Due to covid teaching outdoors


Melita Irman


New corona virus occurred over the night and completely changed our lives. It also changed our school work. We all wish for having lessons at school in front of the pupils and not online, that is why we have to strictly follow the hygienic measures. In addition, the best thing is to spend as much time as possible in nature. In my article I want to present a few examples of how lessons can be carried out outside of the classroom. Teachers who work with younger pupils and teach them all subjects have more opportunities to take the pupils outside and can easily adjust their timetable.

Key words: lessons, pupils, covid, nature.


New corona virus heavily cut into our lives and forced us to change our perspective on lessons. Over the night we were forced to start teaching online. Then we got back to school facilities and were told to have as many lessons as possible outdoors. I took my pupils outdoors several times even before this. In my experience, pupils comprehend content taught outdoors with more interest and enthusiasm. I am going to present a few examples of good practice of teaching outdoors subjects like Slovene, maths and science.

1. Advantages of outdoors lessons

Children who are involved in outdoor games are more independent, confident and skilful. Being out in the fresh air is a great advantage. We can carry out lessons in the school surroundings, like school yard, playground or nearby meadow. The richest place for teaching and learning outdoors is a forest. The most important thing here is that pupils love and really enjoy lessons carried out in this way and that they actually memorize much more.

Outdoor physical activities and learning are connected when teaching outdoors. Physical activities also have a positive effect on brain functioning. They help to release stress, burnout, they restore attention and concentration, and improve our well-being in general. Physical activities in nature also have effect on our physical health. Learning something new by visiting a meadow or forest leaves a different impact on children. Learnt knowledge gets meaning and becomes long-term knowledge. Teaching outdoors changes pupils’ role from often passive and sitting on the spot into active and suits them down to the ground.

2. Examples of teaching outdoors

Teachers of younger pupils can teach all subjects outdoors and make interdisciplinary connections. Outdoor lesson can be carried out regardless of season or weather. We can play various didactic activities outside. Pupils need some guidance form the teacher when they observe, listen, watch, feel and smell the environment, so they can completely experience it with all their senses. I am going to present some examples and ideas of teaching and revising the learnt content for different school subjects outdoors.

We can easily replace a school desk by using a hard grounding. Pupils can sit on foam cushions and put their mats with worksheets, notebooks or workbooks on their knees. This way we can revise content already learnt outside and enjoy some fresh air. Work in groups is another possibility that we can easily carry out outdoors, because groups can move further away one from the other and work without disturbing each other. Pupils, learning individually, through various activities outdoors proves to be the most effective of all.

When teaching Slovene we can practise comprehension and implementation of instructions, find synonyms, hypernyms, form different sentences. By naming phenomena, plants, animals, objects etc., we enrichen our vocabulary. We develop gross and fine motor skills by drawing lines with sticks on the ground or in snow. This way we can teach writing letters as well. Reading fairy tales to our pupils in a meadow or in a forest is a special experience for them. They can later pick up natural materials and use it for dramatization or illustrating the fairy tales.

We can achieve aims of all parts of the syllabus when teaching maths outdoors. Pebbles help pupils with counting, displaying the numbers and calculating. Using the concrete materials pupils assimilate the connection of calculation and multiplication. Teaching outdoors is highly recommended when introducing multiplication table. We can discuss objects’ features by observing the environment, pick up materials of different thickness and length. All that picked up material can also be classified by various criteria into different groups or sets according to size, form, colour etc. We can teach how to write numbers, for example, pupils can use wooden sticks to write numbers on the ground, chalk to write numbers on asphalt, or we write the number with some natural material and display it concretely. We can collect various information from nature and then differently display them. In addition, we can draw geometric shapes on the ground or make them out of fruits, find geometric shapes and bodies in nature. We can also assess and measure distance between trees, height and circumference of trees. In nature we find some symmetric things as well. Either we can look for them or pupils make symmetrical objects or images from natural materials (leaves, branches, pebbles etc.).

It is important that pupils learn subjects like science, technology and social studies through experiential learning. We can visit various natural and artificial environments, where pupils observe and learn how they work and what they consist of. We can go outside in all seasons and pupils learn about how nature changes and basic facts of each season. They can learn about different weather conditions, meteorological phenomena and measure the amount of rain and snow. So, a rainy day is absolutely no obstacle, but an excellent opportunity for measuring the amount of rain. This way pupils spend at least a little of their time at school outdoors despite the bad weather, they get some fresh air, take a walk and learn something new at the same time. In winter we can do experiments with ice, study the states of water, measure the air temperature, observe snowflakes, look for tracks in snow etc. In spring and summer, pupils learn about trees and flowers. They can smell and experience them with all senses, which is priceless compared to looking at the photos in their textbooks. Pupils learn about different ways of plants reproducing. Teachers can prepare an orientation run for pupils, where they train their reading of simple maps and orientation in nature. By doing all of the above they train their social skills as well.

3. Conclusion

Nature offers active learning because of its wide spectre of materials for learning activities, games and exploring. Teaching pupils who spend more time in nature is more effective, experiential, fun and relaxing. We all wish that pupils would like to be at school and teaching them by using various methods outdoors, in nature, and more often, certainly is one of the possibilities to achieve this aim.

My personal experience of teaching outdoors is very good. Pupils learn quickly, because all the activities have a meaning, besides they involve games and lots of physical activities. I hope these presented examples of teaching outdoors will encourage other colleague teachers to use them in their teaching practice.

Digitalna osposobljenost učitelja

u epidemiji


Mateja Repovž Lisec


Obrazovanje na daljinu se vrlo usklađeno odvijalo u Osnovnoj školi Tržišče. Rezultati su pokazali da su učitelji i učenici bili svakodnevno u kontaktu ili barem dva ili više puta na tjedan putem videokonferencija ili uputa za usmjeravanje preko mrežne nastave. Pri korištenju digitalnom tehnologijom, učitelji su ponajviše napredovali na svim područjima digitalnih kompetencija te imaju vještine potrebne za upotrebu različitih internetskih alata. Učitelji smatraju da će i u poučavanju u školi zadržati neke od pristupa poučavanja.

Ključne riječi: poučavanja, informacijsko-komunikacijska tehnologija, profesionalni razvoj, nastava na daljinu

1. Uvod

Raširenost virusa COVID-19 i proglašenje epidemije je po cijelom svijetu prouzročilo masivno zatvaranje škola, kako u prvom tako i u drugom valu epidemije. S obzirom na trenutno stanje digitalne osposobljenosti učitelja i opremljenost škola digitalnom tehnologijom, škole su se morale snaći preko noći, a sve to utjecalo je na učinkovitu domišljatost učitelja i prilagodbu stanju u kojem smo se našli.

U zadatku sam proučila digitalnu osposobljenost učitelja Osnovne škole Tržišče u obrazovanju na daljinu te na koji način i koliko često su učitelji uspostavljali kontakt s učenicima. Rezultati istraživanja pružili su uvid u upotrebu internetskog alata od strane učitelja, a posebno osposobljenost za rukovanje različitim internetskim alatima u Osnovnoj školi Tržišče.

2. Prezentacija prikupljenih podataka o primjeru iz prakse

Osnovna škola Tržišče manja je škola u Općini Sevnica. Škola ima 122 učenika i 17 učitelja. Svi učitelji u školi imaju računala u učionicama te interaktivne ploče koje se upotrebljavaju u nastavi u razredu. Na taj način svakodnevno i u nastavi u razredu privikavamo učenike na upotrebu različitih internetskih okruženja, kao i na upotrebu različitih aplikacija u računalnoj učionici koja ima 25 računala.

Svi učitelji i učenici Osnovne škole Tržišče dobili su odgovarajuća računala i kamere, a isto tako, svima smo također osigurali modeme za nesmetano obrazovanje na daljinu. Vodstvo je također osiguralo odgovarajuću tehničku podršku učiteljima i učenicima.

Na razini škole dogovorili smo jedinstveni komunikacijski kanal podučavanja na daljinu od 1. do 5. razreda te od 6. do 9. razreda. Od 1. do 5. razreda u obrazovanju na daljinu upotrebljavali smo internetsko okruženje Google Classroom, a videokonferencije smo obavljali preko sustava za videokonferencije Zoom. Od 6. do 9. razreda sve aktivnosti obavljali smo preko internetskog okruženja za učenje MS Teams.

Pored jedinstvenog sustava obrazovanja, uskladili smo i raspored sati te ga prilagodili tako da smo uveli blok-satove. Time smo htjeli izbjeći situaciju u kojoj bi učenici u rasporedu sati imali previše različitih predmeta u jednom danu. Vodstvo škole je učitelje koji provode nastavu u odjelima produženog boravka preraspodijelilo tako da su podučavali učenike s poteškoćama u učenju.

3. Rezultati i rasprava

Podaci su prikupljeni putem upitnika. U tu svrhu pripremila sam već postojeći upitnik kojeg su autori Rupnik Vec i drugi (2020) upotrijebili u istraživanju naziva Analiza obrazovanja na daljinu za vrijeme prvog vala epidemije COVID-19 u Sloveniji 2020. godine (Analiza izobraževanja na daljavo v času prvega vala epidemije covida-19 v Sloveniji v letu 2020).

3.1. Uspostavljanje kontakata s učenicima

Većina učitelja razredne nastave (71 %) je u radu na daljinu kombinirao izvođenje nastave putem videokonferencije i usmjeravanje učenja preko pisanih uputa i aktivnosti u Google Classroomu, dok je većina predmetnih učitelja (70 %) nastavu izvodila tako da su s učenicima uspostavili kontakt putem videokonferencija (MS Teams). Nijedan od učitelja nije samo prosljeđivao pisane upute učenicima za samostalan rad putem elektroničke pošte. Tako su učitelji razredne nastave (57 %), kao i predmetni učitelji (90 %) na tjednoj razini najčešće upotrebljavali videokonferencije preko Zooma ili MS Teamsa za uspostavljanje kontakta s učenicima, dok je otprilike jedna trećina učitelja razredne nastave najčešće pružala upute i aktivnosti pomoću internetskog okruženja za učenje Google Classroom.

Čak 86 % učitelja razredne nastave bilo je u svakodnevnom kontaktu s većinom učenika, a većina predmetnih učitelja (70 %) je s većinom učenika bila u kontaktu dva ili tri puta na tjedan. Smatram da je to posljedica činjenice da predmetni učitelji prema rasporedu sati imaju manje sati s učenicima za pojedinačne predmete. Kao primjer mogu navesti prirodne znanosti koje su prema rasporedu sati samo dva ili tri puta na tjedan te je stoga učiteljica prirodnih znanosti bila u kontaktu s učenicima samo dva ili tri puta na tjedan, budući da tako zahtijeva priroda posla. Na razini razreda, učitelji iz odjela produženog boravka koji su za vrijeme epidemije preuzeli rad s učenicima koji imaju poteškoće u učenju susretali su se s pojedinim učenicima dva ili tri puta na tjedan. Razumljivo je da su predmetni učitelji, kao učitelji predmetne nastave, bili manje u kontaktu sa svim učenicima, budući da je svaki učitelj podučavao samo nekoliko sati na tjedan po predmetu, a istovremeno je do toga došlo također zbog reorganizacije rasporeda sati.

3.2. Osposobljenost učitelja

Sljedeći odjeljak odnosio se na osposobljenost učitelja na području digitalne tehnologije u nastavi na daljinu. Pitanja su bila usmjerena na traženje odgovora na kojim područjima digitalnih kompetencija su učitelji napredovali za vrijeme obrazovanja na daljinu te koliko su digitalno pismeni.

41 % učitelja izjavilo je da su znatno napredovali u upotrebi digitalne tehnologije pri aktivnom uključivanju učenika, 41 % učitelja da su jako napredovali u odabiru različitih digitalnih izvora za podučavanje i učenje, a 41 % učitelja je umjereno napredovalo u upotrebi digitalne tehnologije za povratne informacije učenicima. Učitelji su manje napredovali u upotrebi digitalne tehnologije za poboljšanje komuniciranja s učenicima, suradnicima i roditeljima, u upotrebi tehnologije za diferencijaciju i individualizaciju, u izradi i reprodukciji digitalnih izvora u svrhe podučavanja te u upotrebi digitalne tehnologije za poboljšanje sudjelovanja učenika. Najmanje su napredovali u upotrebi digitalne tehnologije za formativno i sumativno vrednovanje te u poštivanju sigurnosti i zaštite na internetu.

