Uvod
Europski jezični portfolio osmislilo je, provelo u djelo i iskušalo Europsko vijeće, tj. Odjel za jezičnu politiku u Strasburgu između 1998. i 2000. Njihova je zamisao bila lansirati portfolio, u originalu ELP ili European Language Portfolio, tijekom europske godine jezika kao alat koji bi u europskim zemljama djelovao kao potpora višejezičnosti i višekulturalnosti.
Ključne riječi: portfolio, dosje, putovnica, biografija, motivacija, samoprocjena znanja, nastavni proces
Nastanak ELP-a
Nakon što je projekt Europskog jezičnog portfolija ugledao svjetlost dana, Odbor Ministara država članica preporučio je korištenje dokumenta kao izvanredan način bilježenja kvalifikacija i ostalih značajnih lingvističkih i kulturnih iskustava na jednostavan način kako bi se dosadašnje učenje jezika promijenilo i postalo jedan od vidova cjeloživotnog učenja.
Ministri obrazovanja svih zemalja članica Vijeća Europe preporučili su da sve vlade država članica u skladu sa svojom obrazovnom politikom podupru uvođenje jezičnog portfolija i naprave sve što je potrebno da bi se u njihov sustav školovanja uveo jezični portfolio, od potpore državnim tijelima zaduženim za osmišljavanje njihove inačice portfolija, do potpore učiteljima u provođenju projekta portfolija, kako u formalnom, tako i u neformalnom školovanju. 
Rezultat tih preporuka jest postojanje Europskog jezičnog portfolija u više od dvadeset država Europe, između ostalih u Švicarskoj, Rusiji, Češkoj, Slovačkoj, Njemačkoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Irskoj, Mađarskoj, Švedskoj pa sve do Slovenije.
Različiti modeli ELP-a razvijaju se ili će se razviti u državama članicama Vijeća Europe, ovisno o starosti učenika i nacionalnom kontekstu. Naravno, svi modeli moraju se pridržavati dogovorenih principa i mora ih potvrditi Europsko vijeće za utvrđivanje ispravnosti da bi mogli koristiti logotip Vijeća Europe. Hrvatsku inačica ELP-a Vijeće Europe potvrdilo je 2006. godine, a za sada postoji u tri varijante: model za učenike od 7 do 10 godina, za učenike od 11 do 15 godina i od 15 do 19 godina.
Što je ELP?
Što je, dakle, jezični portfolio? To je dokument za djecu ili odrasle koji uče ili su učili neki strani jezik, u školi ili izvan nje, a u kojemu mogu zabilježiti svoja razmišljanja o jeziku koji uče, svoja dostignuća, kompetencije i iskustva tijekom učenja.
Osnovni ciljevi uvođenja Europskog jezičnog portfolija u nastavu stranih jezika su, prije svega, motivirati učenike priznajući njihov trud u širenju jezičnih vještina na svim stupnjevima jezične kompetencije i pružiti im mogućnost da svoj napredak u znanju stranog jezika i poznavanju kulture naroda koji taj jezik govori zabilježe kako bi pokazali svoj stupanj znanja i jezične kompetencije pri prelasku na viši stupanj ili pri traženju zaposlenja u zemlji ili inozemstvu.
Iz toga proizlaze dvije osnovne funkcije Europskog jezičnog portfolija: 
a) pedagoška funkcija
– pojačati motivaciju učenika u poboljšavanju njihovih sposobnosti komunikacije na različitim jezicima, u učenju dodatnih jezika ili traženju novih međukulturalnih iskustava,
– pomoći učenicima da razmišljaju o svojim ciljevima, strategijama učenja i o uspjehu u učenju stranih jezika, da planiraju svoje učenje i uče samostalno,
– ohrabriti učenike da pojačaju ta nova višejezična i višekulturalna iskustva
kontaktima i posjetima, čitanjem, praćenjem medija i realizacijom projekata
b) funkcija dokumentiranja i izvješćivanja
– Europski jezični portfolio služi za dokumentiranje vlasnikove jezične vještine i iskustva u drugim jezicima na sveobuhvatan, informativan, transparentan i vjerodostojan način; instrumenti koje dokument sadrži pomažu vlasniku da prikaže svoj stupanj jezične kompetencije u učenju jednog ili više stranih jezika što mu može pomoći da o tome obavijesti onoga kome je to potrebno na detaljan i međunarodno prihvaćeni način.
