Pogled u pripremama

Broj 85, listopad 2016.
ISSN 1848-2171

Iako još to ne vidite ali cijela ekipa udruge „Suradnici u učenju“ i puno, puno volontera angažirano je u pripremama za prvo međunarodno natjecanje Dabar u Hrvatskoj. Svi smo u logičkim zadacima, algoritmima, zagonetkama, Loomenu, ilustracijama, oblicima pitanja i strašno se veselimo što smo Dabar doveli u Hrvatsku.

Pogledajte kako lijepo izgleda mapa prijavljenih škola

Nastavit ćemo o Dabru u sljedećem broju Pogleda, a sad se vraćamo na ovomjesečne teme.

Anita Belančić, Lidija Molnar i Natalia Rogoznica sudjelovale su, početkom listopada, na radionici Collaborative school development u Briselu. Teme radionica bile su o implementaciji uporabe IKT u nastavu na razini cijele škole, s ciljem proširenje ovog pristupa na razinu cijele škole kroz suradnju i edukaciju svih nastavnika. Naime, znanstvena analiza nekoliko desetaka škola u 12 zemalja Europe pokazala je da se u većini škola IKT u nastavu integrira samo u nekim predmetima i od strane manjine nastavnika, većinom entuzijasta u pogledu korištenja tehnologije. Više…

Dječji je vrtić Petar Pan drugu je godinu zaredom prijavio i dobio sredstva Europske unije za projekt u sklopu Erasmus +, ključne aktivnosti 1-mobilnost u svrhu učenja za pojedinca. Ivanka Karačić i kolegice posjetile su East Hunsbury Primary School, Northampton u Engleskoj, školu koja je nositelj posebne oznake kvalitete u provođenju inkluzije te pratile sve aktivnosti s mlađom djecom, događanja u programu predškole, nastavu u starijim razredima, suradnju učitelja i roditelja, opuštenije igre i aktivnosti na zraku. Više…

Jasna Šojer nam piše o eTwinning projektu Different Paths but Common Democratic Values? Kojeg je provela u Školi za primalje, Zagreb. Cilj projekta bio je istražiti razinu demokracije u partnerskim zemljama s obzirom na suvremena događanja i promjene u Europi: povijesne predispozicije, migrantska kriza, položaj žena, pravo na obrazovanje, kultura i suvremena povijesna previranja. Projekti su se provodili u sklopu Građanskog odgoja i obrazovanja i bili su ukomponirani u kurikulum škola angažirajući i nastavnike drugih predmeta. Više…

Znate li što je Eratostenov eksperiment i kako ga možete povezati s kurikulumom različitih predmeta? Karolina Dvojković opisuje nam provođenje tog eksperimenta u Vukovarskoj gimnaziji kao pravi primjer interdisciplinarnosti na djelu. Posebnost je provođenja Eratostenovog eksperimenta sudjelovanje velikog broja nastavnika, njihovih učenika i škola od SAD-a do mnoštva europskih zemalja. 22. rujna 2016. sudjelovalo je oko 405 nastavnika koji su ovog puta uistinu globalno izmjenjivali podatke tako da ste mogli lako pronaći više partnerskih škola. Više…

U rujnu 2016. godine u Tallinnu (Estonija) održan je TCA kontaktni seminar pod nazivom „Jačanje digitalnih kompetencija u obrazovanju i osposobljavanju“ sa svrhom povezivanja partnera sa sličnim interesima kako bi razvili projektne ideje za nova KA2 strateška partnerstva na temu informacijskih i komunikacijskih tehnologija i digitalnih vještina. Elvira Vučković i Marina Mirković donose nam novosti s tog seminara. Više…

Milanka Munda iz Osnovne škole Ludvika Pliberška iz Maribora piše nam o istraživanju „Kaj romskim učencem v Mariboru pomeni šola?“ čiji rezultati pokazuju da u školama u kojima učitelji uspijevaju stvoriti okruženje podrške i poštovanja za svakog učenika i roditelja, romski učenici shvaćaju važnost škole i prihvaćaju je kao sastavni dio svog života. Više…

Uživajte u čitanju i ovog Pogleda, a mi se vraćamo pripremama za Dabar. Vidimo se online od 7. do 11 studenog, zar ne?

Lidija Kralj

Radionica Collaborative School Development u Briselu

Anita Belančić, Lidija Molnar i Natalia Rogoznica

Učiteljice Anita Belančić (OŠ Ivane Brlić Mažuranić Ogulin), Vanja Fazinić (OŠ don Lovre Katića, Solin), Lidija Molnar (OŠ „Braća Radić“, Koprivnica) i Natalia Rogoznica (OŠ Ivana Gundulića, Zagreb) sudjelovale su na radionici Collaborative school development u Briselu u Belgiji.

Radionica je trajala dva dana (5.-7. listopada), a održala se u središtu organizacije European Schoolnet u Briselu koja okuplja tridesetak ministarstava školstva iz Europe. Organizirana je u okviru jednog od njihovih projekata pod nazivom Future Classroom Lab, a tematski se fokusira na implementaciju uporabe IKT u nastavu na razini cijele škole. Naime, znanstvena analiza nekoliko desetaka škola u 12 zemalja Europe pokazala je da se u većini škola IKT u nastavu integrira samo u nekim predmetima i od strane manjine nastavnika, većinom entuzijasta u pogledu korištenja tehnologije. Cilj daljnjeg razvoja obrazovnog sustava je proširenje ovog pristupa na razinu cijele škole kroz suradnju i edukaciju svih nastavnika.

Radionica je održana u inspirativnom prostoru Učionice budućnosti (Future Classroom Lab), a jedan od prvih zadataka sudionika radionice bio je detaljno je proučiti.  

Učionica je podijeljena na 6 zona: istraživački (investigate), izrađivačku (create), razmjensku (exchange), razvojnu (develop), interaktivnu (interact) i prezentacijsku (present) zonu.

U učionici je velika pozornost posvećena svim tehničkim uvjetima kako bi se bez ikakvih prepreka mogla koristiti sva dostupna tehnologija. Prije svega prostorija je prepuna ormara sa „skrivenim“ utičnicama za struju u kojima se, čak zaključani mogu držati uređaji tijekom punjenja. Naravno, osigurane su i dvije brze Internet veze. Izgled učionice možete vidjeti OVDJE.  

Velika važnost pridaje se i samom uređenju prostora odnosno potrebi da učionica bude udobna i opuštajuća za svakog učenika. Zanimljive su i stolice za učenike koji se ne mogu suzdržati od ljuljanja (znate takve učenike?), a koje dozvoljavaju ljuljanje samo prema naprijed, ali ne i prema natrag te time osiguravaju da učenik bude u pokretu, ali bez straha da će pasti.

