Udruga Suradnici u učenju nastavila je s projektom Budi internet genijalackojeg sufinancira Google.org kao dio programa Be Internet Awesome. Cilj je projekta razvijati digitalne vještine kod djece, usvajati osnove digitalnog znanja i vještina te stvarati navike promišljenog korištenja i istraživanja interneta. Projekt je započeo je u rujnu 2023. i traje do lipnja 2026.
Svi odgojno-obrazovni djelatnici u Hrvatskoj imali su priliku do listopada 2023. godine putem obrasca prijaviti svoju školu i na taj način osigurati mogućnost statusa škole Budi internet genijalac. Djelatnici prijavljenih škola dobivaju gotove radne materijale i edukacije kako bi i sami mogli provoditi radionice iz kurikuluma Budi internet genijalac.
Uvjet za dobivanje statusa škole Budi internet genijalac bio je završiti online edukaciju na CARNET-ovoj online platformi za stručna usavršavanja.
U petak 26. travnja 2024. započeo je ciklus radionica za učitelje škola koje su stekle status škole Budi internet genijalac. Prva takva radionica održana je u Prvoj osnovnoj školi u Ogulinu za sve škole Karlovačke županije. Članice udruge Suradnici u učenju, Sanja Janeš i Valentina Blašković tijekom radionice opisale su glavna područja djelovanja udruge, predstavile su projekte i aktivnosti koje udruga provodi i predstavile su suradnju udruge s Googleom i projekt Budi internet genijalac. Potom su zajedno s polaznicima radionice realizirale tri aktivnosti koje su dio radionice koju su članovi udruge osmislili za rad s roditeljima i djecom na način da roditelji sa svojim djetetom obilaze centre i zajednički rješavaju postavljene izazove. Aktivnosti su se provodile u školama iz prvog dijela projekta, a i u drugim zainteresiranim školama izvan projekta.
Prva aktivnost bila je razgibavanje nakon dugotrajnog sjedenja. U drugoj su aktivnosti učitelji na listić s otiskom stopala upisivali svoje pozitivne tragove (u čemu su uspješni, na što su ponosni, čime se bave, što vole raditi, što bi željeli da drugi znaju o njima i slično). Cilj je aktivnosti osvijestiti učitelje što digitalni trag znači i kako se prema tragu lako pronađe njegov vlasnik. Treću aktivnost učitelji su odradili putem kvizova u Kahootu. Prvi kviz odnosio se na prepoznavanje loga društvenih mreža, dok su drugom kvizu određivali dobne granice djece i mladih za korištenje društvenih mreža. Sve ove aktivnosti dio su kurikuluma Budi internet genijalac.
U zadnjem dijelu radionice slijedilo je svečano proglašenje škola koje su stekle status škola Budi internet genijalac škola i dodjela ploča koje će koordinatori postaviti na vidljivo mjesto u školi. U Karlovačkoj županije pet je škola proglašeno školama Budi internet genijalac:
Osnovna škola Banija Karlovac
Osnovna škola Plaški
Osnovna škola Josipdol
Osnovna škola Ivane Brlić-Mažuranić Ogulin
Prva osnovna škola Ogulin.
Još jednom čestitamo svim učiteljima na završenim aktivnostima koje su omogućile da njihove škole postanu škole Budi internet genijalac.
U 4. b razredu održana je 12.2. 2024. radionica i aktivnost- Dijeli pažljivo!. Lekcija: Nisam to mislio!.
U aktivnosti su učenici razgovarali što je to medijski sadržaj, tko sve stvara medijski sadržaj, znamo li protumačiti poruke koje čitamo na internetu i društvenim mrežama i razumiju li svi ono što smo željeli reći.
Nakon čitanja pojmova: osobni podaci, kod, medijski sadržaj, kontekst i reprezentacija te objašnjavanja pojmova s učenicima smo poveli razgovor o najdražim markama, što znači reklama, jesmo li mi hodajuća reklama za neke brendove/ marke. Učenici 4. b zaključili su da marke nisu važne ali da kada nosimo odjeću određene marke mi na taj način reklamiramo taj brend. Ali nismo plaćeni, za razliku od poznatih sportaša i nogometaša.
Nastavni sat smo nastavili raspravom o tome što neki simboli predstavljaju i znače li svima isto. Tumačenje nekih simbola i slika nije isto za sve jer nemamo svi ista iskustva. Nekome je simbol smajlića podrugivanje a nekome šala, ovisno o pošiljatelju. Prvo moramo postati svjesni što želimo poručiti s nekim simbolom i predstaviti to da i ostali razumiju.
U nastavku su učenici radili na bijelim majicama – na listu papira trebali su predstaviti sebe putem simbola na majici a nakon toga pokušali smo pogoditi čija je majica i koliko dobro jedni druge znamo samo pomoću simbola.
Zaključno su učenici shvatili da sve što objavljujemo, stavljamo u društvene grupe, svaki komentar i svaki lajk je stvaranje medijskog sadržaja. I uvijek moramo biti svjesni da sve ostaje uvijek vidljivo svima.
Sudjelovalo je 18 učenika 4. b razreda ( 10 i 11 godina starosti) s učiteljicom. Učenici su nakon odrađene radionice samoprocjenom odredili jesu li naučili nešto novo, i jesu li proširili dosadašnja znanja, te kako naučeno primjenjivati u svakodnevnom životu.
Radionica je bila uspješna na obostrano zadovoljstvo učiteljice i učenika.
Radionica Cool je biti dobar provedena je odmah nakon zimskih praznika u 3. razredu u OŠ Ivana Gorana Kovačića Vrbovsko na blok satu informatike (ukupno 14 učenika, prosječna dob 9 godina). Dio materijala preuzet je iz Kurikuluma Budi Internet genijalac 2022. godine, dio s tečaja Budi Internet genijalac 2023. godine, a neke primjere je osmislila učiteljica. Prvi sat je počeo razgovorom o tome kako se osjećaju i kako su proveli praznike te jesu li sretni što je počelo drugo polugodište. Potom su definirali pojedine osjećaje i kad se koji pojavljuju. Pri uvodu je korištena prezentacija na platnu kako bi učenici vidjeli slike o kojima učiteljica govori i kako bi im pojedine definicije bile uočljive. Učenici su podijeljeni u 4 grupe (dvije grupe po četvero učenika i dvije grupe po troje učenika). Podijeljen im je listić sa sličicama nekih emotikona pa su raspravljali o njihovom značenju (listić je preuzet iz Kurikuluma Budi Internet genijalac 2022.). Učiteljica je mimikom lica, izgovorom nekih rečenica i govorom tijela pokazivala pojedine osjećaje, a učenici su po grupama objašnjavali o kojim se osjećajima radi.
Potom je učiteljica pitala znaju li što je empatija gdje im je prva asocijacija bila riječ simpatija. Objašnjeno im je što znači riječ empatija i koliko je važna, a sve više osoba je sve manje empatično te su kroz primjere pokazivali svoju empatičnost. Na prezentaciji su bila navedena dva primjera gdje su osobe povrijeđene ili osramoćene te su na listiću odgovarali na pitanja kako se određena osoba osjećala, zbog čega i kako je postupila osoba koja ih je povrijedila (neki primjeri su preuzeti iz priručnika, dio je izradila učiteljica). Učenici su na te listiće lijepili emotikone koji se pojavljuju u navedenim primjerima (emotikone su izrezivali s prvog listića koji su dobili na početku sata).
Potom su vježbali suosjećajnost na način da su međusobno u grupama razgovarali kako pomoći osobi koja je povrijeđena i svoja razmišljanja su prezentirali drugim grupama. Opisivali su kako bi se oni osjećali u pojedinim situacijama ili su navodili primjere iz vlastitog iskustva kad ih je netko povrijedio, kako su se osjećali i tko ih je i kako utješio.
Drugi sat počeo je tako što su odgovarali na pitanje kad im se zadnji put dogodilo nešto lijepo i kako su se osjećali u tom trenutku. Svatko je iznio svoj primjer. Potom su podijeljeni u parove te je svaki od parova trebao reći nešto lijepo onom drugom učeniku/učenici. Atmosfera je bila vesela jer su svi u tom trenutku govorili i na licima se vidjela sreća. Potom je svaki učenik/učenica rekao kako se osjećao u trenutku dok je izgovarao svom paru nešto lijepo i kako su se osjećali dok su slušali pohvale o sebi.
Iduća aktivnost je bila izrada Mape dobrote preuzete iz priručnika. Svatko od njih je dobio listić na kojem su upisivali prema kome će ovih dana biti dobri i ljubazni, na koji način i gdje. Nakon izvršene aktivnosti su čitali svoje odgovore.
Učenici su za provedene aktivnosti bili motivirani od početka sata, odgovarali na pitanja i davali primjere. Dok su vrednovali provedenu radionicu, izrazili su želju za sličnima u skoroj budućnosti.
Radionica je ponovljena i u Područnoj školi Jablan s učenicima 1. i 3. razreda (ukupno 4 učenika, dob 7 i 9 godina).
Radionica 2: Dijeli pažljivo
Radionica Dijeli pažljivo provedena je u 2. razredu u OŠ Ivana Gorana Kovačića Vrbovsko na satu informatike (ukupno 11 učenika, prosječna dob 8 godina). Korišteni su materijali iz Kurikuluma Budi Internet genijalac 2022. godine te s tečaja Budi Internet genijalac 2023. godine. Odrađena je Aktivnost 1 iz poglavlja Dijeli pažljivo. Sat je počeo razgovorom o tome što je privatnost i što sve treba biti privatno. Učenici su objašnjavali što se smije objavljivati na internetu, tko to sve može vidjeti, što se događa s obrisanim objavama, koji sve podatci se smiju objavljivati. Zatim su objašnjavali što su osobni podatci i što sve spada pod taj pojam. Svatko od njih je naveo primjer osobnog podatka te su na zadanim pojmovima prepoznavali što spada pod osobni podatak, a što ne. Riješili su radni listić koji je sastavila učiteljica. Raspravljali su o rečenici „Razmisli pa objavi“ i navodili primjere kad bi bilo pozitivno, a kad negativno prvo nešto objaviti pa tek tada o tome razmišljati.
