Dobro došli u novu školsku godinu i četvrtu godinu izlaženja digitalnog časopisa Pogled kroz prozor. Od ovog broja Pogled kroz prozor postao je i službeno, periodička publikacija koja ima svoj ISSN 1848-2171 i pohranjuje se u Hrvatskoj arhivi weba.
I ove ćemo se godine truditi prenositi vam novosti iz svijeta obrazovanja i obrazovnih tehnologija, predstaviti vaše primjere dobre prakse, otkrivati nove mogućnosti za profesionalni razvoj te zajedno s vama stvarati različite sadržaje koji će nam svima omogućiti da budemo bolji u poslu koji radimo.
Mi smo tijekom ljeta marljivo prikupljali ideje za usvajanje novih vještina i znanja. Pogledajte što smo prikupili i odaberite nešto za sebe. Više…
Kako vam se sviđa ideja o stručnom usavršavanju koje vam je dostupno u vašem domu, na kojem birate koga od stotinjak svjetskih poznatih učitelja želite slušat? Reform Syposium je trodnevna, globalna e-konferencija namijenjena obrazovnim stručnjacima. Organiziraju je učitelji iz cijelog svijeta, a publika su učitelji i svi kojima je obrazovanje važno. Konferencija je potpuno besplatna i dovoljno je da se prijavite za sudjelovanje da biste postali dio ove dinamične obrazovne zajednice. Razgovarali smo sa Shelly Sanchez Terrell,organizatoricom konferencije i vrlo poticajnom učiteljicom. Više…
Prilagodba na nove generacije učenika podrazumijeva i prilagodbu na njihove roditelje. Kako se mijenjaju naši učenici, tako se mijenjaju i njihovi roditelji. Kako se snaći na početku nove školske godine i pružiti podršku roditeljima piše nam Ana Ivaković. Više…
Arjana Blažić je ljeto provela intenzivno učeći i družeći se s najboljim učiteljima iz cijelog svijeta. Saznajte kako je bilo na prvom Microsoftovom institutu za nastavnike. Više…
Mašta je važnija od znanja, a možemo je razvijati čitanjem, slušanjem i pričanjem bajki. Kako, pročitajte u tekstu Elene Kovačić. Više…
Gabrijela Čorković nam piše o dva Comenius projekta u koje je Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“ uključena sljedeće dvije godine. Želimo im puno uspjeha u realizaciji projekta, a sigurno ćemo još čuti o njima. Više…
O riječkom Peek&Poke muzeju saznajemo od najboljeg izvora, njegovog “kustosa” Kristiana Benića. Iako titula “muzeja računala” može izgledati drugačije, Peek&Poke nije mjesto koje opsesivno pokušava čuvati tone čipova, plastike i metala koji oblikovani u danas zastarjela računala više nikome ne koriste. Više…
Kristina Rismondo nam kroz projekt “Moj kvart” otkriva kako nastavu likovne umjetnosti povezati sa suvremenim likovnim zbivanjima i okruženjem u kojem se nalazimo. Više…
Marleni Bogdanović i njenim učenicima uspjelo je ostvariti direktnu vezu sa selom Djeda Božićnjaka. Osnovni komunikacijski kanali za projekt “Prijateljstvo” bili su internet i eTwinning. Pripremite se i vi na vrijeme za ovogodišnju zimu i pronađite prijatelje na sjeveru, jugu, istoku ili zapadu . Više…
Microsoft Robotics Developer Studio je računalni program namijenjen programiranju i upravljanju robotima. Naučite više o tom programu pa uz pomoć Matije Blagusa osposobite svog robota. Više…
Ovo ljeto se puno pričalo o Google+, svi su isprobavali i otkrivali njegove mogućnosti, a već ima i primjera kako bi se mogao koristiti u nastavi. Upravo nam Matija Kapić objašnjava kako koristiti tu društvenu mrežu u nastavi. Više…
Od svih oblika stručnih usavršavanja upravo akcijsko istraživanje dovodi do stvarnih promjena u nastavnoj praksi. Akcijska su istraživanja vezana za problem iz prakse i mijenjaju rutinu poučavanja u koju nastavnici s vremenom upadnu. Propitujemo sami sebe, razvijamo samokritičnost i spremni smo promijeniti svoju nastavu. Kako se snaći u akcijskim istraživanjima naučite od Snježane Pavić. Više…
Sonja Delimar postavila je svojim učenicima nadasve zanimljivo pitanje “Što znamo o romanu kojemu dugujemo pojam „Velikog Brata“?” Saznajte kako potaknuti učenike da više čitaju. Više…
Sigurnost djece na internetu tema je kojom se bavimo tijekom cijele godine. Viktorija Hržica donosi nam dojmove, prezentacije, snimke i informacije sa skupova koji su se bavili baš tom temom. Više…
Nadamo se da ste se dobro odmorili, prikupili dovoljno energije za novu školsku godinu i želimo vam još jednu školsku godinu – uspješnu, motivirajuću, zanimljivu i ispunjenu zadovoljstvom.
Kako vam se sviđa ideja o stručnom usavršavanju koje vam je dostupno u vašem domu, na kojem birate koga od stotinjak svjetskih poznatih učitelja želite slušati i koje vam omogućava da odmah komentirate predavanje bez da vas netko opominje za smetanje?
Meni se ideja svidjela, a realizacija još više. Reform Syposium je trodnevna, globalna e-konferencija namijenjena obrazovnim stručnjacima. Organiziraju je učitelji iz cijelog svijeta, a publika su učitelji i svi kojima je obrazovanje važno. Konferencija je potpuno besplatna i dovoljno je da se prijavite za sudjelovanje da biste postali dio ove dinamične obrazovne zajednice. Konferencija se održava dva puta godišnje, a prošla je održana krajem srpnja ove godine. Na njoj je govorilo 12 pozvanih predavača i 80 predavača koje je slušalo više od 900 sudionika iz stotinjak zemalja. Program konferencije je izvrsno složen po svim vremenskim zonama (mi smo UTC +2) tako da se bilo lako snaći bez stalnog preračunavanja u kojoj zoni je predavač, a u kojoj smo mi. Naravno, s predavačima koji se javljaju od jednog do drugog kraja datumske granice – od Kanade do Novog Zelanda, jasno je da ne možete prisustvovati svim predavanjima (osim ako ste 72 sata budni). Organizatori su taj problem riješili snimanjem svih predavanja, tako da sve propušteno možete u miru pogledati i kasnije.
Evo nekih tema o kojima je bilo riječi na konferenciji: Kratka povijest finskog obrazovanja, Od diferencirane nastave do prilagođenog učenja, Multimedija i interaktivnost u matematici, Stvaranje online zajednice učenika, Što se dogodi online, ostaje na Googleu – zaštiti se, Moodle i Mahara – od virtualne učionice do osobnog e-portfolia, Osnaživanje žena i djevojaka u tehnologiji, Držite prst na pulsu vaše mreže za profesionalni razvoj, Online prostor za suradnju, Poučavanje kroz videoigre, Učenici kao poučavatelji, Stilovi učenja, Korištenje pametnih telefona i digitalnih kamera u obrazovanju, QR kodovi – most između virtualnog i stvarnog,…
Pogledajte kompletan program konferencije s poveznicama na snimke predavanja, blogove predavača, njihove biografije i Twitter profile.
Reform Syposium konferencija po mnogo čemu je posebna, evo nekoliko meni najvažnijih karakteristika:
prije predavanja možete puno saznati o predavačima i njihovom radu te tako informirano birati predavanja koja želite,
tijekom predavanja otvorena je chat soba u kojoj razmjenjujete informacije i komentare s ostalim sudionicima i predavačima,
usporedno se uz predavanja intenzivno koristi Twitter za komentiranje i brzo dijeljenje informacija o sadržajima iz predavanja (oznaka je #RSCON3),
svi predavači su otvoreni za razgovor i pitanja te suradnju i izvan konferencije,
potiče se objavljivanje osvrta sudionika te tako promiče kvalitetno mijenjanje same konferencije – kako mi kažemo “Dobar glas daleko se čuje”
konferencija okuplja zaista inspirativne obrazovne stručnjake i vrlo je ugodno naći se u društvu koje tako puno promišlja i radi na kvaliteti obrazovanja.
Želite li saznati kakvo je mišljenje sudionika o konferenciji pogledajte njihove osvrte.
Pogledajte razgovor sa Shelly Sanchez Terrell, glavnom organizatoricom konferencije i vrlo poticajnom učiteljicom. Shelly je vrlo ljubazno odgovorila na upit o razgovoru i sama ga snimila, na čemu joj posebno zahvaljujem. Vjerujem da će ona i vas potaknuti na uključivanje u sljedeći Reform Syposium.
Sljedeća Reform Syposium e-konferencija održava se u siječnju 2012., vidimo se, zar ne?
Linoit je program koji vam omogućava stvaranje online panoa ili “interaktivne oglasne ploče” na koju stavljate “papiriće” s porukama, slikama, videom pa čak i privitcima. O Linoitu ste već mogli čitati u blogu Arjane Blažić.
Postavljanje poruka je vrlo jednostavno – pokazivačem miša dohvatite papirić za poruke ili okvir za multimedijske datoteke, postavite na pano i upišete tekst ili URL adresu datoteke. Pogledajte i ostavite poruku na našem panou “Kako ste proveli ljetne praznike” i pročitajte više u blogu Lidije Kralj.
PUP – Priručnik za učenje i poučavanje je mrežno sjedište na kojem možete pronaći predloške i upute za stvaranje kvalitetnog nastavnog sadržaja te pripremu učeničkih projekata na osnovi velikog broja predložaka. Svojom jednostavnošću i prilagođenošću procesima učenja daje veliki poticaj kod usvajanja informacijsko-komunikacijskih tehnologija kako bi se podigla kvaliteta nastave i učenja. Pomoću PUP-a možete napraviti planove i programe, razradu ciljeva po Bloomovoj taksonomiji, prezentacije za ugodniji početak školske godine, naučiti kako se organiziraju projekti i pišu eseji,… i još puno puno toga. Iako je PUP napravljen prije 3 godine, i dalje sadrži niz predložaka, savjeta, pomoćnika i uputa koje možete lako primijeniti i ove školske godine. O PUP-u smo puno pisali u Pogledu kroz prozor u šk. god. 2008./2009., a prvi je članak ovdje.
Zašto ne biste počeli koristiti Twitter?
Možda niste poklonik društvenih mreža ili do sad niste pronašli način na koji od društvenih mreža dobiti više koristi nego štete? U tom slučaju, a i u onim ostalima, Twitter bi mogao biti baš za vas.
Twitter je društvena mreža koja se još naziva mikroblog, što ukazuje na komuniciranje kratkim porukama. Twitter pruža fantastične, i još uvijek, nedovoljno iskorištene mogućnosti svim korisnicima, a pogotovo nama koji radimo u obrazovanju jer je odlična podloga za cjeloživotno učenje i neiscrpan izvor materijala kojima možemo obogatiti naš svakodnevni rad u razredu, osuvremeniti ga ili promijeniti na bolje.
Ukoliko još niste počeli koristiti Twitter ili ste tek početnik, svakako pročitajte članak Arjane Blažić: Mala škola Twittera, a nakon toga nastavite s člankom Lidije Kralj Twitter baš za vas u kojem možete pročitati nekoliko savjeta i pronaći korisnička imena hrvatskih učitelja koji koriste Twitter.
Vjerujemo da ćete ubrzo biti spremni za samostalno i druželjubivo korištenje Twittera. Nas uvijek možete naći na @ucitelji_hr
Zašto ne biste napravili obrazovnu igru?
