Pogled bez snijega

Broj 76, prosinac 2015.
ISSN 1848-2171

Iako nas ovaj prosinac još nije razveselio snijegom vjerujem da se svi dobro snalazite, veselite i organizirate razne zimsko-božićne aktivnosti u školama, vrtićima i domovima. Nova nam godina donosi Cjelovitu kurikularnu reformu, nove kurikulume svih predmeta i međupredmetnih tema obogaćene novim metodama, pristupima i vizijama koje bismo svi rado, što prije vidjeli u našim školama. Pozivam vas da optimistično zakoračite i iskoristite sve prilike koje promjene u obrazovanju donose.

Zaokružujemo ovu 2015. godinu raznim temama s raznih mjesta.

Magdalena Mikulić nam piše o Čarobnoj večeri matematike koju su osmislili i vodili učenici OŠ “Ivan Meštrović” iz Vrpolja. Učenici, mladi matematičari, znani i pod nadimkom „božićni vilenjaci“ ove sugodine za svoje prijatelje organizirali su Malu i Veliku noć matematike. Više…

Kad smo već na matematici, pročitajte što Lidija Kralj piše o Poticanju kreativnosti i inovativnosti primjerenim odabirom zadataka. Spomenuta Metoda 270 može se iskoristiti za sve predmete, nije ograničena samo na matematiku. Više…

Područna škola Nikole Tesle iz Moravica u studenom je virtualno bila u Australiji. Tjedan dana su uz vodstvo Davorke Nekić otkrivali australske pisce, crtane likove, životinje, muziku, hranu, a i ugostili uvažene goste iz Veleposlanstva Australije. Više…

Za to vrijeme je informatička grupa OŠ Goričan odlučila otići u Zagreb na Reboot infogamer 2015 kako bi vidjeli kako „veliki“ i „mali“ developeri programiraju igre, a i usput se malo zabavili. Dojmove nam donosi Alan Belak. Više…

Sigurna sam da ste zamijetili Sat kodiranja, koji je bio početkom prosinca te ste se okušali u programiranju s Frozen, Angry Birds, Minecraft ili Star Wars likovima. Dominik Tomislav Vladić podsjeća nas na često pitanje: Je li programiranje bitno u osnovnim školama?, dajući nam konkretne primjere iz OŠ Budrovci. Više…

Marina Mirković otputovala je u Poljsku na eTwinning kontaktni seminar koji se bavio temom pokretanja eTwinning projekata i razvojem vještina upravljanja projektima. Više…

Ivana Katavić i Hrvoje Mladinić pišu nam o digitalnim materijalima u nastavi fizike postavljajući pitanje mogu li digitalni materijali sami po sebi utjecati na kvalitetu nastave fizike. Više…

Na Odjelu za fiziku Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku su se nastavnici i učitelji fizike družili i educirali u društvu poznatih popularizatora i edukatora Znanstveno edukacijskog centra Višnjan, piše Karolina Dvojković. Više…

Već tradicionalno, vukovarski gimnazijalci organiziraju humanitarni malonogometni turnir u svrhu doniranja prikupljenih sredstava kotizacije i ulaznica za socijalno najpotrebitije. Učenici s generacije na generaciju prenose humanitarnu poruku „Dobro je činiti dobro“ i vođeni njome pokazuju izrazito visoko suosjećanje i veliko srce za sve kojima je pomoć potrebna. Sanja Pavlović Šijanović, više…

Sretna vam nova

Želimo vam puno uspjeha, sreće, zadovoljstva, ispunjenih snova i dovoljno vremena za sve aktivnosti koje želite provesti i mjesta koje želite posjetiti u 2016. godini.

Odmorite se i pišite za Pogled kroz prozor.

Lidija Kralj

PS. Ovaj račun za 2016 je posuđen iz Ljubljane, izgleda da njihovi gradski oci vole matematiku 🙂

Čarobna matematika

Magdalena Mikulić

Svake godine u našoj školi trudimo se prikladno obilježiti Noć matematike i na taj način približiti matematiku učenicima naše škole, ali i popularizirati i prikazati primjenu matematike u svakodnevnom životu. Za cijelu organizaciju ovakvog jednog događaja zaslužni su učenici koji pohađaju dodatnu nastavu matematike, te u dogovoru sa svojim učiteljima osmišljavaju i organiziraju sve aktivnosti i sam događaj.

Ove godine za svoje prijatelje organizirali su Malu i Veliku noć matematike. Učenici, mladi matematičari, znani i pod nadimkom „božićni vilenjaci“ , odlučili su zasukati rukave i svojim prijateljima prikazati kako izgleda izgradnja jedne kućice u stvarnosti. Pomnosu proučavali izgradnju kuće, tražili nacrte, programe uz pomoć kojih arhitekti kreiraju kuće iz snova, proučavali proporcije, zlatni rez, mreže geometrijskih tijela , geometrijska tijela, likove, formule, konstrukcije… i na kraju zaključili kako ovaj posao nije bio ni malo lak te će odsad i svoje vlastite domove gledati drugačijim očima.

Po završetku istraživačkoga dijela, uhvatio ih je strah kako će to sve prenijeti učenicima od 1. do 4. razreda osnovne škole, no nakon dužeg razmišljanja došli su na ideju da izgrade „božićno selo“ u svojoj vlastitoj školi i na taj način izlože svoj rad. Svi učenici dodatne nastave podijelili su se u različite timove i 11. 12. 2015. g organizirali su radionicu pod nazivom „Božićno selo“ .

Slika 1. Radionica Božićno selo

Radionici su prisustvovali učenici razredne nastave sa svojim roditeljima i učiteljima. Bili su podijeljeni u manje skupine, kako bi im učenici mogli lakše prići i pružiti pomoć ako im bude potrebna . Na samom početku učenici su demonstrirali svoj rad i svoja istraživanja detaljno prikazali na školskim panoima. Zatim su svim prisutnima podijelili različite mreže kućica koje su učenici izrezivali i lijepili na tvrđe kartone , a potom ukrašavali i kreirali vlastitu kućicu iz snova. Nekima se ovaj zadatak jako svidio pa su izgradili i vlastitu ulicu, što je našim graditeljima sela dodatno olakšalo posao. Učenici su otprilike sat i pol vremena izrađivali kućice, koje su nakon izrade preuzimali učenici graditelji i kućicu po kućicu izgradili su cijelo selo ispod našeg školskog bora. Selo ima dva ogromna brda obrasla mahovinom, mostić, crkvicu, boriće i još mnogo dijelova koje su učenici sami izgradili, što je najbitnije.

Slika 2. Božićno selo

Kako bi dodatno razveselili naše učenike organizirali su i kratko natjecanje u kojem su izabrali tri najljepše kućice i simbolično ih nagradili.

Kako je ovo već 3. Noć matematike, naši božićni vilenjaci pozvali su u goste prve vilenjake, tj. učenike koji su organizirali prvu Noć matematike, da uveličaju njihovu noć. Njihovu pozivu se odazvala učenica Ana Kljajić koja je imala čast izabrati najljepši rad i dodijeliti nagradu najspretnijim učenicima.

Noć matematike za učenike je bila pravi uspjeh, a o tome i govori njihov rad koji ponosno krasi predvorje naše škole.

No ovo je bio tek početak. Kako je već na samom početku ovog članka spomenuto, ove godine pripremili smo tzv. Malu i Veliku noć matematike.

„Velika“ noć matematike održana je 18. 12. 2015. g. pod nazivom „Najslabija karika“. Učenici su pripremili 10 kategorija , točnije 10 različitih matematičkih igara u kojima su provjeravali znanje svojih prijatelja. Ekipe su imale po 6 članova. U pojedinim ekipama natjecali su se i njihovi roditelji , koji su pokazali iznimno znanje i sposobnosti, a svojim dolaskom uveličali njihovu noć i pridali joj još veće značenje.

1. Igra – Tablica množenja i dijeljenja
Mađioničari: „Pogodit ću dva broja“

2. Igra – Šibice
Mađioničari: „Ocjena i rođendan“,

3. Igra – Najbolji srijelci
Mađioničar: Lukator„Money, Money….“

4. Igra -Tko može duže (Najduži lanac)
Mađioničari Remy „Vaše dvije karte“

5. Igra – Tangram
Mađioničari: Berislav „Odveži se ako znaš“

6. Igra – Božićno drvce

Mađioničari: „Sakrivena karta“,

7. Igra – Puzzle
Mađioničari: „Otkrio sam rezultat“

8. Igra – Piramid solitare
Mađioničari: „Zamislio sam dva broja“

9. Igra – Istražitelji
Mađioničari:“ x7x11x13“, „Pogodit ću sto posto!“

10. Igra – Finale – MLIN

Učenici su tijekom natjecanja u svakoj kategoriji izbacili po jednu ekipu koja je imala najmanji broj bodova ili najlošije vrijeme. Ekipa koja je ispala bila je najslabija karika. Natjecanje nije bilo nimalo lagano, iako se tako činilo. Kategorije su išle od lakše ka težoj, od običnog množenja, dijeljenja i zbrajanja do prepreka i poligona, ali samo najuspješniji i najspretniji su ostali do samog kraja. Oni malo manje uspješni, čvrsto su obećali kako će nagodinu biti baš oni ti koji će odnijeti titulu najjače karike.

