Šuškavi Pogled

Broj 73, rujan 2015.
ISSN 1848-2171

Tiho, tiho govori nam jesen, šuštanjem projekata i šapatom učitelja pa poslušajte što nam imaju reći.

Daniela Ružić Mrak opisuje kako učitelji provode ljetne praznike, a ne nije riječ o odmaranju na plaži nego o provođenju Eratostenovog pokusa kao krune međunarodnog druženja i suradnje. Više…

Dominik Tomislav Vladić priča nam o pokretanju, financiranju i realizaciji projektnih aktivnosti u okviru Regionalnog centra za razvoj poduzetničkih kompetencija zemalja jugoistočne Europe. Više…

Comenius projekt  „The world around us – its cultural heritage and its landscapes“ odveo je Elu Vežu u Bugarsku i Estoniju, a i usput otkrio sve tajne TwinSpacea. Više…

Zdenka Brebrić i Nataša Ljubić Klemše, provele su u I. OŠ Bjelovar istraživanje o dostupnosti i korištenosti suvremenih medija  u osnovnoškolskoj populaciji, njihova uporaba u procesu učenjai slobodnog vremena. Više…

Eko projekt 5P se već tri godine provodi u OŠ Mate Lovraka u Zagrebu, a voditeljica projekta Patricija Hiršl, otkriva nam što i kako rade. Više…

Da maturalna putovanje nisu samo provod mladih daleko od očiju roditelja opisuje nam Sanja Pavlović Šijanović kroz reportažu s putovanja vukovarskih gimnazijalaca u Wadowice, Krakov, Wieliczka, Auschwitz, Brno i Prag. Više…

Čime su se bavili varaždinski profesori na studijskom putovanju u Bruxelles, piše nam Silvija Špiranec. Više…

Jasmina Dvorski javlja nam da su učiteljice iz  IV. osnovne škole Varaždin sudjelovale na Ljetnoj akademiji za Jugoistočnu Europu „Ljudska prava na djelu“. Više…

„Mala matura“- da ili ne? Što kažu: učenici, roditelji i učitelji? Pročitajte što je Tim za kvalitetu bjelovarske I. OŠ ustanovimo svojim istraživanjem, možda se i vi povedete njihovim primjerom. Više…

Da, da učitelji su i ljeto potrošili na učenike i svoj posao. Pokažite im da ih cijenite!

Lidija Kralj

Kruna međunarodnog druženja i suradnje!

Daniela Ružić Mrak

Kada su vam mogućnosti da iskoristite čari ljeta iz raznih razloga nedostupne jedino što vam preostaje je druženje preko računala.

To i ne pada teško kada su vam sugovornici znanci vaše struke iz cijeloga svijeta. Ne da samo razmjenjujete rezultate mjerenja, već vam stižu fotografije njihovih zemalja, njihovih učenika, a nerijetko i njihovih obitelji pa i kućnih ljubimaca. Ovakva druženja otkriju vam da tamo negdje postoje vaše srodne duše i da valja prikupiti koju kunu kako biste mogli uzvratiti poziv da ih dođete posjetiti. Uistinu lijepo zvuči kada napišu…., a moja su ti vrata uvijek otvorena….

Eric, kolega iz Francuske, glavna osoba u Eratostenovom pokusu, ove je godine petnaestak dana proveo u Indiji u kojoj je nastava u tijeku. Sva mjerenja opsega ekvatora o kojima sam do sada pisala, bila su orijentirana na Mumbai, nama znan kao Bankok. Dakle, svaka od zemalja učesnica komparirala je mjerenja provedena u svom gradu sa Bankokom.

Klikom na poveznicu koje objavljujem moći ćete vidjeti mjerenja provedena 27.07.2015. diljem svijeta. Osnovna škola kneza Branimira u Donjem Muću jedina je iz Hrvatske sudjelovala u mjerenjima kao i u videokonferencii održanoj 03.08.2015.

Naći ćete opis Eratostenova pokusa kako ga je on izveo prije 2000 godina, učesnike, fotografije mjerenja, rezultate u Geogebri. Danima prije videokonferencije imali smo pokusna spajanja i ona su uvijek bila prilika da sa kolegama iz Grčke, s kojom sam ja bila u najčešćem kontaktu, popričate o školskim, ali i o neobaveznim temama.

Mjerenjima su se u školskom dvorištu pridružila dva člana Fizića, Karla Soldo i Paško Jurić, budući osmaši. 

Ovom prilikom pozivam sve kolege matematičare, fizičare, geografe i informatičare da se priključe eTwinning zajednici. Ništa ne obvezuje, radite kad hoćete i koliko hoćete, a ako u nekom od kolega dobijete dobrog suradnika i prijatelja, neprocjenjivo je!

Financiranje projektnih aktivnosti

kroz „Regionalni centar za razvoj poduzetničkih kompetencija zemalja jugoistočne Europe“ (SEECEL)

Dominik Tomislav Vladić

Jedno od najvažnijih pitanja koje se pred nas postavlja kada pokrećemo projekt jest: „Kako financirati projekt?“ Financiranje projekata je uvijek ključno pitanje kojim se treba baviti cijeli tim kako se realizacija projekta ili određenih projektnih aktivnosti ne bih dovela u pitanje. Stoga kvalitetni planovi, ljudski resursi i drugi resursi koji su na raspolaganju trebaju detaljno biti analizirani i svi prema svojim mogućnostima uključeni u projektne aktivnosti. Kao nastavnici ste vjerojatno volonterski sudjelovali u brojnim projektima. Kada se pogledaju rezultati, zadovoljstvo koje nam je obično pri samome vrhu ljestvice vrijednosti i ciljeva, velik je pokretač za sve nas kao sudionike u budućim  projektnim aktivnostima. 

Što utječe na kvalitetne rezultate?

Svjesni smo da različite škole imaju različite resurse na raspolaganju, a svakako se to odnosi i na financijsko stanje koje često nije zadovoljavajuće. Isto tako i mi kao djelatnici škole, u našem slučaju ne bismo mogli iz vlastitih sredstava realizirati sve što smo početkom školske godine zacrtali. Internet i povezivanje na društvenim mrežama, te stvaranje prijateljstava među širom zajednicom i dalje, omogućilo nam je povezivanje i uključivanje na međunarodne projekte. Detaljnije o projektu naše škole možete pročitati na stranicama Regionalnog centra za razvoj poduzetničkih kompetencija zemalja jugoistočne Europe (SEECEL). To je centar koji školama daje priliku da sudjeluju na međunarodnoj razini i osigurava dio financijskih sredstava za tehničku opremu, potrošne materijale i troškove edukacije nastavnika. Više o načinu provođenja aktivnosti može se pronaći u objavljenim dokumentima. 

Ključni čimbenici za razvoj i provedbu ideja na jednom takvom projektu su:

• Internet i povezivanje na društvenim mrežama
• stvaranje prijateljstava među širom zajednicom i dalje
• povezivanje i uključivanje na međunarodne projekte
• traženje izvora financiranja

Uključenost, komunikacija, suradnja

Kada smo krenuli s planiranjem nitko nije imao tako velika očekivanja i nije se razmišljalo o mogućim drugačijim rezultatima od uobičajenih koji se postižu kroz druge projekte u školi. Kada na kraju godine analizirate stanje i shvatite da su maksimalni angažman dali gotovo svi nastavnici, bilo da su uključeni u projekt ili surađuju s nastavnicima koji su uključeni, te kada vidite da su tu bili i svi nenastavni djelatnici, stručna služba i lokalna zajednica, onda se postignuto drugačije i više cijeni. Uključivanjem škole u spomenuti projekt, dobili smo značajna financijska sredstva koja su imala zadanu namjenu u projektu. Na taj način smo mogli realizirati glavni dio, nabaviti svu potrebnu opremu i usavršavati se za stjecanje novih kompetencija. Bili su potrebni dodatni napori, ulaganje

vlastitih resursa, ali i resursa škole. Kao i u svim drugim projektnim aktivnostima, nikada ne možete očekivati da će sve biti u potpunosti pokriveno. Ono što vam se ne može nadoknaditi jest vaše slobodno vrijeme koje ste iskoristili za razvoj. Ali unatoč tome rezultati su nagrada kojom ste i više nego zadovoljni. 

Ukratko možemo navesti sljedeće zahtjeve:

• suradnja među svim sudionicima u školi,
• suradnja s mentorskom školom koja je već prošla našu razinu
• uključivanje što većeg broja učenika
• uključivanje nenastavnog osoblja, nastavnog osoblja, školske stručne službe
• uključivanje roditelja, ljudi iz svijeta poduzetništva
• korištenje dodatnih resursa: Internet, izrada digitalnih materijala, izrada ručnih radova, predmeta, nabavka sadnica, nabavka materijala za održavanje

Transparentnost

Financiranje je uvijek predstavljalo određenu razinu nesigurnosti. Povremeno se javljaju problemi koje morate u hodu rješavati. Morate biti fleksibilni. Trebate razumjeti planove, prilagoditi ih, znati preusmjeravati resurse, maksimalno iskoristiti sve što je na raspolaganju. Na kraju do izražaja dolazi komunikacija i suradnja sa širom zajednicom. Svakako očekujete podršku mjesta u kojemu se škola nalazi, podršku grada i županije. Od posebnog značaja je podrška u financijskom smislu i poticanju na daljnje aktivnosti. No da bih do toga došlo rezultati moraju biti konkretni. Tako smo na stranicama škole redovito izvještavali o svemu što se događalo unutar škole.

