Iskustva rada nastavnika

u online okruženju

gordana_popovic

Gordana Popović

Sažetak

Tehnička škola i prirodoslovna gimnazija Ruđera Boškovića iz Osijeka je kao i sve škole u vremenu pandemije COVID -19 od ožujka do lipnja 2020. godine radila u online okruženju. Provodeći ankete i razgovore s nastavnicima stručna suradnica pedagoginja objavljuje specifične rezultate anketa i zaključke razgovora s nastavnicima o načinu provođenja i radu nastavnika od kuće, a sve u svrhu dobrobiti učenika. Ovakav oblik nastave donio je velike promjene u školi te postoje različita razmišljanja o tome kako bi se mogla provoditi. Pred nastavnike i učenike stavljen je zadatak koji je zahtijevao mnogo prilagodbe, tolerancije i fleksibilnosti.

Ključne riječi: nastavnici, učenici, ankete, razgovori, online nastava

Uvod

Početkom Covid-19 pandemije u ožujku 2020, stanje u Republici Hrvatskoj znatno se promijenilo u svim sferama života, pa tako i u školstvu. Odgojno-obrazovne ustanove bile su u kratkom vremenskom roku primorane prijeći na online nastavu, pa tako i Tehnička škola i prirodoslovna gimnazija Ruđera Boškovića iz Osijeka. Online nastava mnogima je bila novitet i nepoznanica, jer se Škola do toga trenutka nije susrela s takvim oblikom nastave u tolikoj mjeri iako smo uključeni u projekt E-škole. Neki nastavnici su već imali vještine i znanja koja su bila potrebna za online rad, a neki su se morali “preko noći” snaći. Svi smo se nosili s više ili manje uspjeha sa svim izazovima koji su bili pred svima nama. Stručna suradnica – pedagoginja , svoj je rad usmjerila na pružanje podrške nastavnicima, učenicima i roditeljima.

1. Rezultati provedenih anketa

Provedena je anketa među učenicima i nastavnicima početkom svibnja, a cilj ankete bio je unaprijediti virtualni odgojno – obrazovni rad učenika i nastavnika. Anketa za nastavnike provedena je u virtualnoj zbornici i pristupilo joj je 28 profesora i dipl. inž. a anketa za učenike provedena je u virtualnim razredima i pristupilo je 206 učenika.

slika1 Anketa nastavnicislika2 Anketa učenici
Slike 1. Anketa nastavnici                   Slika 2. Anketa učenici

Iz ugla stručnog suradnika – pedagoga istaknute su neke zanimljivosti do kojih se došlo analizom.

Ono u čemu su se učenici i nastavnici složili jest ocjena vrlo dobar za zadovoljstvo radom. Nastavnici su procjenjivali kako su zadatci jasno postavljeni i ocijenili ih ocjenom odličan, dok smo kod učenika imali podjednaku procjenu između ocjene vrlo dobar i dobar. Najveći nesrazmjer uočen je kod procjene slobode pitanja učenika za odgodu roka i predaje zadaća. Nastavnici su je ocijenili ocjenom odličan, dok su učenici dali negativnu ocjenu.

Na pitanja o načinu komunikacije između učenika i nastavnika u online nastavi, većina učenika (58 %) odgovorilo je kako se služilo različitim načinima komunikacije iako je na razini škole dogovorena komunikacija putem TEAMS-a. Nastavnici su postavljali nastavne materijale i poveznice te provodili provjere znanja (kviz, ispit, i sl.), a učenici su izrađivali digitalne sadržaje (prezentacije, plakate, umne mape). Uzajamna komunikacija se odvijala i pomoću video poziva preko Teamsa, Zooma ili dr.

38 % učenika odgovorilo je kako su im nastavnici postavljali samo nastavne materijale i poveznice na platformu, dok je 4 % učenika navelo komunikaciju s nastavnicima samo putem video-poziva ili izrađivanja digitalnih materijala.

Na osnovu rezultata ankete u svrhu unaprjeđivanja odgojno-obrazovnog procesa na Nastavničkom vijeću predloženo je slijedeće:

  • Jasno uputiti učenike u svezi kriterija i načina ocjenjivanja
  • Redovito pratiti napredak učenika i davati im konkretne povratne informacije o tome
  • Dati učenicima duže vrijeme za izradu i predaju zadataka
  • Bolje procjenjivati količinu nastavnih sadržaja
  • Koristiti jednostavne i jasne poruke u komunikaciji i davanju povratnih informacija
  • Primjenjivati individualni pristup učenicima na osnovi njihovih sposobnosti

2. Rezultati razgovora s nastavnicima

Nakon povratka u školske klupe početkom nove nastavne godine važno je bilo zbog godišnjeg planiranja rada Škole analizu ankete potkrijepiti i povratnim informacijama „u živo“. Odabrana je metoda individualnog, slobodnog razgovora jer je to najprisniji oblik suradnje nastavnika i pedagoga.

Budući da takav razgovor obiluje digresijama, broj i vrsta informacija nije unaprijed određena. Podatci su se bilježili slijedom a ne sustavno i kasnije ih se sređivalo. Taj prividni nedostatak imao je i dobre strane jer je ozračje za razgovor bilo ugodno i suradničko. Razgovori su se odvijali s desetak nastavnika i tražilo se njihovo mišljenje o utjecaju online nastava na promjene u radu, o njenim prednostima i nedostacima iz osobnog iskustva.

Pitanja za motivaciju bila su sljedeća:

  1. Kako se odvijalo poučavanje online (objašnjavanje nastavnih sadržaja, održavanje testova, ispitivanja i sl.)?
  2. Postoji li razlika u znanju prije i nakon online nastave i u čemu najviše?
  3. Jeste li ponovnim početkom nastave u školi radili neke nadoknade nastavnih sadržaja za koje ste smatrali da ih učenici nisu dovoljno dobro svladali tijekom online nastave i koje su to bile?
  4. Što mislite o prednostima i nedostacima online nastave?
  5. Prema vašem dosadašnjem iskustvu, kako su učenici reagirali na nju?
  6. Vaše zaključno mišljenje o online nastavi?

Nastavnici su isticali kako je online nastava, osim što je promijenila rad škole , donijela i druge izazove koje je trebalo svladati u kratkom vremenskom roku, kako njima tako i učenicima i roditeljima. Bilo je puno prilagodbe, fleksibilnosti i dodatnoga rada.

Prilagodba je uključivala mnoge vještine za koje neki od njih nisu niti znali da ih posjeduju. Smatrali su kako su i učenici bili u nezavidnoj situaciji zbog uskraćenosti za socijalne kontakte i fizičku prisutnost na nastavi na koju su bili naviknuti.

Online poučavanje nije predstavljalo problem jer su svoje nastavne sadržaje objašnjavali kao i u učionici. Jedina je značajna razlika bila u provođenju praktične nastave koju online nastava nije dopuštala .Testovi i ispitivanja su se održavali također online, ali kriteriji ocjenjivanja i načini vrednovanja su se mijenjali i prilagođavali novonastaloj situaciji. Navode kako su snizili kriterije ocjenjivanja i od učenika nisu imali očekivanja kao prije online nastave. Za procjenu znanja učenika smatrali su kako je ono kao i inače ovisilo o njihovoj motivaciji, a ona je padala kako se približavao kraj nastavne godine .

Nisu mogli previše utjecati na to hoće li učenici slušati predavanja i pozorno pratiti, a za neke učenike, koji su bili povučeni i tihi, kažu kako su u online nastavi pokazali svoj pravi potencijal te su ispravili i dobili veće ocjene nego u redovnoj nastavi.

Ističu i prednost rada od kuće jer nije bilo kašnjenja na nastavu, s čim se susreću u redovnoj nastavi s učenicima putnicima. Mogli su raditi više stvari odjednom i nije im se mogla dogoditi neka ozljeda ili nezgoda kao u školi u interakciji s drugom djecom. (npr. u nastavi TZK-a)

S druge strane, primijećeno je kako neki učenici nisu imali od koga zatražiti pomoć u trenutku rada, dok bi na nastavi u školi brže dolazili do informacija od nastavnika ili vršnjaka što je svojevrsni paradoks jer je svrha korištenja Interneta brže dolaženje do informacija. Od učenika se u nekim predmetima očekivalo da rade više nego na nastavi i jednostavno nisu mogli pratiti taj tempo. Također, nije se mogla posvetiti pažnja učeniku kome je to bilo potrebno kao što bi to činili na nastavi.

Nastavnici navode probleme s internetskom vezom i uređajima. Svi učenici nisu imali adekvatnu opremu za praćenje online nastave pa je to otežavalo rad i njima, a i nastavnicima. Isticali su izazove pristupanja internetskoj vezi te posjedovanja slabije opreme za praćenje nastave. Predlažu bolju informiranost o materijalnom statusu učenika, njihovim financijskim mogućnostima te bržu reakciju za osiguranje jednakih uvjeta rada od kuće za sve.

Udobnost svog doma ističu se kao prednost online nastave dok nemogućnost viđanja školskih kolega i prijatelja vide kao nedostatak

Zaključak

Online nastava je oblik nastave koji je unio velike promjene u školi. Postoje različita razmišljanja o tome kako bi se online nastava mogla provoditi. Pred nastavnike i učenike stavljen je zadatak koji je zahtijevao mnogo prilagodbe, tolerancije i fleksibilnosti. Cilj je bio zaštiti zdravlje u svrhu dobrobiti učenika, a svi su radili onako kako su najbolje znali i umjeli u izvanrednim okolnostima. Uzimajući u obzir mnoge čimbenike, nastavnici su većinom zadovoljni učeničkim znanjem, njihovim trudom i radom za vrijeme online nastave

Online nastava na daljinu se i dalje odvija u izvanrednim okolnostima i treba iskoristiti sve njezine prednosti, a pokušati otkloniti nedostatke.

Literatura

  1. Jurić,V. (1989.) Metodika rada školskog pedagoga, Školska knjiga, Zagreb
  2. Staničić,S, Resman,M. (2020.) Pedagog u vrtiću, školi, domu, “Znamen“, Zagreb

Prirodoslovni dan

– na poljoprivrednom imanju

vesna_gulin

Vesna Gulin

Sažetak

Priroda je izuzetno važna za čovječanstvo jer pažljivim promatranjem promatramo zakone života na našem planetu. Uči nas kako živjeti u skladu sa sobom i sa zakonima prirode. Također ima pozitivan učinak na naše zdravlje. Djeca bi trebala provoditi puno vremena vani u prirodi, jer je to vrlo važno za njihov razvoj. Nažalost, djeca danas ne provode puno vremena u prirodi. Jer roditelji nemaju vremena ili ne uzimaju to da bi svoju djecu odveli u prirodu. Škola se mora potruditi, da omogući kontakt s prirodom, posebno za onu djecu koja žive u gradovima. Nastava treba biti osmišljena tako da se u prirodi izvode razne aktivnosti. Djeca s pozitivnim iskustvima u “stvarnom svijetu”, uključivanjem svih osjetila, stječu znanje koje je trajnije.

Ključne riječi: dani aktivnosti, prirodoslovni dan, priroda, poljoprivredno imanje, učenici.

1. Uvod

Na OŠ Solkan učenike 2. razreda vodimo na prirodoslovni dan na poljoprivredno imanje Pri Strgarjevih na Banjšice. Nekada ne bi bio taj prirodoslovni dan ništa posebno, jer su djeca većinu vremena provodila vani u prirodi, penjali se po drveću, sami izrađivali drvene predmete, trčali po travnjacima, pomagali roditeljima kod poljoprivrednih poslova… Kod istraživanja prirodnih ljepota osjetili su slobodu, bogatili svoju maštu, razvijali motoriku i socijalne odnose u druženju s vršnjacima. Današnja djeca prirodu skoro više ne poznaju, osobito gradska djeca, koja ne žive u dodiru s prirodom. Vrijeme provode vani, isključivo na igralištima sa spravama za dječju igru, čije su funkcije ograničene. Za upoznavanje prirode se upotrebljava računalo i knjige umjesto šetnje šumom ili poljoprivrednim imanjem, što je daleko od realnog iskustva i pravog razumijevanja. Veliki broj djece pozna, na primjer, konje i krave samo sa slika i televizije, računala ili knjiga. Ne poznaju povrće, voće, gdje raste i koliko je posla i znanja potrebno za branje dobrog uroda. Povrće i voće vide samo na policama trgovina. Ukratko, današnja djeca ne poznaju floru i faunu i njenu važnost. Upoznavanje prirode i njenih ekosistema je ukljSlika 1. Pogled na odlasku kući (1)učeno u pedagoško-obrazovne procese u vrtićima i školama, ali je djeci teško povezati teoriju sa praksom. Na žalost, provode premalo vremena u prirodi, gdje bi mogli oboje na nenametljiv način povezati.

Slika 1. Pogled na odlasku kući

I kad kao učiteljica provedeš jedan dan sa gradskim učenicima na poljoprivrednom imanju i kad ti učenica na odlasku kući kaže: »Kakva lijepa sloboSlika 2. Na poljoprivrednom imanju Strgar (1)da!«, znaš da im taj prirodoslovni dan ne možeš uskratiti. Tako već godinama naše male Solkance vodimo na nezaboravan dan – na poljoprivredno imanje.

