uz pomoć osjetila

Aleksandra Žarković Preac
Sažetak
Početno opismenjavanje namijenjeno je učenicima koji uče slova i pripremaju se za funkcionalnu pismenost. Ona ovisi o tome koliko su dobro učenici završili opismenjavanje. U početnom opismenjavanju posebnu pozornost posvećujem vizualnom razaznavanju, glasovnom prepoznavanju, grafomotorici. U vizualnom razaznavanju mnoga djeca pogrešno pišu velika slova. Često imaju i problema s različitim malim slovima, koja su različito orijentirana (b-d, p-b, p-g). Iz ovoga slijedi da je sposobnost razlikovanja slova povezana s orijentacijom. Učenici imaju mnogo poteškoća u glasovnom razlikovanju riječi, što utječe na uspješnost čitanja i pisanja. Zato početne vježbe opismenjavanja provodim cjelokupno sa svim osjetilima.
Ključne riječi: opismenjavanje, osjetila, funkcionalna pismenost, diferencijacija.
1. Uvod
Kao učiteljica u prvim razredima osnovne škole, ustanovila sam da je manje od polovice djece pri ulasku u prvi razred adekvatno razvila predčitačke i predpisačke vještine. Zato razvijam poticajno okruženje i pritom iskorištavam brojne mogućnosti koje nam pruža naš svakodnevni život. Često se susrećem s problemima koji prate opismenjavanje. Provodim puno vremena pronalazeći relevantne sadržaje i aktivnosti. Neke sadržaje dobila sam na edukacijama, neke sam našla u knjigama i časopisima, neke sam sastavila samostalno. Željela bih vam predstaviti primjere dobre prakse.
2. Najvažnije vježbe za razvoj osjetila
Vizualne percepcije razvijam izvođenjem vježbi u kojima učenici traže iste ili različite predmete ili slike. Traže predmete iste boje ili nijanse. Traže nedostajuće elemente.
Slušne percepcije razvijam sa slušanjem različitih zvukova (pretakanje vode, presipanje sjemena, metalni zvukovi, kidanje papira …).
Kušanje ima vrlo moćan učinak na pamćenje. Zato potičem učenike da uče kušajući kiselo, slano, slatko, gorko, prepoznajući voće …
Mirisne percepcije kod učenika razvijam prepoznavanjem različitih začina, meda, voća …
Taktilnu percepciju potičem s identificiranjem predmeta, osoba, dodirivanjem različitih materijala (krupice, pliš, zrnje itd.).
Davanje uputa
Prvo dajem učenicima jednostavne upute (s jednom ili dvije informacije), zatim informacije sa zahtjevnijim uputama (tri, četiri informacije), a zatim informacije sa suprotnim uputama (učenik radi suprotno od onoga što čuje).
Vježbe za početno opismenjavanje
Svaki učenik ima individualne sklonosti u učenju, pa su i opismenjuju različitom brzinom i na različite načine. Neki od njih već su razvili određene vještine i stoga brže prelaze s rješavanja jednog zadataka na drugi. Upravo zbog toga na početku novih sadržaja uvijek provjerim njihovo predznanje i ponovimo vještine prethodnog sata. Učenici koji nisu savladali vještine prethodne lekcije, ponavljaju je s jednostavnim zadacima. Rad diferenciram tako da u njega uključujem različite metode rada i izazove.
Vertikalna linija: Donesem žutu loptu (sunce) u krug. Pitam učenika na što ih podsjeća žuta lopta. Kada pogode da je to sunce, stanem na stolicu i pokažem gdje je sunce. Također učenici prstom pokažu sunce, a zatim loptu spustim na pod. Učenici, međutim,
polako spuštaju prst i pokazuju put lopte.
Ponavljam vježbu izlazeći na travu s učenicima. Učenici s prstom ocrtavaju put rasta trave odozdo prema gore. U učionici traže predmete koji imaju vertikalne linije i povlače prst preko njih.
Položim na pod list iz bloka i gore nacrtam žuto sunce i zelenu travu odozdo. Žutom bojom učenici crtaju vertikalne crte i istodobno ponavljaju: »Odozgo prema dolje.« Kada svi učenici nacrtaju okomite linije odozgo prema dolje, ja uzmem zelenu boju i nacrtam liniju odozdo prema gore. Svi učenici to ponove, istodobno glasno ponavljajući: »Odozdo prema gore.« Pazim da učenici ne okreću list te da pravilno drže olovku.