Nakon toga su definirali pojam tajna i kome se smije odavati. Podijeljeni su u parove te su odradili zadatak iz priručnika (trebali su smisliti tajnu, podijeliti je s parom i potom raspravljati o tome kako su se osjećali kad su podijelili tajnu, bi li smjeli takvu tajnu podijelili kad bi bila stvarna tajna, što njihov par misli o toj tajni).
Na kraju sata učenici su vrednovali radionicu i svi su je ocijenili velikim osmijehom.
Radionica 3: Dijeli pažljivo
Lekcija 3: Nisam to mislio/la!
Radionica Dijeli pažljivo (Nisam to mislio/la!) provedena je u 6. razredu u OŠ Ivana Gorana Kovačića Vrbovsko na satu informatike (ukupno 12 učenika, prosječna dob 12 godina) te ponovljena u 2. razredu (11 učenika). Korišteni su materijali iz Kurikuluma Budi Internet genijalac 2022. godine te s tečaja Budi Internet genijalac 2023. godine. Odrađena je Lekcija 3 iz poglavlja Dijeli pažljivo te aktivnost 3). Sat je počeo razgovorom o tome što vole nositi na sebi (kakve majice i što te majice imaju na sebi, jesu li jednobojne ili imaju neku sliku, poruku, znak). Nakon toga su učenici razgovarali o tome što vole ili ne vole, što misle o slikama, natpisima, logotipima na majicama, mišljenja su bila različita (netko voli slike, netko ne, netko voli određeni brend, nekima je svejedno). Došli su do zaključka da majice prenose poruke i svatko te poruke može protumačiti na svoj način. Također, naučili su da nošenjem odjeće s porukama, logotipima i slično, reklamiraju te proizvode (njihove proizvođače). Kroz aktivnost su usvojili nove pojmove (kontekst i reprezentacija).
Iduća aktivnost bila je rasprava o porukama koje šalju. Pokazano im je nekoliko različitih poruka i pokušali su objasniti kako su ih shvatili (koje emocije su prepoznali). Mišljenja su se razlikovala pa su shvatili da jedna poruka može prenijeti različita značenja. Iznosili su primjere u kojima su ih sugovornici krivo shvatili ili su oni krivo razumjeli njima poslanu poruku.
Potom je učiteljica podijelila listiće s bijelim majicama i emotikonima. Učenici su izrezivali od tri do pet emotikona po želji i lijepili na majice. Potom su podijeljeni u parove i svaki par je razmijenio majice te su razgovarali o emotikonima (pokušali odgonetnuti zašto su zalijepljeni baš ti emotikoni). Potom su svi predali majice učiteljici. Pokazivala je jednu po jednu majicu, a učenici su objašnjavali kako bi po emotikonima opisali osobu koja ju je uredila i tko bi to mogao biti. Polovicu majica su povezali s njenim vlasnikom.
Radionica im se svidjela.
Radionica 4: Čuvaj svoje tajne
Radionica čuvaj svoje tajne provedena je u 4. razredu u OŠ Ivana Gorana Kovačića Vrbovsko na blok satu informatike (ukupno 7 učenika, prosječna dob 10 godina). Dio materijala preuzet je iz Kurikuluma Budi Internet genijalac 2022. godine, dio s tečaja Budi Internet genijalac 2023. godine, a neke primjere je osmislila učiteljica. Prvi sat je počeo razgovorom o tome što su privatnost i sigurnost te su navodili primjere što treba biti privatno i ne smije se dijeliti (npr. osobni podatci), a što se smije i u kojoj mjeri. Potom su navodili uređaje s kojima pristupaju internetu, koje mrežne stranice posjećuju na internetu, koje igrice igraju i zahtijevaju li mrežne stranice i igrice koje posjećuju kreiranje korisničkih računa. Definirali su pojam korisnički račun i znaju li svoje lozinke za određene igrice te korisničke podatke za e-Dnevnik napamet. Razgovarali su o zaključavanju zaslona mobitela i koja je svrha zaključavanja te kakav model zaključavanja primjenjuju na svojim uređajima (uzorak, PIN ili otisak prsta). Svatko od njih opisao je koliko je njihova lozinka dugačka i teška za pogoditi te otkrivaju li lozinke drugim osobama, npr. prijateljima, ili samo svojim roditeljima. Pojmove bitne za temu učiteljica je objasnila i pritom koristila prezentaciju kako bi učenicima bili vidljivi te ih lakše zapamtili. Potom su ponovljeni pojmovi digitalni trag i digitalni ugled pri čemu su učenici nabrojali vrste digitalnih tragova (dobri i loši) i navodili primjere za svaki od njih.
Iduća aktivnost bila je smišljanje jake i sigurne lozinke. Učiteljica je objasnila kako se jaka lozinka treba sastojati od kombinacije velikih i malih slova, brojeva i specijalnih znakova, minimalne duljine 10-12 znakova te da ne smije biti povezana s našim osobnim podatcima (npr. ime, datum rođenja, imena ukućana, sljedovi brojeva itd.). Potom je navela primjer te su učenici svaki za sebe ispisivali lozinke (izmišljene, ne one koje koriste) i potom su svi zajedno komentirali svaku od navedenih lozinki (koliko je sigurna, zadovoljava li sve navedene kriterije, može li se lako zapamtiti). Potom je učiteljica pokazala neke lozinke te su na isti način komentirali koja lozinka je sigurna, a koja nije. Rješavali su radne listiće koje je osmislila učiteljica kako bi ponovili nove pojmove i ponovili što su već naučili.
Kao vrednovanje radionice u prazan krug su sami stvarali emotikon koji označava zadovoljstvo radionicom. To im je bilo zanimljivo i uživali su stvarajući svoje emotikone.
Učenici su za provedene aktivnosti bili motivirani od početka sata, odgovarali na pitanja i davali primjere. Dok su vrednovali provedenu radionicu, izrazili su želju za sličnima u skoroj budućnosti.
Predavanje roditeljima: Sigurnost na internetu
Dana 15. siječnja 2024. godine učiteljica informatike Jelka Šegan u dogovoru s učiteljicom razredne nastave 3. b razreda Prve osnovne škole na roditeljskom sastanku svoj djeteta održala je predavanje na temu Sigurnost na internetu. Budući da učenici u toj dobi najčešće dobiju brojeve mobitela, a mobilne telefone već posjeduju, predavačica je osjetila potrebu za predavanjem roditeljima kako bi ih osvijestila što sve nosi online svijet. Prezentacija je napravljena po kurikulumu Budi Internet genijalac te je njome definirala pojmove koje bi svaka osoba trebala prepoznati i definirati te ih s odgovornošću koristiti dok se nalazi u virtualnom svijetu. Većina roditelja je generacija koja nije imala informatiku u osnovnoj školi kao predmet, nego kao izvannastavnu aktivnost na kojoj su se igrale prve igrice pa su im mnogi pojmovi novi. Cilj predavanja je upoznati (ili podsjetiti) roditelje u prednosti i nedostatke korištenja interneta, te pojmove kao što su digitalni trag, digitalni ugled, osobni podatci, privatnost, dijeljenje podataka, poštivanje tuđe privatnosti, internetski bonton (netiquette), elektroničko nasilje (e-nasilje ili cyberbullying), IP adresa, društvene mreže, suradnja, virusi, autorsko pravo, lažne mrežne stranice, lažni profili, lažne vijesti, korisnički računi, jake i sigurne lozinke, objave na profilima, AI tehnologija. Predavačica je pokazala i dva videa (Isprepletena priča preuzeta sa mrežne stranice Centar za sigurniji Internet te video Protect your children možete preuzeti ovdje.) Videima je htjela potaknuti roditelje na promišljanje o negativnim stranama interneta te što se djeci može dogoditi ako su bez nadzora na internetu i promišljanje o tome što i sami objavljuju o svojoj djeci, s kime i na kojim mrežnim stranicama.
U okviru projekta „Budi Internet genijalac“ učiteljica tehničke kulture Elvira Špelić Vidović u Osnovnoj školi Cetingrad u Cetingradu, 11. ožujka 2024., provela sam radionicu pod nazivom:“Uočavanje lažnih vijesti na internetu” – Pazi se prevaranata, s učenicima šestog razreda. Na radionici je sudjelovalo 10 učenika ( cijeli razred) uzrasta 11-12 godina. Radionicu sam provela tijekom dva školska sata.
Uvod
Na početku sata povela sam razgovor s učenicima o vijestima kojim smo izloženi svakodnevno. Istaknula sam da postoje ljudi i skupine koji snažno vjeruju u nešto da izvrću istinu kako bi se mi složili s njima. Lažna vijest je iskrivljena informacija koja se predstavlja kao vijest. Ljudi koji ne znaju prepoznati lažnu vijest mogu je širiti i odluke donositi na temelju njih. Ako nešto izgleda kao lažna vijest moramo prepoznati indikatore da nešto nije uredu. Rekla sam im da postoje pitanja kojima ćemo se danas služiti kako bi lakše odredili koje se vijesti temelje na dokazima a koje su lažne.
Glavni dio
Učenici su se podijelili u 3 skupine. Svakoj skupini sam dala radni list „ Što nije u redu s ovom slikom? Gdje su učenici tražili razlike između slika. Dakle danas ćemo se baviti određivanjem je li neka vijest stvarna ili lažna poput je ove naše igre.
Nastavili smo s radnim listićem „Uočavanje lažnih adresa mrežnih stranica”. Kada se objavi neka vijest prvo provjerite mrežnu adresu. Većina tvrtki ima kratke lako pamtljive adrese stoga prvi „alarm” neka vam bude svaki nepotrebni dodatak. Na mreži provjerite stranicu te novinske agencije i ako je ta agencija stvarna pojaviti će se desno od dobivenih rezultata kućica s opisom te agencije. Ako toga nema znači da adresa nije stvarna a možda više nije ni dostupna ili je prijavljena kao lažna. Učenicu su djelomično znali uočiti koja je lažna adresa mrežnih stranica – radni listić.
Isto tako trebate provjeriti naslov objave bez adrese mrežne stranice. Tada obratite pozornost na:
a) objava je sa slikom koja nam je zanimljiva a kada kliknemo na to, to uopće nema veze s viješću
b) debela tiskana slova, uskličnici, šarena slova kako bi pomislili da je ova vijest važna – pravi novinari to ne rade
c) pompozne riječi – „šokantno”, „stravično”, „skandalozno”, „neviđeno” – to isto pravi novinari ne rade, dakle ne nameću vam zaključak već u naslovu
Na primjeru:”Šokantna istina o tome što učitelji rade nakon škole!” učenici su se susreli s primjerom kako lažne vijesti s pompoznim naslovima uopće nemaju veze sa člankom koji je objavljen. Sve je to napravljeno samo da privuče pažnju.