Slika 2. Na poljoprivrednom imanju Strgar

2. Sadržaj

2.1. Dani aktivnosti

Dani aktivnosti su dio obaveznog programa osnovne škole, koji povezuje različita područja, uključena u nastavne predmete. Ti dani se izvode po godišnjem planu škole. Ciljevi tih dana su omogućiti učenicima utvrđivanje i povezivanje znanja, dobivenog kod pojedinih predmeta i predmetnih područja, upotreba tog znanja in njegovo nadgrađivanje s praktičnim učenjem u kontekstu međusobnog surađivanja.

U školskoj godini imamo 15 dana aktivnosti, što u cijelom programu obaveznog obrazovanja iznosi 135 dana. Takav dan se izvodi u opsegu 5 pedagoških satova. Među dane aktivnosti svrstavamo kulturne, sportske, tehničke in prirodoslovne dane.

2.2 Prirodoslovni dan

Učenici sa prirodoslovnim danima aktivno i sistematski dopunjuju i produbljuju teoretsko znanje, koje su dobili za vrijeme redovite nastave i povezuju ga u nove kombinacije. Aktivnosti ih potiču na samostalno in kritično mišljenje, omogućuju upotrebu znanja i upoznavanje novih metoda i tehnika istraživačkog rada (terenski, laboratorijski rad itd.). Aktivno promatraju, upoznavaju i doživljavaju pokrajinu kao cjelinu i pojedine dijelove okoliša, upoznaju i razumiju suživot čovjeka i prirode. Prirodu doživljavaju intenzivno, otkrivaju njene ljepote in vrednote, oblikuju pozitivan odnos do prirode, života, učenja i rada. Postaju svjesni značenja čuvanja zdravlja i okoliša.

Planiranje i organizacija prirodoslovnih dana od učitelja zahtjeva dobru pripremu. Mora slijediti ciljeve nastavnog plana i izabrati odgovarajuću temu, koju će učenici upoznati. Prednost pred teoretskim znanjem učitelj da iskustvenom učenju. Ako je moguće, škola se poveže sa društvenom okolicom.

2.3. Prirodoslovni dan – poljoprivredno imanje

Prirodoslovni dan se brižno planira u okviru aktiva učitelja 2. razreda. Prethodno pripremimo plan, koji sadrži:

  • sklop: živa bića,
  • temu: poljoprivredno imanje,
  • operativne ciljeve:

    – prepoznaju, imenuju i uspoređuju različita živa bića i okoliše,
    – saznaju da je život živih bića ovisan o drugim bićima i od nežive prirode,
    – znaju potražiti razlike i sličnosti među životinjama,
    – upoznaju, što trebaju sami in što druga bića za život,
    – saznaju da životinje trebaju za život vodu, hranu i zrak,
    – saznaju da se životinje hrane biljkama, drugim životinjama ili objema,
    – saznaju da životinje imaju potomke, koji obično dolaze od ženke i mužjaka i da su potomci slični njima,
    – saznaju da se ljudi i životinje rode, rastu, imaju potomke, ostare i umru,
    – opuste se, vesele se i razgibavaju na svježem zraku,

  • metode rada: ekskurzija, govorno-tekstno, iskustveno učenje,
  • oblike rada: frontalno, grupno, individualno,
  • nastavna i radna pomoćna sredstva: radni list, pisaljka, fotoaparat,
  • planer i izvođač: razrednice, obitelj Strgar,
  • kraj, vrijeme: Banjšice, travanj/svibanj,
  • trajanje prirodoslovnog dana: 5 školskih sati,
  • sigurnosne mjere,
  • etape prirodoslovnog dana.

2.3.1. Tok prirodoslovnog dana

1. ETAPA:
Razgovaramo o prirodoslovnom danu i pripremimo ga već par dana prije izvedbe. U školi dobiju prve informacije. Učenici si sami pripreme radni list, koji će ih na terenu podsjetiti na što moraju obratiti pažnju, što treba pažljivo promatrati. Na taj način ih uključujemo u pripreme aktivnosti i navikavamo na sistematsko promatranje.

2. ETAPA:
Središnja aktivnost se odvija na poljoprivrednom imanju Pri Strgarjevih. Obitelj Strgar nas već godinama gosti na svom imanju, jer su i oni svjesni da današnja djeca nemaju kontakta sa prirodom i da ne poznaju život na selu.

Na dolasku su djeca nesigurna, ne znaju što ih čeka, plašljiva su kod dodirivanja životinja, osjećaju se nelagodno, radi neprijatnih mirisa u staji…

Slika 4. Učenici zatvaraju nos na ulasku u hljevSlika 5. Učenici se boje dodirnuti životinje
        Slika 4. Učenici zatvaraju nos   Slika 5. Učenici se boje dodirnuti životinje

Za vrijeme razgledavanja imanja, farme i sjenika djeca se oslobađaju od neprijatnih osjećaja. Jednostavno uživaju u igri na sjeniku, miluju životinje, slobodno trče po seoskom dvorištu, travnjaku…

Slika 6. Igra na sjenikuSlika 7. Dodirivanje životinja               Slika 6. Igra na sjeniku                 Slika 7. Dodirivanje životinja

3. ETAPA:
U školi učenici naprave analizu prirodoslovnog dana. U grupama razgovaraju što su doznali na poljoprivrednom imanju. Pomažu si s radnim listovima, koje su rješavali na imanju i sa pitanjima, koja ih pripreme učiteljice.

4. ETAPA:
U zaključnom dijelu utvrđujemo i provjeravamo, da li smo dostigli postavljene ciljeve, učvrstimo i produbimo nova saznanja učenika. Učiteljice se najviše razvesele, kad vide da je dostignut nenapisan cilj – savladavanje strahova pred životinjama.

3. Zaključak

Pomoću prirodoslovnog dana si učiteljice postave puno ciljeva iz nastavnog plana, a najvažniji su nenapisani ciljevi za život. Na dolasku na imanje djeca imaju puno strahova in predrasuda. Na odlasku u školu djeca se ih otresu i dobiju osjećaj slobode.

Svijet prirode je za nas posebno dragocjen, jer nam s pažljivim promatranjem otkriva životne zakonitosti na našem planetu, i ne samo to, priroda je prostor našeg kreativnog, istraživačkog i kritičnog učenja.

Dijete pokušava zadovoljiti svoju radoznalost neposredno, zato želi životinju ili biljku primiti, opipati, pomirisati. Ono po prirodi teži zadovoljavanju svih svojih osjetila – vida, dodira, mirisa, ukusa i sluha. Na osnovi čuvstvenih saznanja, kao bol, toplina, hladnoća .. dobiva svoja spoznavanja o prirodi i životu. Na žalost, živimo u vremenu, u kojem su suvremena djeca prikraćena za taj važan dio njihovog razvoja.

4. Literatura

  1. Andreja Švajger, 2011: Naravoslovni dan – Ribnik v 3. razredu osnovne šole, diplomsko delo, unoiverza v Mariboru, https://dk.um.si/Dokument.php?id=24674.
  2. Nastavni plan za osnovnu školu,  https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/Drugi-konceptualni-dokumenti/Dnevi_dejavnosti.pdf.

Fotografije: osobni arhiv Vesna Gulin

Grafičari i sigurnost na internetu

gordana_popovic

Gordana Popović

Sažetak

U Tehničkoj školi i prirodoslovnoj gimnaziji Ruđera Boškovića iz Osijeka u 3.g razredu, učenici ,grafički tehničari pripreme, sudjelovali su u obilježavanju Dana sigurnijeg interneta tako što su na pedagoškoj radionici : Grafičari i sigurniji Internet koji je vodila školska pedagoginja bili informirani o Danu sigurnijeg interneta, iskustveno se bavili prednostima i nedostacima društvenih mreža i pojmovima elektroničkog nasilja izradom plakata, rješavali izazove različitih slučaja vezano za prihvaćanje različitosti i govora mržnje. Na kraju sata, sudjelovali su u kvizu Zajedno za bolji Internet.

Ovakav oblik nastavnih metoda donio je pozitivne promjene u radu s razredom a pred učenike stavljene su aktivnosti koje su zahtijevale prilagodbu, toleranciju i fleksibilnost unutar skupina te ostvarenje planiranih ishoda.

Ključne riječi: učenici, pedagoška radionica, Dan sigurnijeg interneta, kviz.

Uvod

Pedagošku radionicu „Grafičari i sigurniji internet“ provodila je školska pedagoginja Gordana Popović, prof. u Tehničkoj školi i prirodoslovnoj gimnaziji Ruđera Boškovića iz Osijeka. 9. veljače 2021. povodom obilježavanja Dana sigurnijeg interneta. U radionici su sudjelovali učenici programa: grafički tehničar pripreme 3. g razreda koji pohađaju stručnu praksu u školi iz stručnog predmeta informatike. Cilj je bio, kroz korelaciju praktične nastave informatike i međupredmetnih tema građanskog odgoja i IKT tehnologije, različitim aktivnostima, poticati učenike odgovorno ponašanje u virtualnom okruženju u svrhu prevencije elektroničkog nasilja. Korištena je prezentacija autorice izrađena u digitalnom alatu Canva.

Prezentaciju možete pogledati ovdje.

Postavljeni su slijedeći ishodi: upoznati učenike sa komunikacijskim pravilima u pedagoškoj radionici, istaknuti važnost obilježavanja Dana sigurnijeg interneta, navesti prednosti i nedostatke društvenih mreža, prepoznati primjere elektroničkog nasilja, predložiti primjerene načine reagiranja u predloženim studijama slučaja, riješiti uspješno kviz Interaktivna potraga za boljim internetom

Navodimo slijedeće aktivnosti na satu.

Uvodni dio:

Motivacija: Kako si? Pedagoginja je motivirala učenike pitanjima o tome tko ih je zadnji put pitao kako su i da na ljestvici od 1 do 10 izraze kako se svatko od učenika osjeća. Oni su se kroz smijeh uključili u aktivnost te opustili, što je i bio cilj vježbe.

Glavni dio:

Teorijska podloga koju je dala pedagoginja: Digitalna tehnologija i online nastava pružaju nam prilike za nove izazove, kontakte i ostvarenja različitih uspjeha. Koristeći internet, koji je u današnje vrijeme dostupan skoro svakom pojedincu, izloženi smo i različitim metodama njegove zlouporabe. Zbog toga je potreba za preventivnim djelovanjem u Školi od iznimne važnosti, kao i pronalazak posebnih sustava zaštite pojedinaca i skupina mladih. Obilježavanjem Dana sigurnijeg interneta želimo na ovom susretu ukazati na opasnosti neodgovornog korištenja interneta te dati primjere zaštite privatnosti. Dan sigurnijeg interneta jedna je od kampanja programa Bolji Internet za djecu. Provodi se od 2004. godine i to drugi dan drugog tjedna drugog mjeseca svake godine. U 2021. Dan sigurnijeg interneta je utorak 9. veljače i odvija se pod sloganom „Zajedno za bolji Internet“.

Prednosti i nedostaci društvenih mreža

Na pitanje koje sve društvene mreže koriste, učenici su ih vrlo sigurno nabrajali i izražavali svoje mišljenje te zaključili kako najviše koriste Instangram. U paru su razmislili o prednostima i nedostacima društvenih mreža te izrađivali zajedno po plakat u dvije skupine na način da su crtali znak i pisali prednosti i nedostatke svake društvene mreže. Predstavnici skupina su prezentirali plakate.

društvene  mreze 2društvene mreze 1

Elektroničko nasilje

Učenici su se podijelili u tri skupine i svaka skupina je dobila zadatak da u Photoshopu napravi plakat odgovorivši na slijedeća pitanja: Što je elektroničko nasilje? Koje su posljedice elektroničkog nasilja? Gdje se sve može pojaviti elektroničko nasilje?

cyberbulling plakatplakat eletktroničko nasiljerad na plakatu 1rad na plakatuplakat posljedice e - nasilja

Primjeri slučaja nasilja na internetu

Pedagoginja je učenicima podijelila tekstove s primjerima slučaja te su ih učenici trebali pročitati i odgovoriti na pitanja te prezentirati zaključke. Saznali su kome mogu prijaviti nasilje na internetu i obratiti za pomoć u slučaju potrebe.

Završni dio: Interaktivna potraga za boljim internetom i sudjelovanje na kvizu „Zajedno za bolji Internet“

kviz 1kviz 2kviz 3kviz 4

Prenosimo dojmove učenika:

„Svidjelo mi se, a za uključivanje u kviz su postojale primamljive nagrade.“

„Mislim da možemo smanjiti negativan utjecaj društvenih mreža tako da budemo sve manje na mobitelima i računalima a više se družimo vani na svježem zraku te se bavimo sportom.“

„Ovakav način rada dao mi je dobar temelj za koristiti se internetom jer ću promisliti koliko sam sigurna i što ću objaviti na društvenim mrežama…“

Nadamo se da će učenici biti pažljivi i odgovorni u donošenju odluka na mreži upravo na način kako su to i istaknuli svojim radovima i ostvarenim aktivnostima.

