Lutka – odličan medij za komunikaciju

natasa_cupeljic

Nataša Čupeljić

Sažetak

Između učitelja i učenika, lutka je odličan medij za komunikaciju. Lutka u djeci budi snažne emocije jer djeluje kao posrednik u komunikaciji i na taj način poboljšava međuljudske odnose i može pružiti opušteno ili dinamično funkcioniranje u učionici. Lutka je sredstvo koje učitelju olakšava razumijevanje učenika, prepoznavanje i uočavanje njegovih emocija, problema s kojima se suočava.
Lutka koja govori engleski jezik igra posebnu ulogu za učenike. Uz lutku, učenici nesvjesno uče nove riječi, strukture rečenica i kreću prepreke govoru stranog jezika. Trenutak kada učitelj animira lutku glasom i pokretima, izaziva učenike da spontano iskuse verbalnu i neverbalnu komunikaciju između učenika i lutke. Učenici koji nemaju širok vokabular ili su na neki drugi način nesigurni, lakše će i bolje razgovarati s lutkom nego s učiteljem.

Ključne riječi: lutka, komunikacija, engleski jezik, učenici i učitelj.

Uvod

“Što više znate, više vrijedite”, izreka je koja se primjenjuje kada govorimo o učenju i poznavanju stranih jezika. Čuvanje i promocija višejezičnosti jedno je od temeljnih načela Europske unije. Preferirana formula za jezične vještine je 1 + 2; svaki Europljanin trebao bi savladati svoj materinji i dva strana jezika. Jedan od njih trebalo bi, naravno, biti engleski, a drugi, primjerice, jezik susjedne zemlje, drugi europski ili svjetski jezik. (Jazbec, Oštir, Dnevnik 2009) Učenjem stranog jezika djeca se mogu susresti vrlo rano. Bilo putem televizije, glazbe, ili ih roditelji upisuju na kurs stranog jezika. U posljednje vrijeme prilično je popularan jezični tečaj Helen Doron, koji bi trebao biti prikladan za djecu od 3. mjeseca starosti nadalje. Osnovna ideja temelji se na uvjerenju da je učenje stranog jezika najučinkovitije kada ga sistematski učimo na prirodan i spontan način – baš kao i materinski jezik. (Doron, 2013). Učenje engleskog jezika već nude mnogi vrtići, a djeca osnovne škole susreću se s engleskim jezikom u izbornom predmetu u prvom razredu. U odjelu produženog boravka, gdje predajem dva puta tjedno, odlučila sam začiniti određene sate lutkom koja govori engleski jezik. Učenici su dobro reagirali na lutku i dobro je primili, jer to vide kao prijatelja u igri, oponašajući ga, što je odlično za učenje stranog jezika, engleskog.

Lutka u razredu – odličan medij za komunikaciju

Svaki novi susret sa novim učiteljima može biti vrlo stresan za učenika. Svaki učenik treba vremena da se navikne na novog učitelja, upozna novo okruženje za učenje i stekne učiteljevo povjerenje. Lutka je alat koji učitelju pomaže u ovom kognitivnom procesu. Nakon određenog vremena, kada se “led razbije”, učitelj može pohvaliti učenika s lutkom, razgovarati, stvarati, oblikovati odnose, utješiti učenika … Lutka je učitelju od velike pomoći u postavljanju granica, stavova, mišljenja, pravila i normi. (Majaron, 2000)

Svrha korištenja lutaka na engleskom u odjelu produženog boravka nije samo učenje engleskog jezika, nego i nesvjesno ponavljanje i konsolidacija onoga što su se naučili na nastavi engleskog tijekom redovnih nastava, kako bi se potaknula kreativnost kroz igru ​​i izražavanje osjećaja. Najmlađa djeca osnovne škole već žive u “čarobnom svijetu” (Cvetko, 2010), gdje je sve moguće. Njihova se spontana igra ne podudara s ‘stvarnim’ svijetom, što se odražava na njihove proizvode koje karakteriziraju nelogičnost i nepravilnost. Lutka kombinira elemente stvarnog i nestvarnog svijeta, pa je posebno vrijedna jer jača djetetove emocije, empatiju i razvija socijalne vještine (Majaron, 2017). U rukama učitelja lutka je prijateljska, razumljiva, umiruje učenike u različitim stresnim situacijama, doprinosi boljoj socijalizaciji grupe, upoznaje djecu s novim temama i sluša ih (Majaron i Korošec, 2006).

Primjer dobre prakse

Tijekom lekcije produženog boravka svaki je učenik sastavio svoju lutku. Lutka koja govori engleski jezik napravila je i svoju lutku. Promišljenim pristupom pravljenju lutke svaki je učenik stvorio svog krajnjeg partnera za učenje, prijatelja. Sve upute za izradu diktirale su lutke učitelja engleskog jezika. Učenici nisu imali većih poteškoća u razumijevanju, ali ako su imali pitanja, uvijek su se obraćali učiteljskoj lutki.