Tematski se radionica dalje vezala za načine poučavanja, inovativne online alate koji omogućavaju suradnju među učenicima i komunikaciju s nastavnikom, te načine i mogućnosti usavršavanja učitelja u korištenju IKT u nastavi.

Vodeća tema radionice bila je suradnja, kako na razini škole s drugim ustanovama i roditeljima, tako i unutar kolektiva škole.  Sudionici su potakuti da, zajedno sa ostalim odgovornim osobama, rade na kontinuiranom profesionalnom razvoju (Continuing Professional Development) svoje škole, kao nužnom preduvjetu za proširenje uporabe IKT i inovativnom pristupu nastavi.

Preporuča se što više korištenja eTwinning portala kao sigurnog portala na kojem se može naći mnogo potencijalnih partnera za suradnju i provedbu raznovrsnih projekata. Na radionicama je svaki od sudionika iznio svoja iskustva korištenja tehnologije u školi pa je tako svaki od sudionika imao priliku čuti različita zanimljiva iskustva svojih kolega iz drugih europskih zemalja. Posebno zanimljivi primjeri bili su oni u kojima učenici educiraju svoje učitelje, ali  i roditelje u raznim područjima korištenja Interneta i računalnih alata. Sve materijale potrebne za rad ili pohranu tijekom rada mogli smo pristupiti putem LMS sustava Schoology.

Radionica je završila dogovorom oko daljnjih aktivnosti koje sudionici imaju obvezu provesti u svojim školama te o nastavku kontakta putem webinara. Također je svaki polaznik dobio certifikat pohađanja radionice.

 

Razmjena iskustava i suradnja na međunarodnoj razini uvijek je poticaj i ohrabrenje za mnoge nove inicijative kojima je potreban upravo ovakav entuzijazam i iskustvo da se održe.

Projekt „Razvoj interacionalizacije i kvalitetnih programa

u dječjem vrtiću“

Job shadowing: East Hunsbury Primary School, Northampton, Engleska

Ivanka Karačić

Dječji je vrtić Petar Pan drugu godinu zaredom prijavio i dobio sredstva Europske unije za projekt u sklopu Erasmus +, ključne aktivnosti 1-mobilnost u svrhu učenja za pojedinca. Unutar tog projekta područje mojega interesa bila je inkluzija o kojoj sam htjela doznati više kroz usavršavanje koje pruža job shadowing. Na web stranici Agencije za mobilnost i programe EU pronašla sam kako je… job shadowing oblik stručnog usavršavanja kada nastavnik promatra i prati rad kolege iz neke europske ustanove na njegovom ili njezinom radnom mjestu. Na taj se način može iz prve ruke proučavati svakodnevni posao, radno okruženje, metode i načine rada u praksi. Mogu se vidjeti primjeri dobre prakse na djelu koje kasnije možemo upotrijebiti u vlastitom radu. Ustanova u kojoj se odvija ova aktivnost mora biti smještena u državi članici EU i mora imati iskustva u praksi o kojoj sudionik želi naučiti nešto više.

Škola koju sam posjetila zajedno s kolegicom odgojiteljicom i ravnateljicom vrtića nije slučajno odabrana. Suradnja s kolegama iz iste škole ostvarena je godinu ranije kroz prethodni projekat, i oni su pokazali dobru volju da budu organizatori ovakog načina stručnog usavršavanja.

• Školu pohađa oko 450 djece u dobi od 4- 11 godina i raspoređeni su u program predškole te redovne i posebne razrede. Ova je škola nositelj posebne oznake kvalitete u provođenju inkluzije-Inclusion Quality Mark Flagship School, od srpnja 2014. godine.
• Posebnu jedinicu pohađa oko 35 učenika koji su smješteni u četiri razreda od po 7-9 učenika. Razredi nose naziv po bojama: Blue class, Yellow class, Green class, Red class. S njima je svakodnevno jedan učitelj i jedan član podrške a to je najčešće student ili roditelj.Osnovne aktivnosti odvijaju se u razredu a za učenje im se osiguravaju brojne prilike na vanjskom prostoru škole i unutar zajednice . Dostupne su im različite vanjske usluge: školski liječnik, psiholog, logoped, fizioterapeut, radni terapeut i prema potrebi i druge specijalnosti. Škola im je osigurala „Rainbow room“- inkluzivni rani intervencijski prostor u kojem djeca iz cijele škole zajedno borave, a djeca iz posebne jedinice najmanje jedanput tjedno. Osoba s višegodišnjim iskustvom, učitelj supervizor, radi na razvijanju samopouzdanja i samopoštovanja, sigurnosti, slušanja i poštovanje drugoga, poštovanje okoline, uče se granice, uče postavljati pitanja, a sve to u vrlo ugodnom okruženju koje je stvoreno za učenje kroz igru.

U školi vježbaju jogu:

Pohađaju lego terapiju: Vježbaju u prirodnom okruženju:

Svi učitelji koriste Britanski znakovni jezik:

Sva se djeca zajedno druže na brojnim školskim događanjima:

Lokalna zajednica i škola osigurale su i manji kombi koji služi za prijevoz učenika na razna događanja u zajednici: posjete drugim školama, posjete frizeru, zubaru, liječniku, rođendanske zabave u obitelji i slično.

Moje kolegice i ja imale smo priliku da svakodnevno od ponedjeljka do petka živimo ovu školu. Njezini su nam djelatnici omogućili da uz sve već navedeno pratimo i događanja u programu predškole, djecu u nastavnom dijelu u starijim razredima, suradnju nastavnika i roditelja, opuštenije igre i aktivnosti na zraku.

U Northamptonu smo posjetili i lokalni vrtić za djecu od dvije do četiri godine Gloucester Nursery School, specijalne škole Fairfields School i Northgate School Art College te istraživački centar Penn Green u obližnjem gradiću Corby-u.

Svakako želim istaknuti da je ovo učenje bilo jedno od najljepših doživljaja u mojem profesionalnom razvoju. Nikada do sada nisam vidjela toliko učitelja predanih svojem zanimanju, onih kojima se cakle oči kada ugledaju napredak djeteta, onih koji danonoćno osmišljavaju korak dalje, koji stalno čine nešto za njih- za djecu.

I sad jedno pitanje za vas Što ste prvo pomislili kada sam opisivala školu i podijelila djecu u redovne i posebne razrede? Vjerojatno isto što i ja kada sam isto pročitala na web stranici škole Inkluzija?!!!