Odgovarale su im preporučene metode i sadržaji, osim što su pojedini učenici izražavali nezadovoljstvo ako njihova ideja nije bila prihvaćena u skupini što nam govori da moramo raditi na prihvaćanju različitosti i drugih i drugačijih. Sa zanimanjem su izvršili postavljene zadatke. Svojim pitanjima i iznesenim razmišljanjima pokazali su da o ovom sadržaju imaju i nedoumica, a o njima možemo raspravljati i na nekim od sljedećih radionica.

Kada su crtali plakate, učenici su to napravili za kraće vrijeme i bolje su se snalazili u međusobnoj komunikaciji, nego kad su ih trebali oblikovali u Photoshopu kada su tražili i pomoć predmetnog nastavnika informatike.

Ono što bih svakako napravila drugačije sljedeći put jest da bi dala više vremena za provođenje planiranih aktivnosti, a nastojala bi uključiti i ostale nastavnike u provođenje akcije, mada je i ove godine oko desetak nastavnika sudjelovalo u nekoj od aktivnosti a najviše u provođenju kviza sa učenicima.

Planirane aktivnosti bile su planirane za tri školska sata. Podijelila bih ih na dva dana. Prvi dan bismo odradili radionicu a drugi dan samo kviz.

Kolegama predlažem da provjere koliko učenici znaju kako se zaštiti na internetu. Ne možemo pretpostavljati da, ako radimo s generacijama kojima je blisko korištenje mobitelima i računalima, znaju svi kako se kvalitetno zaštiti s jedne strane od npr. virusa i neprimjerenih sadržaja a s druge npr. od govora mržnje i e-nasilja.
Ova akcija može se provesti i kao školski projekt te uključiti učenike i nastavnike svih nastavnih predmeta i programa ( strukovnih i gimnazijskih). Time bi se još više potaknulo povezivanje sadržaja predmeta, međupredmetnih tema i međusobna suradnja nastavnika i učenika.

Zaključak

Naša uključenost u obilježavanje Dana sigurnijeg interneta, pokazala je kako učenici, unatoč snalaženju na sustavu e-učenja, mogu imati problema u raspravi sa svojim vršnjacima. To je moguće promijeniti ako im se češće omogući sudjelovanje u sličnim aktivnostima tijekom svog školovanja. Ohrabruje, što su učenici spremni za takav pristup. Na prvi dojam nisam znala što mogu očekivati upustivši se i sama u pustolovinu Zajedno za bolji Internet, ali sam se u potpunosti iznenadila različitošću zadataka u kvizu i za učenike i za nastavnike koji mi se jako svidio jer je bio drugačiji od onih koje smo do sada radili .Učiti učenike kako prezentirati svoja saznanja i radove važno je u demokratskim društvima. Iz prezentiranih podataka moguće je uočiti kako učenici ističu kao jednu od najvažnijih prednosti povođenja iskustvenog načina rada iznošenja slobode izražavanja misli i osjećaja što je temelja pretpostavka ostvarivanja demokratskih odnosa.

U tradicionalnoj nastavi učenje se smatra individualnim procesom, no danas se ono ne odvija „u glavama“ nego u međusobnim odnosima kroz kontakte i zato je važno da nastavnici učenicima omoguće suradnju. To smo i uspjeli obilježavajući Dan sigurnijeg interneta.

Korišteni obrazovni sadržaji: prezentacija kao dodatni materijal

  1. Društvene mreže i mladi – https://youtu.be/-G0rqbLFIjg
  2. Gaming – https://youtu.be/WUccQIJEmkg
  3. Ovisnost o internetu – https://youtu.be/AEr0cU2VWeM
  4. Sadržaji s Loomena Dan sigurnijeg interneta 2020.
  5. CARNET, Kralj, L. (2017) Priručnik „Sigurnost na internetu. Dostupno na https://pilot.e-skole.hr/wp-content/uploads/2016/12/Prirucnik_Sigurnost-na-internetu.pdf, 8.2.2020.
  6.  https://csi.hr/2021/01/25/obiljezavanje-dana-sigurnijeg-interneta-2021/

Sportski dan

u okviru redovne nastave tjelesnog odgoja na malo drugačiji način

samo_gorisek

Samo Gorišek

Sažetak

U današnje vrijeme učenici su sve više “okupirani” računalnom tehnologijom pa je sve manje vremena i mjesta za tjelesnu aktivnost i sport. Stoga sam odlučio da uz redovne sate tjelesnog odgoja na školi i u okviru sportskih dana koji su uključeni u redovnu nastavu tjelesnog odgoja, u sadržaj nastave unesem nešto novo. Odlučio sam da jedan sportski dan koji spada u redovnu nastavu tjelesnog odgoja posvetim upoznavanju novih sportskih disciplina odnosno sportovima kojih jednostavno nema u okviru redovne nastave tjelesnog odgoja. Takvim novim sportskim danom koji je uključen u redovnu nastavu učenici su, i to svaki razred, na jednom mjestu i u jedno dopodne upoznali po četiri različite vrste sportova. Tako su učenici tijekom svih četiri godine upoznali čak 16 različitih vrsta sportova. U članku je prikazan sadržaj i organizacija takvog sportskog dana. Ali uspjeh koji smo željeli time postići, a to je zadovoljstvo učenika i povećanje interesa za sportske aktivnosti, zahtijeva puno suradnje između različitih učesnika.

Ključne riječi: sportski dan, učenici, novi sportovi

Uvod

Živimo u vremenu koje je izrazito nesklono našoj djeci, našim učenicama i učenicima. Roditelji naše djece u većini slučajeva rade po cijele dane. Njihovo radno vrijeme nije usklađeno s ostalim životnim potrebama, jer većina njih radi od 8. do 16. sati, a pojedini roditelji rade i na dva ili više mjesta kako bi zaradili za normalni život. A djeca su za to vrijeme prepuštena ulici ili pak cijele dane sjede za računalima. Sve to jako negativno utječe na psihosocijalni razvoj djece, a takav način života posebice je katastrofalan za normalan motorički razvoj djeteta.

U današnjem svijetu kapitalizma teško da bismo mogli promijeniti radno vrijeme radnika ali ipak se kao struka možemo potruditi za izmjenu odnosno povećanje broja sati tjelesnog odgoja. To povećanje sati tjelesnog odgoja trebalo bi biti takvo, da bi svi učenici u osnovnim, ali i u srednjim školama, imali jedan sat tjelesnog odnosno sportskog odgoja dnevno. A najviše možemo učiniti time, i to odmah, da tjelovježbu na nastavi tjelesnog odgoja učinimo zanimljivijom, a poglavito možemo promijeniti sadržaje i povećati kvalitetu organizacije dana aktivnosti, posebice sportskih dana. Sportski dani trebali bi biti sadržajno bogati, a istodobno i dostatno aktivni, da se postigne da su učenici na kraju dana i ugodno fizički umorni.

Određivanje predmeta i problema

Nastavni plan za predmetno područje tjelesnog odgoja, ili, kako se to danas kaže, sporta, određuje da su sportski dani u okviru nastave tjelesnog odgoja obvezni za sve učenike, a po sadržaju i percepciji učenika trebali bi biti i vedri i bogati. Nastavni plan predviđa da tijekom svih godina osnovnog školovanja učenici imaju po pet sportskih dana, a svaki sportski dan mora trajati pet školskih sati.

Budući da se moj članak odnosi na sportski dan koji je organizacijski vezan na učenike druge i treće trijade, detaljnije ću predstaviti sadržaje sportskih dana koji su predviđeni za učenike te dobi.

Za učenike druge trijade nastavnim se planom traži, da su dva sportska dana namijenjena planinarenju, jedan bi trebao biti namijenjen sportovima u zimsko doba (igre na snijegu, sanjkanje, skijanje, snowboarding, klizanje itd.), jedan je namijenjen takmičenjima između razreda u različitim sportskim igrama ili atletskom višeboju, a jedan je dan namijenjen upoznavanju različitih aerobnih aktivnosti u prirodi (orijentacija, vožnja biciklom, veslanje, nordijsko hodanje itd.) ili upoznavanju novih sportova (ples, jahanje, streličarstvo, hokej na travi, tenis, borilački sportovi itd).

Za učenike treće trijade nastavnim se planom propisuju sljedeći sadržaji sportskih dana. Barem jedan dan mora biti namijenjen planinarenju, jedan bi se morao održati u zimsko doba (skijanje, snowboarding, trčanje na skijama, zimsko planinarenje, klizanje itd.). Na jednom sportskom danu učenici bi trebali upoznati različite aerobne aktivnosti u prirodi (orijentacija, vožnja biciklom, kajakaštvo, veslanje, nordijsko hodanje itd.). Sportski dan u proljeće mora biti namijenjen takmičenjima između razreda u različitim sportskim igrama ili atletskom višeboju. I na kraju, učenici trebaju imati organizirani sportski dan na kojem će upoznavati nove sportove koji se u procesu redovnog sportskog odgoja ne mogu održavati ili upoznati (Kovač et al. 2011., 46, 47).

Važno je i to da su na sportskim danima aktivni svi učenici i da im sportski dan predstavlja ugodan doživljaj. A to od učitelja tjelesnog odgoja zahtijeva dobru organizaciju i besprijekornu izvedbu.

Glavni dio

Niz godina na našoj smo školi za učenike imali sljedeće sadržaje sportskih dana. Prvi sportski dan bilo je planinarenje na Sleme. To je obično bilo u mjesecu listopadu. Drugi sportski dan bio je zimski sportski dan (zimsko planinarenje u Cirkovce, klizanje u Velenju i skijanje na Kopama). Održavao se je krajem mjeseca prosinca. I treći sportski dan bio je zimski. Svi učenici išli su u zimski sportski centar Rogla, gdje su vozili dasku na snijegu, skijali, sanjkali, trčali na skijama i imali zimsko planinarenje. Taj dan održali smo u mjesecu veljači. Četvrti sportski dan bilo je orijentacijsko planinarenje. Provodili smo ga u mjesecu travnju. Zadnji sportski dan bile su sportske igre koje smo održali krajem mjeseca svibnja.

Na moju inicijativu, u školskoj godini 2015./16. škola se je odlučila da probamo s novim oblikom sportskoga dana. Taj je zamijenio prvi zimski sportski dan. Sadržaj tog novog sportskog dana bilo je upoznavanje novih sportova. Zato sam mu već tada i dao ime »Sportski dan u okviru redovne nastave na malo drugačiji način«. Na tom sportskom danu učenici su upoznavali sportove koje u procesu redovnog tjelesnog školskog odgoja ne možemo provoditi.

Sportski dan organizirali smo za učenike od 6. do 9. razreda. Svi sportovi su se predstavili u Rdečoj (op. prev. Crvenoj) dvorani u Velenju. U svakom razredu učenici su upoznavali po četiri nova sporta.

Šesti razred upoznavao je sljedeće sportove: karate, tenis, golf i strijeljanje zračnom puškom.

Sedmi razred upoznavao je sljedeće sportove: judo, stolni tenis, penjanje po umjetnom zidu i ples.

Osmi razred upoznavao je sljedeće sportove: teakwando, badminton, mačevanje i prstomet (flinger int).

Deveti razred upoznavao je sljedeće sportove: boks, squash, streličarstvo i pikado.

Moj moto u odabiru vrste sporta bio je taj da u svakom razredu upoznaju jednu borilačku sportsku disciplinu i jednu sportsku disciplinu u kojoj se koristi reket, dok sam ostale sportove odabirao s obzirom na ponudu sportskih društava i klubova u Gradskoj općini Velenje. A jedan od glavnih kriterija bio je taj da se sportovi mogu izvoditi u „Rdečoj dvorani“ u Velenju.

Prije održavanja sportskog dana na satovima tjelesnog odgoja učenicima sam ukratko predstavio sadržaje, organizaciju i lokaciju pojedinih aktivnosti.

Učenici su sportski dan započeli u 8.00 sati, zborom u školi. Dežurni učenici užinu su podijelili ostalim učenicama i učenicima. Učenici su u školu morali doći sportski obučeni (trenerka, sportska majica i naprtnjačom u kojoj su morali imati čistu sportsku obuću). Nakon toga učenici su u pratnji učitelja pješice otišli do Rdeče dvorane u Velenju.

Rdeča dvorana je jedini sportski objekt u Velenju u kojem se na jednom mjestu i u jedno dopodne može predstaviti čak šesnaest sportskih disciplina. Od škole je udaljena oko 10 do 15 minuta hode. Kada su učenici došli u dvoranu, rasporedili su se na sportska mjesta prema planu sportskih disciplina i vremenskom rasporedu izvedbe pojedinih aktivnosti po pojedinim razredima.

Slika 1. Plan lokacija pojedinih sportskih disciplina u Rdečoj dvoraniimageIzvor: osobni arhiv

Tablica 1: Vremenski raspored izvedbe pojedinih aktivnosti po odjelimaimage
Izvor: Osobni arhiv

Nakon što su učenici stigli na svoje mjesto, odložili su suvišnu odjeću, naprtnjače i obuli čistu sportsku obuću. Iza toga su pojedini predstavnici različitih sportskih društava i klubova učenicama ukratko (10 minut), teoretski predstavili određenu sportsku disciplinu. Nakon toga uslijedio je praktički prikaz dijela određene sportske discipline na način da su i svi prisutni učenici bili fizički aktivni. Aktivnost na pojedinoj postaji trajala je 35 minuta. 5 minuta prije kraja aktivnosti na jednoj postaji mikrofonom sam dao znak za kraj aktivnosti i najavio zamjenu prostora za vježbanje. U 10 minuta učenici su zamijenili mjesta i na zvučni signal ponovno otpočeli s aktivnostima na drugoj postaji.