Smatram da su učitelji bili primorani usavršiti znanje na području upotrebe digitalne tehnologije i uspostavljanja komunikacije s učenicima te su na tim područjima također najviše napredovali. S obzirom na to da su učitelji očekivali da će se škole ubrzo otvoriti, potrebne ocjene dobili su tijekom nastave u razredu, stoga se učitelji nisu osposobili na tom području. U skladu s preporukama za ocjenjivanje znanja u osnovnim školama, iz ZRSŠ-a su naglasili da učitelji ocjenjuju znanje koje je na odgovarajući način obrađeno, utvrđeno te također provjereno pomoću različitih načina i metoda. Neki učitelji su također svu utvrđenu materiju ocjenjivali usmeno putem videokonferencija, uzimajući u obzir da je znanje prethodno ponovljeno, utvrđeno i provjereno. Jesu li učitelji ocjenjivali stečeno znanje ili ne ovisilo je o odluci pojedinog učitelja i razreda.

4. Zaključci

U današnje vrijeme, učitelji moraju sva stečena znanja smisleno uključiti u nastavu i poticati učenike na aktivno sudjelovanje i na daljinu. Podučavanje ne smije biti monotono, stoga učitelji moraju objašnjavanje preko videokonferencija ili u internetskim okruženjima obogatiti interaktivnim elementima koji će učenike dodatno motivirati u njihovom radu.

Snažno se preporučuje imati ujednačenu upotrebu okruženja za učenje i videokonferencija u školi, a što se ustanovilo kroz epidemiju. Učitelji trebaju isprobati različite načine metode rada s učenicima. Kao što svaki učitelj, tako i svaka grupa, razred različito funkcionira u razredu i u nastavi na daljinu. Učitelji trebaju izabrati one internetske alate koji odgovaraju njihovim vještinama te si trebaju omogućiti vlastiti tempo praćenja promjena, u skladu sa svojim mogućnostima i interesom. Mogu isprobati koristiti različite internetske alate i tako oduševiti svoje učenike, a isto tako mogu dijeliti svoja znanja sa suradnicima u timu i u školi.

5. Literatura

  1. Rupnik Vec, T. i drugi (2020). Analiza izobraževanja na daljavo v času prvega vala epidemije covida-19 v Sloveniji. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za školstvo. Dostupno na adresi
    https://www.zrss.si/digitalnaknjiznica/IzobrazevanjeNaDaljavo_Dec2020/, 24. 4. 2021.

Matematika kod najmlađe djece


Marjetka Novak


Učenici se na satima matematike susreću sa sadržajima koji su im bliski i potječu iz njihova svakodnevnog života. Matematički sadržaji djeca se susreću na svakom koraku: u školi, kada rješavaju probleme, kada idu u trgovinu, kada nailaze na probleme, kako podijeliti čokoladu na jednake dijelove, kada se orijentiraju na putovanju, pa čak i kad se igraju. Važnu ulogu u djetetovom učenju matematike igra njegovo prvo matematičko iskustvo u školi, jer ima velik utjecaj na njegov daljnji stav prema “pravoj” matematici. Preporuča se da učitelji, kada se bave matematičkim sadržajima, polaze od djetetove svakodnevice i uzimaju u obzir djetetovo iskustvo, njegovo predznanje i njegove želje. Na satima matematike dizajniramo osnovne matematičke pojmove i strukture učenika, razne oblike mišljenja i misaone procese, sposobnosti za kreativne aktivnosti, formalna znanja i vještine te im omogućujemo da nauče o praktičnoj primjenjivosti matematike. U nastavi matematike ne bavimo se samo kognitivnim područjem učenikove osobnosti, već i afektivnim i psihomotornim, jer je osnovni razlog poučavanja i učenja matematike njezin značaj u razvoju cjelokupne osobnosti učenika.

Ključne riječi: matematika, razmišljanje, nastava, razvoj.


Mlađi učenici matematike kroz igru ​​uče puno matematičkih sadržaja. Moramo im stvoriti prikladne situacije na razigran i ugodan način i pobuditi njihovu znatiželju, kreativnost, vještine i druge vrline koje će im pomoći u izračunavanju i učvršćivanju matematičkih pojmova. Kroz razne aktivnosti koje se odvijaju “izvan” školskih klupa, pomažemo povećati zanimanje i predanost učenju. Učeći kroz matematičke igre, učenici će biti više uključeni, postići će bolje rezultate i neće imati osjećaj da uče.

Središnji dio

Dječji svijet na početku škole uglavnom predstavljaju konkretne stvari, konkretne operacije. Iz tog razloga, lekcija se mora odvijati na konkretnoj, a ne apstraktnoj razini i biti jasna i razumljiva. U tom se razdoblju djeca prelaze iz predoperativne faze u konkretno, tako da moraju imati na raspolaganju puno didaktičkog materijala, igara i igračaka prilikom formuliranja matematičkih pojmova. Preporuča se imati matematički krug u svakom razredu sa svim potrebnim didaktičkim alatima (Cotič, 2001). U prvom školskom razdoblju dijete je vrlo prijemčivo za sve što se događa oko njega. Suvremeni teoretičari ističu da dijete u to vrijeme najbolje uči u prirodnom okruženju i o svemu što je povezano s prirodnim okolišem. U svakodnevnom konkretnom životu učitelj može dobiti mnogo ideja za poticanje razvoja mišljenja, govora, osjećaja i motoričkog, moralnog i socijalnog razvoja. Razdoblje između 6. i 11. godine života (ovo je rano školsko razdoblje) najuspješnije je za učenje novih obrazaca, uključujući i motoričke. Dijete to uči samo brzo i bez puno napora. Suvremena nastava matematike promiče holističko učenje lekcija, veću povezanost kognitivnog razvoja djeteta i nastave matematike, veću aktivnost učenika. Matematički sadržaj pružamo na način koji je učenicima razumljiv, jasan, zanimljiv i dolazi iz konkretnih iskustava.

Na razini osnovne škole svaki se novi matematički koncept raspravlja na sljedećim razinama (Cotič, Zurc, 2004):


  • postavljanje početne problematične situacije,
  • analiza početne problematične situacije,
  • provedba aktivnosti.


  • shematizacija aktivnosti (crtanje, skica),
  • provođenje aktivnosti u raznim drugim situacijama,
  • shematizacija aktivnosti sa sustavnim prikazima.


  • prezentacija aktivnosti u još općenitijem obliku,
  • generalizacija problema,
  • upotreba razvijenog koncepta u novoj situaciji.

Žagar (2006) piše da se razine uvijek slijede sljedećim redoslijedom: konkretnim, grafičkim i simboličkim. Matematički sadržaji s kojima se dijete susreće u prve tri godine su: geometrija i mjerenje, aritmetika i algebra i ostali sadržaji koji uključuju logiku i jezik te obradu podataka. Svaki je sadržaj specifičan sam po sebi i zahtijeva od učitelja veliku kreativnost i profesionalnost da svaki sadržaj predstavi učeniku na način koji je razumljiv, jasan, ujedno i kreativan, da privuče učenika da sudjeluje i postane aktivan član u matematici. Pritom učitelj ne smije zaboraviti da kada se bavi matematičkim sadržajima prvenstveno izlazi iz konkretnog stvarnog svijeta i iz iskustava koja su bliska učeniku. Matematički se sadržaj nadograđuje iz razreda u razred, pa je osnova od koje polazimo vrlo važna. Jer ako učenik dobro ne savlada osnovne pojmove i ne razjasni svoje ideje, to mu može stvoriti brojne poteškoće u napredovanju u matematičkom sadržaju. Svrha novog kurikuluma iz matematike nije da učenici samo uče matematiku, već da otkrivaju matematiku, razmišljaju o njoj i nadograđuju svoje znanje. Dakle, učenik više ne bi bio samo pasivni slušatelj, već aktivni sukreator vlastitog učenja (Cotič, 2001). Prema rezultatima studija, učenje pokretom uspješnije je od učenja u klasičnoj situaciji – učenju u igraonici. Postizanje učenja kroz pokret može se pripisati većoj motivaciji djece. “Teoretski koncepti i znanje koje su dodirnute osjećajima lakše je i bolje pamtiti. Mnoge kinestetske senzacije koje prate aktivnu igru ​​mogu pridonijeti uspješnijem učenju. Djeca su pažljivija i više su uključena u učenje kroz pokret. Možemo zaključiti da aktivna igra igra važnu ulogu u učenju o teorijskim pojmovima i znanju, jer omogućuje aktiviranje nekoliko osjetilnih područja i ima visoku motivacijsku vrijednost “(Andrejka Kavčič, 2005). Učenje pokretom – kreativno kretanje – u najširem smislu riječi može se definirati kao učenje pokretom. Kreativni pokret jedan je od nešto modernijih procesa učenja. Kad učenje povežemo s pokretom, osoba uči brže i učinkovitije. Pokret je izvor zadovoljstva i opuštanja, neizravno utječući na cjelokupnu sposobnost učenja jer utječe na tjelesna osjetila i osnovne sposobnosti kao što su pamćenje, percepcija, pažnja, orijentacija u prostoru i vremenu, asocijativno razmišljanje i sposobnost rješavanja problema. Matematika je stoga područje koje je izravno povezano s drugim područjima djelovanja.


Mlađi učenici moraju osjećati da je učenje matematike korisno, zabavno i ugodno. Kroz matematičku igru ​​razvijaju logično razmišljanje i prihvaćaju matematiku na drugačiji, kreativniji način. S pozitivnim iskustvima koje stječu postat će samopouzdaniji i uspješniji. Učenici slabiji od učenika također će napredovati i postizati bolje rezultate. Živahna nastava u kojoj učenici uče kreativne ciljeve kreativnim i aktivnim načinom rada, koji prebrzo prolazi.


  1. Andrejka Kavčič, R. (2005). Učenje z gibanjem pri matematiki. Priročnik gibalnih aktivnosti za učenje in poučevanje matematike v 2. razredu devetletke. Ljubljana: Društvo Bravo.
  2. Cotič, M., Felda, D., Hodnik, T. (2001). Svet matematičnih čudes 3, Kako poučevati matematiko v 3.. razredu devetletne osnovne šole. DZS, Ljubljana.
  3. Cotič, M., Zurc, J., Kozlovič Smotlak, D. (2004). Celosten pristop pri zgodnjem poučevanju –vloga gibalnih aktivnosti pri pouku matematike. Pedagoška obzorja, let. 19.
  4. Merhar, Umek, Jemec, Repnik, 2013, Didaktične igre in druge dinamične metode, Salve.
  5. Žagar, S., Geršak, V., Cotič, M. (2006). Ustvarjalni gib kot metoda poučevanja matematike. V: Zbornik izvlečkov in prispevkov / 4.mednarodni simpozij Otrok v gibanju, Portorož, Slovenija. Koper: Univerza na Primorskem, Znanstveno-raziskovalno središče.

Kako da (na)učimo njemačke brojeve?


Nataša Žlindra


Učenje brojeva u nastavi njemačkog jezika u osnovnoj školi može biti vrlo suhoparno i dosadno, ali ga uz igru možemo pretvoriti u nešto zabavno i ugodno. Učenici uz pomoć igre brže usvajaju znanje te se pritom zabavljaju, povezuju i jačaju međusobne odnose, stvarajući tako pozitivnu energiju u razredu. Predložene igre korisne su kod učenja njemačkoj jezika, ali ako se pravilno prilagode, mogu se upotrijebiti i za učenje bilo kojeg stranog jezika.

Ključne riječi: brojevi, igra, nastava, njemački jezik

Kod nastave njemačkog jezika u osnovnoj školi kao izbornog i obaveznog predmeta, susrećem se s poteškoćama u održavanju nastave u pred satovima, dok su učenici još pospani ili u zadnjim satovima, kada su umorni nakon cijelog dana sjedenja u školi. Koji put ih je teško motivirati za učenje, ali su zato uvijek spremni za igru jer je igra dobar motivator za učenje.