Vodoravna linija: Donesem dvije staklene čaše u krug, jedna je do polovice napunjena vodom. Čaše pažljivo idu u krug, a svaki učenik prelijeva vodu iz jedne u drugu. Kada svi učenici završe prelijevanje, vodim razgovor o vodi u čaši kako bih došli do pojma vodoravan. U učionici traže predmete koje imaju vodoravne linije i crtaju prstom po njima.
Postavim list u sredinu kruga i nacrtam jabuku s desne strane, a leptira na lijevoj strani. Nacrtam vodoravnu liniju od jabuke do leptira crvenom bojom i govorim: »Vodoravna linija.« Vježbu ponavljaju svi učenici istodobno govoreći: »Vodoravna linija.« I ovdje pazim da učenici ne okreću list te da pravilno drže olovku.
U sredini kruga također postavim kutiju s poveznim kockama i sastavim dvije kocke, sljedeći učenik dodaje kocku i pazi da linija ostane vodoravna. Učenici sastavljaju dugu vodoravnu liniju. Vježbu možemo završiti tako da učenici u krugu oduzimaju kocke.
Lijevo, desno: Donesem pladanj narezanih crvenih jabuka u krug. Učeniku koji sjedi pored mene dam pladanj, a lijevom rukom uzmem krišku jabuke i pojedem je. Učenici jedni drugima predaju pladanj i svaki učenik s lijevom rukom uzme krišku jabuke pojede je.
Uzmem plišanog leptira u desnu ruku. Predam ga učeniku koji sjedi pored mene. Mora ga uzeti desnom rukom. Zadatak je gotov kad opet dobijem leptira.
Uzmem pladanj s krupicama i nalijepim jabuku s lijeve strane, leptira s desne strane. Učenici povlače liniju s prstom i izgovaraju: »S lijeva na desno,« da utvrde oba pojma. Ako učenik pogriješi, vježbu pravilno ponovi. Zadatak je završen kada svi učenici odrade vježbu.
Uzmem kartončić s crvenom i plavom štipaljkom. Predam je učeniku s moje lijeve strane. On uzme jednu štipaljku i kaže: »Crvena štipaljka je na lijevoj strani.« ili: »Plava štipaljka je na desnoj strani.« Podigne štipaljku i preda je sljedećem učeniku.
Duge i kratke riječi: Stavim dugu i kratku vrpcu u sredinu kruga. Izaberem dva učenika. Jedan ima vrlo dugo ime, a drugi vrlo kratko. Svaki od njih kaže svoje ime. Kažem učenicima da je svaka vrpca za jednog učenika i pitam ih uz koju bi se vrpcu postavili učenici. Kada utvrde da je dugačka vrpca za dugačka imena, a kratka vrpca za kratka, svaki učenik se postavlja u red k vrpci koja označava duljinu njegovog imena. Zajedno zaključimo kojih imena u našem razredu ima više.
Vrpce ostaju u sredini kruga, a ja dodam različite predmete. Uzmem predmet, imenujem ga i otkrijem je li riječ duga ili kratka. Postavljam ga ka odgovarajućoj vrpci. Vježbu nastavlja učenik s moje lijeve strane. Ostali učenici tiho prate rad i utvrđuju je li zadatak obavljen pravilno. Pomažem učenicima koji imaju poteškoća.
Vježbu nadograđujemo tako da učenici sa zavezanim očima opipavaju predmete koje smo prethodno razvrstali. Oni imenuju predmet i kažu je li riječ duga ili kratka. Ostali učenici, odmičući dlanove, pokazuju duljinu riječi.
Vježbe u slogovanju: Učenici ustanu i stupaju u mjestu. Čekam da svi uđu u jednakomjerni ritam. Učenici se pozdravljaju i prenose loptu. Pozdrav je gotov kada lopta dođe natrag do mene. U ritmu izgovaram: »Ja sam Aleksandra.« Učenici ponove: »Vi ste Aleksandra.« Zatim učenik s moje lijeve strane nastavlja. Igra se može igrati i pljeskanjem. Svaki učenik utvrdi koliko je puta zapljeskao.
Nastavljam igru tako da npr. zapljeskam dva puta. Ustaju svi učenici koji u imenu imaju dva sloga. Istodobno provjeravam jesu li ustali pravi učenici.