Ali da, djeca s teškoćama u razvoju su u redovnoj školi. Da, u posebnom razredu, ali onom koji je najoptimalniji za njih. Na različitim aktivnostima susreću se sa svom ostalom djecom, prihvaćeni su u svojoj zajednici i okruženi divnim učiteljima koji im znaju biti na raspolaganju i u izvannastavnim aktivnostima. Zamislite nemaju posebnog profesionalnog vozača kombija, da sve bude jednostavnije njihova je učiteljica i to postala.

Nadam se da će ovaj dobar primjer prakse osnažiti i mene i moje kolege da ulažemo dodatan trud kako bismo postali kompetentniji i motiviraniji za pronalaženje novih ideja u radu s djecom s teškoćama u razvoju.

I za kraj nešto sasvim osobno:

Postoje stvari u životu koje nas zadivljuju, očaravaju, ispunjavaju, nadahnjuju,…i u igri riječi nekako uspijevamo dočarati njihovu ljepotu.

Postoje i ljudi koji nas također oduševljavaju i često kažemo kako ih je riječima teško opisati.

Postoje i oni koji nas dotiču, o kojima razmišljamo i koji nas mijenjaju. Njih ne možemo opisati, možemo ih samo doživjeti.

Veliko HVALA svim djelatnicima East Hunsbury Primary School-a , a posebno ravnateljici Riti Arundel.

eTwinning projekt Different Paths but …

Common Democratic Values? u Školi za primalje, Zagreb

Jasna Šojer

Demokracija u Europi u posljednje je vrijeme na velikoj kušnji. Eskalacija migrantske krize te brojni teroristički napadi diljem Europe i svijeta doveli su u pitanje osnovne ljudske postulate mnogih europskih zemalja kao i brojne vrijednosti na kojima se zasniva ideja EU. Kako stvari stoje u EU kad je riječ o demokraciji, odlučili su istražiti učenici iz Hrvatske, Francuske, Grčke i Italije u eTwinning projektu Different Paths But Common Democratic Values? (Različiti putevi, ali jednake demokratske vrijednosti?) Osnivači projekta bili Jasna Šojer iz Škole za primalje, Zagreb i Valerie Vergely iz Lycée Jean Jaurès, Montpellier, Francuska, a pridružili su se Eleni Kostopoulou, Grčka te Giuseppe Filigenzi, Italija.

Cilj projekta bio je istražiti razinu demokracije u partnerskim zemljama s obzirom na suvremena događanja i promjene u Europi: povijesne predispozicije, migrantska kriza, položaj žena, pravo na obrazovanje, kultura i suvremena povijesna previranja. Projekti su se provodili u sklopu Građanskog odgoja i obrazovanja i bili su ukomponirani u kurikulum škola angažirajući i nastavnike drugih predmeta.

Naravno, da bi se uopće krenulo u tako zahtjevan projekt, trebalo je razjasniti što je demokracija i proučiti povijest demokracije u partnerskim zemljama. Za to su odlično poslužili web-alati Padlet, na kojem su učenici prvo napisali što je demokracija po njihovom mišljenu, a potom je dodana definicija s interneta te pojašnjenje grčke škole u kojoj je projekt vodila profesorica povijesti.

Za istraživanje povijesti razvoja demokracije poslužio je Tricider pomoću kojeg su učenici učili što je to suradničko učenje. Grčki učenici potrudili su se da svoju povijest demokracije što detaljnije prikažu pa su to učinili preko google dokumenta smatrajući da se ona nikako ne može sažeti u zadatak Kratka povijest demokracije.

Svaki mjesec učenicima partnerskih škola postavljeno je jedno poticajno pitanje s različitim zadacima koje su trebali ispuniti. Francuski učenici postavili su učenicima partnerskih škola pitanja o situaciji s migrantima u njihovim zemljama, a profesorica engleskog Valerie Vergely poslala je pripremu prema kojoj je u Školi za primalje održan sat engleskog. Učenici talijanske škole snimili su intervje s migrantima u svojoj sredini, a jedan od zadataka bio je i izraditi plakate zamišljenih udruga koje nude migrantima svoju pomoć.

Na pitanje Jesu li žene u Europi ravnopravne muškarcima? iz Grčke je stigla priča o njihovoj aktivistici za prava žena Kalirhoe Parren koja je imala vrlo sličan životni put kao Marija Jurić Zagorka u Hrvatskoj pa je jedan sat engleskog u Školi za primalje bio posvećen paraleli tih dviju književnica i sufražetkinja. Prije toga na satu hrvatskog jezika učenici su istražili životni put M. J. Zagorke te posjetili Memorijalni stan gdje su saznali brojne zanimljivosti vezane uz njezin život, te književno i aktivističko djelovanje. Kako bi se navikli na suradnički rad, uz pomoć google dokumenta učenica iz Škole za primalje i učenica iz Chrisoupolis High School napravile su usporednu prezentaciju M. J. Zagorke i Kalirhoe Parren.

Profesorica Jasna Šojer iz Škole z primalje kao inovativnu metodu poučavanja ponudila je Living Newspapers ili Žive novine kojom je na zanimljiv način prikazan problem prava žena odnosno njihove diskriminacije u Europi. Inače, pod vodstvom Jasne Šojer metodi Živih novina poučeni su brojni sudionici radionica Aktivne metode u građanskom odgoju u organizaciji Hrvatskog centra za dramski odgoj koje već dvije godine financira Ministarstvo kulture, obrazovanja i športa. Žive vijest bile su ujedno i završni video projekta u kojem su sudjelovale Francuska, Grčka i Hrvatska. Koristeći metodu projektne nastave učenici su tražili primjere diskiriminacije u svojim zemljama koristeći se internetom, dnevnim novinama, tv-vijestima itd, odglumili i snimili izabrane situacije te na kraju u obliku kongresa aktivista za prava žena ili panela stučnjaka ponudili moguća rješenja.

Diskriminirajući razgovor za posao – učenici Chrisoupolis High School

Google dokumenti koristili su i za pisanje članka o Jednakosti u obrazovanju. Tu su svoje snage udružile učenice iz Grčke, Hrvatske i Francuske uspoređujući obrazovne sustave,kurikulum i pravo na obrazovanje u te tri zemlje.

Neki od zadataka u projektu bili su Demokracija u uličnoj umjetnosti i porukama, Demokracija u stripu te korištenje zabavnih alata poput blabberize it ili bitstips. Projekt je dobio nacionalnu oznako kvalitete u Francuskoj, Grčkoj i Hrvatskoj s maksimalnim brojem bodova.

Eratostenov eksperiment – pravi primjer interdisciplinarnosti

Karolina Dvojković

Iako je provođenje Eratostenovog eksperimenta već poznata „stvar“ jer se globalno provodi od 2014. godine u sklopu ISE inicijative koja promiče provođenje Eratostenovog eksperiment, svaka nova skupina učenika koja se prijavi za sudjelovanje u mjerenju i obradi podataka ostane iznenađena jednostavnošću i elegancijom eksperimenta.