Slika 3. Mali mate-mađioničari vježbaju

Između igara, dok su se učenici pripremali za iduću kategoriju, goste su različitim matematičarskim trikovima zabavljali mali „mate mađioničari“. Publika je oduševljeno pratila njihove trikove i pokušavala otkriti na koji način ih izvode, ali svaki napor je bio bezuspješan.

Posljednja igra „Živi mlin“ bila je najzanimljivija. Učenici su uz pomoć trake iscrtali ploču na podu naše škole. Posljednje dvije ekipe izabrali su još nekoliko igrača iz publike kako bi imali devet pijuna i jednu osobu koja predstavlja njihov tim, a koja je ujedno i pomicala igrače po improviziranoj ploči. Bilo je jako zanimljivo i napeto gledati kako učenik pomiče vlastite prijatelje po podu i pomno birajući poteze koje će mu donijeti pobjedu.

Slika 4. Živi mlin (pod je oblijepljen trakom)

Jedini problem kod ove igre bio je taj što su pijuni bili

živi i teško su se mogli suzdržati od dobacivanja komentara svom voditelju koji bi potez trebao povući.

Više o našoj noći možete pogledati na mrežnoj stranici naše škole i u videu.

I da zaključimo na kraju, ova godina za naše učenike bila je jako zanimljiva i poticajna. Učenici vilenjaci ponosni su i zadovoljni svojim radom i već imaju mnoštvo ideja za iduću godinu, a neke od ideja dali su im njihovi prijatelji nakon što su se dobro zabavili ove godine.

Poticanje kreativnosti i inovativnosti primjerenim

odabirom zadataka

Lidija Kralj

Slijedeći zacrtane i utabane putove matematičkih programa i sadržaja u udžbeniku često zaboravljamo ili nemamo vremena za zadatke koji nemaju samo jedno rješenje, zadatke koji se ne rješavaju po recepturi nego traže širi pristup, pronalaženje informacija, kritički odabir, zaključivanje, procjenjivanje te pronalaženje ili osmišljavanje matematičkog modela koji će nam pomoći riješiti postavljeni zadatak.

Pri odabiru zadataka kojima se potiče kreativnost i inovativnost trebali bismo zadovoljiti ove kriterije:

• zadatak ima kontekst koji je blizak učenicima ili ga mogu razumjeti nakon proučavanja dodatnih informacija
• zadatak ima jasno postavljene uvjete koje rješenje treba zadovoljavati
• rješenje je dostižno sa znanjem koje učenici imaju
• dostupne su dodatne informacije, ako je potrebno
• postupak rješavanja traži povezivanje različitih kompetencija
• složenost zadatka odgovara vremenu koje učenici imaju na raspolaganju za rješavanje.

Rješenja takvih zadataka ne moraju biti jednoznačno određena, može ih biti više, učenici trebaju uvidjeti različite načine rješavanja ili različita rješenja, a očekuje se i da argumentiraju zašto su odabrali neko rješenje. Iz naše učiteljske perspektive,, kod ovakvih zadataka najčešće nam je važniji proces pronalaženja rješenja i njegovo predstavljanje nego samo konačno rješenje. Što se odražava i u vrednovanju učenika pri rješavanju takvih zadataka.

Rješenja takvih zadataka učenici obavezno moraju predstaviti pred razredom, na panou, mrežnim stranicama ili na neki drugi način javno objaviti. Komponente predstavljanja i objavljivanja daju učenicima povratne informacije o vrijednosti njihovog rada te omogućavaju jezično izražavanje koje nam često u matematici nedostaje.

Metoda 270

Zanimljive i dobre rezultate daje Metoda 270 u kojoj učenici rješenja takvih zadataka pripremaju u obliku interaktivnih digitalnih sadržaja kojima ujedno i poučavaju svoje vršnjake. Omogućavanjem da učenici odaberu žele li svoje znanje iz određene matematičke cjeline pokazati na papirnatom pisanom ispitu ili interaktivnim digitalnim sadržajem prepuštamo im barem dio kontrole nad onime što uče te kako će pokazati naučeno.

Korištenjem takve metode rada potičemo učenika da budu samostalniji i dogovorni za svoje rezultate, razvijamo njihove organizacijske vještine jer trebaju osmisliti kako će njihov rad izgledati, što će sadržavati, koje dodatne sadržaje trebaju, tko im pri izradi može pomoći, kakve im tehnologije i oprema treba. Kako bi napravili jedan interaktivni, digitalni, matematički sadržaj učenici trebaju iskoristiti svoje vještine kreativnog izražavanja, a pri njegovom prezentiranju i vještine govorništva i prezentacije, koje često u matematici zanemarujemo. Pritom se računala, internet i mobilni uređaji koriste za stvaranje obrazovnih sadržaja, dakle dobivaju smislenu i svrhovitu ulogu u procesu obrazovanja uz istovremeni pomak učenika od pukih potrošača tuđih sadržaja prema kreativnim i inovativnim proizvođačima.

Naravno ne možete jednostavno reći učenicima: “Očekujem da napravite rad na temu prizmi”. Najprije morate sebi, a i njima jasno objasniti što očekujemo, kako ne bi bilo razočarenja krajnjim rezultatima. Kako i kod svih obrazovnih metoda, trebaju vam unaprijed zadani kriteriji vrednovanja i neka vrsta podsjetnika s nabrojanim elementima koje svaki rad treba sadržavati. teme koje su moji sedmaši i osmaši imali su bile: pravilna trostrana prizma, odnos dviju kružnica, dodekaedar, kaleidoskop, Talesov poučak, graf linearne funkcije [1]. Ukratko ništa egzotičnog u naslovu, ali je svaki rad morao imati sadržaj koji nije u udžbeniku. Tako da su neki radili origami modele, prema YouTube videima izrađivali predmete (kaleidoskop), povezivali sa sadržajima iz fizike (lom, svjetlosti). Za te dodatke je trebalo učenike lagano usmjeravati gdje da potraže ideje za dodatke pa ih time naviknuti da pretražuju internet i pronalaze odgovarajuće sadržaje.

Primjer popisa elemenata učeničkih radova, koji sam koristila:

• Objašnjenja
• Primjeri
• Zadaci
• Slike
• Video
• Kviz
• Njihov autorski rad (slike, video, kviz)
• Primjeri koji nisu iz udžbenika
• Interaktivni sadržaj i slike iz GeoGebre
• Dodatni sadržaji drugih autora.

Tijek stvaranja takvih radova je važan i učenicima u početku treba pomoći da uoče što radove čini dobrima, kako ih nadopuniti da budu kvalitetniji te ih savjetovati kako dobro predstaviti radove i uključiti publiku (suučenike) u predstavljanje. Tim postupcima omogućavamo učenicima da primijete postupke koje mi koristimo kod stvaranja obrazovnih sadržaja ili držanja nastave, a ujedno možemo i mi od učenika naučiti nešto novo.

Predlažem da učenicima preporučite jedan ili više računalnih programa ili online alata zbog lakše usporedbe rezultata i davanja tehničkih savjeta. Primijetila sam da je učinkoviti korištenje grupa na društvenim mrežama (Yammer na @skole.hr; [3] i [4]) za dijeljenje uputa, videozapisa s pojašnjenjima kako se neki program koristi te posebice za razmjenu ideja i davanje savjeta kako poboljšati rad. Moji učenici su koristili programe: GeoGebra, Sway, Office Mix, Blendspace i Zondle.

Može i offline

Naravno poticanje učenika na kreativnost u matematici ne treba biti isključivo korištenjem digitalnih programa. Evo nekoliko primjera zadataka otvorenog tipa koji su korišteni za timske radove u cjelini Geometrijska tijela u 8. razredu, a rješenja su učenici prikazali uživo i na papiru [2].

