Bosiljko Đerek
Zahvaljujući AMPEU, ove godine sam po prvi put sudjelovao na jednom Comenius stručnom usavršavanju – bio sam tjedan dana u Krakowu u Poljskoj. Mogu reći da je to pravo životno iskustvo, prolaze dani i tjedni, a utisci se polako sliježu…
2011. godine po prvi put sam se pridružio eTwinningu te sam se odmah prijavio na LearningLab usavršavanja i polako stjecao iskustvo, a krajem 2011. sudjelovao sam na svojoj prvoj eTwinning konferenciji. Nekako u to vrijeme dobio sam pozivnicu za sudjelovanje na tečaju organiziranom od strane Teachers Training Institute in Tarnobrzeg u Poljskoj. Bio je to veliki korak za mene, a mali za čovječanstvo …
Mislim da svi imaju te početne strahove, kako ću ja to, hoću li sve stići na vrijeme, kako ću s jezikom, pa izazov odlaska u inozemstvo, sve to organiziranje itd.
Glavni razlog moje odlučnosti i ono što je mene motiviralo bila su svjedočanstva dvoje eTwinnera koje sam slušao na mojoj prvoj konferenciji. Njihova iskustva bila su svojevrsna inspiracija. Očekuj puno rada u pripremi i nakon same mobilnosti, ali iskustvo koje ti ostaje je neprocjenjivo. Uglavnom, jako je brzo prošlo vrijeme od pisanja prijave, organiziranja smještaja i prijevoza do samog dolaska u Krakow.
Očaran Krakowom
A Krakow… Moglo bi se reći da je to bila ljubav na prvi pogled, grad tako bogate povijesti, a tako suvremen, grad na čijim se ulicama čuju svi europski i neeuropski jezici, grad
izuzetno živ, pun pozitivne energije. Svi sudionici tečaja i ja dijelili smo osjećaj fasciniranosti gradom. Prvi susret s organizatorima bila je zajednička večera, u tipičnom krakowskom restoranu – restoranu koji se nalazi u podzemlju.
Najbolji restorani, klubovi i slična mjesta nalaze se ispod starog grada, ulaz je obično malo dvorište, a zatim slijede stube koje vode dolje. Već na samoj večeri mogao sam naslutiti što me očekuje. Susretljivi domaćini, zanimljivi kolege iz drugih europskih zemalja, zanimljive teme za razgovor. Odmah se osjetila pozitivna energija. Sada kada je sve prošlo mogu reći lijepo je bilo biti učitelj tih dana u Krakowu.
Sam grad potpuno je prilagođen turistima usudio bih se reći da bi hrvatski turistički djelatnici trebali otići na obuku u Krakow. Iako je
Krakow za nas na istoku, on za nas predstavlja „daleki zapad“. Informacije za turiste dostupne su na svakom koraku, integrirani javni prijevoz za kojeg možemo reći da je inteligentno osmišljen s obzirom na uske ulice koje potiču iz ranijih stoljeća, npr. u tim uskim ulicama nema klasičnih stanica javnog prijevoza, ne postoje klasična stajališta nego kad se na stajalištu zaustavi tramvaj ili bus, zaustavlja se cijeli promet, automobili staju i pješaci prelaze preko kolnika, kad tramvaj krene – kreće i sav promet. Ljubaznost i pristojnost u Krakowu se podrazumijeva.
Imali smo mogućnost vidjeti rudnik soli u blizini Krakowa. Zadivljujuće mjesto, devet razina, prve tri otvorene za turiste (u 3-4 sata prošetate se kroz manje od 1% rudnika). Drugi izlet bio je u jedno od najsumornijih i najstrašnijih mjesta koje postoje na našem planetu, mjesto koje pokazuje zastrašujuću snagu zla – Auschwitz. Svi se slažu da posjet tom mjestu definitivno mijenja svakoga.
Grad je zaista prepun povijesti, novije i starije tako da sam uvjeren da ću nekada u skoroj budućnosti posjetiti ponovo i Krakow i Poljsku.