Sljedeća važna stvar s kojim sam ih upoznala je Provjera izvora. Neke lažni izvori su dobro „zamaskirani” jer su dobri u kopiranju stvarnih vijesti. Na primjeru: Zvuče li vam ova imena kao stvarne novinske agencije (iz radnih listića). Uputila sam ih da se posluže s 3 koraka na radnom listiću „Kako odlučiti jeli izvor vjerodostojan?” kao i na pokazatelje koje smo upravo učili kako bi odlučili jeli vijest istinita ili lažna.
Važni koraci koje smo danas naučili:
Upotrijebite zdrav razum
Postavite si pitanja vezan uz motiv i stručnost
3otvrdite informaciju
Završni dio
Na kraju radionice došli smo do zaključka da sada kada smo naučili pokazatelje i 3 važna pitanja za uočavanje lažnih vijesti, pozorno promatranje i istraživanje može postati dio njihove svakodnevice. Na ovaj način svaki od njih postati će pametan, obziran i uvaženi digitalni građanin. Uvijek kritički razmišljati i analizirati informacije koje dobivaju na internetu.
Radionica je protekla u veselom i radišnom duhu. Učenici su međusobnim razgovorom pozitivno ocijenili radionicu i rekli da su znali do sada prepoznati neke lažne vijesti ali da nisu znali kako presuditi o nekim vijestima koje su se pokazale netočne. Rekli su da će si uvijek postavljati naučena 3 pitanja.
U okviru projekta „Budi Internet genijalac“ učiteljica tehničke kulture Elvira Špelić Vidović u Osnovnoj školi Cetingrad u Cetingradu, 4. ožujka 2024., provela sam radionicu pod nazivom:“Čiji je ovo uopće profil?” – Dijeli pažljivo, s učenicima petog razreda. Na radionici je sudjelovalo 9 učenika (cijeli razred) uzrasta 10 -11 godina. Radionicu sam provela tijekom dva školska sata.
Uvod
Na početku sata povela sam razgovor s učenicima o digitalnom tragu. Znaju li što je digitalni trag? Na internetu objavljujemo osobne informacije a isto tako možemo pronaći brojne osobne informacije o drugim ljudima. Na temelju tih podataka stvaramo sliku o osobama no dali su sve te informacije točne. Je li naše mišljenje točno, da li su naše pretpostavke točne i da li su te objavljene činjenice točne, istinite? Znamo li kako su ti podaci prikupljeni? Možemo li i kako utvrditi njihov izvor?
Glavni dio
Učenici su se podijelili u 4 skupine. Svakoj skupini sam dala radni list „Čiji je ovo uopće profil?”
Nakon toga sam im rekla da dobro pročitaju informacije koje im pišu na radnom listu o Kristini, Janu i Robertu. Svaka grupa odabrala je jednog izmišljenog lika te su krenuli s opisivanjem tog lika na temelju dostupnih informacija. Za zadatak su imali 30 minuta. Bilo ih je zanimljivo promatrati kako surađuju i raspravljaju te donose mišljenja. Nakon izvršenog opisa svaka grupa pročitala je svoj opis. Bilo je tu svega, dobrano smo se nasmijali. Grupa koja je opisivala Kristinu napisala je da „mrzi” djecu. No kada sam ih pitala: Imate li mlađeg brata ili sestru i ponekad zaista mislite da je vanzemaljac koji vam premješta stvari i čini male nepodopštine? Svi mi koji imamo mlađe sestre ili braću ponekada se ljutimo na njih, ne ne mrzimo ih. Svi su se složili i iznosili svoje primjere svakakvih događaja. Kada su svi pročitali svoje opise, rekla sam im sada poslušajte stvarne opise naših zamišljenih likova. Usporedili smo s istinom i s onim što su oni zaključili na temelju njihovih objava. Razlike su bile očite.
Pa smo razgovarali o točnim i netočnim pretpostavkama, što ih je navelo da na upravo taj način opišu osobu. Došli smo do zaključka da je većina njihovih opisa temeljena na pretpostavkama. Kada sam im postavila pitanje što su naučili u ovom zadatku, odgovorili su mi da se jako razlikuje njihov opis od istine. Ostali su iznenađeni razlikom njihovog opisa i istine.
Završni dio
Na kraju radionice došli smo do zaključka da na temelju nečijih objava i fotografija možemo donijeti pretpostavke koje nisu uvijek točne, pogotovo ako te osobe ne poznajemo. Rekla sam im da ono što stavljaju na internet je samo dio toga tko su oni zapravo i do čega im je stalo. Naravno uvijek je tu pretpostavka da se žele predstaviti lažno, praviti se važnima ili su samo brzopleti pa objavljuju prvo što im padne na pamet. Zato treba uvijek biti oprezan s onim što objavljujemo jer ostavljamo digitalni trag.
Pozvala sam ih da uvijek dobro promisle jer ne možemo uvijek znati tko su doista te osobe i kako se osjećaju dok ih osobno ne upoznamo, a čak i onda će nam trebati vremena da shvatimo tko su.
Radionica je protekla u veselom i radišnom duhu. Učenici su međusobnim razgovorom pozitivno ocijenili radionicu i rekli da uopće nisu na ovaj način gledali kada su komentirali nekoga i da su mislili da je sve istina što piše kod pojedinih profila. Rekli su mi da ih je ovo iznenadilo.
Na kraju radionice igrali su „Interland”.
S nestrpljenjem očekuju novu radionicu a pogotovo kada sam im rekla da ćemo se u sklopu projekta opet igrati “Interland” i istraživati on line svijet.
U Strojarskoj i prometnoj školi projekti eTwinninga postali su dio kurikuluma pojedinih općeobrazovnih i strukovnih predmeta. Kako je riječ o projektima koji se provode u mrežnom okruženju, važno je provoditi ih na što sigurniji način. Zbog toga se u školi svaku godinu obilježava Dan sigurnijeg interneta upravo kroz eTwinningove projekte. Jedan od eTwinningovih projekata kojim se u školi obilježio Dan sigurnijeg interneta naziva se Pink Shirt Day 2024!. U radu se govori o radionici koja je provedena s učenicima zanimanja strojarski računalni tehničar na temu cyberbullyinga kroz navedeni eTwinningov projekt.
Pink Shirt Day 2024! međunarodni je projekt eTwinninga s ciljem promicanja aktivnog angažmana protiv međuvršnjačkoga nasilja te razvijanja tolerancije i spremnosti na prihvaćanje različitosti. Kako je cyberbullying zlostavljanje korištenjem digitalnih tehnologija, obilježavanje Dana sigurnijeg interneta posvećeno je upravo toj temi kroz radionicu organiziranu unutar eTwinningova projekta Pink Shirt Day 2024!. Radionica je osmišljena prema metodi šest šešira kako bi se učenike potaklo na jezgrovitije razmišljanje o istinitim slučajevima cyberbullyinga njihovih vršnjaka. Ova jednostavna, ali korisna metoda podučavanja, odabrana je kako bi učenici, čitajući članke o cyberbullyingu, proces razmišljanja selektivno usmjeravali na šest odvojenih područja s ciljem donošenja što konkretnijega zaključka o različitim slučajevima cyberbullyinga.
Radionica s učenicima zanimanja strojarski računalni tehničar
Sat razrednog odjela izvrstan je za provedbu različitih odgojno-obrazovnih tema s učenicima pa se iz toga razloga ovu školsku godinu u Strojarskoj i prometnoj školi provodi eTwinningov projekt Pink Shirt Day 2024!. S obzirom na to da se eTwinningovi projekti provode na eTwinningovoj platformi, učenicima se unutar eTwinningovih projekata organiziraju različite aktivnosti vezane za sigurno korištenje interneta i netiquette. Kako je međuvršnjačko nasilje, a posebice cyberbullying, sve veći problem mladih generacija, obilježavanje Dana sigurnijeg interneta bilo je posvećeno upravo temi cyberbullyinga.
Slika 1. Pojašnjavanje zadatka rada u skupinama
Radionica je provedena s učenicima prvoga razreda zanimanja strojarski računalni tehničar. U radionici je sudjelovalo dvadeset i četiri učenika. Na početku radionice otvorila se tema cyberullyinga. Učenici su površno odgovarali na pitanja vezana za temu radionice pa su prije samoga rada u skupinama, s nastavnicom analizirali samu temu te načine i posljedice cyberbullinga. Nakon analiziranja teme, učenici su se podijelili u dvije skupine, skupinu A i skupinu B. Svakoj skupini učenika podijeljeni su materijali s uputama za rad i članak iz novina o stvarnom primjeru cyberbullyinga njihovih vršnjaka. Da bi se učenike motiviralo za što aktivniji rad, prvo su trebali izrezati šešire iz kolaž papira u šest različitih boja i pročitati novinski tekst.
Slika 2. Rad u skupini A
Nakon toga, učenici su se unutar skupina podijelili u parove. Razlog dijeljenja u parove bio je predstavljanje šest različitih boja šešira. Na taj su način po dva učenika predstavljala svaku boju šešira: bijelu, crvenu, crnu, žutu, zelenu i plavu. Time se učenicima omogućilo da proces razmišljanja selektivno usmjeravaju na šest odvojenih područja s ciljem donošenja što konkretnijega zaključka o različitim slučajima cyberbullyinga.
Slika 3. Rad u skupini B
Na temelju pročitanoga teksta učenici predstavnici bijeloga šešira na bijeli izrezani šešir pisali su činjenice iz teksta. Oni su bili nepristrani te su istaknuli činjenice onakve kakve jesu. Učenici predstavnici crvenoga šešira na crveni šešir detektirali su emocije žrtve cyberbullyinga. Dva učenika predstavnika crnoga šešira, poput pravih sudaca, ukazivala su na izazove i teškoće koje su se dogodile. Predstavnici žutoga šešira promišljala su optimistično tražeći nadu, dok su predstavnici zelenoga šešira iznosila alternative i nove ideje. Učenici koji su predstavljali plavi šešir pratili su bilješke parova i njihove rasprave te su pratili napredak rada grupe jer su na kraju rada u parovima unutar grupa ovi učenici formulirali zaključak.