Tražeći nove načine kako pridobiti učenike na učenje i ponavljanje naučenog gradiva možete isprobati i mrežne stranice koje vam pružaju mogućnost izrade igara namijenjenih učenicima bilo kojeg uzrasta. Upravo je riječ “igra” glavni činitelj koji privlači učenike te mogu učiti igrajući njima omiljene igre. Kako su izrađene igre, kvizovi dostupni u online okruženju, učenici ih mogu vrlo jednostavno koristiti za ponavljanje gradiva i učenje kod kuće. Purpose games je mrežna stranica na kojoj možete besplatno, na vrlo jednostavan i brz način izraditi svoje igre sa svrhom. Mrežna vam stranica nudi izradu dviju vrste obrazovnih igara Quiz Game i Multiple-Choice Game. U Quiz Game igra se zadaje uz pozadinsku sliku na čije dijelove se vežu pitanja, tj. kao odgovor na pitanje morate kliknuti na određeni dio slike. Kako izgledaju takve igre s geografskom tematikom pogledajte na stranicama Vesne Janko. Multiple-Choice Game su kvizovi s više ponuđenih odgovora među kojima učenik treba odabrati točan odgovor. Program omogućava stvaranje baze pitanja od kojih se onda stvaraju pojedinačni kvizovi. Saznajte više u blogu Gordane Sokol.
Zašto ne biste pogledali film za učiteljsku inspiraciju?
Sa zadovoljstvom radite u školi, vesele vas uspjesi vaši učenika, sretni ste sa svakim novim slovom kojeg nauče? No, ponekad i vas pritisnu tamne misli i svakodnevni problemi. Da biste se prisjetili onog dobrog unutarnjeg osjećaja i zadovoljstva činjenicom da pomažete djeci da odrastu u prave ljude, možete pogledati neke od ovih filmova. Ljetna razbibriga koja oporavlja psihičko stanje učiteljskog uma. Navodimo nekoliko naslova na engleskom jer ih je tako lakše pronaći online.
1. Dead Poets Society 2. Stand and Deliver 3. Dangerous Minds 4. Lean on Me 5. Mr. Holand’s Opus 6. The Miracle Worker 7. Music of the Heart 8. The Great Debaters 9. Renaissance Man 10. The Karate Kid
GeoGebra je besplatan računalni program za učenje i poučavanje matematike. Izvrstan je za istraživanje problemskih zadataka, prikaze raznih primjera koji će učenike dovesti do važnih zaključaka te brzinsko rješavanje nekih složenijih zadataka. GeoGebra kombinira algebru, geometriju, proračunske tablice sa zornim prikazima i animacijama. GeoGebra je dostupna na 50-ak jezika (uključivši i hrvatski) pa je možete upotrijebiti i za učenje matematičkih pojmova na raznim jezicima. Definitivno super program za sve koji imaju veze ili brige s matematikom :-). Evo nekoliko poveznica na hrvatske stranice na kojima možete početi učenje GeoGebre:
Riznica apleta – primjeri raznih rješenja zadataka i mogućnosti GeoGebre
Ugodno vam igranje i istraživanje uz GeoGebru!
Zašto ne biste počeli čitati e-knjige?
Ljeto je idealno vrijeme za čitanje i većina nas posegne za nekim papirnatim družbenikom tijekom trenutaka odmora. Iako je čitanje knjiga u papirnatom izdanju neprocjenjivo, vjerujemo da je ponekad praktičnije i dostupnije čitati knjige u elektroničkom obliku. E-knjige možete čitati na posebnim uređajima ili na klasičnom računalu, a nabaviti ih možete na različitim mjestima. Odnedavno su u Hrvatskoj otvorene dvije e-knjižare: HT-ov Planet9 i VIP-ova E-knjižara s raznolikom ponudom knjiga i cijena. No, e-knjige su vam dostupne i besplatno, ali najčešće na stranim jezicima. Evo nekoliko adresa na kojima možete pronaći zanimljive knjige:
Svakako zavirite u CARNetovu e-knjižnicu u kojoj možete pronaći niz časopisa i knjiga, a lektirne naslove dostupni su besplatno, uz prijavu s AAI, na stranicama eLektire. Zanimaju li vas posebni uređaji za čitanje e-knjiga, zavirite u članak Biblioteka u džepu objavljen u BUG-u 224-225.
Zašto ne biste pripremili svoj Europass?
Službene mrežne stranice Nacionalnog Europass centra Hrvatska (NEC Hrvatska) koji je sastavni dio Agencije za mobilnost i programe Europske unije dostupne su na mrežnoj adresi http://www.europass.hr. Inicijativa Europass, koja čini okosnicu svih aktivnosti u nacionalnim centrima, jest portfelj od pet dokumenata (Europass životopis, Europass jezična putovnica, Europass dopunska isprava o studiju, Europass dodatak svjedodžbi i Europass mobilnost) namijenjen europskim građanima da stečene vještine i kvalifikacije predstave na jasan i lako usporediv način. Na hrvatskim Europass stranicama pronaći ćete ogledne primjerke, upute o popunjavanju te online vodiče za dokumente na hrvatskom jeziku te na svim službenim jezicima EU. Pogledajte ogledne primjerke dokumenata, pročitajte upute i pripremite svoje Europass dokumente, sigurno će vam uskoro dobro doći. Više..
Zašto ne biste osvježili znanje pravopisa?
Svi mi već godinama više ili manje uspješno pišemo, a možda i pomalo zaboravljamo dobra, stara pravopisna pravila. Zašto ne biste osvježili svoje znanje i utvrdili kad se točno piše ije, je, e ili i uz pomoć novih tehnologija. Sustav za vježbu refleksa glasa jat (ě) CALCOR 0.2 – nalazi se na domeni Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu calcor.ffzg.hr , a autori su Damir Boras, Dolores Grmača i Nikola Ljubešić. Za korištenje sustava, potrebno se je prvo registrirati kako biste mogli pratiti svoj rezultat. Sustav sadrži preko 50 riječi, a ukoliko zatrebate, možete pročitati i pravila koja pripadaju propitivanom obliku. Pokušajte odmah!
Zašto ne biste isprobali origami?
Origami je način oblikovanja presavijanjem papira. Uz kreativnost iziskuje strpljivost i preciznost. Origami vam može poslužiti za odmaranje od svakodnevnih obaveza, ali i kao pomagalo u nastavi. Vjerojatno najpoznatiji model je ždral kao simbol dobrih želja, ustrajnosti i potpore. Za početak vam predlažemo blog “Zlatna djeca” čija je autorica Snježana Majdandžić-Gladić objavila niz članaka s uputama za izradu raznih origami modela, od laganih do malo složenijih (slika je preuzeta s njenog bloga). Pogledajte i cijelu zbirku video-uputa za izradu složenijih origami modela na YouTube kanalu korisnika matrica123456 (Josip), a ako ste se već zarazili origamijem, isprobajte modularni origami, pogledajte prijedloge za korištenje u nastavi ili istražite veze između matematike i origamija.
Zašto ne biste napravili animirani video?
Go!Animate je besplatni online alat za stvaranje animiranih video zapisa. Sam je alat vrlo jednostavan za uporabu, a njegove razne i mnogobrojne mogućnosti omogućavaju vam da svoje zamisli pretvorite u prave animirane filmiće uz uporabu bojnih pozadina, raznih rekvizita, teksta, zvuka i sl. Naučite kako, prateći blog Gordane Sokol.
Započeli s pisanjem bloga?
Mnogi nastavnici imaju blogove na kojima pišu o svojim projektima, o alatima koje upotrebljavaju sa svojim učenicima, traže i daju savjete ili pak žele podijeliti primjere dobre prakse sa svojim kolegama. Onim nastavnicima koji tek razmišljaju o pokretanju svog bloga preporučujemo da ovog ljeta naprave osam koraka potrebnih za uspješno bloganje. Kick Start Your Blogging australskog Edublogsa je detaljan priručnik s kojim ćete napraviti prve korake i postati iskusan bloger.
Počeli učiti engleski jezik?
Pred nama je ljeto koje je idealna prilika za usvajanje novih znanja i vještina. Ekipa portala ucitelji.hr predlagat će vam neke mogućnosti, a ukoliko ste već otkrili što i kako ćete učiti ovo ljeto, javite i nama. Za početak – zašto ne biste učili engleski jezik? Predlažemo online sadržaje Learn English koje je pripremio British Council. Sadržaji su besplatni, uključuju videe, tekstove, vježbe i igre, a možete učiti kroz prikaze raznih svakodnevnih situacija, poslovnog okruženja pa čak i kroz viceve. Dakle, što čekate? Sigurni smo da će vam znanje engleskog uskoro dobro doći!
Prilagodba na nove generacije učenika podrazumijeva i prilagodbu na njihove roditelje. Kako se mijenjaju naši učenici, tako se mijenjaju i njihovi roditelji. Mnogi učitelji govore: “Ovakvi učenici nisu nekada bili.“, a sve više učitelja govori: “Ovakvi roditelji nisu bili nekada.“ U skladu s promjenama pogleda na ulogu učitelja, mijenja se i odnos roditelja prema edukatorima. Nekada je učitelj zajedno s liječnikom i svećenikom bio cijenjena osoba koja je, između ostalog, imao ulogu prosvjetitelja. Danas svi odrasli misle kako o svemu znaju najbolje i dolazi do situacije u kojima se roditelji i učitelji sukobljavaju aktivno ili pasivno misleći kako rade najbolje za budućnost djece.
Svima koji su zainteresirani, dostupnost informacija preko interneta omogućuje im njihovu konzumaciju, međutim, pitanje je kako se te informacije tumače i kakvo zapravo značenje imaju dostupne informacije. Ako smo subjektivni, pronalazimo one informacije koje potkrepljuju naše viđenje problema na način koji to nama odgovara. Određeno obrazovanje omogućuje onima koji su ga dobili, tumačenje i odabir nađenih informacija na internetu na objektivan i znanstveno prihvatljiv način. Sličnu situaciju imamo s informacijama na internetu koje ljudi dobivaju tražeći rješenje svojih zdravstvenih problema. Sve više nas je osviješteno o različitim mogućnostima liječenja, međutim, liječnik je taj koji će objektivno odrediti što je u određenim okolnostima najbolje rješenje za naše zdravstvene probleme. Ako slučajno nismo zadovoljni prijedlogom našeg liječnika, svakako ćemo potražiti drugo mišljenje. Ponekad ćemo, čitajući o nekim problemima tj. simptomima, pomisliti kako bolujemo i mi od raznoraznih nepoznatih bolesti, ali će samo objektivan medicinski pregled i tumačenje liječnika u kojeg imamo povjerenja potvrditi ili opovrgnuti našu subjektivnu dijagnostiku. Na isti način informacije koje roditelji mogu dobiti na internetu o metodama, problemima i rješavanjima obrazovnih problema kod svoje djece, mogu kod roditelja izazvati tjeskobu, zabrinutost za normalan razvoj i napredak svog djeteta.
Prvi kojima se roditelji mogu obratiti u takvim situacijama su učitelji, razrednici. Oni svakako imaju sve stručne kompetencije za objektivnom procjenom jesu li bojazni roditelja opravdane ili nisu. U svakom slučaju, ako nisu sigurni što i kako s takvim roditeljima, mogu ih uputiti na savjetovanje kod stručne službe koja radi u školi: psihologa, pedagoga, rehabilitatora. Ponekad je i prevelika briga roditelja ono što ometa napredak učenika. Svakako je potrebno takve roditelje informirati, obrazovati, savjetovati, kako bi mogli svoju roditeljsku ulogu, koja im je očigledno izuzetno važna, što bolje odraditi. Nažalost, još uvijek imamo onih roditelja koji misle kako je škola odgovorna i za odgoj i za obrazovanje uz njihovu (roditeljsku) minimalnu suradnju u tome.
Danas svi roditelji imaju svoje osobno iskustvo školovanja. To iskustvo je vrlo šaroliko. Kreće se po normalnoj krivulji od ekstremno pozitivnog do ekstremno negativnog stava o školskom sistemu, načinu obrazovanja, sadržajima i metodama koje se danas koriste.
Svjesni smo kako stavovi roditelja mogu utjecati i utječu na stavove učenika i njihov odnos prema osobnom školovanju.
Kada uzmemo u obzir sve te promjene koje su se dogodile, jasno je kako se i promijenila naša uloga kada komuniciramo s roditeljima.
