Mir, zadovoljstvo,… Pogled kroz prozor

Broj 128, prosinac 2020.
ISSN 1848-2171

Aktivnosti koje je provela Udruga suradnici u učenju tijekom mjeseca listopada, a povodom obilježavanja Europskog tjedna programiranja, bile su interaktivne online radionice radi promicanja programiranja i davanju poticaja učenicima za aktivnim uključivanjem u različite vidove programiranja i povezivanje s drugim ljudima zaljubljenima u programiranje. U okviru projekta Meet and Code održane su online interaktivne radionice:

• Programiranje za najmlađe – I. dio
• Programiranje za najmlađe – II. dio
• Program(i)granje – I. dio
• Program(i)granje – II. dio

Radionice su održale učiteljice Kristina Slišurić i Valentina Blašković.

Andreja Perhavec Čok predstavila je tijek aktivnosti čiji cilj je razvijati senzibilitet prema baštini i kraškom suhom zidu kako bi podigli svjesnost o prirodi i okolišu u kojem živimo kao i baštini naših predaka. Više…

O zanimljivom i hvalevrijednom projektu pod nazivom Empathy and Kindness – Better World upoznala nas je Anita Drenjančević. Više….

U svom članku Antonio Svedružić prikazuju didaktičke i tehnološke mogućnosti platforme Arduino za učenje programiranja i korištenja mikrokontrolera iz perspektive učitelja i nastavnika. Više…

Većina mališani se susreću s različitim vrstama nasilja, što jako utječe na njihov daljnji razvoj i život. Svaka škola bi morala učenike učiti vještini razgovora, sudjelovanja, izražavanja mišljenja, sprečavanja i rješavanja konflikata na nenasilan način, kaže Arlena Bosnar Krajnc. Više…

Igor Pangrčič se sa svojim učenicima okušao se u 3D dizajnu u programu Google SketchUp koji je pogodan za njih, a učenje uz zabavu je bila još dodatna motivacija. Više…

Je li moguće održati nastavu bez radnih bilježnica? I zašto ne bi koristili? Katarina Plut u svom članku dala nam je odgovore na ta  i još neka pitanja. Više…

Tijekom projekta Noć čitanja učiteljica Lucija Andric je kroz pokret i igru te s kratkim teorijskim prikazom značenja jezika, njegove povijesti i gradiva upoznala učenike s međunarodnim jezikom esperanto na veoma zanimljiv način. Više…

Učenje engleskog jezika treba biti zabavno učenicima, pa je važno koristiti odgovarajuće metode poučavanja. Nataša Čupeljić je koristila lutku kao sredstvo koje joj olakšava razumijevanje učenika, prepoznavanje i uočavanje njegovih emocija, problema s kojima se suočava. Više…

Petra Jesih se zapitala je li nastava na daljinu problem ili izazov. Mogla je postati frustrirana učiteljica jer neće učiti na „stari“ način ili naći različite oblike koristeći IKT tehnologiju. Koji je način odabrala, pročitajte ovdje. Više…

Snježana Kovačević upoznala nas je s Erasmus+ projektima koji su se u OŠ Zlatar Bistrica počeli provoditi školske godine 2019./2020. i riječ je o projektima Learning Outside-Vivid Exploration i School Permaculture Garden. Naglasak je na učenju izvan učionice i istraživačkom učenju. Više…

Djeca i odgajateljice vrtića Živžav odlučili su u ožujku odvesti djecu u posjet Minicitya Ljubljana. Tamara Krulec nam je ispričala kako nisu željeli „dati sve na pladnju“, već su odredili cilj i koliko novca je potrebno, naravno sve prilagođeno starosnoj dobi djeci. Više…

U nastavi engleskog jezika Tina Šabec je primijenila metodu eksperimentalno učenje gdje je većinu učenika oduševio drugačiji način učenja. Više…

Tomislav Cerinski prikazao je podjelu populacijskih skupina stanovništva dogovorno od strane demografa i prema istraživanju tržišta, s naglaskom na net generaciju. U radu je prikazano više znanstvenih preporuka o učiteljskim/nastavničkim kompetencijama pomoću kojih se net generaciji može lakše pristupiti. Više…

Gordana Lohajner

Programiranje za najmlađe – I. dio

Kristina Slišurić

Uvod

Tijekom listopada obilježava se raznim aktivnostima Europski tjedan programiranja, a cijeli listopad radi se na promicanju programiranja i davanju poticaja učenicima za aktivnim uključivanjem u različite vidove programiranja i povezivanje s drugim ljudima zaljubljenima u programiranje. U okviru projekta Meet and Code udruge, u ponedjeljak 12. 10. 2020. održana je online interaktivna radionica Programiranje za najmlađe koji je održala učiteljica Kristina Slišurić. U radionici su sudjelovali je učenici trećeg razreda Osnovne škole u Ogulinu sa svojom učiteljicom Valentinom Blašković.

Ključne riječi: programiranje, djeca, Meet and Code, code, EU Code Week

Središnji dio

Aktivnosti:

• Uvod – Tko je programer?
• Uvod u programiranje – grafičko programiranje
• Algoritamske strukture u programiranju
• Završno ponavljanje
• Samovrednovanje

Interaktivna online radionica  se održala korištenjem alata MS Teams. U njemu smo koristili mogućnost videoprijenosa u realnom vremenu te istovremene komunikacije slikom i govorom koristeći kameru i mikrofon te pisanjem koristeći mogućnosti Čavrljanja.

Nakon uvodnog pozdrava učiteljica je koristeći prezentaciju (slika 1.) pitala učenike jesu li se ikad susreli s pojmom programiranja i prepoznaju li osobu koja je programer na slici. Učenici su koristeći pripremljenu digitalnu ploču (slika 2), označili sliku na kojoj je programer. Digitalnu ploču učiteljica je pripremila koristeći alat Padlet i nalazi se ovdje.

Koristili smo je za komunikaciju i kao mjesto sa svim poveznicama koje su tijekom webinara potrebne. Nakon što smo ponovili što znači programirati, što je program i tko su programeri, krenuli smo u svoje prve programerske korake. Za to je učiteljica odabrala mrežnu stranicu code.org (slika 3.) i Tečaj 2 (slika 4.). Tečaj je zamišljen za samostalni rad učenika koji znaju čitati, a nemaju prethodnog programerskog iskustva. Učiteljica je učenika vodila kroz nivoe tečaja u kojem su kroz igru i pomaganje likovima iz priče, naredbama u obliku blokova koristili različite algoritamske strukture: slijed, ponavljanje i grananje.

Za uvođenje u rad napravili smo nekoliko zadataka grafičkog programiranja i algoritama iz svakodnevnog života (slika 5.).

Nakon toga započeli smo sa slijednim naredbama gdje su učenici poput slagalici tehnikom  „povuci i spusti“ nizali svoje prve naredbe u slijed, a pritom vježbali orijentaciju u prostoru i pomagali ptičici kako bi stigla do svinje (slika 6.), i pčelici kako bi stigla do cvijeta i pokupila nektar.

Nakon toga uveli smo algoritamsku strukturu ponavljanja i blok za ponavljanje uz pomoć koje su učenici uvidjeli da njome mogu skratiti sami program  (slika 7.).

Na kraju smo u naše programe uveli i  odluke te algoritamsku strukturu grananja, kada je pčelica provjeravala ima li na cvijetu nektara i samo ako ga ima (ako je nektar=1) onda je pokupila isti sa cvijeta (slika 8.).

Završno ponavljanje napravili smo vježbom na digitalnoj ploči gdje smo ponovili sve tri algoritamske strukture. Učiteljica je postavila slikovno pitanje, a učenici su svoje odgovore pisali u komentare.
Samovrednovanje na kraju webinara provedeno je na način da učenici na digitalnu ploču napišu ili nacrtaju kako se osjećaju nakon webinara. Svi su se osjećali sretno što su napisali, a neki su učenici i nacrtali. (slika 9.)

Zaključak

Uključivanje učenika u ovaj vid suradničkog poučavanja u kojem je jedna učiteljica u razredu s učenicima, a druga učiteljica na udaljenoj lokaciji i kroz online radionicu vodi učenike i razgovara s njima, korak je naprijed prema uspješnoj integraciji informacijsko komunikacijske tehnologije u svakodnevni rad i život učenika. Za učenike je ovaj vid rada bio motivirajuće i  zanimljivo iskustvo. Učenici su također mogli iskusiti kako je programiranje kreativan i nadasve zanimljiv proces koji razvija naš mozak i naše logičko razmišljanje, uči nas postupnosti, sistematičnosti, a uz to se i igramo i zabavljamo te upoznajemo nove ljude i mogućnosti.

Programiranje za najmlađe – prezentacija s interaktivne radionice Programiranje za najmlađe, 1. dio

Programiranje za najmlađe – II. dio

Valentina Blašković

Sažetak

Prve korake programiranja djeca mogu započeti već u predškolskoj dobi, a istu priliku su dobili učenici Republike Hrvatske od ove školske godine 2020./2021., ulaskom predmeta Informatika u 1. razred osnovne škole. Poanta nije „gurati“ svu djecu u svijet programiranja već je bit zainteresirati ih, pokazati koliko je programiranje zanimljivo i „navući“ ih na programiranje, računalno razmišljanje i logičko zaključivanje i time kod učenika razvijati inovativnost, stvaralaštvo i poduzetnost, te formirati vrijedna znanja koja se mogu ugraditi u budući profesionalni život učenika.

Ključne riječi: programiranje, program, zmije i ljestve, naredbe, igra.