Cilj je, pored samog proizvoda, da učenici dvosmjerno komuniciraju na engleskom jeziku, koriste nove riječi i steknu praktičnu lekciju o nesavršenosti koja nastaje zbog pogrešaka u izradi lutke.

Izradom vlastite lutke učenici su mogli brzo primijetiti da ideja o tome kako su lutke sazrele u njihovim mislima nije isto kao ono što su napravili svojim rukama. Međutim, njegova je lutka bila posebna za svakog učenika, jer je to sam napravio prvi put. Za neke krajnji proizvod nije bio “ispravan”, jer neki od učenika nisu razumjeli upute ili ih jednostavno nisu slijedili. Tako su izrezali rupu za usta, iako je bilo upućeno da naprave liniju. U ovom se trenutku podsjećamo da su sve upute dane u engleskom jeziku.

Pogreška je ključna za cijeli postupak izrade. To je postignuto uz pomoć lutke koja govori engleski jezik, koja je također sama napravila svoju lutku i imala s njom dosta problema. Učeći i sklapajući, oni su lutku doživljavali i prihvaćali kao svoju razrednicu, a ne kao učitelja koji daje upute.

Zaključak

Učenje engleskog jezika treba biti zabavno za učenike, pa je važno da nastavnik u poučavanju koristi odgovarajuće metode poučavanja. Nastava engleskog jezika najmlađim osnovnoškolcima stoga bi se trebala odvijati kroz pjevanje, ples, slikanje, čitanje bajki i lutki.

Lutka koja govori engleski jezik može biti stalni pomoćnik učitelja ili zvijezda u učionici koja povremeno zamjenjuje učitelja. Učenici se vezuju za lutku, vole je i vjeruju joj. Učenici se ne srame lutke, jer s njom razgovaraju tijekom cijele igre i govore joj samo engleske riječi. Dakle, govor engleskog jezika postaje sve ruteniji za učenike, jer oni postaju opušteniji sa svakim posjetom lutki. Lutka može učiniti bilo što, jer nije ograničena ničim. Ima čarobnu moć koja omogućuje djetetu da iskorači iz stvarnog svijeta i izgubi se u svijetu mašte u kojem nema straha, stida, stranaca i nevolja.

Dakle, ima li smisla upotreba lutaka na engleskom jeziku? Pitanje koje bi trebalo biti retoričko.

Literatura

  1. Cvetko, I. (2010). Veliko malo prstno gledališče, Radovljica: Didakta.
  2. Doron, H. (19. 3. 2013). What is different about the Helen Doron English method in comparison to competitors?, https://www.youtube.com/watch?v=KQX_UdsG4qQ (pridobljeno: 11. 5. 2020)
  3. Jazbec S., Lipavic Oštir A. (4. april 2009). Otroci in učenje tujih jezikov, Dnevnik: https://www.dnevnik.si/1042256984 (pridobljeno: 10. 5. 2020)
  4. Majaron, E. (2017). Vera v lutko. Razmišljanja o lutkovni umetnosti. Ljubljana: Mestno gledališče Ljubljansko.
  5. Majaron, E. (2000). Lutka – pomočnica našega svagdašnja. Split. Dječji vrtić Marjan.
  6. Majaron. E., Korošec H. (2006). Otrokovo ustvarjanje z lutkami. V Borota B., Geršak V., Korošec H. in Majaron E. (ur.). Otrok v svetu glasbe, plesa in lutk. Koper: Pedagoška fakulteta Koper.

Projekt reljefna slika

spela_ivancic

Špela Ivančič

Sažetak

Predstavit ću, kako s učenicima šestog razreda na satovima likovne umjetnosti istražujemo reljefnu sliku. Učenici su na zadanu temu ‘Pogled kroz prozor’ istraživali načine izrade reljefne slike. Likovni radovi su nastajali različito, a kad ih povežemo u cjelinu djeluju vrlo maštovito i kreativno. Na kraju smo napravili izložbu slika koje su predstavljale različite priče.

Ključne riječi: projektni rad, reljefna slika, kreativnost, učenici.

1. Uvod

Projekti na satovima likovne umjetnosti su uvijek zanimljivi, a rad može biti vrlo raznolik. Cilj cijelog projekta je istražiti različite priče učenika te ih povezati s prošlošću i sadašnjošću. Velik je izazov za učitelja motivirati i poticati učenike da stvaraju na različite načine.