Razumijevanje i podrška
Osnova svake komunikacije jest dobro čuti što nam sugovornik zapravo govori, ali i slušati na koji to način radi. Strpljivost koju pri tome moramo imati je imperativ jer svako brzanje s naše strane može dovesti do krivog tumačenja i zaključaka. Kako se u školi radi primjereno pomoći. Svakom je roditelju njegovo dijete najvažnije, a koliko se god trudio, ne može biti objektivan.
Obično znamo roditeljima govoriti: „Vi kod kuće imate jedno, dvoje djece, a u razredu ih je 20, 30… Kod kuće se vaše dijete ponaša onako kako ste vi opisali, a u školi upravo ovako kako sam vam opisala. Sve je to vaše dijete i to je normalno. Ali, ako nismo zadovoljni kako se ponaša u školi, možemo samo zajedničkim naporom pomoći vašem djetetu. Nama je u interesu napredak vašeg djeteta i razvoj potencijala koje ima.“
Upravo naglašavanje interesa djeteta jest prioritet jer ako roditelj sumnja u naše dobre namjere niti jedan savjet ili prijedlog neće moći prihvatiti.
Upravo činjenica kako mi kao profesionalci imamo znanje, iskustvo i objektivan pristup, roditeljima može pomoći da nam se povjere, iskažu svoje sumnje, dileme, probleme vezane uz odrastanje svog djeteta. Oni očekuju od nas razumijevanje, savjet.
Kao odrasli ljudi svjesni smo koliko je zapravo teško suočiti se s objektivnom istinom, prihvatiti je, odlučiti promijeniti ono što se treba promijeniti i napokon djelovati u smjeru potrebnih promjena. Ako smo svjesni toga, sigurno smo svjesni koliko je potrebno osobne hrabrosti za povjeriti svoje misli, dileme drugoj osobi s kojom nismo u bliskoj emocionalnoj vezi. Učitelj i razrednik su dobronamjerne osobe spremne pomoći, ali dok ne steknu povjerenje u njihovu povjerljivost i stručne kompetencije, mnogi su roditelji suzdržani i šturi u potrebnim informacijama.
S druge strane, imamo roditelje koji misle kako su informacije u školi društveni događaj u kojem trebaju istresti svoje stavove vezane ne samo za školu, već za cjelokupnu situaciju u svijetu. To su obično roditelji koji imaju napadaje uzbuđenja i brbljivosti kojom zapravo sprečavaju edukatora u spoznaji bitnih informacija o učeniku. Takve je roditelje potrebno stalno vraćati u stvarnost zbog čega su trenutno u školi i o čemu trebate razgovarati.
Izuzetno je važno roditelje uključiti u proces promjene koji smo započeli kada smo pronašli problem. Informiranje je prvi korak, prikupljanje bitnih informacija je nužan sljedeći korak. Kako bi proces promjene stvarno bio uspješan, nužna je stalna izmjena informacija između roditelja i škole te vrednovanje i primjećivanje svih pozitivnih pokazatelja. Čak i mali sitni pomaci koje smo objektivno primijetili u željenom smjeru pomažu roditeljima u ustrajanju na dogovorenom načinu ponašanja. To je ponekad izuzetno teško te koliko je nužno poticati učenika, toliko ili još više je potrebno poticati neke roditelje u promjenama koje mogu dovesti do cilja.
U novoj sredini
Svaka nova promjena škole dovodi do mijenjanja obrazaca ponašanja učenika, ali i roditelja. U novoj sredini postoje neka nova pisana i nepisana pravila. Što ih prije otkriju, prije će se i prilagoditi novoj sredini. Kako je za učenike prilagodba na novu sredinu 3 do 6 mjeseci, toliko traje i prilagodba njihovih roditelja. Budući da oni nisu stalno u školi, prihvaćanje nove sredine kod njih traje i puno dulje.
Većinu su vremena roditelji bombardirani subjektivnom interpretacijom svog djeteta te poneki jednostavno ne mogu prihvatiti objektivniji pogled na cijelu situaciju. U takvim situacijama edukatori moraju biti izuzetno strpljivi i imati puno razumijevanja, ali i takta kako bi pomogli roditelju u prihvaćanju objektivne informacije i savjeta.
Kada se govori o promjeni školske sredine, tada je najdramatičnija promjena koja se događa s prelaskom iz osnovne škole u srednju školu. U toj je dobi odrastanje najdramatičnije, s obzirom na intenzivan rad hormona i njihovu neravnotežu te brzi i nagli rast tijela. Uz sve se to događaju i dramatične promjene u psihi.
Učenici jedva čekaju odlazak iz osnovne škole. Taj isti fenomen događa se i kod maturanata kad oni jedva čekaju odlazak na fakultet. To je najnormalnija pojava jer je znak odrastanja i spremnosti za prihvaćanje novih izazova prilagođenijim njihovom rastu i razvoju.
U novoj sredini neki postanu zatvoreniji, a neki svoju nesigurnost kriju iza bahatosti/bezobraznosti. Svakako to može biti iznenađenje za njihove roditelje jer ne poznaju svoju djecu kao takve. Informaciju o takvom ponašanju njihove djece trebate potkrijepiti svojim osobnim stavom kako se nadate da će ubrzo učenik pokazati primjerene reakcije u skladu sa svojom dobi i sposobnostima.
Ono s čime se većina roditelja teško nosi je školski neuspjeh koji je čest pratitelj kod promjene sredine. Roditeljima je tada važna objektivna informacija koliko su njihova djeca zaigrana i koliko su spremna za obveze koje su pred njima. Isto tako je važno znati kako su se do sada učenici nosili s nekim svojim neuspjehom ili je ovo njihov prvi neuspjeh s kojim se ne znaju nositi. Strategija dolaska do uspješnog cilja jest nešto što svaki učenik stvara sam u zavisnosti o svojoj osobnosti, modelima ponašanja i prijašnjim pozitivnim iskustvima. U tome mu roditelji mogu izuzetno pomoći hrabrenjem, vjerovanjem u njegove sposobnosti, ali i prihvaćanjem pomoći stručne službe u školi.
Vjerovanje edukatora u sposobnosti i mogućnost uspjeha učenika jest ono što djeci i njihovim roditeljima daje potreban vjetar u jedra životnog uspjeha.
Microsoftov program Partners in Learning jest program kojim se nastavnici potiču da u svojoj nastavi primjenjuju inovativne metode te da primjere dobre prakse podijele sa svojim kolegama na lokalnim, regionalnim i svjetskim natjecanjima inovativnog obrazovanja. Budući da u svom radu svakodnevno upotrebljavam nove tehnologije i s njima eksperimentiram, u siječnju 2010. godine prijavila sam se na lokalni natječaj koji je raspisala zajednica Suradnici u učenju s projektom Greetings from the world. Pobijedivši u Hrvatskoj, pozvana sam na europsko natjecanje u Berlin, a zatim i na svjetsko natjecanje inovativnog obrazovanja koje se u listopadu održalo u Cape Townu gdje se moj projekt plasirao u finale, a o čemu smo već pisali na stranicama Pogleda.
Slijedom postignutih rezultata, stigao je poziv da se pridružim grupi od 500 najboljih inovativnih nastavnika koji su se istaknuli primjenom tehnologija u obrazovanju. Među 500 nastavnika, nas je desetak iz Hrvatske. Unutar te grupe u travnju je raspisan natječaj za Microsoftov institut Partners in Learning 2011., prvi takve vrste na koji je pozvano 50 nastavnika iz 31 zemlje širom svijeta. Za prijavu je bilo potrebno ispuniti prijavnicu te snimiti video u kojem je kandidat trebao obrazložiti zašto misli da je baš on/ona prava osoba za sudjelovanje na ovoj konferenciji.
Vrijeme koje je prošlo između prijave i objave rezultata činilo se kao vječnost, a onda je jednog utorka u lipnju stigla elektronička poruka. Kao što nikad ne zaboravljamo ono što smo radili nekog važnog dana, tako ni ja neću nikad zaboraviti to jutro kad sam sjela za svoje računalo da provjerim pristiglu poštu. Već u naslovu poruke riječ approved označila je da je moja prijava prihvaćena i da ću biti jedna od 50 sudionika prvog Microsoftovog instituta za nastavnike.
Prije i za vrijeme puta
Prije samog puta nas je 50-ero sudjelovalo na dva pripremna webinara koja su održana putem Live meetinga i na kojima smo, osim pregleda događanja na Institutu, dobili i razne zadatke koje smo trebali izvršiti. Između ostalog, bila je tu i izrada Photosyntha na kojem sam prikazala kako izgleda moja škola, IX. gimnazija, odnosno okruženje u kojem radim. Također je bilo potrebno proučiti razne alate te sudjelovati u raspravama o učenju i poučavanju u 21. stoljeću.
Ispunivši sve zadatke, krenula sam put Amsterdama gdje sam se sastala s dvanaestero nastavnika iz Europe i Južne Afrike. Bili su tu neki koje sam već imala prilike upoznati na prijašnjim natjecanjima, ali i oni koje sam poznavala samo iz virtualnog svijeta te smo svi zajedno poletjeli prema Seattleu. Deset i pol sati leta je uz razgovore o našim projektima, školama i tehnologijama proletjelo kao u trenu te smo se ubrzo našli u mini busu koji nas je odvezao u hotel Hyatt Regency u Bellevue. Slika 1. Dolazak u Seattle
Dolazak u Seattle
Bellevue ima 120 000 stanovnika i nalazi se istočno od centra Seattlea od kojeg ga dijeli Washingtonsko jezero i najveći plutajući most na svijetu, dugačak 2 285 m. Belleuve je poslovni, moderan dio Seattlea, tzv. boomburg, grad koji se izuzetno brzo razvija, ali uglavnom zadržava karakteristike predgrađa ili satelitskog grada. U strogom centru Bellevuea svakodnevno radi oko 35 000 ljudi, a živi svega oko 5 000 stanovnika. Naš je hotel bio smješten u sklopu dvaju trgovačkih centara od kojih nas je dijelio samo most, tzv. skybridge, izgrađen kako se posjetioci ne bi zamarali prelaskom ceste na semaforima na velikim avenijama pored hotela.
U hotel smo stigli u 18 sati, a već u 19 započela je svečanost dobrodošlice na kojoj smo se upoznali s ostalim sudionicima kao i s organizatorima s kojima smo već prethodno bili komunicirali online. Naš prvi susret trajao je samo dva sata kako bismo se uspjeli oporaviti od dugotrajnog leta i kako bismo mogli odmorni krenuti na aktivnosti sljedećeg dana. Aktivnosti su započele već u 6.30, s doručkom u hotelskom restoranu Twisted Cork. No nikom od nas iz raznih dijelova svijeta rano buđenje nije predstavljalo problem jer smo svi patili od jet laga pa smo noć uglavnom proveli budni za računalom već od 3 sata ujutro. Ipak, ni to nikom nije predstavljalo nikakav problem jer ipak je to bio Seattle, a svi se sjećamo Toma Hanksa, Meg Ryan i njihovih besanih noći u ovom gradu. Moram priznati da sam s velikim zadovoljstvom fotografirala pogled iz svoje sobe na 20. katu hotela i fotografiju Seattlea noću poslala u virtualni svijet, nazvavši je, kako drugačije nego Sleepless in Seattle.
Slika 2. Sleepless in Seattle
Prvi institut 2011.
Naše su se radionice i seminari održavali su u sjedištu Microsofta u Redmondu, kamo nas je svakog jutra vozio autobus. Vožnja do tamo uglavnom je trajala 15-20 minuta. Redmond je zapravo jedan pravi mali grad s brojnim zgradama i neboderima, puno zelenila, malih restorana i kafića, košarkaških i svih drugih igrališta – to je mjesto na kojem bi, sigurna sam, svatko volio raditi. Atmosfera je ležerna, nitko se ne čini užurbanim niti pod stresom. Svi su vrlo jednostavno obučeni, tzv. business casual, a odijela i kravate rijetko da se mogu vidjeti. Prevladava potpuno ležerna atmosfera i na cijelom se kampusu osjećate kao kod kuće.