Interaktivna online radionica Programiranje za najmlađe održan je 16. listopada 2020. u organizaciji Udruge Suradnici u učenju , a uvršten je i kao događaj incijative Meet and Code s ciljem da se pokaže učenicima koliko programiranje može biti zabavno i na koji način može pomoći u ostvarivanju i primjeni ideja, a u konačnici ohrabrit će učenike da razvijaju svoje digitalne vještine koje su im potrebne u današnjem svijetu. U spoju klasične igre (Zmije i ljestve) učenici su kroz rješavanje zadataka u suvremenim programima pomoću blokova naredbi razmišljali, rješavali probleme i poticali kreativnost. Programiranjem učenici će se zabavljati i učiti, otkrivati nove načine rješavanja problema i razmišljati izvan okvira. Inovacija i posebnost prikazana je upravo u spoju starih igara na novi/ moderniji način.

Interaktivnu online radionicu vodila je učiteljica Informatike Valentina Blašković iz Prve osnovne škole Ogulin preko online platforme Microsoft Teams. Na radionici su sudjelovali učenici 5. razreda iz Osnovne škole „Matija Gubec“ Cernik sa svojom učiteljicom Informatike Kristinom Slišurić koji su radionicu pratili iz svoje učionice dok su se iz svojih domova kroz online nastavu uključili učenici 5. razreda Osnovne škole Popovača s učiteljem Darkom Rakićem (Slika 1).

Radi lakšeg snalaženja tijekom webinara učiteljica je podijelila s učenicima poveznicu na Padlet ploču na kojoj se nalazi popis svih aktivnosti i pripadajućih poveznica na igru/zadatak. (Slika 2)

U uvodnom dijelu učenici su otkrivali temu sata tako da su slagali puzzle, a time i ovladati vještinom slaganja elemenata koja će im biti potreban u ostalim aktivnostima. Učiteljica Valentina pokazivala im je potom različite oblike labirinta te su zajedno tražili izlaz koristeći se naredbom idi naprijed, okret udesno, okret ulijevo. Sve što su otkrili i isprobali u prethodnim aktivnostima učenici su iste iskazivali u jednostavnom slaganju naredbi zabavne igre programiranja Run Marco. Nakon igre učiteljica je upoznala učenike sa slaganjem programa blokom naredbi u online programu Scratch i Makecode microbit i time ih upoznala kojom lakoćom stvaramo program te kako program možemo „iščitati“ prema redoslijedu slaganja naredbi. Naredbe u jednom i drugom programu prepoznajemo prije svega po boji, kojoj kategoriji pripada a time čemu ona služi – za kretanje, izmjenu izgleda, dodavanje zvuka, upravljanje likom, odnosno osnovne naredbe, ulazne vrijednosti, led svjetleće diode micro:bita i slično.

Upoznavanjem s prethodnim programima učenici su spremno krenuli i u glavni dio sata koji se odnosi na igru Zmije i ljestve izrađenu u alatu Genial.ly (Slika 3).

Igranje igre je zamišljena tako da učiteljica baca kocku i pomiče lika po ploči. Ovisno o tome na koje polje lik stane otvara se pitanje ili se lik penje po ljestvama gore ili se zbog zmije na koju stane spušta dolje. Pitanja se odnose na programe izrađene tokom sata na kojima učenici predviđaju što će lik ili micro:bit učiniti ili npr. na koju stranu će se Marco okrenuti. Učenici prate pitanja a svoje odgovore upisuju preko Tricider ankete. Nakon uspješnog dolaska do kraja igre, učenici su igrali Google igru izrađenu povodom 50 godina dječjeg programiranja.

Učenici zajedno s učiteljicom igraju prva dva nivoa, a nastavak su učenici igrali ili za domaću zadaću ili na sljedećem satu Informatike. Online interaktivna radionica završila je zajedničkim crtanjem u alatu Aggie.io gdje su učenici ostavljali poruke ili crteže kao povratne informacija cjelokupne radionice.

Programiranje danas poprimilo je potpuno noviji, moderniji, zanimljiviji i zabavniji izgled te učenici kroz različite programe na zabavan način koriste naredbe i slažu svoje prve programe. Povezati programiranje s već tradicionalnim igrama je moguće a ova radionica je dokaz toga. Ne treba bježati od starih društvenih igara realnog svijeta i tražiti zabavu isključivo u virtualnom svijetu, već je veća zabava u povezivanju ta dva svijeta zajedno, ravnomjerno ali odgovorno i pažljivo, i naravno, umjereno.

Programiranje za najmlađe (2) – prezentacija s interaktivne radionice Programiranje za najmlađe, 2. dio

Programi(g)ranje – I. dio

Kristina Slišurić

Uvod

Jedna od aktivnosti koju je Udruga suradnici u učenju provela tijekom mjeseca listopada, a povodom obilježavanja Europskog tjedna programiranja bila je i interaktivna online radionica pod nazivom Programi(g)ranje u kojoj su učenici početnici u programiranju koristeći vizualno jednostavno okruženje programirali svoje prve samostalne igre – od početne ideje, razvijanja iste do konačne realizacije,  i uvodili se u zanimljiv i nadasve kreativan proces programiranja.

Interaktivna online radionica je održana u ponedjeljak 19. 10. 2020., a vodila ga je učiteljica Kristina Slišurić, a sudionicu su bili učenici trećeg razreda Osnovne škole u Ogulinu sa svojom učiteljicom Valentinom Blašković.

Ključne riječi: programiranje, igra, Meet and Code, code, EU Code Week, Scratch

Središnji dio

Interaktivna radionica se održala korištenjem alata MS Teams uz pomoć kojeg smo se vidjeli, čuli i uspješno komunicirali i ostvarivali dijalog iako smo se fizički nalazili daleko jedni od drugih.

Glavni cilj ove interaktivne radionice bio je da učenici stvore programe koristeći vizualno okruženje Scratcha, a u kojem će se koristiti slijedom, ponavljanjem i odlukom te ulaznim vrijednostima uz poticanje učenika na kreativnost i inovativnost u rješavanju problemskih zadataka i korištenje informacijsko komunikacijske tehnologije u njihovom rješavanju.
Nakon uvodnog pozdrava učiteljica je ponovila s učenicima tri osnovne algoritamske strukture koje smo naučili i uvježbali  na prošloj online interaktivnoj radionici Programiranje za najmlađe, 1. dio koja je održan tjedan dana ranije. Nakon toga smo koristeći digitalnu ploču zajedno pogledali što će biti cilj današnjeg rada odnosno kako će izgledati program koji ćemo zajedno napraviti. Digitalnu ploču učiteljica je pripremila koristeći alat Padlet i nalazi ovdje.

Učiteljica je pokazala učenicima simulaciju igre koju planiramo izraditi. Igra je dostupna na poveznici.

Nakon pogledane igre učiteljica je učenicima pokazala algoritam za izradu programa uz objašnjavanje zašto se u pojedinim koracima rješavanja problema trebaju koristiti određene algoritamske strukture. Učenici su pratili učiteljicu i odgovarali na pitanja koja je učiteljica postavljala kako bi pratila njihovo razumijevanje algoritma.

Nakon analize algoritma slijedilo je prevođenje algoritma u program, kada smo korak po korak, uz detaljnu analizu, tražili blokove naredbi u skriptama i dovodili ih u naš program, a prije toga odabrali smo željeni lik i pozornicu za provođenje igre.

Posebnu pažnju posvetili smo pojmu ulaznih vrijednosti i varijabli jer je to prvi puta da se učenici susreću s istim. Zamislili smo ih kao kućice u kojima spremamo brojeve koje program mora zapamtiti. Cijeli program može se pogledati i na slici.

Nakon izrade programa slijedilo je njegovo testiranje, a na kraju i izazov. Učiteljica je pozvala učenike da na ovaj način izrade igru s drugačijim pitanjima ili da animiraju svoje ime, izrade priču i animiraju lektiru ili realiziraju neku drugu svoju ideju.

Samovrednovanje na kraju radionice proveli smo čarobnim kotačem u kojem su učenici svaki za sebe zavrtili kotač te redom eliminirali izjave koje su sadržavale aktivnosti provedene tijekom radionice. Učenici su iz kotača eliminirali sve izjave što je značilo da su sve zamišljene aktivnosti uspješno odradili. Posebno bih istaknula kako su svi dobili neku novu ideju za izradu programa.

Zaključak

Početno programiranje u razrednoj nastavi od iznimne je važnosti za stvaranje temelja logičkog razmišljanja i rješavanja problema iz svakodnevnog života koji zahtijevaju preciznost, sustavnost i analizu. Vježbanje računalnog razmišljanja od malih nogu i poticanje učenika na kreativnost u izradi jednostavnih programa kao u ovom slučaju edukativne igre priprema učenike od malih nogu na cjelokupan programerski proces koji uključuje ideju, dizajn, odabir likova i pozornice i sve to uz igru. Učenici uz to razvijaju svoje samopouzdanje, surađuju u online okruženju, testiraju jedni drugima programe i zajednički su usmjereni prema postizanju istog cilja.

Program(i)granje – prezentacija s interaktivne radionice Program(i)granje, 1. dio

Program(i)granje – II. dio

Valentina Blašković

Sažetak

Djeca nove tehnologije primaju na drugačiji način od nas odraslih, jer odrastaju s novim izazovima. Uloga nas učitelja je usmjeriti učenike kako kreativno koristiti informacijsku tehnologiju te njome podignuti razinu obrazovanja u cjelini, a pri tome se zabaviti, uživati i naravno razvijati vještine koje su nužne za cjeloživotno učenje, poput logičkog, stvaralačkog i apstraktnog mišljenja, kreativnosti,… Programiranje nije samo pisanje računalnih programa. Programiranje je rješavanje problema, otklanjanje grešaka, razvijanje logičkog razmišljanja i računalnog razmišljanja, razvoj strategija i upravo zbog toga možemo reći da programiranje mijenja način razmišljanja.