2. Stvaralaštvo reljefne slike

Reljef je način kiparskog oblikovanja. Proizvoljan motiv se oblikuje tako da ne stoji samostalno već je integralno vezan na podlogu, ali ne predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu nego je dio većeg umjetničkog sklopa. Likovi su djelomično udubljeni u pozadinu, a djelomično izbočeni. Da dobijemo reljefnu sliku obično pojedine dijelove oblikujemo iz gline, mijesimo, oduzimamo i sastavljamo u cjelinu. Za stvaranje reljefnog prikaza je bitno, da je motiv izbočen ili udubljen u ravninu pozadine. https://sl.wikipedia.org/wiki/Relief_(umetnost)

Slično je i s reljefom u slikarstvu gdje također vrijede određeni zakoni. Reljef prikazuje, opisuje neki događaj. To možemo vidjeti, osjetiti. Očituje se svjetlom i sjenom te pri tom dobivamo osjećaj volumena. Igra svjetla i sjene čini reljef živim, dinamičnim. Promatranje i razumijevanje umjetničkog djela daje gledatelju nove dimenzije i mogućnosti za istraživanje. Temu ili motiv otkrivamo tako, da probamo prepoznati priču te moguće simboličko značenje predstavljenog.

image
image
image
Slika 1. Izložba prvi dio “Pogled kroz prozor” (fotografija Špela Ivančič)

3. Projektni rad “Pogled kroz prozor”

U projekt sam uključila učenike šestih razreda. Njihov zadatak je bio da s tušem nacrtaju sebe, kako gledaju kroz prozor. Pri ilustriranju prozora su imali slobodne ruke. Učenike sam motivirala na kreativnost i izražavanje na vclip_image008lastiti način. Pritom su učenici poštivali svojstva materijala s kojim su stvarali i istovremeno s njim brižno postupali.

Slika 2.  Izložba slika drugi dio “Pogled kroz prozor” (fotografija Špela Ivančič)

Nastali likovni radovi vrlo su maštoviti. Zanimljivo je na koji način su se pojedini učenici prihvatili posla i rješavali likovni problem. Jedni su prozore uobličili kao drvene grilje, drugi su napravili različite rolete. Kod nekih su se prozori samo ukrivili ili prekrivali. Bojom i različitim uzorcima koje su povezali u cjelinu, učenici su pokazali kreativnost. Dok su neki učenici reljef oblikovali s namjerom preciznog i osjetljivog promatranja, drugi su probudili maštu na svoj način. Učenici su promatrali okoliš te se prepustili unutrašnjem osjećaju i istraživanju svojih utisaka na jedinstven način.

clip_image010clip_image012clip_image014
clip_image016clip_image018clip_image020
clip_image022clip_image024clip_image026
Slika 3. Slike pojedinih radova učenika na izložbi “Pogled kroz prozor” (fotografija Špela Ivančič)

Slike pojedinih radova učenika pokazuju kako učenici različito pristupaju radu. Reljefom je prikazana dinamika slike te neograničenost kreiranja i izražavanja na sebi svojstven način. Boja dodatno naglašava prikazanu izvedbu reljefa.

clip_image028clip_image030
Slika 4. Izložba treći dio “Pogled kroz prozor” (fotografija Špela Ivančič)

4. Izložba likovnih radova

U prostorijama škole s učenicima smo napravili izložbu. Sabrani na jednom mjestu izloženi likovni radovi su imali poseban čar. Pogledi kroz prozor su odražavali istraživanja učenika te smo sa zanimanjem promatrali šta se skriva u slijedećem pogledu kroz prozor i kako su učenici rješavali zadani likovni problem.

clip_image032

Slika 5. Izložba četvrti dio “Pogled kroz prozor” (fotografija Špela Ivančič)

5. Evaluacija

Likovni radovi su plodovi osjećaja te nam daju uvid u to, kako je čovjek sazrio u društvu. Izražavaju iskustva iz unutrašnjeg i vanjskog svijeta te opisuju okolnosti u kojima su nastali. Učenici su se povezali s okolicom i na temelju doživljenog izradili svoj uradak. Likovni radovi govore o tome kako smo različiti. Mogućnost stvaranja na sebi svojstven način nas obogaćuje.

6. Zaključak projekta

Značajka umjetničkog reljefa je želja za prepoznavanjem priča i značenja predstavljenog. Interpretirajući likovne radove izložbe »Pogled kroz prozor« dobivamo uvid u probuđene osjećaje učenika, njihova iskustva i interakciju s okolinom. Izložba je pokazala kreativnost učenika u 6. razredu osnovne škole.

Literatura

  1. Butina, M. (1997). O Slikarstvu. Ljubljana: Debora.
  2. Lynton, N. (1994). Zgodba moderne umetnosti. Ljubljana: Cankarjeva založba.
  3. Tepina, B. (2006). Spoznajmo likovni svet 9. Ljubljana:Modrijan.
  4. https://sl.wikipedia.org/wiki/Relief_(umetnost)

Projekt ilustriranja drveća

spela_ivancic

Špela Ivančič

Sažetak

Predstaviti ću kako s učenicima prvog i četvrtog razreda na različite načine upoznajemo i kreiramo ilustracije stabala. Drveće smo upoznavali na različite načine te ih poslije probali oslikati. Budući da smo bili izuzetno motivirani za ilustriranje drveća, počela sam razmišljati, na koje sve načine bi mogli to realizirati. Jedna od ideja je bila da izradimo plakat na kojem su učenici probali nacrtati sebe, šta će biti kad odrastu… Učenici su stvarali na različite načine, njihovi radovi su bili predstavljeni i na izložbi. Predstavljeni su načini kako mogu nastavni satovi u prvom i n četvrtom razredu postati zanimljivi i kreativni, čemu su se učenici radovali i što im se je pritom najviše svidjelo.