Na neki način, to je i dobar primjer izvještavanja o realiziranim aktivnostima, te svakako transparentan način rada. Uostalom, kod učenika smo htjeli razviti svijest o svemu tome i razvijati pozitivnu sliku o poduzetništvu.

Buduće projektne aktivnosti u novoj školskoj godini

U financijskom smislu nam je SEECEL omogućio pokretanje aktivnosti i osiguranje sve potrebne tehničke opreme, računala, projektora i potrošnog materijal. No nakon realizacije svih aktivnosti, s učenicima smo osigurali određena financijska sredstva koje će omogućiti daljnje provođenje istih aktivnosti. Kroz tehničke radionice, izradu drvenih predmeta, slike koje su nastale na likovnim radionicama, školski vrt i uz druge radionice, učenici su uz vlastite napore s učiteljima osigurali budućnost projektnih aktivnosti. Zbog toga mislimo da je vrijedno bilo pokušati u nečemu tako složenom. Izgrađen je temelj a sada nam preostaje da uz manju potporu svake godine možemo ponovno realizirati iste i nove projekte. Nadamo se da će vrijednost ovoga biti prepoznata i naredne školske godine, te da ćemo financijsku potporu dobiti i od grada i od županije. Imamo učenike koji su voljni dati puno od sebe i učitelje koji će u svoje slobodno vrijeme pripremati aktivnosti i voditi ih cijelu godinu. 

Tallin – grad na jedan klik!

Ela Veža

Zahvaljujući želji za istraživanjem i učenjem kolegice Nataše Hržić, OŠ Trstenik, Split se prije  dvije godine priključila Comenius projektu pod nazivom „The world around us – its cultural heritage and its landscapes“. Cilj projekta je prikazati sličnosti i razlike pojedinih dijelova Europe kroz prizmu kulturne baštine i prirodnih ljepota. U projektu je sudjelovalo 12 zemlja: Velika Britanija, Španjolska, Francuska, Njemačka, Poljska, Estonija, Grčka, Cipar, Italija, Rumunjska, Bugarska i naravno Hrvatska. Ostvareno je  sedam mobilnosti: Velika Britanija, Cipar, Italija/Hrvatska, Španjolska, Njemačka, Bugarska i Estonija. Na redovitim sastancima projektnog tima dogovarane sve aktivnosti i mobilnosti. 

Osim što sam u protekle dvije godine ( sudjelujući u projektnim aktivnostima )uvidjela da je ovo najbolji mogući način učenja među učiteljima i učenicima, ovladala sam i svim prednostima i nedostacima uređivanja stranica  na Twinnspaceu  . Ujedno sam ostvarila i svoje prve EU mobilnosti u Bugarsku i Estoniju. Svjesna vrijednosti ovakvog načina komunikacije i otvaranja vidika i ovim putem svoje dojmove rado dijelim dalje. Iako se bliži kraj projekta, a u svibnju smo u Estonije (Tallinu) i fizički rastali s ekipama iz ovog „mnogozemaljskog„ projekta ostala nam je sinteza, tj. da postavimo pitanja što smo vidjeli, čuli doživjeli, naučili gledanjem, slušanjem, interakcijom… Evo mojih dojmova:

Bugarska

Već na prvoj mobilnosti u Bugarsku osvjedočila sam se  da predznanje kojim raspolažem prije puta lako se da potvrditi ili opovrgnuti. Slovkajući natpise na ćirilici došla sam do zaključka  da nam se ipak isplatilo učiti to pismo u osnovnoj školi. Uz taksistovo poučavanje kako se naopako R (znak Я) čita kao „ja“ cijeli istok mi je bio pod nogama. Prepoznali smo i dosta sličnih riječi (turcizama): zelje, sač, sinija, figure, …naravno najčešće uz prebogatu trpezu.  Uz svu specifičnost bugarske glazbe i ritmova naša glazba im je potpuna nepoznanica. Tako da bi u nekom idućem projektu mogli povezati glazbu i matematiku od 7/8 do x/32.

Rečenica od koje se još dugo neću oporaviti je: „ Informatika je obligatna!“. Da informatika je obavezan  predmet od prvog razreda osnovne škole . Nakon što u prva dva razreda nauče ergonomski koristiti računala i pisati u programu za obradu teksta, u trećem razredu izrađuju svoje prezentacije i videouratke. U sklopu školskog kompleksa imaju i liječnika. Uspoređujući udžbenike matematike za 5. i 7. Razred uočila sam da imamo dosta sličnosti u programu, ali njihov je ipak  dosta opširniji. Povratkom u svoj 7. razred odmah  sam prenijela informaciju kako njihovi bugarski vršnjaci u 5. Razredu (kub) uče ono sto će oni tek u 8. I kome je teže?  Ocjene od 5 do 10 unose se u dnevnik kao i kod nas, ali u zbornici leži i ogromna knjiga (veća od naše matične) u koju svaki nastavnik mora upisati svoje sate na kraju dana. Nismo vidjeli e-dnevnik i e- maticu, ali imaju tri informatičke učionice s pametnom pločom , projektorom i kako kažu „terminalima“. Zaključak: Bugarska je u matematici i informatici miljama ispred nas. (Ne pasti u depresiju…)

Estonija

Još uvijek svježa je moja druga mobilnost  u sklopu Comenius projekta OŠ Trstenik ostvarena u svibnju u Tallin Estonija.

Znala sam da je u vrijeme dok sam pohađala osnovnu školu ta zemlja ( uz susjedne dvije Litvu i Latviju) težila ostvarivanju svoje samostalnosti. Sigurna sam da mom tadašnjem nastavniku priča o samostalnosti sovjetskih republika nije bila u planu i programu, ali očito sam imala sreću da imam učitelja i školu ispred vremena te smo imali priliku stjecati znanja koja nisu strogo propisana jedinstvenim planom i programom. 

Krug ljudi u kojem se krećem, Estoniju će prije svrstati u Skandinaviju nego SSSR. S pravom ili ne može se zaključiti već pri dolasku u zračnu luku. Ostajemo zapanjene dizajnom i različitošću originalnih ideja koje je nemoguće prepričati. I nakon povratka enigma je ostala neriješena što se krije u muškom WC-u  iza vrata na kojima piše Man stuff only? Izgledom, bojama i tekstom na ženskoj strani veoma smo zadovoljne. Koja žena bi mogla ne nasmiješiti se na  natpis „Is it a sun or did you just smile?“ …..

Glavni grad Tallin mogli smo upoznati preko prekrasnih televizijskih razglednica za vrijeme održavanja Eurovizije. A pravi ugođaj EU druženja mogli smo osjetiti i na ovom putovanju pošto se posljednja večer našeg dvogodišnjeg druženja u projektu poklopila s finalnom večeri Eurosonga koji smo pratili na središnjem gradskom trgu umotani u dekice i navijajući za sve članice našeg projekta. Doživljaj jedinstven i nezaboravan, kao kad je Toto 1992. u Zagrebu  pobijedio s „Insieme-united, united  Europe“.

Kad smo kod glazbe i festivala još nam je ostala velika enigma posjet prekrasnoj festivalskoj pozornici na otvorenom. Nije enigma pozornica, već festival koji se održava svako PET godina. Kako to objasniti ikome u Splitu? 

Inače, prvi dan našeg boravka u ovom prekrasnom sredovjekovnom gradiću iskoristili smo za posjet veoma modernom televizijskom tornju. Koliko je toranj visok i kako se  radio valovi se šire u krugo radijusa 90 km  piše na zidovima pri ulazu u muzej što sigurno učitelji matematike dobro iskorištavaju u svojim posjetima s učenicima tornju za zanimljive zadačiće . Osim toga na interaktivnim ekranima može se iščitati dobar dio povijesti , a kako je toranj na neki način simbol osamostaljenja 1991. i zbog načina prezentiranja naše voditeljice moglo se zaključiti da raniju povijest i ne (pre)poznaju. Pronašli smo (za sedmaše ) gradivo iz vjerojatnosti i statistike. Na interaktivnim ekranima možete jednostavno izračunati kolika je  vjerojatnost da u Estoniji naiđete na nekog kao vi sami ili naučite nešto o stupnjevima i radijanima. Učiteljska mašta baš radi svašta. A tek s kurikulumskim pristupom .

Oduševljenost njihovim muzejima i interaktivnim sadržajima u njima nastavila se i u preostala dva savršeno tehnološki i opremljena suvremena muzeja koja smo imali prilike posjetiti. Znači li to da muzeji postaju  veoma zanimljiva mjesta ili ja samo starim? 