Ključne riječi: programiranje, program, naredbe, micro:bit.

Interaktivna online radionica Program(i)granje održan je 23. listopada 2020. u organizaciji Udruge Suradnici u učenju, a uvršten je i kao događaj incijative Meet and Code. Namijenjen je učenicima koji će raditi s osnovnim edukacijskim materijalima i po prvi put upoznati se s programiranjem i micro:bitom. Polaznici će po principu drag-and-drop izrađivati animacije i igrice, a projekti/programi će se sačuvati. Učenje programiranja pomaže djeci u razvijanju vještine rješavanja problema, logike i kreativnosti, što je ujedno i cilj ovog webinara. Onaj tko zavoli programiranje, možda nastavi učiti i mnogo dulje.

Interaktivnu radionicu vodila je učiteljica Informatike Valentina Blašković iz Prve osnovne škole Ogulin preko online platforme Microsoft Teams. Na radionici su, iz svoje učionice, sudjelovali učenici 5. razreda iz Osnovne škole „Matija Gubec“ Cernik sa svojom učiteljicom Informatike Kristinom Slišurić  (Slika1).

Radi lakšeg snalaženja tijekom webinara učiteljica je podijelila s učenicima poveznicu na Padlet ploču na kojoj se nalazi popis svih aktivnosti i pripadajućih poveznica na igru/zadatak. U uvodnom dijelu učenici su otkrivali temu sata tako da su rješavali križaljku pišući dijelove računala kao i nazive digitalnih uređaja i opreme (Slika2 ). Tema sata je micro:bit odnosno izrada programa za micro:bit uređaj.

Učiteljica je upoznala učenike sa samim uređajem micro:bit – gumbi, izvodi, mjesto za priključivanje baterije, USB utor za spajanje na računalo i ostalo.  Učenici su programe izrađivali i njegov tijek promatrali na simulatoru te nisu prolazili kroz postupak prebacivanja programa na uređaj. Glavni dio interaktivne radionice odvija se u online programu Makecode micro:bit kojeg im je učiteljica na početku kratko objasnila (područje s naredbama, područje gdje se slažu naredbe/programi i mjesto micro:bita). Prvi, jednostavniji, program nosio je naziv Križić kružić i cilj mu je osuvremeniti tradicionalnu i već poznatu igru. Za to je potrebno na 9 micro:bit uređaja prebaciti izrađen program (Slika3).

U drugom programu učenici su izrađivali program pod nazivom Bingo koji pokazuje slučajni broj od 1 do 25 te tražeći iste brojeve u predloženim tablicama, učenici uvode moderne izmjene u već poznatu igru. Treći program je zamjena za tradicionalno bacanje kocke u društvenim igrama s obzirom da se ista često izgubi. Kada se micro:bit protrese on pokazuje brojeve od 1 do 6. Program koji su učenici izrađivali u Makecode microbitu  pod nazivom Kamen, škare i papir izrađen je u svrhu kako bi se već poznata igra osuvremenila, a istovremeno zainteresirala učenike za stvaranje novih programa i kako bi uvidjeli koliko su programiranje i igranje usko povezani i kako većinu već poznatih igara možemo programirati u raznim programima i dobiti jedan drugačiji pristup i uvid u igru. Za kraj programiranja izradili su program pod nazivom Utrka likova a uz nju je vezana PowerPoint prezentacija Utrka likova u kojoj se cjelokupna utrka i odvija.

Učenici su na kraju interaktivne radionice popunili izlaznu karticu (Slika4) u kojoj su odabirali svoje raspoloženje nakon sata, koji program im je bio najlakši a koji najteži za izraditi/ programirati te su obojali uređaj micro:bit i time ostavili poruku.

Programiranje se ne promatra samo kao vještina koju je danas poželjno svladati, već kao alat pomoću kojeg kod učenika razvijamo sposobnosti koje su temelj uspješnosti u daljem školovanju. Učenje programiranja pomoću micro:bita potiče djecu na razmišljanje, kreiranje te oživljavanje i realiziranje svojih ideja, daje im samopouzdanje i vjeru kako mogu postati dizajneri i stvaratelji jer programiranje kao digitalna vještina predstavlja novu pismenost koju je potrebno učiti od malih nogu baš kao učenje čitanja, pisanja i računanja.

Programi(g)ranje – prezentacija s interaktivne radionice

Suhozidna gradnja – senzibilizacija

Andreja Perhavec Čok

Sažetak

U nastavku je predstavljen tijek aktivnosti čiji cilj je razvijati senzibilitet prema baštini i kraškom suhom zidu. Nismo dovoljno svjesni koliko je za naš život i postojanje važan naš odnos prema prirodi, okolišu u kojem živimo i baštini naših predaka.

Ključne riječi: suhozidna gradnja, kameniti zid, senzibilizacija

Uvod

Suhozidna gradnja je vještina zidanja bez uporabe veziva (žbuke). Kamenje drži sila teže i znanje graditeljstva koje su nekad poznavali, a i danas znaju postaviti pravi kamen na pravo mjesto. Pritom koriste raspoloživ, neobrađen kamen dobiven čišćenjem i uređivanjem zemljišta u neposrednoj blizini. Znanje polaganja kamenja na suho bez uporabe veziva, osnovna je i temeljna tehnika gradnje, prije svega na Kraškom području i u Istri te predstavlja jedan od osnovnih uvjeta preživljavanja u kamenitom kraškom i istarskom svijetu. Kamenitim zidovima ograđivali su polja, gmajne, njive i vrtove i na taj način spriječili da bura odnosi plodno tlo. U tehniku suhozida ugrađeni su i potporni zidovi – brane, zaklone od bure, izvore okružene zidinama, potoke, bunare, ledenice, mostove, željezničke nasipe, kuće, svinjce, stepeništa itd. Na željezničkim prugama na Kraškom području u tehniku suhe gradnje postavljeni su zidovi protiv požara i bure, koje su gradili do 70-ih godina 20. stoljeća. Suhozidnu gradnju danas većinom koriste za održavanje i obnovu postojećih zidova i objekata. Kod popravaka i gradnje suhih zidova koriste se jednostavnim alatima i pomagalima (lopata, kramp, čekić…). Na Kraškom području počeli su je oživljavati 90-ih godina 20. stoljeća, a nakon 2000. godine počeli su izvoditi akcije obnove i demonstracije. Umjetnost suhih kamenih zidova 2018. godine uvrštena je na Unescov popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva koja prepoznaje vještinu suhozidne gradnje u Francuskoj, Grčkoj, Italiji, Španjolskoj, Hrvatskoj, Cipru, Sloveniji i Švicarskoj.

Glavni dio

Vježbe senzibilizacije uključila sam u nastavne satove za rekreaciju i usmjeravanje pažnje.

U programu senzibilizacije važnu ulogu ima doživljavanje koje sam nadopunila razvojem pozornosti i osjećaja kao oruđa za spoznavanje svijeta. Cjelovito istraživanje obuhvaća sve čovjekove potencijale, uključujući racionalno i intuitivno razmišljanje, koje u procesu učenja u programu senzibilizacije zaokružuje faza izražavanja i kreativnosti. Suhi zidovi i uređenje pokrajine svjedoci su vremena, kada je osjećaj prema prirodi bio veoma živ i pun poštovanja.

Vježbama senzibilizacije potaknula sam učenike 2. i 3. razreda da dožive kamen kao vrijednost, baštinu Kraškog područja.

1. aktivnost: Moj kamen

Učenik bira kamen, dodirne ga, pomiriše. Opisivali su kamen po dodiru i mirisu. Uspostavili su kontakt s njime. Nakon aktivnosti opisivali su svoj kamen.

Izjave učenika:

“Moj kamen je gladak, topao, miriše po banani. Sliči na kinder jaje.”
”Moj kamen je gladak, hladan. Njime se mogu rashladiti. Miriši kao moje čisto rublje.”

2. aktivnost: Pjesma kamena

Učenik bira dva kamena. Udara kamenom o kamen i osluškuje zvukove, odnosno melodiju. Glasom imitira zvuk. Melodiju ponavlja različitim kamenjem.

Zamišlja pjesmu, koju pjeva kamen. Pjeva pjesmu kamena. Pridružuje mu se prijatelj i zajedno sviraju pjesmu kamena.

3. aktivnost – Putovanje u kamen

Učenici legnu na tlo i udobno se namjeste. U rukama drže kamen. Uz ugodnu glazbu u mašti kreću na putovanje u njegovu unutrašnjost. Pripovijedam im zanimljivu priču. Kada uočim da sa zanimanjem slušaju, počinjem govoriti tišim glasom i naposljetku šapćem. Time se povećava koncentracija djece koja pozornije slušaju. Na pitanje “kako se osjećaš?” dobivam zanimljive odgovore.

“Ja sam kamen na travnjaku. Gledam oblake. Gledam sunčani zapad. Dolaze mi prijatelji. Igramo se Babaroge. Svi smo veseli. Osjećam se jedinstveno.”

“Pao sam sa Škofeljskog mosta. Dobro je da sam pao u rijeku Reku. Rijeka me vodi dalje. Na putu se susrećem s mnogo životinja koje mi pričaju o svojim životima. Naposljetku pristajem u moru. Vidim ribe, koje plivaju u mojoj blizini. Vidim oca i brata koji rone. Osjećam se fantastično.”

4. aktivnost – Prirodni materijal, suhi zid

Prije škole učenicima je ponuđen različiti nastavni materijal. Koriste ih po vlastitoj prosudbi i mašti. Okušavaju se u izradi suhozida.