Nakon završene 2. postaje učenici su imali 20 minuta za užinu. Užinu su imali na istom mjestu na kojem su završili 2. postaju. Nakon završene užine mikrofonom sam najavio aktivnosti na narednoj postaji. Učenici su se premjestili na 3. postaju i otpočeli s aktivnošću. Nakon 50 minuta aktivnosti na 3. postaji uslijedila je i zadnja zamjena postaja. Aktivnosti na zadnjoj postaji završile su u 12.30 sati.

Nakon toga učenici su se presvukli i promijenili obuću. Napunjeni novim teoretskim i motoričkim informacijama u 12.45 sati napustili su dvoranu i u pratnji učitelja otišli natrag u školu. Za put natrag do škole trebalo im je još oko 10 do 15 minuta pa su učenici natrag u školu stigli u 13.00 sati.

Na kraju sportskog dana učenici su bili oduševljeni, prepuni novih doživljaja i iskustva. Na pojedinim radionicama dobili su i letke koji su učenike pozivali na vježbanje u provjerenim sportskim disciplinama.

Organizaciji takvog sportskog dana treba posvetiti poprilično vremena, budući da se mora kontaktirati svih 12 sportskih društava odnosno klubova, vodeće ljude Rdeče dvorane u Velenju, Gradsku općinu Velenje – ured za negospodarske javne službe.

Dopustite mi da nabrojim sva društva i klubove koji su nam besplatno pomogli u organizaciji sportskog dana: Planinsko društvo Velenje – alpinistički odsjek, Squash klub Velenje, Šaleški tenis klub Velenje, Badminton klub Velenje, Stolno teniski klub Tempo Velenje, Golf klub Velenje, Judo klub Velenje, Karate klub Velenje, Taekwondo klub Velenje, Plesna škola Spin Velenje, Pikado klub Strela Velenje, Društvo umirovljenika Velenje – prstomet, Klub mačevanja Rudolf Cvetko Velenje, Klub streličarstva Velenje i Streljačko društvo Mrož Velenje.

Za taj projekt zahvala pripada i Gradskoj općini Velenje koja nam je omogućila besplatno unajmljivanje Rdeče dvorane u Velenju.

Svim navedenim postigli smo da je ovakav oblik sportskog dana za sve učenike bio potpuno besplatan!

Zaključak

Nakon što je ovakav sportski dan već četiri puta održan, s radošću mogu ustvrditi da je učenike oduševio takav oblik školskog dana. U četiri ponavljanja učenici od 6. do 9. razreda upoznali su čak 16 novih sportskih disciplina odnosno sportova. U okviru redovne nastave tjelesnog odgoja na raspolaganju nemamo dovoljno sportskih rekvizita, primjerenog prostora, a niti dovoljno znanja, da bi sve ove sportove mogli predstaviti učenicima. Učenici su jako pohvalili ovakav oblik sportskih dana. Nakon takvih sportskih dana doma su odlazili bogatiji informacijama o određenim sportovima i sportskim društvima koja su vodila spomenute radionice.

Prema riječima mentora pojedinih radionica, a i prema riječima samih učenika, nakon toga se je priličan broj učenika uključio u jedno od tih društava. Nadam se da smo time popriličan broj učenika maknuli od računala i njima sličnih elektronskih uređaja te im pokazali kako i na koji način mogu kvalitetnije provoditi svoje slobodno vrijeme.

Literatura

  1. Kovač, M. et al. 2011. Sportski odgoj – nastavni plan. Ljubljana: Ministarstvo obrazovanja i sporta: Zavod RS za obrazovanje

Lutka – odličan medij za komunikaciju

natasa_cupeljic

Nataša Čupeljić

Sažetak

Između učitelja i učenika, lutka je odličan medij za komunikaciju. Lutka u djeci budi snažne emocije jer djeluje kao posrednik u komunikaciji i na taj način poboljšava međuljudske odnose i može pružiti opušteno ili dinamično funkcioniranje u učionici. Lutka je sredstvo koje učitelju olakšava razumijevanje učenika, prepoznavanje i uočavanje njegovih emocija, problema s kojima se suočava.
Lutka koja govori engleski jezik igra posebnu ulogu za učenike. Uz lutku, učenici nesvjesno uče nove riječi, strukture rečenica i kreću prepreke govoru stranog jezika. Trenutak kada učitelj animira lutku glasom i pokretima, izaziva učenike da spontano iskuse verbalnu i neverbalnu komunikaciju između učenika i lutke. Učenici koji nemaju širok vokabular ili su na neki drugi način nesigurni, lakše će i bolje razgovarati s lutkom nego s učiteljem.

Ključne riječi: lutka, komunikacija, engleski jezik, učenici i učitelj.

Uvod

“Što više znate, više vrijedite”, izreka je koja se primjenjuje kada govorimo o učenju i poznavanju stranih jezika. Čuvanje i promocija višejezičnosti jedno je od temeljnih načela Europske unije. Preferirana formula za jezične vještine je 1 + 2; svaki Europljanin trebao bi savladati svoj materinji i dva strana jezika. Jedan od njih trebalo bi, naravno, biti engleski, a drugi, primjerice, jezik susjedne zemlje, drugi europski ili svjetski jezik. (Jazbec, Oštir, Dnevnik 2009) Učenjem stranog jezika djeca se mogu susresti vrlo rano. Bilo putem televizije, glazbe, ili ih roditelji upisuju na kurs stranog jezika. U posljednje vrijeme prilično je popularan jezični tečaj Helen Doron, koji bi trebao biti prikladan za djecu od 3. mjeseca starosti nadalje. Osnovna ideja temelji se na uvjerenju da je učenje stranog jezika najučinkovitije kada ga sistematski učimo na prirodan i spontan način – baš kao i materinski jezik. (Doron, 2013). Učenje engleskog jezika već nude mnogi vrtići, a djeca osnovne škole susreću se s engleskim jezikom u izbornom predmetu u prvom razredu. U odjelu produženog boravka, gdje predajem dva puta tjedno, odlučila sam začiniti određene sate lutkom koja govori engleski jezik. Učenici su dobro reagirali na lutku i dobro je primili, jer to vide kao prijatelja u igri, oponašajući ga, što je odlično za učenje stranog jezika, engleskog.

Lutka u razredu – odličan medij za komunikaciju

Svaki novi susret sa novim učiteljima može biti vrlo stresan za učenika. Svaki učenik treba vremena da se navikne na novog učitelja, upozna novo okruženje za učenje i stekne učiteljevo povjerenje. Lutka je alat koji učitelju pomaže u ovom kognitivnom procesu. Nakon određenog vremena, kada se “led razbije”, učitelj može pohvaliti učenika s lutkom, razgovarati, stvarati, oblikovati odnose, utješiti učenika … Lutka je učitelju od velike pomoći u postavljanju granica, stavova, mišljenja, pravila i normi. (Majaron, 2000)

Svrha korištenja lutaka na engleskom u odjelu produženog boravka nije samo učenje engleskog jezika, nego i nesvjesno ponavljanje i konsolidacija onoga što su se naučili na nastavi engleskog tijekom redovnih nastava, kako bi se potaknula kreativnost kroz igru ​​i izražavanje osjećaja. Najmlađa djeca osnovne škole već žive u “čarobnom svijetu” (Cvetko, 2010), gdje je sve moguće. Njihova se spontana igra ne podudara s ‘stvarnim’ svijetom, što se odražava na njihove proizvode koje karakteriziraju nelogičnost i nepravilnost. Lutka kombinira elemente stvarnog i nestvarnog svijeta, pa je posebno vrijedna jer jača djetetove emocije, empatiju i razvija socijalne vještine (Majaron, 2017). U rukama učitelja lutka je prijateljska, razumljiva, umiruje učenike u različitim stresnim situacijama, doprinosi boljoj socijalizaciji grupe, upoznaje djecu s novim temama i sluša ih (Majaron i Korošec, 2006).

Primjer dobre prakse

Tijekom lekcije produženog boravka svaki je učenik sastavio svoju lutku. Lutka koja govori engleski jezik napravila je i svoju lutku. Promišljenim pristupom pravljenju lutke svaki je učenik stvorio svog krajnjeg partnera za učenje, prijatelja. Sve upute za izradu diktirale su lutke učitelja engleskog jezika. Učenici nisu imali većih poteškoća u razumijevanju, ali ako su imali pitanja, uvijek su se obraćali učiteljskoj lutki.

Cilj je, pored samog proizvoda, da učenici dvosmjerno komuniciraju na engleskom jeziku, koriste nove riječi i steknu praktičnu lekciju o nesavršenosti koja nastaje zbog pogrešaka u izradi lutke.

Izradom vlastite lutke učenici su mogli brzo primijetiti da ideja o tome kako su lutke sazrele u njihovim mislima nije isto kao ono što su napravili svojim rukama. Međutim, njegova je lutka bila posebna za svakog učenika, jer je to sam napravio prvi put. Za neke krajnji proizvod nije bio “ispravan”, jer neki od učenika nisu razumjeli upute ili ih jednostavno nisu slijedili. Tako su izrezali rupu za usta, iako je bilo upućeno da naprave liniju. U ovom se trenutku podsjećamo da su sve upute dane u engleskom jeziku.

Pogreška je ključna za cijeli postupak izrade. To je postignuto uz pomoć lutke koja govori engleski jezik, koja je također sama napravila svoju lutku i imala s njom dosta problema. Učeći i sklapajući, oni su lutku doživljavali i prihvaćali kao svoju razrednicu, a ne kao učitelja koji daje upute.

Zaključak

Učenje engleskog jezika treba biti zabavno za učenike, pa je važno da nastavnik u poučavanju koristi odgovarajuće metode poučavanja. Nastava engleskog jezika najmlađim osnovnoškolcima stoga bi se trebala odvijati kroz pjevanje, ples, slikanje, čitanje bajki i lutki.

Lutka koja govori engleski jezik može biti stalni pomoćnik učitelja ili zvijezda u učionici koja povremeno zamjenjuje učitelja. Učenici se vezuju za lutku, vole je i vjeruju joj. Učenici se ne srame lutke, jer s njom razgovaraju tijekom cijele igre i govore joj samo engleske riječi. Dakle, govor engleskog jezika postaje sve ruteniji za učenike, jer oni postaju opušteniji sa svakim posjetom lutki. Lutka može učiniti bilo što, jer nije ograničena ničim. Ima čarobnu moć koja omogućuje djetetu da iskorači iz stvarnog svijeta i izgubi se u svijetu mašte u kojem nema straha, stida, stranaca i nevolja.

Dakle, ima li smisla upotreba lutaka na engleskom jeziku? Pitanje koje bi trebalo biti retoričko.

Literatura

  1. Cvetko, I. (2010). Veliko malo prstno gledališče, Radovljica: Didakta.
  2. Doron, H. (19. 3. 2013). What is different about the Helen Doron English method in comparison to competitors?, https://www.youtube.com/watch?v=KQX_UdsG4qQ (pridobljeno: 11. 5. 2020)
  3. Jazbec S., Lipavic Oštir A. (4. april 2009). Otroci in učenje tujih jezikov, Dnevnik: https://www.dnevnik.si/1042256984 (pridobljeno: 10. 5. 2020)
  4. Majaron, E. (2017). Vera v lutko. Razmišljanja o lutkovni umetnosti. Ljubljana: Mestno gledališče Ljubljansko.
  5. Majaron, E. (2000). Lutka – pomočnica našega svagdašnja. Split. Dječji vrtić Marjan.
  6. Majaron. E., Korošec H. (2006). Otrokovo ustvarjanje z lutkami. V Borota B., Geršak V., Korošec H. in Majaron E. (ur.). Otrok v svetu glasbe, plesa in lutk. Koper: Pedagoška fakulteta Koper.

Projekt reljefna slika

spela_ivancic

Špela Ivančič

Sažetak

Predstavit ću, kako s učenicima šestog razreda na satovima likovne umjetnosti istražujemo reljefnu sliku. Učenici su na zadanu temu ‘Pogled kroz prozor’ istraživali načine izrade reljefne slike. Likovni radovi su nastajali različito, a kad ih povežemo u cjelinu djeluju vrlo maštovito i kreativno. Na kraju smo napravili izložbu slika koje su predstavljale različite priče.

Ključne riječi: projektni rad, reljefna slika, kreativnost, učenici.

1. Uvod

Projekti na satovima likovne umjetnosti su uvijek zanimljivi, a rad može biti vrlo raznolik. Cilj cijelog projekta je istražiti različite priče učenika te ih povezati s prošlošću i sadašnjošću. Velik je izazov za učitelja motivirati i poticati učenike da stvaraju na različite načine.