Meni osobno bilo je veliko zadovoljstvo posjetiti krakowsko sveučilište na kojemu je studirao Nikola Kopernik, jedan od najvećih poljskih znanstvenika.
Krakow odaje dojam monumentalnosti, sve je nekako veliko, velike zidine, prostrani trgovi, ogromne i brojne crkve, brojne sinagoge.
Jedina stvar koja nije bila savršena jest vrijeme. Oblaci, kiša pa malo sunca i onda opet ispočetka, temperatura 15 do 20°C. Samo je zadnja dva dana bilo malo sunčanije, a ja stigoh s Jadrana (gdje je more ugodnih 27°C).
Bili smo jako vrijedni
Organizatorima seminara ovo je bio prvi projekt na ovoj razini, što se stvarno nije moglo naslutiti na samim predavanjima i radionicama. Organizacija je bila odlična, sama predavanja bila su zanimljiva i dobro vođena uz puno strpljenja za nas sudionike koji nismo uvijek imali isti tempo.
Rad je bio organiziran kao kombinacija predavanja – uvoda, a onda odmah praktičan rad. Cijelo vrijeme smo se bavili web 2.0 alatima i njihovom mogućom primjenom u obrazovanju. Zato nekoliko riječi o samom web 2.0 ili bolje, koja je razlika između web 1.0 i web 2.0.
WYSIWYG (what you see is what you get) odlika je weba u njegovoj prvoj razvojnoj fazi. Čitaš i pregledaš sadržaj koji je netko stvorio, a taj netko morao je posjedovati određeno informatičko znanje, morao je znati koristiti se npr. Html-om, ili nekim drugim programskim jezikom, više-manje sličnim.
Da pojednostavim maksimalno, web je na neki način služio za pregledavanje dokumenata. Gledaš, listaš, kao online knjiga+multimedijski dodatci. O nekakvoj interakciji možemo govoriti samo u tragovima. Korisnik nije bio u mogućnosti utjecati na sadržaj, a o mogućnosti dodavanja nečeg vlastitog nije bilo ni govora.
Slika izrađena alatom PIXTON
Web 2.0 naglasak daje interakciji, suradnji, dijeljenju, zajedničkom stvaranju i jednostavnosti. Bitno je naglasiti da za web 2.0 više nije potrebno poznavanje programskih jezika, korisnik bez informatičkog predznanja lako stvara mrežnu stranicu, forum i sl. Nekoliko klikova tipkom miša i stranica je izrađena, par klikova i već smo dodali suradnike itd. Moglo bi se reći da je riječ o stvarnoj revoluciji u web iskustvu. Korisnik u web 2.0 okružju nije samo pasivni promatrač, on je stvaratelj, on dodaje sadržaj i prilagođava ga sebi i drugim korisnicima, a mrežne stranice imaju dinamiku.
Web 2.0 pruža mogućnost dubljeg povezivanja učenik-učitelj-roditelj-ravnatelj, postavlja komunikaciju na jednu potpuno drugu razinu. Korist je višestruka, veća je suradnja i razumijevanje svih uključenih u proces usvajanja novih znanja i vještina. Više nema pasivnih elemenata u cijelom sustavu te svi imaju priliku sudjelovati. Na nama učiteljima ostaje samo iskoristiti te potencijale, integrirati ih u kurikulum, prilagoditi ih našim posebnim zahtjevima. Odmah ću napomenuti da se kod web 2.0 alata radi uglavnom o besplatnim rješenjima, što je u ovo recesijsko vrijeme izuzetno bitno (svi alati koje smo koristili na tečaju bili su open source). Spomenuo bih samo nekoliko najzanimljivijih.
Riječ je o alatu pomoću kojeg ppt prezentacije (omiljena stavka velike većine nastavnika)
mogu dobiti interaktivnost, trodimenzionalnost, fluentnost i vizualni identitet kakav do sada nisu imale te na taj način mogu doživjeti primjenu puno veću od samog prezentacijskog alata. Klikom na poveznicu moguće je pogledati preradu jednostavne prezentacije. Napominjem da je prerada gotova u nekoliko sekundi.