Sam koncept da kroz muzej posjetitelj šeće s karticom pomoću koje sve zanimljive sadržaje koje ne stigne iščitati može sebi poslati na mail oduševljava. A tek  mogućnosti snimanja i fotografiranja nečega što možete poslati kao razglednicu nekome tko nije s vama u danom trenutku sigurno će obradovati primatelja. Od jedara i jedrilica, elisa aviončića do prave podmornice kroz koju možete prošetati. Sve na jednom mjestu. Radionica za djecu  i video-igrice, mogućnosti izrade svojih fotografija i filmova, simulacije broda koji tone ., do edukativnih sitnica iz fizike pomoću kojih se jednostavno mogu savladati pojmovi otpora, topline, princip nastajanja virova u vodi ili prolaska broda sustavom kanala, način rada radara za otkrivanje u moru….

Naravno sve uz suvremeni dizajn i budno oko voditelja. 

Da nisu to samo dva slučajno odabrana muzeja pokazao je i teći u kojem su za nas svečani prigodni program dobrodošlice pripremila djeca iz vrtića.  Uz zanimljivu glazbenu igru imali smo priliku vidjeti prepariranog tuljana , stari način izrade konzervi, kao i porculanske garniture servisa za jelo…

Radni školski dan proveli smo u školskom kompleksu  koji obuhvaća na jednom mjestu sve  od vrtića do srednje škole. 

Na ulazu u školu običan hrvatski učitelj odmah ostaje fasciniran portom točnije recepcijom s koje nas ljubazne domaćice upućuju u jedno od četiri krila. Pred ravnateljskim kancelarijama dočekuje nas ljubazna tajnica ravnateljice, a u zbornici za jednim od okruglih stolova grupica učitelja vjerojatno dogovara neki zajednički projekt. Prostor ravnateljičinog kabineta  veći je od mnogih naših zbornica. 

Uz svaka ulazna vrata u učionicu nalazi se staklena ploha kroz koju se može vidjeti cijeli razred, ali i radoznali učenici mogu vidjeti što je na hodniku. Ne znam kako bi to kod nas funkcioniralo, ali gotovo sam sigurna da ovi učenici niti ne primjećuju vanjske događaje na hodniku.

Velika dvorana za koncerte i predstave, a na zastoru duž cijele visine ispisana je školska himna. „Ajme di mi živimo!“ Ali to nije sve. Informatička učionica s projektorom, pametnom pločom i ergonomski planiranim radnim mjestima. Susjedna prostorija naziva se Server. Prostorija prostrana, s računalima i okruglim stolom . U manjoj prostorijici do fizički je smješten server, a na podu u velikom kovčegu nemarno odloženo  tridesetak tableta. AHHH

U vrtiću koji je izgleda noviji dio kompleksa sav namještaj je u obliku geometrijskih tijela. Lopte za pilates (odnosno za rad na računalima) kotrljaju se po zbornici umjesto fotelja, i zelene vreća fotelje. Ravnateljica kaže da je na ideju o ovom zdravom i zabavnom namještaju došla za vrijeme posjeta Silicijskoj dolini.

Ako pogledate kartu uočit ćete da je Helsinki preko puta  Talina, ali ako niste dobro informirani nećete niti razmišljati o putovanju preko te „bare“. Ipak Finska nije Brač ni pa se iz Talina do Helsinkija može poći i na jednodnevni izlet. 

Ugođaj na brodu koji za prekratka dva sata savlada baltički zaljev je bila moja motivacija za izlet. Od početnog oduševljenja uređenjem  wc do programa na brodu, animatora, kviza i binga pokušavam sa smiješkom zamisliti slično na relaciji Split-Stari Grad.

Helsinki u nedjelju skoro kao Venecija, kupuju se karte za brodove koji vode na otočiće…pazari se u luci, pjeva u parku, reklamira na ulici, jede na travi, prosvjeduje u parku, diskutira pod šatorima,…ali i vjerovali ili ne uspijeva cjenkati s prodavačem nektarina. Pa 6 komada umjesto za 2 eura daje i za 1 . Ne vjerujem da je rođen u Finskoj.

Online kupnju karata smo savladali još prilikom prvih rezervacija avionskih karata iz Splita.

Samostalno štampanje karata u zračnoj luci u Oslu bez posebne pomoći osoblja smo uspješno savladali još u dolasku, no na odlasku iz Talina smo zapeli jer od četiri terminala, jedan ne radi, a ubrzo smo shvatile da ne radi ni drugi. Hoću li sad morati razuvjeravati  svoje prijatelje da ipak nije riječ o „Skandinaviji“? Ne, jer u blizini uočavam jednostavan anketni aparat s četiri smajlića od mrguda do najveselijeg te na najjednostavniji način možemo ostaviti svoj utisak. Samo jednim klikom. 

Da to bi bio moj doživljaj Estonije i Baltika. Sve na jedan klik!

Dostupnost i korištenost suvremenih medija

u osnovnoškolskoj populaciji te njihova uporaba u procesu učenja te slobodnog vremena – prikaz istraživanja

Zdenka Brebrić i Nataša Ljubić Klemše
Tim za kvalitetu I. osnovne škole Bjelovar

Boje  li se  Gutenbergovci elektorničke ere?

Svjedoci smo pozornosti u prosvjetnoj, ali i u javnosti uopće, koja se poklanja ulozi suvremenih tehnologija kako u obrazovnoj, ali i u bilo kojoj drugoj osobnoj i društvenoj stvarnosti. Mišljenja se kreću od predimenzioniranja uloge suvremenih medija koja će posve zamijeniti poučavatelja do onih koji ukazuju na nužnost zadržavanja personaliziranog poučavanja u kojem je primarni izvor znanja poučavatelj. 

Naravno, zdrav razum se uvijek priklanja sredini jer je proces poučavanja i učenja vrlo složen. Nicholac Carr iznosi zanimljivu tezu da su uvođenjem nekoliko važnih povijesnih medija mijenjala kompletna povijest, struktura mišljenja, ljudski mozak te samim tim i ljudsko ponašanje. Oralnu kulturu je zamijenila pisana nakon izuma tiskarskog stroja, a pisanu je zamijenila elektronička. Te epohe nose ključne promjene i u sferi odgoja i obrazovanja. U oralnoj kulturi bitni čimbenik bilo je zapamćivanje, prenošenje znanja usmenim putem te pisana kultura koja daje temelje demokratizaciji obrazovanja u kojoj ona biva dostupna široj populaciji. 

No, prava demokratizacija dostupnosti zbiva se u digitalnoj kulturi. Svjedoci smo koja se eksplozija dostupnosti informacija dogodila pojavom televizijskih mreža pa onda izumom www-a, a poglavito pojavom dvojice mladih genijalaca Sergej Brin-a i Larry Page-a i njihovog svemoćnog Googla-a. S tim u vezi slijede i vrijednosno-etičke promjene koje se, napominjem, u najboljem obliku, mogu izraziti kroz nekoliko aksioma još jednog digitalne ikone, Steve-a Jobs-a:

„Cijeli život slijedi svoj san i radi ono što voliš. Privlači ljude koji slično razmišljaju i dijele vašu viziju, strast je pogonsko gorivo, a vizija je odredište. Nema inovacija bez kreativnosti.“

No, vrijednosno-etičke promjene, nažalost, idu i u „negativnom“ smjeru kroz smanjenje socijalnih interakcija, slabljenje razumijevanja složenosti socijalnog konteksta koji se najbolje može iščitavati u stvarnosti: prostor i vrijeme u tri dimenzije, a ne samo u vremenu i jednodimenzionalnosti digitalnog svijeta.

No, možda je zadnja brana Gutenbergove generacije već porušena i možda je novi čovjek jednostavno rođen i povratka nema i možda je strah neosnovan za nove generacije, a samo se relikti prošlosti  gutenbergovskog uma starije generacije jednostavno boje kao što su se predstavnici oralne kulture bojali njih.

Kakva je situacija među učeničkom populacijom što se tiče dostupnosti i korištenju novih medija, imaju li ulogu u obrazovnom procesu i koliku te koja opća mjesta tih sadržaja navode kao generacijski važne mogu se vidjeti u rezultatima istraživanja provedenog u I. osnovnoj školi Bjelovar na uzorku učenika 4. i 7. razreda.

Dinamika korištenja, omiljeni sadržaji, zabava ili učenje?

Cilj je istraživanja bio ispitati dinamiku i svrhu korištenja, dostupnost  medija (TV programa i društvenih mreža), frekvenciju omiljenih  sadržaja te postojanje razlike u navedenim parametrima s obzirom na uzrast učenika 4. i 7. razreda. Ukupno je ispitano 98 učenika 4. razreda i  80 učenika 7. razreda. 

Zabava i društvene mreže zvuče poznato?

Najveći broj učenika, njih gotovo 40% provede jedan do dva sata gledajući TV program. Svaki peti učenik TV program gleda manje od jednog sata dnevno, a svaki treći učenik gledajući TV program provede više od dva sata.