»Igra je učinkovit način obrazovanja jer privlači pažnju učenika i motivira ih, što donosi zanimljivu i dinamičnu nastavu i trajnije znanje.«

Bognar, 1987

Nastava kroz igru postane zabavna, učenici se međusobno povežu, a istovremeno se jača i odnos učenik – učitelj.

Ispod navedene igre prikladne su za učenje i usvajanje brojeva u osnovnoj školi i rado ih koristim u svojoj nastavi.

Primjeri igara

1. Brojanje: Brojimo po redu (eins, zwei, drei …) i unatrag (zwanzig, neunzehn, achtzehn …); brojimo u odnosu na višekratnike (zwei, vier, sechs …; drei, sechs, neun …; fünf, zehn, fünfzehn …); brojimo samo desetice (zehn, zwanzig, dreißig …).

2. Igra BUM: Umjesto svakog drugog ili trećeg broja učenici moraju izgovoriti BUM (eins, BUM, drei, BUM, fünf …; eins, zwei, BUM, vier, fünf, BUM …).

3. Bubanj: Uz ritam bubnja krećemo se po učionici. Hodati možemo u obliku zmije ili se slobodno kretati, vodeći pritom računa da se ne sudarimo s drugim učenikom. Učitelj ili učenik udara u bubanj i svi glasno broje. Glasni udarci bubnja znače glasno brojanje, tihi udarci tiho brojanje. Mijenjaju se ritam i jačina zvuka.

4. Predmeti u razredu: Brojimo predmete u razredu (stolice, stolovi, prozori, bilježnice, školske torbe…). Na kraju međusobno uspoređujemo rezultate brojanja.

5. Školske stepenice: Učenici se podijele u nekoliko grupa. Njihov zadatak je prošetati po školi i prebrojati sve stepenice na koje naiđu. Kada se vrate u učionicu, provjere ako se njihovi rezultati slažu.

6. Računske operacije: Učenici se podijele u manje grupe. Svaki put odluče koju će računsku operaciju izvesti (zbrajanje, množenje …). Učenik baci dvije kocke. Onaj učenik koji prvi zbroji ili pomnoži oba broja i rezultat kaže naglas, dobiva jedan bod.

7. Ribari: Učitelj sam ili s učenicima napravi udicu uz pomoć štapa, konopca i magneta. Slika 1. Lov na brojeveNa kartone, na kojima su brojevi napisani riječima ili brojevima, stavimo spajalicu. Kartone možemo plastificirati te ih tako upotrijebiti više puta. Učenici se igraju u manjim grupama. Jedan od učenika proziva brojeve. Ostali učenici u grupi imaju u rukama udice i traže prozvani broj. Onaj koji prvi nađe broj i ulovi ga udicom dobiva bod.

Slika 1. Lov na brojeve

8. Igra memorije: U ovoj igri koristimo kartone iz prethodne igre. Rasporedimo ih okrenute prema gore i igramo igru memorije. U paru su kartoni na kojima je napisan broj i isti broj napisan riječima (7 – sieben).

9. Skriveni broj: Na kartone napišemo brojeve. Dogovorimo se koje brojeve ćemo napisati (npr. od 1 do 20). Jedan od učenika odabere karton s brojem i sakrije ga od ostalih učenika. Ostali učenici pogađaju: Hast du vier? – Nein, falsch. Hast du drei? – Ja, richtig. Tko pogodi ima pravo sljedeći sakriti broj.

10. Čučanje i stajanje: Igru započnemo čučeći. Glasno brojimo od 0 do 10 i kod svakog izgovorenog broja se postepeno dižemo. Kada dođemo do broja 10, stojimo uspravno. Zatim slijedi brojanje unatrag od 10. Postepeno i jednakomjerno se spuštamo tijelom prema dolje. Kod broja 0 dođemo do čučnja. Igru možemo nadograditi različitim tempom brojanja.

11. Vrtuljak: Učenici se rasporede u dva kruga, unutarnji i vanjski. Oni koji stoje u unutarnjem krugu gledaju prema van. Tko stoji u vanjskom krugu, gleda unutra. Svaki učenik mora imati svoj par. Učenik u vanjskom krugu zada učeniku u unutarnjem krugu jednostavnu matematičku računicu. Učenik u unutarnjem krugu naglas kaže rješenje, zatim zada novu računicu istom učeniku koji isto tako naglas kaže rješenje. Kada učitelj da znak, unutarnji krug se pomakne za jedno mjesto u smjeru kazaljke na satu, dok se vanjski krug ne miče. Ponovo dva učenika jedan drugom zadaju zadatke i izračunaju ih. Bitno je da su računice svaki put različite.

12. Prazno mjesto: Učenici sjede na stolicama u krugu. Razmak između stolica mora biti što veći. Jedna stolica je prazna. Učenik koji sjedi lijevo od prazne stolice kaže: Mein rechter Stuhl ist leer. Petre, (pozove jednog od učenika) komm her. (Stolica desno od mene je prazna. Petre, dođi.) Prozvani učenik pita: Mit wie vielen Schritten soll ich kommen? (Koliko koraka mi treba do tebe?). Učenik izmisli broj: Mit vier. (Četiri.) Učenik zatim napravi četiri koraka do prazne stolice, odnosno onoliko koliko je bilo rečeno i sjedne na praznu stolicu. Igru nastavlja učenik koji sad ima praznu stolicu na svojoj desnoj strani.

13. Muholovci: Na ploči napišemo ‘ja/nein/vielleicht’. Učitelj ili učenik govori jednostavne računice koje mogu biti točne (fünf plus fünf ist zehn), ali i netočne (sieben plus eins ist neun). Učenici se podijele u tri grupe i postave se u tri reda. Kada čuju računicu moraju u roku tri sekunde odlučiti je li ona točna ili netočna. Nakon tri sekunde moraju dotrčati do ploče i muholovkom udariti na jedan od odgovora: ‘ja’ ako su sigurni da je računica točna iSlika 2. Muholovcili ‘nein’ ako su sigurni da je netočna. Ako nisu sigurni u ispravnost računice ili u tri sekunde nisu uspjeli pronaći rješenje, udare po odgovoru ‘vielleicht’. Odgovori se boduju. Pravilan odgovor JA/NEIN vrijedi jedan bod, VIELLEICHT vrijedi 0,5 boda. Učitelj ili jedan od učenika zapisuje bodove na ploču. Na kraju igre se bodovi glasno zbrajaju.

Učenicima se ova igra najviše sviđa jer je brza i dinamična.

Slika 2. Muholovci

14. Broj koji nedostaje: Na pod stavimo brojeve od 1 do 20 i pomiješamo ih. Učenici zatvore oči, a mi u međuvremenu maknemo jedan broj. Kada ponovo otvore oči, moraju pronaći broj koji nedostaje: Welche Zahl fehlt? – Fünf fehlt.

15. Traženje para: U vrećicu stavimo kartone na kojima su napisani brojevi. Svaki broj mora biti napisan na dva kartona. Učenici izvlače kartone (svaki jedan) i pogledaju koji je broj napisan na njemu, pazeći pritom da drugi ne vide njihov broj. Na znak učitelja se učenici kreću po razredu i traže učenika koji je njihov par. Svaki učenik šapne svoj broj. Kada čuje isti broj od drugog učenika, provjere svoje kartone i ako su pronašli svoj par, leđima se okrenu jedan prema drugome. Kada se nađu svi parovi, igra je završena. U uputstvu treba učenicima jasno naglasiti da glasno izgovaranje broja nije dozvoljeno. Učenicima se posebno sviđa ako im u ovoj igri štopamo vrijeme. Prilikom sljedećeg izvođenja ove igre se trude poboljšati svoje vrijeme.

16. Bingo: Učenici nacrtaju tablicu sa šest do deset kvadrata u svojim bilježnicama. U svaki kvadrat upišu jedan broj. Prije početka igre se dogovorimo koji brojevi dolaze u obzir (npr. svi brojevi od 1 do 20). Učitelj ili učenik izvlači brojeve. Kada učenik čuje broj koji je zapisao u kvadrat, precrta samo taj kvadrat. Kad precrta posljednji broj u svojoj tablici, vikne BINGO i on je pobjednik igre. Igru nastavljamo sve dok svi učenici ne precrtaju sva polja.

17. Kekčeva pjesma: S učenicima smo došli do zaključka da se brojevi mogu upotrijebiti umSlika 3. Kekčeva pjesmajesto pravih riječi u Kekčevoj pjesmi. Prave riječi (Kdor vesele pesmi poje…), zamijenimo s brojevima (Eins, zwei, drei, vier …). Ili potražimo neku drugu pjesmu koju svi znamo i pokušamo na tu melodiju zapjevati brojeve na njemačkom.

Slika 3. Kekčeva pjesma

18. Youtube: na Youtube-u je puno pjesama koje su dostupne javnosti pomoću kojih možemo usavršiti brojeve od 1 do 20. U tražilicu utipkamo ‘Zahlenlied Deutsch’ i prikaže se puno pjesama koje su primjerene za korištenje u razredu ili kod kuće. Ispod se nalaze linkovi do nekih od njih:


Želim vam puno zabave kod učenja brojeva na njemačkom jeziku.


  1. Bognar, L. (1987): Igra pri pouku na začetku šolanja. Ljubljana. DZS.

Technology Outdoors MOOC


Milka Ivanlić

U svibnju prošle godine sam bila upisala Technology Outdoors MOOC o kojem sam saznala na mrežnoj stranici Digital Learning across Boundaries (DLaB). Ovaj online tečaj je trajao četiri tjedna gdje je svaki tjedan krasila jedna aktivnost.

Aktivnosti su bile sljedeće:

Week 1 – 1st May – Creating Trails
Week 2 – 8th May – Art in the Environment
Week 3 – 15th May – Wild Writing
Week 4 – 22nd May – Science Outdoors1

Naglasak tečaja je bio na korištenju tehnologije u nastavi koja se izvodi izvan učionice. Kako predajem Informatiku i moja nastava se uvijek odvija unutar učionice, rado sam upisala tečaj kako bih isprobala nešto novo i tako obogatila nastavu. Prednost ovakvih tečajeva je što ste u kontaktu s kolegama koji dolaze iz raznih europskih zemalja, izmjenjujete iskustva te jedni druge potičete i motivirate u radu.

U svakom tjednu tečaja smo mogli odabrati jednu od nekoliko tema. U prvom tjednu sam odabrala temu „Hacking the Nature“. Kako se bližio Dan škole, odlučila sam ovu aktivnost provesti s učenicima petog razreda. Upravo smo završavali nastavnu cjelinu Obrada teksta.

Na početku sata smo razgovarali što se sve promijenilo u školi unazad godinu dana (nove izvannastavne aktivnosti, uređenje okoliša škole, kućica – knjižnica ispred škole, …).

imageObjasnila sam kako ćemo danas koristiti mobitele kako bi izašli u dvorište škole i načinili nekoliko fotografija. Svatko je trebao imati barem četiri fotografije škole. Rekla sam učenicima da pri fotografiranju zamisle kako će fotografije pokazivati osobama koje nikada nisu vidjele našu školu.

U razredu su učenici pomoću USB kabla kopirali fotografije sa svojih uređaja na računala. Pomoću programa paint.net učenici su smanjili veličinu fotografijama. Uočili su kako je to utjecalo na veličinu datoteke i njenu kvalitetu.

Zatim, učenici su radili u paru. U programu MS Word su trebali osmisliti činkvinu (pjesmu od 5 stihova) na temu „Škola“. U dokument su umetnuli i fotografije škole koje su snimili. Jedna skupina učenika je činkvinu prevela i na engleski imagejezik.

U drugoj aktivnosti sam odabrala temu „Ephemeral Art“. Ovu temu sam realizirala s učenicima i učiteljicama posebnih odjela. Izašli smo u dvorište škole, a zadatak učenika je bio od granja, lišća i kamenčića stvoriti kreaciju po želji.

imageKoristeći školski fotoaparat svaki učenike je snimio nekoliko fotografija koje smo zatim u učionici kopirali na računala. Svaki učenike je izabrao jednu fotografiju koju je ispisao na papir pa smo tako ponovili i rad s pisačem.