5. Aktivnost „Priče kraškog suhog zida i kamena“

U okviru aktivnosti Partnerstva za očuvanje i popularizaciju kraške suhozidne gradnje raspisan je i etnološki natječaj za kraške osnovnoškolske učenike pod naslovom “Zgode kraškog suhog zida i kamena”.

Učenici su se kod starijih sugrađana raspitali o i dokumentirali: – razna svjedočanstva o događajima iz života starijih stanovnika Kraškog područja povezanima sa suhozidom.

Primjer: »Prošlih godina je u našem selu živio muškarac koji je dobro savladao znanje od gradnji suhozida. Uživao je u rukovanju kamenjem i često se bavio suhozidom. Ako se zid na njegovoj parceli srušio, uvijek ga je popravljao tako da je zidao i po susjedovoj parceli. Zid se ponekad rušio »slučajno«. Uvijek ga je popravljao poskrivećki, da ga nitko ne bi vidio.«

Zaključak

Učenici su se potpuno uživili u vježbe senzibilizacije. Vježbe su potekle su ugodnoj, smirenoj atmosferi. Učenici su se rado igrali s kamenjem, nosili su ih svojim kućama. Kao i oni koji su veoma živahni i imaju manju sposobnost pozornosti i koncentracije, potpuno su se umirili i prepustili se vođenju. Budući da nije bilo ometajućih podražaja iz okoline, svi su učenici mogli urediti i izraziti svoje misli. Takve aktivnosti trebali bi češće uključivati u nastavu, ali to ne radimo zbog vremenskih pritisaka. Međutim, povremeno je potrebno izaći iz okvira i učiniti to.

Literatura

1. Belingar, Eda … [et al.], 2014, PRIRUČNIK kraške suhozidne gradnje.
2. Park Škocjanske jame, Slovenija
3. Opis jedinice žive kulturne baštine, preuzet 9.5.2019. s internetske stranice: http://www.mk.gov.si/fileadmin/mk.gov.si/pageuploads/Ministrstvo/Razvidi/RKD_Ziva/Rzd-02_00051.pdf

Platforma Arduino iz perspektive učitelja

Antonio Svedružić

Sažetak

U suvremenom obrazovanju sve je više računalnih alata i platformi za učenje i pomoć u učenju. Međutim, omogućuje li računalna tehnologija optimalno postizanje očekivanih ishoda učenja. Zbog toga je važno vrednovanje računalnih resursa u obrazovanju ponajprije od obrazovnih praktičara. Smatra se da je vrijednost obrazovnog računalnog alata ispunjena ako omogućuje konstruktivističko, samoregulirano, kontekstualno i suradničko učenje, a njeno tehničko oblikovanje podupire navedene oblike učenja. U tom kontekstu u radu se prikazuju didaktičke i tehnološke mogućnosti platforme Arduino za učenje programiranja i korištenja mikrokontrolera iz perspektive učitelja i nastavnika.

Ključne riječi: Arduino, didaktička vrijednosti, tehnička vrijednosti, vrednovanje.

1. Uvod

Vrednovanje računalnih alata koji pomažu učenju općenito se dijele na didaktičke i tehnološke elemente (Matijević i Topolovčan, 2017). U didaktičkom smislu obrazovni alat mora omogućiti konstruktivističko, samoregulirano, kontekstualno i suradničko učenje. Ako računalni alat omogućuje aktivno učenje koje kod učenika potiče interaktivno istraživanje, rješavanje problema, kreiranje nove vrijednosti ili suradničku konstrukciju znanja smatra se da podržava konstruktivističko učenje. Njegovu didaktičku vrijednost dodatno uvećava mogućnost individualizacije rada i samostalnog učenje uz odgovarajuću podršku virtualnog vođenja. Korisno je da računalni alat osigurava poveznicu s realnim okruženjem te da sadržaje prikazuje u stvarnom životnom kontekstu. Konačno, didaktički potencijal računalnog alata je veći ako omogućuju suradničko učenje kroz online aktivnosti u smislu dijeljenja sadržaja i suradnje s korisnicima. Podrška didaktičkim elementima učenja putem računalnog alata su njegova tehnološka obilježja kao što su: interaktivnost, intuitivno oblikovanje, mrežno funkcioniranje, jednostavno upravljanje i nadograđivanje. U tom svjetlu korisno je saznati koje su didaktičke i tehnološke vrijednosti Arduino platforme.

2. O platformi Arduino

Arduino je platforma za učenje programiranja i korištenja mikrokontrolera (Zenzerović, 2016). Osmišljena je kao „open-source“ platforma sa slobodnom razmjenom hardverskih i softverskih komponenti te programskog kôda. Uz mogućnost nadogradnje s modulima, senzorima i tzv. “shields-ovima“ može obavljati različite funkcije te postaje dostupna eksperimentalna oprema za mjerenje. No njena najveća dobrobit platforme je integracija tehničkih i prirodnih znanosti u jedinstvenu cjelinu danas objedinjeni pod pojmom STEM. Rad s platformom zahtjeva međupredmetnu integraciju koja uključuje znanja iz raznih znanstvenih disciplina od elektrotehnike, programiranja do matematike i fizike. Osnova Arduina je mikrokontroler i sklopovlje za komunikaciju dok se programiranje se izvodi pomoću uređivača u koji se unose C/C++ programski kôdovi koji dolaze uz okruženje s mogućnosti modifikacije. Nakon što se upoznaju osnovni principi programiranja uz dostupnost gotovih biblioteka na mreži rad s platformom postaje jednostavan što omogućuje velikom broju učenika rad s platformom. U literaturi postoji značajan broj stručnih radova koji opisuju primjenu platforme Arduino, međutim malo ih je koji evaluiraju njen obrazovni kapacitet. Stoga su ispitani učitelji i nastavnici koji imaju iskustva u radu s platformom o njenim didaktičkim i tehničkim mogućnostima. Vrednovanje je provedeno intervjuom sa STEM učiteljima i nastavnicima prema smjernicama procjene obrazovnog softvera iz literature (Matijević i Topolovčan, 2017).

3. Didaktička vrijednost platforme Arduino

S obzirom na konstruktivistički cilj učenja učitelji ukazuju da platforma Arduino potiče aktivno učenje što smatraju iznimno važnim korakom prema samostalnom učenju. Uz to, dodaju da u aktivnom istraživanju primjenjuju znanja u realnom okruženju čime se ostvaruje dobrobit značenja onoga što se istražuje i uči. Ukazuju na mogućnost istraživanja kroz eksperiment sa svim istraživačkim elementima od opažanja, razumijevanja kako se pojava zbiva i pronalaženja povezanosti između pojava i varijabli. Ukazuju na mogućnost rješavanja problema uz uvjet, poznavanje činjenica o pojavi koja se istražuje i temeljna znanja iz većine STEM disciplina. Što se tiče izrade i dizajna novih materijala ukazuju da je platforma dizajnirana s ciljem modifikacije, poboljšanja postojećih rješenja i realizacije novih ideja. Ipak, smatraju da je za kreiranje autentičnih projekata nužno veće iskustvo u radu s platformom.

U pogledu samostalnog upravljanja učenjem učitelji smatraju da platforma omogućuje individualizaciju rada tako što učenik samostalno odabire njemu interesantne projekte, prilagođava ih svojem predznanju, težini i mogućnosti primjene. Time aktivno upravlja i organizira vlastito učenje kao preduvjet za kvalitetno buduće samoučenje. Međutim, smatraju da je učenje bez vođenja teško ako ne postoji neki oblik podrške bilo informacijama na mreži ili podrškom učitelja. Što se tiče sadržaja i načina istraživanja učitelji ukazuju na bezbrojne mogućnosti odabira sadržaj u bazi projekata na mreži diferenciranih prema temi i složenosti projekta. Tako učenici imaju slobodu u odabiru sadržaja i njihove složenosti. Međutim, u radu s platformom nije moguće preskakanje radnji, kao u edukacijskim softverima, budući da sve radnje čine jedinstvenu cjelinu od konstrukcije i uparivanja npr. senzora i mikrokontrolera do unosa programskog kôda, mjerenja i vrednovanja dobivenih podataka.

Nadalje, učitelji smatraju da platforma ima veliki potencijal kad je u pitanju mogućnost kontekstualnog učenja odnosno povezivanje sa stvarnim situacijama i simuliranje realnih problema u radu s platformom. Potkrepljuju to činjenicom da su kreatori platforme na čelu sa suosnivačem Massimom Banzi zamislili platformu kao jednostavan i pristupačan alat za povezivanje STEM sadržaja sa stvarnim životnim kontekstom. Smatraju da rješavanje problema u stvarnom okruženju motivira učenike pružajući im uvid u rad uređaja koji će imati stvarnu funkciju u realnim životnim okolnostima. Dodaju da tehničke mogućnosti platforme omogućavaju zoran prikaz dobivenih rezultata mjerenja što je osigurano jednostavnim konvertiranjem podataka u druge audio i vizualne aplikacije.