Nakon rada u skupinama, učenici su jedni drugima prezentirali svoj rad na način da su prvo pročitali cijeli novinski članak, a zatim su iznosili svoja zapažanja. Po jedan predstavnik različite boje šešira iz skupine prezentirao je zapažanja temeljena na novinskom članku. Učenici iz skupine A analizirali su članak vezan za slanje zlonamjernih poruka u ime zlostavljene osobe. Članak skupine B bio je vezan za objavljivanje video sadržaja čiji je cilj bio osramotiti žrtvu cyberbullyinga na društvenim mrežama.
Slika 4. Prezentiranje skupine A
Na kraju prezentiranja učenici su debatirali o događajima i žrtvama cyberbullyinga te su iznosili svoje stavove. Premda nekolicina učenika čitajući novinske članke na početku rada u skupinama događaj cyberbullyinga nije doživjela kao zlostavljanje, ipak su na kraju svi učenici zaključili kako su oba događaja cyberullyinga namjerno zlostavljanje korištenjem digitalnih tehnologija. Kao završnu aktivnost radionice, učenici su novinske članke i pojedina svoja zapažanja stavili na pano.
Slika 5. Uređenje školskoga panoa
Zaključak
Sudjelovanje u obilježavanju Dana sigurnijeg interneta, kroz radionicu organiziranu unutar eTwinnignovog projekta Pink Shirt Day 2024!, učenicima je pružilo mogućnost da promišljaju o stvarnim događajima cyberbullyinga njihovih vršnjaka. Metoda šest šešira, kojom je provedena radionica, navela je učenike da proces razmišljanja selektivno usmjere na šest odvojenih područja s ciljem donošenja što konkretnijega zaključka o različitim slučajima cyberbullyinga. Zahvaljujući provedenoj radionici, učenici su uvidjeli važnost sigurnog i opreznog korištenja interneta te odgovornog ponašanja na internetu. Razmišljajući o osjećajima žrtava cyberbullyinga, učenici su osnažili empatiju prema njima, ali i osudu prema zlostavljačima. Osim praktičnih i novih znanja vezanih za temu cyberbullyinga, zahvaljujući analiziranju novinskih članaka o slanju zlonamjernih poruka te objavljivanju neželjenih video sadržaja na društvenim mrežama, učenici su uvidjeli koje sve opasnosti donosi nepromišljeno slanje i primanje poruka i video sadržaja.
U III. osnovnoj školi Varaždin obilježen je Dan sigurnijeg interneta kroz radionicu u sklopu projekta Tjedan sigurnog interneta. Učenici su izradili postere na temu prekomjerne uporabe mobilnih uređaja i Interneta, istražujući o ovisnosti i njezinim posljedicama. Projekt “Manje ekrana, više druženja i znanja” kontinuirano potiče svijest o uravnoteženom korištenju tehnologije. Učenici su sudjelovali u aktivnostima poput analize navika korištenja interneta, raspravljajući o posljedicama. Kroz grupni rad, istraživali su znakove ovisnosti i načine kako pomoći sebi ili drugima. Nakon toga, uslijedila je “oluja mozgova” o alternativnim aktivnostima te evaluacija radionice. Povratne informacije učenika i voditelja radionice ključne su za poboljšanje programa. Suradnja s roditeljima i lokalnom zajednicom dodatno obogaćuje inicijativu. Radionica je pokazala važnost aktivnog učenja i doprinijela razumijevanju sigurnosti na internetu. III. osnovna škola Varaždin nastavit će poticati suradnju i podizati svijest o sigurnosti na internetu među učenicima. Učenici, obučeni kroz ovakve inicijative, mogu postati ambasadori sigurnosti u svojim zajednicama.
Ključne riječi: Dan sigurnijeg interneta, posteri, ovisnost, radionica.
Uvod
Drugi dan, drugog tjedna drugo mjeseca u godini obilježava se dan sigurnijeg interneta kojeg smo obilježili u sklopu projekta Tjedan sigurnog interneta u III. osnovnoj školi Varaždin. Ovu godinu, „posebnu čast“ su imali učenici 6. b i 8. a razreda koji su kroz radionicu izradili 2 postera te time obilježili iznimno važan datum koji obilježavamo u predmetu informatika.
Radionica Dan sigurnijeg interneta predstavlja važan korak u educiranju učenika o odgovornom korištenju tehnologije. Kroz aktivnosti poput ove, učenici postaju svjesni opasnosti i izazova koje donosi prekomjerna uporaba mobilnih uređaja i Interneta. Radionice o sigurnosti na internetu trebale bi biti redoviti dio obrazovnog programa u školama diljem svijeta, s obzirom na sve veću prisutnost digitalnih medija u životima djece i mladih kako bi osnažile učenike da prepoznaju opasnosti i izazove na internetu koje je ključno za njihovu digitalnu pismenost i sigurnost.
Ove godine tema radionice je bila: Prekomjerna uporaba mobilnih uređaja/Interneta – ovisnost o mobilnim uređajima/Internetu. Iako naša škola provodi projekt „Manje ekrana, više druženja i znanja“. Projekt “Manje ekrana, više druženja i znanja”, koji se u našoj školi provodi već treću godinu zaredom te koji je kao model prepoznat i primijenjen u drugim školama, pokazuje posvećenost škole u podizanju svijesti o važnosti uravnoteženog korištenja tehnologije u životima učenika. Osvještavanje o štetnim posljedicama prekomjerne uporabe tehnologije ključno je za njihov razvoj i dobrobit.
Središnji dio
Na početku radionice učenici su rješavali upitnik o navikama korištena Interneta, nakon čega su komentirali rezultate, i donesli zajednički zaključak da svi previše vremena provodimo koristeći Internet. No da sve ne ostane na početnim zaključcima, kojih su učenici itekako svjesni prionuli su glavnoj aktivnosti kojom su osvijestili spoznaju o problemima koje donose prekomjerna uporaba mobilnih uređaja/Interneta tako što su čitali tekstove te gledali video zapise o ovisnosti na Internetu. Nakon usvajanja spoznaja rješavali su radni listić u kojem su kroz skupine (tri do četiri učenika po skupini; 2 skupine) pitanja odgovarali u skupinama; Što ukazuje na to da je netko ovisan o internetu?; Zašto se javlja ovisnost o internetu?; Koje su posljedice ovisnosti o internetu ?; Što možemo učiniti kako bismo pomogli sebi ili nekome tko je ovisan o internetu?. Nakon toga su prezentirali odgovore svaka skupina za sebe kako bi se provjerilo jesu li učenici shvatili da ovisnost o Internetu postoji, da se protiv nje moramo boriti, koji su simptomi i posljedice ovisnosti o Internetu, zašto se ona javlja, kako se možemo protiv nje boriti i kako možemo nekome pomoći tko je ovisan.
Slika 1 i 2. Izrada postera 8.a
Kao završna aktivnost slijedila je „oluja mozgova (ideja)“ o aktivnostima kojima se možemo baviti kako bismo kvalitetno proveli slobodno vrijeme ostavivši svijet Interneta i mobilnih uređaja po strani u obliku izrade postera za koji smo iskoristili web 2.o alat Canva te, ipak, poster o dobrim stranama interneta.
Slika 3. Prednosti korištenja interneta 8.a
Slika 4. Prednosti korištenja interneta 6.b
Slika 5 i 6. Kako kvalitetno provoditi slobodno vrijeme 8.a i 6.b
Za sami kraj učenici su napravili vrednovanje (evaluaciju) kroz ispunjavanje kratkog upitnika o temi, usvojenim znanjima, načinu rada, vlastitom angažmanu, radu voditelja radionice kako bi se provjerila uspješnost radionice. Upravo te povratne informacije učenika i voditelja radionice pružaju uvid u učinkovitost i korisnost ovog programa te imaju ključnu ulogu u podizanju svijesti o sigurnosti na internetu među učenicima. Njihova predanost i angažman ključni su za uspješnu provedbu takvih inicijativa.
Zaključak
Radionica je bila uspješna te po tko zna koji put pokazala ta takav način poučavanja i rada daje bolje, kvalitetnije rezultate kako za učenike, koji su, zapravo, najviše iz toga dobili (znanja), te voditelja radionice (učitelja) čiji ishodi su u potpunosti ispunjeni te time nadahnuti da i sljedeći sati poučavanja imaju isti ili slični oblik na zadovoljstvo svih sudionika.
III. osnovna škola Varaždin kontinuirano potiče na osnaživanje suradnje s roditeljima kako bi se zajednički radilo na sigurnom internetu za naše učenike. Također potiče na suradnju s lokalnim zajednicama i stručnjacima iz područja sigurnosti na internetu na dodatnom obogaćivanju obrazovnog procesa.
Zaključak svega je da učenici koji su sudjelovali u radionicama o sigurnosti na internetu mogu postati ambasadori sigurnosti i u svojim zajednicama.
Krajem prošle godine pet učitelja naše škole uspješno je završilo edukaciju Budi Internet genijalac čime smo se uključili u istoimeni međunarodni projekt. Drugo obrazovno razdoblje krenuli smo s održavanjem radionica iz kurikuluma Budi Internet genijalac, a ovdje donosimo njihov pregled i prve reakcije učenika. S izvannastavnom skupinom Hrabri čuvari 8. siječnja održana je radionica Kada informaciju zadržati za sebe iz teme Dijeli pažljivo. Sudjelovalo je 15 učenika. Učenici su rado iznosili svoja zapažanja i osjećaje o tome kako se osjećamo kada netko našu tajnu kaže drugima. Po reakcijama učenika može se zaključiti da je povreda povjerenja u prijateljstvima mladih jako važna tema i učenicima bitna. Bez obzira dijele li se informacije uživo ili preko poruka. Na radionici se uočava nelagoda i razočarenje kod učenika čije su tajne podijeljene, bez obzira što su to imaginarne tajne. Stoga možemo samo pretpostaviti kakvi se osjećaji javljaju kada prijatelj podijeli stvarne tajne i informacije kada druga osoba to ne želi. Učenici su aktivno sudjelovali u radionici, sadržaj su procijenili primjenjivim i aktualnim, a navedene aktivnosti djelovale su motivirajuće.