2. Stvaralaštvo reljefne slike

Reljef je način kiparskog oblikovanja. Proizvoljan motiv se oblikuje tako da ne stoji samostalno već je integralno vezan na podlogu, ali ne predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu nego je dio većeg umjetničkog sklopa. Likovi su djelomično udubljeni u pozadinu, a djelomično izbočeni. Da dobijemo reljefnu sliku obično pojedine dijelove oblikujemo iz gline, mijesimo, oduzimamo i sastavljamo u cjelinu. Za stvaranje reljefnog prikaza je bitno, da je motiv izbočen ili udubljen u ravninu pozadine. https://sl.wikipedia.org/wiki/Relief_(umetnost)

Slično je i s reljefom u slikarstvu gdje također vrijede određeni zakoni. Reljef prikazuje, opisuje neki događaj. To možemo vidjeti, osjetiti. Očituje se svjetlom i sjenom te pri tom dobivamo osjećaj volumena. Igra svjetla i sjene čini reljef živim, dinamičnim. Promatranje i razumijevanje umjetničkog djela daje gledatelju nove dimenzije i mogućnosti za istraživanje. Temu ili motiv otkrivamo tako, da probamo prepoznati priču te moguće simboličko značenje predstavljenog.

image
image
image
Slika 1. Izložba prvi dio “Pogled kroz prozor” (fotografija Špela Ivančič)

3. Projektni rad “Pogled kroz prozor”

U projekt sam uključila učenike šestih razreda. Njihov zadatak je bio da s tušem nacrtaju sebe, kako gledaju kroz prozor. Pri ilustriranju prozora su imali slobodne ruke. Učenike sam motivirala na kreativnost i izražavanje na vclip_image008lastiti način. Pritom su učenici poštivali svojstva materijala s kojim su stvarali i istovremeno s njim brižno postupali.

Slika 2.  Izložba slika drugi dio “Pogled kroz prozor” (fotografija Špela Ivančič)

Nastali likovni radovi vrlo su maštoviti. Zanimljivo je na koji način su se pojedini učenici prihvatili posla i rješavali likovni problem. Jedni su prozore uobličili kao drvene grilje, drugi su napravili različite rolete. Kod nekih su se prozori samo ukrivili ili prekrivali. Bojom i različitim uzorcima koje su povezali u cjelinu, učenici su pokazali kreativnost. Dok su neki učenici reljef oblikovali s namjerom preciznog i osjetljivog promatranja, drugi su probudili maštu na svoj način. Učenici su promatrali okoliš te se prepustili unutrašnjem osjećaju i istraživanju svojih utisaka na jedinstven način.

clip_image010clip_image012clip_image014
clip_image016clip_image018clip_image020
clip_image022clip_image024clip_image026
Slika 3. Slike pojedinih radova učenika na izložbi “Pogled kroz prozor” (fotografija Špela Ivančič)

Slike pojedinih radova učenika pokazuju kako učenici različito pristupaju radu. Reljefom je prikazana dinamika slike te neograničenost kreiranja i izražavanja na sebi svojstven način. Boja dodatno naglašava prikazanu izvedbu reljefa.

clip_image028clip_image030
Slika 4. Izložba treći dio “Pogled kroz prozor” (fotografija Špela Ivančič)

4. Izložba likovnih radova

U prostorijama škole s učenicima smo napravili izložbu. Sabrani na jednom mjestu izloženi likovni radovi su imali poseban čar. Pogledi kroz prozor su odražavali istraživanja učenika te smo sa zanimanjem promatrali šta se skriva u slijedećem pogledu kroz prozor i kako su učenici rješavali zadani likovni problem.

clip_image032

Slika 5. Izložba četvrti dio “Pogled kroz prozor” (fotografija Špela Ivančič)

5. Evaluacija

Likovni radovi su plodovi osjećaja te nam daju uvid u to, kako je čovjek sazrio u društvu. Izražavaju iskustva iz unutrašnjeg i vanjskog svijeta te opisuju okolnosti u kojima su nastali. Učenici su se povezali s okolicom i na temelju doživljenog izradili svoj uradak. Likovni radovi govore o tome kako smo različiti. Mogućnost stvaranja na sebi svojstven način nas obogaćuje.

6. Zaključak projekta

Značajka umjetničkog reljefa je želja za prepoznavanjem priča i značenja predstavljenog. Interpretirajući likovne radove izložbe »Pogled kroz prozor« dobivamo uvid u probuđene osjećaje učenika, njihova iskustva i interakciju s okolinom. Izložba je pokazala kreativnost učenika u 6. razredu osnovne škole.

Literatura

  1. Butina, M. (1997). O Slikarstvu. Ljubljana: Debora.
  2. Lynton, N. (1994). Zgodba moderne umetnosti. Ljubljana: Cankarjeva založba.
  3. Tepina, B. (2006). Spoznajmo likovni svet 9. Ljubljana:Modrijan.
  4. https://sl.wikipedia.org/wiki/Relief_(umetnost)

Projekt ilustriranja drveća

spela_ivancic

Špela Ivančič

Sažetak

Predstaviti ću kako s učenicima prvog i četvrtog razreda na različite načine upoznajemo i kreiramo ilustracije stabala. Drveće smo upoznavali na različite načine te ih poslije probali oslikati. Budući da smo bili izuzetno motivirani za ilustriranje drveća, počela sam razmišljati, na koje sve načine bi mogli to realizirati. Jedna od ideja je bila da izradimo plakat na kojem su učenici probali nacrtati sebe, šta će biti kad odrastu… Učenici su stvarali na različite načine, njihovi radovi su bili predstavljeni i na izložbi. Predstavljeni su načini kako mogu nastavni satovi u prvom i n četvrtom razredu postati zanimljivi i kreativni, čemu su se učenici radovali i što im se je pritom najviše svidjelo.

Ključne riječi: projektni rad, drvo, kreativnost, mašta, učenici.

1. Uvod

Projekti u prvom i četvrtom razredu su uvijek zanimljivi i rad može biti vrlo raznovrstan. Veseli smo kad se prihvatimo novog projekta, neko vrijeme radimo na projektu i na kraju dobijemo konačni uradak. Tome se raduju učitelji, učenici i roditelji. U prvom i četvrtom razredu znaju biti učenici za vrijeme nastave likovne umjetnosti vrlo kreativni. Izrada zajedničkog razrednog uradka ili individualni pristup radu zna biti veliki izazov.

Znamo, da smo na jednu stranu vrlo različiti, a na drugu stranu težimo pronalaženju zajedničkih ideja i zamisli tako da je u konačnom uratku prisutan djelić ideje svakog pojedinog učenika.

2. Kreativnost likovne umjetnosti

Učenici obično vrlo rado sudjeluju na satovima likovne umjetnosti. Zato sam projekt izvela u prvom i četvrtom razredu. Jedan od načina poticanja njihove kreativnosti su originalni i privlačni likovni zadaci.

Na kreativnost učenika utiče mnogo faktora: nasljedni faktor, roditelji, učitelji, osobnost i stečena iskustva. Obitelj je prva koja utiče na djetetovu kreativnost. Po ulasku u školu dodatan utjecaj imaju škola i učitelji. Učitelj motivira učenike te im daje slobodu likovnog izražaja. Tako nastaju radovi koji proizlaze iz pojedinca. Učitelj je onaj koji potiče kreativnost i razvoj mašte. Pri tome učenici razvijaju moć zapažanja i maštu, motoričke sposobnosti, sudjeluju u skupini te se navikavaju slušati sugovornika. Učenicima približavamo likovnu umjetnost stvaranja koristeći različite tehnike i materijale. Kad se učeniku ponudi slobodno izražavanje na specifičan, drugačiji način, on ima mogućnost značajnog stvaranja. Učenici su originalni, radoznali i željni istraživanja.

3. Projekt ilustriranja drveća

U projekt sam uključila prvi i četvrti razred. Za realizaciju nekih zadataka projekta je bilo potrebnih nekoliko sati, za ostale duži period vremena. Učitelj obraća pažnju na svakog učenika i pri tome poštuje kreativnost svakog pojedinca.

Riječ kreativnost izvire iz latinske riječi creo, što označi napraviti. Danas kreativnost definiramo na mnogo načina, a svima je zajedničko da znače novost. Riječ kreativnost znači sposobnost rješavanja problema na nov, originalnih način. Kreativnost je dakle oblikovanje nečeg novog, još neviđenog, nepoznatog ili malo poznatog (Pečjak in Štrukelj, 2013).

Ideje učenika, kako ilustrirati drveće na različite načine.

3.1. Kad odrastem, bit ću …..

Kad smo razgovarali s učenicima prvih razreda o drveću jedan od učenika dao je ideju da se napravi jedno stablo, kojem bi svi iz razreda doprinijeli dio svoje kreativnosti. Razgovor je tekao tako da smo na posljetku dobili ideju da naslikamo jedno veliko stablo na kojem će na granama biti zalijepljene naše slike. Kad smo razgovarali o tome što žele nacrtati, željeli smo stvari napraviti na originalan način. Zajednička ideja je bila da na okrugle listiće nacrtamo najprije sebe i potom što ćemo biti kad odrastemo. Možemo reći da je nastalo stablo s pogledom u budućnost. Učenici su pritom pokazali mnogo maštovitosti – svatko je imao ideje što će biti kad odraste. Konačni uradak – plakat učenici i roditelji promatrali su sa zanimanjem te bili veseli zbog raznolikosti tog svijeta.

imageSlika 1. Kad odrastem biti ću … (fotografija Špela Ivančič)

3.2. Jesensko stablo

U razredu smo upoznavali jesen. S učenicima smo bili na nastavnoj šetnji, na kojoj smo promatrali drveće, njihove karakteristike i značenje. Kad smo razgovarali o tome kako bi ilustrirali promimageatrana stabla došli smo do ideje da bi nacrtali svoju ruku, koja bi predstavljala deblo i grane stabla. Krošnju smo odlučili oblikovati na poseban način: listićima u boji oblikovali smo u krugove te ih nalijepili u krošnju. Nastala su vrlo kreativna stabla.

Slika 2. Jesenje stablo (fotografija Špela Ivančič)

3.3. Kreiranje drveća s različitim uzorcima

S učenicima četvrtih razreda razgovarali smo o drveću. Jedna od ideja, kako nacrtati drveće je bila je naslikati sliku s različitim uzorcima. S crnim flomimageasterom su naglasili uzorak. Pozadinu su oslikali s ponavljajućim ritmovima određenih boja. Nastali su vrlo raznoliki likovni radovi učenika. Učenici su na vrlo inventivan način pristupili rješavanju likovnog problema.

Slika 3. Ilustriranje drveća s različitim uzorcima (fotografija Špela Ivančič)

3.4. Reljefni način ilustriranja drveća

S učenicima četvrtih razreda smo razgovarali, na koji način bi još mogli predstaviti drveće. Njihova želja je bila probati s reljefnim prikazom. Ideja je bila izvedena na način, da su pozadinu polijepili s novinskim papirom. Prvo stablo je nalijepljeno na tu osnovu, nato su ostala stabla, kad su ih izrezali, prilijepili na kartonski okvir. Tako smo dobili dubinu u prostoru i reljef. Prikazali su stabla koja su blizu i druga stabla koja su udaljena. Dobili su šarenu šumu drveća, koju su na kraju uokvirili s određenom bojom. Nastali su vrlo originalni likovni radovi na drugačiji način.

imageimage
Slika 4. Ilustriranje drveća na reljefni način (fotografija Špela Ivančič)

3.5. Slikanje drveća na način impresionista

S učenicima prvih razreda pogledali smo nekoliko knjiga o impresionistima. Njihov likovni zadatak je bio da s kistom probaju ilustrirati drveće na način impresionista. To učenicima nije predstavljalo nikakav problem. I mnogi impresionisti bi zavidjeli na njihovim kreacijama. Uradci učenika su vrlo lijepe impresionističke ilustracije drveća.

imageimage
Slika 5. Slikanje stabala na način impresionista (fotografija Špela Ivančič)

4. Izložba likovnih radova

U prostorima škole napravili smo izložbu svih likovnih radova. Učenici su mogli vidjeti kako drugi stvaraju na svoj način i tako proširiti poglede i kreativnost likovnih radova. Slikanje stabala na različite načine dalo mi je puno pozitivne energije. Kako u prvom, tako i u četvrtom razredu učenici su prilikom rješavanja likovnih problema pokazali veliku kreativnost i maštu.

5. Evaluacija

Tijekom projekta je nastalo vrlo mnogo zanimljivih, kreativnih likovnih radova. Dio toga može se vidjeti na fotografijama. Učenici su s lakoćom pristupili realizaciji zadataka i pri tome pokazali svoje kreativne sposobnosti. Motiviranost učenika za likovno stvaranje je bila velika. Svi su se radovali konačnom uradku.

6. Zaključak projekta

Istraživala sam kako učenici, kad im govorimo o drveću, stvaraju na različite načine. Svijet njihove mašte ne poznaje granice, o kreativnosti govore njihovi likovni radovi. Apstraktnost drveća su učenici rješavali na različite načine i tako pokazali da je kreativnost bezgranična. Mi odrasli možemo od njih dobiti nove ideje kako stvarati na drugačiji način.

Literatura

  1. Tacol, T. (1999). Didaktični pristop k načrtovanju likovnih nalog. Izbrana poglavja iz likovne didaktike. Ljubljana: Debora.
  2. Pečjak, V. in Štrukelj, M. (2013). Ustvarjam, torej sem. Celovec: Mohorjeva založba.