Suvremene metode učenja promiču aktivnosti i komunikaciju manjih skupina učenika kroz interdisciplinarni kontekst. U pogledu suradničkog učenja učitelji smatraju da je platforma upravo osmišljena kako bi afirmirala slobodan pristup sadržajima i aktivnostima, a time i suradnju u učenju. Ističu da je platforma otvorenog tipa čime se potiče dijeljenje podataka o platformi, softverskih komponenti i programskog kôda. Štoviše, otvaranjem korisničkog računa na službenoj internetskoj stranici Arduina projekte je moguće dijeliti sa zajednicom. U to se uključuje još jedan oblik suradničkog učenja kroz rasprave na forumima. Učitelji ukazuju na korisnost tog tipa suradnje kojim se ukazuje na probleme u radu s platformom i moguće modifikacije projekata što budućim korisnicima značajno olakšavaju rad s platformom. O mogućnosti timskog rada učitelji smatraju da je suradnja moguća kroz interdisciplinarne projekte što učenicima pruža razmjenu znanja i iskustva. Pritom predlažu unaprijed formiranje funkcionalnih grupa i pripremu za timski rad kako bi svi učenici bili jednako uključeni u aktivnost. Ukazuju da suradnja pomaže u aktiviranju i motiviranju učenika za rad. Alternativa za rad u timu je suradnja kroz forume i druge oblike online komunikacije.

4. Tehnička vrijednost platforme Arduino

Preduvjet za ostvarivanje didaktičke vrijednosti platforme Arduino određuju njena tehnička (hardverska) obilježja. Neke od preporuke za tehničko oblikovanje su: interaktivnost, jednostavnost upravljanja, dizajn i organizacija programskog sučelja, dostupnost priručnika s uputama, mrežno funkcioniranje, instalacija na razne operativne sustave i uređaje, mogućnost dizajniranja vlastitih sadržaja i nadogradnje programskog sučelja, veliki broj primjera na mreži, niska cijena i jednostavnost nabave. U pogledu tehničke vrijednost platforme intervjuirani učitelji su ukazali na mnoge aspekte tehničkog oblikovanja platforme od kojih izdvajamo samo najzanimljivije. Tako učitelji ukazuju da je programsko sučelje moguće nadograditi za različite mikroupravljače čime je olakšana njihova upotreba i potreba za instalacijom kompajlera i softwarea za programiranje mikroupravljača. Isto tako, ukazuju na slabu procesnu moć Arduina u usporedbi s računalom, ali više mogućnosti u pogledu spajanja senzora kao i podrške periferije (npr. sabirnicu I2C, A/D converter). Što se tiče mrežnog funkcioniranja pokazuju da neke verzije platforme nemaju integrirani mrežni hardver što je potrebno nadomjestiti spajanjem WiFi-a, Ethernet-a ili GSM-gprs modula. U pogledu jednostavnosti rukovanja s platformom smatraju da nije jednostavno za početnike jer treba poznavati programski jezik premda postoje gotove funkcije i biblioteke koje ipak olakšavaju rad. IDE programsko sučelje je primjereno oblikovano premda se i dalje razvija. Na pitanje o primjerima za učenje i bazi projekata na mreži učitelji ukazuju na podršku Arduino Project Huba na kojoj su projekti razvrstani prema kategorijama (projekti s LE diode, svjetlosti, zvukom, razni gadgeti i igre) što predstavlja pomoću u učenju. Na kraju ističu nisku cijenu platforme i njenu dostupnost na tržištu.

Zaključak

U radu su ukratko prikazana iskustva učitelja i nastavnika u radu s platformom Arduino. Kriteriji za evaluaciju računalnog programa bila je njegova didaktička i tehnološka vrijednost. Oba vrednovana elementa pokazuju pozitivnu procjenjuju didaktičkih i tehnoloških vrijednosti platforme. Ukratko, platforma omogućuje:

a) konstruktivističko učenje jer učenik uči aktivno u realnom okruženju uz mogućnost dorade postojećih rješenja,
b) kontekstualno učenje na što ukazuju projekti povezani sa svakodnevnim životom koji pozitivno utječu na motivaciju i interes,
c) suradničko učenje jer se podaci o platformi, programski kôda i softverske komponente mogu dijeliti raznim komunikacijskim kanala što potiče suradnju,
d) samoregulirano učenje što podržava velika baza dostupnih projekata diferenciranih sadržajno i težinski.

Tehničko oblikovanje platforme Arduino smatraju učitelji izvrsno omogućuje ispunjavanje opisanih didaktičkih kriterije učenja. Platforma je kompatibilna s većinom mikroupravljača, posjeduje podršku periferije za spajanje senzora i jednostavno sučelje, upravljiva je na daljinu, posjeduje gotove funkcije, biblioteke i baze projekata, jednostavna je za upravljanje i niske je cijene. Prikazane didaktičke i tehnološke vrijednosti platforme mogu biti korisne informacije ostalim korisnicima u realizaciji projekata s Arduinom.

5. Literatura

1. Matijević, M., Topolovčan, T. (2017). Multimedijska didaktika. Zagreb: Školska knjiga.
2. Zenzerović, P. (2016). Arduino kroz jednostavne primjere. Zagreb: Hrvatska zajednica tehničke kulture.

---

[1] Antonio Svedružić je magistar odgojnih znanosti, profesor fizike, učitelj savjetnik, i doktorand na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Znanstveni interes vezan mu je uz cjeloživotno obrazovanje i obrazovne znanosti, a stručni uz popularizaciju znanosti. Objavio je više od trideset znanstvenih i stručnih radova u časopisima i drugim publikacijama.

Empathy and Kindness – Better World

Anita Drenjančević

Sažetak

Dio ERASMUS+ paketa je i eTwninnig, koji svojim korisnicima donosi razne mogućnosti, od povezivanja s kolegama iz Europe i šire do stručnih usavršavanja. Međutim, ono što je daleko najzanimljivije našim učenicima upravo su projekti u kojima imaju priliku upoznati svoje vršnjake iz drugih država i razmijeniti svoja znanja i iskustva. Empathy and Kindness – Better World projekt je koji smo provodili devet mjeseci u OŠ Josipovac, zajedno s partnerima diljem Europe.

Ključne riječi: empatija/osjećajnost, jednakost, tolerancija, zajedništvo.

Uvod

U zanimljivom i hvalevrijednom projektu pod nazivom Empathy and Kindness – Better World uz partnerske škole iz Hrvatske, Italije, Ukrajine, Moldavije, Rumunjske i Turske sudjelovale su i tri skupine učenika naše škole, OŠ Josipovac, pod vodstvom učiteljice hrvatskoga jezika Lidije Galović, učiteljice engleskoga jezika Snježane Štark i knjižničarke Anite Drenjančević. U projektu je sudjelovalo stotinjak učenika, od čega sedamnaest iz naše škole.

Sadržaj

Projekt je započeo u kolovozu 2019. godine a završio u svibnju 2020. godine. Namijenjen je učenicima od 10 do 18 godina, a nositeljica projekta je škola iz Ukrajine. Misao vodilja ovoga projekta je: Kad svi učine barem jedan korak kako bi bili ljubazniji, svijet će biti bolje mjesto.

Tijekom projekta istraživali smo što je empatija ili suosjećanje, izrađivali plakate i logo projekta, organizirali on-line komunikaciju s parnerskim školama iz Turske i Ukrajine putem eTwinning chat rooma a od ožujka 2020. i preko Zoom-a, činili dobra djela i pomagali najpotrebnijima, izrađivali petodnevne adventske zadatke za naše partnere te izvršavali naše, napravili kratke video prezentacije, izrađivali poklončiće za tajnog prijatelja te božićne čestitke za partnere. Raznim smo aktivnostima obilježili zanimljive nadnevke kao što su Međunarodni dan zagrljaja za koji smo snimili kratak flash mob, Valentinovo ili Dan obitelji. Osmislili smo i kratke priče podijeljeni u internacionalne timove te iz izradili u web alatima storyjumper i flipbook. Završni zajednički projekt jest svojevrstan tutorial, odnosno video prezentacija o empatiji.

A ono najvažnije, upoznali smo nove prijatelje, njihov način života i sustav školovanja. Uvidjeli kako smo svi jednaki bez obzira na geografsku pripadnost.

Vrednovanje projekta provodilo se dva puta, u prosincu te travnju, putem online obrasca u kojemu su sudjelovali svi učenici i učitelji kako bi na temelju njihovih razmišljanja projekt učinili još boljim. Sama suradnja među škola odvijala se neprestano putem twinspacea ali i facebook grupe osnovane na početku projekta.

Nakon zatvaranja svih škola u Hrvatskoj, ali i naših partnerskih škola iz Ukrajine, Italije i Turske, aktivnosti su se nastavile provoditi preko virtualnih učionica te putem video sastanaka u aplikaciji Zoom. Bili su to novi izazovi za sve nas, kako učenike, tako i učitelje, međutim, sve se može!

Projekt je već sad prepoznat u Ukrajini gdje je nagrađen kao najbolji projekt mjeseca prosinca, a većina kolegica iz partnerskih škola prijavila je projekt za nacionalne oznake kvalitete, pa tako i mi. Rezultate i nagradu za ovakav vrijedan rad očekujemo u rujnu 2020. godine.

Zaključak

Učenici su nakon ovog projekta poboljšali svoje govorne, čitateljske, tehničke i novinarske vještine. Naučili su se odgovornosti i toleranciji, podigli razinu svoje motivacije za učenje engleskog jezika te jačali svoju osobnost. Projekt je pokazao kako svi učenici i učitelji, bez obzira iz koje države dolaze, razmišljaju o istim stvarima oko sebe, upoznaju svijet na isti način te ga pokušavaju poboljšati čineći dobro. Samo njihovom ustrajnošću dobro će prevladati!

Rješavanje na nenasilan način

Već najmlađe odgajajmo i usađujmo im vrijednosti, koje su najvažnije za društvo i život, koje želimo i sami

Arlena Bosnar Krajnc

Uzorak ponašanja

U prezentaciji i evaluaciji slučaja iz prakse želim prikazati, kako je bitno da smo svjesni, da se već mališani susreću s različitim vrstama nasilja, što jako utječe na njihov daljnji razvoj i život. Dandanas je puno ljute (bijesne, revoltirane) djece i mladih, koji se, kad se suočavaju sa svakodnevnim konfliktima, često poslužuju nasiljem.