Traži se šator

Dimenzije šatora trebaju biti najmanje: 2 m dugačak, 1 m širok, 1 m visok. Šator treba imati sve stranice i pod od istog materijala. Oblik odaberite sami. Treba biti što jeftiniji, dakle što manje materijala je potrebno to bolje. Za koji oblik je potrebno najmanje materijala? Zašto ste odabrali baš taj oblik?

Kula za princezu

Tata želi napraviti drveni dvorac za princezu. Princeza je nacrtala nekoliko prijedloga, a vi odaberite jedan i izračunajte količinu potrebnog materijala. Ukupna visina dvorca treba biti najviše 150 cm, a širina 1 m. Za koji oblik je potrebno najmanje materijala? Zašto ste odabrali baš taj oblik?

Ljetna terasa

Roditelji žele napraviti ljetnu terasu s krovom (sjenicu). Na terasi treba biti mjesta za stol veličine 1 x 2 m i 6 osoba oko njega. Predložite oblik terase, ograde i krova i izračunajte potrebnu količinu drveta za izradu. Za koji oblik je potrebno najmanje materijala? Zašto ste odabrali baš taj oblik?

Učenici su na raspolaganju imali dva školska sata, s tim da je prvi sat bio namijenjen rješavanju zadatka, a drugi prezentaciji i ocjenjivanju. Svaka grupa od četiri učenika je trebala pripremiti trominutno predstavljanje svojeg rješenja. Kriteriji ocjenjivanja bili su: ispunjavanje uvjeta zadatka, točnost računa, kvaliteta predstavljanja i umjetnički dojam.

Važne komponente ovakvog načina rada bile su: razvijanje organizacijskih i prezentacijskih vještina, primjena matematičkih modela na kontekstualne zadatke, argumentirano raspravljanje te procjena svojeg i tuđeg rada.

Dobrobiti

S ovakvim načinom rada počela prije tri godine s jednim razredom učenika koji su izradu digitalnog udžbenika smatrali zabavnim i vrijednim poslom. Vidjevši što sve mogu napraviti odlučila sam svaku generaciju “malo pogurnuti” da naprave više i cijeli postupak učinio je i učenike i mene sretnijom i zadovoljnijom. Posebno veselje bilo je kad su učenici s prilagođenim programom matematike prezentirali svoje radove i kad sam ja ostala iznenađena onime što su napravili jer se ništa od toga nikad nije vidjelo na njihovim pisanim ispitima.

Učenici su pokazali kreativnost u stvaranju obrazovnih sadržaja, a njihove radove objavili smo na školskim mrežnim stranicama te tako stvorili digitalnu knjižnicu koju mogu svi koristiti. Online objavljivanje učeničkih radova i njihova javna vidljivost važna je iz nekoliko razloga. Tako da drugi učenici mogu učiti od njih, ali i da pokažemo učenicima da se njihov rad i trud cijeni i da smo ponosni na ono što su napravili.

Posebna dodana vrijednost je suradnički rad međunarodnih timova na takvim zadacima, primjerice u okviru eTwinning ili Erasmus + projekata.

Napravljeni rad obavezno treba pokazati pred cijelim razredom te uključiti cijeli razred kroz pitanja u kvizovima, zagonetke ili zanimljivosti. Na taj način učenici dosižu najvišu razinu učenja – poučavaju vršnjake. Po tome je metoda dobila i ime “Metoda 270° “- više od okreta (flip = 180°) ili sažeto “Svatko poučava svakoga uključivši i samog sebe”.

Literatura

1. Lidija Kralj: Metoda 270 s primjerima učeničkih radova
2. Lidija Kralj: Geometrijska tijela – primjeri zadataka otvorenog tipa za timski rad
3. Lidija Kralj: Yammer- poslovna mreža postaje obrazovna, Školske novine, veljača 2015
4. Lidija Kralj: Yammer kao učinkovita virtualna učionica, Školske novine, ožujak 2015

Tjedan Australije

Davorka Nekić

Oni koji prestanu sanjati su izgubljeni.
(izreka australskih Aboriđina)

U maloj seoskoj školi, u srcu prelijepoga Gorskoga kotara održan je Tjedan Australije. Riječ je o Područnoj školi Nikole Tesle u Moravicama, školi koja ima svega 68-ero učenika. Projekt je izveden u sklopu dodatne nastave iz Engleskoga jezika pod vodstvom profesorice Davorke Nekić.

23. studenoga 2015. dvije učenice 6. razreda, Valentina Alinčić i Roberta Vučinić svečano su otvorile Tjedan Australije, i to na engleskom, kao i na materinskome jeziku ne bi li ih svi razumijeli. Po završetku uvodnoga govora zasvirala je australska himna Advance Australia Fair kojoj su učenici iskazali poštovanjem stojeći mirno (što je inače teško postići). Na proputovanje Australijom vodila nas je učenica 6. razreda Vanja Vučinić, odjevena kao Mačka Felix, poznati australski crtani junak.

Na samome ulazu posjetitelje je dočekao stol dobrodošlice sa slikom poznatoga australskoga književnika Patricka Whitea. Zašto baš on? Razlog je jednostavan! On je prvi Australac koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost. Uz njega, ondje se nalazio i buket žutih mimoza, koje su i službeno cvijeće te zemlje kao i klokan kao zaštitni simbol Australije. Sljedeća u redu da predstavi Land Down Under je bila klokanica s mladunčetom u tobolcu, koja je posjetitelje pozdravljala s tipičnim australskim G’day, mate!

Slika 1. Otvorenje Tjedna, Vanja ili Mačka Felix i stol dobrodošlice

Samo proputovanje je započelo geografijom, pa su učenici tako saznali koje sve regije čine Australiju te koji su im glavni gradovi. Iznenadila ih je činjenica da glavni grad te zemlje nije niti jedan od dva najveća grada (Sydney i Melbourne) već „omanja“ Canberra. Ta, šesta po veličini zemlja na svijetu, nije samo država već i kontinent, i otok. Nazivaju je Land Down Under budući da je smještena na južnoj polutci. Učenici su zaronili i u povijest i saznali da su starosjedioci Australije, australski Aboriđini, najstariji narod na planetu. Vidjeli su i pravi bumerang kojega Aboriđini rabe za lov kao i njihovo tradicionalno glazbalo – didgeridoo.

Upoznali su i australsku vladu, to jest njen ustroj odnosno tko donosi zakone, a tko ih provodi te koji je najviši sud u zemlji. Naučili su da je Australija parlamentarna monarhija na čijem čelu je premijer kao šef vlade, ali da imaju i kraljicu…i to, ni manje, ni više nego Elizabetu II. Da su u toku s događanjima u toj zemlji, svjedoči i činjenica da im je predstavljen Malcolm Turnbull, 29. premijer Australije. Osim njega, mogli su saznati imena njegovih 28 prethodnika kao i političke stranke kojima su pripadali.

Uzevši u obzir visoko školstvo, predstavljeno im je pet najprestižnijih sveučilišta u zemlji, i to Sydney, Melbourne, Monash, Queensland i Australsko državno sveučilište. Svako od tih sveučilišta ima svoj grb kao i moto.

Zatekla ih je ljepota izabranih australskih znamenitosti poput Katedrale svetoga Patricka u Melbourneu, Adelaide Gaola, Kotača u Brisbaneu, Staroga mlina u Perthu, Port Arthura u Tasmaniji, Državne knjižnice u Queenslandu, Ulurua, Otoka klokana i mnogih drugih.

Mnoštvo informacija su dobili o australskom životinjskome svijetu u kojem su susreli i kukaburu, veliku leteću lisicu (mega šišmiša), klokana, emua, tasmanijskoga vraga, kljunaša, koalu, dinga, tapira i mnoge druge.

Film, serije i glazba su bili veliki hit, pa valja istaknuti imena poput Mela Gibsona, Nicole Kidman, Hugha Jackmana, Chrisa Hemswortha kao i serije poput Susjeda, Majke i sina te Dame Edne Everage (od kojih su se sve svojevremeno prikazivale na hrvatskoj televiziji). Glazbu su im vjerno dočarali velikani australske glazbene scene poput Savage Gardena, Olivie Newton-John, i Kylie Minogue. Književnim su perima mahali književni velikani – Patrick White, Ethel Turner i „Banjo“ Paterson, pjesnik australskoga busha.

Posljednji u nizu mnogobrojnih plakata je bio prikladno crven budući da su crvena bila i polja makova u Normandiji na kojima su živote izgubile 62 000 australskih vojnika u Prvome svjetskom ratu. Stoga su makovi i postali simbolom Dana sjećanja koji se obilježava 11. studenoga svake godine.