Učenicima je fascinantna činjenica da je Eratosten odredio opseg Zemlje iako Zemlju nije obilazio već je to učinio iz Egipta primjenjujući matematičku metodu. Tako smo i mi u Gimnaziji Vukovar odlučili i dalje nastaviti s provođenjem istoga.

Zanimljivo je kako nas vrijeme (barem do sada) uvijek posluži. Ovog 22. rujna 2016. jutro je u Vukovaru osvanulo oblačno i tmurno. Naše se raspoloženje mijenjalo od do . Naposljetku oko 10 sati Vukovar biva obasjan željno iščekivanim zrakama sunca, a naše raspoloženje . Odmah smo zauzeli startne mjeračke pozicije, uključili Stellarium i ostali u nadanju sunčanog podneva. Stellarium je besplatan open source planetarij za računala koji nam u Eratostenovom eksperimentu služi za određivanje lokalnog solarnog podneva. Za učenike koji se po prvi puta susreću sa Stelleriumom to je ulazak u „novi svijet spoznaja“.

Posebnost je provođenja Eratostenovog eksperimanta sudjelovanje velikog broja nastavnika, njihovih učenika i škola od SAD-a do mnoštva europskih zemalja. 22. rujna 2016. sudjelovalo je oko 405 nastavnika koji su ovog puta uistinu globalno izmjenjivali podatke tako da ste mogli lako pronaći više partnerskih škola . Nama u vukovarskoj Gimnaziji najbolje je odgovarala škola Nagy László Secondary Grammar School iz Budimpešte budući nam se pozicije na geografskoj dužini podudaraju. Koristeći Google Earth, virtualni globus i geografski informacijski program, određuje se udaljenost između partnerskih škola.

U okrugu Gimnazije Vukovar učenici su, zajedno sa svojim nastavnicama, odabrali najbolje mjesto za mjerenje. Gimnazija Vukovar ima odličnu poziciju za provođenje Eratostenovog eksperimenta budući se nalazi na povišenoj obali nastaloj eolskim nanosima prapora u pleistocenu. Gorjanovićev praporni profil u Vukovaru predstavlja geokronološki zapis klimatskih promjena kraja pleistocena, odnosno posljednjih stotinjak tisuća godina. Kroz ovaj praporni profil mogu se pratiti izmjene klimatskih uvjeta što je od iznimne znanstvene, povijesne i odgojno-obrazovne vrijednosti. Praporni profil na kojem je smještena Gimnazija značajan je po tome što sadrži makroskopski vidljivu akumulaciju piroklastičnog materijala, vjetrom donesenog pepela vulkanske erupcije iz Karpatskog bazena.

A točno u lokalno solarno podne mjerenje duljine sjene postavljenog štapa izgledalo je ovako.

Nakon što su učenici izmjerili duljinu sjene štapa pristupili su izračunavanju opsega Zemlje. Koristeći već poznate upute s mrežnog izvora, izračunali smo vrijednost kuta upada sunčevih zraka od 46,9°. Nažalost zbog oblačnog vremena naša prva partner škola iz Budimpešte nije mogla odrediti kut upada sunčevih zraka. Dobivene izmjerene i izračunate podataka izmijenili smo i s drugim školama partnerima, a jedna o njih bila je osnovna škola Cumhuriyet İlkokulu İmamoğlu iz Adane u Turskoj. Na temelju udaljenosti od 899 km između Gimnazije Vukovar i škole Cumhuriyet İlkokulu İmamoğlu iz Adane te kutova upada sunčevih zraka, Gimnazija Vukovar 46,9° i Cumhuriyet İlkokulu İmamoğlu 39°, izračunat je opseg Zemlje u iznosu od 40 967 km što je prihvatljivo. Naravno ovo je samo jedan u nizu proračuna što smo ga proveli. Nakon što su učenici izračunali opseg Zemlje, nametnulo se pitanje kako i kada je „izvagana“ Zemlja. Tako smo započeli novu fizikalnu raspravu.

Najveća vrijednost provođenja Eratostenovog eksperimenta je jednostavnost i jasnoća provođenja samog eksperimenta, interdisciplinarnost, međupredmetna povezanost, suradničko učenje te internacionalna suradnja.

TCA kontaktni seminar u Estoniji

Marina Mirković i Elvira Vučković

U razdoblju od 11. do 14. rujna 2016. godine u Tallinnu (Estonija) održan je TCA kontaktni seminar pod nazivom „Jačanje digitalnih kompetencija u obrazovanju i osposobljavanju“ u organizacjii  Agencije za mobilnost i programe EU. Svrha ovog seminara bila je da sudionici pronađu partnere sa sličnim interesima i razviju projektne ideje za nova KA2 strateška partnerstva na temu IKT-a (informacijskih i komunikacijskih tehnologija) i digitalnih vještina. Seminar je također pružio priliku za razmjenu iskustava, upoznavanje novih pristupa u tom području i mogućnost stvaranja novih međusektorskih i transverzalnih suradnji.

Ciljna skupina kontakt seminara bili su predstavnici škola i organizacija za obrazovanje odraslih, kao i ostalih organizacija relevantnih za područja školskog i obrazovanja odraslih, a koji su zainteresirani za temu seminara te namjeravaju razviti i prijaviti Erasmus+ KA2 strateško partnerstvo. Na samom seminaru bio je veliki broj predstavnika nacionalnih agencija za mobilnost (uz agencije iz Estonije i Finske, koje su i organizirale seminar), predstavnika ministarstava za obrazovanje, vijeća roditelja i sl.

Iz Republike Hrvatske na seminaru su sudjelovali Elvira Vučković (Osnovna škola „Petar Zoranić“, Nin), Marina Mirković (Tehnička škola, Požega) i Josip Sobin (Učilište Jantar, Split).

Slika 1. Sudionici seminara iz Republike Hrvatske

Aktivnosti transnacionalne suradnje (Transnational Cooperation Activities – TCA) uključuju niz aktivnosti poput radionica, treninga, seminara, aktivnosti jačanja partnerstva u okviru tema relevantnih za Erasmus+ program. Sudjelovanje u TCA-u znači:

• Stvaranje i/ili širenje mreže kontakata i suradnja s organizacijama iz sličnog ili različitog područja djelovanja iz cijele Europe;
• Stjecanje znanja i praktičnih vještina u temama relevantnima za program Erasmus+ te stjecanje podrške za projektne ideje;
• Diseminacija projektnih rezultata na europskoj razini.

Na seminaru je sudjelovalo 70 sudionika iz 21 europske zemlje. Održana su predavanja i radionice o digitalnim kompetencijama, te predstavljen Erasmus+ program. Posebno su bili korisni primjeri dobre prakse projekata KA2.