Ključne riječi: projektni rad, drvo, kreativnost, mašta, učenici.

1. Uvod

Projekti u prvom i četvrtom razredu su uvijek zanimljivi i rad može biti vrlo raznovrstan. Veseli smo kad se prihvatimo novog projekta, neko vrijeme radimo na projektu i na kraju dobijemo konačni uradak. Tome se raduju učitelji, učenici i roditelji. U prvom i četvrtom razredu znaju biti učenici za vrijeme nastave likovne umjetnosti vrlo kreativni. Izrada zajedničkog razrednog uradka ili individualni pristup radu zna biti veliki izazov.

Znamo, da smo na jednu stranu vrlo različiti, a na drugu stranu težimo pronalaženju zajedničkih ideja i zamisli tako da je u konačnom uratku prisutan djelić ideje svakog pojedinog učenika.

2. Kreativnost likovne umjetnosti

Učenici obično vrlo rado sudjeluju na satovima likovne umjetnosti. Zato sam projekt izvela u prvom i četvrtom razredu. Jedan od načina poticanja njihove kreativnosti su originalni i privlačni likovni zadaci.

Na kreativnost učenika utiče mnogo faktora: nasljedni faktor, roditelji, učitelji, osobnost i stečena iskustva. Obitelj je prva koja utiče na djetetovu kreativnost. Po ulasku u školu dodatan utjecaj imaju škola i učitelji. Učitelj motivira učenike te im daje slobodu likovnog izražaja. Tako nastaju radovi koji proizlaze iz pojedinca. Učitelj je onaj koji potiče kreativnost i razvoj mašte. Pri tome učenici razvijaju moć zapažanja i maštu, motoričke sposobnosti, sudjeluju u skupini te se navikavaju slušati sugovornika. Učenicima približavamo likovnu umjetnost stvaranja koristeći različite tehnike i materijale. Kad se učeniku ponudi slobodno izražavanje na specifičan, drugačiji način, on ima mogućnost značajnog stvaranja. Učenici su originalni, radoznali i željni istraživanja.

3. Projekt ilustriranja drveća

U projekt sam uključila prvi i četvrti razred. Za realizaciju nekih zadataka projekta je bilo potrebnih nekoliko sati, za ostale duži period vremena. Učitelj obraća pažnju na svakog učenika i pri tome poštuje kreativnost svakog pojedinca.

Riječ kreativnost izvire iz latinske riječi creo, što označi napraviti. Danas kreativnost definiramo na mnogo načina, a svima je zajedničko da znače novost. Riječ kreativnost znači sposobnost rješavanja problema na nov, originalnih način. Kreativnost je dakle oblikovanje nečeg novog, još neviđenog, nepoznatog ili malo poznatog (Pečjak in Štrukelj, 2013).

Ideje učenika, kako ilustrirati drveće na različite načine.

3.1. Kad odrastem, bit ću …..

Kad smo razgovarali s učenicima prvih razreda o drveću jedan od učenika dao je ideju da se napravi jedno stablo, kojem bi svi iz razreda doprinijeli dio svoje kreativnosti. Razgovor je tekao tako da smo na posljetku dobili ideju da naslikamo jedno veliko stablo na kojem će na granama biti zalijepljene naše slike. Kad smo razgovarali o tome što žele nacrtati, željeli smo stvari napraviti na originalan način. Zajednička ideja je bila da na okrugle listiće nacrtamo najprije sebe i potom što ćemo biti kad odrastemo. Možemo reći da je nastalo stablo s pogledom u budućnost. Učenici su pritom pokazali mnogo maštovitosti – svatko je imao ideje što će biti kad odraste. Konačni uradak – plakat učenici i roditelji promatrali su sa zanimanjem te bili veseli zbog raznolikosti tog svijeta.

imageSlika 1. Kad odrastem biti ću … (fotografija Špela Ivančič)

3.2. Jesensko stablo

U razredu smo upoznavali jesen. S učenicima smo bili na nastavnoj šetnji, na kojoj smo promatrali drveće, njihove karakteristike i značenje. Kad smo razgovarali o tome kako bi ilustrirali promimageatrana stabla došli smo do ideje da bi nacrtali svoju ruku, koja bi predstavljala deblo i grane stabla. Krošnju smo odlučili oblikovati na poseban način: listićima u boji oblikovali smo u krugove te ih nalijepili u krošnju. Nastala su vrlo kreativna stabla.

Slika 2. Jesenje stablo (fotografija Špela Ivančič)

3.3. Kreiranje drveća s različitim uzorcima

S učenicima četvrtih razreda razgovarali smo o drveću. Jedna od ideja, kako nacrtati drveće je bila je naslikati sliku s različitim uzorcima. S crnim flomimageasterom su naglasili uzorak. Pozadinu su oslikali s ponavljajućim ritmovima određenih boja. Nastali su vrlo raznoliki likovni radovi učenika. Učenici su na vrlo inventivan način pristupili rješavanju likovnog problema.