Zamišljeno je da se jezični portfolio koristi kao pokazatelj vlasnikove jezične kompetencije u jednom ili više stranih jezika pri promjeni škole, prijelazu u viši stupanj školovanja, na početku tečaja stranog jezika, na sastanku s agentom za profesionalnu orijentaciju ili pri zamolbi za posao. U svakom slučaju, može koristiti i kao draga uspomena vlasniku na jezike koje je učio i na stupanj jezične kompetencije koji je svojim trudom sam postigao.
Osnovni princip jezičnog portfolija jest da se svaka vještina vrjednuje, bez obzira je li stečena u formalnom ili neformalnom obrazovanju. Isključivo je vlasništvo učenika stranog jezika i on sam odlučuje što će stajati u portfoliju i koje će svoje radove priložiti u jezični dosje.
Portfolio je usko povezan s jedinstvenim europskim jezičnim okvirom koji sadrži opis sve četiri jezične vještine na šest različitih stupnjeva jezične kompetencije prema kojima učenici na vrlo jednostavan način sami opisuju svoja postignuća.
Struktura ELP-a
Jezični portfolio sastoji se od tri dijela: jezične putovnice, jezične biografije i dosjea.
Jezična putovnica navodi jezike koje vlasnik portfolija zna ili uči, a sadrži tablicu za samoprocjenu (self assessment grid – www.coe.int/T/DG4/Portfolio/documents/assessment_grid_english.doc ) koja opisuje četiri jezične vještine (razumijevanje čitanjem, razumijevanje slušanjem, pisanje, govor) u šest stupnjeva i koja je prihvaćena na europskoj razini i kao takva služi za samoprocjenu jezične kompetencije vlasnika u svim državama članicama. Također sadrži podatke o učenju jezika, trajanju tečaja, korištenju jezika kao i o međukulturalnim iskustvima koje je vlasnik stekao u dosadašnjem životu te popis diploma i uvjerenja o znanju jezika.
Jezična biografija je dokument koji opisuje iskustva vlasnika u svakom stranom jeziku koji zna ili uči te sve što učenik može i zna u nekom jeziku. Namijenjena je detaljnom zapisivanju vlastitih dosadašnjih iskustava u učenju stranih jezika, zapisivanju motivacije za nastavak učenja stranih jezika, strategija koje se koriste u učenju stranih jezika, vlastitih ciljeva koji se žele postići u učenju stranih jezika, situacija u kojima se određeni strani jezik koristi te osobnih planova koji se tiču učenja stranih jezika.
I na kraju, jezični dosje je dio jezičnog portfolija koji sadrži konkretne dokaze učenikove jezične kompetencije, odnosno uvjerenja i diplome stečene tijekom formalnog ili neformalnog učenja stranog jezika te radove i projekte koji na vrlo jednostavan način prikazuju razinu jezične kompetencije na kojoj se učenik nalazi, odnosno što učenik zna i može na stranom jeziku koji zna ili uči. Pomalo nalikuje na portfolio umjetnika, a može sadržavati pisane, ali i audio i video materijale.
Europski jezični portfolio u nastavnom procesu
Imajući u vidu sve gore nabrojene ciljeve i funkcije, počela sam koristiti jedan oblik jezičnog portfolija u nastavi engleskog jezika prije nekoliko godina, isprva isključivo zbog ideje da sve učeničke radove sačuvam na jednom mjestu do kraja osnovnoškolskog školovanja, a zatim i zbog ideje da učenici sami promišljaju o svojim sposobnostima unutar stranog jezika kao i o samom procesu učenja i podučavanja stranog jezika.