U ponedjeljak, 15. siječnja 2024. održane su dvije radionice iz teme Dijeli pažljivo. U prvoj radionici Čuvamo privatnost sudjelovali su učenici 4. razreda. Njih ukupno 12. razgovarali su o scenarijima povrede privatnosti koji se mogu dogoditi svakome. Svaka je grupa učenika procjenjivala situaciju koju su dobili te su zaključili koje bi bilo pravilno rješenje. Učenici su pokazali kritičko promišljanje o povredi privatnosti u stvarnom i online okruženju te zaključili da neprimjereno dijeljenje informacija može dovesti do negativnih posljedica. Isto tako, učenici su naučili razliku između situacije kada trebaju čuvati prijateljevu informaciju od situacije kada su svjedoci ismijavanja i elektroničkog nasilja koje se mora prijaviti. Učenici su evaluacijskim upitnikom izrazili svoje zadovoljstvo provedenom radionicom. 78% učenika najvišu je ocjenu dalo zanimljivosti sadržaja i aktivnosti, 67% učenika procjenjuje svoj rad odličnim u radionicama, a 100% učenika izražava zadovoljstvo komunikacijom sa voditeljem. Ovim vrednovanjem učenika možemo zaključiti da je radionica bila jako uspješna.
Treća provedena radionica Budi Internet kurikuluma u našoj školi je radionica teme Dijeli pažljivo pod nazivom Nisam tako mislila. Na njoj su 15. siječnja 2024. sudjelovali učenici izvannastavne skupine Hrabri čuvari, ukupno 11 učenika. U uvodnom dijelu radionice učenici su iznosili svoje primjere kada su nešto rekli, a sugovornik ih nije dobro shvatio. Zaključili su da takve situacije često dovode do nesporazuma, svađa i sličnih negativnih posljedica. Učenici su na radionici osvijestili da svojim izgledom prenose poruke te da su svuda oko nas skrivene reklame o kojima moramo kritički promišljati. U vježbi s bijelom majicom rado su se likovno izražavali. Uglavnom su prikazivali stvari koje vole, interese i načine provođenja slobodnog vremena. Neki učenici su putem emotikona izražavali svoje trenutno raspoloženje, osjećaje ili stav prema životu. Najzanimljiviji dio radionice bilo je pogađanje koja je čija majica te tumačenje slikovnih poruka na majicama. Ova vježba pokazala je kako se može u potpunosti pogriješiti dok čitamo slikovne poruke druge osobe. Radionica je bila zanimljiva. Voditeljica je uživala u vođenju ovakve radionice, a učenici su se zabavili sudjelovanjem u istoj.
22. siječnja 2024. provedena je radionica Tko si zapravo ti? iz teme Pazi se prevaranata. Sudjelovali su učenici četvrtog i petog razreda, njih ukupno 15. Učenici su se uživali u igri uloga, zamislili stanje osobe koju su glumili i vijerno prikazali svoje reakcije na poruke nepoznatih osoba. Iako su učenici prekinuli komunikaciju s nepoznatim osobama, polovica učenika započeli su dopisivanje s nepoznatom osobom što ih u stvarnim situacijama može dovesti u opasnost. Važno je osvijestiti učenike na opasnostima online svijeta, lažnom predstavljanju i lažnim profilima. Upravo kroz ovakve aktivnosti igrifikacije stvarnih životnih situacija učenici mogu uvježbavati vještine sigurnog korištenja interneta.
Radionice iz kurikuluma Budi Internet genijalac nastavljamo provoditi dalje na satima razrednika, nastavi informatike i izvannastavnim aktivnostima. Uključenje u ovaj projekt donijelo puno zabave, učenja i uspjeha u prvom dijelu provedbe. Naši učenici snimili su podcast koji je nagrađen u natječaju Potraga za boljim internetom povodom Dana sigurnijeg interneta. Trenutno se pripremamo za sudjelovanje na konferenciji Potraga za boljim internetom koju pripremaju Udruga Suradnici u učenju, HAKOM i CARNET – Nacionalni CERT povodom Dana sigurnijeg interneta. Konferencija će se održati u utorak, 6. veljače 2024. u hotelu International u Zagrebu. Veselimo se tome.
Učenici Srednje škola fra Andrije Kačića Miošića Ploče upoznali su se s projektom „Budi internet genijalac“. Kroz niz zanimljivih aktivnosti i radionica podizali smo svijest učenika o ovoj važnoj temi. Otkrivali smo i kreirali lažne profile, trenirali pozitivnu komunikaciju i kritički vrednovali informacija koje nam medij prezentiraju.
Uvod
Tijekom prosinca 2023. i siječnja 2024. godine s učenicima prvih razreda opće gimnazije i drugih razreda hotelijersko-turističkih tehničara Srednje škola fra Andrije Kačića Miošića Ploče proveli smo 3 radionice iz projekta „Budi internet genijalac“.
Prve dvije radionice odradili smo u drugom razredu usmjerenja hotelijersko-turistički tehničar. U radionici je sudjelovalo 24 učenika koje smo podijelili u dvije grupe. Treća je odrađena sa učenicima 1. razreda opće gimnazije.
Projekt poučava djecu osnovama digitalnog građanstva i sigurnosti kako bi mogli pouzdano istraživati internetski svijet. Radionice su odrađene u sklopu kurikuluma nastave informatike i računalstva. Obrađivali smo temu Sigurnost na Internetu i međupredmetne teme A 4.2. i A 4.3.
Glavni dio
Prva radionica: Čiji je ovo profil?
Prva grupa učenika je odradila aktualnu temu Čiji je ovo opće profil?
Radionica je kreirana tako da naučimo pratiti digitalne tragove i kritički preispitivati podatke koji nam se prezetiraju na društvenim mrežama. Cilj radionice je podići svijest o sebi i drugima u virtualnom svijetu i naučiti razlikovati činjenice, pretpostavke i mišljenja.
Učenici su prošli kroz aktivnosti iz kurikuluma, analizirali tri osobnosti čitajući digitalne tragove. Nastavili smo kreiranjem avatara kako zamišljamo te tri osobe uz pomoć AI aplikacije Replika. Dodavali smo im osobine triju osoba iz aktivnosti Čiji je ovo profil?:
Slika 1. Kreiranje avatara u Replici: Robert
Slika 2. Razgovor o digitalnim tragovima Slika 3. Grupni rad – smišljanje avatara
Nakon odrađenih avatara usporedili smo rezultate i razgovorom došli do zajedničkog zaključka.
Na temelju nečijih objava, komentara i fotografija donosimo pretpostavke koje nisu uvijek točne, pogotovo ako te osobe ne poznajemo. Ono što stavljaju na internetu je samo dio toga tko su oni zapravo i do čega im je stalo, ali ima i lažnog predstavljanja i ishitrenih objava. Ne možemo znati tko su oni doista ili kako se zapravo osjećaju dok ih osobno ne upoznamo, a čak i onda će nam trebati vremena za upoznavanje osobe. Kroz kreiranje avatara osvijestili smo se kako je zapravo jednostavno postati netko drugi u virtualnom svijetu.
Virtualne ličnosti daleko su od stvarnih i možemo se zaigrati u njima.
Druga radionica: Ali reci to na lijep način
Ovu radionicu smo izabrali zbog naslova i svega lijepog što donosi u komunikaciji i odnosima. I moji učenici su bili oduševljeni nakon odrađenog sata.
Dotakli smo se svih loših ponašanja i interakcija na društvenim mrežama, učenici su pričali o svojim ružnim iskustvima i njihovim ponašanjima koja nekad nisu bila u redu.
Pričali su o osjećajima kada su bili izostavljeni, ignorirani, omalovažavani i razočarani.
Nakon uvodnog dijela shvatila sam kako je ova tema važna i koliko smo se duboko uhvatili u mrežu ružnog ponašanja na društvenim mrežama i u virtualnom svijetu.
Postavili smo i pitanje Zašto je teže pokazati osjećaje na Internetu? Imamo li potrebu u očima drugih ispasti savršeni? Učenici su izjavili da nam je to jednostavno nametnuto. Gdje god nešto otvore svi se prikazuju u najboljem svijetlu. Ako si drugačiji jednostavno si izostavljen.
Prikazali smo aktivnost sa negativnim izjavama, podijelili učenike u 4 tima. Svaki tim je imao zadatak preoblikovati po dvije izjave u pozitivan ton i zaustaviti lošu komunikaciju.
Svoja rješenja smo komentirali i izradili plakat u Canvi pod nazivom Budi internet genijalac – Reci to na lijep način koji ćemo zalijepili na zid učionice.
Slika 4. Kako to reći na lijep način Slika 5. Simulacija razgovora
Nakon odrađenog složili smo se: Zašto svijet ne bi bio sretniji? Zašto se ne bi više smijali, opraštali, podupirali, pružali ruku, pomagali. Zašto ne bi ružno pokušali pretvoriti u nešto lijepo i nastavili tim putem.
Reakcija učenika je bila izvrsna.
Što znači biti hrabar?
Treća radionica je odrađena sa 12 učenika 1.c razreda opće gimnazije.
Bilo je zanimljivo slušati moje učenike koji polako ulaze u svijet odraslih kako gledaju na superheroje. Nakon što su razmislili što je za njih heroj i kako vide heroje otvorila sam tri stupca na pregled.
Trebali su odabrati iz tri kategorije: Mediji, Netko koga poznajem ili osoba o kojoj sve znam..
Nakon otkrivanja odgovora vidimo da su učenici podijelili svoje junake. Mislila sam da će ih manje biti u koloni Lik iz medija (učenici su malo stariji). Ali izgleda da se lakše poistovjetiti i govoriti o likovima iz medija nego o privatnim stvarima. Malo smo razgovarali o nemogućoj hrabrosti Marvelovih likova koja nema veze sa stvarnošću. Zadržali smo se na sljedeće dvije kolone. I razgovarali o tome kako definiramo hrabrost.
Slika 6. Ploča hrabrosti
Bilo je tu odgovara: moja mama jer se hrabro nosi sa mnom, moj prijatelj koji se hrabro nosi sa svojom bolesti, brat koji je otišao sam raditi u Ameriku…..
Uglavnom su spominjali članove obitelji i osobe koje su im bliske..
Odgovaranjem na postavljena pitanja na kraju vratili smo se na to što je hrabrost i kako treba nekad tražiti ono što nije naglašeno, dublje pogledati i razumjeti osobu kako bi odredili je li hrabra ili nije.