Prilog 1. Prezentiranje programa Erasmus+, predavačice Anni Karttunen i Katariina Petäjäniemi, CIMO

Slika 2, Slika 3, Slika 4. Predavači na seminaru

Možete pogledati neke od zanimljivih prezentacija:

Prilog 2.

„Our digital future and world of work – view from e-Estonia“, predavač gospodin Siim Sikkut (Government Office of Estonia). U predavanju je gospodin Sikkut iznosio iskustva Estonije u uvođenju digitalnih tehnologija u svaki segment svakodnevnog života, s posebnim naglaskom na obrazovanje (e-škole) i posljedice po povećanje zapošljivosti.

Prilog 3.

„Frameworks and models of digital competences“, predavač gospodin Mart Laanpere (Centre for Educational Technology, Tallinn University). Uz kratku povijest upotrebe računala u obrazovanju, osvrnuvši se na prednosti i nedostatke dosadašnjih načina povećanja digitalnih kompetencija učenika i učitelja (npr. ECDL u svjetlu stalnih promjena programa), gospodin Laanpere je sudionicima predložio teme iz područja upotrebe IKT-a u obrazovanju, razvoja digitalnih kompetencija. U kasnijem dijelu bio je jedan od mentora koji su davali prijedloge i sugestije na osmišljene projekte. Njegov video o digitalnim kompetencijama dostupan je na ovoj poveznici.

Uz pozvana predavanja, na seminaru se slušalo i o primjerima dobre prakse, iz perspektive učitelja i korisnika (učenika). Bilo je lijepo čuti kao primjer dobre prakse o projektu „Creative Classroom“ na kojem je jedan od partnera bilo Sveučilište u Rijeci.

Sve aktivnosti seminara uspješno su provedene. Sudionici su imali priliku aktivno participirati u svim sadržajima, prije, za vrijeme i nakon seminara. Za istaknuti je pozitivne primjere direktne i neposredne suradnje svih sudionika na radionicama koji su kroz komunikaciju i razmjenu ideja stvarali projektne ideje. Zanimljiva je bila razmjena iskustava, stavova, mišljenja i ideja, jednako kao i upoznavanje s različitim web alatima, tehnikama i vježbama timskog rada koje su se provodile cijelo vrijeme trajanja seminara. Sve aktivnosti su u svakom trenutku bile vidljive i transparentne sudionicima i organizatorima.

Na seminaru je uspostavljena suradnja s europskim kolegama kroz komunikaciju i razmjenu ideja u stvaranju projektnih ideja. Posebno ćemo se osvrnuti na one projekte u čijem osmišljavanju smo sudjelovali. Tako je među brojnim projektima osmišljen i projekt „Talk with NET Generation“. Partneri u budućem projektu bile bi ustanove za edukaciju iz Poljske, Estonije, Belgije, Bugarske i Republike Hrvatske (Tehnička škola, Požega). Slijedeći trendove novih tehnologija, nastavnici trebaju u skladu sa stvarnošću prilagoditi se promjenama kako bi stvorili učinkovite modele nastavnog procesa koji će poboljšati sudjelovanje učenika u aktivnostima nastave kao i procesu učenja. Nastavnici će postati svjesni različitih novih i inovativnih alata za suradnju, komunikaciju i kulturno razumijevanje te razvijati globalnu svijest za potporu učenicima u tim područjima.

Slika 5, Slika 6: Mentorice budućeg projekta „Talk with NET Generation“

Uključenje učenika i nastavnika Tehničke škole Požega u osmišljeni projekt otkriva nove načine dizajna nastave pomoću informatičke i komunikacijske tehnologije i istovremeno pruža učenicima mogućnost stjecanja vještina i sposobnosti potrebnih za budućnost. Nastavnici će podijeliti iskustva dobre prakse, te će koristiti inovativne alate i nove oblike komunikacije sa svojim učenicima i kolegama nastavnicima. To će im pomoći kod pokretanja i ostvarivanja međunarodne suradnje. Partneri u projektu pripremiti će njegovu prijavu za 2017. godinu.

Osnovna škola „Petar Zoranić“ Nin uključila se u dva projekta. Prvi je bio dogovoren i prije samog seminara, od strane ravnatelja i projektnog tima škole. Naime, prije seminara, škola je dobila veliki broj ponuda za suradnju na projektima temeljem podataka koje smo poslali organizatorima, a koji su ih uobličili u dokument za sudionike. Projekt radnog naziva „Leonardo 2.0 (robotics cross curricular)“ smo dalje razvijali na seminaru zajedno s partnerima iz Estonije, Njemačke i Slovenije. Ciljana skupina su učenici (posebno učenice) 10-14 godina, a cilj bi bio ohrabriti učenike i nastavnike u upotrebi IKT-a, programiranja i robotike. Pritom bi naglasak bio na rješavanju postavljenih problema kroz Projektne dane, natjecanja (postojeća npr. „Girls who code“ i unutar projekta). Jedan od predviđenih rezultata su i obrazovni materijali, napravljeni kao rezultat Projektnih dana, koje bi učitelji mogli koristiti u svakodnevnom radu.

Slika 7. Mentori projekta „Leonardo2.0“ (nedostaje kolega iz Slovenije)

Drugi planirani projekt je vezan uz inkluzivno obrazovanje, radnog naziva „FAST-fun, authentic, simple and trustworthy“ (Inclusive practice using ICT for pupils). Prijavitelj projekta je iz Danske, partneri su iz Norveške, Slovenije, Poljske, Belgije i Hrvatske. Ciljana skupina su učenici 6-12 godina, učitelji i roditelji. Mnogi učitelji su pritisnuti vremenom, potrebom za pripremama, često im nedostaje vremena za proaktivno uključivanje i istraživanje mogućnosti pojedinih aplikacija i programa. Roditelji nemaju dovoljno znanja i kompetencija da pravovremeno sudjeluju u online životu djeteta.

Slika 8. Mentori projekta „FAST“ (nedostaje kolegica iz Hrvatske)

Povezivanje europskih škola svim sudionicima projekta omogućuje bolje shvaćanje i poimanje europske vrijednosti i dimenzije. Neposredna suradnja daje osjećaj pripadnosti europskoj zajednici škola.

U kulturnom dijelu programa seminara, polaznici su upoznali staru jezgru Tallinna koja je pod zaštitom UNESCO-a. Tallinn je glavni grad Estonije smješten na južnoj obali Finskog zaljeva, u sjeverozapadnoj Estoniji. Predstavlja važno prometno, trgovačko i gospodarsko središte zemlje. Ubraja se u red najstarijih i najvećih gradskih središta u sjeveroistočnoj Europi. Značajne znamenitosti su: gradske zidine, crkva sv. Olafa, katedrala Aleksandra Nevskog i gradska vijećnica.