Slika 3. Ilustriranje drveća s različitim uzorcima (fotografija Špela Ivančič)

3.4. Reljefni način ilustriranja drveća

S učenicima četvrtih razreda smo razgovarali, na koji način bi još mogli predstaviti drveće. Njihova želja je bila probati s reljefnim prikazom. Ideja je bila izvedena na način, da su pozadinu polijepili s novinskim papirom. Prvo stablo je nalijepljeno na tu osnovu, nato su ostala stabla, kad su ih izrezali, prilijepili na kartonski okvir. Tako smo dobili dubinu u prostoru i reljef. Prikazali su stabla koja su blizu i druga stabla koja su udaljena. Dobili su šarenu šumu drveća, koju su na kraju uokvirili s određenom bojom. Nastali su vrlo originalni likovni radovi na drugačiji način.

imageimage
Slika 4. Ilustriranje drveća na reljefni način (fotografija Špela Ivančič)

3.5. Slikanje drveća na način impresionista

S učenicima prvih razreda pogledali smo nekoliko knjiga o impresionistima. Njihov likovni zadatak je bio da s kistom probaju ilustrirati drveće na način impresionista. To učenicima nije predstavljalo nikakav problem. I mnogi impresionisti bi zavidjeli na njihovim kreacijama. Uradci učenika su vrlo lijepe impresionističke ilustracije drveća.

imageimage
Slika 5. Slikanje stabala na način impresionista (fotografija Špela Ivančič)

4. Izložba likovnih radova

U prostorima škole napravili smo izložbu svih likovnih radova. Učenici su mogli vidjeti kako drugi stvaraju na svoj način i tako proširiti poglede i kreativnost likovnih radova. Slikanje stabala na različite načine dalo mi je puno pozitivne energije. Kako u prvom, tako i u četvrtom razredu učenici su prilikom rješavanja likovnih problema pokazali veliku kreativnost i maštu.

5. Evaluacija

Tijekom projekta je nastalo vrlo mnogo zanimljivih, kreativnih likovnih radova. Dio toga može se vidjeti na fotografijama. Učenici su s lakoćom pristupili realizaciji zadataka i pri tome pokazali svoje kreativne sposobnosti. Motiviranost učenika za likovno stvaranje je bila velika. Svi su se radovali konačnom uradku.

6. Zaključak projekta

Istraživala sam kako učenici, kad im govorimo o drveću, stvaraju na različite načine. Svijet njihove mašte ne poznaje granice, o kreativnosti govore njihovi likovni radovi. Apstraktnost drveća su učenici rješavali na različite načine i tako pokazali da je kreativnost bezgranična. Mi odrasli možemo od njih dobiti nove ideje kako stvarati na drugačiji način.

Literatura

  1. Tacol, T. (1999). Didaktični pristop k načrtovanju likovnih nalog. Izbrana poglavja iz likovne didaktike. Ljubljana: Debora.
  2. Pečjak, V. in Štrukelj, M. (2013). Ustvarjam, torej sem. Celovec: Mohorjeva založba.

Školstvo u Vijetnamu

milena_kranjcec

Milena Kranjčec, prof. razredne nastave

Kada putujem svijetom, uvijek me privlači upoznavanje njihovog obrazovanja. Dakle, naravno, putujući Vijetnamom, imala sam priliku vidjeti veću školu u Ho Chi Minhu i malu seosku školu u selu u južnom Vijetnamu, u blizini Kambodže. Razgovarala sam s učiteljicom seoske škole, učiteljicom Nguyen (zanimljivo je da čak 40% Vijetnamaca ima isto prezime). Vijetnamci vole upoznati nove ljude, pa su turisti dobrodošli i u školama i drugim obrazovnim ustanovama. Imala sam sreće jer sam na putu upoznala mnogo dobrih ljudi.

Obavila sam zanimljiv intervju o toku obrazovanja učenika, o profesiji učitelja i o uključenosti roditelja u školu.

Ključne riječi: Vijetnam, obrazovanje, učiteljica, učenici, Slika1roditelji.

Kada djeca ulaze u školu?

Kad dopune 6 godina.

Slika 1. Učenici u Ho Chi Minhu

Pohađaju li sva djeca vrtić prije škole?

Danas većina djece pohađa vrtić.

Je li vrtić odvojen od osnovne škole?

Vrtići su odvojeni od škola.

Koliko traje osnovno obrazovanje?

Školovanje traje pet godina.

Slika2Slika 2. “Vođa – Ho Chi Minh” još je prisutan u školama

Gdje nastavljaju školovanje?

Školovanje nastavljaju na višoj razini, bilo u istoj školi s osnovnom školom ili u drugoj zgradi.

Koliko sati tjedno provode učenici u školi?

Nastava traje oko 25 sati tjedno.

Kada započinje nastava ujutro i kada završava? Koliko dana u tjednu su u školi, kada?