Svaka škola bi morala učenike učiti vještini razgovora, sudjelovanja, izražavanja mišljenja, sprečavanja i rješavanja konflikata na nenasilan način. Pritom je iznimno bitan uzorak ponašanja, kojeg posreduju i razvijaju nastavnici. Slijedeće je razvijanje osjećaja pripadnosti odnosno povezanosti s vršnjacima te poticanje sudjelovanja i uzimanja u obzir različitosti.

Medijacija

Medijacijom, koju u školi izvodimo već niz godina, učenike s pomoći vršnjaka medijatora učimo, kako se primiti rješavanja međusobnih sporova, što ne pomaže samo uklanjanju trenutnih konflikata među njima, već ih uči i socijalnim vještinama i nenasilnog rješavanja konflikata. Medijator je osoba, koja je osposobljena za vođenje procesa medijacije – pomaže sudjelujućima u procesu, da konstruktivno izraze probleme, želje i potrebe i aktivno sudjeluju kod traženja rješenja. Medijator je neutralan i brine za proces, a glede sadržaja se ne svrstava. Uz brzo i zadovoljavajuće rješenje medijacija doprinosi poboljšanju odnosa i sudjelovanja između zavađenih strana, umanjuje mogućnost zaoštravanja sporova ubuduće i doprinosi razvijanju učinkovitih oblika sprečavanja in razrješavanja teškoća i nesuglasja. Medijacijom se doduše poslužuju učenici 2. i 3. trijade, ali na takav ili sličan način pristupamo rješavanju teškoća i konflikata već i u 1. razredu.

Razgovor o različitosti

S učenicima dosta razgovaramo o prijateljstvu, o odnosima između ljudi, kako rješavati sporove i konflikte.

Učenici su pričali o prijateljima, koje imaju u razredu, i o prijateljima van razreda. Razgovarali smo, kako znamo, da je netko tvoj najbolji prijatelj, što mi napravimo za prijatelje a što oni za nas. Ponekad se naravno i suprotstavimo jedni drugima i utvrđivali smo, koji je najbolji način za pomirenje. Razgovor se nanio na priču Ivo traži prijatelja.

Ciljevi:

• da uz slušanje priče razmišljaju o prijateljstvu in različitosti
• da spoznaju, što znači biti i imati dobrog prijatelja
• biti svjesni, da smo između sebe različiti i prihvaćati različitost,
• biti svjesni, da je potrebno nesuglasice rješavati na način, koji je prihvatljiv

Priča

Djeca su sjela u krug, na jastuke i slušala priču Ivo traži prijatelja. Nakon čitanja smo priču prepričali. Priča govori o dječaku Ivu, koji je za rođendan dobio loptu, ali se nije imao s kim igrati. Shvati, da si mora potražiti prijatelja. Sretne pticu sjenicu, miša, pčelicu, bubamaru i slona. i Ivo im je pomogao kod njihovih problema. Na kraju je pomogao još i krijesnici, koja nije svjetlila i Ivo ju je očistio, da je lampica opet zasvijetlila. Kad dođe kući zaplače, jer nema nijednog prijatelja. Životinje ga čuju, požure k njemu i tješe ga. Životinje ga pitaju zašto plače, a Ivo kaže, da zato što nema prijatelja.

Popričamo o odnosima u našem razredu. Potaknem učenike, da progovore o svojim teškoćama, nevoljama, ako ih imaju i, ako žele o tome progovoriti. Razgovor nastavljamo temom o različitosti, po čemu smo drugačiji ( boja kose, naočale, pjege, težina, učne sposobnosti, različite etničke pripadnosti, društveni status…). Razgovarali smo i o tome, kako jako možemo nekoga uvrijediti, ako zbijamo šale o njemu, kakve posljedice mogu biti za onoga, tko je povrijeđen.

Igre

Igra Atomići: učenici trče i kad učitelj vikne broj od 2 do 5, uhvate se za ruke tako, da čine skupine učenika u određenom broju.

Deka: učenici imaju zatvorene oči i jednoga sakrijemo pod deku. Ostali učenici moraju utvrditi, tko je pod dekom bez da se taj javlja.

Stolac s moje desne je prazan: učenici u krugu sjede na stolcima a, jedan stolac ostane prazan. Učenik, koji je lijevo od praznog stolca kaže: “Stolac s moje desne je prazan, želim, da na njega sjedne….”.

Pohvala učenika: sjedimo na jastucima u krugu i dodajemo si lopticu. Kad učenik dobije loptu, učenik, koji mu je loptu dodao kaže nekoliko njegovih dobrih osobina. Počinjemo riječima Sviđaš mi se, jer…..”.

Drvo prijateljstva

Odlučili smo, izraditi drvo prijateljstva, da se kod mogućih teškoća uvijek sjetimo na to, da smo unatoč svemu svi prijatelji in da si v problemima moramo pomagati. Učenici su napravili cvijetiće iz papira, na njih nacrtali svoje prijatelje, a neki su znali i nešto lijepo napisati. Iz tvrdog papira smo napravili stablo i krošnju, a na njih nalijepili naljepili cvijetiće. Još smo izrezali i zelene listiće i zalijepili ih na grane. Drvo smo postavili ispred razreda, da ga svi vide i tu će ostati cijele godine.

Vrijednosti

Vrijednosti naše škole su POŠTOVANJE, TOLERANCIJA, ZNANJE. Vrlo je važno, da već najmlađe odgajamo i usađujemo im vrijednosti, koje su najvažnije za društvo i život, koje želimo i sami, a sami ih i poštujemo.

Učenicima je taj dan bilo izuzetno lijepo, a i sad primjećujem da ih je dirnulo, budući da su između sebe vrlo prijazni, pomažu si, a i kod sporova brzo dolazimo do rješenja. Naučili su vrijednosti naše škole i njihovo značenje, jer je vrlo bitno da su i naši najmlađi svjesni značenja tih riječi.

Literatura

1. Helmut H. Erb; (prevedla Jana Ambrožič), Nasilje v šoli in kako se mu lahko zoperstaviš, Radovljica: Didakta (2004)

3D modeliranje u Google Sketchup 8

Igor Pangrčič

Google SketchUp je softver koji je izvorno bio u vlasništvu Googlea, a zatim ga je kupio Trimble Navigation. Program se koristi u području arhitekture, dizajna interijera, inženjerstva, grafičkog dizajna itd. Njime je olakšana prezentacija objekata, zgrada, elemenata i slično. Pogodan je za sve korisnike i to prije svega za one koji se ne bave profesionalnim programiranjem, već ih zanima planiranje jednostavnijih elemenata ili učenje iz zabave. Program je predstavljen u kolovozu 2000. godine u mnogo jednostavnijoj verziji, a podržavaju ga Windows i MacOS operativni sustavi. SketchUp Pro je srodan program koji se plaća, ali nudi mnogo više mogućnosti i preciznosti te je namijenjen zahtjevnijim korisnicima. Prvenstveno služi dizajniranju objekata koje želite vidjeti u 3D obliku. Koristi se na svim razinama školovanja za potrebe predstavljanja 3D modela, posebno u nastavi tehnologije i tehnologiji u osnovnim školama. Uz jednostavnu tehniku ​​sjenčanja koju sam program dodaje skici modela, pogled na 3D objekte korisniku nudi bolje vizualno iskustvo. Slobodno kreiranje u programu daje prostor razvoju kreativnosti i realizaciji ideja. Nakon završetka modela i automatskog sjenčanja, korisnik može dodati proizvoljne boje i materijale, kako bi model na kraju izgledao što realističnije. Softver je dostupan na službenim stranicama u besplatnom obliku na probnih 30 dana. Po završetku probnog razdoblja, za daljnju je upotrebu potrebno kupiti program. Za program su specifični konačni proizvodi koje pohranjujemo na tvrdi disk računala i koji su zaključani tipom datoteke .skp.

Osnovne upute za rad s programom Google Sketchup 8 za 3D modeliranje:

1. Kada je program instaliran na računalu, možete ga koristiti besplatno.
2. Pri pokretanju programa odaberite naredbu CHOOSE TEMPLATE i sljedeću naredbu WOODWORKING IN MILIMETERS.
3. Prilikom prve uporabe odaberite naredbe VIEW/TOOLBARS, kao što je prikazano na slici 1.
4. Pri otvaranju novog polja za crtanje, odaberite naredbu CAMERA/PARALLEL PROJECTION (opcije PERSPECTIVE i TWO POINT PERSPECTIVE ne koriste se za tehničko crtanje).
5. Kopiju slika možete izraditi u programu WORD na sljedeći način: Odaberite okno FILE/EXPORT/2D GRAPHIC, zatim odaberite mapu u koju želite spremiti sliku i unesite njeno ime te potom odaberite opciju EXPORT TYPE – slikovni format JPEG i potvrdite naredbu EXPORT.

Spremljenu sliku možete uvoziti u Word, PowerPoint…ili objaviti u 3D-u na mrežnoj stranici https://3dwarehouse.sketchup.com/.

Slika 1. Naredbe VIEW/TOOLBARS

Osnovne naredbe za crtanje različitih oblika

Slika 2. Naredbe DRAW

Osnovne naredbe za rad – transformacije

Slika 3. Naredbe TOOLS

Vježbe – upute za jednostavnu upotrebu programa

1. STOLAC (korištenje opcija „gurni/povuci“)

Pri početku rada, koristite geometrijsko tijelo kvadar. Stolac izradite pomoću opcija PUSH-PULL (GURNI-POVUCI).