Slika 9, Slika 10, Slika 11, Slika 12: Upoznavanje Tallinna

Aktivnosti seminara bile su financirane u okviru programa Erasmus+ od strane Europske unije preko Agencije za mobilnost i programe EU.

Kaj romskim učencem v Mariboru pomeni šola?

Milanka Munda

Povzetek

Pri analizi vzrokov za slab šolskih obisk in učni uspeh romskih učencev se pogosto izpostavlja prepričanje strokovnjakov, da romski učenci in njihovi starši ne cenijo šole in izobraževanja. V nasprotju s tem raziskave, delane z romskimi učenci in njihovimi starši ugotavljajo, da so le-ti lahko zadržani do šole, vendar pogosto ne zato, ker ne bi cenili šolskega znanja, temveč ker se bojijo, da bodo v šoli izpostavljeni sramotenju, poniževanju in nespoštovanju njihove kulture.

Da bi dobili odgovor na vprašanje, kaj romskim učencem pomeni šola, smo naredili intervjuje z 77 romskimi učenci, ki obiskujejo osnovno šolo v Mariboru.

Raziskava kaže, da večina v vzorec vključenih romskih učencev rada hodi v šolo in se zaveda pomena šole tako z vidika osvajanja znanja, kot tudi z vidika zagotovitve boljše prihodnosti. Kaže tudi, da je šola za večino zajetih učencev prijeten in pomemben prostor vzpostavljanja socialnih stikov.

Športne igre na šolskem igrišču.

Uvod

Dejstvo je, da na tisoče romskih otrok v Evropi ni nikoli obiskovalo šole, tisoči so jo nehali obiskovati pred zaključkom svoje šolske obveznosti in da je njihov šolski uspeh bistveno slabši od povprečja (European Economic and Social Committee 2009).

Tudi v Sloveniji je učni uspeh romskih učencev bistveno slabši od učnega uspeha ostalih učencev, poleg tega pa pogosto ne dokončajo obveznega izobraževanja in so usmerjeni v posebne šole (Vonta idr. 2011). Več kot 70% Romov v Sloveniji ni zaključilo osnovne šole in komaj 3% jih je zaključilo srednjo šolo (Bačlija 2008). Večina se bojuje s stanovanjskimi težavami in so nezaposleni.

Romi v Mariboru

Položaj Romov v Mariboru je drugačen od povprečja.

V Maribor so se Romi začeli naseljevati v zgodnjih šestdesetih letih prejšnjega stoletja, veliko se jih je priselilo v času balkanskih vojn in trenutno živi v Mariboru z okolico okoli 3.500 (Pirc v Bešter in Medvešek 2012, str. 16, Munda 2012) Romov, po podatkih Romov samih blizu 4.000 (Muršič 2012). V mestu živita dve večji skupini Romov. Prvi izhajajo iz Metohije in večinoma govorijo albansko. Drugi so po izvoru večinoma iz okolice Kosovske Mitrovice in govorijo romsko. Večinoma so muslimanske veroizpovedi, manj pravoslavne in katoliške (Muršič 2012, Munda 2012). Prav tako so večinoma integrirani med večinsko prebivalstvo, živijo v bolj ali manj urejenih hišah ali stanovanjskih blokih, večina ima ugodnejši socialno-ekonomski položaj od Romov, živečih v drugih okoljih. Nekateri Romi v Mariboru se preživljajo s trgovsko dejavnostjo, nekaj jih ima svoja podjetja, mnogi pa živijo od socialne pomoči (prav tam). Naša raziskava je pokazala, da ima večina romskih učencev doma računalnike in povezavo z internetom, mobilni telefon, oblačijo se podobno kot njihovi neromski vrstniki in se z njimi tudi družijo (Munda 2012; Peček in Munda 2015).

Pred tridesetimi leti je bila situacija v Mariboru povsem drugačna. Romski učenci v Mariboru so neredno hodili v šolo, njihovi starši pa niso kazali zanimanja za šolo in sodelovanje z učitelji. Njihov učni napredek je bil slab, večkrat so ponavljali razrede (Popošek 2006). Tak odnos do šole je kazal, kot da izobrazba Romom ne predstavljala vrednote. Vzrok za nezaiteresiranost staršev za šolsko delo njihovih otrok pa je verjetno bilo tudi dejstvo, da zaradi svoje nizke izobrazbene ravni niso zmogli pomagati svojim otrokom pri šolskem delu in jim omogočiti spodbudnega učnega okolja, kar pa so učitelji od njih pogosto pričakovali (Munda 2012; Muršič 2012; Popošek 2006).

Da bi dvignili izobrazbeno raven Romov v Mariboru so bili od 1998. leta pod okriljem Andragoškega zavoda Maribor – Ljudske univerze izpeljani številni projekti, katerih namen je bil povečati kakovost izobrazbe odraslih Romov, kakor tudi starše motivirati, da bi vključevali otroke v šolo (Munda 2012). Predstaviti so jim želeli dejstvo, da sta v današnjem času znanje in višja izobrazba pogoj za zaposlitev ter boljše, dostojnejše življenje.

Prav tako so začeli v šolah dajati večjo pozornost na inkluzivno naravnano izobraževanje, na ustvarjanje občutka varnosti, upoštevanje različnosti, na krepitev pripadnosti posameznika razredni skupnosti in oblikovanje pozitivne medkulturne klime med vsemi udeleženci v šolske prostoru (Popošek 2006). Pri tem izpostavljamo Osnovno šolo Janka Padežnika Maribor. Projekti so bili usmerjeni ne le na delo s starši in romskimi učenci, temveč tudi na usposabljanje učiteljev za delo z romskimi učenci in starši (Munda 2012). Tako danes starši srednje generacije vse bolj sodelujejo s šolo, podpirajo interes otrok za izobraževanje in jih pri tem spodbujajo (Munda in Peček 2013; Muršič 2012).