Nastava je različita na selu i u gradu. Na selu učenici počinju u 7 ujutro, a završavaju u 12 sati. U gradu isto počinju u 7 ujutro, a završavaju popodne između 15 i 16 sati. Većina njih ima nastavu od ponedjeljka do petka, a povremeno i subotom.

Koliko traje jedan školski sat?

Školski sat traje 45 minuta.

Koliko vremena traje pauza i što učenici rade?

Tijekom pauze igraju se u dvorištu. Imaju malu pauzu od 5 minuta i veliku pauzu od 20 – 30 minuta.

slika3slika4
Slika 3. i 4.: Kratka i duga pauza – na igralištu – u gradu

Kada imaju učenici godišnji odmor i koliko traje?

Učenici su za novu godinu slobodni dva do tri tjedna, a dva mjeseca imaju ljetni odmor.

Koje predmete imaju na rasporedu?

Njihovi nastavni predmeti su: vijetnamski jezik, matematika, moral, prirodoslovlje, društvene znanosti, pisanje, glazba, umjetnost, povijest (Ho Chi Minh u 6. razredu).

Imaju li dodatnu nastavu za bolje učenike i dopunsku nastavu za slabije učenike?

Učenici imaju dodatnu i dopunsku nastavu.

Kako je s domaćom zadaćom – koliko, kakva je in što, ako je ne naprave?

Učenici imaju mnogo domaćih zadaća. Ako je ne naprave, za kaznu dobivaju dodatni domaći zadatak ili su vrlo nisko ocijenjeni.

Postoje li: sportski dan, prirodoslovni dan, tehnički dan, kulturni dan, ekskurzije?

Imaju sve ove aktivnosti.

Tijekom posjeta ratnog muzeja u Ho Chi Minhu (War Remnants Museum) primijetila sam veliki broj djece koja su bila na kulturnom danu. Bili su izuzetno tihi, pristojni i disciplinirani.

slika5slika6
Slika 5. i 6.: U Muzeju

Što ako učenik nedostaje ili ne dolazi na nastavu?

Ako učenik nije u učionici, nazovu roditelje i razgovaraju. Međutim, ako učenik ima mnogo neopravdanih sati, isključen je iz škole.

Koliko je učenika u razredu – normativi?

U razredu je oko 40 do 60 učenika, ovisno o školi.

Jesu li učenici s poteškoćama u učenju u učionici zajedno s drugima ili imaju školu s prilagođenim programom?

Čvrsto ovisi o pojedincu. Također imaju škole s prilagođenim programom.

Jesu li učenici odvojeni po spolu?

Učenici nisu odvojeni po spolu.

Nose li učenici uniforme u školi?

Učenici imaju uniforme.

Imaju li izvannastavne aktivnosti u školi?

To nemaju u školama.

Kakvo je ocjenjivanje?

Imaju ocjene od 1 do 10, prva pozitivna ocjena je 5.

Koje jezike uče u osnovnoj školi?

Uče vijetnamski i engleski jezik. Za engleski jezik, škole zapošljavaju veliki broj stranih studenata koji govore engleski jezik. Oni su izuzetno bolje plaćeni u odnosu na vijetnamske učitelje.

Imaju li učenici u osnovnoj školi instrukcije?

Učenici se upoznaju s instrukcijama već na početku škole. Zbog nedostatka jutarnje nastave, posebno na selu, i velikog broja učenika u razredu (do 60 učenika), to prisiljava učenike i roditelje da održavaju kućnu nastavu u popodnevnim satima (instrukcije).

Kako se napreduje u sljedeći razred?

Ako su ocjene preniske, učenici ostaju u istom razredu još jednu godinu.

Jesu li obroci organizirani u školi? Tko plaća?

Obroci su organizirani u školama i plaćaju ih roditelji.

Što je fokus u školi?

Veliki naglasak stavlja se na vijetnamski jezik i matematiku.

Što je s učenicima koji rade prekršaje?

U školu dolaze roditelji, a učenici dobiju lošu ocjenu za ponašanje.

Kako učitelji discipliniraju učenike?

Učenici su još uvijek fizički kažnjeni – dobiju po prstima ili ih povlače za uho.

Kako je s kupovanjem radnih knjiga i pribora?

Sve što djeca trebaju za školu kupuju roditelji, ništa ne dobiju od države.

Obrazovanje za profesiju učitelja

Koliko godina traje obrazovanje za učitelja u osnovnoj školi?

Školovanje traje najmanje 3 godine.

Kakvo obrazovanje imaju učitelji?

Svatko tko završi tri godine sveučilišta ili fakultet za nastavnike može predavati.

Kako su zastupljeni učitelji s obzirom na spol?

Mnogo više je žena.

Daje li škola računala učiteljima, kupuju li ih sami ili ih imaju u školi?

Računala imaju u školi.

Kakve su njihove plaće?

Plaće se kreću u rasponu od 270 do 350 eura.

Koliko su učitelji slobodni?

Učitelji su slobodni baš kao i učenici, malo kraći je ljetni odmor.

Napreduju li učitelji tijekom svoje službe i kako?

Učitelji napreduju na vodeće pozicije.