U trećem tjednu sam odabrala temu „Bringing the outside in“. Cilj je bio da učenici kroz svoje radove vanjski svijet dovedu u učionicu. Učenici osmih razreda su trebali izraditi tablicu „Gradovi“ u programu Microsoft Access. Tablica je trebala sadržavati sljedeća polja: država (kratki tekst), EU (da/ne), broj stanovnika (broj), zastava (privitak), himna (poveznica), kulturna znamenitost (kratki tekst), glavni grad (kratki tekst). Učenici su popunili tablicu sa sedam zapisa.

U četvrtom tjednu okrenula sam se programiranju. Naime, učenici šestih i sedmih razreda su programirali micro :bit – ove. Jedan od zadataka je bio napisati program za mjerenje temperature. Nakon što smo izmjerili temperaturu u učionici, zaputili smo se ispred škole kako bi izmjerili kolika je temperatura vani. Isto tako, učenici su ponijeli micro :bit-ove kući te su izmjerili temperaturu u dogovoreno vrijeme u zatvorenom i otvorenom prostoru. Rezultate smo po dolasku u školu usporedili i zaključili da su micro :bitovi izmjerili približno istu temperaturu vanjskog prostora.

Za mene je ovaj tečaj značio puno jer sam napustila nastavu koja je izričito bazirana na radu u učionici. Imajući na umu ciljeve i ishode učenja, možemo tehniku koristiti na vrlo zanimljiv i kreativan način što doprinosi lakšem usvajanju novih vještina, a i podizanju interesa i angažmana učenika u nastavnom procesu.

1 Izvor: http://dlaberasmus.eu/mooc-technology-outdoors-course/

Varna uporaba interneta v šolski knjižnici OŠ Prule


Gregor Škrlj


V današnjih časih je raznolika informacijska tehnologija del našega vsakdana. Od tega, da uporabljamo mobilne telefone in brezstične kartice za potovanje z avtobusi in vlaki, do tega da za iskanje po knjižnici uporabljamo spletni katalog (OPAC) in mCOBISS[1], beremo knjige na e-bralnikih, dostopamo do gradiva za šolo v spletnih učilnicah … A vse le ni tako enostavno in varno, zato na naši šoli vsakoletno načrtujemo posebne oblike pouka tako v računalniški učilnici in knjižnici, ki vključuje uporabo kot tudi varnost in varno rabo interneta. Učitelji se redno izobražujemo s področja tematike interneta, ki jih organizira Zavod Arnes ter Center za varnejši internet, redno spremljamo literaturo, objave in novosti s področja informacijsko-komunikacijske tehnologije (dalje IKT). V nadaljevanju prispevka bom predstavil izobraževanje na naši šoli na področju pravilne rabe interneta (v sklopu pouka in dnevov dejavnosti) ter kako v knjižnici poudarjamo pomen pravilne rabe interneta.

Izobraževanje na področju varne uporabe interneta

»Upoštevati moramo, da je spletna varnost predvsem znanje. Star kitajski pregovor pravi: »Daj človeku ribo in si ga nahranil za en dan. Nauči človeka loviti in si ga nahranil za življenje.«Podobno je naravnana tudi spletna varnost, pri kateri blokiranje in omejevanje spletnih vsebin nimata dolgoročnega učinka na učence, temveč delujeta z danes na jutri. Upoštevati moramo tudi, da se tehnologija hitro spreminja. Veliko bolje se obnese izobraževanje, kako naj se učenci varno in odgovorno vedejo na spletu, kar jim bo omogočalo urjenje in pridobivanje veščin o varni in odgovorni rabi interneta, ki jih bodo obdržali celotno življenje.« (Lesjak, 2016, str. 9). Izhajajoč iz dejstva, da je internet in IKT del našega vsakdana, na naši šoli posvečamo precej ur pouka in dejavnosti ravno učenju o in za uporabo interneta. Zato tudi vsako leto, v mesecu februarju, ki je mesec internetne varnosti, natančneje 6. februarja poteka Dan varne rabe interneta. Tudi letos je bil obeležen pod sloganom »Ustvarjaj, povezuj in širi spoštovanje: prijaznejši internet se začne s teboj«. Po šoli smo nalepili plakate, učencem razdelili informativno gradivo (brošure, nalepke, kazalke …), v knjižnici pa je bila postavljena tematska razstava. Poleg tega dneva pa na šoli vsako šolsko leto, za učence 2. in 3. vzgojno-izobraževalnega obdobja, organiziramo in izvedemo dneve dejavnosti, v sodelovanju s Centrom za varnejši internet (Safe.si). V računalniški učilnici na šoli izvedemo delavnice, kjer se učenci učijo varne rabe, obnašanja na spletu … Ogledajo si informativne filme, ki na ilustrativen način prikažejo neželeno in neustrezno vedenje na spletu in posledice, ki jih tako obnašanje pusti. Zatem rešijo naloge, ki so vsebinsko povezane s predstavitvami.

Slika 1. Plakat na hodniku, razstava gradiv v knjižnici ter čitalniški izvodi publikacij

Tudi učitelji smo se v sklopu dodatnega izobraževanja, prijavili na izobraževanje z naslovom Varna raba interneta in naprav[2] (v izvedbi Zavoda Arnes), kjer smo se seznanili s temami po sklopih: zaščita naprav; zaščita podatkov in digitalne identitete in zaščita zdravja in okolja. Seminar in delavnice (ki so potekale v veliki meri preko spletnih učilnic) so nam, poleg osvežitve že znanega, postregle z novimi informacijami in dodatnimi znanji (posebno pozornost je potrebno usmeriti v rabo računalnikov in zaščite, saj vodimo dokumentacijo preko spletnih aplikacij, e-dnevnikov in uporabljamo spletne učilnice).

Pouk v knjižnici

V naši knjižnici so pripravljena navodila in napotki za uporabo namenskega računalnika ter plakati z nasveti za pravilno uporabo interneta. Posebna navodila in uporaba takšnih in drugačnih IKT naprav v knjižnici so določena v 8. in 9. členu Knjižničnega reda OŠ Prule[3], s katerim se učenci seznanijo ob vstopu v šolo in upoštevajo od prvega obiska knjižnice.

Posebej za učence je, v sklopu spletnih učilnic naše knjižnice, pripravljeno poglavje, kjer najdejo vse potrebno za informiranje o varni in zakoniti rabi interneta. V spletni učilnici sem pripravil tudi poseben interaktivni kviz, ki služi za uvodno motivacijo pri smotrni uporabi interneta.

Slika 2. Poglavje v spletni učilnici in računalniški kotiček v knjižnici

Spletno učilnico uporabimo, kadar izvajamo pouk knjižnično-informacijskega znanja, v povezavi z določeno vsebino predmeta v razredu. V kurikulu Knjižnično informacijsko znanje so zapisane kompetence, ki jih učenec tekom obiskovanja osnovne šole pridobi in razvija. Ena pomembnejših v današnjih časih je digitalna kompetenca, ki jo učencem pomagamo razvijati in usvojiti. Bistvo je, da učenec s pomočjo odrasle osebe (učitelj, knjižničar …) osmisli uporabo interneta. Pri pouku vedno poudarim in izpostavim tudi spoštovanje avtorskih pravic (učenci rešujejo učne liste ter navajajo vire, od kje so prepisali besedilo in podatke). Ob tem jih vedno opozorim, da je potrebno vsak vir večkrat preveriti (tiskani/spletni vir, saj na spletu vsak lahko dodaja besedila, fotografije, kar praktično prikažem z lažnim primerom iz Wikipedije).


»Informacijska tehnologija se na šolah pojavlja v najrazličnejših oblikah. Bodisi kot izključno tehnologija v obliki namiznih in prenosnih računalnikov, tablic, mobilnih telefonov, digitalnih tabel, fotoaparatov, kamer in ostalih digitalnih učnih pripomočkov bodisi kot digitalna vsebina v obliki elektronskih učbenikov in delovnih zvezkov, drugih gradiv, učnih portalov, aplikacij, igric, videoposnetkov, MOOC-ov[4], učnih družabnih omrežij in drugih storitev, ki jih omogoča internet.« (Lesjak, 2016, str. 7). Vsa tehnologija je s seboj prinesla tako pozitivne kot negativne učinke, zato je pomembno, da se temi posveča več pozornosti in nameni posebne izobraževalne prijeme. V svetu, kjer je tehnologija začela prevladovati, jo je pomembno obvladovati in smiselno uporabljati v normalnih mejah (da uporaba ne preraste v odvisnost). »Naloga učiteljev in ostalih šolskih delavcev je, da ohranijo učenčevo varnost, kar pa lahko naredijo na različne načine. Učence morajo naučiti pravilne uporabe digitalnih tehnologij ter poskrbeti, da spoznajo nevarnosti in tveganja, ki jih lahko doletijo, ter kako se pred njimi zaščititi.« (Dugar, 2014, str. 26). Ne smemo zanemariti dejstva, da mladi posnemajo starejše, tako svoje starše/sorodnike kot šolsko osebje in tudi slavne osebe (sledijo jim na družabnih omrežjih), zato je potrebno usmerjati in bdeti nad smotrno uporabo IKT pripomočkov. Zato je pomembno tudi sodelovanje s starši.


  1. Dugar, R. 2014. Obravnava varne rabe interneta na slovenskih osnovnih šolah: diplomsko delo. Ljubljana: [R. Dugar].
  2. Knjižnično informacijsko znanje. Kurikul: osnovna šola. (2009). Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport: Zavod RS za šolstvo. Pridobljeno 20. 2. 2018.
  3. Lesjak, B. 2016. Problematika spletne varnosti v šolah: smernice za vodstva šol. Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Fakulteta za družbene vede, Center za družboslovno informatiko. Pridobljeno 20. 2. 2018.
  4. Varna raba interneta: priročnik za učitelje. 2006. Ljubljana: Fakulteta za družbene vede, Center za metodologijo in informatiko. Pridobljeno 20. 2. 2018.

[1] Več o aplikaciji: http://m.cobiss.si/
[2] Več o izobraževanju: https://www.arnes.si/storitve/varnost/mooc-v/
[3] Knjižnični red je dokument, ki določa pravila in obnašanje v šolski knjižnici.
[4] MOOC je kratica za Massive Open Online Course, kar pomeni množični spletni tečaj, ki poteka odprto na internetu za različne udeležence (tudi več tisoč).

Video u nastavi informatike


Goran Jarčov


Sadržaj ovog članka trebali bi shvatiti kao ideju koja bi se u budućnosti mogla primjenjivati na one predmete u kojima ima mnogo ponavljajućih elemenata, tj. elemenata koji se trebaju uvježbati ili uvježbavati. Za takvu nastavu, jedino je, za sada, u osnovnim školama, sposobna informatika. Ali to je samo iz jedinog razloga: postoji logistika koja podupire taj predmet u cijelosti, a to su kompjuteri na kojima se mogu koristiti videa i uvježbavati pojedine radnje sve dok ne postanu uvjetovane.

Kroz ovaj članak pokušavam predočiti Vam svoj rad na videu i uporabu videa u nastavi informatike. Pristup kojega ja zastupam bio bi : učitelj objašnjava cjelinu podnaslov po podnaslov , navodi na projektoru kako se izvode pojedine radnje i posebno ukazuje na možebitne probleme do kojih bi učenici mogli doći u vježbi koja prati video. Nakon toga učenici otvaraju video i rade sami odmah, paralelno, vježbu uz video kojega pauziraju i pokreću kada naprave pojedini dio. Na kraju imate vježbu koja se može i ocijeniti odmah ili kroz tjedan ili dva. Izgled vježbe uključen je na početku, u vježbi, i vidi se odmah rezultat do kojeg moraju doći …”.

Ustupam Vam videa koja sam radio kroz godine bez naknade – besplatno. Odnose se na cjelokupan sadržaj od 5. do 8. razreda osnovnih škola. Sadržaji rađeni po Školskoj knjizi su zastupljeni samo u lekcijama za 5. razred Word i 6. razred Word. Ostatak su moje vježbe, za sve izdavače.