Ocene, koliko romskih otrok se dejansko šola, se razlikujejo, kar je med drugim rezultat tega, da se nekateri Romi opredeljujejo za pripadnike druge narodnosti (Muršič 2012), pa tudi težav pri zbiranju tovrstnih podatkov, ki obstajajo pri nas zaradi Zakona o varstvu osebnih podatkov. Po analizi Andric (2006) je bilo v osnovne šole v Mariboru vključeno približno 250 romskih otrok, medtem ko pripadniki romske skupnosti za nekaj let kasneje navajajo bistveno višjo številko. Bečiri, predsednik romskega društva Romani Pralipe, (v Muršič 2012, str. 73) npr. navaja, da obiskuje osnovne šole v Mariboru 400 do 500 otrok, srednjo pa okoli 150. Da romski otroci obiskujejo osnovno šolo in jo v večini primerov tudi zaključijo, nekateri pa se vpisujejo tudi v nadaljnje šolanje, navaja Rexhep Krasniq (v Muršič 2012, str. 73) ki pravi, da ima »128 mladih […] končano srednjo šolo, nekateri se šolajo na šesti stopnji, imamo pa že tudi punce s sedmo stopnjo izobrazbe.«

Metoda

Vzorec

Prošnje za intervjuvanje romskih učencev smo poslali na 13 osnovnih šol v Mariboru in sicer tistih, v katere je vpisanih največ romskih učencev. Intervjuvali smo vse romske učence, za katere smo pridobili soglasje staršev. Zaradi manjšega števila izkušenj ter zato predvidoma slabše oblikovanih stališč do šole, v vzorec nismo zajeli učencev 1. razredov. V raziskavo je bilo vključenih 77 učencev, od tega je bilo 40 deklet in 37 fantov; 25 je učencev prvega vzgojno-izobraževalnega obdobja (VIO), 27 drugega, 25 učencev pa iz tretjega.

Instrument

Pri oblikovanju vprašanj za intervju smo izhajali iz že opravljenih raziskav, ki govorijo o odnosu učencev do šole (Macura-Milovanović, 2006). V pričujočem prispevku analiziramo le del raziskave, v katerem smo želeli ugotoviti, kaj pomeni romskim učencem šola. Romske učence smo vprašali:

• Zamisli si, da moraš nekomu, ki je mlajši o tebe, razložiti, kaj je to šola. Kaj bi mu rekel/rekla?
• Zakaj misliš, da otroci sploh hodijo v šolo? Se ti zdi šolanje pomembno? Zakaj?

Rezultati in interpretacija

Vrednotenje šole in šolskih rezultatov

Z prvim vprašanjem smo želeli izvedeti, kako bi učenci razložili, kaj je šola. Odgovore smo razvrstili v pet kategorij. V kategorijo “izobraževalna” smo uvrstili odgovore, v katerih so učenci navajali, da je šola prostor, kjer se učiš; v kategorijo “funkcionalna” smo uvrstili odgovore, v katerih so učenci navajali da je šola prostor, kjer se igraš, opravljaš naloge, pišeš, bereš; v kategorijo “afektivna” smo uvrstili odgovore, kjer so učenci šolo povezovali s počutjem v njej; “perspektivna”, kjer so navajali pomen šole za pridobitev izobrazbe, za zaposlitev, za zaslužek; ter “vzgojna”, kjer so navajali obnašanje, ki je zaželeno v šoli. Kot kaže preglednica 1 so učenci navajali odgovore, ki smo jih lahko razvrstili v več kategorij.

Preglednica 1: Pojem šole

Med intervjuvanimi učencev so najštevilnejše izobraževalne definicije šole. Odgovori kažejo na prepričanje, da je šolanje pomembno predvsem z vidika osvajanja znanja:

»… Če gre v šolo, bo imel veliko pamet …«(deček, 3. razred, 9 let)

»Da se tam naučiš brat, pisat; da bo nekaj znal, ko bo starejši.«(deklica, 9. razred, 15 let)

Petina učencev je izpostavila, da je šolanje pomembno za poznejšo zaposlitev in zaslužek, ki je potreben za preživljanje sebe in družine:

»… Če bom hodil v šolo, bom lahko učitelj ali pa bom hodil v službo in bom zaslužil denar. S tem denarjem si bom kupil avto ali hišo. Da lahko narediš izpit za avto …« (deček, 3. razred, 9 let)

»Povedala bi mu, da je dobro, da hodi v šolo, da ko je velik, lahko kaj dela in si kaj zasluži …« (deklica, 4. razred, 11 let)

Da je šola namenjena vzgoji, je govorilo 15 učencev:

»Moraš ubogat učiteljico … V šoli ne smemo špukati. Šola je, da ne smemo bit nesramni.« (deček, 3. razred, 9 let)

»V šoli moraš upoštevat pravila …, moraš ubogat učitelje, ne smeš delat bedarij tak ko eni.« (deklica, 5. razred, 11 let)

Po številu odgovorov sledita afektivna in funkcionalna definicija šole. V zvezi z afektivno definicijo šole učenci navajajo:

»Da je fajn hodit v šolo … Tak bi mi razložil, da bi rad šel v šolo.« (deček, 9. razred, 16 let)

»…, da je šola fajn, da boš se vedno varno in fajn počuto. Če se boš potrudil, boš ponosen na sebe in na svojo šolo.« (deklica, 6. razred, 12 let)

Navedimo še nekaj primerov funkcionalne definicije šole ki govori o tem, kar učenci v šoli počnejo:

» … se igraš med odmorom …« (deček, 4. razred, 10 let)

» … da moraš opravljat naloge.« (deklica, 5. razred, 12 let)

Z drugim vprašanjem smo želeli izvedeti, ali se zdi romskim učencem šolanje pomembno in zakaj. Vsi učenci so izpostavili, da je šolanje pomembno, odgovore pa smo razvrstili v tri kategorije in sicer “izobraževalna”, kjer smo uvrstili odgovore otrok, ki govorijo o šoli kot instituciji, ki je namenjena procesu osvajanja znanja; “perspektivna”, kamor smo uvrstili odgovore, ki govorijo o šoli kot tisti, ki omogoča zaposlitev, pridobitev poklica, zaslužek; in “vzgojna”, kamor smo uvrstili odgovore, v katerih učenci izpostavljajo pomen šole pri oblikovanju učenčevega obnašanja. Kot kaže preglednica 2 smo odgovore učencev lahko razvrstili v več kategorij.

 

Preglednica 2: Funkcija šole

Največ odgovorov učencev se nanaša na pomen šole z vidika pridobivanje znanja:

»Šola je najpomembnejša v življenju, da smo pametni. Moramo končati šolo in da nekaj vemo: pisat, da poznamo številke …« (deček, 4. razred, 10 let)

»Je pomembno, zato da se učiš, da znaš tekoče brati, da znaš računati, da znaš pisane črke in tiskane.« (deklica, 2. razred, 8 let)

50 učencev je izpostavilo, da je šola pomembna priprava za življenje in prihodnjo zaposlitev:

»Da imajo kaj od tega. Da če se poročijo in imajo družino, da jo lahko nahranijo. Da boš imel službo. Ker brez šole ne moreš imeti službe.« (deček, 8. razred, 14 let)

»… in da ko boš starejši, si lahko vse, kar hočeš – učiteljica, veterinarka in vse ostalo.« (deklica, 2. razred, 8 let)

Najmanj učencev, le tri deklice, od tega dve iz prvega VIO in ena iz drugega, so izpostavili vzgojno funkcijo šole:

»Je pomembno. Da se naučijo reda …« (deček, 3. razred, 9 let)

» …, da se lepo obnašamo.« (deklica, 3. razred, 9 let)

Zanimalo nas je tudi, kakšni so njihovi razlogi za obiskovanje šole. Odgovore, ki smo jih dobili, smo razvrstili v tri kategorije: »izobraževalni« razlogi (učenje, branje, pisanje, računanje, znanje in vedenje); »socialni« razlogi (prijatelji in igra); »perspektivni« razlogi (zaposlitev, poklic, status). Nekateri učenci so navedli razloge, ki smo jih lahko razvrstili v več omenjenih kategorij.