Naravno, kao i svaka novotarija, i uvođenje portfolija zahtijevalo je malo prilagođavanja. Prvi problem je bio usklađivanje rada na portfoliju s Nastavnim planom i programom. Svaki rad na portfoliju, bez obzira na kojem njegovom dijelu, zahtijeva barem dva do četiri nastavna sata. Kamo i kako onda u Nastavni plan smjestiti barem još dva, ako ne i četiri sata mjesečno? Jednostavno – preinakom samog koncepta portfolija tako da svaki mjesec s djecom radim ono što ih najviše zabavlja – male projekte strogo vezane uz teme koje obrađujemo taj mjesec, a koje sami učenici s veseljem izrađuju na svoj način, sa svojim vlastitim resursima i svojim vlastitim jezikom i ulažu u svoj dosje. Ostale dijelove jezičnog portfolija odlučila sam ostaviti za kraj školske godine kada tijekom posljednjih nastavnih sati imamo vremena ipak porazmisliti o satovima jezika, što smo i kako naučili, što bismo mogli popraviti i što bismo još htjeli naučiti, odnosno što očekujemo od nastave stranog jezika iduće školske godine. To zapravo i spada u jezičnu biografiju i putovnicu, samo to uvijek želim prilagoditi svojim učenicima. Djeca sama odgovaraju na pitanja koja im postavljam a vezana su uz nastavu jezika, njihove strategije učenja i tome slično.
Drugi problem, koji po meni i nije problem, jest disciplina učenika. Prolazeći hodnikom kada moji učenici rade na projektu za dosje portfolija, slučajni prolaznik možda bi mogao pomisliti da učitelja nema u razredu. Pa, u neku bi ruku i bio u pravu. Na takvim satovima ja sam samo usmjeravatelj, tek ponekad pomoćnik. U većini slučajeva učenici komuniciraju i traže pomoć svojih suučenika, a, složit ćete se, takvo što ne može proći u tišini. Tako učenici nisu sputani u kreativnom radu, a s vremenom su naučili raditi u ugodnoj atmosferi i potrebe za smirivanjem gotovo da i nema.
Učenički dosje
Podrobnije bih se htjela osvrnuti na učenički dosje jer je to dio portfolija koji najviše razvijam u svojoj nastavi i na koji sam najviše usmjerena. Jedan od osnovnih razloga zašto sam uvela jezični dosje u svoju nastavu jest činjenica da djeca najviše uživaju u nečemu što ne određuje nastavnik, što neće biti ocijenjeno, što neće nitko ispravljati, nešto gdje će upotrijebiti sve svoje znanje i umijeće pa čak i snalažljivost i što neće izazvati smijeh ostalih učenika. Prije su slabiji učenici u timskim ili grupnim projektima mogli sakriti svoje (ne)znanje, ali su uglavnom pokušavali biti što nevidljiviji i što nečujniji i na taj način preživjeti sat koji ionako ne vole previše bez da dobiju lošu ocjenu ili da svojim (ne)znanjem izazovu smijeh suučenika. Naravno, njih je trebalo motivirati za rad, što za učenike koji aktivno sudjeluju u svakom nastavnom satu, koji su redoviti u pisanju domaćih zadaća i drugih obaveza, nije bilo neophodno. Ali, zašto ne bismo sat stranog jezika svima učinili zanimljivijim i, možda, smislenijim? Zašto ne pokazati učenicima koji je smisao učenja stranih jezika? Nije strani jezik tu da bismo učenicima natovarili na leđa još jedan udžbenik više ili još jedan predmet gdje će morati pisati zadaću, učiti i mučiti se da dobiju koju dobru ocjenu. Učenicima treba pokazati da ono što nauče na satu stranog jezika mogu upotrijebiti kako bi svakodnevicu ili neki dio svojeg života mogli opisati na stranom jeziku, odnosno kako bi teoriju i vokabular, koji su usvojili na satu, upotrijebili u praksi i pokazali na taj način koliko su naučili i što znaju.