Slika 2. Plakati duž školskih hodnika

Učenicima, kao i posjetiteljima, su predstavljena i tradicionalna jela poput torte Pavlove, keksi Anzac i dampera (vrste kruha). Učenici su se susreli i s tradicionalnom aboriđinskom pričom o nastanku svijeta kojega oni nazivaju Dreamtime. Tijekom odmora je svirala glazba australskih pjevača, pjevačica i grupa.

Učenice 6. razreda sudjelovale su u filmskoj radionici Ned Kelly zahvaljujući čemu su upoznali jednoga od najpoznatijih australskih odmetnika te su o njemu napravili i Powerpoint prezentaciju. Dok je Neda Kellyja predstavila Roberta Vučinić, njezina sestra blizanka Vanja predstavila nam je drugoga najpoznatijega australskoga odmetnika Bena Halla, poznatoga kao Džentelmena odmetnika. Doris Klaić iz 1. razreda i njezin brat Sanjin iz 4. razreda predstavili su aboriđinsku priču za djecu pod nazivom „Kako su ptice dobile svoje boje“. Učenici 8. razreda Michael Mlađenović, Zoran Mamula i Igor Polovina predstavili su australske Aboriđine dok su Mirjam Golik i Roberta Vučinić iz 6. razreda rekle ponešto o aboriđinskoj umjetnosti za djecu. Nakon što je Vanja ili Mačka Felix predstavila australsku floru i faunu, na sceni joj se pridružilo još 10 učenika koji su predstavili svoje plišane životinje, koje su ujedno i tipične za australsko podneblje. Tako se ondje zatekao klokan, koala, emu, dingo, kukabura, tapir, tasmanijski vrag, i mnogi drugi.

Slika 3. Prezentacije učenika

23. studenoga posjetili su nas i uvaženi gosti iz Veleposlanstva Australije, i to gospođa Dijana Padežanin od koje smo i saznali za Australian Education Kit, edukativni kovčeg koji nam je izuzetno pomogao u pripremanju Tjedna Australije. U goste nam je stigao i mladi diplomat, gospodin Andrea Carlo Biggi, i to iz Canberre. Nakon što su proputovali Australijom u pratnji naše Vanje, uživali su u programu kojega su naši učenici pripremili za njih. Gospodin Biggi je bio toliko oduševljen predstavljanjem životinja da je i sam odlučio sudjelovati, i to duhovitim pričama iz vlastitoga iskusta. Klokani ispred njegove kuće i kukabura koja mu je drsko otela odrezak dok je roštiljao su samo neke od njih. Vanja je također odradila i intervju s našim gostom iz Canberre, i to pred svim posjetiteljima.

Za sav trud uložen u ovaj projekt kao i za promicanje Australije i australske kulture, Škola je primila certifikat Veleposlanstva Australije.

Slika 4. Gosp. Biggi s Vanjom i prof. EJ Davorkom Nekić, dobiveni certifikat i naša „australska“ torta

Završit ću dirljivim stihovima poznate pjesme I Still Call Australia Home koju je Michael Mlađenović, učenik 8. razreda pročitao našim gostima:

I’ve been to cities that never close down
From New York to Rio and Old London Town
But no matter how far or how wide I roam
I still call Australia home.

Posjet Reboot infogameru 2015

Alan Belak

Početkom studenog osvanuo je pokraj vrata učionice informatike veliki plakat s najavom održavanja Reboot infogamera 2015 ( 11.11. do 15.11.2015). Usprkos vrlo kratkom roku u kojem smo se trebali organizirati (uz sve to, da situacija bude složenija, ja radim na dvije osnovne škole), na sreću i radost učenika i mene, ravnatelj, razrednica tog razreda iz kojeg dolazi većina učenika na inf. grupu, pedagoginja i tajnica bili su prilično susretljivi tako da smo svu papirologiju i razne popratne poslove u potpunosti odradili u iznimno kratkom roku i zbog toga smo im, naravno, zahvalni. Iako sam pretpostavljao da će za ovo događanje postojati interes kod učenika, nisam očekivao takvo oduševljenje, ali i brzinu i točnost u onom dijelu koji su oni morali odraditi kod kuće (neki su dolazili u suprotnu smjenu i donosili suglasnosti i sl., a ako nije bilo mene, odlazili bi kod ravnatelja te s njim rješavali stvar). Da je bilo više vremena za organizaciju, broj učenika koji bi išli na infogamer bio bi, sasvim sigurno, znatno veći.

Reboot infoGamer 2015 organizira tim veterana industrije videoigara iz Digitalne Avanture d.o.o., izdavači Reboot-a koji je najveći regionalni tiskani časopis za videoigre, te organizatori jedne od najuspješnijih i najznačajnijih konferencija koja se odnosi na industriju i razvoj igrica – Reboot Developa. Partner i suorganizator sajma Reboot infoGamer je Zagrebački velesajam koji je prepoznao izuzetnu važnost i značaj industrije videoigara. Inače, na infogameru sam doznao da kad se zbroji sav onaj novac koji se u svjetskim okvirima vrti u industriji filma kao i novac iz cjelokupne glazbene produkcije to još uvijek ne premašuje iznos koji se odnosi na industriju igrica.

S obzirom da na informatičkoj grupi u OŠ Goričan zadnjih 1-2 godine sa puno dobre volje, dijelom u školi a možda još više kod kuće, jer to zaista iziskuje puno vremena, izrađujemo obične i edukativne igrice, odlučio sam sa grupom učenica i učenika naše škole otići na Reboot infogamer 2015 da svi zajedno vidimo kako to rade „veliki“ ali i oni „mali“ developeri, da se zabavimo i, usput, nešto naučimo. Kroz izradu igrica učimo programiranje i grafički dizajn, spoznajemo da marljiv uporan rad daje razulatate, učimo se timskom radu i uvažavanju drugih. Uostalom, razvoj igrica nije samo informatika, tu ima i puno engleskog jezika (više nego neki misle – literatura je na engl.) a ima dosta i matematike (koordinatni sustav, jednadžbe….). Zato nam je bio posebno zanimljiv dio jednog od ukupno četiri paviljona infogamera na Zagrebačkom velesajmu koji je namjenjen indie (nezavisnim) developerima. Osim toga, prvog dana održavanja, u srijedu, na glavnoj su pozornici bili intervjuirani jedan hrvatski i jedan norveški developer igrica dok su se, istovremeno, u pozadini mogle vidjeti njihove igrice. Zapamtio sam kako se domaći developer pomalo žalio na scenariste svoje igrice jer je na kraju ispalo da se igrica odvija u „intergalaktičkom vremenskom zatvoru“, a još je upečatljivije bilo priznanje da su na ovom sajmu video igara, koji je u međuvremenu postao jedan od najvećih sajmova te vrste u Europi, dobili puno iskrenih komentara na njihovu igricu koji su ih naveli na odluku da dosta toga izmjene i/ili nadopune u igrici.

Naš se posjet Reboot infogameru odvijao odmah prvi dan održavanja i to se pokazalo priličnom dobrom, zapravo, sretnom odlukom jer prvi dan nije bilo gužve kakva je bila slijedećih dana. Dakako, kulminacija je bila u subotu jer je za subotu bilo najavljeno i najviše događanja. Kako sam slučajno doznao dolazeći u neškolskom aranžmanu na isto događanje u subotu, zapravo se na infogamer moglo ući već od otprilike 10 sati iako je na webu ovog sajma bilo navedeno da je početak od 11 sati (valjda da se smanje gužve na ulazu). To se vrijeme moglo iskoristiti za igranje igrica oko kojih je kasnije bilo najviše gužvi kao i za zauzimanje dobrih pozicija za poslije. Najozbiljnija je gužva počinjala od oko 13 ili 14 sati na dalje. Kad smo već kod gužvi na ulazu, za pohvaliti je mogućnost kupnje karata unaprijed tako da sam u subotu glatko izbjegao sate čekanja u redovima, što bi lako moglo upropastiti cijeli doživljaj, dok u srijedu nikakvih posebnih gužvi i nije bilo iako smo također imali unaprijed kupljene karte u džepu. Informacije o kartama bile su pravovremeno objavljene na webu infogamera. Osim kupnje karata online, u našem su se gradu karte mogle kupiti unaprijed u jednom kafiću. Doduše, te su se karte uvijek morale u trafikama pred ulazom u prvi paviljon infogamera zamjeniti za male digitalne kartice ali za tu se zamjenu čak ni u subotu nije čekalo satima nego nekih 10-ak minuta dok su se ljudi koji su kupovali karte na licu mjesta stvarno načekali. Za razliku od ovog, nije za pohvaliti da popust za veće grupe posjetitelja nije bio vidljiv na webu kao ni činjenica da sa kartom možete, barem načelno, samo jednom ući i jednom izaći sa sajma video igrica. Također, raspored događanja po danima je bio objavljen tek par dana prije početka samog događanja tako da nismo mogli ranije „ciljati“ točno određeni dan sa točno određenim aktivnostima.