Najgledanije emisije, tijekom provođenja ispitivanja – siječanj i veljača 2015. godine bile su „Tvoje lice zvuči poznato“, „Kud puko da puklo“, „Pet na pet“ i „Lud, zbunjen, normalan“.

Manje od jednog sata računalo dnevno koristi svaki treći učenik, približno toliko učenika koristi računalo između jednog i dva sata, što znači da tri od četiri učenika dnevno provedu za računalom do dva sata. Više od dva sata dnevno provede 23,46% učenika. Svaki deseti učenik nema računalo ili nikada ne provodi vrijeme za računalom. Posljednji podatak navodi na zaključak da prosječno u razredu barem dva učenika nemaju računalo.

Najviše učenika, njih gotovo polovica, računalo koristi za zabavu (igranje igrica, slušanje glazbe…). Nešto manje ih računalo koristi za ispunjavanje školskih obaveza. Samo 6% ispitanika koristi računalo za nešto drugo.

Dvije trećine ispitanih učenika su članovi društvenih mreža: Facebook, Viber, Skype, Google, Twitter i eTwinning. S obzirom da je poznat broj učenika 4. razreda koji su korisnici eTwinninga, odnosno TwinSpace-a, ostaje pitanje sigurnosti upotrebe ostalih društvenih mreža i pitanje edukacije za njihovi upotrebu i pristupa općenito. Naime, pristup i upotreba određenih društvenih mreža nije dozvoljena učenicima koji su mlađi od 13 godina (Facebook). Kako bi postali korisnici Google Play usluge učenici moraju biti stariji od 13 i mlađi od 18 te imati dozvolu roditelja. Naime, svaka društvena mreža, odnosno korisnička aplikacija ima svoja pravila koja je potrebno i nužno pročitati i proučiti te se istih pridržavati.

Pametni telefon koriste gotovo tri od četiri učenika. Ne koristi ih uopće 18,55% (gotovo svaki peti učenik), dok svaki deseti učenik ne koristi pametni telefon ili koristi tablet.

Navedeni podaci ukazuju na veliku prisutnost tehnologije u životima desetogodišnjaka, učenika 4. razreda. Govoriti o pozitivnom utjecaju ili pak negativnom na ličnost, osobnost, učenje ili

druženje učenika nemoguće je bez detaljnijih istraživanja i boljeg poznavanja informacijske tehnologije i njezinih implikacija na obrazovanje.

„Smartfon je moja treća ruka“ (učenica, 7. razred)

TV program vrlo je atraktivan i učenicima 7. razreda. Gotovo polovica njih provede od jednog do dva sata gledajući ga. Više od dva sata dnevno TV program gleda skoro četvrtina učenika. Manje od jednog sata dnevno TV program gleda skoro svaki peti učenik, a povremeno ga gleda svaki osmi učenik.

Tijekom provođenja ispitivanja – siječanj i veljača 2015. godine učenici 7. razreda najviše su gledali emisije „Tvoje lice zvuči poznato“ i „Pet na pet“. Gledanošću slijedi serija „Kud puklo da puklo“, „Lud, zbunjen, normalan“ te „2 i pol muškarca“ i „Teorija velikog praska“.

Učenici tijekom dana računalo najviše koriste manje od jednog sata, svaki treći učenik. Nešto manje njih računalo koristi više od jednog sata i manje od dva sata. Više od dva sata dnevno za računalom provede gotovo četvrtina učenika. U prosjeku samo jedan učenik u odjeljenju nema računalo i/ili ga nikada ne koristi. 

Pri tome je računalo najviše korišteno za zabavu (igranje igrica, slušanje glazbe…), točnije dva od tri učenika računalo percipiraju kao uređaj za zabavu. Ostalima, u jednakom omjeru, računalo služi za ispunjavanje školskih obaveza, odnosno za nešto drugo. 

Društvene mreže vrlo su omiljene kod učenika sedmih razreda. Devet od deset učenika su aktivni korisnici društvenih mreža, najviše Facebook-a. eTwinning kao međunarodna društvena mreža osnovnih škola nije korištena kod učenika 7. razreda. Stoga je za zaključiti kako su sve društvene mreže koje koriste učenici 7. razreda neobrazovne, točnije njihova upotreba nema obrazovnu utemeljenost. Navedeni je podatak vrlo važan iz razloga sigurne upotrebe interneta, ali i edukacije učenika i njihovih roditelja za sigurni Internet. No, ovo pitanje otvara i Pandorinu kutiju. Naime, u Hrvatskoj ne postoji sustavna edukacija učitelja za sigurniji internet. Škole velikom većinom još uvijek nisu donijele smjernice za sigurniji Internet. Sigurnosne politike škola uglavnom ne postoje jer mjerodavni ne znaju kako ih uvesti i/ili neće se prihvatiti velikog i za učenike i mlade naraštaje odgovornog posla utvrđivanja sigurnosnih politika u domeni upotrebe tehnologija, obrazovnih tehnologija i interneta.

Tzv. pametni telefon ima većina ispitanih učenika 7. razreda, njih 87.50%, što znači da svaki osmi učenik nema pametni telefon. 

Analiza podataka ukazuje na veliku prisutnost tehnologije i društvenih medija u životima učenika sedmih razreda. Brojčani bi podaci ukazuju na nedostatak sustavne edukacije učenika, time i njihovih roditelja, u upotrebi tehnologija. Podatak da samo svaki šesti učenik računalo koristi za ispunjavanje školskih obaveza može ukazivati na izostanak upotrebe novih obrazovnih tehnologija u podučavanju od strane učitelja, ali i nedovoljnu edukaciju učenika za upotrebu novih tehnologija u obrazovne svrhe.

Društvene mreže su „IN“, čak i one koje se ne bi smjele koristiti

Kako bilo, kod učenika 7. razreda, generacije prvih korisnika društvenih mreža, pametnih tehnologija, širokopojasnog interneta uočava se manjak edukacije za upotrebu istih, nedostatak svijesti i znanja o mogućnostima novih obrazovnih tehnologija te izostanak sustavne edukacije učitelja o dobrobitima i pozitivnim ishodima učenja uz upotrebu novih obrazovnih tehnologija.

Dobra vijest: Facebook ih ne povezuje

Uspoređujući rezultate istraživanja učenika 4. i 7. razreda moguće je pronaći određene sličnosti. Učenici 4. i 7. razreda podjednako tijekom dana provode vrijeme gledajući TV program, ali pri tome i u potpunosti ne favoriziraju iste TV emisije, premda neke od njih podjednako gledaju. Računalo u prosjeku koriste u podjednakim omjerima, premda učenici 7. razreda računalo koriste manje od učenika 4. razreda, što je razumljivo, ako pametne telefone percipiraju kao zasebnu kategoriju. Uočljivo je i za istaknuti podatak o svrsi upotrebe računala. Učenici 7. razreda tri puta manje koriste računalo za ispunjavanje školskih obaveza. Znajući koliki su napori učiteljice mr. Nataše Ljubić  Klemše u upotrebi eTwinninga i nastojanju da se računala, tableti, pametni telefoni i cjelokupna obrazovna tehnologija koriste u svrhu učenja i ovo je akcijsko istraživanje velik doprinos uvođenju eTwinninga u nastavu i njegovoj implementaciji u nastavni kurikul.

Moć medija i nepostojanje medijske i informacijske pismenosti

Posljedice ovog sociološkog fenomena više se ne mogu pripisati zemljama koje su u krizi, zemljama koje su prošle teško razdoblje prepoznavanja nacionalnog i kulturnog identiteta, zemljama koje iz BDP-a za obrazovanje izdvajaju minoran dio. Navedeni su podaci posljedica nepostojanja nacionalnih smjernica upotrebe društvenih medija kod učenika mlađih od 18 godina. Isti su posljedica nemara države za budućnost mladih naraštaja koji odrastaju u okruženju sloboda u kojima izostaje odgovornost. Isto je posljedica i sustavnog zatomljavanja znanja i prakse određenog broja obrazovnih stručnjaka koji godinama ukazuju na navedeni problem. Dublja analiza problema ukazuje na činjenicu da za realizaciju navedenih programa i kurikuluma o sigurnom korištenju interneta i obrazovnih tehnologija ne zahtijeva velike materijalne troškove. Istina je porazna, za to su potrebni visoko obrazovani kadrovi u nastavi koji znaju kako ispravno i sigurno koristiti Internet, suvremene obrazovne tehnologije te kako i učenike i njihove roditelje istovremeno obrazovati u ovom području.

Zaključak

Budući da ovo istraživanje ima akcijski karakter iz njega proizlaze nužne pedagoške implikacije za usmjeravanje odgojno-obrazovnih postupaka te prilagođavanje unutarnjeg kurikuluma ovim pokazateljima, ali postoji i niz implikacija za sustavnu prevenciju neprimjerenog korištenja nekih elemenata digitalne kulture. 