Prednosti rada s portfolijem
Rad na portfoliju ima mnogo pozitivnih strana koje se osjete na obje strane – i na strani učenika i na strani učitelja.
Što se tiče djece, rad na portfoliju je zapravo vrlo jednostavan – djeca u njemu uživaju i vrlo lako mogu vidjeti i pratiti vlastiti uspjeh i napredak. Ima mnogo pozitivnih učinaka, od kojih bih izdvojila najvažnije:
- pozitivna motivacija svih učenika, čak i onih slabijih, jačanje učenikova samopouzdanja – kad “crno na bijelo” vide koliko znaju i mogu na stranom jeziku (rečenice I can do – I can’t do ne postoje) – učenici sami odabiru što će i u kom obliku staviti u svoj dosje
- dobrovoljni rad potiče učenikovu aktivnost
- svaki učenik može istaknuti svoju kreativnost, iako mu možda strani jezik nije “jača strana” – može koristiti sve ono što mu je na raspolaganju, bez ograničenja
- roditelji mogu u svako doba vidjeti što i kako njihovo dijete radi na satu stranog jezika i kako napreduje
- naglasak je na komunikaciji osnovnih ideja i misli više nego na gramatici i pravopisu, dakle učenik upotrebljava svoje vlastito znanje i sposobnosti koliko god one bile razvijene i opsežne – rad na portfoliju ne zahtijeva memoriranje pravila i riječi, važno je samo usmjeriti učenike u pravom smjeru, odnosno objasniti zadatak, a učenici sami ili u interakciji s drugim učenicima rade na svom projektu
- sudjelovanje u vlastitom obrazovnom procesu: učenici sami procjenjuju svoje znanje i sami odlučuju što će i kako učiti te tako promišljaju o nastavnom procesu
Što se tiče pozitivnih učinaka na učitelje – oni su također višestruki: nakon upoznavanja s portfolijem i samim konceptom portfolija, uočila sam da mogu efikasnije i jasnije procijeniti ciljeve nastavnog procesa, da mogu procijeniti koje aktivnosti moji učenici najviše vole i od kojih aktivnosti najviše profitiraju, odnosno koje aktivnosti su motivirajuće, a koje nisu.
Zaključak
Osnovni cilj uvođenja jezičnog portfolija u nastavu stranog jezika jest da učenici razumiju glavni cilj učenja stranog jezika, da nauče kako procijeniti svoje znanje, da se poveća motivacija učenika, da pomogne učenicima u odluci što žele postići, da pobijede strah od usmenog i pismenog izražavanja na stranom jeziku, da razviju osjetljivost prema različitim kulturama te da razviju svoju neovisnost u učenju stranog jezika.
Jesam li ja to postigla? Pa, volim vjerovati da jesam. Smatram da su satovi stranog jezika u mojoj školi, pogotovo kada se radi na projektima koji putuju direktno u dosje portfolija, prestali biti razlogom bojazni učenika i da svaki učenik bez obzira na svoje znanje i sposobnosti može na satu stranog jezika izraziti barem nešto od svojih misli i osjećaja. Drago mi je da sam ja na takvim satovima samo koordinator i asistent, a ne strogi “teacher” koji samo čeka da učenici naprave grešku koju će kazniti.
Dodatak urednice:
Upotreba portfolija bila je tema i radova na Svjetskom natjecanju inovativnih učitelja u Hong Kongu. Prezentaciju rada "E-portfolio, a way of better learning in future", Sandre Hoffmann i Christiana Mannesea iz Njemačke možete preuzeti ovdje.
Pogled kroz prozor 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.