Ništa se površno ne može odrediti, za sve je važno zauzeti stav na temelju znanja, provjerenih informacija i situacija. Hrabri ljudi se rijetko reklamiraju i pričaju o svojim dijelima.
Što se tiče roda naših superjunaka došli smo do zaključka da svaka osoba bez obzira na spol i rod može biti hrabra i da tu nema vage.
Za hrabrost je potrebno: srce, empatija, realno sagledanje situacije i pravilno reagiranje, osjećaj pravde, spremnost pomoći i uvijek štititi slabe i nemoćne….(neki od odgovora)
Učenici su po želji dobili zadatak da izrade infografiku: Budi internet genijalac: Što znači bit hrabar?
Radionica je odrađena u pozitivnom duhu sa puno komunikacije i različitih mišljenja. Učenici su je odlično prihvatili i nakon izlaska iz razreda školskim hodnicima je odjekivao razgovor ovoj temi.
Slika 7. Okrugli stol – O hrabrosti Slika 8. Izrada Infografike
Zaključak
Nakon odrađenih radionica učenici su popunili ankete. Svi su bili zadovoljni. Većina ih je izjavila da su teme super i da o ovome treba više govoriti. Smatram da je vrlo uspješno, na jednostavan način otvorena komunikacija i put za ulazak projekta „Budi internet genijalac u našu školu. Do kraja školske godine planirana je obrada pojedinih tema iz kurikuluma za sve razrede kroz međupredmetne teme.
Povodom obilježavanja 14. Festivala prava djece na V. osnovnoj školi Varaždin provedena je radionica u korelaciji dva predmeta: sata razredne zajednice i izvannastavne aktivnosti „medijska pismenost“. U radu je dati prikaz provedbe radionice u kombinaciji interaktivne filmske projekcije, analize filma, provedbe grupne rasprave na temu te konkretizacije u obliku digitalnih materijala.
Ključne riječi:festival, mobi-zombi, radionica, osnovna škola
1. Uvod
Ove godine povodom obilježavanja 14. po redu Festivala prava djece, na V. osnovnoj školi Varaždin obilježen je dan prava djece u sklopu provedbe radionice. Festival prava djece je u potpunosti besplatan i inkluzivan, a pokrenut je s ciljem podsjećanja na obavezu koju su potpisivanjem Konvencije preuzele zemlje svijeta. Festivalom se želi skrenuti pozornost na prava djece i mladih koristeći alate filmske umjetnosti te brojne mogućnosti koje nam pružaju kreativnost i stvaralaštvo [1]. Festival je aktivan već trinaest (13) godina i dosad se u sklopu festivala prikazalo 329 filmova čiji su autori uglavnom djeca i mladi.
Slika 1. Logo Festivala prava djece
Cilj festivala je osim prava na izražavanje, zajedništvo i jednakost te kultura dostupna baš svima. Festivalom se želi skrenuti pozornost na to da svatko ima pravo na kulturne sadržaje [1]. On na vrlo pristupačan i inkluzivan način podržava dobre odnose roditelja i djece osiguravajući im prostor i vrijeme za zajedništvo, učenje i zabavu [1]. Inicijatori pokretanja ovog festivala su: Ured UNICEF-a, Hrvatski filmski savez, Ured pravobraniteljice za djecu i kina Blitz-Cinestar. Više informacija o festivalu moguće je pronaći na službenoj stranici: https://festivalpravadjece.com/#hero
U sklopu navedenih ciljeva i ishoda na V. osnovnoj školi Varaždin poduzeta je inicijativa provedbe obilježavanja Festivala prava djece u obliku radionice.
2. Materijali i metode
Kako se od ove školske godine (2022./2023.) na školi provodi izvannastavna aktivnost u sklopu nastave informatike pod nazivom „Medijska pismenost“ s učenicima šestih razreda, prigoda obilježavanja Festivala prava djece bila je dobrodošli prilog programu provedbe navedene izvannastavne aktivnosti. Učenicima koji u sklopu provedbe izvannastavne aktivnosti provode svoje vrijeme u proučavanju sadržaja s područja medijske pismenosti i utjecaja medija te kreiranju digitalnih i papirnatih materijala s jasnim porukama i sažecima, zamjetno je dobrodošla tema radionice koja je bila ponuđena u programu obilježavanja Festivala. Radilo se o radionici pod nazivom „MOBI-ZOMBI“. No to nije bila jedina radionica uvrštena u program festivala. U programu se nalazilo ukupno osam tema radionica od kojih se slobodno mogla odabrati jedna ovisno o sadržaju i afinitetima rada učenika i učitelja. Sve teme programa Festivala ponuđene su u obliku kratkih projekcija filmova na YouTube kanalu u trajanju između 8 do 10 minuta: https://www.youtube.com/watch?v=5U59WNb9xxI popraćenih pripremama provedbe radionica koje su izradili stručnjaci iz Foruma za slobodu odgoja.
Slika 2. Početak projekcija filmova
Projekcije filmova odnosno projekcije dječjeg stvaralaštva selektirala je Maja Flego, savjetnica pravobraniteljice za djecu.
2.1. Osnovni podaci o radionici
Iz programa festivala ciljano je odabrana radionica MOBI – ZOMBI jer su njezini ciljevi i ishodi bili najbolje povezani s ciljevima, ishodima i aktivnostima izvannastavne aktivnosti „Medijske pismenosti“ s korelacijom sata razredne zajednice.
Naziv radionice: MOBI-ZOMBI – (Suvremene tehnologije)
Cilj: Prepoznati prednosti/nedostatke korištenja mobilnih uređaja i suvremene tehnologije, pronaći „zlatnu sredinu” u korištenju suvremene tehnologije, prepoznati dobrobiti trenutaka kada smo potpuno prisutni, bez mobilnih distrakcija, te uživamo u svemu što donosi „život uživo”.
Ishodi učenik/ca:
prepoznaje prednosti suvremene tehnologije, kao i nedostatke
prepoznaje vlastitu (ne)ovisnost o mobilnom uređaju
ukazuje na važnost „života uživo”.
Korelacije:
MPT Osobni i socijalni razvoj
MPT Zdravlje
MPT IKT
2.2. Tijek provedbe radionice
Radionica je provedena u suradnji razrednice i korelacije sata razredne zajednice i izvannastavne aktivnosti „Medijske pismenosti“. Radionica se sastojala od teorijskih postavki, praktičnih aktivnosti i radova.
2.2.1. Prvi dio radionice
Prvi dio radionice odrađen je na satu razredne zajednice s razrednom učiteljicom. U radionici su sudjelovali učenici šestih razreda osnovne škole. Ponajprije učenici su pogledali film na YouTube kanalu na satu razredne zajednice s razrednom učiteljicom. Sam film MOBI-ZOMBI je aludirao na sličnost zombija i ljudi koje mobilni ekrani potpuno obuzmu pa ne doživljavaju svijet oko sebe.
Slika 3. Filmska projekcija #StopDigitalZombies povezana s radionicom MOBI-ZOMBI
Nakon pogledane filmske projekcije provedena je rasprava na zadanu temu. Učiteljica je pitanjima usmjeravala učenike da zamijete sličnosti između zombija i ljudi koji provode puno vremena pred ekranom mobitela. Cilj je bio voditi razgovor u smjeru koji bi za učenike postao uznemirujući u smislu da ih aktivira i potakne na iznošenje vlastitih misli, bojazni, objašnjenja i zaključaka.
U samom početku rasprave učenici nisu očekivano reagirali jer su imali drugačije predodžbe i definicije zombija u filma i umjetničkim žanrovima. No daljnjim usmjeravanjem razgovora prema temi, počeli su se više uključivati, ali još uvijek dosta rezervirano. Iznosili su svoja viđenja mobilnih tehnologija. Uglavnom su isticali prednosti još uvijek jasno ne shvaćajući problematiku prikazanu u filmskoj projekciji. Trebalo im je neko vrijeme da mogu jasnije i kohezivnije povezati pojam zombija kakvog su sami predočavali s pojmom zombija u prenesenom značenju za osobu koju mobilni ekrani potpuno obuzmu i pretvore u mobi-zombija.
Nakon kraće rasprave učenici su zamoljeni da ustanu i u tišini šetaju razredom. Bili su usmjeravani da svoju pažnju obrate na druge učenike, stolice i klupe, pod, zidove i uređenje prostora, pogled kroz prozor, zvukove oko sebe i nakon toga da se vrate na svoja mjesta.
Nakon toga učenici su uspoređivali provedenu aktivnost s filmskom projekcijom. Usporedba ih je trebala dovesti do zaključka da kad ljudi gledaju u mobitele često ne primjećuju svijet oko sebe. Postavljeno im je pitanje: jesu li u učionici možda nešto novo primijetili prilikom izvršavanja aktivnosti bez mobitela kao distrakcije? Na to pitanje većina ih je odgovorila s ne, dok je jedan manji dio odgovorio da primjećuju neke promjene u položaju modela geometrijskih tijela na polici do ploče.
2.2.2. Drugi dio radionice
Drugi dio radionice odrađen je u informatičkoj učionici za vrijeme trajanja izvannastavne aktivnosti „Medijska pismenost“. Na početku s učenicima je poveden razgovor o korištenju mobitela i mobilnih aplikacija. Ponajprije razgovor je vođen u smjeru koliko vremena učenici provode na mobilnim uređajima te što najčešće rade na mobitelima. Najčešći odgovori bili su „puno“ vremena provedenog na društvenim mrežama i igranju igrica. Rasprava je vođena dalje u smjeru postavljanja pitanja što učenike privlači u online svijet odnosno što ga toliko čini zanimljivim?
Učenici su tu dosta razmišljali i složili se oko odgovora: „…možemo činiti što želimo na internetu…“ Razgovor je na temelju njihovog odgovora dalje vođen u smjeru utvrđivanja posljedica korištenja svega na internetu i mobilnim uređajima. Tada su učenici osvijestili dobre i loše strane korištenja mobitela odnosno prednosti i nedostatke provedenog vremena na mobitelu i internetu. Prednosti i nedostatke zapisali su na ploču.
Kao zaključak provedene radionice učenici su napravili praktičan uradak u obliku digitalnih plakata pomoću računala i online aplikacije www.easel.ly.