Prvenstveno se ovo odnosi na edukaciju učitelja u području upotrebe novih obrazovnih tehnologija i njihovu primjenu i upotrebu u nastavi. 

Eko projekt 5P

Patricija Hiršl

Eko projekt 5P (Project 5R) se već tri godine provodi u OŠ Mate Lovraka u Zagrebu, a voditeljica projekta je profesorica engeskog jezika Patricija Hiršl. Što znači 5P? Pronađi na tavanu, u podrumu, na glomaznom otpadu…; Promisli što možeš novo napraviti; Preradi, odnosno recikliraj, uz razne tehnike dorade; Ponovno upotrijebi kao uporabni ili ukrasni predmet; Prirodu sačuvaj, da se što  manje koriste prirodni resursi. Radni naslov glasi: „Kad se male ruke slože, sve se može, sve se može!“), a to je ujedno i naslov himne škole Mate Lovraka.

Projekt se bavi ekologijom, recikliranjem proizvoda iz naših domaćinstava, zaštitom prirode, održivim razvojem, ali on je ujedno i rezultat višegodišnjeg iskustva rada u školskom sustavu. Projekt 5P promišlja i o načinima približavanja škole domu učenika, suradnji škole sa roditeljima, rodbinom, užom i širom zajednicom, uključivanju starijih članova zajednice u svrhu prenošenja znanja i iskustava na mlađe naraštaje, uzajamnom prenošenju znanja svih sudionika projekta, na način da je na jednoj radionici mama ili baka nekog učenika edukator, a na sljedećoj učenik, kao i svi ostali sudionici. Projekt također promišlja i o uključivanju manje akademski uspješnih učenika sa ciljem suzbijanja otpora prema školi, uključivanju učenika sa poteškoćama u razvoju, radi lakše socijalizacije, poticanju kreativnosti, promišlja i o mogućim budućim zanimanjima, poticanju rada s rukama i svega onoga što nije tvornička konfekcija s trake, kako se obično kaže „nešto za dušu“, za razliku od inzistiranja na robotizaciji, što je trend u svijetu i kod nas, poticanju ljubavi prema tradiciji i etno sadržajima kao osnovi ljubavi prema Lijepoj našoj, jer malo nas je, ali smo odavna prisutni na ovim prostorima i unatoč sveopćoj globalizaciji ne smijemo zaboraviti na svoj identitet! 

Obožavamo boje, teksture, umjetnost i koncepte u dizajnu. Mislimo da svaka kombinacija boja nosi svoju poruku pa tako nježne, suptilne boje daju romantični štih, žive boje podižu moral i raspoloženje, a izazov nam predstavljaju i kombinacije materijala.

Uglavnom se samofinanciramo, što znači da iz prodaje finalnih proizvoda, koja je rijetka i nedostatna, pokušavamo pokriti troškove za repromaterijal potreban za finaliziranje naših rukotvorina, po principu: nešto rabljeno, nešto novo, da bismo dobili konačni, zadovoljavajući proizvod i to nam predstavlja problem, jer često moramo promišljati skromnija rješenja tehnika dorade, a ne možemo  pozvati ni edukatore izvana koji bi nas educirali recentnim tehnikama, a mogli bismo tom prigodom pozvati u školu i više roditelja zainteresiranih za edukaciju. Dodatnu poteškoću nam predstavlja pomanjkanje strojeva za šivanje, a snalazimo se posudbom rabljenih od roditelja učenika, sudionika projekta, a koji se vraćaju na kraju školske godine.

Dobri duh projekta je profesorica matematike Biljana Grizelj, koja je živi primjer da matematičarke nisu samo strogo matematički nastrojene jer ona zna šivati, plesti, kukičati i često svojim prijedlozima pomaže u osmišljavanju i realiziranju radionica.

U prezentaciji koja slijedi na engleskom jeziku će biti govora o ciljevima, načinu provedbe, rezultatima, promotivnim aktivnostima, odgojno – obrazovnim postignućima, načinu vrednovanja te načinu korištenja rezultata vrednovanja, nakon čega slijedi fotodokumentacija s odrađenih radionica, uz detaljna objašnjenja. Video prilog o projektu, snimljen za emisiju „Dobro jutro, Hrvatska!“, možete pogledati ovdje.

Nezaboravno maturalno putovanje

Wadowice – Krakow – Wieliczka – Auschwitz – Brno – Prag

Sanja Pavlović Šijanović

Konačno je došao i taj dugo iščekivani dan. Vrijeme za maturalnu ekskurziju učenika 3.a, 3.b i 3.c razreda Gimnazije Vukovar. Putovanje je započelo vožnjom kroz Mađarsku, Slovačku, Poljsku do prvog odredišta Wadowice -rodnog mjesta sv. Ivana Pavla II gdje smo obišli rodnu kuću, koja je pretvorena u spomen muzej i crkvu Blažene Djevice Marije te smo  nastavili putevima Pape Ivana Pavla II do Kalwarie Zabrzydowske- mjesta njegova čestog hodočašća, grada u južnoj poljskoj pokrajini Malopoljsko vojvodstvo koji je ime dobio po vjerskom kompleksu (kalvarija), koji je 1999. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi. Križni put prostire se na 7 četvornih kilometara te se naziva i „Poljska golgota“, ima 42 crkve i kapele s centralnom bazilikom i franjevačkim samostanom.

Nakon razgleda, mokri od kiše i već poprilično umorni od dugog putovanja, uputili smo se u Krakow, gdje smo se smjestili, odmorili i izmijenili iskustva prvog dana našeg putovanja. Hladna i kišna večer primorala nas je da  ostanemo u hotelu, koji je zadovoljio sva naša očekivanja. 

Sunčano i toplo jutro  bilo je rezervirano za razgled kraljevskog dvorca Wawel ponad Visle s katedralom-mjesto krunjenja poljskih kraljeva. Slobodno vrijeme proveli smo u razgledu najvećeg srednjovjekovnog trga u Europi, šetnjom kroz Kazimiercz, židovsku četvrt i mijenjanjem kuna u zlote. Naime, zloti su službeno sredstvo plaćanja u Poljskoj i njihove mjenjačnice tzv. kantori, nalaze se na svakom uglu. Iznenadila je nas gostoljubivost domaćeg stanovništva i pitomost jednog od najstarijih i drugog po veličini grada u Poljskoj. Večer je bila rezervirana za noćni razgled i zabavu, iako smo ostali zatečeni strogim zakonima koji se provode i po kojima maloljetnici bez pratnje odraslih osoba ne smiju ulaziti u disco klubove i kafiće nakon 23:00 sata. Olakšanje nama razrednicima.

Sljedeće toplo jutro (a mi sa jaknama u rukama, zbog mjesta u koje idemo i temperature niže od 15°C) donjelo nam je  putovanje od svega 12 km, do grada Wieliczke. Mjesto je najslavnije po Rudniku soli Wieliczka koji je 1978. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi. Rudnik soli Wieliczka je kontinuirano proizvodio stolnu sol od 13. stoljeća do 2007. godine kao jedan od najstarijih rudnika soli u Poljskoj, te se vjeruje da je tada bila 14. najstarija tvrtka koja je još uvijek djelovala na svijetu. Kroz trosatni razgled rudnika, ostali smo bez daha i to doslovno. Morali smo se spustiti niz 378 stuba, 67 metara u dubinu, kako bi posjetili rudarske hodnike, kapele, oltare, skulpture i slano jezero, a na dubini od 135 metara nalazilo se dizalo koje nas je vratilo na površinu. Sam rudnik sastoji se od devet katova i doseže dubinu od 327 metara a dug je preko 300 km. Turistička cesta koju smo prehodali  duga je 3.5 km i obilazi najznamenitije dijelove rudnika putem kojih smo  vidjeli brojne skulpture,  cjelovitu Crkvu sv. Kinge (najveće podzemne crkve na svijetu), koju su rudari isklesali iz žive kamene soli, muzej rudarstva te patuljke i luster od soli. Nakon razgleda, pomalo promrzli i zbog upale nožnih mišića odmorili smo se i osunčali  na glavnom trgu te se psihički pripremili za sutrašnju destinaciju .

Nakon doručka, napustili smo hotel i krenuli put koncentracionog logora Auschwitz,  posljednjeg odredišta u Poljskoj. Kako bi se što bolje pripremili za ovaj posjet, organizirali smo  21. svibnja 2015. predavanje na temu Ideologije antisemitizma i njihovi korijeni u europskoj povijesti  koje je održala gđa. Valerija Turk-Presečki, prof. savjetnica povijesti u Gimnaziji Daruvar. Predavanje i radionica  gđe. Valerije Turk-Presečki, trajale su četiri sata, a imali smo osjećaj kao da smo tek zakoračili u pitanja predrasuda, rasizma, antisemitizma i stereotipa u bilo kojem društvu. Predavanjem smo dobili uvid u mnoge povijesne, društvene, vjerske, političke i ekonomske čimbenike koji su kumulativno rezultirali holokaustom, ali nas je potaknulo i na razvijanje svijesti o vrijednostima postojanja različitosti u pluralističkom društvu te na senzibilnost za položaj manjina. 