Jedna od stvari koje su me najviše zaokupljale bila je kako organizirati cijeli posjet infogameru a da ponašanje učenika, posebno kad stignemo na velesajam, bude na prihvatljivoj razini. Ipak se radilo o površini većoj od 10 000 m², o 4 paviljona, oko 500 igraćih jedinica, preko 50 000 posjetilaca (novi rekord). Međutim, nakon dogovora da nema udaljavanja bilo kamo bez javljanja učitelju, nakon razmjene brojeva mobitela, nakon postavljanja mobitela na „vibru“ i njihovog stavljanja u npr. džepove hlača gdje ih možemo osjetiti za slučaj da se ipak netko zagubi pa ga moramo nazvati jer zbog glasne glazbe ih ionako ne bismo čuli – situacija je bila sasvim u redu. Dogovorili smo i kako ćemo se ponašati kad dio učenika hoće igrati jednu igricu a dio učenika želi ići dalje na neku drugu igricu. Poslije svega toga moram reći da zapravo pravih neugodnih situacija nije ni bilo. Učenici su bili svjesni svojih odgovornosti i poštovali su u vrlo velikoj mjeri naše dogovore…čak su pazili jedni na druge. S druge strane im se dalo prostora da, uvaživši određene razlike među njima kao i prostorni raspored njima poželjnih igrica, ipak odigraju svoje omiljene igrice bez nekakve prezahtjevne kontrole, naravno, ne izuzimajući iz vida njihovu sigurnost.

Osim igranja raznih igrica, uvida u svijet indie developera, slikanja i kratkih razgovora sa slavnima sa youtubea, sviranja „na koncertima u živo“ sa raznim pop grupama, mogućnostima boravka u prigodnom malom kinu, svakako moram istaknuti VR (virtual reality) doživljaje uz pomoć Samsungove tehnologije (zapravo smartphona koji se umetao u naočale). Kad smo na glavu stavili naočale za VR ugođaji su bili nezaboravni…zapravo smo po želji/izboru prebačeni u posve nove svjetove, pa smo tako ronili sa morskim psima, kornjačama, morskim zmijama, ribicama raznih vrsta i dr., boravili na egzotičnim plažama, ispitivali olupine potonulih brodova itd. itd. Nekima su ti novi morski svjetovi bili toliko uvjerljivi da su ruke i noge spontano pravile plivačke pokrete J. To je bio jedan od najupečatljivijih doživljaja i za djecu ali i za odrasle. Zato su redovi na tom odjelu često znali biti vrlo dugi. Ovdje moram pohvaliti obje hostese koje su sa puno strpljena i dobre volje pomagale da izaberemo ono što želimo.

Poseban su doživljaj bile podjele poklona raznih tvrtki iz informatičkog sektora pa su sretnici i znalci (ponekad su se postavljala pitanja vezana na npr. najvažnije igrice pojedinih tvrtki koje su sponzorirale nagrade) tako mogli dobiti tj. osvojiti majice, igraće konzole, tipkovnice za igrice, prigodne komplete legića i sl. Naš je peh bio da smo, u prosjeku, bili najsitnija skupina (6. r.) pred pozornicom sa ponekad 500 a nekad i znatno više mladih ljudi koji su bili znatno viši od nas ali smo to iskoristili na način da smo se provukli do, iako samog kuta, glavne pozornice sa koje su se djelili pokloni a zatim smo se potrudili i skandirali/vikali dovoljno složno i glasno što je već u danoj situaciji trebalo vikati tako da su nas već tijekom prve podjele primjetili. Tada su pokloni puno češće polijetali u našem smjeru a poneki poklon bi bio i izravno gurnut u ruke nekoj učenici/učeniku. Podjele poklona su bile, otprilike, gotovo pa svakih sat vremena i na kraju smo se mogli pohvaliti sa većim brojem poklona no što je bilo učenika u grupi. Zgodno je napomenuti da dok smo se odmarali u dijelu jednog od paviljona u kojem tada, igrom slučaja, nitko nije igrao igrice jedna od učenica je otišla odigrati nešto i nakon 10-ak minuta igranja je od tog izlagača dobila na poklon majicu. Naravno, tada su svi iz grupe navalili igrati njihove igrice i dobili su poklone ali su oni bili malo manje vrijednosti od vrijednosti te majice J

U cjelini uzevši, bio je to nezaboravan dan i za učenike i za mene. Nitko se nije izgubio a nije bilo ni ponašanja koje bi narušilo pozitivnu atmosferu cijelog tog dana. Štoviše, u danima i tjednima nakon posjeta sajmu video igrica, kod dobrog dijela učenika se mogu primjetiti „tragovi“ boljeg ponašanja i veće motivacije za rad na nastavi i izvan nje. Možda u cijeloj priči ulogu igra i ozbiljna mogućnost ponovnog odlaska na Reboot infogamer nagodinu u znatno proširenijem sastavu i što se tiče učenika i što se tiče učitelja, a planiramo posjetiti i Interliber za koji sam se uvjerio na posjetu u subotu da je puno zanimljiviji no što je bio prije, recimo, pet ili deset godina i svakako ga se isplati obići jer ima znatno više knjiga zanimljivih naslova/sadržaja koje se mogu kupiti po iznimno niskim cijenama počevši od npr. svega nekoliko kuna ili nekoliko desetaka kuna na više.

Vidimo li se, možda, slijedeće godine na Reboot infogameru i Interliberu ?

Poveznice:
http://www.rebootinfogamer.hr/
http://os-gorican.skole.hr/eduk_ra_un_igrice
http://os-gorican.skole.hr/fotogalerija?show=album&id=189
https://www.facebook.com/events/774087542706907/

Programiranje, igre i motivacija

Dominik Tomislav Vladić

Programiranje je u osnovnim školama područje koje učenicima omogućuje razvijanje načina razmišljanja i razvijanje logičkog mišljenja. Kod učenika je to posebno bitno jer razvijaju drugačiji način razmišljanja, postaju kreativniji u rješavanju zadataka i potiče ih se na samostalnost. U zadnje vrijeme se u javnosti često povlači pitanje: “Je li programiranje bitno u osnovnim školama?” Programiranje je važno ne samo za način razmišljanja nego i za upoznavanje učenika s alatima koji će im kada budu dio globalnog tržišta, postati jedan od osnovnih alata za rad.

U ranim fazama učenja informatike, to je jedno od područja koje ima poseban interes od strane učenika. Da bi im se približilo programiranje i objasnio proces nastajanja programa, učenici trebaju razumjeti apstraktnu razinu tog procesa. Danas nam aplikacije kao što je Scratch i web stranice kao code.org, nude prilično jednostavne načine na koje učenicima možemo objasniti relativno teške koncepte iz svijeta programiranja. Ne treba zanemariti činjenicu da u toj dobi učenicima postaje jasno ono što mogu vidjeti i ono što si na neki način mogu predočiti. Koncepti koje ne viđamo u svijetu oko sebe, ili ih ne možemo doživjeti na način kako bismo to kao nastavnici htjeli, trebaju im se objasniti kroz ono što je njima blizu. Uzmimo samo uvjetne ili bezuvjetne petlje, određivanje broja koraka koji će se realizirati kroz neku petlju, ili bilo koji drugi koncept s kojim se susreću prvi puta, postoji velika vjerojatnost da će se sve zadržati samo na razini reprodukcije. Nemogućnost povezivanja sa svijetom oko sebe zbunjuje i ne djeluje motivirajuće.

Da bismo bolje razumjeli kako to učenici doživljavaju, proveo sam anketu među učenicima u dvije faze. U prvoj su učenici bili anketirani u školskoj godini 2014./2015. i to nakon što je odrađen programski jezik Logo. Na uzorku od 47 učenika, 21 je izjavio da mu je taj dio nastavnog sadržaja bio jasan i bez većih poteškoća je sve svladavao. Ostali učenici bi bili zadovoljniji drugim područjem jer su smatrali da je ovo bilo dosadno i isticali su želju za igrama. Druga faza je bila provedena ove školske godine, ali nakon nekoliko sati korištenja alata Scratch. U odgovorima učenika je došlo do značajnijih promjena i sada smo imali 37 učenika od ukupno 49 kojima su ti nastavni sadržaji bili zanimljivi. Najveće promjene su se mogle uočiti u njihovom raspoloženju i zadovoljstvu nakon odrađenog zadatka, posebno u situacijama u kojima bi rezultat njihova rada bila manja igra koju su mogli pokazati ostalim učenicima iz škole. Među mlađim učenicima je zadovoljstvo bilo izraženo u većoj mjeri.