Po završetku rada, pogledajte stolac sa svih strana pomoću opcija ORBIT (ZAOKRETANJE), STYLES (STILOVI) i VIEWS (POGLEDI).

Slika 4. Jednostavan model stolca

2. STOLAC – ZAHTJEVNIJA IZRADA (korištenje opcija „napravi grupu“ i „premjesti“)

Postupak crtanja:

• Nacrtajte nogu stolca
• Nogu stolca označite kao grupu za naredbu opcijom MAKE GROUP (NAPRAVI GRUPU)
• Nakon označivanja noge stolca, uključite opciju za pomicanje –MOVE (PREMJESTI)
• Označite obje noge stolca i upotrijebite opciju za pomicanje –MOVE (PREMJESTI)
• Prečku stolca nacrtajte pomoću pravokutnika opcijom PUSH-PULL (GURNI-POVUCI) povlačeći na sve četiri strane dok ne nastane kvadar
• Nakon nacrtane prečke, napravite grupu opcijom MAKE GROUP (NAPRAVI GRUPU) i opcijom MOVE (PREMJESTI) pomaknite prečku na drugu stranu
• Postupak ponovite i za druge dvije prečke
• Sjedalo stolca nacrtajte posebno: odaberite pogled sprijeda (VIEWS/FRONT) i opcijom MOVE postavite sjedalo na noge stolca
• Po završetku, pogledajte stolac sa svih strana opcijom ORBIT (ZAOKRETANJE), STYLES (STILOVI) i VIEWS (POGLEDI).

Slika 5. Zahtjevniji model stolca

3. PRIJEVOZNO SREDSTVO (korištenje internetske baze podataka)

Iz baze podataka FILE/3D WAREHOUSE/GET MODELS preuzmite (DOWNLOAD MODEL) osnovu za model auta – u prazno polje upišite CAR (AUTO) i odaberite naredbu SEARCH (TRAŽENJE). Nakon smještanja slike u polje za crtanje ili preuređivanje, pomaknite sliku na centar, zumirajte i desnom tipkom miša odaberite naredbu EXPLODE.

Slika 6. Corvette c6                          Slika 7. Preuređen Corvette c6

Zaključak

Učenici su na tehničkom danu uživali u radu na računalu i izrazili želju za još takvih dana uz 3D modeliranje. Tehnički dan u ovom obliku provodimo već nekoliko godina zaredom, a misao vodilja nam je tehnološki napredak našeg doba s kojim su učenici itekako upoznati. Mnogo je učenika motivirano za rad s programima koji omogućuju 3D dizajn jer ih susreću prilikom igranja online igara gdje stvaraju nove figure i nadograđuju postojeće.

Literatura

1. https://3dwarehouse.sketchup.com/
2. http://sketchup.si/
3. https://learn.sketchup.com/
4.  http://www.sketchup4architect.com/sketchup-components-3d-warehouse-cars.htm

Nastava bez radnih bilježnica

Katarina Plut

Sažetak

U prošlosti je bilo moguće saznati djetetove “želje” u prvim danima pohađanja škole: učenjem osnovnih informacija o svijetu. Bilo je za očekivati da će učiteljica te informacije, odnosno nova znanja djetetu – svom učeniku posredovati svojim riječima koje će djeca pozorno slušati. Međutim, u današnje vrijeme – djeca nemaju naviku slušanja, djeci je svega dosta, djeca su frustrirana zbog konstantnog bombardiranja s informacijama, otuđena su od socijalnog života, statična (nema dovoljno kretanja) – i zato su u školi nemirna, agresivna, hiperaktivna.

Zbog suvremenog načina života učiteljica je radi iscrpljenosti i birokratskih obveza često primorana tražiti nekakve prečace – udžbenike i radne bilježnice – koji djetetu pružaju već sve pripremljeno, ne bi li tako sačuvala malo vremena za sebe. Predano radi za tuđu djecu, a u zahvalu dobiva pritužbe od strane roditelja i djece, izvrgnuta je općem preziru. Je li tome doista tako?

Ključne riječi: početak pohađanja škole, udžbenici, radne bilježnice, samostalan rad.

Rad učiteljica svake je godine sve teži. Razlozi za to su različiti.

U prošlosti je bilo moguće saznati djetetove “želje” u prvim danima pohađanja škole: učenjem osnovnih informacija o svijetu. Bilo je za očekivati da će učiteljica te informacije, odnosno nova znanja djetetu – svom učeniku sama posredovati. Bilo je za očekivati da će se nastava provoditi pomoću ploče i bilježnice. Bilo je za očekivati da će učenik učiteljičino tumačenje pozorno slušati sjedeći u klupi.

Međutim, u današnje vrijeme – djeca nemaju naviku slušanja, dosta im je svega, frustrirana su zbog konstantnog bombardiranja informacijama, otuđena su od socijalnog života, statična (nema dovoljno kretanja) – i zato su u školi nemirna, agresivna, hiperaktivna. Zahvaljujući dostupnosti informacija, većina djece na početku pohađanja škole već poznaje slova, ali ne zna čitati – razumjeti tekstove i potražiti informacije.

Nastava se odvija uglavnom u sjedećem položaju – statično, rješavanje zadaća u radnim bilježnicama – unošenje, praćenje, bojanje. Učenje slova (čitanja i računanja) kroz trogodišnje opismenjavanje, učenje čitanja s razumijevanjem…

Učenik ima nastavu najčešće 5 do 6 sati dnevno. Nastava se sastoji od slušanja praćenja, zapisivanja, bojanja … u radnim bilježnicama. Budući da u slobodno vrijeme nema dovoljno kretanja, statičnost za vrijeme nastave i pasivnost djeteta u školi postaju problematične (nemirnost, hiperaktivnost). Učenje informacija nije nikakav izazov – toga je djeci dovoljno već na klik, mozak uglavnom koriste za pamćenje podataka. U školi najviše vremena provode kao pasivni slušatelji, usredotočeni na vlastiti rad. Djeci nudimo stalno nove i sve novije djelatnosti, ali njima je odmah svega dosta, ne znaju biti ustrajna.

Zbog suvremenog načina života učiteljica često radi iscrpljenosti i birokratskih obveza traži prečace – udžbenike i radne bilježnice, koji djetetu nude sve već unaprijed pripremljeno, kako bi sačuvala malo vremena za sebe. Predano radi za tuđu djecu, a u zahvalu dobiva pritužbe od strane roditelja i djece, izvrgnuta je općem preziru. Službene obveze obavlja duboko u noć … i unatoč tome bezbroj puta joj se prigovara kako ništa ne radi, kako joj praznici traju 2 mjeseca…

Udžbenici i radne bilježnice – da ili ne

Pod riječju “udžbenik” podrazumijeva se svaki pisani materijal što ga djeca dobivaju s namjerom da rješavaju zadaće i prate sadržaj koji se obrađuje.

Rad s udžbenicima i radnim bilježnicama učenicima ne predstavlja izazov, ima prvenstveno tu svrhu da djeca nauče u tekstu, odnosno zadaćama potražiti odgovore na pitanja koja su postavljena, da potom te odgovore zapamte te ih reproduciraju u pismenom ili usmenom provjeravanju i ocjenjivanju znanja. Učenje pomoću udžbenika ne potiče kod učenika postavljanje pitanja, traženje (raznolikih) odgovora, samostalno istraživanje, rješavanje problema, inovativnost, divergentnost mišljenja… ne potiče zapravo aktivnu ulogu učenika.

Udžbenik je ograničavajući čimbenik i za učiteljicu. Ona je s udžbenikom stavljena u zadani okvir rada, ne treba razmišljati o značenju zadaća i njihovoj ulozi u postizanju ciljeva, o smjernicama i ishodištima nastave. Većina udžbenika sadrži već unaprijed izrađene pripreme za nastavu, tako da se njena uloga sastoji jedino u tome da prati naputke (iz udžbenika) i njihovo prenošenje u razred. Istini za volju, takav rad ne zahtijeva neki veći intelektualni napor.

Udžbenik, dugoročno gledano, čini učiteljicu pasivnom i nimalo izvornom. I ona takav svoj odnos prenosi u razred, što kod učenika izaziva dodijalost, nemotiviranost i dosađivanje.

Međutim, ljudima trebaju izazovi. Izazov nastane kad znamo što želimo postići i svjesni smo da put do cilja moramo sami pronaći. To podjednako vrijedi za učenika i za učitelja. Ako učiteljica želi izazov predočiti učenicima, mora i sama imati nekakav izazov.

Ljudi se uče pomoću različitih kanala – vidljivih, slušnih, pokretnih. Svaki pojedinac uči se preko točno određenog kanala mnogo učinkovitije nego preko nekih drugih. Učenje iz udžbenika predstavlja vidljiv kanal, nema tu vremena za kretanje, igru i opuštanje, uopće nema toga za vrijeme takve nastave.

Čini mi se vrlo značajnim da se učiteljica kod nastave pridržava određenih načela, kako bi učenike što više poticala na istraživanje, motiviranost… učenici bi trebali biti što aktivniji, a učiteljica bi trebala biti organizator rada u razredu, ona bi trebala ponuditi izazov, a sam učenik trebao bi odrediti sadržaj, vremenski okvir, zahtjevnost obavljene zadaće.

Kod kupovanja školskih potrepština – udžbenika, radnih bilježnica, bilježnica i ostalih potrepština roditelji obveznih učenika potroše različite količine novca. No, udžbenici se u Sloveniiji u većini slučajeva mogu posuditi iz školskog udžbeničkog fonda te mogu na taj način biti besplatni.

Prilično velik financijski zalogaj predstavlja kupovanje školskih potrepština na samom početku školske godine.