Riječ je o jednom krasnom alatu koji ppt prezentacijama dodaje zvuk. Zar nije zgodna ideja uzeti običnu ppt prezentaciju za svaki slajd ispisati tekst, a HelloSlide daje zvuk. Tako vaš komentar više nije samo tekst, nego je to sad i zvuk, kao da ste vašoj prezentaciji dopustili da glasno govori.
Jako koristan alat za učitelje stranih jezika.
Dipity i Timeglider alati za izradu vremenskih vrpci, krasni alati za nastavu povijesti ili npr. likovne kulture. Riječ je o alatima kojima je moguće stvarati multimedijalne vremenske lente. Koristan i za raznorazne školske vremenike, planove i sl. Vremenik na šk
olskim stranicama ne mora biti obični pdf kao što je to do sada bilo uobičajeno. U vremensku lentu moguće je dodavati sliku, tekst ili video, a ugradnja u mrežne stranice ili blog zaista je jednostavna. Ovdje možete vidjeti primjer.
Alat za razmjenu i komentiranje fotografija, primjenjiv u raznim situacijama. Odličan kao početak nekog zajedničkog projekta, prepoznat je i kao aplikacija za smartphone. Zaista se radi o budućnosti vizualne komunikacije.
Usluga za izradu online kvizova, testova provjera. Jednom urađeni test lako se naknadno preuređuje, dodaju se nova pitanja, mijenjaju načini odgovaranja itd.
Alat pomoću kojega je na jednostavan način moguće napraviti video konferencije sa svim pripadajućim efektima i mogućnostima, kao npr. dijeljenje sadržaja, snimanje konferencije, stvaranje online obrazaca za sudionike i sl.
Alat za izradu stripova, magazina, tjednika, školskih novina ili čak knjiga na internetu.
Blogger
Googleov blogerski alat, jednostavan za uporabu, stvaranje i dijeljenje.
Lijep alat za prezentaciju.
Uglavnom ima puno alata, jednostavnih za uporabu, iznimno korisnih i primjenjivih, u raznoraznim školskim predmetima ili pak primjenjivih za različite veće ili manje projekte. Sve alate obilježava isto: jednostavnost uporabe, nema potrebe za bilo kakvim instaliranjem softvera na vaše računalo, sve se pohranjuje u oblaku ili ako želite spremiti lokalno, sve ima mogućnost suradnje i dodavanja suradnika s različitim stupnjevima ovlasti, sve se lako ugrađuje u postojeće mrežne stranice ili blogove, i naravno, sve je besplatno. Jedino što trebate imati je dobra internetska veza (zahvaljujući CARnetu taj uvjet ispunjen je za naše škole :)) i volju za rad i eksperimentiranje.
Pripreme i razmišljanja
Kao dio pripreme za sudjelovanje na tečaju primjene web 2.0 alata u obrazovanju istraživao sam sve vezano uz tematiku seminara. U početku se odmah naleti na raznorazne definicije, pokušaje postavljanja definicija, pokušaje klasificiranja analiziranja web 2.0 alata… Teoretiziranje, možda potrebno ali više-manje beskorisno, posebice jer se odnosi na web formu kojoj je jedina stalna oznaka MIJENA, stalna promjena. Možda to nije bilo odlika weba na samome početku, ali danas, kada imamo nešto što često obilježavamo s web 2.0 jedina sigurnost jest stalna promjena.
Kroz istraživanje web 2.0 jednom sam naišao na anketu i analizu te ankete o korištenju web 2.0 u nastavi, u cijeloj vertikali – od osnovne škole do visokog obrazovanja, analiziralo se zašto se web 2.0 alati ne koriste više, što je tome uzrok? Treba li više računala? Treba li ulagati u tečajeve i obrazovanje nastavnika? Treba li novcem motivirati nastavnike?