Slika 3. Sudionici u Redmondu
Prvog smo dana u Pilchuck dvorani u zgradi broj 40 imali predavanja i radionice od 9 do 17.30 sati s vrlo kratkim prekidima za ručak i kavu. Cijeli taj dan radili smo – zamislite – bez računala! U središtu našeg rada bilo je stvaranje smislenih i korisnih nastavnih aktivnosti, a predavačice Deirdre Butler i Linda Shear su na vrlo zanimljiv način prikazale važnost kodiranja nastavnih aktivnosti za stvaranje znanja, suradnju i upotrebu IKT-a u nastavi.
Povratak u hotel, ubrzano spremanje za grupni izlazak te odlazak na večeru i kuglanje označili su završetak intenzivnog učenja tijekom prvog dana. Iako se kuglanjem ne mogu baš pohvaliti, s obzirom na moje kuglačko iskustvo, mogu biti zadovoljna brojem oborenih čunjeva.
Srijeda i petak bili su dani u kojima smo se izmjenjivali u radu u dvije grupe – na računalima. Jedna je grupa izrađivala nastavne jedinice prema prethodno naučenim pravilima kodiranja, koje ćemo moći primijeniti u razredu nakon povratka iz Redmonda. Za izradu jedinica koristili smo Microsoftove alate Bing Maps, Photosynth, OneNote, Photo Story 3, AutoCollage, Songsmith i Windows Live Movie Maker koji su uglavnom besplatni za nastavnike. O svakom od ovih alata i sjajnim mogućnostima njihove primjene, kao i načinima kodiranja nastavnih aktivnosti s kojima sam se upoznala na ovom seminaru, moći ćete čitati u sljedećim brojevima Pogleda kroz prozor.
Prijepodne u četvrtak bilo je rezervirano za pravu poslasticu – posjet Kući budućnosti i Vizionarskom laboratoriju – no nažalost, o tome ne smijem ni pisati ni govoriti, a naravno nemam ni fotografije. Razlog tome je jednostavan: to su noviteti koje Microsoft razvija i koji će jednog dana zasigurno biti dostupni široj javnosti. Toga smo dana također imali izvanrednu priliku posjetiti američki Forum inovativnog obrazovanja koji se u četvrtak i petak odvijao na istom mjestu i koji je okupio stotinu najboljih inovativnih nastavnika iz SAD-a. Pobjednici natjecanja ići će na svjetsko natjecanje koje će se u studenom održati u Washingtonu. U kategoriji “Stvaranje znanja i kritičkog mišljenja” pobijedila je Kelli Etheredge, profesorica iz Alabame i moja dugogodišnja prijateljica s Twittera, koju sam konačno imala prilike i osobno upoznati. Kellin projekt pod nazivom Koja je presuda? maksimalno je angažirao učenike u pripremi sudskog procesa za Edmonda Dantesa iz romana Grof Monte Cristo.
Slika 4. S pobjednicom natjecanja i dugogodišnjom prijateljicom s Twittera, Kelli Etheredge napokon uživo.
Poslijepodne odlazimo u Seattle, ali ne na razgled grada, već na tzv. Learning Excursion ili kako bismo mi to rekli – na terensku nastavu. Podijeljeni smo u grupe od četvero, a svaka grupa mora obići jednu znamenitost, razgledati, fotografirati, uzeti materijale i – osmisliti nastavnu jedinicu. Grupe odlaze u Olimpijski park skulptura, na tržnicu Pike Place, u Muzej grada Seattlea, u Azijski muzej grada Seattlea i u Space Needle – zasigurno najpoznatiji simbol grada.
Moja se grupa sastoji od nastavnika iz Belgije, Mađarske i Šri Lanke, a zadatak nam je istražiti SAM (Seatttle Art Museum). Muzej grada Seattlea svojim eksponatima i sjajnim izložbama koje su tada bile postavljene pružio nam je odličan izbor za izradu raznih oblika nastavnih aktivnosti, što pokazuju naši radovi poput panorame djela Paola Ucella Slike iz Enejide napravljene u PhotoSynthu ili lanac asocijacija napravljen pomoću alata Photo Story 3.
Autor video uratka je Gergely Nadori
Četvrtak završava svečanim prijemom u Space Needle odakle se pruža nevjerojatan pogled na Seattle i okolicu i na kojem uz ukusnu hranu i probrana pića uživamo u razgovorima sa sudionicima Foruma inovativnog obrazovanja o tehnologijama, suradnji i projektima.
Slika 5. Space Needle, najpoznatiji simbol grada
U petak prijepodne za nas sudionike održao se najznačajniji događaj konferencije – TeachMeet. TeachMeet su kratke prezentacije u kojima nastavnici svojim kolegama pokazuju projekte i razne inovativne načine rada. Osnovna karakteristika ovog načina prezentiranja jest vremensko ograničenje prezentacija koje obično ne traju više od šest minuta. U našem slučaju one su smjele trajati najviše dvije minute. Nevjerojatno je teško reći sve ono najvažnije o vašem projektu u samo dvije minute, ali svakako je moguće. Nakon isteka tih dviju minuta, započne svirati glazba, a predavač mora prekinuti svoju prezentaciju i doslovno otplesati s pozornice. Bilo je to jedno vrlo dinamično, zabavno i nadasve poučno prijepodne, koje me ponukalo da Teach Meet stavim u svoj akcijski plan o inovativnom učenju i poučavanju na hrvatskoj obrazovnoj „sceni“, budući da čvrsto vjerujem da se naši nastavnici imaju čime pohvaliti i pokazati svojim kolegama sve one inovativne projekte o kojima nitko osim njihovih učenika i najbližih kolega ništa ne zna.
Slika 5. U Microsoftu u Redmondu govorila sam o Live meeting webinarima za maturante.
Kao što svemu lijepom prebrzo dođe kraj, tako smo se i mi odjednom našli na završnoj večeri u predivnom restoranu Salty’s na samoj obali Pacifika s pogledom na nebodere Seattlea. No zahvaljujući tehnologijama, kao i niskotarifnim zrakoplovnim kompanijama, ovo sigurno nije kraj našeg druženja, nego kako je to Clark Gable lijepo rekao, početak jednog lijepog prijateljstva, ali i međunarodne suradnje, izmjenjivanja primjera dobre prakse i zajedničkog učenja i podučavanja o inovativnim metodama i strategijama.
Mašta je važnija od znanja, rekao je, ni manje ni više, jedan od najvećih znanstvenika ljudskog roda, Albert Einstein. Mašta se, između ostalog, razvija čitanjem, slušanjem i pričanjem bajki. Bajke su važan dio djetinjstva i već generacijama očaravaju djecu nudeći im priču koja ih ponese u svijet mašte. One su prvi djetetov dodir s književnošću. Lijepim rečenicama i stalnim moralnim porukama na najjednostavniji način uvode dijete u svijet te promiču dobrotu i pozitivne vrijednosti. Slušajući i čitajući bajke, djeca, kao i odrasli, razvijaju bogat unutrašnji život koji postaje vrlo poticajan za njihov kasniji razvoj kao individualca.
„Bajke su priče u kojima je sve moguće, u kojima žive vještice i divovi, a junak ili junakinja uvijek prolazi kroz jednu ili više kušnji ili opasnosti, priče obiluju strašnim scenama i stanjima, da bi završile sretnim krajem. Djeca trebaju bajke kako bi se lakše suočila i prevladala svoje strahove, konflikte i teškoće odrastanja, strah od napuštenosti, samoće i beznađa ili niz sukoba u procesu sazrijevanja i integracije ličnosti kao, primjerice, onaj između nagona i razuma, mašte i realnosti. Bajke arhetipskim jezikom mašte, fantazije i snova komuniciraju s djecom na svjesnom i podsvjesnom nivou i pružaju im nadu i vjeru da će sve dobro završiti i za njih, da se ne trebaju bojati bilo koje vrste «čudovišta» iz njihovih stvarnih života ili snova. Za djecu je posebno važan sretan kraj svake bajke, da su svi junaci, kraljevne i kraljevići na kraju sretni, veseli i mladi i da dugo, dugo žive, pa i do danas, i da su sve zle maćehe, proždrljive vještice, bezdušne polusestre, divovi i zli čarobnjaci zasluženo kažnjeni. Ili koliko god to izgledalo naivno, princ i princeza koji se na kraju bajke vjenčaju, naslijede kraljevstvo i vladaju u miru i sreći, za dijete simboliziraju najvišu mogućnost postojanja. Jer i dijete želi uspješno i mirno upravljati svojim kraljevstvom – vlastitim životom uz najpoželjnijeg partnera koji ga neće napustiti.“ (B. Bettelheim, 2004.)
Bajke možemo naći u nastavnom planu i programu od prvog do osmog razreda. One se interpretiraju kao književna djela, kao lektirna djela, na njima se uči vještina usmenog i pisanog izražavanja i do petog razreda učenici su već dobro upoznali svijet bajke. Potaknuta izjavom Alberta Einsteina: „Ako želite da vam dijete bude pametno, čitajte mu bajke! Ako želite da bude još pametnije, čitajte mu bajke još više!“, te knjigom Stvaralačko pisanje (Delač, Mioković), željela sam s učenicima petog razreda napraviti jedan neobičan, bajkovit sat.
Taj mjesec su učenici čitali kao obveznu lektiru Bajku o ribaru i ribici A. S. Puškina. Nakon interpretacije književnog djela, planirala sam u blok satu spojiti znanje iz književnosti, pročitanu lektiru, scenske improvizacije s pisanim izražavanjem i sve to malo začiniti računalom. Zanima vas zašto su učenici bili oduševljeni?
Ranije sam najavila da ćemo se baviti bajkama i da učenici moraju na sat hrvatskog jezika doći odjeveni kao lik iz bajke. Naravno, bilo je pitanja mogu li doći kao „stari dedeki“, klaunovi, gusari… ili odjeveni u neki kostim koji im je ostao od maškara. Dobili su uputu da mogu odabrati bilo koji lik kojeg su susreli u književnom djelu ili filmskoj bajki, ali da moraju točno znati iz koje su bajke i koji će lik predstavljati. Ne moraju biti u potpunosti kostimirani, mogu imati samo neki rekvizit karakterističan za taj lik.
Uzbuđenje kojim su me učenici taj sat dočekali bilo je veliko, a bili su oduševljeni što sam i ja došla kostimirana u kraljicu. Sat sam započela vođenom maštom kako su se svi današnji likovi našli u mojem kraljevstvu u Bajkozemlji i da bih sad željela da mi se svaki lik predstavi. Svi su dolazili pred moj stol, tj. tron i rekli nekoliko riječi o sebi (kako se zovu, iz koje su bajke, što najviše vole/mrze, kakvi su im planovi za budućnost i slično). Nakon toga su se učenici složili u grupe (izvlačenjem kartončića sa slikom predmeta ili lika iz bajke) jer sam ih kao kraljica zamolila za pomoć u svojem kraljevstvu. Ponovili smo što je bajka te su se sve skupine preselile u informatičku učionicu, gdje su ih dočekali nastavni listići sa zadacima. Svaki zadatak uključivao je rad na računalu. Učenici su se dobro organizirali pa je jedan pisao tekst, drugi tražio podatke na internetu, treći sve nadgledao i uz užurbani rad nakon dvadesetak minuta, učenici su bili spremni za prikazivanje svog rada ostalima. Bilo je tu dnevnika, pisama, opisa, popisa, igrokaza i učenici su se stvarno potrudili te zaslužili svaku pohvalu.
Pitala sam učenike što se još sve radi na kraljevskom dvoru te sam između ostalih odgovora čula i da se priređuju gozbe i ples. Objašnjavam im što je to ples menuet i projiciram im snimku kako se on pleše.