Slika 1. Prikaz anketiranih učenika prema odgovorima u školskoj godini 2014./2015.

Slika 2. Prikaz anketiranih učenika prema odgovorima u školskoj godini 2015./2016.

Početkom prosinca je većina anketiranih učenika sudjelovala u radionicama Sat kodiranja u mojoj školi. Kroz nekoliko radionica nije se moglo primijetiti nezadovoljstvo, a svi postavljeni zadaci su uspješno realizirani bez obzira na poteškoće koje je bilo koji od učenika imao u redovnom obrazovanju. Konačni učinak nije bio manji od očekivanog, a posebno zadovoljavajuća je činjenica da smo na kraju imali učenike koji su bili zadovoljni svojim radom. Bez obzira koliko su zadataka riješili, njima je bilo bitno da je ono što su napravili pokazalo nekakav rezultat koji su odmah mogli vidjeti. Ono što je također bitno, pritisak koji su povremeno mogli osjećati nije se javljao niti nakon drugog sata radionice.

Jedna slika govori više od tisući riječi, a to sigurno može potvrditi i svaka slika iz naše galerije koja je nastala na jednoj od nekoliko sličnih radionica tijekom prosinca. Slike se mogu pogledati na sljedećoj poveznici. Po zadovoljstvu sigurno ni malo ne zaostaju za nastavnim satima u kojima su učenici koristili spomenuti Scratch. Dakle, svaka tema se može odraditi na više načina, a na nama je da pokušamo biti što bliži učenicima i što kreativniji. Primjena različitih web aplikacija nam u tome može pomoći. Ipak i u tome treba imati mjeru jer pretjerivanjem možemo postići neželjene efekte. Dobar plan i vrijeme će nam dati optimalan omjer igre i naučenih sadržaja. A uz bolju motiviranost učenika i veću produktivnost u svakom smislu.

Nekoliko poveznica na aplikacije pomoću kojih se može učiti programirati na drugačiji način:

Scratch: https://scratch.mit.edu/
Frozen: https://studio.code.org/s/frozen/reset
Minecraft: https://code.org/mc

Kontaktni seminar u Poljskoj

Marina Mirković

U gradu Sopotu, smještenom na sjeveru Poljske uz obalu Baltičkog mora, u organizaciji Agencije za mobilnost i programe EU od 5. do 8. studenog 2015. godine održan je multilateralni kontaktni seminar s temom „Pokretanje eTwinning projekata i razvoj vještina upravljanja projektima“.

Među tri sudionika strukovnih škola Republike Hrvatske, odabranih prema ocjenjenoj prijavi i iskazanoj osobnoj motivaciji za sudjelovanjem u aktivnosti, bila je profesorica Marina Mirković iz Tehničke škole Požega.

Na seminaru je bilo sveukupno 60 sudionika iz devet europskih zemalja (Austrija, Cipar, Francuska, Hrvatska, Njemačka, Italija, Malta, Litva i Poljska).

Slika 1. Sudionici seminara

Sudionici su kroz predavanja i radionice upoznali razvoj učeničkih kompetencija, ulogu škola partnera u projektima kao i primjenu brojnih alata informacijsko-komunikacijske tehnologije u projektima. Prezentiran je Erasmus+ program i eTwinning aktivnosti. Objašnjeno je kako pokrenuti i voditi uspješan eTwinning projekt te prikazani primjeri projekata kroz primjere dobre prakse.

Nastavnici su upoznali rad na eTwinning portalu te njegov alat TwinSpace. Portal služi nastavnicima i njihovim učenicima za upoznavanje i suradnju s kolegama iz europskih škola. Predavači su bili eTwinning ambasadori i članovi Nacionalne službe za podršku eTwinningu iz Poljske.

Slika 2. Radionica o eTwinning portalu

Na multilateralnom seminaru sudionici imaju mogućnost uspostaviti suradnju s europskim kolegama i pokrenuti međunarodne projekte koristeći portal eTwinning. Među brojnim projektima osmišljen je i projekt „Jobs of the Future“ u suradnji sa Tehničkom školom Požega i Zespół Szkół Ekonomiczno-Gastronomicznych (Ekonomsko-ugostiteljska škola) iz grada Cieszyna u južnoj Poljskoj na granici prema Češkoj. Učenici će istraživati zanimanja budućnosti i izraditi priručnik s opisima novih zanimanja na hrvatskom, poljskom i engleskom jeziku. Projekt o zanimanjima budućnosti povezati će učenike na međunarodnoj razini u otkrivanju novih atraktivnih poslova. Učenici će kroz projekt shvatiti da je cjeloživotno obrazovanje neophodno za opstanak u maratonskoj utrci na današnjem tržištu rada. Neprekidno usvajanje novih znanja i praktičnih vještina omogućavaju napredak i rast pojedinca, ali i tvrtke u kojoj radi. Mentori učenicima biti će prof. Marina Mirković i gospodin Jacek Grudzień iz Poljske.

Slika 3, Slika 4: Nastavnici-mentori budućeg eTwinning projekta

Učenici i njihovi mentori-nastavnici surađivati će putem interneta, odnosno eTwinning portala na izradi projekta. Nadamo se uspješnoj suradnji u kojoj će učenici proširiti svoje informatičko znanje i poznavanje stranih jezika te razvijati ključne kompetencije. Zajednički rad i međusobna komunikacija s učenicima u projektu rezultirati će novim međunarodnim prijateljstvima.

Uz profesoricu Mirković, na seminaru su iz Republike Hrvatske sudjelovali profesor Josip Jelčić (Srednja poljoprivredna i tehnička škola Opuzen) i profesor Nikola Žganec (Srednja škola Novi Marof).

Sudionici seminara registrirali su na portalu eTwinning Live 15 novih projekata, od kojih je jedan osmislio i nastavnik Jelčić. Njegovu projektu pridružili su se partneri iz Poljske i s Malte. U projektu “Wings of music around Europe” učenici će, koristeći različite IKT alate predstaviti popularne pjesme, izvođače i glazbene stilove svoje zemlje, te tako dobiti priliku upoznati različite glazbene stilove, druge kulture i običaje. Pri tome će vježbati i usavršiti engleski jezik, upoznati druge strane jezike, te uvježbati informatičke vještine.

Kolega Nikola Žganec sudjeluje u projektu „Send me a postcard“ u kojem će učenici stvarati razglednice i slati ih svojim partnerima iz Poljske, Litve, Njemačke i Francuske.

Slika 5. Sudionici seminara iz Republike Hrvatske

Sve aktivnosti seminara uspješno su provedene. Sudionici su imali priliku aktivno participirati u svim sadržajima. Omjer radnih, društvenih i neformalnih aktivnosti bio je vrlo dobro izbalansiran. Sudionici su bili povezani i aktivni u svim sadržajima seminara. Za istaknuti je pozitivne primjere direktne i neposredne suradnje na radionicama kada su sudionici surađivali i ispunjavali određene zadatke. Kroz komunikaciju i razmjenu ideja stvarali su projektne ideje i započinjali određene eTwinning projekte. Svi su sudionici seminara bili vrlo aktivni, na predavanjima kao i na radionicama. Zanimljiva je bila razmjena iskustava, stavova, mišljenja i ideja.

Slika 6, Slika 7: Aktivnosti sudionika na seminaru

Ciljevi seminara u potpunosti su ostvareni. Seminar s predavanjima i radionicama osnova je za stjecanje saznanja o načinu kako pokrenuti i uspješno realizirati međunarodni školski projekt. Edukacije koje pruža eTwinning nužne su u pripremi učenika i nastavnika za cjeloživotno učenje.

Aktivnosti seminara bile su financirane u okviru programa Erasmus+, eTwinning od strane Europske unije preko Agencije za mobilnost i programe EU.

Sudionicima seminara bio je osiguran smještaj u luksuznom hotelu Sofitel Grand Sopot a u kulturnom dijelu programa upoznali su Sopot i Gdanjsk. Sopot je stoljećima poznat kao ljetovalište i lječilište za bogate i plemstvo s lijepim plažama i luksuznim odmaralištima. Atrakcija su „iskrivljena kuća“ i najduže drveno pristanište u Europi. Gdanjsk je najvažnija poljska luka s građevinama u tradicionalnom njemačkom gotičkom stilu gradnje. Među znanenitostima je katedrala sv. Marije kao najveća crkva na svijetu građena od cigle.

