
Slika 7. Eksperimentalni rad (izvor: vlastiti, 2019.)
Slika 8. Barometar znanja na školskoj ploči, završetak sata (izvor: vlastiti, 2019.)