Školstvo u Vijetnamu

milena_kranjcec

Milena Kranjčec, prof. razredne nastave

Kada putujem svijetom, uvijek me privlači upoznavanje njihovog obrazovanja. Dakle, naravno, putujući Vijetnamom, imala sam priliku vidjeti veću školu u Ho Chi Minhu i malu seosku školu u selu u južnom Vijetnamu, u blizini Kambodže. Razgovarala sam s učiteljicom seoske škole, učiteljicom Nguyen (zanimljivo je da čak 40% Vijetnamaca ima isto prezime). Vijetnamci vole upoznati nove ljude, pa su turisti dobrodošli i u školama i drugim obrazovnim ustanovama. Imala sam sreće jer sam na putu upoznala mnogo dobrih ljudi.

Obavila sam zanimljiv intervju o toku obrazovanja učenika, o profesiji učitelja i o uključenosti roditelja u školu.

Ključne riječi: Vijetnam, obrazovanje, učiteljica, učenici, Slika1roditelji.

Kada djeca ulaze u školu?

Kad dopune 6 godina.

Slika 1. Učenici u Ho Chi Minhu

Pohađaju li sva djeca vrtić prije škole?

Danas većina djece pohađa vrtić.

Je li vrtić odvojen od osnovne škole?

Vrtići su odvojeni od škola.

Koliko traje osnovno obrazovanje?

Školovanje traje pet godina.

Slika2Slika 2. “Vođa – Ho Chi Minh” još je prisutan u školama

Gdje nastavljaju školovanje?

Školovanje nastavljaju na višoj razini, bilo u istoj školi s osnovnom školom ili u drugoj zgradi.

Koliko sati tjedno provode učenici u školi?

Nastava traje oko 25 sati tjedno.

Kada započinje nastava ujutro i kada završava? Koliko dana u tjednu su u školi, kada?

Nastava je različita na selu i u gradu. Na selu učenici počinju u 7 ujutro, a završavaju u 12 sati. U gradu isto počinju u 7 ujutro, a završavaju popodne između 15 i 16 sati. Većina njih ima nastavu od ponedjeljka do petka, a povremeno i subotom.

Koliko traje jedan školski sat?

Školski sat traje 45 minuta.

Koliko vremena traje pauza i što učenici rade?

Tijekom pauze igraju se u dvorištu. Imaju malu pauzu od 5 minuta i veliku pauzu od 20 – 30 minuta.

slika3slika4
Slika 3. i 4.: Kratka i duga pauza – na igralištu – u gradu

Kada imaju učenici godišnji odmor i koliko traje?

Učenici su za novu godinu slobodni dva do tri tjedna, a dva mjeseca imaju ljetni odmor.

Koje predmete imaju na rasporedu?

Njihovi nastavni predmeti su: vijetnamski jezik, matematika, moral, prirodoslovlje, društvene znanosti, pisanje, glazba, umjetnost, povijest (Ho Chi Minh u 6. razredu).

Imaju li dodatnu nastavu za bolje učenike i dopunsku nastavu za slabije učenike?

Učenici imaju dodatnu i dopunsku nastavu.

Kako je s domaćom zadaćom – koliko, kakva je in što, ako je ne naprave?

Učenici imaju mnogo domaćih zadaća. Ako je ne naprave, za kaznu dobivaju dodatni domaći zadatak ili su vrlo nisko ocijenjeni.

Postoje li: sportski dan, prirodoslovni dan, tehnički dan, kulturni dan, ekskurzije?

Imaju sve ove aktivnosti.

Tijekom posjeta ratnog muzeja u Ho Chi Minhu (War Remnants Museum) primijetila sam veliki broj djece koja su bila na kulturnom danu. Bili su izuzetno tihi, pristojni i disciplinirani.

slika5slika6
Slika 5. i 6.: U Muzeju

Što ako učenik nedostaje ili ne dolazi na nastavu?

Ako učenik nije u učionici, nazovu roditelje i razgovaraju. Međutim, ako učenik ima mnogo neopravdanih sati, isključen je iz škole.

Koliko je učenika u razredu – normativi?

U razredu je oko 40 do 60 učenika, ovisno o školi.

Jesu li učenici s poteškoćama u učenju u učionici zajedno s drugima ili imaju školu s prilagođenim programom?

Čvrsto ovisi o pojedincu. Također imaju škole s prilagođenim programom.

Jesu li učenici odvojeni po spolu?

Učenici nisu odvojeni po spolu.

Nose li učenici uniforme u školi?

Učenici imaju uniforme.

Imaju li izvannastavne aktivnosti u školi?

To nemaju u školama.

Kakvo je ocjenjivanje?

Imaju ocjene od 1 do 10, prva pozitivna ocjena je 5.

Koje jezike uče u osnovnoj školi?

Uče vijetnamski i engleski jezik. Za engleski jezik, škole zapošljavaju veliki broj stranih studenata koji govore engleski jezik. Oni su izuzetno bolje plaćeni u odnosu na vijetnamske učitelje.

Imaju li učenici u osnovnoj školi instrukcije?

Učenici se upoznaju s instrukcijama već na početku škole. Zbog nedostatka jutarnje nastave, posebno na selu, i velikog broja učenika u razredu (do 60 učenika), to prisiljava učenike i roditelje da održavaju kućnu nastavu u popodnevnim satima (instrukcije).

Kako se napreduje u sljedeći razred?

Ako su ocjene preniske, učenici ostaju u istom razredu još jednu godinu.

Jesu li obroci organizirani u školi? Tko plaća?

Obroci su organizirani u školama i plaćaju ih roditelji.

Što je fokus u školi?

Veliki naglasak stavlja se na vijetnamski jezik i matematiku.

Što je s učenicima koji rade prekršaje?

U školu dolaze roditelji, a učenici dobiju lošu ocjenu za ponašanje.

Kako učitelji discipliniraju učenike?

Učenici su još uvijek fizički kažnjeni – dobiju po prstima ili ih povlače za uho.

Kako je s kupovanjem radnih knjiga i pribora?

Sve što djeca trebaju za školu kupuju roditelji, ništa ne dobiju od države.

Obrazovanje za profesiju učitelja

Koliko godina traje obrazovanje za učitelja u osnovnoj školi?

Školovanje traje najmanje 3 godine.

Kakvo obrazovanje imaju učitelji?

Svatko tko završi tri godine sveučilišta ili fakultet za nastavnike može predavati.

Kako su zastupljeni učitelji s obzirom na spol?

Mnogo više je žena.

Daje li škola računala učiteljima, kupuju li ih sami ili ih imaju u školi?

Računala imaju u školi.

Kakve su njihove plaće?

Plaće se kreću u rasponu od 270 do 350 eura.

Koliko su učitelji slobodni?

Učitelji su slobodni baš kao i učenici, malo kraći je ljetni odmor.

Napreduju li učitelji tijekom svoje službe i kako?

Učitelji napreduju na vodeće pozicije.

Nose li učitelji uniforme?

Učitelji nose tradicionalnu odjeću na određene dane – blagdane, dane sjećanja, posjete i posebne prigode.

Tko je osim učitelja još zaposlen u školama?

Zaposleni su još domar, čistačice i zaštitari.

Tko vodi školu?

Ravnatelj vodi školu.

Kako roditelji sudjeluju sa školom?

Roditelji imaju roditeljski odbor koji komunicira s upravom škole. Roditelji plaćaju svojoj djeci obrazovanje na svim razinama: osnovnoj, srednjoj školi i sveučilištu. Budući da vlada nije imala dovoljno novca za isplatu nastavničkih plaća, financijski teret pao je na njihove roditelje – kapitalistički školski sistem.

Kako prate rad svoje djece?

Roditelji dolaze na sastanke sa učiteljima. Učitelji bilježe ocjene/komentare učenika u knjige. Bilješke onda šalju roditeljima.

Kako djeca dolaze u školu i iz nje (roditelji, škola, autobus)?

Roditelji sami organiziraju prijevoz, za dolazak i polazak. Škola organizira autobusni prijevoz samo ako roditelji plaćaju.

slika7slka8
Slika 7. i 8.: Djecu dovezu i odvezu njihovi roditelji

Imaju li knjižnicu, računalnu učionicu, teretanu u školi?

Imaju knjižnicu i računalnu učionicu. Međutim, nemaju teretane jer je teretana vani.

Kakva je oprema učionica?

Učionice su obično opremljene s manje tehnologije i manje didaktičkih pomagala nego kod nas.

Postoji li razlika u pogledu školske opreme u gradu i na selu?

Škole u gradu su bolje opremljene i djeca imaju i bolje radne uvjete.

slika9Slika10
Slika 9. i 10.: Učiteljice u ruralnoj školi

Kolika je stopa pismenosti u državi?

Prema podacima, oko 97%.

Zaključak

Školovanje u Vijetnamu je vrlo skupa stvar. Ako želite ići u školu u Vijetnamu, sve se mora platiti. Veliki problem, posebno za siromašne, su skupe škole, velika udaljenost od škola i školske uniforme.

slika11slika12
Slika 11. i 12. Prodaja školskih uniformi na tržnici i učenici na putu u školu

Siromašni imaju niže mogućnosti za obrazovanje. Nakon obvezne osnovne škole, koja traje od šest do jedanaest godina, roditelji mogu upisati svoju djecu u strukovne škole.

Djeca koju viđamo na ulici i nude nam svakakve stvari, ne pohađaju škole ili su tamo neredno… Dječji rad je vrlo važan za obitelj jer pomaže obitelji da preživi.

slika13Međutim, za visoko obrazovanje svoje djece većina roditelja mora prodati dio imovine, posuditi novac od rodbine i prijatelja ili posuditi bankarski kredit.

Ovo je samo isječak iz školskog života djece u Vijetnamu.

Slika 13. Učiteljica Nguyen i njezinim kćerima

Fotografije: osoban arhiv

Projekt reljefna slika

spela_ivancic

Špela Ivančič

Sažetak

Predstavit ću, kako s učenicima šestog razreda na satovima likovne umjetnosti istražujemo reljefnu sliku. Učenici su na zadanu temu “Pogled kroz prozor” istraživali načine izrade reljefne slike. Likovni radovi su nastajali različito, a kad ih povežemo u cjelinu djeluju vrlo maštovito i kreativno. Na kraju smo napravili izložbu slika koje su predstavljale različite priče.

Ključne riječi: projektni rad, reljefna slika, kreativnost, učenici.

1. Uvod

Projekti na satovima likovne umjetnosti su uvijek zanimljivi, a rad može biti vrlo raznolik. Cilj cijelog projekta je istražiti različite priče učenika te ih povezati s prošlošću i sadašnjošću. Velik je izazov za učitelja motivirati i poticati učenike da stvaraju na različite načine.

2. Stvaralaštvo reljefne slike

Reljef je način kiparskog oblikovanja. Proizvoljan motiv se oblikuje tako da ne stoji samostalno već je integralno vezan na podlogu, ali ne predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu nego je dio većeg umjetničkog sklopa. Likovi su djelomično udubljeni u pozadinu, a djelomično izbočeni. Da dobijemo reljefnu sliku obično pojedine dijelove oblikujemo iz gline, mijesimo, oduzimamo i sastavljamo u cjelinu. Za stvaranje reljefnog prikaza je bitno, da je motiv izbočen ili udubljen u ravninu pozadine. https://sl.wikipedia.org/wiki/Relief_(umetnost)

Slično je i s reljefom u slikarstvu gdje također vrijede određeni zakoni. Reljef prikazuje, opisuje neki događaj. To možemo vidjeti, osjetiti. Očituje se svjetlom i sjenom te pri tom dobivamo osjećaj volumena. Igra svjetla i sjene čini reljef živim, dinamičnim. Promatranje i razumijevanje umjetničkog djela daje gledatelju nove dimenzije i mogućnosti za istraživanje. Temu ili motiv otkrivamo tako, da probamo prepoznati priču te moguće simboličko značenje predstavljenog.

clip_image002clip_image004clip_image006
Slika 1. Izložba prvi dio “Pogled kroz prozor”

3. Projektni rad „Pogled kroz prozor“

U projekt sam uključila učenike šestih razreda. Njihov zadatak je bio da s tušem nacrtaju sebe, kako gledaju kroz prozor. Pri ilustriranju prozora su imaclip_image008li slobodne ruke. Učenike sam motivirala na kreativnost i izražavanje na vlastiti način. Pritom su učenici poštivali svojstva materijala s kojim su stvarali i istovremeno s njim brižno postupali.