Međutim, za ono što smo vidjeli, ništa nas nije moglo dovoljno pripremiti. Koncentracioni logor Auschwitz-Birkenau, bio je najveći koncentracioni logor za uništavanje za vrijeme nacističke okupacije Poljske od 1939-45. godine. U ovom logoru deportirano je preko 1.300.000 ljudi iz čitave Evrope, od kojih je 1.100.000 ubijeno, a oko 900.000 odmah nakon dolaska ubijeno u plinskim komorama ili ustrijeljeno. Ostalih 200.000 ljudi umrlo je od posljedica mučenja, zlostavljanja, teškog rada, medicinskih pokusa ili sistematskim izgladnjivanjem od strane čuvara logora, pripadnika SS. Danas su dijelovi tog kompleksa muzej i od 1997. godine pod zaštitom UNESCO-a i na popisu svjetske baštine UNESCO-a. Logor je danas spomenik svim žrtvama nacističkog sistematskog uništavanja Židova, kao i svih ljudi protivnika nacizma. Nakon što smo se dostojanstveno i sa velikim pijetetom  poklonili svim žrtvama Auschwitza, snažni dojmovi potakli su nas na promišljanje o prošlosti ali svakako i na odgovorno oblikovanje budućnosti.

Uslijedilo je šesterosatno putovanje prema Pragu. Usput smo posjetili grad Brno – glavni grad Moravske, osvježili se i promijenili novce u krune.  Vrlo brzo smo shvatili da mjenjačnice u Češkoj imaju vrlo visoku proviziju i da je bilo  pametnije novac promijeniti u Hrvatskoj. Tečaj krune varira od doba dana (nije isti ujutro, poslije podne i navečer) i mjesta lokacije same mjenjačnice. Svakako neugodno iskustvo. Nakon osvježenja i panoramskog razgleda Brna, nastavili smo put Praga-  smještenog u srednjoj Češkoj na rijeci Vltavi.  S obzirom da smo došli u kasnim večernjim satima, uslijedila je večera i odmor.

Prekrasno toplo jutro  donjelo je obilazak Karlovog mosta i ulice, Katedrale sv. Vita, Zlatne uličke, Strahova, Malostranske namesti, Staromestne namesty i odmor na Vaclavskoj namesti. „Zlatni grad“ i „grad stotinu tornjeva“  mjesto je u kojem se na svakom koraku osjeti njegov gotički duh, dok će bezbrojne pivnice i mnoštvo klubova zadovoljiti svakog željnog zabave. Osvježenje smo i mi pronašli u jednoj od najpopularnijih pivnica  „U Fleku“ , u kojoj je nekolicina hrvatskih studenata 1911. godine osnovala nogometni klub Hajduk. Za razliku od Krakowa, Prag nije tako pitom grad (na našu sreću, vodič  nas je upozorio na što sve treba pripaziti ) a i noćni život u je znatno dinamičniji (ovo je na nešto manje zadovoljstvo nas razrednika) te smo večer proveli u Karlovy Lázne, tik uz Karlov most, disco  na pet razina s pet različitih katova, svaki s  drugom vrstom glazbe. Kafići su otvoreni do ranih sati (do 02:00, neki i do 04:00), a klubovi i duže (neki i duže od 06:00, vrijeme kada metro i tramvaji počinju voziti po dnevnom rasporedu).

Sutradan smo nastavili sa razgledom grada, ovoga puta iz jedne druge perspektive „Vltava Cruise“, brodom uz zvuke „Vltave“ Bedricha Smetane te posjetom i razgledom Konopišta-lovačkog dvorca Franje Ferdinanda, gotske majstorije, gdje nas je iznenadila (neke ugodno, neke baš i ne) zbirka oružja i lovačkih trofeja  te namještaja vojvode Franza Ferdinanda. Prošetali  smo i prostranim dvorskim vrtovima i napravili nezaboravne fotografije. Time smo naše putovanje priveli kraju. 

Jutro je donjelo cjelodnevno putovanje i povratak u naš grad. Bilo je lijepo, zabavno, edukativno. Vratili smo  se puni dojmova, pomalo umorni ali opet uzbuđeni što ćemo vidjeti svoje obitelji i prenjeti im naše događaje, iskustva i razmišljanja. Fotografije i ostatak zlota i kruna podsjećat će nas na nezaboravno druženje na našem maturalnom putovanju. 

Varaždinski profesori na studijskom putovanju u Bruxelles

Silvija Špiranec

U organizaciji profesorica Gimnazije Pula, Tanje Černeka, voditeljice Županijskog stručnog vijeća geografije Istarske županije  kao i Elizabete Pavlović, profesorice sociologije i etike održano je Međužupanijsko stručno putovanje u Strassbourg i Bruxelles u trajanju od 29. lipnja do 5. srpnja. 

Putovanje je prvenstveno bilo namijenjeno profesorima geografije, ali su se mogli prijaviti svi profesori i učitelji koji su bili zainteresirani za upoznavanje institucija Europske unije. Ukupno su sudjelovala 33 profesora, najviše iz Istarske županije i najviše profesora geografije.  No,  i sjever Hrvatske bio je zastupljen profesorima iz Daruvara, Zagreba i Čakovca. Iz Varaždina, put Strassbourga i Bruxellesa uputile su se profesorice geografije Dragica Marčec iz I. gimnazije Varaždin i Davorka Bišćević iz IV. OŠ Varaždin, učiteljica razredne nastave Rajka Stilinović iz II. OŠ Varaždin te učiteljica hrvatskog jezika Silvija Špiranec iz IV. OŠ Varaždin. 

Program posjeta bio je odobren od strane Europskog parlamenta, a uključivao je s radom i predavanja u Vijeću Europe i Sudu za ljudska prava u Strassbourgu te Europskim parlamentom i Europskom komisijom u Bruxellesu. U Vijeću Europe profesori su se sastali s Miroslavom Papom, veleposlanikom i stalnim predstavnikom Republike Hrvatske u toj instituciji, a u Europskom parlamentu s EU zastupnicima: Ivanom Jakovčićem i Jozom Radošem –  članovima zastupnika Saveza liberala i demokrata za Europu. Organizirana je i radionica o ljudskim pravima te kviz znanja o Europskoj uniji. Uz izraze dobrodošlice od strane EU zastupnika i veleposlanika te djelatnika EU institucija, upućene su pohvale inicijativi koja je usprkos članstvu Hrvatske u  Europskoj uniji još uvijek više izuzetak nego pravilo.

Slobodnog vupoznavanje remena između radionica i predavanja bilo je malo, ali su dionici ipak pronašli malo vremena da razgledaju predivne, belgijske, srednjovjekovne gradiće Antwerpen i Gent te posjete najveću atrakciju u Bruxellesu,  Atomiuim. Na povratku u Hrvatsku pogledali su mjesto gdje je 1815. godine Napoleon izgubio bitku – Waterloo.

Ovo studijsko putovanje smatra se nastavkom projekta „Gimnazijalci u institucijama Europske unije“. Projekt je započeo godine 2007., kada su se pulski Gimnazijalci,  kao prvi srednjoškolci u Hrvatskoj,  upoznali s djeliovanjem europskih institucija.

Predstavnice IV. osnovne škole Varaždin na Ljetnoj akademiji

za Jugoistočnu Europu „Ljudska prava na djelu“

Jasmina Dvorski

IV. osnovna škola Varaždin, predstavljena tročlanim timom (Dijanom Gašparac, Silvijom Hrnčić i Mirjanom Vincek-Škvorc) sudjelovala je u radu Ljetne akademije za Jugoistočnu Europu „Ljudska prava na djelu“ koja se održala Cetinju (Crna Gora), od 19. do 26. 6. 2015. g. 

Ljetna akademija za Jugoistočnu Europu organizira se 4. godinu, u suradnji s Vijećem Europe, Europskim Wergeland centrom, Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa Crne Gore, Uredom za obrazovne usluge Crne Gore i uz podršku Ministarstva vanjskih poslova Norveške. 

U radu Akademije sudjelovali su predstavnici 13 država regije, po jedan tim iz svake države (Slovenija, Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Crna Gora, Kosovo, Ruminjska, Bugarska, Albanija, Grčka, Cipar, Turska).  Za tim iz Hrvatske ove godine su izabrani predstavnici  IV. osnovne škola Varaždin koji su ispunili sve uvjete prijave. 

Regionalni trening u obrazovanju za demokratsko građanstvo i ljudska prava (EDC / HRE) organiziran je za ravnatelje, učitelje i predstavnike zajednice s ciljem osnaživanja njihovih kapaciteta za implementaciju i promociju principa i prakse edukacije za ljudska prava i demokratsko građanstvo u njihove škole i zajednice.

Trening se sastoji od tri faze:

1. online, pripremna faza sa određenim pripremnim zadacima (travanj-lipanj), 
2. 8-dnevni trening u Cetinju (19. do 26. lipnja)
3. provođenje planiranih projekata u školama (rujan-svibanj 2016.)