Slika 8, Slika 9, Slika 10: Upoznavanje Sopota

Seminar je pružio stjecanje novog iskustva uvođenja međunarodnih projekata u nastavni proces kroz nastavu i izvannastavne aktivnosti učenika. Nove ideje i raznolikosti koje upoznate među svojim kolegama, sudionicima seminara omogućuju bolji i kreativniji rad. Osmišljeni su projekti koji će doprinjeti povezanosti i razmjeni iskustava učenika i nastavnika škola diljem Europe.

Digitalni materijali u nastavi fizike

Ivana Katavić i Hrvoje Mladinić

Digitalni materijali učiteljima služe za olakšavanje procesa poučavanja dok učenicima pomažu u procesu učenja. Međutim, postavlja se pitanje da li digitalni materijali sami po sebi mogu utjecati na kvalitetu nastave fizike. Rezultati brojnih edukacijskih istraživanja ukazuju na to da moderne tehnologije samo djelomično ispunjavaju očekivanja te se ujedno ističe važnost njihove kompetentne primjene radi osiguravanja plodotvornih nastavnih situacija koje olakšavaju učenje. Iako su metodički aspekti prepoznati kao veoma bitni, oni u najvećem broju izvještaja o empirijskim studijama primjene modernih medija ostaju u sjeni opisivanja same tehnologije i učeničkih stavova u odnosu na moderne tehnologije. Digitalni materijali su efikasni samo u onoj mjeri koliko nastavnici uspijevaju iskoristiti njihove didaktičke potencijale.

Potpunije razumijevanje problema efikasnosti primjene digitalnih materijala u nastavi, moguće je razviti tek na osnovu odgovarajućih teorija iz kognitivne psihologije. U tom smislu naročito je bitna teorija kognitivne opterećenosti. Teorija kognitivne opterećenosti se bavi pitanjem zahtjevnosti procesuiranja informacija u radnoj memoriji. Razlikujemo intrinzičnu i ekstrinzičnu kognitivnu opterećenost. Intrinzična je rezultat prirode samih sadržaja radne memorije dok je ekstrinzična posljedica poučavanja te se na nju može i utjecati. Osim toga, postoji i relevantna kognitivna opterećenost koja odražava kognitivni napor koji doprinosi konstrukciji shema (skupova povezanih elemenata znanja). Efektivna nastava smanjuje ekstrinzičnu, a povećava relevantnu opterećenost.

Različiti digitalni materijali oblikuju i različite mogućnosti izražavanja. Utvrđeno je kako različiti oblici vizualizacije dovode do stvaranja različitih struktura znanja, sa specifičnim mogućnostima upotrebe. Jednostavni digitalni materijali nemaju i ne moraju imati nužno pozitivan utjecaj. Učenici koji su manje uspješni u većoj mjeri profitiraju na osnovu zadataka koji su deskriptivni, a ne konstruktivni, a realiziraju se uporabom digitalnih materijala. Naime, uspješniji učenici i bez digitalnih materijala najčešće uspijevaju izgraditi adekvatne znanstvene modele. Vizualizacija je korisna u slučaju pravilnog definiranja ishoda. U suprotnom, može doći do interferiranja sa predkoncepcijama učenika što dodatno otežava učenje. Primjenu digitalnih materijala potrebno je brižno planirati i to tako da oni budu element ili alat za ostvarenje ishoda učenja. Ukoliko primjena digitalnih materijala ili obrazovnog software-a nije efikasno metodički osmišljena ona neće rezultirati željenim ishodima. Tijekom samog korištenja digitalnih materijala značajno je da nastavnik usmjerava pažnju učenika na najvažnije aspekte demonstriranog sadržaja jer inače postoji velika opasnost da se ograničeni kapaciteti radne memorije koriste za procesuiranje nerelevantnih sadržaja.

5.1. Kategorije eLearning materijala

S obzirom na razinu interaktivnosti, eLearning materijali mogu se podijeliti u tri kategorije:

1. Osnovni (Level 1) – podrazumijevaju mrežne stranice sa sadržajem u obliku teksta, slika, jednostavnih audio i video zapisa, PowerPoint prezentacija i sl.
2. Interaktivni (Level 2) – podrazumijevaju prethodnu kategoriju (Level 1) plus 25% i više interaktivnih vježbi (korisnicima je omogućeno izvođenje vježbi metodom „pokušaja“), korištenje multimedije
3. Napredni (Level 3) – podrazumijevaju visoku razinu interaktivnosti, korištenje simulacija i specijaliziranih igara, korištenje avatara, prilagodljiva interakcija, nagrade u skladu s uspješnosti korisnika

Interaktivnost u nastavi fizike bitna je u svakoj fazi nastavnog procesa. Digitalni materijali moraju aktivirati i potaknuti učenika na razmišljanje u fazi otkrivanja vlastitog predznanja te omogućiti otkrivanje i bilježenje učenikovih predkoncepata. U fazi istraživanja odnosno učenja i otkrivanja znanja digitalni materijali moraju omogućiti učeniku da provođenjem istraživanja samostalno dođe do određenih, točnih ili netočnih, zaključaka. U zadnjoj fazi, fazi ocjenjivanja donesenih zaključaka, učeniku mora biti omogućeno da samostalno uoči ispravnost donesenih zaključaka nakon čega slijedi utvrđivanje ishoda. Napredni (Level 3) eLearning materijali podrazumijevaju najveći postotak interaktivnosti i omogućavaju primjenu interaktivnosti u svim fazama nastavnog procesa. Stoga će se ta kategorija eLearning materijala u nastavku pobliže opisati.

5.2. Napredni (Level 3) eLearning materijali

Pravi interaktivni eLearning materijali imaju moć preobraziti sadržaj i učenje u smisleno iskustvo za učenika. Takvi materijali omogućavaju učenicima da aktivno obrađuju sadržaj, primjenjuju ga u interaktivnim okruženjima i na taj način duže zadrže usvojeno znanje. Učenje pomoću interaktivnih materijala često je i brže jer korisnik koristi više razine misaonih vještina kao što su ocjenjivanje, interpretiranje i sistematizacija informacija za razliku od označavanja, memoriranja ili opisivanja podataka.

Kvalitetna interaktivnost mora imati svrhu. Ključ leži u postizanju ravnoteže materijala kako bi oni bili zaista interaktivni i uključivali učenika u onoj mjeri kako ne bi postali iritantni i dosadni. Postoji nekoliko načina za stvaranje interaktivnih materijala koji će potaknuti učenje i zadržati učenikov interes, povećati učenikovo razumijevanje i zadržavanje naučenog. Prateći i ispunjavajući sljedeće korake u izradi digitalnih materijala moguće je uspješno stvoriti interaktivne eLearning materijale:

Ø Stvoriti scenarij i simulacije: Simulacije stvarnih okolnosti omogućavaju učeniku da mijenjanjem varijabli utječe na ishode i uočava posljedice pojedinih aktivnosti.

Slika 1. Simulacije omogućavaju uočavanje odnosa među varijablama i uzročno posljedične veze

• Omogućiti učeniku da ima kontrolu: Omogućiti učeniku da ima kontrolu na način da mu se ponudi izbor i omogući da se izjasni u kojem smjeru želi započeti ili nastaviti učenje.
• Koristiti problemski usmjeren pristup: Učeniku trebaju biti dodijeljeni problemi i zadaci u skladu s njegovim mogućnostima. Problem mora biti relevantan i povezan sa stvarnom životnom situacijom učenika. Najbolje je krenuti od jednostavnog ka složenijim problemima.
• Osigurati izazove: Izazovi stimuliraju mozak. Tjeraju učenika da razmišlja o svom predznanju, obrađuje nove informacije, povezuje i donosi zaključke.
• Uključiti igru: Uključiti igru koja će ispitivati učenikovo znanje. Igre su dobre jer omogućavaju učeniku da u stvarnom vremenu vidi rezultate svojih odgovora. Osim toga, sve što učenik radi ima neku posljedicu što igru čini vrlo dobrim materijalom za iskustveno učenje.

Slika 2. Igre predstavljaju izazov i omogućavaju učeniku da vidi rezultate svojih odgovora

• Osigurati povratne informacije: Bez povratnih informacija nema interaktivnosti! Učenik mora znati kakav je njegog napredak tijekom učenja i kako se poboljšati.
• Uključiti istraživačke aktivnosti: Potiču učenika da se uključi, otkriva, traži, čita ili obavlja bilo koju drugu aktivnost potrebnu za ostvarivanje ciljeva učenja
• Uključiti elemente suradnje: Učenje nije i ne smije biti usamljena aktivnost. Učenje je simbiotski odnos. Potrebno je omogućiti učenicima da međusobno surađuju na način da aktivno traže i razmjenjuju informacije, izgrađuju smislene zaključke, proizvode raznolik skup ideja i cijene različita mišljenja.