Izbor slijedećeg izdavača, koji bi trebao slijediti uskoro, prema meni, trebao bi biti prema količini i kvaliteti videa kojima se objašnjava sadržaj. Videa trebaju biti što usmjerenija, s precizno određenim sadržajem koji se odmah oblikuje u vježbu, a koja se može i vrednovati tj. ocijeniti. Pri izboru izdavača trebao bi se oslanjati i na ostale materijale, kao riješene i neriješene radne bilježnice, riješene radne bilježnice u (recimo) Power Pointu, pojava svakog od rješenja zadatka tek po kliku (krajnje jednostavan zahvat koji svakome učitelju oduzima dane, a to se sve može napraviti kod izdavača) zatim slijede kvizovi, kvalitetan prikaz jedinica koje se mogu prikazati na projektoru (cijeli sadržaj), kvalitetno napravljene pripreme uz ostale pomoćne materijale. Jedan od bitnih kriterija za izbor izdavač trebao bi biti i online vježbanje i provjere znanja. Online vježbanje i provjere znanja trebali bi biti dio portfolia za svakog učenika. Naime, tu je odmah vidljivo i koliko je puta pristupio određenoj provjeri koja služi kao vježba, kojom je brzinom prošao kroz pitanja, na kojim pitanjima griješi on kao i cijela grupa (razred), kako bi se taj dio sadržaja mogao ponoviti. No to neće biti obuhvaćeno ovim člankom.


Reći ćete: „Video u nastavi informatike? Pa svi to upotrebljavamo godinama!“ Svima koji rade posao vezan uz predavanja informatike taj pojam je poznat. No, za većinu informatičara, pojam videa povezan je sa sadržajem koji obrađuje tek mali dio jedinice. Koncepcija mojih videa je : Učenici otvaraju video i rade odmah, paralelno, vježbu uz video kojega pauziraju i pokreću kada naprave pojedini dio. Na kraju imate vježbu koja se može i ocijeniti odmah ili kroz tjedan ili dva. Izgled vježbe uključen je na početku, u vježbi, i vidi se odmah rezultat do kojeg moraju doći …”

No morate jedno znati za pet minuta videa potroši se i do 10 sati rada. Ne isplati se to pojedincu, lakše mu je raditi na stari način – bez videa.


Kako je to bilo prije korištenja videa?

Prije nego što sam uporabio videa: neprestano sam ponavljao, pratio i ispravljao gotovo svakog od učenika. No učenici su slabije koncentracije. Razlozi su različiti, no sigurno kako je jedan od razloga vrijeme u kojem se odvija nastava, često poslije nastave do 17.00 sati. Učenici su različitih sposobnosti, ne pomaže niti premještanje , bolji učenik uz slabijega. Često treba čekati učenike koji zaostaju i otežavajuće je voditi nastavu jer tada učenici koji su gotovi s danim dijelom se dosađuju. Morate često doći do učenika koji ne znaju kako će napraviti vježbu. Što u manjim učionicama predstavlja ne baš mali problem.

Sadašnje stanje – uz korištenje videa

Bolji su rezultati u uspjehu nastave. Napravi se daleko više i kvalitetnije nego prije bez videa.

Veća posvećenost  PP, PIR-u, čak i za one najbolje (koje uvijek zapostavljamo) imam vremena ili energije, ako nikako, poslije nastave. Ako ste prije bez videa osjećali da je na Vama jaram i da orete, sad je bolje, sada ipak samo okopavate.

Nemojmo zaboraviti: zadovoljan nastavnik – zadovoljni i učenici. A dosta je još godina rada pred nama, moramo se čuvati radi ravnomjernosti i očuvanja svježine u predavanju!

Svjedočimo promjenama u djece, to je video generacija. Znate kakve su danas – video ili youtube generacije. Koncentracija je maksimalna – samo kada gledaju youtube – videa. I tada pamte. Ma što pamte, upijaju! Sami s kompjuterom, tabletom, pametnim telefonom. Sjetimo se prikaza druženja video genaracija? Svjedoci smo ogromnih količina podataka koje pohranjuju slušajući youtubere – koji govore o igricama. Da su 20% uložili u pamćenje na nastavi – hej gdje bi im bio kraj!

Više nema gubitka sata radi vanjskog faktora. Ako ste imali na odmoru prije sata vršnjačko nasilje to znači izgubljen sat. Mi imamo toliko postupaka da je nemoguće sve napraviti tijekom sata, a mora se odmah napraviti. Ako nekog boli trbuh, morate se pobrinuti za učenika, zvati roditelje (gotovo uvijek, nitko se ne javlja na telefon) , pratnju organizirati itd. Ako neko dođe do vas i traži da samo na „minuticu“ dođete i popravite projektor to znači isto tako – gubitak sata.

Kada učenici završe s provjerom, ili s drugom vježbom, možete ih zaposliti – novom vježbom, novim videom. Sve to ne znači izgubljeni sat – već vježbu. Video koji prati sadržaj kojeg predajemo i imamo ga u udžbenicima za mene predstavlja veliku pomoć.

Savjet: Video pokrenemo u lijevom dijelu ekrana (ako imamo ekrane 16:9) a u desnom pokrenemo Word i radimo vježbu.

Tehničke pojedinosti vezano uz video koji je u privitku

Pogledajte video kojega imate na Youtubeu ili na Officeu 365, a kojim obrađujem sadržaj Word peti razred po sadržaju Školske knjige. Video traje oko 5 minuta, 800 x 600 je rezolucija. Moguće ga je pokrenuti na svim operacijskim Windows sustavima, od XP na dalje i to na stvarno jako starim strojevima (PC), memorijski i procesorski slabijim. Učenici otvaraju video i rade odmah, paralelno, vježbu uz video kojega pauziraju i pokreću kada naprave pojedini dio. Na kraju imate vježbu koja se može i ocijeniti slijedeći put. Izgled vježbe uključen je na početku, u vježbi, i vidi se odmah rezultat do kojeg moraju doći.  Uz to učenici dobivaju na papiru izgled vježbe koju moraju na kraju imati. Poslije prvog ocjenjivanja možemo samo promijeniti redoslijed i tada imamo novu vježbu koju možemo ocjenjivati. I kod ocjenjivanja gledaju u video, jer nije bitno zapamtiti točan položaj, kako se otvaraju pojedine kartice, grupe naredbi itd., već se podsjetiti. Tko zna s kojim će officeom, na kojoj platformi, raditi kasnije u srednjoj školi, na fakultetu.

Problemi izrade videa

Prvi problem je dugotrajnost izrade. Drugi problem je ovisnost o promjenama alata, programa, okružja, koncepata same nastave. Nemoguće je danas kao jedinka pratiti s videima sva događanja u nastavi informatike. To znači pratiti promjenu operacijskih sustava, verzija office-a, različitih koncepata nastave, od koncepta kojega prihvaćaju i izdavači do mogućeg, ali, istovremeno, vrlo vjerojatnog budućeg koncepta, a to je korištenje i učenje digitalnih alata, različitih aplikacija i programa, a sve stavljeno u konkretan kontekst.

Treći problem je kod izrade uvijek postoji mogućnost zaboravljanja pojedinih radnji. Naravno kada bi bilo više vremena, tada bi trebao više puta izrađivati vježbe i tada primijetiti pogrješke. Ili imati sustav za javljanje pogrešaka direktno iz učionica i tada se nakon što su primili primjedbe i popravili stvari odmah (jer uvijek se može bolje) , strimaju se novi prepravljeni sadržaji.

Jedina je mogućnost za uklanjanje takvih problema je ako se toga prihvati netko od izdavača i uz tim kojega imaju napravi video za sve one koji bi željeli takav oblik nastave.

Distribucija videa

Video se nalazi na https://office365.skole.hr . Klikom na prijavu (desni gornji kut) s clip_image001 Vašim AII@indentitetom, dolazite na na stranicu s Officeom 365 gdje idemo na :clip_image002 i pritiskom na lijevo gore: clip_image004 dobivate rolicu s različitim aplikacijama unutar Officea 365 i idemo na Sve aplikacije i zatim pronalazimo Stream. Pritiskom na Stream dobivamo menije, idemo na Pregledaj i pritiskom na Kanali i upisujemo u polje Traženje kanala : VIDEO U INFORMATICIi pritisnemo : clip_image005 Kada se pojavi VIDEO U INFORMATICI kliknemo na naslov i otvara vam se kanal s filmovima. (za sada je to samo jedan film, ai uskoro će biti daleko više!) (Može: kada smo se prijavili pritisnemo na adresu https://web.microsoftstream.com/video/aa7ad6f1-e306-4b69-9a50-9abb342e5e5a ).

Ako Vam je tlaka taj pristup imate na javnom pristupu na Youtubeu (dakle mogu i vaši učenici pristupiti tome videu) pod kanalom Goran Jarčov.video (Jarčov) (kanal je Goran Jarcov.video mail je goran.jarcov.video@gmail.com ) imate prvi video Vježba u 5. razredu Word koji je napravljen prema cjelini 5.1 u Školskoj knjizi. Ne mora biti za Školsku knjigu i mogu se maknuti oznake za Školsku knjigu, potpuno jednotavno, ali za sve je potrebno vrijeme. Inače je ideja da se videa pregledavaju i skidaju s Office-a 365. Jer tu imate i Stream i pristup OneDriveu koji se može koristiti radi pomalo kompliciranog prijenosa iz pdf u mp4.

PRIPAZITE: još uvijek ne znam skratiti video kojega sam iz Wink-a prebacivao u pdf i zatim ponovno u mp4. Zato koristite opcije ubrzavanja videa, jer je video daleko duži nego što bi bio u naravi: trebao bi biti 7 min, a traje 20 min,. Sva potrebna uputstva za dobivanje drugih videa ili ćete dobiti na stranici youtubea ili Officea (na obje stranice će biti podaci)


Molio bi Vas upravo radi Vas, isprobajte videa i imati ćete priliku vidjeti na koji način sam koncipirao nastavu. Prihvatiti takvu nastavu, uzeti je kao jedan od mogućih oblika ili je odbaciti je stvar koju svaki od nas mora sam ocijeniti.

Moja videa su tek mogući pokazatelj mogućeg razvoja videa za nekog od izdavača tj. ostaje samo kao opcija, ali nadam se opcija koju će mnogi prihvatiti iz već iznesenih razloga, a ima ih dosta?

eTwinning projekti kao faktor motivacije u nastavi njemačkog


Darija Smolčić


Posljednjih godina postalo je puno zahtjevnije predavati njemački kao 2.strani jezik u općoj gimnaziji, odnosno znatno je teže motivirati učenike za postizanje očekivanih obrazovnih ishoda no prije. Jedan od uzroka je taj da su nove generacije učenika okrenute medijima i društvenim mrežama čije korištenje pretpostavlja poznavanje engleskog jezika, tako da zbog svakodnevne izloženosti engleskom jeziku učenici lakše i brže nauče engleski nego druge jezike u čije svladavanje treba uložiti veći napor. Stoga su potrebni novi pristupi podučavanju kako bi se povećala motivacija za učenje drugog stranog jezika i ostvarili očekivani obrazovni ciljevi. U ovom tekstu bit će riječi o uvrštavanju eTwinning projekata u nastavu njemačkog jezika i postignutim rezultatima.

U gimnazijama je obvezno učenje dvaju stranih jezika. Najveći dio učenika (uz malobrojne iznimke) uči engleski kao prvi strani jezik, a drugi jezik može izabrati kao nastavljački (ako ga je učenik već učio u OŠ) ili početni jezik. Drugi strani jezik zastupljen je u općim gimnazijama satnicom od 2 sata tjedno, dok prvi strani jezik učenici imaju 3 sata tjedno. Posljednjih godina upisna situacija u većini škola je takva, da većina učenika uz engleski kao 1. jezik njemački odabire kao 2. jezik (nastavljački) ili 2. jezik (početni), dok je vrlo mali broj učenika koji njemački nastavljaju učiti kao 1. strani jezik. Razlog tomu je potpuno nestajanje njemačkog kao prvog stranog jezika u osnovnim školama, što je rezultat nepostojanja nacionalne strategije planiranja zastupljenosti stranih jezika u školama kao i zanemarivanja ove negativne tendencije od strane nadležnih ustanova iako na nju godinama upozoravaju škole, struka i udruge profesora stranih jezika. Hrvatska kao zemlja orijentirana na turizam kao vodeću gospodarstvenu granu svakako ne bi trebala zanemariti važnost učenja stranih jezika kao što su njemački, talijanski, španjolski, francuski, kao i ostalih jezika zemalja čiji građani posjećuju našu zemlju.