Slika 2.  Izložba slika drugi dio „Pogled kroz prozor“

Nastali likovni radovi vrlo su maštoviti. Zanimljivo je na koji način su se pojedini učenici prihvatili posla i rješavali likovni problem. Jedni su prozore uobličili kao drvene grilje, drugi su napravili različite rolete. Kod nekih su se prozori samo ukrivili ili prekrivali. Bojom i različitim uzorcima koje su povezali u cjelinu, učenici su pokazali kreativnost. Dok su neki učenici reljef oblikovali s namjerom preciznog i osjetljivog promatranja, drugi su probudili maštu na svoj način. Učenici su promatrali okoliš te se prepustili unutrašnjem osjećaju i istraživanju svojih utisaka na jedinstven način.

clip_image010clip_image012clip_image014clip_image016clip_image018clip_image020clip_image022clip_image024clip_image026
Slika 4. Izložba treći dio »Pogled kroz prozor« (fotografija Špela Ivančič)

4. Izložba likovnih radova

U prostorijama škole s učenicima smo napravili izložbu. Sabrani na jednom mjestu izloženi likovni radovi su imali poseban čar. Pogledi kroz prozor su odražavali istraživanja učenika te smo sa zanimanjem promatrali šta se skriva u slijedećem pogledu kroz prozor i kako su učenici rješavali zadani likovni problem.

imageSlika 5. Izložba četvrti dio “Pogled kroz prozor”

5. Evaluacija

Likovni radovi su plodovi osjećaja te nam daju uvid u to, kako je čovjek sazrio u društvu. Izražavaju iskustva iz unutrašnjeg i vanjskog svijeta te opisuju okolnosti u kojima su nastali. Učenici su se povezali s okolicom i na temelju doživljenog izradili svoj uradak. Likovni radovi govore o tome kako smo različiti. Mogućnost stvaranja na sebi svojstven način nas obogaćuje.

6. Zaključak projekta

Značajka umjetničkog reljefa je želja za prepoznavanjem priča i značenja predstavljenog. Interpretirajući likovne radove izložbe »Pogled kroz prozor« dobivamo uvid u probuđene osjećaje učenika, njihova iskustva i interakciju s okolinom. Izložba je pokazala kreativnost učenika u 6. razredu osnovne škole.

Literatura

  1. Butina, M. (1997). O Slikarstvu. Ljubljana: Debora.
  2. Lynton, N. (1994). Zgodba moderne umetnosti. Ljubljana: Cankarjeva založba.
  3. Tepina, B. (2006). Spoznajmo likovni svet 9. Ljubljana: Modrijan.
  4. https://sl.wikipedia.org/wiki/Relief_(umetnost)

Slikovni izvori

Slika 1. Izložba prvi dio »Pogled kroz prozor« (fotografija Špela Ivančič)
Slika 2.  Izložba slika drugi dio »Pogled kroz prozor« (fotografija Špela Ivančič)
Slika 3. Slike pojedinih radova učenika na izložbi »Pogled kroz prozor« (fotografija Špela Ivančič)
Slika 4. Izložba treći dio »Pogled kroz prozor« (fotografija Špela Ivančič)
Slika 5. Izložba četvrti dio »Pogled kroz prozor« (fotografija Špela Ivančič)

Evaluacija domaćih zadaća

tanja_vicic

Tanja Vičič

Sažetak

U slovenskim osnovnim školama posljednjih godina posvećujemo dosta pažnje, diskusija i aktivnosti, koje su namijenjene temi „Pisanje domaćih zadataća“.

U članku se predstavlja produbljena analiza s područja pisanja domaćih zadataka, koja obuhvaća iskustva i stajališta roditelja i učenika Osnovne škole Dragotina Ketteja Ilirska Bistrica.

Namjera analize je saznati mišljenje, prijedloge i inicijative učenika i roditelja, dati povratnu informaciju učenicima, pedagoškim radnicima i roditeljima. Na osnovi ocjene želimo poboljšati uzgojno-obrazovni proces u školi.

Ključne riječi: domaći zadaci, evaluacija, učenici, roditelji.

Uvod

Pedagoškim radnicama je jasno da su domaći zadaci važan dio obrazovno-uzgojnog procesa i prisutni su u našem školskom okolišu kroz cijelu povijest. Sa njima želimo kod učenika pratiti obrazovne ciljeve (utvrđivanje znanja, produbljivanje i širenje znanja, učenje vještina i spretnosti) također uzgojne ciljeve, usvajanje učnih i radnih navika. (Tinta, 2017. i Sanekovič, 2007.)

Analizom područja domaćih zadatka smo željeli dobiti informacije o vremenskoj opterećenosti učenika koje su povezane sa pisanjem domaćih zadatka, težom zadatka, različitih pogleda na diferenciranje domaćih zadatka, smislom i učinkovitosti različitih oblika domaćih zadatka, traženja pomoći kod pisanja domaćih zadatka, motivaciji i traženju rešenja kod nemotiviranih učenika, koji su često bez urađenih domaćih zadatka.

Uzorak obuhvaćen analizom

Ankete su ispunjavali učenici od 4. do 9. razreda, drugi i treći razred su dobili prilagođenu anketu, koju su ispunjavali uz pomoć učitelja. U ocjenu smo uključili roditelje učenika od 1. do 9. razreda.

Tablica 1. Uzorak uključen u ocjenu

image

Ankete smo analizirali posebno za prvi period OŠ (2. i 3. razred), drugi period OŠ (4. – 6. razred) i treći period OŠ (6. – 9. razred).

Mišljenja učenika, roditelja i zaključci

Smisao pisanja domaće zadaće

Učenici i roditelji generalno su mišljenja, da je domaća zadaća potrebna. Posebno su toga svjesni mlađi učenici. Samo nekolicina učenika i roditelja je mišljenja da je domaća zadaća nepotrebna. Roditelji su u prilog domaćoj zadaći u prvoj vrsti pripisali značaj ponavljanja, utvrđivanja znanja, razvoja logičnog mišljenja, širenje znanja, i također razvoj radnih navika, organiziranosti, samostalnosti i odgovornosti. Učenici su kao pozitivnu stranu naročito ispostavili ponavljanje, utvrđivanje znanja i pridobivanje novog znanja.

Sadržajni vidik domaće zadaće

Većina učenika je izjavila da sa domaćom zadaćom utvrđuju gradivo koje su upoznali na časovima. Učenici od trećega do devetog razreda su izjavili da za domaću zadaću često rješavaju slične primjere kao na nastavi, često pa traže nove načine kako riješiti zadani problem. Učenici su mišljenja da se sa domaćom zadaćom ne uče novoga gradiva, kojega će se učiti u buduće. Očito je također da domaća zadaća ne predstavlja samo nastavak nedovršenih školskih obaveza.

Količina domaće zadaće i vremensko opterećenje učenika sa pisanjem domaće zadaće

U svim starosnim skupinama bilo je izraženo slično mišljenje što se tiče učestalosti domaće zadaće. Većina se slaže da bi mogli imati zadaću nekoliko puta na tjedan. Kod mlađih učenika i njihovih roditelja je čest odgovor – svaki dan. Samo nekoliko učenika i roditelja ne bi željelo imati domaće zadaće.

Značajna je razlika u vremenskom opterećenju domaćom zadaćom među pojedinim starosnim skupinama. Zadaćom su najviše opterećeni učenici 2 trijade (4.-6. razreda), kojima je potrebno dnevno manje nego 1 sat (56 učenika), dok je veća skupina učenika (20) i roditelja (35), izjavila da im za pisanje domaće zadaće treba do dva sata. Učenici 1. trijade (1.-3. razreda) su nekoliko manje opterećeni i većini treba za zadaću manje nego 1 sat. Po mišljenju učenika i roditelja najmanje vremena za domaću zadaću namijeni najstarija skupina učenika i to manje od pola sata (32 učenika), odnosno manje nego 1 sat (33 učenika). Također su slično ustanovili roditelji.

Grafikon 1. Mišljenja učenika i roditelja o vremenskoj opterećenosti učenika sa pisanjem domaće zadaće

image

Učenici i roditelji prve trijade (1.-3. razreda) su u najvećem broju istoga mišljenja da je količina domaće zadaće izravno ravno dovoljna. U drugoj trijadi (4.- 6. razred) još uvijek snažno dominira mišljenje da je domaće zadaće dovoljno (61 učenika, 63 roditelja). Broj anketiranih koji misle da je domaće zadaće previše se sve više povećava (37 učenika, 29 roditelja). U najstarijoj skupini učenika je vidna razlika među mišljenjem učenika i roditelja. Roditelji skoro jednoglasno misle da je domaće zadaće ravno dovoljno, dok su kod učenika mišljenja raspršena (56 njih misli da je zadaće ravno dovoljno, 47 pa da je previše). Nekoliko roditelja učenika treće trijade (4.-9 razreda) je izjavila da je zadaće premalo.

Grafikon 2. Mišljenje učenika i roditelja o količini domaće zadaće

image

Diferencijacija domaće zadaće

U anketi je bilo posebno ispostavljeno područje diferencijacije domaće zadaće. Učenici i roditelji 2. trijade su pristalice diferencijacije. Brojčano je više anketiranih koji misle, da je u redu da uspješniji učenici imaju zahtjevniju domaću zadaću odnosno manje uspješni imaju lakše zadatke od broja anketiranih učenika i roditelja koji misle, da trebaju učenici u istom razredu imati jednaku domaću zadaću po količini i zahtjevnosti. Roditelji učenika 3. trijade su suštinski više naklonjeni tome, da imaju učenici jednako zahtjevnu domaću zadaću.

Pomoć pri pisanju domaće zadaće

Učenike i roditelje smo anketirali što se tiče samostalnosti pri pisanju domaće zadaće odnosno traženja pomoći kada djeca ne znaju napisati domaću zadaću. Roditelji najmlađih učenika su izjavili da je njihovom djetetu povremeno potrebna pomoć odrasle osobe kada nešto ne razumije, tada pita ukućane. Većini učenika 2. trijade je povremeno treba pomoć odrasle osobe (65 učenika, 65 roditelja), poveća se broj učenika kojima pomoć često treba ( 23 učenika i 18 roditelja), 17 učenika je napisalo da domaću zadaću uvijek urade samostalno. U 3. trijadi je broj takvih učenika značajno veći (30 učenika, 20 roditelja). Povremena pomoć je bila potrebna za 47 učenika 3. trijade.

Učenici 1. trijade pomoć traže prvenstveno od ukućana, dok učenici 2. trijade u najvećem broju slučajeva pomoć potraže u udžbeniku, ali na internetu. Učenici 3. trijade u većini objašnjenja potraže u udžbeniku (72). Još uvijek velika većina učenika traži pomoć od ukućana (52). Uočeno da se povećava broj učenika koji pomoć nađu na internetu, pitaju druge učenike ili prijatelje (42).

Kako sa učenicima koji ne napišu domaće zadaće?

Učenike 2. i 3. trijade te roditelje školske djece smo anketirali kako bi motivirali učenike na pisanje domaće zadaće, odnosno kako da roditelj reagira kada učenik ne uradi domaću zadaću. Roditelji mlađih učenika žele biti obaviješteni kada njihova djeca ne urade domaću zadaću (64). Dosta roditelja je mišljenja da bi učenik trebao dobiti neki znak, zabilješku ili minus kada ne uradi domaću zadaću (54). Učenici 2. i 3. trijade i njihovi roditelji su mišljenja da je efikasna istovremena zabilješka i obavijest roditelja kada su bez urađene domaće zadaće. Učenici u većoj mjeri predlažu usno ocjenjivanje sadržaja domaće zadaće (20 učenika 2. trijade, 15 učenika 3. trijade). Značajan broj učenika 2. i 3. trijade (skupa 37 učenika) misli da učitelj ne reagira nasuprot tome da učenik često puta ne napiše domaću zadaću.

Zaključak

Na osnovu analize mišljenja učenika i roditelja o domaćoj zadaći, dobili smo važne povratne informacije o opterećenosti učenika, smislenosti domaće zadaće sa stanovišta sadržaja, o zahtjevnosti zadaće, diferencijaciji, samostalnosti i traženju pomoći kod pisanja domaće zadaće.

Na osnovu analize možemo zaključiti da učenici i roditelji podupiru stanovište škole na tom području. Još uvijek tražimo rješenja kako motivirati učenike koji ne pišu domaće zadaću.

Analizu učinkovitosti pisanja domaće zadaće je škola prikazala na godišnjoj ocjeni aktivnosti i predstavila ju je učenicima, svim stručnim suradnicima i roditeljima. Obavijestila je školski Savjet, koji je u skladu sa tim donio zaključak da je domaća zadaća potrebna i smislena i da za to podržavaju postojanje domaće zadaće. Školi poručuju da vjeruju u stručnu ocjenu učitelja i da uzme u obzir rezultate analize pri planiranju domaće zadaće za učenike.

Literatura

  1. Tinta, I. (2017). Vpliv domačih nalog na razvoj učnih strategij. V: Pedagogška revija za predšolsko vzgojo in prvi triletji (str. 22 – 30). Ljubljana: Educa.
  2. Sanekovič, J. (2007). Kaj bi bilo dobro vedeti o domačih nalogah? V: Domača naloga – izziv ali obveza (str. 10 – 15). Ljubljana: Supra.

„Terensko skijanje u skupini“

samo_gorisek

Samo Gorišek

Sažetak

Tijekom mojih skoro četrdeset godina podučavanja alpskog skijanja već sam odavno zapazio da djeca, polaznici tečajeva i svi drugi koji sudjeluju u tom procesu vježbanja daleko previše stoje na skijama. U početnoj fazi učenja to je donekle i razumljivo. Ali odmah nakon što vježbači usvoje dovoljno skijaškog znanja i kada su sposobni skijati u klinastim (nekoć plužnim) zavojima, ipak moraju što više skijati odnosno prikupljati kilometražu. Stoga sam odlučio predstaviti skijašku vježbu koju koristim već niz godina, a dosad je nisam našao u nijednoj literaturi. Radi njezine izuzetne primjenjivosti u vježbanju i na snijegu i u dvorani, nazvao sam je “Leteća zmija”.