Pozivam ih natrag u dvorsku salu (učionicu) u kojoj će biti svečanost. Na stolovima su ih dočekali kraljevski kolači (kupovni keksi), a zamolila sam svoje goste da probaju otplesati i menuet. Bilo je tu šale i smijeha, a nakon plesa svaki lik mogao je reći kako se osjećao u Bajkozemlji. Vođenom maštom ponovno su se našli u učionici i ponovno su bili učenici petog razreda, no zadovoljstvo na njihovim licima nije se dalo sakriti. Neki su učenici odmah pitali kad ćemo ponovno raditi nešto tako neobično. Uskoro…
Što sam postigla ovakvim korelacijskim pristupom bajki? Učenici su utvrdili što je bajka, ponovili elemente bajke, okarakterizirali likove, uvježbali pričanje, naučili što je dnevnik, pismo, igrokaz, ponovili opis lika, opis prostora, subjektivno i objektivno pripovijedanje, uvidjeli ulogu kostimografije, upoznali se s ljepotom klasične glazbe, pokušali uskladiti plesne pokrete, razvijali suradničke odnose, kreativnost te razvijali pozitivnu sliku o sebi i drugima.
Ovim satom sam dokazala da djeca vole bajke, a ni odraslima malo vilinske prašine ne bi škodilo.
Što je Comenius? Comenius je potprogram Programa za cjeloživotno učenjekoji je uspostavljen odlukom Europskog parlamenta i Vijeća Europske Unije 2006. godine, a nastavlja se na prijašnju generaciju obrazovnih programa Socrates i Leonardo da Vinci (1985. – 2006.). Cilj programa za cjeloživotno učenje jest stvoriti napredno društvo znanja, održivi ekonomski razvoj, veći broj kvalitetnijih poslova te jaču društvenu povezanost u Europskoj Uniji. Program potiče, tj. sufinancira suradnju obrazovnih institucija diljem Europe, mobilnost sudionika obrazovnog procesa, razvijanja tolerancije i multikulturnosti, a istovremeno i priprema sudionike za uspješno sudjelovanje na europskom tržištu rada.
U programu sudjeluje 27 država članica Europske Unije: Austrija, Belgija, Bugarska, Cipar, Republika Češka, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Irska, Italija, Latvija, Litva, Luxemburg, Malta, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Španjolska, Švedska, Nizozemska, Velika Britanija, države članice EFTA-e (Island, Lichtenstein, Norveška) te Hrvatska i Turska kao države kandidatkinje.
Kako započeti s radom? Najvažnije je pronaći dobre partnere iz spomenutih država koji su spremni posvetiti se planiranju projekta u suradnji s ostalim partnerima. Najboljim posrednikom pokazao se portal eTwinning, koji je nepresušan izvor ideja i kontakata. Na forumu se možete priključiti već osmišljenoj ideji, a možete predložiti i svoju, ovisno o svojim sklonostima.
Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“ u slučaju projekta Nacionalni parkovi Europepridružila se školama iz Poljske, Italije, Mađarske, Litve, Turske, Hrvatske i Bugarske. Ideja ovog projekta jest da svaka škola predstavi jedan svoj nacionalni park, a naglasak je na flori i fauni parkova. Naša se škola odlučila za NP Risnjak koji ćemo pokušati predstaviti našim partnerima u najboljem mogućem svjetlu. Među rezultatima ovog projekta bit će digitalni herbarij, razlikovni rječnik, prezentacije, zajednička Internet stranica, članci u specijaliziranim časopisima, plakati, CD-ROM s rezultatima projekta i mnogi drugi.
Ideju za projekt Legende moga gradaosmislili smo mi te se prijavili kao koordinator projekta. Naši partneri su Poljska, Rumunjska, Slovačka, Češka, Turska, Španjolska, Bugarska i Latvija. Projekt će se bazirati na legendama gradova partnera, a naša će škola predstaviti najpoznatije zagrebačke legende. Kao i u prvom projektu, i ovdje ćemo kao rezultate imati CD-ROM, zajedničku Internet stranicu, prezentacije, plakate, rječnik, ali i makete, eKnjigu, stripove i osmišljene vlastite legende i mnogo drugih proizvoda.
Naša je škola u oba projekta naglasak stavila na suradnju lokalne zajednice i promociju naše kulture, običaja i bogate tradicije. Tako ćemo u oba projekta kod posjeta partnera Zagrebu dati sve od sebe da im što zornije predočimo naš grad i kulturu, dok ćemo istovremeno kroz putovanja u države partnere učiti o novim kulturama i običajima.
Rad na projektima započinjemo s novom školskom godinom i nadamo se uspješnoj suradnji i radu.
Napomena:
Ovaj projekt se financira isključivo uz podršku sredstava Europske komisije.
Ovaj članak odražava isključivo stajalište autora i Komisija se ne može smatrati odgovornom prilikom uporabe informacija koje se u njoj nalaze.
Neke od glasnih reakcija učenika osnovnih i srednjih škola, koje su se mogle čuti u riječkom muzeju računala i tehnologije Peek&Poke, bile su: “Ajme, kako je ovaj laptop težak!”, “Ne mogu vjerovati da su ovo igrali!”, “Je li ovo računalo imalo mogućnosti spojiti se na Facebook?”, “Što je ova sprava koja izgleda kao robot?” itd. S obzirom na uzastopne uspjehe, Peek&Poke je posljednjih mjeseci bio čest gost medija ili bar riječkih lokalnih razgovora – Typewriter Borosana Competition (snimka s natjecanja), uvrštavanje u listu Ryanaira među 50 top lokacija u Europi (vijest o prijevozu Ryanairom), dobivena podrška od Commodorea USA, posjet predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića (vijest sa službene stranice Peek&Pokea).
Strast hobista i “društvo snova”
Koje je porijeklo ovakvog interesa za mjesto kao što je Peek&Poke? Uzrok njegove popularnosti i prepoznatljivosti zacijelo leži u jedinstvenosti, originalnosti sadržaja i osjećaju kreativne energije primjetnom iza provedbe svakog programa. Djelatnost i svakodnevno funkcioniranje Peek&Pokea rezultat su osobnog hobizma i strasti pojedinaca koji su 2007. godine dobili priliku smjestiti zbirku starih računala, do tada razmještenu po garažama, podrumima, spavaćim sobama itd., u 300 m² u prizemlju lijepe Austro-Ugarske zgrade s početka XX. stoljeća. Iz tog spoja kreativne energije i ugodnog prostora započela je avantura koja nakon četiri godine rada ima vlastitu prepoznatljivost i snagu.
Dva su šira kulturološka preduvjeta omogućila nastanak Peek&Pokea. Unutar povijesne znanosti došlo je do pomaka s istraživanja tema političke povijesti prema povijesti s, mentaliteta pri čemu novije razdoblje, obilježeno informatičkom revolucijom, tek počinje dobivati svoje mjesto. Ipak, valja zamijetiti da je istraživanje povijesti računala, informatizacije, kulture informatičkog društva postalo pravovaljana znanstvena tema koja, osim dubljih spoznaja, ima i potencijal veće zanimljivosti. S druge strane, u XXI. stoljeću došlo je do snažnih promjena u željama i potrebama korisnika znanja i kulturalnih produkata. Pojavu je možda najbolje sažeti u ideji uglednog futurologa Rolfa Jensena o nastajanju “društva snova” čija se ekonomija temelji na ponudi snažnih doživljaja. S pozicije muzeja riječ je o značajnoj promjeni i izazovu jer se mjesta nastala kroz modernističku paradigmu znanja moraju preoblikovati u snažne “tvornice doživljaja”, što zapravo i zahtijevaju potrebe novijih generacija odraslih uz igraće konzole, hiperprodukciju medijskog sadržaja i ADSL internet. Stoga je kombinacija znanja, doživljaja i zabave recept koji se pokušava primijeniti za funkcioniranje Peek&Pokea.
Holodek “geek” kulture
Iako titula “muzeja računala” može izgledati drugačije, Peek&Poke nije mjesto koje opsesivno pokušava čuvati tone čipova, plastike i metala koji oblikovani u danas zastarjela računala više nikome ne koriste. Njegov cilj je njihovo oživljavanje, pružanje novog života pomalo zaboravljenim uređajima i pripovijedanje jedinstvene priče koja se krije iza svakog modela računala, mobitela, kamere, televizije, igraće konzole…
Uz stara računala i potrošačku elektroniku, kroz Peek&Poke se istražuje, štiti od propadanja i posjetiteljima se predstavlja cjelokupna znanost, kultura i umjetnost oblikovana na njihovoj bazi – astronautika, književne knjige, filmovi, filmski plakati, umjetničke instalacije, fotografije, video igre, stripovi itd. koji su ravnopravni “partneri” i nerazdvojno povezani, primjerice s disketama od 8 inča, elektronskim cijevima prvih računala i mehaničkim kalkulatorima. Stoga se sadržajem Peek&Poke značajno podudara s interesima tzv. “geek” kulture koja u zemljama poput SAD-a predstavlja značajan faktor budući da okuplja najnadarenije umove čineći snažan proizvod znanja. Tako su sama računala “samo” podloga za detaljnije razmatranje različitih sklonosti temama kao što su, primjerice povijest dizajna, pisanja, učenja, komunikacije, zabave itd. koji čine bitne predmete suvremenih povjesničarskih istraživanja. Sve se to odvija unutar izvorne sredine koja je osjećajem jako bliska dnevnom boravku i uredskim prostorima kroz koje su računala i ostala potrošačka elektronika ušli u naše živote.
Od prijenosnika s Olimpijade u Sarajevu do računala Bonga Vrageca
Stalno mijenjajući postav Peek&Pokea sastoji se od primjeraka svih važnih modela računala iz njihove relativno kratke povijesti – od Minivaca 601 iz 1961. godine preko terminala s magnetskim vrpcama korištenih u Rade Končaru, sve do osobnih računala. Naravno, povijest potonjih detaljno je zastupljena pa su u muzeju vidljivi Apple II, Macintosh, IBM PC, Commodore 64, Sinclairovi ZX 80, ZX 81 i ZX Spectrum… Iza svakog modela krije se priča koju posjetiteljima na zanimljiv način predstavljaju stručni voditelji od kojih se, primjerice, može saznati uz koja su računala nastali specijalni efekti Ratova zvijezda i Jurskog parka, koje računalo je korišteno na Olimpijadi u Sarajevu, a na kojem je stvorena prva internetska stranica.
Logično, snažan je naglasak stavljen na domaće gledište proizvodnje te korištenje računalne i potrošačke elektronike. Kultna Galaksija s potpisom tvorca Voje Antonića, računalo za osnovne škole Orao, računalo za srednje škole Ivel Ultra, koje u poznatoj seriji Smogovci koristi i genijalac Bongo Vragec, dio su računala spašenih od propasti i zaborava. Peek&Poke je također udomitelj jedne od najvećih svjetskih zbirki kalkulatora u kojoj se ističu domaće perjanice – legendarni bujski “digitroni” zbog čijeg naziva je na cijelom području bivše Jugoslavije vrlo čest naziv za džepno računalo upravo – digitron. Tu je i model db800, prvi europski i jedan od prvih svjetskih džepnih elektronskih kalkulatora nastao u Bujama!
Za razliku od većine klasičnih muzeja obilježenih statičnošću i svojevrsnom udaljenošću posjetitelja od izložaka, u Peek&Pokeu smiju se koristiti gotovo svi elementi računalne prošlosti. Tako posjetitelji mogu iskusiti kako je bilo programirati na ZX Spectrumu, igrati Pac-Mana na prvom PC-u ili kultni Pong na Gorenjevoj konzoli iz 1978. godine! Na raspolaganju je i slobodan uvid u “retro” biblioteku ispunjenu s više tisuća primjeraka knjiga i časopisa poput Mog Mikra, Trenda, Hakera, Računara u vašoj kući čijim se listanjem može dodatno pojačati osjećaj izvornog vremena. vakodnevice, kulture
Prema zahtjevima posjetitelja organiziraju se i dodatne aktivnosti poput predavanja uz prezentacije s temama: “Kako smo maštali budućnost – futurologija pedesetih godina XX. stoljeća, “Povijest pisanja”, “Digitronska revolucija iz Buja”, “Roberto Bartini – Riječanin koji je poslao Gagarina u svemir”, “Kako je računalo pokorilo SFRJ”, “Igrice – povijest naše zabave”.