Nose li učitelji uniforme?

Učitelji nose tradicionalnu odjeću na određene dane – blagdane, dane sjećanja, posjete i posebne prigode.

Tko je osim učitelja još zaposlen u školama?

Zaposleni su još domar, čistačice i zaštitari.

Tko vodi školu?

Ravnatelj vodi školu.

Kako roditelji sudjeluju sa školom?

Roditelji imaju roditeljski odbor koji komunicira s upravom škole. Roditelji plaćaju svojoj djeci obrazovanje na svim razinama: osnovnoj, srednjoj školi i sveučilištu. Budući da vlada nije imala dovoljno novca za isplatu nastavničkih plaća, financijski teret pao je na njihove roditelje – kapitalistički školski sistem.

Kako prate rad svoje djece?

Roditelji dolaze na sastanke sa učiteljima. Učitelji bilježe ocjene/komentare učenika u knjige. Bilješke onda šalju roditeljima.

Kako djeca dolaze u školu i iz nje (roditelji, škola, autobus)?

Roditelji sami organiziraju prijevoz, za dolazak i polazak. Škola organizira autobusni prijevoz samo ako roditelji plaćaju.

slika7slka8
Slika 7. i 8.: Djecu dovezu i odvezu njihovi roditelji

Imaju li knjižnicu, računalnu učionicu, teretanu u školi?

Imaju knjižnicu i računalnu učionicu. Međutim, nemaju teretane jer je teretana vani.

Kakva je oprema učionica?

Učionice su obično opremljene s manje tehnologije i manje didaktičkih pomagala nego kod nas.

Postoji li razlika u pogledu školske opreme u gradu i na selu?

Škole u gradu su bolje opremljene i djeca imaju i bolje radne uvjete.

slika9Slika10
Slika 9. i 10.: Učiteljice u ruralnoj školi

Kolika je stopa pismenosti u državi?

Prema podacima, oko 97%.

Zaključak

Školovanje u Vijetnamu je vrlo skupa stvar. Ako želite ići u školu u Vijetnamu, sve se mora platiti. Veliki problem, posebno za siromašne, su skupe škole, velika udaljenost od škola i školske uniforme.

slika11slika12
Slika 11. i 12. Prodaja školskih uniformi na tržnici i učenici na putu u školu

Siromašni imaju niže mogućnosti za obrazovanje. Nakon obvezne osnovne škole, koja traje od šest do jedanaest godina, roditelji mogu upisati svoju djecu u strukovne škole.

Djeca koju viđamo na ulici i nude nam svakakve stvari, ne pohađaju škole ili su tamo neredno… Dječji rad je vrlo važan za obitelj jer pomaže obitelji da preživi.

slika13Međutim, za visoko obrazovanje svoje djece većina roditelja mora prodati dio imovine, posuditi novac od rodbine i prijatelja ili posuditi bankarski kredit.

Ovo je samo isječak iz školskog života djece u Vijetnamu.

Slika 13. Učiteljica Nguyen i njezinim kćerima

Fotografije: osoban arhiv

Projekt reljefna slika

spela_ivancic

Špela Ivančič

Sažetak

Predstavit ću, kako s učenicima šestog razreda na satovima likovne umjetnosti istražujemo reljefnu sliku. Učenici su na zadanu temu “Pogled kroz prozor” istraživali načine izrade reljefne slike. Likovni radovi su nastajali različito, a kad ih povežemo u cjelinu djeluju vrlo maštovito i kreativno. Na kraju smo napravili izložbu slika koje su predstavljale različite priče.

Ključne riječi: projektni rad, reljefna slika, kreativnost, učenici.

1. Uvod

Projekti na satovima likovne umjetnosti su uvijek zanimljivi, a rad može biti vrlo raznolik. Cilj cijelog projekta je istražiti različite priče učenika te ih povezati s prošlošću i sadašnjošću. Velik je izazov za učitelja motivirati i poticati učenike da stvaraju na različite načine.

2. Stvaralaštvo reljefne slike

Reljef je način kiparskog oblikovanja. Proizvoljan motiv se oblikuje tako da ne stoji samostalno već je integralno vezan na podlogu, ali ne predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu nego je dio većeg umjetničkog sklopa. Likovi su djelomično udubljeni u pozadinu, a djelomično izbočeni. Da dobijemo reljefnu sliku obično pojedine dijelove oblikujemo iz gline, mijesimo, oduzimamo i sastavljamo u cjelinu. Za stvaranje reljefnog prikaza je bitno, da je motiv izbočen ili udubljen u ravninu pozadine. https://sl.wikipedia.org/wiki/Relief_(umetnost)

Slično je i s reljefom u slikarstvu gdje također vrijede određeni zakoni. Reljef prikazuje, opisuje neki događaj. To možemo vidjeti, osjetiti. Očituje se svjetlom i sjenom te pri tom dobivamo osjećaj volumena. Igra svjetla i sjene čini reljef živim, dinamičnim. Promatranje i razumijevanje umjetničkog djela daje gledatelju nove dimenzije i mogućnosti za istraživanje. Temu ili motiv otkrivamo tako, da probamo prepoznati priču te moguće simboličko značenje predstavljenog.

clip_image002clip_image004clip_image006
Slika 1. Izložba prvi dio “Pogled kroz prozor”

3. Projektni rad „Pogled kroz prozor“

U projekt sam uključila učenike šestih razreda. Njihov zadatak je bio da s tušem nacrtaju sebe, kako gledaju kroz prozor. Pri ilustriranju prozora su imaclip_image008li slobodne ruke. Učenike sam motivirala na kreativnost i izražavanje na vlastiti način. Pritom su učenici poštivali svojstva materijala s kojim su stvarali i istovremeno s njim brižno postupali.