Ja smatram da ništa od toga nije bitno. Bio sam primoran sudjelovati na tečajevima koji su organizirani za sve nastavnike u mojoj školi, totalni promašaj. Za mene gubitak vremena, jer sve što je bilo na tečaju znao sam otprije, a ova ekipa koja prije tečaja nije koristila tehnologiju u nastavi nije ju koristila ni nakon tih tečajeva. Glede računala, dobro bi došla bolja opremljenost, ali sigurno nije presudan faktor, a novac … Za one koji rade u školama/obrazovanju općenito, novac nikada nije bio razlog bavljenja ovim poslom. Novca nikad nema dovoljno i nikada ga neće biti dovoljno za one u školstvu.
Dakle, u čemu je onda kvaka? Zašto postoji mala skupina nastavnika koji unatoč totalnoj rezignaciji i bezvoljnosti koja se stalno osjeća u školskim hodnicima rade drugačije, eksperimentiraju i s novim tehnologijama i s novim načinima rada, zašto troše svoje slobodno vrijeme na posao? Jesu li oni normalni?
Puno posla, ali još više zadovoljstva
Da sažmemo, krajem 2011. započeo sam pripreme za svoj Comenius, predprijava pa pisanje prijave, obrasci formulari, ugovori, rezerviranje i traženje smještaja, najpovoljnije veze i avionske karte. Odlazak tamo, naporan rad dan za danom, povratak doma, pisanje izvještaja, sakupljanje dokaza o svom sudjelovanju i evo sad ovaj članak… Puno posla, stvarno puno posla, ali čemu sve to? Mogao sam biti doma i ne raditi ništa… Je li se sve to isplatilo, sve to potrošeno vrijeme, sve živciranje, jesam li napredovao nakon svega, znam li više, hoće li moj rad biti kvalitetniji nakon ovoga?
Da, da i da! U potpunosti se isplatilo, naučio sam puno toga, imam puno novih ideja, informacija, skrenuta mi je pozornost na nove načine i metode rada, mogu pomoći i drugima da, ako žele, unaprijede svoj rad.
Ako žele… Upravo tako – ako žele. Osnovna stvar je osvješćivanje učitelja, a ne računala sama po sebi (uglavnom će ih vidjeti kao dodatni posao), ne dodatno obrazovanje i slično. Ako sam nastavnik ne uviđa korist od nečega, nema pozitivnog učinka. U školama i školstvu mora se mijenjati percepcija, pogled na sam proces poučavanja.
Da, ja zaista radim više, koristim više svog vremena, svog privatnog vremena, ali je moje zadovoljstvo stvarno veće. Znam da sam se potrudio, znam da sam dao sve od sebe, znam da nisam obični šljaker koji gleda kada će kraj radnog vremena.
Ovakvi seminari služe kao svojevrsni punjači pozitivnog naboja za učitelje. Razmjena iskustva s kolegama iz različitih europskih zemalja neprocjenjiva je, ne znam s čim bi se mogla usporediti. Uvid u iskustvo drugog učitelja, u kurikulume drugih država – neprocjenjivo. Učenici u svakoj državi su isti, nastavnici i ravnatelji, obrasce ponašanja iz jedne države lako je identificirati u drugoj, roditelji i odgoj djece… Kroz razgovore s kolegama shvatio sam da se svi borimo s istim problemima, naravno, uz varijacije na temu. Drugo, razmjena ideja, kako se pojedina tema obrađuje u, npr. Francuskoj, a kako u Španjolskoj i što bih od toga ja mogao primijeniti kod sebe u svome malom svemiru. Treće najbitnije, kontakti, poznanstva, veze i usuđujem se reći prijateljstva, dogovori o budućoj suradnji, o pomoći, jer ipak je Hrvatska na početku svog EU puta. I u obrazovanju.
Bilo je krasno biti učitelj u Krakowu.
Financijsku potporu za odlazak na eTwinning konferenciju dobio sam u sklopu Programa za cjeloživotno učenje preko Agencije za mobilnost i programe Europske unije.
*Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost autora, a Agencija za mobilnost i programe Europske unije i Europska komisija nisu odgovorne za načine na koje bi se te informacije mogle koristiti.
Lajkaj ovo:
Lajk Učitavanje...