Pripremna faza i faza implementacije školskih projekata podržane su online, preko EWC-ove platforme Share&Connect.  

Tijekom prve dvije faze treninga, sudionici su analizirali sadašnju situaciju u svojim školama i zajednicama te se reflektirali na tu situaciju s obzirom na EDC/HRE principe.  Na temelju te analize, svaki tim je radio na planiranju svojeg projekta koji će implementirati u školu nakon povratka s akademije. Projekt IV. osnovne škole odnosi se na unaprjeđivanja demokratske atmosfere u školi kroz aktivniji rad i podršku Vijeću učenika.

Trening u Cetinju pokazao je demokratske principe na djelu, i svojom organizacijom, i sadržajem. Aktivnosti su bile interaktivne, temeljene na iskustvu i primjerima iz stvarnih životnih situacija. Stalno prisutno međusobno uvažavanje i respektiranje različitosti činilo je atmosferu Akademije izuzetno pozitivnom i poticajnom za učenje i razmjenu iskustava. 

„Mala matura“- da ili ne? Što kažu: učenici, roditelji i učitelji?

Zdenka Brebrić i Danica Barišić
Tim za kvalitetu I. OŠ Bjelovar

Vrednovanje/evaluacija znanja na kraju osnovnoškolskog obrazovanja

Vrednovanje, praćenje i ocjenjivanje u obrazovanju  s obzirom na etimologiju jest  proces usmjeren na procjenjivanje ostvarenosti ciljeva i zadataka odgoja obrazovanja. Odgojno-obrazovni proces ide k određenom cilju i potrebna je kontrola (praćenje i vrednovanje)  tog procesa. Evaluacija je taj proces praćenja, provjeravanja i vrednovanja  (ocjenjivanja) ostvarenosti tih ciljeva. Ona je završni čin ili završna faza procesa obrazovanja uopće, ili  konkretne  nastave i učenja. Postoji nekoliko vrsta procesa vrednovanja: vanjsko vrednovanje (eksterno), unutrašnje (interno), samovrednovanje (nositelja i sudionika procesa obrazovanja) i na kraju, vrednovanje napredovanja i postignuća učenika, a samim tim i /učitelja/nastavnika. Način  kako se vrednuju odgojno-obrazovni sustavi ogledaju se kroz tri razine: razina sustava, razina određene pojedinačne ustanove/škole te pojedinci ili grupe sudionika sustava.

Uz vrednovanje tzv. „ulaza“ u sustav kojeg čine zgrade, oprema, programi, akteri zanimljivo je i vrednovanje transformacijskog procesa ( proces poučavanja), ishoda ( znanja, vještina, stavova, strategija itd.) i na kraju i učinaka ili efekata odgojno-obrazovne produkcije na cjelokupno  društveno okružje.

Da bi proces vrednovanja/ evaluacije bio učinkovit bitno je poštivanje Demingov ciklus upravljanja kvalitetom: P-D-C-A što bi značilo: Plan- planirati, Do- Provesti, činiti, Check- Provjeriti, Act- Djelovati. S tim u vezi u I. osnovnoj školi, provedeno je cjelovito istraživanje o stavovima učenika, njihovih roditelja i učitelja o karakteru završnog vrednovanja na kraju osnovnoškolskog obveznog obrazovanja da bi se rezultati mogli iskoristiti za najavljenu mogućnost neke verzije „Male mature“. 

Da bi se uspješno djelovalo  bitno je istražiti jesu li sudionici zadovoljni s postojećim elementima sustava i trebaju li se oni uopće mijenjati. Također je bitno ustvrditi razliku među sudionicima procesa, ukoliko ona postoji i gdje je najizraženija. Na sva ova pitanja tražio se odgovor od ukupno 277 ispitanika Škole od kojih su 152 učenici, 96 roditelji i 29 učitelji.

Što kažu učenici?

„Ako se uvede Mala matura,  svi će učenici pasti“., (učenik, 6. razred)

S mišljenjem da je  dosadašnji načinom vrednovanja  znanja na kraju osnovne škole dobar , učenici se u vrlo visokim postocima slažu, čak 82.% učenika šestog i  79% učenika osmog razreda. Na kontrolno pitanje koji bi razlozi bili relevantni za eventualnu promjenu sustava vrednovanja, učenici se u najvećoj mjeri  odlučuju za argument „manjeg pritiska na učenike“ i na „veću objektivnost ocjenjivanja“ čak preko 90% učenika šestog razreda izdvajaju navedena dva argumenta, a 80 % učenika osmog razreda.

Na pitanje kakav bi model vrednovanja donio najbolje rezultate polovica  učenika  šestog razreda (54%) navodi postojeći sustav, a ukoliko bi se promjene uvele, u najvećoj mjeri  žele da  eventualni završni  testovi  budu samo za neke predmete ( oko 40% učenika).  Osmaši u još većem postotku ( 87%) navode postojeći model kao najbolji, a ukoliko bi došlo do promjena, njih 14% bi željelo samo završne  testove samo za neke predmete.

Koji bi omjer rezultata trebao biti  između učiteljevog vrednovanja tijekom godine i rezultata testiranja na kraju školovanja za zaključnu ocjenu  više od polovice učenika 6. razreda drži da treba biti srednja ocjena između oba rezultata, a blizu dvije trećine osmaša su također takvog razmišljanja.

Za upis u srednju školu više od 75 % učenika 6. razreda bi uzimalo srednju ocjenu završnih rezultata i učiteljeve procjene, a  22% bi uzimalo kao relevantne samo rezultate završnih ispita. Kod učenika 8. razreda je situacija slična: 59% bi uzimalo srednju ocjenu, a 16%  samo rezultate završnih ispita. 

Kao moguće prepreke  uvođenju  tzv. „Male mature“  učenici  najčešće spominje da bi ona značila ponajprije dodatni stres i pritisak na učenike, čest stav je da bi svi učenici „pali „ a dobri učenici bi pokvarili postojeće ocjene na Maloj maturi, zatim kao prepreku se navode  i nedostatna financijska sredstva  te „pobunu roditelja“.

No, bune li se roditelji uistinu?

Više od dvije trećine roditelja je zadovoljno s današnjim načinom vrednovanja znanja svoje djece. Za eventualno uvođenje završnog vrednovanja navode kao pozitivan razlog veću objektivnost vrednovanja. Što bi se uzimalo u obzir kod završne ocjene na kraju školovanja roditelji navode u najvećem postotku kombinaciju ovog način koji imamo (vrednovanje učitelja) u kombinaciji sa završnim testovima iz nekih predmeta (preko 80%).

Samo 8 % roditelja bi željelo završno vrednovanje iz svih nastavnih predmeta na kraju školovanja.  Ukoliko bi se uvele promjene na upit koji bi omjer rezultata trebao biti  između učiteljevog vrednovanja tijekom godine i rezultata testiranja na kraju školovanja za zaključnu ocjenu,  80% roditelja osmaša drži da treba biti srednja ocjena između oba rezultata, a blizu 70% roditelja šestaša nudi taj isti odgovor.

Za upis u srednju školu više od dvije trećine roditelja bi uzimalo srednju ocjenu završnih rezultata i učiteljeve procjene, a  20% bi uzimalo kao relevantne samo rezultate završnih ispita. Prepreke za uvođenje završnog vrednovanja ili „Male mature“ koju najviše roditelji spominju su: preopterećenost učenika još jednim testiranjem, dodatni ispitni stres, lošiji rezultati za učenike te nedostatak financija za reformske poteze.

Učitelji žele promjene

Za razliku od roditelja i učenika učitelji nisu zadovoljni dosadašnjim načinom vrednovanja učeničkog znanja na kraju osnovnoškolskog obrazovanja. Blizu 80% učitelja u ovom istraživanju iskazuje spomenuto nezadovoljstvo. Kao razloge nužnih promjena u načinu vrednovanja kroz uvođenje neke forme završnih testova učitelji u najvećoj mjeri navode: veću objektivnost kod vrednovanja (42%) i manji pritisak na učenike ( 58%). Model završnog vrednovanja koji bi donio najbolje rezultate po mišljenju više od polovice učitelja ( 53%) bi se trebao odnositi na provođenje završnih testiranja iz svih nastavnih predmeta, 39% bi uvelo završne testove samo iz pojedinih nastavnih predmeta, a samo 7% misli da sadašnji model donosi dobre rezultate.  Što se tiče omjera kod završnog vrednovanja između učiteljeve procjene tijekom godine i završnog testiranja blizu 80%  učitelja  drži da treba biti srednja ocjena između oba rezultata. Za upise u srednju školu isti postotak učitelja, (90%) misli da se treba uzeti u obzir srednja ocjena između rezultata  završnog ispita i učiteljeve procjene. 