Aplikacija je besplatna i za korištenje njezinih osnovnih funkcija i izbornika nije potrebno prethodno napraviti registraciju. Učenici su birali žele li raditi sami ili žele raditi u paru. Imali su slobodu izbora dizajna i predložaka za izradu plakata. Plakati su bili veličine A3. Temu MOBI-ZOMBI učenici su proširili s još nekoliko tema proizašlih iz asocijacija na originalnu temu radionice. Za izradu plakata učenici su potrošili jedan školski sat od čega je potrošeno desetak minuta za upoznavanje aplikacije čije je sučelje prilično jednostavno i intuitivno za korištenje.
U nastavku su radovi učenika koji zbog živosti boja i rasporeda elemenata pokazuju koliko je ozbiljno tema doprla do njih samih.
Slika 4. Tematski digitalni plakati
3. Zaključak
Kroz provedbu radionice učenici su osvijestili problematiku pretjeranog korištenja mobilnih uređaja u svakodnevnom životu kroz projekciju filma koji su za njih izradili učenici slične kronološke dobi. Time je omogućeno približavanje problema na način koji je blizak učenicima šestog razreda osnovne škole i njegovo jednostavnije i jasnije usvajanje. Uspjeh provedene radionice može se procijeniti na dva načina: trenutnom procjenom shvaćanja ozbiljnosti teme na temelju zadovoljstva i uloženog truda u izrađivanje digitalnih plakata što je vidljivo na razini škole odnosno razreda te vlastitim odabirom učenika i organizacijom vremena korištenja mobilnih uređaja što će biti vidljivo tek kasnije u kasnijim periodima njihovog života. Radionica se dojmila učenike i smatramo da je data dovoljno jasna poruka koja je utjecati na njihove životne odabire i interese što je zapravo i jedna od dužnosti odgojno obrazovnih djelatnika.
Munivrana A., Perak J. (2021.) „Protresi! zbirka nastavnih priprema za razvoj emocionalne otpornosti i suočavanja s krizom“. Zagreb: Ured UNICEF-a za Hrvatsku
U nastavi matematike često se susrećem sa strahom od usmenog ocjenjivanja znanja. Većina učenika je uplašena. S obzirom na to da svoje znanje moraju pokazati pred razredom, strah od neuspjeha ili ismijavanja od strane njihovih drugara paralizira ih do te mjere da ne mogu pokazati usvojeno znanje. Tijekom usmene provjere znanja blijedi su, znoje se, srce im ubrzano lupa, djeluju zbunjeno, te je primjetan njihov neugodan položaj, što često utječe i na dobivenu ocjenu. Stoga vole odgađati usmeno ocjenjivanje znanja, izmicati, pitati za mogućnost odgovaranja na pitanja u klupi umjesto pred pločom. Strah može postati toliko intenzivan da se u usmeno ocjenjivanje znanja uključuje i školska savjetodavna služba koja pomaže učenicima da prevladaju strah. Učenici povremeno imaju pravo na provjeru znanja izvan razreda.
U razdoblju podučavanja usavršila sam se za majstora praktičara neurolingvističkog programiranja (NLP). Znanje koje sam stekla tijekom opsežne edukacije iskoristila sam za pripremu radionice o prevladavanju straha od usmenog ocjenjivanja znanja, jer je to ono što su učenici najviše željeli.
Model neurolingvističkog programiranja (u daljnjem tekstu NLP) nastao je ranih 1970-ih na temelju zajedničkog rada Johna Grindera, koji je tada bio lingvistički asistent na Kalifornijskom sveučilištu u Santa Cruzu, i Richarda Bandlera, studenta psihologije na ovom sveučilištu. Richarda Bandlera jako je zanimala psihoterapija. U suradnji s Grinderom proučavao je Virginiju Satir, Miltona Eriksona i Fritza Perlsa, koji su imali veliki ugled u terapeutskom radu. Proučavali su njihov nastup i zaključili da je moguće prepoznati osnovne elemente uspješnog nastupa. Otkrili su da i drugi ljudi mogu naučiti ove elemente, te da mogu nastupati kao »modeli učenja«. Tako se NLP model temelji na različitim pravcima psihoterapije, lingvistike i kibernetike, što omogućuje vrlo izravnu i učinkovitu intervenciju u mijenjanju ponašanja. Tri terapeuta čiji su modeli autorima poslužili kao temelj bili su vrlo različite osobnosti, ali su koristili slične osnovne modele. Autori su preuzeli te modele, usavršili ih i stvorili dorađeni model, koristan za uspješnu komunikaciju, promjenu osobnosti i ubrzano učenje. Model NLP brzo se razvijao. U SAD-u je oko 100.000 ljudi završilo NLP obuku u dvije godine. U proljeće 1976. Grinder i Bandler sastali su se u Santa Cruzu i sabrali dotadašnje rezultate. Tako je nastalo neurolingvističko programiranje. Pri tome su uzeti u obzir sljedeći pojmovi:
Neuro – neurološki, vezan za živčani sustav i mozak, a preko njih za naša osjetila (sluh, vid, osjećaje, njuh, okus), pamćenje i maštu.
Lingvistički – jezik koji odražava obrasce i strukturu našeg razmišljanja. Njime imenujemo svoja iskustva te razmjenjujemo i povezujemo svoje “unutarnje zemljovide”, odnosno osobne predstave o svijetu koje su za svakoga od nas drugačije. Jezik ne obuhvaća samo simbole koji obilježavaju pojave oko nas, odnosno riječi, već uključuje i govor tijela, tj. sve ono čime prenosimo svoje poruke drugim ljudima.
Programiranje –proces učenja koji se temelji na planiranom i ciljno usmjerenom ponašanju. Učenje znači nadopunjavanje poznatih načina novim, učinkovitijim strategijama. To također podrazumijeva više mogućnosti odabira ponašanja i djelovanja u određenoj životnoj situaciji.
U osnovnoj školi postoji spektar izazova koji se mogu riješiti NLP tehnikama. Kako bi se maksimizirala učinkovitost NLP tehnika, preporučljivo je da učitelj osigura mirno i ohrabrujuće okruženje u kojem se učenici osjećaju sigurno i prihvaćeno. Prije početka izvođenja bilo koje tehnike potrebno je uspostaviti kvalitetan kontakt s učenicima, jer o njemu ovisi kako će se oni odazvati odnosno prihvatiti izazov. U tu svrhu poželjno je da se prije primjene nove tehnike učenik opusti uz pomoć vježbe opuštanja – meditacije. Kod izvođenja tehnika ključno je da učenika želimo dovesti iz stanja K- u stanje K+. Za većinu problema koje učenik ima u osnovnoj školi prikladna je NLP tehnika koja mu može pomoći. Ona usmjerava učenika pri samostalnom pronalaženju načina rješavanja problema uz pomoć unutarnjih resursa. Na kraju izvedbe svake tehnike načinimo još jedan korak u budućnost kako bismo provjerili je li novo ponašanje unutar »ekoloških« okvira takvo da nikome ne šteti i da je pozitivno u cijelosti, te provjerimo kakve će pozitivne učinke imati to novo ponašanje u budućnosti. U ovom članku predstavit ću korištenje tehnike: „Generator novog ponašanja”, prilagođene radionici „Strah od usmenog ocjenjivanja znanja”.
2. Generator novog ponašanja
2.1. Primjer uporabe tehnike
Učenik ima problema s ponašanjem koje sputava druge ili njega samog. Generator novog ponašanja je tehnika koja mu pomaže postići željeno ponašanje u određenoj situaciji.
2.2. Promjena ponašanja
Uspostavimo dobar, kvalitetan kontakt s učenikom.
Učenik bira ponašanje koje želi imati u određenoj situaciji.
Učitelj pomaže učeniku da odabere osobu (stvarnu ili fiktivnu) koja ima ovakvo, ponašanje – disocirano.
Učenik treba vidjeti i čuti tu osobu, te promotriti kako se ponaša u odabranoj situaciji. Ako nije zadovoljan modelom, pronalazi drugi.
Učitelj vodi učenika kroz film tako da on sebe vidi u ulozi modela (disocirano). Ako nije zadovoljan, mijenjamo odnosno potražimo film koji mu odgovara.
Učenik ulazi u cipele svog modela (asocirano) i provjerava je li zadovoljan.
Učitelj pita učenika što vidi sada, kada je ušao u cipele svog idola, kako se osjeća, što čuje, kako se ponaša itd.
Učitelj ga zatim pita kako će se osjećati u nekoj budućoj, sličnoj situaciji – tijekom sljedeće usmene provjere zanja.
Važno: ne sudimo, ne sugeriramo → samo postavljamo pitanja i vodimo prema zadanim koracima.
Strategija druge osobe ili naša dobra strategija iz prošlosti pomaže nam da uspješno riješimo određenu situaciju.
2.3. Primjer uporabe (primjene) u školi
Ponašanje koje bi učenik želio promijeniti: strah od usmenog ocjenjivanja znanja.
2.3.1. Tijek vježbe
Opuštanje odnosno relaksaciju učenika postižem uz pomoć opuštajuće glazbe i vođenog opuštanja. Kada dostignu opuštenost zatražim od njih da osvijeste svoje unutarnje izvore snage, što mogu učiniti sami kako bi smanjili osjećaj treme, a to im može pomoći da se prestanu bojati ili barem smanje strah. Učenici odaberu neko pozitivno ponašanje koje bi željeli imati tijekom usmene provjere znanja. U svojim mislima biraju osobu koja se tako ponaša, odnosno osobu koja nema strah od usmene provjere znanja. Ova osoba može biti stvarna ili plod mašte. Zamišljaju osobu na filmu, kao da je gledaju na TV-u. Dobro promotre osobu. Promatraju kako se ponaša, koliko je opuštena, kako govori, kakav je ton njenog glasa, koliko je samouvjerena. Je li dobro pripremljena za usmeno ocjenjivanje znanja?? Čak i ako joj nešto ne ide od ruke, ne da se zbuniti i daje sve od sebe. Ako učenik nije zadovoljan modelom, može pronaći neki drugi koji mu se još više sviđa – ponavljamo vježbu. Zatim učenik stupa u film kao da ulazi u cipele te osobe i provjerava kako se osjeća, što vidi, što čuje…Na taj način može koristiti strategiju nekog drugog ili imaginarnog učenika i tako uspješno prevladati ili barem uvelike smanjiti strah od usmene provjere znanja.