 

Preglednica 3: Razlogi za obiskovanje šole

Največ odgovorov, ki jih je izrazila več kot polovica učencev, kaže na izobraževalne razloge za obiskovanje šole:

» …, ker se rad učim, ker rad dosti znam… Rad bi šel v vse razrede, da bi videl, kako delo je tam.«(deček, 3. razred, 9 let)

»Ja, zato ker rada berem in računam, pišem.« (deklica, 2. razred, 8 let)

32 učencev je izrazilo socialne razloge za afiniteto do šole in sicer, da je šola zanje prijeten in pogosto nenadomestljiv prostor srečevanja kar govori tudi o tem, da se v šoli čutijo sprejete.

»Zato, ker imam prijatelje in se družim z njimi. Med počitnicami mi je dolgčas in komaj čakam, da je zopet šola.« (deček, 4. razred, 10 let)

»Ja, ker so tu sošolke in sošolci, s katerimi se družimo. Vedno se kaj zanimivega zgodi. Pač v redu je.« (deklica, 8. razred, 16 let)

Četrtina odgovorov učencev pa izraža perspektivne razloge:

» … Hočem narediti izpit za avto …« (deček, 3. razred, 9 let)

«Ja … Ko bom velika, si želim, da bom prodajalka v slaščičarni.« (deklica, 4. razred, 11 let)

Če si pogledamo odgovore učencev na vsa zastavljena vprašanja skupaj lahko vidimo, da je v ospredju med intervjuvanimi učenci izobraževalna funkcija šole.

Šola v naravi

Zaključek

Raziskava predstavljena v prispevku kaže, da se večina v vzorec vključenih romskih učencev zaveda pomena šole tako z vidika osvajanja znanja, kot tudi z vidika zagotovitve boljše prihodnosti. Hkrati pa je zanje šola tudi prijeten in pomemben prostor navezovanja socialnih stikov. Raziskava tudi kaže, da je romskim učencem, vključenim v vzorec, tradicija pomembna. Da velja to ne le zanje, potrjujejo tudi druge raziskave (npr. European Economic and Social Committee 2009; Symeour idr. 2009) iz česar bi lahko zaključili da je naloga šole, da oblikuje šolski program na tak način, da omogoči romskim učencem ohranjanje kulture, ostalim učencem pa njeno spoznavanje in razumevanje.

Rezultate raziskave lahko razumemo v kontekstu kvalitetnega dela z romskimi učenci in njihovimi starši večine učiteljev in strokovnih delavcev na šolah, v katere so bili intervjuvani učenci vključeni. Kot kažejo tudi raziskave bodo v šolah, kjer uspejo učitelji oblikovati podporno okolje in spoštljivo klimo za vsakega učenca in njihovega starša, učenci lažje razumeli, da je pomembno hoditi v šolo in jo videli kot sestavni del svojega življenja (Gobbo 2009; Patrick idr. 2007; Symeou idr. 2009; Voelkl 1997).

Romski učenec ponosno kaže spričevalo in pohvalo ob koncu šolskega leta.

Literatura in viri

1. Andric, S. (2006). Položaj otroka v romski družini (mariborski Romi). Diplomsko delo. Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Fakulteta za socialno delo.
2. Bačlija, I. (2008). ‘Positive discrimination’ policies for inclusion of Europe’s largest minority: examples of educational policies for the Roma minority in Europe. Politička misao, 45, št. 5, str. 175-189.
3. Bešter, R. in Medvešek, M. (2012). Romani educational incubators – An aid for students in the learning process. V: R. Bešter, V. Klopčič in M. Medvešek (ur.). Formal and informal education for Roma. Ljubljana: Inštitut za narodnostna vprašanja, str. 13–35.
4. European Economic and Social Committee. (2009). Opinion of the European Economic and Social Committee on the ‘Integration of minorities – Roma’. Official Journal of the European Union C27/20, 3. 2. 2009: 88-94. Dostopno na: http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:C:2009:027:0088:0094:EN:PDF (pridobljeno 18. 3. 2014).
5. Gobbo, F. (2009). The INSETRom project in Turin (Italy): outcomes and reflections. Intercultural Education, 20, št. 6, str. 523-535.
6. Macura-Milovanović, S. (2006). Otroci iz Deponije. Pedagoški vidiki vključevanja romskih otrok v izobraževalni sistem – analiza akcijskega eksperimenta. Ljubljana: Pedagoška fakulteta.
7. Munda, M. (2012). Počutje romskih učencev v osnovni šoli v Mariboru. Magistrsko delo. Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Pedagoška fakulteta.
8. Munda, M. in Peček, M. (2013). Aspiracije in vključenost romskih staršev v izobraževanje svojih otrok. Socialna pedagogika, 17, št. 3/4, str. 133-157.
9. Muršič, M. (2012). Mariborski Romi – od priseljevanja do sodobnih praks. Časopis za kritiko znanosti 39, št. 247, str. 67-82.
10. Peček, M. in Munda, M. (2015). Odnos sošolcev in učiteljev do romskih učencev v osnovnih šolah v Mariboru. Dve domovini, št. 41, str. 163-176.
11. Popošek, K. (2006). Prizadevanje za oblikovanje ustrezne večkulturne šolske klime. Sodobna pedagogika, 57, str. 310–317.
12. Symeou, L., Karagiorgi, Y., Roussounidou, E. in Kaloyirou, C. (2009). Roma and their education in Cyprus: reflections on INSETRom teacher training for Roma inclusion. Intercultural education, 20, št. 6, str. 511-521.
13. Voelkl, K. E. (1997). Identification with school. American Journal of Education, 105, št. 3, str. 294-318.
14. Vonta, T., Jager, J., Rutar Leban T., Vidmar, M., Baranja, S., Rutar, S., idr. (2011). Nacionalna evalvacijska študija uspešnosti romskih učencev v osnovni šoli, končno poročilo. Ljubljana: Pedagoški institut.