Kao najveću prepreku uvođenju završnog vrednovanja na kraju osmogodišnjeg obrazovanja učitelji navode ponajprije problem financijskih sredstava, zatim poprilično dobru procjenu (s obzirom na rezultate istraživanja) da roditelji neće prihvatiti te promjene. Na trećem mjestu spominju problem preopterećenosti učenika kojim bi se dodatno povećao završnim testiranjem na kraju osmog razreda. 

Zaključak

Iz navedenih rezultata vidljive su sljedeće zanimljivosti. 

Učitelji su zaista za promjene dosadašnjeg načina vrednovanja učeničkog znanja i to u vrlo visokom postotku. Gotovo neznatan dio učitelja bi zadržalo sadašnji način vrednovanja. Mogući razlozi su u sve jačem pritisku i nezadovoljstvu  i roditelja i učenika na zaključne ocjene. Iako su te pritužbe u porastu i najčešće se kao razlog navodi „nepravednost“ i „neobjektivnost“ učitelja, zavidna većina i roditelja i učenika je za „status quo“ i ne žele uvođenje završnih testiranja koji bi upravo omogućili objektivnost i isključivanje subjektivnog faktora učitelja. Moguće objašnjenje za takve stavove jest činjenica nepostojanja „kulture“ objektivnog vrednovanja od postanka samostalne nam države. 

Ovi rezultati u svakom slučaju potvrđuju da učitelji i stručni suradnici ne žele biti jedini „mjerni instrument“ i da su vrlo nezadovoljni tom pozicijom. S druge strane, iako često

kritizirani od strane roditelja, učitelji i dalje uživaju njihovo povjerenje u segmentu vrednovanja znanja. Da bi uvođenje završnog vrednovanja bio dodatan pritisak za učenike slažu se sve tri skupine ispitivanih. Također se visok stupanj slaganja vidi u stavu da ukoliko bi i došlo do neke vrste objektivnog završnog vrednovanja tj. neke inačice „Male mature“ da bi se trebalo uzimati u obzir i rezultati učiteljevog praćenja i završni rezultati. 

U svakom slučaju ovi rezultati bi mogli biti pokazatelji smjera prosvjetnim vlastima i radnim skupinama u novoj kurikularnoj reformi u kojoj bi vrednovanje učeničkog znanja trebalo zauzimati itekako važno mjesto.

 

Specifičnosti vrednovanja glazbene kulture te stavovi roditelja i učenika o vrednovanju

Cilj nastave glazbene kulture u osnovnoj školi je: uvođenje učenika u glazbenu kulturu, upoznavanje osnovnih elemenata glazbenog jezika, razvijanje glazbene kreativnosti, usvajanje vrijednosti i mjerila za kritičko i estetsko procjenjivanje glazbe, zatim razvijanje glazbenog senzibiliteta i vještina učenika kroz zajedničko ili individualno muziciranje (pjevanje, sviranje na udaraljkama, pokret uz glazbu) uz uvažavanje posebnosti individualnog razvoja, senzibiliziranje učenika za slušanje umjetničke glazbe i razvijanje glazbenog ukusa učenika.

Elementi ocjenjivanja:

Pjevanje i sviranje

Sudjelovanju u glazbenim aktivnostima, uz razvijanje glazbenih sposobnosti učenika, važnije je od ishoda. Aktivnosti učenika kroz individualno ili zajedničko muziciranje ocjenjuje se na način da je ocjena poticajna za učenika (odličan, vrlo dobar).

Intonacija,ritam i glazbeno pismo

Vrednuje se poznavanje osnovnih informacija o crtovlju, glazbenim oznakama i informativnom poznavanju osnovnih notnih vrijednosti.

Osnove glazbene umjetnosti

Vrednuje se prepoznavanje glazbala, pjevačkih glasova, izvođačkih sastava, glazbenih oblika, glazbenih vrsta, poznavanje osnova glazbeno-stilskih razdoblja, prepoznavanje konkretnih glazbenih primjera iz umjetničke i tradicijske glazbe.

Odgojni učinci rada (zalaganje)

Vrednuje se aktivno sudjelovanje na nastavi u svim oblicima rada, komunikacija i kultura ponašanja sa svim sudionicima u nastavnom procesu, učenikova kreativnost i interes te dodatna aktivnost učenika na području glazben kulture (posjet koncertima, kazalištu, sudjelovanje u međupredmetnim projektima vezanim uz glazbu, sudjelovanje na školskim priredbama i sl.).

O ocjenjivanju iz predmeta glazbene kulture pitali smo naše učenike šestih i osmih razreda. Na anketni upitnik odgovaralo je 72 učenika šestih i 69 učenika osmih razreda, ukupno 141 učenik.

Visok postotak od78 % učenika šestih i 75% učenika osmih razreda iskazalo je zadovoljstvo dosadašnjim načinom vrednovanja. Svega 11 učenika (15%) šestih i 13 učenika (18%) osmih razreda izreklo je nezadovoljstvo.

Na pitanje što se najviše vrednuje na satu glazbene kulture učenici šestih i osmih razreda odgovorili su gotovo posve jednako. Njih 43% u obje skupine svjesno je da se najviše vrednuje zalaganje i rad na satu. Na drugom mjestu je slušno prepoznavanje (šesti razred 40%, osmi razred 33%), a zatim znanje (šesti razred 6%, osmi razred 17%).

Visokih 79% šestaša i 76% osmaša smatra da bi ocjenjivanje trebalo ostati kao do sada. Svega 12 učenika šestih razreda (16%) i 12 učenika osmih razreda (17%) smatra da bi brojčane ocjene trebalo zamijeniti opisnim ocjenama.

Na satovima glazbene kulture ocjenjivanje ne bi trebalo izazivati stres kod učenika već bi ih trebalo poticati i motivirati na daljnji rad. Da je tome tako potvrđuju i odgovori učenika. Prilikom ocjenjivanja 48% učenika šestih razreda osjeća se zadovoljno, a 43% dobro. U osmim razredima 52% učenika osjeća se dobro, a 26% učenika zadovoljno. Svega 3 učenika šestih razreda (4%) i 9 učenika osmih razreda (13%) osjeća se loše tijekom ocjenjivanja.

Je li zaključna ocjena iz glazbene kulture bitna?

„Da, zato što mi poboljšava prosjek.“ (učenik, 6. razred) 

„Ne, zato što mi glazbeni nije bitan za srednju.“ (učenik, 8. razred)

  Čak 77% učenika šestih razreda i 71% učenika osmih razreda smatra zaključnu ocjenu iz glazbene kulture bitnom. Kao najčešći razlog zašto im je ta ocjena važna učenici navode sljedeće: „Poboljšava mi prosjek, to je lagani predmet, pomaže pri upisu u srednju školu, volim glazbeni, to je opća kultura.“Zaključnu ocjenu iz glazbene kulture nebitnom smatra 20% šestaša i 28% osmaša. Njihovi najčešći razlozi tomu su: „Neće mi trebati u životu, glazba nije bitna, nije težak predmet, nije važan predmet za upis u srednju.“

Što o tome misle roditelji?

„Opća kultura“ ili „samo glazbeni“

Više od dvije trećine, 68% roditelja učenika šestih razreda i 55% roditelja učenika osmih razreda smatra zaključnu ocjenu iz glazbene kulture bitnom. Zato što sve predmete smatraju jednakima, zato što ulazi u opći uspjeh, zato što je svaki bod važan za srednju školu ili zato što je to opća kultura. Ta ocjena nebitna je za 25% roditelja učenika šestih razreda i čak za 42% roditelja učenika osmih razreda. Zato jer to nije važan predmet, važnije su im ocjene iz drugih predmeta, to je lagani predmet.

Je li potrebna „mala matura“ iz glazbene kulture?

Razlika u mišljenju učenika šestih i osmih razreda najviše je iskazana upravo u odgovorima na ovo pitanje. Šestaši su gotovo podijeljeni u mišljenju za i protiv (51% – 44%) dok samo 8% osmaša želi završne testove iz glazbene kulture, a ne želi ih čak 91%! Zašto je tomu tako iz odgovora šestaša i nije baš posve jasno no oni još možda i nisu dovoljno osvijestili pojam mature.                                    

Za 6% učenika osmih razreda koji bi htjeli završne testove i iz glazbene kulture stav je potpuno jasan: „Vidjelo bi se tko je koliko savladao gradivo.“  Većina učenika osmih razreda koji to ne žele smatra da bi im takav način ocjenjivanja pogoršao ocjenu, da bi se nakupilo puno gradiva za učenje, da je puno lakše dobiti dobru ocjenu dosadašnjim načinom vrednovanja jer na kraju šestog mjeseca sve zaborave. Također smatraju da se ocjene trebaju dobiti na temelju učenikovog truda tijekom cijele školske godine, jer bi se u protivnom glazbeni temeljio na štrebanju, a  ne na zalaganju.

Zaključak

Iz navedenih rezultata može se zaključiti da su u većini slučajeva učenici zadovoljni načinom vrednovanja glazbene kulture, ne bi ga htjeli mijenjati, u velikom postotku negiraju postojanje ispitnog stresa  te ne drže potrebnim završno testiranje na kraju osnovnog  obrazovanja.