Peek&Poke i Bloomova taksonomija
Sagledano u povezanosti obrazovnih ciljeva predmeta osnovnih i srednjih škola te odgovarajućih pojmova iz Bloomove taksonomije, mogućnosti koje nudi Peek&Poke mogu se pokazati višestruko korisnima. Dovoljno je aktivno, ponekad “out of the box” razmišljanje, a da se pronađe logična i produktivna povezanost između pojedinih školskih predmeta i aktivnosti Peek&Pokea. Dopustit ću si slobodu nekolicine prijedloga, a na svakom je pojedincu da vlastitim snagama domisli moguće aktivnosti. Nastava likovne kulture i povijesti umjetnosti može biti obogaćena razmatranjem povijesti dizajna samih računala i proučavanjem upotrebe računala u grafičkom dizajnu (primjerice, uporaba Macintosh računala među grafičkim dizajnerima, Appleova ideologija jednostavnosti dizajna proizvoda, evolucija dizajna računalnih igara), dok nastava glazbene kulture dobiva dodatnu razinu uvidom u razvitak glazbe nakon širenja računala (primjerice, uporaba džepnog računala za izradu glazbe od strane grupe Kraftwerk, među glazbenicima famozna Atarijeva računala, programi za izradu glazbe). S obzirom na spomenuto baštinjenje istraživanja povezanosti astronautike i računala, Peek&Poke je korisno mjesto i za nastavu fizike. Ipak, posebno zanimljive aktivnosti moguće su unutar nastave hrvatskog jezika i povijesti. Dok povijest računala čini sastavni dio danas posebno suvremene povijesti svakodnevice, spoznaje korisne nastavi hrvatskog jezika mogu se kretati između tema kao što su temeljite promjene oblika pisanja i čitanja u vrijeme računalne revolucije, znanstveno-fantastična književnost i filmska kultura, umjetnička vrijednost stripa i sl.
Knjiga dojmova, nedavno potpisana i od predsjednika Ive Josipovića ovim riječima: “Ovdje u Peek&Pokeu našao sam i dio svoje povijesti, opet sam sreo svoj Digitron, Atari…”, svjedoči da je kroz četiri godine rada bilo jako malo razočaranih budući da kombinacije zabave i učenja nije nedostajalo. Uostalom, tek poznavajući povijest računala i uz njih nastalu kulturu dobiva se potrebna inspiracija za ljepšu sutrašnjicu.
Moj kvart – primjer projekta povezanog sa suvremenim likovnim zbivanjima
Sažetak
Nastavni sadržaj treba povezati sa svakodnevnim okruženjem i zajednicom, ali to nije lako s obzirom na činjenicu da svaki nastavnik ima ograničenje rada unutar zadanog plana i programa. U nastavi likovne umjetnosti zadani sadržaji, teme i zadatci nerijetko su povezani sa suvremenim kulturnim zbivanjima. Tijekom školske godine 2010./2011. ostvaren je projekt Moj kvart s učenicima prirodoslovno-matematičke gimnazije. Projekt je uklopljen u plan i program likovne umjetnosti, a nadahnut je kulturno-antropološkom studijom Kvartovska spika dr. sc. Valentine Zrnić Gulin. Sasvim se slučajno projekt Moj kvart uklopio u niz kulturnih događanja ostvarenih u galerijskim i inim prostorima grada s težnjom ponovnog procjenjivanja vrijednosti urbanih gradskih kvartova. Primjena informatičke tehnologije omogućila je ostvarenje i prikazivanje projekta preko e-knjige i interaktivne karte. Unatoč suvremenim kulturnim zbivanjima, projekt nije zapažen od strane šire društvene zajednice.
Nerijetko se postavlja pitanje: Kako nastavni sadržaj povezati sa svakodnevnim okruženjem i kulturnom zajednicom? U planu i programu za likovnu umjetnost naznačeni su sadržaji i zadatci koji su usmjereni na stalnost povijesti umjetnosti, arhitekture i urbanizma te povezivanje sa suvremenim kulturnim zbivanjima. Očekuje se uspostavljanje osobnog odnosa prema djelima suvremenog okoliša i osvještavanje kulturnog značenja gradskog prostora. S obzirom na malu satnicu predmeta, to nije lako izvedivo u okviru nastavnog sata gdje je naglasak na razumijevanju pojmova i povijesnoj neprekidnosti.
Tijekom školske godine 2010./2011. ostvaren je projekt Moj kvarts učenicima drugih razreda prirodoslovno-matematičke gimnazije. Cilj je bio osvještavanje vlastitog identiteta u prostornom okružju arhitekture i urbanizma kvarta, a usput je došlo do povezivanja nastavnog sadržaja s kulturnim zbivanjima. Tijekom 2010./2011. Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu te udruge poput Kontraakcije i UIII (Udruga za interdisciplinarna i interkulturna istraživanja) izložile su djela povezana s urbanizmom, kulturnim okružjem i sveukupnim pamćenjem zagrebačkih kvartova.
Također, Moj kvart je predstavljen u okviru portfelja Turističke zajednice grada Zagreba Kultura turizma, ostvarenog s deset srednjih škola grada Zagreba.
Slika 1. Plakat Moj kvart
Glavno polazište projekta bila je kulturno-antropološka studija Kvartovska spika (Gulin Zrnić, 2009) u kojoj se urbano, kulturno i društveno iskustvo povezuje u oblikovanju grada. Autorica studije, dr. sc. Valentina Gulin Zrnić održala je uvodno predavanje u prirodoslovno-matematičkoj gimnaziji označivši smjernice istraživanja i početak projekta.
Ostvarenje projekta omogućeno je informatičkom tehnologijom, što se iskazalo kroz korištenje opreme, programa te ostvarenje i predstavljanje. Radovi učenika pokazali su se suvremenima s obzirom na istovremeno predstavljanje učeničkih radova na internetu sa suvremenim kulturnim zbivanjima.
O neprekidnosti projekta
Moj kvart ima karakteristike projekta s obzirom na vremensko ograničenje, primjenu znanja i alata, usklađenost zadataka i unaprijed određen jedinstven proizvod (Špundak, 2010). Voditeljica projekta bila je nastavnica koja je uskladila alate, aktivnosti i rad učenika. Projekt se ostvario uz minimalne troškove s obzirom na uporabu Microsoft Worda na osobnim računalima i Google Mapsa. U razredu se odvijala komunikacija nastavnika s učenicima, preko elektroničke pošte i foruma postavljenog u sklopu LMS-a.
Slika 2. Komunikacija elektroničkom poštom na adresi projekt.moj.kvart@gmail.com
Projekt se sastojao od dva dijela – teksta i interaktivne karte. Na tablici koja slijedi nalazi se podjela i bodovanje zadataka unutar dva dijela:
Prilog 1. Zadatci i bodovanje
Tekstualni dio učeničkih uradaka tematski je određen u zadanim obrascima koji su učenicima dostavljeni putem foruma ili elektroničke pošte.
Slika 3. Zadani obrazac s tematski naznačenim blokovima za tekstove i fotografije
U pisanom dijelu su učenici trebali:
napisati osnovne podatke o kvartu,
napisati podatke o povijesti kvarta,
navesti omiljeno mjesto,
navesti podatke vezane uz osobnu povijest u kvartu te
izabrati karakterističnu fotografiju.
Tekstovi su slani elektroničkom poštom te su nakon odabira objavljeni u obliku e-knjige. Aplikacija Issuu omogućila je brzo i besplatno objavljivanje radova te javno izdavanje publikacije u duhu “masovne amaterizacije” (Coates, 2003).
Prilog 2. E – knjiga Moj kvart
Interaktivna je karta ostvarena na Google Mapsu gdje su učenici označili mjesta i dodali fotografije, osobne zapise i komentare, prateći pisane upute i dostupne priručnike s uputama u obliku videa.
Slika 4. Moj kvart na Google Mapsu Slika
3. Interaktivna karta na Google Mapsu
Vrednovanje projekta
Projekt je zadan u sklopu redovne nastave drugog razreda, a odvijao se izvan okvira nastavnog sata i učionice na kućnim računalima pomoću Microsoft Worda te aplikacije Google Maps.
Tekstualni se dijelovi razlikuju kvalitetom s obzirom na valjanost izvora i vjerodostojnost fotografija. Najzanimljivijim dijelom svih zapisa čini se blok osobna povijest zbog svoje vjerodostojnosti i promatranja detalja, pod utjecajem predavanja dr. sc. Valentine Gulin Zrnić.
Prilog 4. Izdvojeni tekstovi učenika u kojima zapisuju osobnu povijest u kvartu
Međudjelovanje nije bilo jednako na svim razinama s obzirom na dostupnost projekta. Manja grupa učenika izdvojena je zbog uređivanja prispjelih radova. Interaktivna se karta od početka istovremeno uređivala na Google Mapsu, dok su tekstovi postali dostupni tek nakon objavljivanja e-knjige.
Učenici su u svojim radovima povezali urbani kontekst s osobnim povijestima boravka u kvartu, što se poklopilo sa suvremenim izlagačkim aktivnostima grupa poput Kontraakcije i UIII, izložbenih djelatnosti Muzeja suvremene umjetnosti i Muzeja grada Zagreba te raznih udruga građana zastupljenih na internetu. Predstavljanje projekta u okviru portfelja Turističke zajednice grada Zagreba Kultura turizma, iako javno,nije otvorilo dijalog s udrugama.
Zaključak
Može se reći da je projekt uspješno ostvaren ako se vrednuje cilj, proces ostvarenja i završni proizvod. Nedostatkom projekta trebalo bi smatrati unutarnje i vanjsko međudjelovanje. Unutarnje međudjelovanje se moglo postići odabirom suradničkog alata, dok međudjelovanje sa širom društvenom zajednicom nije unaprijed planirano. Može se zaključiti da je informacijsko-komunikacijska tehnologija omogućila javno objavljivanje učeničkih radova kao priloga sadašnjim kulturnim zbivanjima, no učenici nisu bili svjesni sadašnjih izlagačkih aktivnosti. S druge strane, zadatci naznačeni u planu i programu uspješno su ostvareni omogućujući učenicima istraživački pristup nastavnom sadržaju.
Dodatak – Kronologija izložbi i radionica na temu Moj kvart
eTwinning redovito organizira stručna usavršavanja diljem Europe, a stručno usavršavanje na moju omiljenu temu: Korištenje digitalnih medija u nastavi, mene je posebno zainteresiralo. Mojoj sreći nije bilo kraja kada sam primila obavijest da je moja prijava prihvaćena i da mi je dodijeljena stipendija za eTwinning stručno usavršavanje na University of Applied Sciences u Helsinkiju, u Finskoj. Otišla sam tako, u studenom prošle godine, puna očekivanja i s ambicioznim popisom ciljeva:
Naučiti što više o primjeni digitalnih medija u nastavi;
Upoznati i zahvaliti prof. Jukki Orawi, čijem sam istoimenom seminaru prisustvovala online i koji me je oduševio svojim pristupom radu, količini, kvaliteti i načinu predstavljanja sadržaja;
Pronaći kolegu iz Finske koji je spreman za međunarodnu suradnju s mojom školom.
Treba li naglašavati da su dani u Finskoj prebrzo prošli, a ja sam se vratila preplavljena prekrasnim dojmovima i ponosna na činjenicu da sam u cjelini ostvarila sve ono što sam planirala!