Prema mom iskustvu, posljednjih godina postalo je puno zahtjevnije predavati njemački kao drugi strani jezik u općoj gimnaziji, odnosno puno je teže postići očekivane obrazovne ishode. Uzroci su sljedeći: nove generacije učenika okrenute su novim medijima i društvenim mrežama čije korištenje pretpostavlja poznavanje engleskog jezika. Zbog svakodnevne izloženosti engleskom jeziku učenici ga lakše i brže uče nego druge jezike u čije svladavanje treba uložiti veći napor. Velik dio učenika (i njihovih roditelja) čak smatra da im nije niti potreban neki drugi strani jezik, jer „danas svi govore engleski“. Vjerujem da se kolege koje predaju njemački u jezičnim gimnazijama ne susreću s tim problemom, jer je za očekivati da tu vrstu gimnazija upisuju visokomotivirani učenici koji se kasnije vide u tom području djelovanja. Međutim, za većinu učenika u općim gimnazijama ( koje čine većinu gimnazija u RH), njemački (ili neki drugi jezik osim engleskog) samo je jedan od 15 ili 16 predmeta kojega treba „odraditi“. Stoga je već neko vrijeme nužno razvijati posebne strategije kako bi se povećala motivacija za ovaj predmet . Nove, zahtjevne generacije učenika, naviknute na raznolike medije, traže drugačiji pristup, raznolikost u nastavi i nove izvore. Uz fond nastave od 2 sata tjedno to predstavlja pravu bitku s vremenom i čini se nemogućom misijom. Koje nastavne metode mogu potaknutu motivaciju učenika i olakšati postizanje očekivanog obrazovnog ishoda? Poznato je da na motivaciju utječu kako interni tako i eksterni faktori. Interni faktori motivacije vrlo su različiti i ovise o individualnom iskustvu učenika i njegovoj osobnosti ( npr. postojanje pozitivne slike o sebi u svijetu kao faktor pozitivne motivacije ili strah od jezika kao faktor negativne motivacije.) Učenik je međutim, i dio socijalne grupe, te utjecaj na njegove stavove, što se tiče učenja stranog jezika vrše i obitelj, prijatelji i društvo. Osim toga, u eksterne faktore motivacije može se ubrojiti i samo okruženje učenja (npr. veličina grupe- razredi od 28 učenika sigurno ne doprinose povećanju motivacije učenika, kao niti velik broj obvezih predmeta i opsežna tjedna ukupna satnica učenika). Nastavnik također ima važnu ulogu u motivaciji učenika za predmet. Motivacija opada i ovisno o fazi nastavnog procesa. U nekim etapama teže je postići očekivani ishod, prije svega u fazi premošćivanja reproduktivnog znanja u produktivno.

Kako dakle, u uvjetima nedostatne eksterne, a često i interne motivacije, sa samo 2 sata tjedno ostvariti zahtijevane (i zahtjevne) obrazovne ishode kod učenika, a pri tom uvažiti i individualne interese svakog učenika? Prema mom iskustvu prva etapa u ostvarivanju obrazovnog cilja koja obuhvaća razine usvajanja znanja i razumijevanje ujedno je i faza u kojoj je relativno najlakše postići očekivani obrazovni ishod. Kod mojih učenika najosjetljiviju etapu predstavlja sljedeći korak koji vodi primjeni naučenog u konkretnoj situaciji. Ova faza obuhvaća proces koji pretpostavlja osobni angažman učenika, odnosno zahtijeva određeni trud učenika ( npr. rješavanje domaće zadaće kako bi se usvojio vokabular, uvježbavanje određenih struktura…. ). Kako bi se prevladao prijelaz k razini primjene učenik treba uložiti određen napor. Većina nastavnika mora se pomiriti s činjenicom da sve veći broj učenika to čini nerado . Kako potaknuti učenike na određene korake koji omogućuju premošćivanje prijelaza iz reproduktivnog znanja u produktivno (što je za strani jezik od najveće važnosti)? Rješenje za ovu fazu otkrila sam koristeći eTwinning.

Iako se u mojoj školi ICT tehnologija koristi već dugi niz godina, otvaranje učionice budućnosti opremljene Samsung tabletima omogućilo je njihovo redovito korištenje u nastavi i planiranje projekata u godišnjim planovima i programima. U početku sam u nastavi njemačkog jezika koristila mogućnost jednostavnog pristupa mnogobrojnim online vježbama gramatike i vokabulara. Korisne linkove s raznovrsnim tipovima vježbi sakupila sam na svojoj stranici na web stranici škole, kako bi im učenici mogli pristupiti i od kuće. Pri izboru ovakvog materijala za vježbu važno je da učenici mogu dobiti povratnu informaciju o postotku riješenosti i pogreškama koje su napravili.

Prvi eTwinning projekt na njemačkom jeziku započeli smo na fakultativnoj nastavi. Kako su učenici pokazali velik interes za temu germanizama u hrvatskom jeziku koja je obrađivana na redovnoj nastavi njemačkog jezika u 3. razredu, predložila sam im da započnemo projekt o toj temi na fakultativnoj nastavi koja se održavala jedanput tjedno za učenike 3. razreda.. Registrirali smo se na eTwinning platformi, prijavili projekt i pronašli partnere iz zemalja čiji jezici bi također mogli sadržavati veliki broj germanizama (Poljska, Mađarska, Češka) . Krajnji cilj projekta bio je napraviti usporednu tablicu germanizama koji su preuzeti u književni jezik zemalja sudionica. Prvi puta smo koristili razne alate ( Google Tabs, Padlet, Linoit, testmoz, Picturetrail……), komunicirali putem chata, Skypa, snimili video …. Projekt je uspješno završen i dobio je nacionalnu oznaku kvalitete. Ove školske godine eTwinning projekte uvrstila sam u godišnji plan za njemački jezik u redovnu satnicu, i to u 1. razredu u sklopu cjeline Hobiji i slobodno vrijeme, a u 2. razredu uz temu Odjeća i moda. U 4. razredu projekt se radi dijelom u redovnoj nastavi, a dijelom u sklopu fakultativne nastave u okviru teme Škola i školski sustav. Učenici su na početku projekata dobili informaciju o projektnim zadacima koje trebaju izvršiti i načinu na koji će njihov rad na projektu biti vrednovan. Zainteresiranost i motiviranost učenika nadmašili su moja očekivanja. Projekti su stvorili izuzetno dobru radnu klimu u razredima, atraktivnost radnih zadataka i raznolikost alata učinila je učenje ugodnim, tijekom rada na zadacima i u komunikaciji s vršnjacima (putem chata, na eTwinning profilima) učenici su bez uobičajenog napora usvojili vokabular i uklonili strah od jezika, te na taj način stekli samopouzdanje u daljoj komunikaciji. Projekti zahtijevaju suradnju među učenicima, ali traže i autonomiju pri rješavanju zadataka, jer svatko preuzima odgovornost za svoj dio zadatka. Planirana je upotreba različitih alata (osim gore navedenih, ove smo godine koristili fotobabble, radili online ankete, a planiramo i održavanje video- konferencije).

Na koji način su eTwinning projekti pozitivno djelovali na povećanje motivacije kod učenika? Navest ću neke moguće razloge:

  • učenici stječu nova i raznolika znanja na zanimljiv i nov način ( usavršavaju se sve 4 vještine značajne za strani jezik, upoznaje se kultura i civilizacija drugih zemalja, razvijaju informatičke kompetencije)
  • učenici imaju jasnu predodžbu o tomu što se od njih traži i sami mogu procijeniti svoj napredak u stjecanju novih kompetencija, kako jezičnih, tako i informatičkih
  • učenici sudjeluju u kreiranju projekta i imaju kontrolu nad aktivnostima, što razvija osjećaj vlastite relevantnosti u doprinosu projektu, dakle može poboljšati pozitivnu sliku o sebi
  • poboljšava se radna klima u razredu jer su za projekt odgovorni svi učenici, dakle razvijaju se i socijalne kompetencije učenika ( suradnja, tolerancija, asertivnost )
  • zadovoljstvo učenika načinom učenja i naučenim stvara pozitivan odnos prema predmetu

Nearpod – alat za „aktiviranje“ učenika


Mihaela Kelava

logoU moru web 2.0 alata koji su dostupni na Internetu svaki nastavnik će za potrebe svoje nastave moći pronaći ponešto. Bilo da se radi o alatima za izradu prezentacija, za izradu kvizova ili za izradu interaktivnih elemenata koji za cilj imaju učenje kroz igru. Jedan od alata koji objedinjuje sve navedeno je Nearpod.
Nearpod je alat koji omogućuje korisniku da od klasične napravi prezentaciju koja traži od učenika da bude aktivni sudionik. Uz tekstualne i slikovne sadržaje jednostavno je ugraditi audio i video isječke kao i kompletne web stranice koje je moguće pregledavati unutar prezentacije. Aktivnost učenika potiče se dodavanjem interaktivnih elemenata kao što su pitanja otvorenog tipa, ankete, kvizovi ili rukom pisani odgovori i crteži. Odgovore i povratnu informaciju o riješenosti navedenih elemenata nastavnik dobiva u realnom vremenu. Uz navedeno, nastavnik u učionici upravlja tempom prezentacije sa svog računala dok učenici kod kuće putem linka mogu ponovno pregledavati istu prezentaciju ali svojim tempom. Iako primarno osmišljen za korištenje na tabletima i smartphoneima gotovo sve značajke odlično rade i na klasičnim računalima. Jasno je da će zadatak koji zahtjeva crtanje ili pisanje rukom biti diskutabilan ako se mora koristiti miš umjesto poteza prstom ili olovkom.
Dok je nastavnicima potreban korisnički račun unutar Nearpodovog sučelja, učenicima on nije potreban jer prezentaciji pristupaju pomoću koda koji se automatski generira prilikom pokretanja prezentacije od strane nastavnika. Za svakog učenika i svaki interaktivni element generira se statistika u realnom vremenu, pohranjuje se u sklopu sučelja te, ovisno o želji i potrebi, nastavniku šalje u PDF obliku putem e-maila. Svaki put kad učenik (ili drugi korisnik s kojim je podijeljen link) pristupi prezentaciji u nastavnikovom sučelju ostaje zabilježeno izvješće o aktivnosti.

Osnovni korisnički račun (silver user) sadrži aktivnosti koje su i više nego dovoljne za izradu kvalitetnog nastavnog sadržaja. Za naprednog korisnika (gold user) plaća se naknada. Ipak, otvorena je opcija koja omogućuje da za 5 prijatelja koji ksl1reiraju korisničke račune na vaš poziv postanete napredni korisnik na razdoblje od 6 mjeseci. Sve prezentacije koje za to vrijeme napravite i objavite s naprednim značajkama ostaju u tim istim prezentacijama dostupne i upotrebljive i nakon isteka naprednog a pri povratku na osnovnog korisnika.

Moje iskustvo u nastavi

Prvu prezentaciju izradila sam u svega pola sata: svoj uobičajeni ppt dokument „uploadala“ sam u Nearpod sučelje koje ga je konvertiralo u niz slikovnih slajdova. Preostalo je nadodati aktivnosti (kviz, pitanja) putem sučelja koje je izuzetno jednostavno i intuitivno. Pokusni sl2kunići su bila moja djeca (niži razredi osnovne škole) koja su s oduševljenjem odradila testiranje, bez ikakvih problema s korištenjem sučelja. Sat u učionici prošao je gotovo jednako dobro. Pokazalo se da unatoč izuzetno sporom sustavu prezentacija funkcionira i više nego zadovoljavajuće brzo. Jedino što ne preporučujem koristiti u širem obimu je aktivnost Crtanje (Draw it) jer taj dio nisu svi učenici uspjeli odraditi zbog sporosti sustava.
Svi nastavnici dobro znaju da na kraju nastavnog sata uvijek ima učenika koji aktivno sudjeluju u ponavljanju ali jednako toliko, ako ne i više, ima onih koji se “prošvercaju” jer nisu pratili nastavu. Nakon sata realiziranog uz pomoć Nearpod prezentacije učenici su bili zadovoljni načinom obrade gradiva. Ipak, rezultat završnog kviza nije pokazao puno veći intelektualno-koncentracijski angažman sudionika. Već drugi takav sat rezultirao je dvostruko boljim rezultatima jer su učenici shvatili da je kompletna njihova aktivnost i uključenost itekako mjerljiva i evidentirana na individualnoj bazi.