Savjetodavni model razlikuje se od ostalih po tome što ne zadire u prošlost, već budućnost dovodi u sadašnjost i provjerava hoće li stvar funkcionirati u budućnosti.
Učenici mogu izvoditi vježbu i u paru, prema prethodnim uputama učitelja. Nakon uspješnog izvođenja vježbe, oni ju mogu izvoditi samostalno kod kuće.
3. Zaključak
Radionicu sam nekoliko puta provodila u razredu i zaista mogu pohvaliti njezine pozitivne učinke. Nakon završene radionice učenici su samopouzdaniji jer spoznaju da oni sami imaju moć osloboditi se straha od usmenog ocjenjivanja znanja. U opuštenom stanju, oni uvelike proširuju svoj spektar strategija za sprečavanje treme prije usmenog ocjenjivanja odnosno provjere znanja. Utvrđuju da je pravi ključ uspjeha temeljita priprema za provjeru znanja te da im znanje i vladanje materijom mogu pružiti samopouzdanje koje im je prijeko potrebno za opušteniji i samopouzdaniji pristup usmenoj provjeri znanja.
4. Literatura
doc. dr. Turnšek Mikačić, M. (2020). Interno gradivo programa usposabljanja za NLP praktik.
doc. dr. Turnšek Mikačić, M. (2020). Interno gradivo programa usposabljanja za NLP mojster – praktik.
Snel, E. (2019). Sedeti pri miru kot žaba. Celje: Zavod Gaia planet.
Kako je tehnologija, koja uključuje programiranje, sada utkana u tkivo našeg svakodnevnog života, ima smisla da je programiranje postalo korisna vještina za budućnost. Možemo početi učiti programirati u ranoj fazi života jer ono pomaže u razvoju umova djece; mogu smisliti rješenja i isprobati nove ideje, mogu učiti na svojim pogreškama i pokušati ponovno dok ne dobiju konačni program ili igru. Programiranje se može činiti složenim, ali razvojna okruženja s blokovima naredbi kao što je Scratch stvoreni su kako bi programiranje učinile zabavnim za djecu. Ova razvojna okruženja za programiranje djeci omogućavaju zadovoljstvo samostalnog stvaranja programa bez pisanja naredbi.
Interaktivna online radionica Potjera u programiranju održana je 12. listopada 2022. u organizaciji Udruge Suradnici u učenju, a uvrštena je i kao događaj inicijative Meet and Code. Način na koji učenici uzimaju pametne telefone, računala i igraće konzole čini se kao druga priroda. Isto vrijedi i za korištenje tehnologije i programiranje. Danas je važnost učenja programiranja bitna u svakodnevnom školovanju djeteta jer razvija i čitanje i pisanje. To je ključna kompetencija koja može pomoći djetetu da razvije dublje razumijevanje načina na koji tehnologija funkcionira. S obzirom na to u kojoj mjeri tehnologija oblikuje naše živote, učenje programiranja pomaže u razvoju boljeg razumijevanja svijeta oko nas.
Središnji dio
Interaktivnu radionicu vodila je učiteljica Informatike Valentina Blašković iz Prve osnovne škole Ogulin preko online platforme Microsoft Teams. Na radionici su, iz svoje učionice, sudjelovali učenici 4. razreda iz Osnovne škole „Matija Gubec“ Cernik sa svojom učiteljicom Informatike Kristinom Slišurić.
Ovakav način rada omogućuje učenicima drugačiji način učenja gdje, prateći upute učiteljice putem online platforme, postaju samostalniji i trude se izvršiti zadatak bez pomoći, a učiteljica u razredu pomaže im u onom slučaju kada ne stignu popratiti uputu. Također, vidljiva je veća suradnja između učenika kada jedani druge savjetuju i pomažu riješiti nastali problem. Prednosti ovakvog načina rada je pomoć dvije učiteljice pri čemu će im jedna (putem online platforme) demonstrirati kako otkloniti nastali problem ili će ponoviti dio koji učenik nije shvatio i druga koja je fizički u razredu učenika i koja će mu moći pokazati grešku u programu ili dati konkretnu uputu vidjevši problem koji učenik ima. Ovakav nači rada ima i svoje nedostatke, na primjer učiteljica koja putem online platforme vodi radionicu ne može osjetiti u potpunosti klimu u učionici, već mora pitanjima tražiti učenike povratnu informaciju kako bi mogla nastaviti s predavanjem.
Na početku radionice učiteljica je najavila što učenike očekuje, koje će aktivnosti odraditi i koji izazovi su pred njima. Prije svega ponovit će program Scratch u kojem će programirati stoga će se najprije prisjetiti osnovnih naredbi, a potom će slaganjem blokova naredbi, počevši od jednostavnijeg dijela prema složenijom, složiti program i u konačnici prema uputi izraditi jednostavnu igru. Igra će sadržavati dva lika i pozornicu, a na kraju će učenici osmisliti dodatke koristeći vlastite blokove naredbi pri čemu će igri dodati bodove kako bi igra bila zanimljivija.
Prije nego što su krenuli sa programiranjem učiteljica je podijelila Padlet ploču sa učenicima kako bi lakše pratili tijek aktivnosti i sve ono što će raditi na radionici.
U prvoj aktivnosti, koja je poslužila kao motivacija, učenici spajaju točkice na slici broj 1 i slici broj 2, a rješenje na slikama (duh i Pac-Man) treba poslužiti kao asocijacija na poznatu igru Pac-Man.
Pac-Man je ključna riječ za sljedeću aktivnost u kojoj učenici ponavljaju osnovne pojmove (program, naredba, programer, pokretanje programa,…) igrajući igru sličnu Pac-Manu izrađenu u Wordwallu, a čiji je cilj na postavljena pitanja stići do pravokutnika s točnim odgovorom izbjegavajući duhove u igri.
Nakon odigrane igre u kojoj su učenici između ostalog uvježbavali pomicanje lika pomoću strelica tipkovnice što će biti potrebno u izradi i testiranju programa, učiteljica je potaknula razgovor o igri potjere, lovcu i lovini, baš kao što je to bilo i u samoj igri Wordwall u obliku Pac-Mana. U navedenoj igri lovci su duhovi, a lovina im je Pac-Man. Na temelju prethodnih aktivnosti učiteljica je najavila izradu igre potjere u programu Scratch.
U sljedećoj aktivnosti učenici su preko Padlet ploče odabrali poveznicu za online verziju programa Scratch. Zatim su odabrali lik koji će im biti lovac (npr. majmun) i prilagodili su njegovu veličinu kako ne bi zauzimao veliki dio pozornice. Nakon toga odabrali su i drugi lik – lovinu (npr. banane) i prilagodili mu veličinu, a potom i pozornicu (ne šarenu kako bi likovi bili vidljivi).
Učenici su najprije izrađivali program za lika koji bježi (banane) zadajući mu pri tome da kada igra bude pokrenuta počne kliziti do nasumične pozicije (bježat će po pozornici). Zatim su izrađivali program za lika lovca (majmun), onaj koji pokušava uhvatiti lika koji bježi. Definirali su da lik promjeni svoj položaj po x osi za 10 koraka kada se pritisne na tipku desna strelica, a pokrene se za -10 koraka kada se pritisne na tipku lijeve strelice. Ukoliko se pritisne tipka strelice za gore lik će se pomaknuti za 10 koraka po y osi i za -10 koraka kada se pritisne tipka strelice dolje.
Učenici su primijetili da programu nedostaje jedan natjecateljski dio, a to su bodovi. Stoga su napisali dio programa koji definira da se na početku igre rezultat postavi na 0 i ako lik majmuna (lovac) dotakne banane (lovina) rezultat se poveća za 10, čuje se zvuk (po izboru) i majmun mijenja svoju poziciju do nasumične pozicije. Učenici su zatim testirali svoje programe, ispravljali eventualne pogreške i uživali u igri potjere.
Na kraju ove aktivnosti učenici su spremali programe na svoje računalo i podijelili ih na Padlet ploču na mjesto predviđeno za programe (igre) učenika kako bi učenici mogli vidjeli programe drugih učenika i ostaviti komentar u obliku srca.
Za kraj sata učiteljica je podijelila s učenicima poveznicu na Padlet ploču na igru anagrama u programu Wordwall. U igri anagrama učenici su ponavljali pojmove s početka radionice – naredba, program, programiranje, programer,…
Kao povratnu informaciju učiteljici, učenici su u zadnji stupac Padlet ploče ostavljali crtež ili su napisali neki tekst o tome kako se osjećaju na kraju radionice.
Zaključak
Svijet napreduje, a programiranje postaje jako korisna kompetencija Učenje programiranja zahtijeva od učenika primjenu matematike u njihovim svakodnevnim aktivnostima, čime se prirodno poboljšavaju i njihove matematičke vještine (koncepti) – snalaženje u prostoru odnosno pomicanje po zamišljenoj x i y osi. Mnogo je poslova koji se oslanjaju na programiranje. Računalno programiranje nije samo korisno u poslovnom svijet, kada djeca nauče programirati, imaju prednost u budućnosti jer nauče kako planirati i biti organizirani, a to može pomoći u poboljšanju vještina pisanja i općenitog planiranja zadataka.
sufinancira Google.org kao dio programa Be Internet Awesome. Cilj je projekta razvijati digitalne vještine kod djece, usvajati osnove digitalnog znanja i vještina te stvarati navike promišljenog korištenja i istraživanja interneta. Projekt je započeo je u rujnu 2023. i traje do lipnja 2026. 
školi u Ogulinu za sve škole Karlovačke županije. Članice udruge Suradnici u učenju, Sanja Janeš i Valentina Blašković tijekom radionice opisale su glavna područja djelovanja udruge, predstavile su projekte i aktivnosti koje udruga provodi i predstavile su suradnju udruge s Googleom i projekt Budi internet genijalac. Potom su zajedno s polaznicima radionice realizirale tri aktivnosti koje su dio radionice koju su članovi udruge osmislili za rad s roditeljima i djecom na način da roditelji sa svojim djetetom obilaze centre i zajednički rješavaju postavljene izazove. Aktivnosti su se provodile u školama iz prvog dijela projekta, a i u drugim zainteresiranim školama izvan projekta. 
Slika 1 i 2. Izrada postera 8.a
Pogled kroz prozor 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.