Slika 3. Blog, chat i slično učenicima omogućavaju komunikaciju, međusobnu suradnju i razmjenu informacija

Nažalost, mnogi eLearning materijali nose oznaku interaktivnosti pod krivom pretpostavkom da su interaktivni samo zato što su online. Učenici se mogu kretati kroz mrežnu stranicu, klikati svugdje mišem ali takvi se materijali svode na hrpu informacija. Pomicanje miša nije interaktivnost!

U dobrom društvu s Koradom Korlevićem i suradnicima

iz Znanstveno edukacijskog centra Višnjan

Karolina Dvojković

Na Odjelu za fiziku Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku u petak 6. studenog 2015. i subotu 7. studenog 2015. godine, nastavnici i učitelji fizike u sklopu stručnog usavršavanja, imali su priliku družiti se i educirati u društvu naših poznatih popularizatora i edukatora Znanstveno edukacijskog centra Višnjan.

Atraktivni program tekao je sljedećim redoslijedom: dobrodošlicu ususret radnom danu održala je Tanja Paris, prof., voditeljica županijskog stručnog vijeća učitelja fizike osnovnih škola Osječko-baranjske županije i domaćica stručnog skupa tijekom kojega je predavanje „Izvan okvira: multidisciplinarnost u znanstvenoj edukaciji“ i radionicu „Korelacija koncepata iz prirodoslovlja u osnovnoj i srednjoj školi“ održao Petar Čuček iz Znanstveno edukacijskog centra Višnjan. U okviru radionice „Korelacija koncepata iz prirodoslovlja u osnovnoj i srednjoj školi“ spoznali smo jednostavan, suvremen i inovativan pristup povezivanja pojmova iz prirodoslovlja i osmišljavanja mogućih projektnih zadataka za učenike.

Subota, 7. studenog 2015., započela je predavanjem Korada Korlevića. Profesor Korlević nas je još jednom podsjetio na važnost učiteljskog/nastavničkog poziva, stavljajući naglasak na odgoj za budućnost. U svom izlaganju potaknuo je sve sudionike na ozbiljno promišljanje o utjecaju pojedinih otkrića na daljnji razvoj u budućnosti i moguće smjerove. Profesor Korlević podsjeća da je uloga i misija učitelja/nastavnika staviti učenika u središte obrazovnog razvoja za budućnost koji bi trebao sadržavati razvoj kritičkog mišljenja, razumijevanje funkcioniranja svijeta te transfer vještina.

Naš daljnji rad odvijao se u manjim grupama uz izvrstan i nesvakidašnji izbor vježbi koje mogu motivirati i nastavnika i učenika u otkrivanju novih spoznaja. Zaključak našeg dvodnevnog susreta nametnuo se sam; ostati dijete i ostati ovisan o otkrivanju, što vrijedi i za učitelje/nastavnike i za učenike.

Nakon svega, impresionirani i „gladni“ znanja, očekujemo novo druženje.

VIEW SLIDE SHOW DOWNLOAD ALL

Humanitarni malonogometni turnir vukovarskih gimnazijalaca

Sanja Pavlović Šijanović

Sportom do humanog cilja

Već tradicionalno, dugi niz godina, vukovarski gimnazijalci organiziraju humanitarni malonogometni turnir u svrhu doniranja prikupljenih sredstava kotizacije i ulaznica za socijalno najpotrebitije. Naši učenici s generacije na generaciju prenose humanitarnu poruku „DOBRO JE ČINITI DOBRO“ i vođeni njome pokazuju izrazito visok osjećaj i veliko srce za sve kojima je pomoć potrebna. Humanost je ogledalo naše duše, osjećaja, poniznosti, dobrote, ljubavi, nade i darežljivosti. Biti human, darežljiv, pun ljubavi i pozitivne energije, siguran je put ka boljitku cjelokupnog čovječanstva. Turnir jeste mali korak na tome putu ali sva velika putovanja sastoje se od malih etapa.

Vrijeme blagdana posebno nas veseli i samo vrijeme održavanja humanitarnog turnira nije slučajno odabrano. Naime, Svetog Nikolu slave kao zaštitnika djece, siročadi, siromaha, mornara, putnika, studenata…Podučavajući evanđelje tražio je put do ljudskih srca i obični su ljudi to razumjeli. Živio je u vjeri odan Bogu pomažući siromašnima i nevoljnima. Postao je zaštitnik svih ljudi u nevolji. I tako, vukovarski gimnazijalci odlučili su nastaviti stopama i širiti misiju sv. Nikole te nesebično pomagati potrebitima. „Time što dobrotu širimo oko sebe istovremeno je učvršćujemo i u sebi samima.“(Arne Garborg)

Dar nema svoju vrijednost zato što je skupocjen, nego zato jer izražava nečiju ljubav, prijateljstvo, zahvalnost…, s obzirom da je darivanje određenog materijalnog poklona ograničeno, vukovarski gimnazijalci darivali su građanima grada Vukovara zabavno prijepodne provedeno u dvorani osnovne škole Dragutina Tadijanovića, koja nam pod vodstvom ravnateljice Lidije Miletić svesrdno ustupa ove prostore već dugi niz godina, gdje su na sportski i zabavan način razveselili mnoge posjetitelje. Kroz takvu altruističku prizmu željeli su potaknuti i druge da pomaganjem, posebice najzapostavljenijih, pronađu veći smisao i radost u životu. Uložena energija, trud, sportski duh, pažnja i topao osmjeh učinili su ovaj turnir jedinstvenim iako je ideja tradicionalna i sveopća.

Svi smo mi imali priliku osjetili tuđu velikodušnost na vlastitoj koži i sigurno smo zbog nje i sami poželjeli postati bolji ljudi koji rade dobre stvari i pomažu drugima. Jedna znanstveno dokazana činjenica temelji se na tezi po kojoj iskreno davanje i pomaganje poboljšava osobno fizičko i duševno zdravlje, polazeći od općenitog boljeg osjećaja i bolje brige o nama samima, pozitivnijeg i sretnijeg pogleda na život, smanjenog osjećaja bespomoćnosti, usamljenosti i depresije do veće povezanosti s drugima. Znaju to naši gimnazijalci a znaju i da samim promatranjem čina solidarnosti naš imunitet osnažuje –tzv. efekt Majke Tereze.

Zanimljivo natjecanje završilo je finalnom utakmicom između pobjednika turnira i veterana profesora gimnazije Vukovar. Sraz koji se s nestrpljenjem iščekivao i koji je svakako podigao dobru atmosferu do vrhunca. Profesori vođeni ravnateljem bili su posebno motivirani, s obzirom da su prošle školske godine otišli kući kao pobjednici dok su učenici željeli pokazati svoju nadmoć u sportskom ringu. Profesorsku ekipu sačinjavali su: Borislav Edelinski, Ognjen Vujović, Dubravko Žuvić, Dado Marković, ravnatelj Davor Šijanović i bivši učenici Marko Vejeva i Dominik Škarica. Pobjednička ekipa učenika 3.b razreda jezične gimnazije igrala je u sastavu: Marko Kosor, Dejan Kovač, Jan Szabo, Domagoj Džalto, Stjepan Jakubec i Antonio Filipović.

Ove godine, učenički je tim bio bolji (ocjena iz zalaganja i motoričkih sposobnosti čista petica) dok su se profesori ove godine, morali zadovoljiti titulom viceprvaka. (do sljedećeg turnira morat će više vremena odvojiti za vježbu u sportskoj dvorani a možda i otići na pokoje instrukcije kod svojih učenika…ili će ravnatelj morati motivirati svoje profesore većom plaćom….).

U svakom slučaju, dobra zabava, dobro druženje i zdravo provedeno prijepodne a sve u svrhu prikupljanja novčanih sredstava koja će tijekom slijedećeg tjedna biti uručena udruzi Sv. Vinka Paulskog iz Vukovara, koja pomaže sugrađanima slabijeg imovinskog statusa i obiteljima s više djece.

Poruka koju vukovarski gimnazijalci šalju nakon svakog održanog humanitarnog turnira je: pomozimo članovima naše zajednice, ali i svima onima kojima je pomoć potrebna, kako bismo zajednički iskusili čarobne moći nesebičnog davanja, beskompromisne ljubavi i suosjećanja tijekom blagdana jer DOBRO JE ČINITI DOBRO.