Jedina realna prepreka u održavanju sati uz korištenje Nearpoda je nedostatak opreme. Za kvalitetno održavanje sata poželjno je da svaki učenik ima svoj uređaj ili da postoji najmanje jedan uređaj na dva učenika. Čak i ako niti to nije moguće, ovako izrađeni materijali mogu biti dobar način da se učenike potakne na proučavanje sadržaja od kuće i vrednovanje rada kroz domaću zadaću.

Primjer prezentacije iz perspektive učenika možete pogledati ovdje.

dok istoj prezentaciji iz perspektive nastavnika (morate otvoriti korisnički račun) možete pristup putem ove poveznice.

ZAŠTO učenici sve češće traže djelomično ili potpuno

oslobođenje od nastave TZK???


Davor Šijanović, prof. tjelesne i zdravstvene kulture 

ravnatelj Gimnazije Vukovar

Ekipa gimnazije na državnom natjecanju u PorečuTjelesno i zdravstveno odgojno-obrazovno područje zbog svoga značenja za skladan razvoj antropoloških obilježja učenika jedinstveno je po mogućnostima i posebnostima. U nastavi TZK-a učenici pod izravnim vodstvom svojih nastavnika na organizirani način usvajaju i usavršavaju motorička gibanja koja direktno utječu na antropološka obilježja i na psihofizički razvoj učenika. Iz ovoga proizlazi usmjerenost nastave TZK-a ka optimalnom razvoju i usavršavanju znanja, sposobnosti i osobina primjerenima za učenike u pojedinim razvojnim razdobljima.Ono što je zajedničko u svim razvojnim razdobljima jesu ciljevi koje nastojimo postići: tjelesnim vježbanjem trajno poticati skladan rast i razvoj te povećavati radne sposobnosti uz razvijanje svijesti o važnosti čuvanja, unaprjeđivanja i promicanja zdravlja, naučiti učenike kako pravilno odabrati a potom i samostalno primjenjivati sadržaje tjelesnog vježbanja radi ciljanog Gimnazijalke na državnom natjecanju u stolnom tenisurazvoja morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti.Ciljevi koje naročito treba istaknuti su poticanje i usmjeravanje učenika prema sportu i sportsko-rekreativnim aktivnostima kojima se na izravan način razvijaju pozitivne osobine ličnosti i izgrađuju humani međuljudski odnosi dok se na indirektan način razvija ekološka svijest i svijest o potrebi razvijanja i očuvanja kulturne tradicije.Svi ovi ciljevi ukazuju na važnost, nužnost i korisnost nastave TZK i svi su usmjereni na zdrav razvoj naših učenika.

Pa, zbog čega se onda susrećemo sa sve većim brojem učenika koji traže djelomično ili potpuno oslobođenje od nastave TZK-a?

Gimnazijalke na utrci 12.redarstvenika u VinkovcimaIstraživanja u našim školama ukazala su na opadanje tjelesne aktivnosti kod srednjoškolaca. Oslobođenja od TZK češća su u srednjim 3,5 puta nego u osnovnim školama, a učenice čine skoro 2/3 oslobođenih đaka. (izvor: Zavod za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar).

Preglede kojima se utvrđuje sposobnosti učenika za nastavu tjelesne i zdravstvene kulture vrše školski specijalisti i obavljaju se organizirano ili prilikom obaveznih sistematskih pregleda, te po potrebi i na zahtjev učenika ili škole.

Evo što Zakon o tome kaže….

Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (N.N. br. 126/2012), članak 80, glasi:
Članak 80.

(1) Ako učenik zbog zdravstvenog stanja ne može sudjelovati u određenoj školskoj aktivnosti ili bi to sudjelovanje štetilo njegovu zdravlju, može se privremeno ili trajno osloboditi od pohađanja nastavnog predmeta ili sudjelovanja u određenim nastavnim sadržajima, ako ti nastavni sadržaji nisu iz osnovnih predmeta struke.

(2) Odluku o oslobađanju učenika donosi učiteljsko vijeće odnosno nastavničko vijeće na prijedlog liječnika primarne zdravstvene zaštite.

(3) Učeniku koji je tijekom cijele nastavne godine oslobođen pohađanja nastave određenog nastavnog predmeta, završna ocjena za taj predmet ne upisuje se u javnu ispravu već se upisuje da je oslobođen.

A što mi nastavnici TZK-a mislimo…
Svjedoci smo niza čimbenika koji nemaju zdravstveno uporište, a u određenoj mjeri odlučuju hoće li učenik biti tjelesno aktivan na satu TZK-a, to su okruženje, odnosi učeHumanitarni Malonogometni turnir-Vukovarnik-roditelj, roditelj-nastavnik, nastavnik-učenik, genetske predispozicije, subjektivni čimbenici poput straha od neuspjeha i nesposobnosti, strah od reakcije vršnjaka, ozljeda i svakako strah od loše ocjene.
Ukoliko zdravstvene poteškoće ne sprječavaju učenika da obavlja nastavu TZK-a u punom opsegu, treba mu omogućiti da obavlja one aktivnosti koje mu bolest dozvoljava kako bi njegov fizički i mentalni razvoj nastavio rasti. Sve je to moguće zajedničkom suradnjom nas nastavnika, roditelja i liječnika.

S obzirom da smo suočeni sa činjenicom da djeca sve više vremena provode u zatvorenom prostoru i tzv.”virtualnom okruženju” potrebno je osvijestiti činjenicu da su jedan od najvećih problema suvremene medicine tzv. bolesti uzrokovane sjedilačkim načinom života (hipokinezijom), pod osvijestiti mislim na apeliranje roditeljima da pruže podršku nama nastavnicima i ustraju u ostvarenju zajedničkih ciljeva a sve za dobrobit naše djece, naših učenika. Strahovi ne smiju biti razlogom za odobravanjem i poticanjem izbjegavanja nastave TZK-a. Jedan od načina kojima možemo smanjiti strahove od ocjena je učenike upoznati sa elementima i kriterijima ocjenjivanja kako bi se na što objektivniji način utvrdilo stanje određenih antropoloških obilježja, razinu motoričkih znanja i motoričkih dostignuća, odgojnih učinaka rada, te kako bi se definirali egzaktni Rukometasi Gimnazije Vukovar_2014ciljevi vježbanja za svakog učenika, a s druge strane zbog definiranja procedura programiranja te zbog kontrole efekata vježbanja. Elementi ocjenjivanja nisu samo motorička znanja i dostignuća već i odgojni učinci rada (Findak, 1999.) Upravo su odgojni učinci rada ti koji direktno omogućuju učeniku da s obzirom na aktivan odnos prema radu, primjerenim odnosom prema drugim učenicima i djelatnicima škole, odgovornim odnosom prema imovini i nadasve zdravim odnosom prema sebi u kojem je razvijen osjećaj ravnoteže između obveza i odgovornosti, može ostvariti uspjeh i biti primjer drugim učenicima.

S obzirom da djeca srednjoškolske dobi dostižu višu razinu funkcioniranja svih tjelesnih sustava, škola treba omogućiti učenicima a nastavnici ih usmjeravati na što aktivnije sudjelovanje u izvannastavnim sportskim aktivnostima. Nužno je uključiti što veći broj učenika u izvannastavne sportske aktivnosti i to bez selekcije Utrka za dan grada Vukovarai ograničenja.

Mi nastavnici, svjesni smo činjenice da je upravo srednjoškolska dob potencijalno rizična za različite vidove društveno neprihvatljivog ponašanja a time i ponašanja rizičnog za emocionalni i fizički razvoj naših učenika.

Uključenost roditelja, medija, zdravstvenih ustanova, zapravo šire javnosti vrlo je važna jer sinergijom svih ovih instanci možemo brže, više i jače promicati zdravstvene i odgojne vrijednosti sporta koje uz razvojnu imaju nadasve preventivnu i odgojnu funkciju naše djece, naših učenika. Samo zajedničkom suradnjom i naporima možemo poboljšati degradirani smisao i važnost nastave TZK-a a time, vjerujem i utjecati na smanjenje broja učenika koji žele oslobođenje od nastave TZK-a!

“Jedan nas osjećaj objedinjuje: volimo djecu koju treba obrazovati da odrastu i sazriju, da žive.”

Andreoli (2000)

Izrada eseja u nastavi informatike: e-udžbenici i e-gradivo


Sanja Pavlović Šijanović

Znanje kao bitna sastavnica svakog obrazovnog sustava predstavlja temelj na kojem se zasniva tehnologija i razvoj ovog digitalnog doba. U svijetu okruženi tehnologijom lako dolazimo do informacija koje su nam potrebne, pa se tako i u školstvu javlja novi način obrazovanja učenika i nastavnika putem e-udžbenika i e-gradiva.

E-udžbenici i e-gradivo su samo jedan od mnogih primjera međusobne interakcije tehnologije i obrazovanja. Po uzoru na brojne zemlje Europske Unije (Belgija, Njemačka), ali i ostalih dijelova svijeta, poput Južne Koreje, SAD-a, Brazila, Turske i sl. Republika Hrvatska postupno započinje s razvojem modernog-digitalnog načina školovanja.

Uvažavajući sve ove čimbenike, odlučila sam sa učenicima 4. razreda općeg usmjerenja Gimnazije Vukovar, kroz izradu eseja pokušati razviti kritičko razmišljanje i dobiti njihova promišljanja vezana za uporabu e-udžbenika i implementaciju e-gradiva.

Prilikom same izrade eseja vodili smo se smjernicama „Kako napisati esej?“ prof. Antonie Sikavice (prema Priručniku za nastavu jezičnog izražavanja M. Bekić-Vejzović, prof.) u kojima je izrada eseja podijeljena na 6 koraka:

  1. korak – propitati temu ( uporabom pitanja: što? kako? u kojoj mjeri? kojim postupcima? s kojom namjerom?), odabrati i selekcionirati probleme jer bez pitanja problematike nema teze, a ako nema teze, nema ni eseja. Najteži i najvažniji korak – koncept: tema, stil, dojam.
  2. korak – prisjetiti se specifičnoga znanja. Svakoj se ideji može govoriti u prilog i protiv nje. Zauzimanje stava, argumentiranje razmišljanja ( udžbenici, bilješke, literatura…), te navodi, misli, rečenice (primjeri i argumenti).
  3. korak-izraditi plan eseja: kompozicija eseja: 1. uvod 2. razrada 3. zaključak
  4. korak – napisati detaljnu razradu (razrada ovisi o odnosu prema temi – tezi postavljenoj u naslovu.Svako veliko pitanje postaje misao-vodilja. Dvije ili više cjelina po potrebi podijeliti na manje podcjeline)
  5. korak – sastaviti uvod (s obzirom da u uvodu valja lokalizirati tekst, navesti temu i najaviti razradbu, najjednostavnije je odgovoriti na 3 postavljena pitanja: 1. Što je tema vaše obrade? 2. Koje postupke ćete koristiti u analizi? 3. Što želite ostvariti upravo tim postupcima analize?), i zaključak (dobar zaključak upućuje na cjelokupno značenje uratka).Zaključak se prirodno nastavlja na razradu – dva dijela:
    a) sinteza i b) proširenje
  6. korak – služiti se pravopisom.

Prilikom ocjenjivanja služili smo se dogovorenim kriterijima vrednovanja i ocjenjivanja eseja:


Uz navedene smjernice, izložili smo neke važne činjenice koje su bile potrebne za upoznavanje sa aktualnom temom eseja. Do informacija vezanih za e-udžbenike i e-gradivo učenici su dolazili istraživanjem materijalnih i digitalnih izvora te razgovorom sa predmetnim nastavnikom i između sebe. Kroz ovaj dio nastavnog procesa učenici su usvojili temeljna znanja vezana za temu i utvrdili osnovne sastavnice i način izrade eseja.