Osobito sam bila sretna što sam, od brojnih kolega koje sam upoznala u Helsinkiju, upoznala i jednoga koji je bio posebno zainteresiran za uspostavu suradnje među školama: gospodin Mikko Lume, ravnatelj osnovne škole u malom finskom mjestu Rovaniemiu, svima bolje poznatom kao selu Djeda Božićnjaka! Po povratku u Hrvatsku, na moju su elektroničku adresu uskoro počele stizati poruke iz Finske. Gospodin Lume me je povezao s kolegicom Heli Raihonnen, učiteljicom 4. razreda, koja je oduševljeno pristala na suradnju s našom školom. Izmjenjivali smo poruke, pisamca, crteže. Svi smo zajedno polako učili koristiti elektroničku poštu, programe za pregledavanje i uređivanje teksta i fotografija kako bismo što bolje upoznali naše prijatelje i njihov zavičaj, a i kako bismo im pokazali zavičaj u kojem živimo, a koji se tako jako razlikuje od njihovog! Nama je Dalmatincima osobito uzbudljiva bila ova poruka, koja nam je stigla sredinom ožujka, u vrijeme kada mi već polako pripremamo kratke rukave:
„Oh, blago njima!“, uzvikivali su moji učenici, smatrajući da bi se i oni usudili izaći i igrati nogomet na -38 C! A do jučer, malobrojni su izlazili na buru i desetak stupnjeva „ciče“ dalmatinske zime.
Kako je to sada bilo smiješno! Mojim se učenicima ideja o ledenim stolicama kao simbolu prijateljstva učinila prekrasnom i nikako im nije bilo jasno kako su s takvom idejom mogli osvojiti tek 3. mjesto. Zaključili su da, sjedeći na takvoj stolici, nikako ne može biti hladno onome koji sjedi na njoj jer ga grije ljubav i snaga prijateljstva!
Odmah smo odlučili da ćemo i mi pokrenuti sličan projekt – projekt PRIJATELJSTVO!
Poslali smo im novu poruku elektroničke pošte i izložili ideje svojim prijateljima u Finskoj:
i mi bismo izrađivali nešto lijepo za svoje prijatelje! Svojim bismo uratcima pokazali koliko nam je prijateljstvo važno;
mi nemamo snijeg, zato ćemo koristiti sve moguće likovne tehnike i materijale;
postavit ćemo novu, zajedničku mrežnu stranicu za naš projekt;
na kojoj ćemo objaviti fotografije naših radova;
mali će prijatelji u Finskoj također sudjelovati na mrežnoj stranici: pregledavat će naše radove, glasovati i tako odabrati najuspješnije, koje ćemo nagraditi diplomama;
svi će sudionici projekta dobiti prigodne zahvalnice.
Finci su oduševljeno prihvatili naš prijedlog. Krenulo se na posao!
Da bi projekt zaista bio prijateljski, pozvali smo i učenike iz drugih razrednih odjeljenja u našoj školi. I ne samo njih! Iskoristila sam Proljetnu školu HPKZ-a (poveznica na stranicu HPKZ-a) u Opatiji (Tema: Hrvatska na pragu EU, 21. – 23. ožujka 2011.), na kojoj sam održala izlaganje, ali i iskoristila priliku da pozovem kolege iz drugih škola da nam se pridruže u ovom projektu.
Svi su zainteresirani upućeni u detalje projekta i na svoje su elektroničke adrese dobili potrebne materijale o projektu, kao i ovaj mali podsjetnik:
Radovi su uskoro počeli pristizati. Kolegice iz OŠ Slano iz Slanog i OŠ Bana Josipa Jelačića iz Zagreba pridružile su se učenicima iz OŠ Tučepi. Naša je zajednička mrežna stranica rasla i iz dana u dan postajala sve ljepša i sadržajnija (možete pogledati ovdje). Nestrpljivo smo dočekali trenutak kada su iz Finske stigli rezultati glasovanja – svi su pohrlili na mrežne stranice projekta i zajednički se veselili osvojenim bodovima.
Posebno su svečani, ali i dirljivi, bili trenutci kada su u učionicama u Slanom, Zagrebu i Tučepima organizirane posebne svečanosti na kojima su učenicima uručivane diplome. Pljeskalo se iskreno, od srca, osvajačima prvih triju mjesta koji su nagrađeni diplomama, kao i svima ostalima kojima su uručena priznanja. Primili smo toliko poruka oduševljenja zbog sudjelovanja u ovom projektu, Prijateljstvo na djelu! Neke od komentara objavili smo i na mrežnoj stranici projekta.
Osobito su me razveselile elektronička pisma koja su počela pristizati nakon što smo završili s radom na ovom projektu. Zahvaljujući činjenici što je mrežna stranica projekta bila dostupna svima na internetu – mostu druženja i prijateljstva, za naš projekt su saznale i kolegice iz drugih škola u zemlji, ali i šire. Svima se svidio naš rad, mnogima je bilo žao što nisu prije saznali za ovu aktivnost i što je rad na projektu završio. Ostavili su svoje kontakte, sa željom da im se javimo ako bismo i u budućnosti organizirali slične aktivnosti. I sam je ravnatelj škole u Rovaniemiu, s početka ove priče, sretan zbog lijepe suradnje koju su ostvarili naši učenici. Najavio je i svoj posjet te nestrpljivo očekujemo njegov dolazak. Naša će se suradnja, po svoj prilici, nastaviti i u novoj školskoj godini. Već se veselimo novim aktivnostima i novim projektima!
U današnje vrijeme robotika više nije isključivo sačuvana za industrijsku primjenu i za skupocjene projekte. Danas se roboti koriste u mnogo različitih područja – od medicine pa sve do svemirskih istraživanja. Više nije nezamislivo imati kod kuće robota koji će automatski usisati vaš dom kada niste kod kuće. Razvoj je, osim proširenja primjene robotike, doveo i do smanjenja cijena robota, tako da mnogi koji su oduševljeni mogu pribaviti vlastitog robota i započeti programiranje. Upravo ćemo iz tog razloga u ovom članku predstaviti Microsoft Robotics Developer Studio koji je namijenjen programiranju i upravljanju robotima. Jedna od njegovih glavnih prednosti jest što može simulirati robota i njegovo gibanje u virtualnoj okolini, ukoliko nemamo stvarnog robota kojeg bismo mogli koristiti. Također je važno napomenuti da program može upravljati s više različitih robotskih platformi, što znači da nije potrebno posebno učiti određeni programski jezik koji robot koristi.
Više o samom programu i novostima u najnovijoj verziji možete saznati ovdje.
Microsoft Robotics Developer Studio moguće je besplatno preuzeti s ove mrežne stranice.
Nakon preuzimanja instalacijske datoteke, potrebno je izvršiti standardnu instalaciju. Microsoft Robotics Developer Studio može normalno raditi s operacijskim sustavima Windows XP, Windows Vista i Windows 7. Sama će instalacija automatski instalirati sve dodatne sastavnice koje su potrebne za normalan rad Microsoft Robotics Developer Studia.
Programiranje pomoću vizualnog programskog jezika
Kako bismo mogli programirati naš robot, za početak je potrebno pokrenuti alat Visual Programming Language 2008 R3, odabirom Start > Svi programi pa Microsoft Robotics Developer Studio 2008 R2 > Visual Programming Language 2008 R3. Otvorit će se prozor poput onog na slici 1.
Slika 1. Sučelje VPL-a
Programiranje se izvodi kroz Visual Programming Language (VPL) grafički prikaz. VPL grafički prikaz možemo poistovjetiti s grafičkim prikazom tijeka programa. Da bismo uspješno napravili naš program, potrebno je napraviti grafički prikaz tijeka programa kojim ćemo odrediti sve radnje koje želimo da robot izvrši.
Na slici 1 uočite popise naredbi (aktivnosti i usluge) s lijeve strane prozora: Basic Activities i Services. Unutar okvira Basic Activities nalaze se operatori i potprogrami koje možemo upotrijebiti za izradu VPL grafičkog prikaza i provjeravanje stanja na ulazima i izlazima robota (primjerice, senzori, tipke i slično), ali i za povezivanje s različitim uslugama. Ovi operatori nam omogućavaju grananje programa te stvaranje odluka u programu. U okviru Services nalaze se pojedine usluge koje upravljaju robotom. Usluge obavljaju neki od zadanih potprograma. One mogu biti zadužene za komunikaciju s robotom, ali isto tako mogu i upravljati motorima, senzorima i ostalim uređajima priključenima na robot. Svaki dio robota koji je upravljiv obično je predstavljen jednom uslugom, tako da za jedan robot možemo imati više raspoloživih usluga. Usluge također mogu biti i složeni potprogrami koji, primjerice, pretvaraju tekst u govor i slično. U sredini prozora nalazi se okvir Diagram u kojem zapravo pišemo svoj program. Program pišemo tako da dovlačimo operatore i usluge u to središnje područje te ih međusobno spajamo. Budući da postoji mnoštvo usluga, kako bi se olakšalo snalaženje i korištenje istih, za većinu usluga postoje opisi. Prijeđemo li pokazivačem miša preko imena usluge, pojavit će nam se balončić s kratkim opisom usluge kao na slici 2.
Slika 2. Prikaz opisa usluge Date Time
Neke od usluga imaju zdesna oznaku i koja označava postojanje dodatne informacije o toj usluzi. Klikom na znak i otvara se mrežna stranica s detaljima usluga i primjerima korištenja usluga. Nakon što smo napravili VPL grafički prikaz našeg programa, pokrećemo ga klikom na gumb Start na alatnoj traci.
Slika 3. Primjer programa napisanog u VPL-u
Pokretanje simulacija
Upotreba simulacije robota iznimno je korisno svima onima koji nemaju mogućnost nabavke stvarnog robota. U Microsoft Robotics Developer Studiu postoje dva načina pokretanja simulacije. Prvi je izravno korištenje simulacijskih usluga u samom VPL grafičkom prikazu, dok je drugi pokretanje već unaprijed pripremljenih simulacija. Ukoliko koristimo simulacijske usluge u VPL grafičkom prikazu, pokretanjem programa pokrenut će se i simulacijsko okruženje koje smo odabrali. Želimo li pokrenuti već pripremljene simulacije odabiremo ih iz Windowsovog izbornika Start > Svi programi, Microsoft Robotics Developer Studio 2008 R2 >Visual Simulation Enviroment 2008 R3 pa kliknemo na simulacijski scenarij koji želimo pokrenuti. Primjer pokrenute simulacije možete vidjeti na slici 4.
Slika 4. Primjer simulacije robota
Ovdje su spomenute samo osnovne mogućnosti ovog programa. Mogućnosti programa Microsoft Robotics Developer Studio možete prilagoditi vašim potrebama dodavanjem novih usluga ili dodavanjem trodimenzionalnih maketa i objekata u simulacije. Mogućnosti programa su zaista velike te će zadovoljiti sve potrebe amatera, ali i profesionalnih programera. Mnoštvo korisnih materijala koji će vam olakšati prve korake u radu s ovim programom možete pronaći na službenim Microsoftovim stranicama posvećenim programu Microsoft Robotics Developer Studio.
Google je nedavno predstavio društvenu mrežu koja je privukla veliki broj korisnika u kratkom razdoblju. Trenutno se priča o brojci od 18 milijuna korisnika koja će, vrlo vjerojatno, i dalje rasti. Budući da Google+ donosi male izmjene u načinu dijeljenja sadržaja, možemo se upitati je li moguće Google+ koristiti u svrhu nastave. U nastavku teksta proći ćemo kroz ono što nudi Google+ i prikazati mogućnost korištenja u nastavi.
Za korištenje Google+ potrebno je imati Googleov korisnički račun i biti prijavljen u uslugu. Ovo je početna stranica koju vidimo kada nismo prijavljeni na uslugu.
Ova usluga prevedena je na hrvatski jezik kao i sve ostale usluge koje nudi Google. Jezik je moguće odabrati u postavkama Googlea, na kartici odabir jezika. Sada kada smo spremni za rad na mreži, počnimo s pregledom mogućnosti i njihove primjene.
Krugovi
Glavno obilježje koje čini Google+ jedinstvenim jest njegova mogućnost organiziranja ljudi u krugove. Kada dodate osobu u krug, ona može vidjeti sadržaj koji:
smo podijelili s tim krugom
smo podijelili kao javan ili
smo podijelili isključivo s tom osobom.