Uloga učiteljice

Učiteljica predstavlja značajnu te istovremeno glavnu figuru u školi, budući da neposredno ostvaruje odgojno-obrazovne zadaće. I sama se svakodnevno neposredno susrećem s učenicima, prenosim im znanje te istovremeno utječem na oblikovanje učenikove osobnosti, bio on toga svjestan ili ne. U mom radu s učenicima mora mi na prvom mjestu biti stručnost. To znači da o meni ovisi kvaliteta škole.

Učiteljica nastupa u školi na nekoliko razina: kao službenica, stručnjakinja, osoba i osobnost te usmjeravateljica… Na svakoj od tih razina tijesno je povezana s određenom vrstom posla.

Obitelj koja želi biti slobodna mora u prvom redu omogućavati učiteljima i školama da se osjećaju slobodnima.

Sama na to gledam tako da učiteljica poučava u određenoj skupini koja ima svoju dinamiku, svoje sposobnosti, svoje mogućnosti… Nema skupine koja bi bila posve jednaka nekoj drugoj skupini, na primjer, skupini koju sam imala prošle godine, ili skupini koju ću imati jednom u budućnosti.

Svoj rad prilagođavam onoj skupini i onim pojedincima kojima držim nastavu i s kojima se družim. Tako, na primjer, ove školske godine učenici u razredu s kojim se družim već drugu godinu učenici znatiželjno “prihvaćaju” sve što im kažem da rade… mogla sam se istovremeno baviti malim i velikim pisanim slovima. Na taj način već smo do kraja ožujka naučili sve četiri abecede te se do kraja školske godine možemo posvetiti funkcionalnoj pismenosti. Ali to nije jedini sadržaj.

Nije nužno da će se ta priča ponoviti kod moje sljedeće generacije.

S polazišta majke i učiteljice mogu kazati:

• za roditelje je kupovina školskih potrepština bez radnih bilježnica mnogo jeftinija, školska torba učenika mnogo lakša, a “gradiva” za rad na prvi je pogled manje …
• kao učiteljica imam u svom radu mogućnost većeg izbora određenih zadaća, držanja nastave izvan učionice, predavanja gradiva na različite načine …

U svom poslu želim slušati sebe i dijete koje stoji preda mnom.

Literatura

1. Škalič, M., Selič, M., 2019. Ugotovitve prve delavnice “V prvo triletje brez učbenikov” (Konstatacije prve radionice »U prvo trogodište bez udžbenika«) [online]. Dostupno na:
2. http://projekt9.si/vec-o-projektu/blog/ugotovitve-delavnice-v-prvo-triletje-brez-ucbenikov.aspx [30. 1. 2020.]
3. Selič, M.,: 2 paketa razlogov za šolo brez učbenikov (2 paketea razloga za školu bez udžbenika) [online]. Dostupno na: http://projekt9.si/vec-o-projektu/blog/2-paketa-razlogov-za-solo-brez-ucbenikov.aspx
4. [30. 1. 2020.]
5. Hozjan, D., Avtonomija učitelja (Autonomija učitelja) [online]. Dostupno na:
6. https://studentski.net/gradivo/umb_pef_rp1_ped_sem_strokovna_avtonomija_ucitelja_01. [25. 3. 2020.]

Preveo na hrvatski jezik: Božidar Brezinščak Bagola

Predstavljanje esperanta učenicima

razrednog stupnja

Lucija Andric

Sažetak

Tijekom projekta Noć čitanja učenici su se na zanimljiv način upoznali s međunarodnim jezikom esperanto, kojeg većina učenika prije nije poznavala. Upoznali su ga na praktičan način kroz pokret i igru te s kratkim teorijskim prikazom značenja jezika, njegove povijesti i gradiva.

Ključne riječi: esperanto, strani jezik, noć čitanja.

Uvod

Esperanto je jezik koji se koristi za međunarodne komunikacije, a koji je nastao na temelju vokabulara indo-europskih jezika. Sastavljen je tako da ga je moguće što jednostavnije naučiti. (Esperanto, 2020.)

Osmišljen je tako da ljudima iz različitih kultura olakšava komunikaciju, a osmišljen je kako bi pružio jezičnu jednakost korisnicima. Glavna ideja esperanta je zalaganje za toleranciju i poštivanje među ljudima različitih kultura.

Vokabular je sastavljen od riječi koje su najčešće u kulturno važnim europskim jezicima. Iako je jezik bogat i dinamičan, gramatika mu je vrlo jednostavna.

Glavne vrste riječi (imenice, glagoli, pridjevi i prilozi) uvijek imaju iste sufikse koji svjedoče o njihovoj vrsti. Sve imenice završavaju se s –o (libro – knjiga), a množini se dodaje –j (libroj – knjige). Pridjevi u esperantu imaju sufiks -a (bela – lijep, -a, -o), a pridjevi – e (silente – tiho). Kod glagola infinitiv završava na –i (ludi – igrati), sufiks za sadašnjost je –as (mi ludas), za prošlost – is (mi ludis) i za budućnost –os (mi ludos). U esperantu nema nepravilnih glagola. (Kaj je esperanto, 2020.)

Povijest

Začetnik esperanta je Ludwig Lazar Zamenhof, koji je stvorio gramatiku na temelju europskih jezika i uz nekoliko iznimaka. Rječnik uglavnom potječe iz romanskih jezika, mada su prisutne i riječi iz germanskih i drugih jezika. Prvi esperantski udžbenik objavljen je 1887. godine, a jezik je brzo privukao zajednicu govornika koji su ga počeli koristiti u mnogim sredinama i počeli na njemu stvarati novu kulturu. Tako je započeo normalan proces jezične evolucije. Nakon dva desetljeća rođena su prva djeca koja su govorila esperanto sa svojim roditeljima, znači prvi izvorni govornici ovog jezika. Stoga se može reći da je taj jezik stvoren za međunarodnu komunikaciju, ali je kasnije koloniziran i danas je jezik dijaspore esperanta. (Kaj je esperanto, 2020.)

Glavne značajke esperanta

Međunarodan je i zato koristan za komunikaciju među ljudima drugih nacionalnosti koji nemaju zajednički materinji jezik. Neutralan je, jer nije nacionalni ili državni jezik. Istovjetan je te se u komunikaciji osjećamo ravnopravnije sa sugovornikom. Lagan je zahvaljujući strukturi jezika.

Živ je, jer se razvija i živi isto kao i bilo koji drugi jezik. Pravičan je, jer svi koji uče esperanto imaju dobre šanse za postizanje visoke razine jezičnih znanja.(Kaj je speranto, 2020.)

Prezentacija esperanta u noći čitanja

U sklopu projekta Noć čitanja, koji se svake godine održava u našoj školi i uključuje najvjernije čitatelje razrednog stupnja, provodimo razne kulturne aktivnosti, na koje uvijek pozivamo zanimljivog gosta koji obogaćuje naše druženje. Tako smo 2019. godine pozvali gospođu Niku Rožej, članicu Esperantskog društva Slovenije, koja je na zanimljiv način prezentirala osnove esperanta našim učenicima.

Fotografija 1. Prezentacija povijesti i osnova esperanta

U prvom je dijelu upoznala učenike s poviješću esperanta, inicijatorima koji su pridonijeli nastanku jezika i njegovom značenju. Pokazala im je i razna pisana gradiva.

Fotografija 2 i 3. Pisana gradiva

Nakon kratkog teorijskog izlaganja, prešla je na praktičnu demonstraciju.

Uz razgibavanje i ručne lutke učenike je prvo upoznala s vokabularom pjesme o muhi (mušo), koja sjedi na različitim dijelovima tijela.

Fotografija 4. Razgibavanje s ručnom lutkom

Pjesmu o muhi je zatim predstavila na vrlo sugestivan način uz pomoć kamišibaja.

Muŝo

Okulo, nazo, buŝo,
en aero flugas muŝo.

Fotografije 5, 6, 7. Predstavljanje pjesme s kamišibajem

U drugom dijelu našeg druženja gospođa Rožej je učenike s metodom ponavljanja na esperantu naučila pjesmu Majstor Jaka. Budući da je vokabular pjesme lagan i ponavljajući, učenici su pjesmu zapamtili vrlo brzo.

Frato jako

Frato Jako, frato Jako,
levu vin, levu vin.
Jen la sonorilo, jen la sonorilo:
bim, bam, bom, bim, bam, bom!

Pjesmu smo ranije naučili na slovenskom, engleskom i francuskom jeziku, te je u pratnji ksilofona u kanonu zapjevali u kombinaciji svih jezika. Učenici su bili podijeljeni u četiri skupine i svaka je skupina pjevala na određenom jeziku.

U završnom dijelu prezentacije naša je gošća upoznala učenike s učenjem esperanta putem besplatne web stranice lernu.net.

Zaključak

Esperanto je učenicima predstavljen kao zanimljivost i većina učenika ga je upoznala prvi put. Zbog slikovitog i praktičnog pristupa ovom projektu kod nekih učenika se pobudio interes i dobili su motivaciju da kasnije sami nastave istraživati i učiti nove riječi, pa su kasnije na nastavi prezentirali svoje novostečeno znanje.

Literatura

1. Esperanto. Dobiveno 14. 4. 2020., https://esperantoslovenija.wordpress.com/
2. Kaj je to esperanto? Dobiveno 14. 4. 2020., https://esperanto-maribor.si/kaj-je-to-esperanto/
3. Kaj je esperanto? Dobiveno 14. 4. 2020., https://lernu.net/sl/esperanto
4. Združenje za esperanto Slovenije. Dobiveno 14. 4. 2020., https://esperanto.si/sl/osnovne-informacije-o-esperantu