Ključne riječi: alpsko skijanje, učenje, terensko skijanje, skijaška vježba, skijalište, učenici

Uvod

U sadašnjosti je život današnjeg djeteta nenormalno prožet informacijskom tehnologijom. Televizija, računalo, tablet računala i telefon djecu su prikovali na stolac, uz stol, ukratko u više ili manje zatvoren prostor. Pomanjkanje kretanja itekako negativno utječe na normalan tjelesni, psihički i socijalni razvoj. Alpsko skijanje na koje se odnosi moj prilog, uvelike može pozitivno utjecati na podizanje kvalitete života djece i mladeži. Iskustvo doživljaja ljepote prirode, tjelesna i motorička aktivnost i druženje s prijateljima tijekom zime predstavljaju temelje na kojima se dalje gradi. Alpsko skijanje dio je tradicije naroda i identiteta naroda i stoga mi kao športskom pedagogu nije svejedno što se događa s našom djecom. Djeci bi skijanje trebalo predstavljati čisti užitak. Zato se trudim da se metodika podučavanja skijanja neprestano mijenja, dopunjuje i dograđuje i da time postaje sve omiljenija kod naše djece.

Što se Janezek nauči u mladosti, to Janez zna kada odraste (*op. prevoditelja: to je jedna vrsta poslovice u Sloveniji) pa će, nadam se, to svoje znanje u budućnosti prenositi i na naredne generacije.

Određenje predmeta i problema

Kao skijaški vodič, voditelj vježbanja, učitelj i trener, s problematikom podučavanja alpskog skijanja susrećem se već skoro četrdeset godina. Kroz to se je vrijeme skijaška tehnika jako mijenjala. Primjerice, nekad smo skijali na tako zvanim »strelicama«, a danas skijamo na skijama s naglašenim bočnim lukom, a da o promjenama materijala i ostale skijaške opreme niti ne govorim. Unatoč tome, osnove tehnike alpskog skijanja ipak su više-manje ostale nepromijenjene.

Menimagee osobno uvijek je više zanimala organizacija, ili, bolje rečeno, racionalizacija određenih metodičnih postupaka ili skijaških vježbi. Uvijek sam želio da vježbači što manje »stoje« i da što više skijaju, sve zato da bi vježbačima što bolje demonstrirao skijanje i da bi vježbači što više skijali, i to čak i u gorim vremenskim uvjetima. Stoga sam odlučio predstaviti vam skijašku vježbu “Leteća zmija”.

Slika 1. “Leteća zmija” (Robert Klančnik, OŠ Mihe Pintarja Toleda, Velenje)

Kako se odvija skijaška vježba – “Leteća zmija”

“Leteća zmija” je oblik terenskog skijanja skupine učenika u koloni (jedan iza drugog). U skijaškom žargonu takav oblik skijanja obično nazivamo »zmija«. A “Leteća zmija” je modificirana verzija te zmije koja se od prve prvenstveno razlikuje u tome da se učenici tijekom skijanja izmjenjuju na poziciji prvog učenika koji skija iza učitelja, i to bez zaustavljanja skupine.

Vježba odnosno skijaška zadaća »“Leteća zmija”« odvija se na sljedeći način. Učenici odnosno vježbači stoje u redu uz rub skijališta. U našem slučaju opisat ću vježbu koja se izvodi na desnoj trećini ili polovini skijaške staze, gledano stazom prema dolje (vidi Sliku 2.). Učitelj najprije teoretski pojasni vježbu, a nakon toga otpočinu skijati. Učitelj krene prvi po skijalištu, a učenici ga slijede u koloni sličnoj zmiji (jedan za drugim) u razmaku oko 5 do 6 metara (ovisno o vrsti tehničkog elementa i trase skijanja).

image

Nakon što se tijekom skijanja izvede prvih pet zavoja, učitelj se okreće prema natrag prema prvom učeniku koji skija iza njega i glasno izgovori riječ »zamjena«. Spomenuti učenik izlazi iz reda i odlazi do ruba skijališta i tamo se zaustavi i na mjestu okrene. Drugi učenik u zmiji priključuje se učitelju i tako postaje prvi iza učitelja (vidi Sliku 3).

image

Kada cijela skupina učenika skijajući prođe mimo učenika koji je čekao uz rub skijališta, isti se na kraju Leteće zmije (vidi Sliku 4.) opet priključuje koloni. Na ovaj način učenici nastavljaju s mijenjanjem mjesta na svaka 5 zavoja.

Naravno, skijašku vježbu “Leteća zmija” može se koristiti i u slučaju skijanja po lijevoj strani skijališta gledano prema dolje po skijaškoj stazi. Sve se samo simetrično zrcali i premješta na drugu stranu.

Prvenstveno je važno da se učenik uvijek zaustavlja na vanjskom rubu skijališta, a nikada na sredini skijaške staze.

image

Vježbanje skijaške vježbe – “Leteća zmija” u dvorani

Za lakše razumijevanje skijaške vježbe “Leteća zmija” možemo koristiti prilagođeno vježbanje u dvorani. Ovu vježbu učenici mogu savladati već tijekom zagrijavanja i trčanja uz rub dvorane za tjelesni odgoj (vidi Sliku 5.). Učenici trče u koloni iza učitelja u smjeru suprotnom od kazaljke sata. Nakon nekoliko metara sporog trčanja učitelj se okreće natrag, prema prvom učeniku koji trči iza njega, i kaže mu »zamjena«. Učenik napušta kolonu i povlači se na krajnji desni rub dvorane za tjelesni odgoj i tu pričeka. Ovom zamjenom drugi učenik u koloni postaje prvi i učenici trče dalje. Kada svi učenici preteknu bivšeg prvog učenika, isti se priključuje na začelju kolone. Nakon što pretrče oko 20 metara, učitelj opet zamjenjuje sljedećeg učenika. Ovu vježbu ponavljamo tako dugo dok onaj učenik koji je na početku trčanja bio prvi u koloni opet ne dođe na istu poziciju.

Vježbu možemo vježbati i u smjeru kazaljke sata, a pri tom opet pazimo da se učenici prilikom zamjene povlače u vanjski rub dvorane za tjelesni odgoj.

image

Sličnu vježbu možemo vježbati u dvorani za tjelesni odgoj i to trčanjem u koloni oko stožaca (vidi Sliku 6): pri tom moramo paziti da zamjenu učenika napravimo između četvrtog i petog stošca kako bi se učenik uvijek maknuo na vanjski rub dvorane za tjelesni odgoj. Vježbu možemo vježbati i u smjeru kazaljke sata i u smjeru suprotnom od kazaljke sata.

image

Zaključak

Prednost ove skijaške vježbe u prvom je redu ta da učenici neprestano mijenjaju mjesta. Oni učenici koji se nalaze tik iza učitelja, imaju najbolji pogled na demonstraciju skijanja, na vrijeme vježbanja određenih motoričkih akcija i na širinu prolaza. Opisana vježba idealna je za učvršćivanje znanja određenog tehničkog elementa kod skijanja, i to sve od plužnih odnosno klinastih zavoja dalje. Temeljem svoje prakse, o starosti vježbača mogu reći da ova vježba odlično funkcionira već kod djece koja su starija od 6 godina. A korištenje ove vježbe u svakom slučaju preporučujem prvenstveno onda kada je vidljivost na skijalištu lošija (magla, padanje snijega) i kada je na skijalištu izuzetno hladno.

Navedena vježba može se korisno iskoristiti i kod zagrijavanja na satu nastave tjelesnog odgoja u dvorani.

Literatura

  1. Murovec, S. (2006). Na kanto. Samozaložba. Kranj. (u prijevodu: Na kantu. Samonaklada. Kranj.)
  2. Pišot, R., Murovec, S., Gašperšič, B., Sitar, P., Janko, G. (2000). Skijanje 2000+ . SZS, Savez
  3. Učitelja i trenera skijanja Slovenije. Ljubljana
  4. Žvan, M., Šturm, R. (1996). Šola alpskog skijanja – džepni priručnik. Ministarstvo školstva in športa. Ljubljana.

Zabavni sati matematike

Anamarija Mohorič, mag. prof. razredne nastave

Sažetak

Matematika obiluje osobinama, računskim radnjama koje možemo učenicima prikazati kroz igru. Tako na zanimljiviji način uče matematiku. Učenici se rado igraju društvene igre pa sam osmislila nekoliko njih u kojima se druže, razvijaju i jačaju društvene kontakte s prijateljima te istovremeno utvrđuju matematičko znanje. Tijekom igara su razvijali logičko razmišljanje, kreativnost, samopouzdanje, motoričke sposobnosti, pamćenje te društvene vještine. U igrama su intenzivno surađivali i bili su vrlo aktivni. Bili su znatiželjni, vješti, snalažljivi i razvijali su natjecateljski duh.

Ključne riječi: matematika, matematička memorija, učenici, vole računanje, kindermatika, računska šetnja.

Uvod

Prelaskom iz razdoblja provedenog u vrtiću u školu djeca se suočavaju s različitim poteškoćama i nepoznanicama. Učenici prvih razreda prelaze na odgovornu školsku stazu iz zaigranih dana provedenih u vrtiću. Promatrajući ih vidjela sam da uživaju u igranju te sam osmislila nekoliko igara kroz koje mogu na lakši i zabavniji način spoznati matematička znanja. Matematika obiluje osobinama, računskim radnjama koje možemo učenicima prikazati kroz igru. Tako na zanimljiviji način uče matematiku.

Izbor igara

Učenici rado igraju društvene igre pa sam osmislila nekoliko njih u kojima se druže, razvijaju i jačaju društvene kontakte s prijateljima te istovremeno utvrđuju matematičko znanje i to:

  • matematička memorija
  • učenici, vole računanje
  • kindermatika
  • računska šetnja

Predstavljanje igara / upute / prikaz u praksi

Matematička memorija

clip_image002Za igru su potrebne kartice s brojevima i prikazom zbrajanja i oduzimanja od 1 do 10, kao i kartice s rezultatima.

Igra se na uobičajen način, izračunaju račun i potraže karticu s rezultatom pa na taj način slažu parove, kao u klasičnoj igri »Memory«.

Učenici, vole računanje

Za igru su potrebni: ploča za igru »Čovječe ne ljuti se« i popis s dodatnim zadacima.

clip_image004Na ploči za igranje obilježimo određena polja. Ta polja dobivaju dodatne zadatke koji su navedeni u ovom popisu koje u ovoj fazi učenici mogu samostalno pročitati. Obuhvatila sam operacije računanja od 1 do 10. Svako označeno polje ima svoj rezultat kojeg učenik mora izračunati. Ako uspije dobiti točan rezultat učenik se pomiče za toliko polja koliko iznosi rezultat. Ako je učenik izračunao pogrešno, ostaje na istom polju. Kad je učenik ponovno na redu, pomakne se za broj polja koliko ih kocka prikazuje. Svaka druga pravila i tijek igre ostaju ista kao kod igre »Čovječe ne ljuti se«.

Kindermatika

clip_image006Za igru su potrebne prazne kutije od jaja i kutijice od kinder jaja.

Na jednoj strani kinder jaja upišemo brojeve od 1 do 10 te ih nasumice postavimo u kutiju. Kad učenik otvori kutiju, počinje sastavljati i bilježiti račune zbrajanja i oduzimanja. Važno je da napišu račun od dva broja u istom stupcu i cilj je napisati što više računa.

Računska šetnja

Učenicima nasumice podijelimo brojeve od 1 do 10.

clip_image008Važno je da zapamte svoj broj. Šetajući učionicom susreću se s prijateljima, sudionicima u ovoj igri, razgovaraju o tome koji broj prikazuju, smišljaju vrste računskih operacija koje mogu izvesti od brojeva koje oni prikazuju. Kada odluče napišu računske operacije i kreću dalje u šetnju. Igra se nastavlja dok se ne upoznaju svi prijatelji tj. dok ne napišu sve računske operacije koje je moguće izvesti brojevima od 1 do 10.

Zaključak

S učenicima smo se igrali na satovima matematike kao i na dodatnim satovima. Aktualni su i u jutarnjoj skrbi i u produženom boravku. Učenici su doživjeli ugodno iskustvo, matematiku zabavnom. Tijekom igara su razvijali logičko razmišljanje, kreativnost, samopouzdanje, motoričke sposobnosti, pamćenje te društvene vještine. U igrama su intenzivno surađivali i svi su bili vrlo aktivni. Bili su znatiželjni, vješti, snalažljivi i razvijali su natjecateljski duh. Nisu imali osjećaj da uče, a nakon nekoliko ponavljanja, igranja tih igara, povećao se njihov interes za matematikom. Igre su im omogućile spoznaju o tome je li rezultat točan ili nije. U razredu se osjetilo da su učenici uzbuđeni jer su željeli što prije završiti igru sa što boljim rezultatima. Svi su pokušali doći do točnih rezultata i u grupi su pomagali jedni drugima.

Literatura

  1. Predmetna skupina Amalia Žakelj … [et al]. (2011). Nastavni plan i program. Program osnovne škole. Matematika. Ljubljana: Ministarstvo prosvjete i športa: Zavod za školstvo Republike Slovenije