Robota stavim u krug. Učenicima kažem da robot robotski govori rezanjem riječi. Robotski pozdravim učenike (po-zdra-vlje-ni). U sredini kruga su zatvorene posude koje sadrže hranu jakog mirisa (jagode, med, cimet, lavanda, polovica limuna, banana, kiseli krastavci, kobasica …). Učeniku na lijevoj strani dam robota, on odabere jednu posudicu, otvori je i pomiriše, te robotski kaže riječ. Zatim daje robota sljedećem učeniku. Pomažem učenicima koji imaju poteškoća.
Mjerimo riječi: U krug donesem pladanj s krupicama. Izgovorim svoje ime i vučem prstom preko krupica. Dajem pladanj učeniku s moje lijeve strane koji izmjeri duljinu svoga imena crtanjem linije.
Sličice stavim u sredinu kruga tako da je dio slika sakriven. Svaki učenik ima napravljenu zvečku od sjemena. Odabere jednu sličicu i presipanjem sjemena u zvečku označi duljinu riječi. Učenici zvukom određuju je li riječ duga ili kratka. Kad svi učenici završe, sličice se zamijene tako što ih daju lijevom susjedu.
Vježbe za prepoznavanje glasova: Lopta (žoga) putuje u krug. Desnom rukom se rukujem i pozdravim učenika s moje lijeve strane, a lijevom rukom mu pružim loptu. Kada mi se lopta vrati, učenici riječi lopta određuju prvi glas, tako da ga naglašavaju i lagano razvuku. Zatim ponovimo vježbu tražeći druge riječi koje počinju s glasom ž.
Zakotrljam loptu nekom od učenika. On kaže svoje ime i naglašava prvi glas, tražimo i druge riječi koje počinju tim glasom. Učenik nastavlja igru prebacujući loptu sljedećem učeniku. Ponavljamo i vježbu za posljednji glas u imenu.
Učenicima podijelim predmete, koje potom polože ispred sebe. Kažem učenicima da bih željela kupiti predmet od učenika s moje lijeve strane. Učenik kaže da ga poklanja ako pogodim prvi i posljednji glas. Igru promijenimo tako da učenicima kažem da bih željela kupiti predmet i izgovorim prvi i posljednji glas. Učenik koji ima takav predmet daje mi ga i sam nastavlja igru. Pravilo je da se svaki predmet kupuje samo jednom, tako da svi učenici stignu na red.
Sve ove vježbe izvodimo prvo za prvi glas, zatim za posljednji i na kraju za sve glasove koji su u određenoj riječi.
Kada učenici razviju orijentaciju, slušnu percepciju, svjesnost o glasovima, poslušaju upute, određuju duljinu riječi, razvijaju vizualne percepcije, započinjemo s čitanjem slova. U učenju slova također se pomažem svim osjetilima, kao i pokretom i pjesmicama koje su navedene u knjizi Pismenost i razvoj svih osjetila.
5. Zaključak
Učenicima želim pružiti poticajne predčitačke i predpisačke aktivnosti u skladu s njihovim razvojem i u skladu s individualnim potrebama. Shvatila sam da ako učenici vrlo dobro usvoje predčitačke sposobnosti, imaju mnogo manje poteškoća s čitanjem i pisanjem. Naravno, u radu se moraju uzeti u obzir razlike među učenicima, pa se rad često vrši u manjim skupinama. Jednom kada utvrdim razlike među učenicima, lakše mi je prilagoditi nastavu. Naglašavam razigrani razvoj vještina koje prethode opismenjavanju, a time i razvoj pozitivnog stava prema opismenjavanju. U svom radu polazim od iskustvenog učenja. To povećava pamćenje i aktivnost učenika.
Učenike treba poticati na istraživanje, jer im se tako pokazuje da imamo povjerenja u njih i njihove sposobnosti. Time jačamo njihovu znatiželju, neovisnost, samopouzdanje i kreativnost.
6. Literatura
- Heacox, D. (2009.):Diferencijacija za uspjeh svih
- Doljak, M. (2012.): Individualizirano i diferencirano opismenjavanje u 1. razredu OŠ. Diplomski rad. Ljubljana: Pedagoški fakultet.
- Štupnikar, M. (2010.): Opismenjavanje i razvoj svih osjetila
Fotografije (vlastiti izvor)
Lajkaj ovo:
Lajk Učitavanje...
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.