Zbog tako organiziranih veza moguće je kontrolirati što će tko vidjeti, dok to nije tako jednostavno učiniti na Facebooku. Krugovi u Google+ mogu označavati prijatelje s posla, obitelj, učenike ili roditelje nekog razreda, a za sve je njih moguće odrediti koji sadržaji će im biti vidljivi. Na taj je način moguće organizirati i razrede u krugove s kojima se može dogovoriti razgovor tako da se sadržaj podijeli samo s razredom, odnosno krugom, s kojim to želite.
Za razliku od Yammera, koji je potpuno zatvorena mreža, Google+ omogućava virtualno vođenje i privatnog i poslovnog života, i to potpuno odvojeno, a ipak s istim korisničkim računom. To je jedna od prednosti jer nema potrebe za stalnim prebacivanjem s mreže na mrežu.
Druženja
Druženje ili Hangout je mogućnost koju je Google+ predstavio odmah pri početku svog rada. U osnovi se radi o videorazgovorima, no u ovom je slučaju riječ o razgovorima s više ljudi odjednom. Na taj je način moguće započeti razgovore s učenicima i održati savjetovanje ili cijelu nastavu od kuće. To je velika prednost za škole na otocima gdje učenici imaju nastavu putem videorazgovora i nemaju dostupne profesore u neposrednoj blizini. Također je moguće ukratko iskoristiti ovu pogodnost za održavanje roditeljskih sastanaka s roditeljima u slučaju da oni nisu u mogućnosti doći do škole.
Da bismo se povezali u video razgovore potrebno je učiniti jedno od sljedećeg:
pozvati jedan ili više krugova ili
pozvati pojedinu osobu ako želimo održati, primjerice, privatni razgovor s roditeljem.
Pozivanjem osoba pojedinačno izbjegavamo mogućnost da nam se nepoželjni ljudi ubace usred razgovora, što možda nije praktično ako održavate razgovor s jednim roditeljem.
Druženje se započinje klikom na Započni hangout nakon čega se otvara novi prozor, u kojemu treba odabrati s kime želite započeti druženje i potvrditi ga. Napominjemo da je potrebno instalirati mali dodatak kako bi druženje moglo funkcionirati na računalu.
Razgovori – Google Talk
Google Talk je usluga koju Google nudi već više godina, no s Google+ mrežom dignuta je na višu razinu. Na listu osoba s kojima pričate moguće je dodati koga god želite iz svojih krugova, što je različito u odnosu na Facebook gdje su svi prijatelji odmah i na listi za razgovore, a naknadno je potrebno odabrati za koje želite biti vidljivi, za koje ne. Također, kad vas netko pokuša dodati na listu prijatelja, postavlja se pitanje želite li biti dodani na listu te osobe.
Google Talk je moguće prigodno iskoristiti za razgovor u stvarnom vremenu s učenicima koji nemaju dovoljno brzu vezu na internet za videorazgovore. Valja napomenuti kako postoji verzija za operacijski sustav Windows 7 koja omogućuje dostupnost za razgovor i kada mrežni preglednik nije otvoren.
Iskrice
Iskrice ili Sparks su još jedna mogućnost koju Google+ nudi, a mogu se pokazati korisnima za istraživanje tema koje obrađujete u nastavi. Budući da je Google tvrtka koja je redefinirala pojam traženja, u Google+ je ugrađeno spremanje pretraživanja. U Iskrice upišete pojam (temu) koji vas zanima i kad god kliknete na pretraživanje, dobijete osvježene rezultate toga pretraživanja. Ovo je odlično za praćenje aktualnih tema koje bi se mogle obrađivati na nastavi, a pomaže i nastavnicima u osvježavanju svoga znanja s mogućim novim pronalascima vezanim uz temu kada se pripremaju za sljedeću godinu.
Privatnost
Budući da je privatnost svim korisnicima važna, a ponajprije maloljetnicima pa tako i vašim učenicima, Google+ nudi dosta mogućnosti na tom području, dapače, prilikom prve prijave postavlja se i pitanje želite li da se vaši podatci koriste za oglašavanje ili ne. Ostale postavke privatnosti su više-manje ugrađene tako da prilikom međudjelovanja odmah birate i kako će sadržaji biti dijeljeni. Google+ je trenutno dostupan za osobe od 18 godina starosti ili više, no prema službenom forumu u testnoj fazi namjeravaju dodati još više mogućnosti za kontroliranje privatnosti i nakon toga će spustiti granicu na 13 godina.
Kada radite novu objavu članka, slike, poveznice ili videa, na dnu okvira možete upisati ili odabrati osobe kojima će ta objava biti vidljiva kao na sljedećoj slici.
Osim što krugovi služe za brzi odabir grupe osoba koje će vidjeti određeni sadržaj, oni također služe kako biste samo vidjeli sadržaj osoba koje stavite u njih. Konkretno, to znači da sadržaj koji dijele druge osobe neće doći do vas ako ih vi nemate u svojem krugu.
U slučaju da vam smetaju nečije poruke i objave, postoji mogućnost blokiranja te osobe – dovoljno je otići na profil osobe i kliknuti „Blokiraj korisnika X“.
S obzirom da su profili korisnika na Google+ javni moguće je svakom dijelu profila (uvod, čime se mogu pohvaliti, zanimanje, radno iskustvo, obrazovanje, veze, mjesto prebivališta, kućni kontakti, poslovni kontakti, status vaše veze, što tražite, kontakti u vašim krugovima)odrediti posebnu vidljivost. Dovoljno je odabrati uređivanje profila i odabirom određenog dijela ponudit će se mogućnost odabira vidljivosti, opet prema krugovima ili javnosti – kao na sljedećoj slici.
Ovo su trenutno sve dostupne mogućnosti privatnosti, no kako broj korisnika i novih mogućnosti bude rastao, pretpostavljamo da će u budućnosti Google predstaviti još dosta njih.
+1
+1 je novitet koji je Google uveo prije Google+ mreže, ali je dobio na svojoj snazi tek kad je pokrenut Google+. +1 znači isto što i „Sviđa mi se“ mogućnost na Facebooku, kojom označavate da vam se sadržaj sviđa, da ga preporučujete drugima ili da se slažete s njime. Kada takav sadržaj označite, on će se prikazati vašim prijateljima u njihovim pretraživanjima, a sadržaj koji oni označe, u vašim pretraživanjima. To bi moglo biti posebno korisno ako ste povezani s drugim učiteljima koji se bave istom temom. Tada vam Google ponudi neki sadržaj koji je možda zanimljiv i vašim kolegama. Također je moguće da vaši učenici vide sadržaj koji ste označili sa +1, a to mogu vidjeti u vašem profilu na kartici „Oznake +1“. Na taj način možete preporučiti svojim učenicima sadržaj koji smatrate zanimljivim.
Dodatno možete koristiti +1 kao način potvrde da su vaši učenici pogledali sadržaj koji ste podijelili s njima.
Budući da Google nudi i mnoge druge usluge, moguće ih je koristiti usporedno s Google+ mrežom. Pri vrhu vašeg mrežnog preglednika možete uočiti vrpcu na kojoj se, s lijeve strane, nalazi popis usluga koje koristite, a s desne strane su obavijesti s mreže. Na ovaj način Google još više potiče korisnike da presele svoje aktivnosti na internet, odnosno u oblak te ujedno dobivaju obavijesti s mreže dok, primjerice, uređuju prezentaciju u Google dokumentima ili pišu elektroničku poruku.
Nadamo se da vam je ovaj kratki pregled dao uvid u mogućnosti korištenja Google+ mreže u nastavi. U nastavku možete pogledati nekoliko video uradaka koji ukratko prikazuju mogućnosti Google+ mreže. Također, možete proći kroz kratke upute (na hrvatskom) kako koristiti Google+, pročitati detaljni priručnik ili postaviti pitanje na službenom forumu. Svakako preporučujemo i da pročitate neke od sljedećih članaka koji pišu o istoj temi:
Mi smo tijekom ljeta marljivo prikupljali ideje za usvajanje novih vještina i znanja. Pogledajte što smo prikupili i odaberite nešto za sebe. Više… 
Kako vam se sviđa ideja o stručnom usavršavanju koje vam je dostupno u vašem domu, na kojem birate koga od stotinjak svjetskih poznatih učitelja želite slušat? Reform Syposium je trodnevna, globalna e-konferencija namijenjena obrazovnim stručnjacima. Organiziraju je učitelji iz cijelog svijeta, a publika su učitelji i svi kojima je obrazovanje važno. Konferencija je potpuno besplatna i dovoljno je da se prijavite za sudjelovanje da biste postali dio ove dinamične obrazovne zajednice. Razgovarali smo sa Shelly Sanchez Terrell,organizatoricom konferencije i vrlo poticajnom učiteljicom. Više… 
Prilagodba na nove generacije učenika podrazumijeva i prilagodbu na njihove roditelje. Kako se mijenjaju naši učenici, tako se mijenjaju i njihovi roditelji. Kako se snaći na početku nove školske godine i pružiti podršku roditeljima piše nam Ana Ivaković. Više… 
Arjana Blažić je ljeto provela intenzivno učeći i družeći se s najboljim učiteljima iz cijelog svijeta. Saznajte kako je bilo na prvom Microsoftovom institutu za nastavnike. Više… 
Mašta je važnija od znanja, a možemo je razvijati čitanjem, slušanjem i pričanjem bajki. Kako, pročitajte u tekstu Elene Kovačić. Više… 
Gabrijela Čorković nam piše o dva Comenius projekta u koje je Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“ uključena sljedeće dvije godine. Želimo im puno uspjeha u realizaciji projekta, a sigurno ćemo još čuti o njima. Više… 
O riječkom Peek&Poke muzeju saznajemo od najboljeg izvora, njegovog “kustosa” Kristiana Benića. Iako titula “muzeja računala” može izgledati drugačije, Peek&Poke nije mjesto koje opsesivno pokušava čuvati tone čipova, plastike i metala koji oblikovani u danas zastarjela računala više nikome ne koriste. Više… 
Kristina Rismondo nam kroz projekt “Moj kvart” otkriva kako nastavu likovne umjetnosti povezati sa suvremenim likovnim zbivanjima i okruženjem u kojem se nalazimo. Više… 
Marleni Bogdanović i njenim učenicima uspjelo je ostvariti direktnu vezu sa selom Djeda Božićnjaka. Osnovni komunikacijski kanali za projekt “Prijateljstvo” bili su internet i eTwinning. Pripremite se i vi na vrijeme za ovogodišnju zimu i pronađite prijatelje na sjeveru, jugu, istoku ili zapadu 
. Više… 
Microsoft Robotics Developer Studio je računalni program namijenjen programiranju i upravljanju robotima. Naučite više o tom programu pa uz pomoć Matije Blagusa osposobite svog robota. Više… 
Ovo ljeto se puno pričalo o Google+, svi su isprobavali i otkrivali njegove mogućnosti, a već ima i primjera kako bi se mogao koristiti u nastavi. Upravo nam Matija Kapić objašnjava kako koristiti tu društvenu mrežu u nastavi. Više… 
Od svih oblika stručnih usavršavanja upravo akcijsko istraživanje dovodi do stvarnih promjena u nastavnoj praksi. Akcijska su istraživanja vezana za problem iz prakse i mijenjaju rutinu poučavanja u koju nastavnici s vremenom upadnu. Propitujemo sami sebe, razvijamo samokritičnost i spremni smo promijeniti svoju nastavu. Kako se snaći u akcijskim istraživanjima naučite od Snježane Pavić. Više… 
Sonja Delimar postavila je svojim učenicima nadasve zanimljivo pitanje “Što znamo o romanu kojemu dugujemo pojam „Velikog Brata“?” Saznajte kako potaknuti učenike da više čitaju. Više… 
Sigurnost djece na internetu tema je kojom se bavimo tijekom cijele godine. Viktorija Hržica donosi nam dojmove, prezentacije, snimke i informacije sa skupova koji su se bavili baš tom temom. Više… 
I za kraj još dobre vijesti iz 
GeoGebra
Go!Animate
Pogled kroz prozor 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.