Evo nekoliko informacija na kojima smo se bazirali…

E-knjiga je digitalni, moderni ekvivalent tiskanoj knjizi (koji se koristi pomoću tableta). Prvi put se spominje 1971. godine kada je Michael Hart (student sveučilišta u Illinoisu) počeo distribuirati knjige u digitalnoj formi. To je bio početak projekta nazvanog „Project Gutenberg“ (Johannes Gutenberg). S vremenom se razvio još jedan oblik „online“ obrazovanja koji uključuje različite multimedije, među navedenim oblicima se u svijetu ističu: Walter Lewin (profesor na MIT-u, fizika, 4 milijuna korisnika), David Evans, Khan Academy (200 milijuna lekcija, na popisu 100 najutjecajnijih ljudi svijeta), te hrvatski predstavnik – Toni Milun koji se bavi predavanjem matematike putem interneta.

E-udžbenici imaju brojne prednosti nad fizičkim knjigama, kao što su primjerice: olakšano pretraživanje teksta, zauzima malo mjesta (za razliku od knjiga koje učine torbu teškom i nekoliko kilograma – te tu uočavamo i ergonomske prednosti), brzo kopiranje, ekonomski su i ekološki prihvatljiviji (dok je za knjige potrebno posjeći brojna stabla), ne istroše se tijekom vremena itd. Kupnja e-udžbenika je olakšana u odnosu na fizičke jer se korisnici samo moraju prijaviti na eKupi ili e-trgovinu. Tableti mogu koristiti različite formate u otvaranju takvih udžbenika. Postoji mnogo formata koje izdavač može koristiti za proizvodnju e-knjiga, iako svaki od njih ima svoje prednosti i nedostatke. Neki od najvažniji su: Mobipocket, datoteke slikovnih podataka, HTML, PDF. Mobipocket -u ovom formatu korisnici mogu dodavati prazne stranice u bilo koji dio e-knjige, na njih skicirati crteže i pisati napomene. Datoteke slikovnih podataka- e-knjiga može biti distribuirana i kao niz slika ili jedna slika na svakoj stranici. U tom slučaju bilo koji format slike može biti korišten za format e-knjige. Glavni nedostatak je da korisnik ne može izabrati tekst pa se taj format najviše koristi za stripove, knjige o umjetnosti itd. Ovaj jednostavan format je podložan plagiranju budući da ga bilo tko može spremiti na računalo, poslati nekom i tvrditi da je njegovo vlasništvo. E-knjige koje koriste HTML mogu biti čitane sa standardnim pretraživačima (Internet Explorer, Firefox) bez potrebe za posebnim dodacima. Također e-knjige koriste i Portable Document Format (PDF) budući da se dokumenti u pdf formatu lako čitaju i ispisuju na različitim platformama, taj format je vrlo popularan na World Wide Webu. Ne bi bilo korektno kada bismo zanemarili nedostatke te smo izdvojili neke koji se koji pojavljuju : prvenstveno se kao nedostatak e-udžbenika ističe nekompatibilnost s novim hardverom ili softverom, potrebno je pažljivo rukovati zbog mogućih oštećenja,trajanje baterije, mnogi ljudi preferiraju papir umjesto tiskanih knjiga, dulje vrijeme utječe na pogoršanje vida (kod mlađe djece izrazito), ali glavni nedostatak je previsoka cijena za prosječne hrvatske standarde (kreće se od 1000 pa do 4000kn). S obzirom da učenici svake godine trebaju kupovati udžbenike, ovaj moderan način obrazovanja bi se u potpunosti isplatio za 4-5 godina (Zvonimir Stanić, predsjednik CARnet-a). Hrvatska bi, shodno tomu, trebala početi sa izdvajanjem sredstava koji bi omogućili tranziciju. U nekolicini škola u Hrvatskoj su e-udžbenici u upotrebi te je uočen značajan napredak učenika u smislu ocjena, učenici ostvaruju prosječno 15% bolje rezultate.

Rezultati vrednovanja i ocjenjivanja su izgledali ovako:


A evo i nekoliko izdvojenih razmišljanja kojima su učenici izrazili svoje stavove kroz vlastiti esej…

„…Uvođenje bi vjerojatno bilo dugotrajno, ali isplativo. Međutim potrebno je promijeniti i zakone te se škole moraju prilagoditi ovoj metodi. Uzevši u obzir sve prednosti i nedostatke, smatram da bi se trebalo ozbiljno razmotriti i raspraviti o ovoj mogućnosti. Iako se kratkoročno čini neisplativo i preskupo, mladi se školuju i po 16 godina. Stoga, gledajući iz druge perspektive ovakvo rješenje je sasvim logično i realno za očekivati ukoliko se Vlada odluči za izdvajanje potrebnih sredstava, to bi bio ispravan izbor. Jedino nam znanje ostaje zauvijek i jedino se u znanje isplati ulagati. Naposljetku, na mladima svijet ostaje“ (Alen Rončević)

„…Unatoč brojim prednostima e-udžbenika i e-gradiva koje sadržavaju, njihovo uvođenje je još pod velikim upitnikom. Većina studenata pa tako i učenika osnovnih i srednjih škola i dalje preferira klasične tiskane knjige i standardno pisanje olovkom, uvođenje ovog sustava donijelo bi naglu promjenu koja bi prouzročila nesnalažljivost i neproduktivnost djece u koraku s gradivom. Pa kao zaključak proizlazi da je najbolje elektronička pomagala i e-knjige koristiti kao nadopunu u klasičnom sustavu. Stoga je za očekivati da će e-udžbenici u naš obrazovni sustav ući na mala vrata ali s velikim troškovima.“(Josipa Kolar)

„…Uvođenje ovog projekta u obrazovanje, unatoč svim prednostima još uvijek predstavlja problem. Naime većina učenika naviknula je na klasične udžbenike, stoga bi e – udžbenici bili velika promjena, te mogu izazvati nesnalažljivost, kako učenika tako i profesora, što bi moglo prouzročiti probleme i zaostatke u nastavi te zaključujem: e – udžbenike je još uvijek najbolje koristiti kao pomagala u nastavi.“(Ivan Pejaković)

„…Današnja djeca su već upoznata s takvom tehnologijom tako da im ne bi bio problem naviknuti se na takav način obrazovanja, štoviše, sigurna sam da bi mnogi od nas bili sretni kada bi se uvelo i omogućilo korištenje e – knjiga u nastavi. Danas je školovanje sve dugotrajnije, stoga uvođenje ovakvog načina obrazovanja smatra se logičnim i potrebnim.“ (Iva Horvatić)

„…Država bi trebala omogućiti učenicima besplatne tablete ,tako je već u nekim državama kao npr. Južnoj Koreji ili Brazilu.Da je država prije uložila novce u nove tablete umjesto u besplatne udžbenike sada bi ovakav način učenja već bio omogućen.

Ovakav način bi bio isplativ i samim učenicima ali i njihovim roditeljima i treba ga uvesti što prije u naše školstvo jer bi na taj način učenici postizali puno bolje rezultate.“ (Hrvoje Jajetić)

„..Za pravilno i dugotrajno učenje potrebna je koncentracija, puno vježbe i truda. Dolaskom e- gradiva na tržište učenici će, po mom mišljenju, biti puno usredotočeniji na svoje Tablete i i-Pad-ove nego na gradivo. Na određenim satima, na kojima je potrebna koncentracija i snalaženje poput matematike i fizike, profesori neće imati uvid u to što učenici zapravo rade na svojim „pomagalima“. Do rješenja i zaključaka moći će bez muke doći putem interneta i mnogih aplikacija koje će im se nuditi. Smatram da će to nakon nekog vremena ubrzo učenicima odvuči pažnju s gradiva i smanjiti njihovo samostalno razmišljanje i pokušavanje pronalaženja samostalnih zaključaka.“ (Žana Kunji)

Značaj i vrijednosti izrade eseja u nastavi informatike, višestruke su.

Izradom eseja omogućuje se učeniku da nauči kako istražiti neko informatičko područje i na osnovu istraživanja donese sud o određenom problemu na tom području, kreira argumente koji podupiru njegov osobni sud uporabom dokaza i rasuđivanja i u konačnici kreativno organizira sam esej.

Izrada eseja svojevrsna je provjera sposobnosti kreativnog pokazivanja znanja i izražavanja u ovom području, produbljuje se razumijevanje informatike kao znanstvene discipline, potiče se razvijanje postupka prenošenja vlastitih misli u tekst: sklonost prema misaonoj razradi problematike i određena dosljednost u zaključivanju, razvijaju se kognitivne sposobnosti, spisateljske vještine i kreativnost.

I na kraju i ne manje važno izrada eseja predstavlja važnu sastavnicu samog procesa nastave i pripremu učenika za izradu eseja na državnoj maturi. Stoga smatram opravdanim provođenje eseja i u nastavi informatike jer da bi učenik nakon završetka četvrtog razreda srednje škole bio u stanju sadržajno i argumentirano pravilno se izražavati u pisanom obliku, on mora sustavno vježbati u svim predmetima i svim ciklusima obrazovanja i na taj način biti spreman za izradu eseja na državnoj maturi ali i u daljnjem sustavu školovanja, jer naučiti kako se pišu eseji „cijela je jedna mala znanost“.

Motivacija i kreativnost u nastavi fizike


Karolina Dvojković

Potaknuta razmišljanjem o motivaciji učenika u okviru klasične obrazovne svakodnevice, Automobil, rad učenika 1. c razreda Gimnazije Vukovarpronašla sam zanimljiv primjer implementacije istraživanja u obradi nastavnih sadržaja iz fizike. Vodeći se činjenicom da je motivacija pozitivan pokretač promjena, učenicima prvih razreda Gimnazije Vukovar predstavila sam manji projekt pod nazivom „Automobil s pogonom na balon“. Ciljevi ovog projekta podijeljeni su na opće i tematske, a sam rad na projektu osmišljen je kao rad u paru. Tijekom jednog školskog sata učenicima su dane upute, pravila i kriterij bodovanja te prikazani primjeri izrađenih modela automobila.

Automobili iz 1. c razreda Gimnazije VukovarNajvažnija dogovorena pravila kojih se trebalo pridržavati odnosila su se na uporabu materijala dostupnih u svakom kućanstvu (plastične boce, tetrapak pakovanja, karton, papir, drvo, i slično, osim metala), uporaba najmanje tri kotača koji nisu smjeli biti uzeti od igračaka, napuhani balon kao pogon, te osigurati da se automobil giba po tlu i pravocrtno.

Da bi ocjenjivanje u sklopu ovog projekta bilo što transparentnije, motivirajuće i poticajno, bodovanje je unaprijed dogovoreno prema navedenim kriterijima:



Dio učenika je bio vidno oduševljen projektnim Utrka automobila s pogonom na balon, rad učenika 1. c razreda Gimnazije Vukovarzadatkom, neki su bili zadovoljni, dok su neki učenici bili pomalo zabrinuti. Predviđeno vrijeme za izradu automobila s pogonom na balon bilo je tijekom zimskog odmora učenika sa svrhom da se učenici zabave, istražuju, konstruiraju, sastavljaju, izbjegnu dosadu i ponešto (nadam se) nauče.

Moram priznati da sam s nestrpljenjem i radoznalošću iščekivala učeničke uratke i njihove reakcije. Školski sat u kojem su učenici prezentirali i testirali svoje automobile protekao je na način da su neki učenici ponosno pokazivali svoje modele automobila, drugi su u zadnjim trenucima vršili zadnje preinake, neki su popravljali oštećenja nastala prilikom transporta do škole dok su neki pomalo stidljivo isprobavali svoje modele (uglavnom djevojke).

Sugestije i suradnja među učenicima bili su izvrsni, spontani, dobronamjerni, sve u svrhu postizanja što boljih rezultata. Nakon prezentiranja rada automobila s pogonom na balon, učenici su ispunili anketu koja je propitivala učeničke stavove o projektnoj nastavi u fizici. Biti će zanimljivo obraditi rezultate provedene ankete, a o tome uskoro. U nastavku pogledajte „vozni park“ učenika prvih razreda Gimnazije Vukovar.