Slika 2.  Izložba slika drugi dio „Pogled kroz prozor“

Nastali likovni radovi vrlo su maštoviti. Zanimljivo je na koji način su se pojedini učenici prihvatili posla i rješavali likovni problem. Jedni su prozore uobličili kao drvene grilje, drugi su napravili različite rolete. Kod nekih su se prozori samo ukrivili ili prekrivali. Bojom i različitim uzorcima koje su povezali u cjelinu, učenici su pokazali kreativnost. Dok su neki učenici reljef oblikovali s namjerom preciznog i osjetljivog promatranja, drugi su probudili maštu na svoj način. Učenici su promatrali okoliš te se prepustili unutrašnjem osjećaju i istraživanju svojih utisaka na jedinstven način.

clip_image010clip_image012clip_image014clip_image016clip_image018clip_image020clip_image022clip_image024clip_image026
Slika 4. Izložba treći dio »Pogled kroz prozor« (fotografija Špela Ivančič)

4. Izložba likovnih radova

U prostorijama škole s učenicima smo napravili izložbu. Sabrani na jednom mjestu izloženi likovni radovi su imali poseban čar. Pogledi kroz prozor su odražavali istraživanja učenika te smo sa zanimanjem promatrali šta se skriva u slijedećem pogledu kroz prozor i kako su učenici rješavali zadani likovni problem.

imageSlika 5. Izložba četvrti dio “Pogled kroz prozor”

5. Evaluacija

Likovni radovi su plodovi osjećaja te nam daju uvid u to, kako je čovjek sazrio u društvu. Izražavaju iskustva iz unutrašnjeg i vanjskog svijeta te opisuju okolnosti u kojima su nastali. Učenici su se povezali s okolicom i na temelju doživljenog izradili svoj uradak. Likovni radovi govore o tome kako smo različiti. Mogućnost stvaranja na sebi svojstven način nas obogaćuje.

6. Zaključak projekta

Značajka umjetničkog reljefa je želja za prepoznavanjem priča i značenja predstavljenog. Interpretirajući likovne radove izložbe »Pogled kroz prozor« dobivamo uvid u probuđene osjećaje učenika, njihova iskustva i interakciju s okolinom. Izložba je pokazala kreativnost učenika u 6. razredu osnovne škole.

Literatura

  1. Butina, M. (1997). O Slikarstvu. Ljubljana: Debora.
  2. Lynton, N. (1994). Zgodba moderne umetnosti. Ljubljana: Cankarjeva založba.
  3. Tepina, B. (2006). Spoznajmo likovni svet 9. Ljubljana: Modrijan.
  4. https://sl.wikipedia.org/wiki/Relief_(umetnost)

Slikovni izvori

Slika 1. Izložba prvi dio »Pogled kroz prozor« (fotografija Špela Ivančič)
Slika 2.  Izložba slika drugi dio »Pogled kroz prozor« (fotografija Špela Ivančič)
Slika 3. Slike pojedinih radova učenika na izložbi »Pogled kroz prozor« (fotografija Špela Ivančič)
Slika 4. Izložba treći dio »Pogled kroz prozor« (fotografija Špela Ivančič)
Slika 5. Izložba četvrti dio »Pogled kroz prozor« (fotografija Špela Ivančič)

Evaluacija domaćih zadaća

tanja_vicic

Tanja Vičič

Sažetak

U slovenskim osnovnim školama posljednjih godina posvećujemo dosta pažnje, diskusija i aktivnosti, koje su namijenjene temi „Pisanje domaćih zadataća“.

U članku se predstavlja produbljena analiza s područja pisanja domaćih zadataka, koja obuhvaća iskustva i stajališta roditelja i učenika Osnovne škole Dragotina Ketteja Ilirska Bistrica.

Namjera analize je saznati mišljenje, prijedloge i inicijative učenika i roditelja, dati povratnu informaciju učenicima, pedagoškim radnicima i roditeljima. Na osnovi ocjene želimo poboljšati uzgojno-obrazovni proces u školi.

Ključne riječi: domaći zadaci, evaluacija, učenici, roditelji.

Uvod

Pedagoškim radnicama je jasno da su domaći zadaci važan dio obrazovno-uzgojnog procesa i prisutni su u našem školskom okolišu kroz cijelu povijest. Sa njima želimo kod učenika pratiti obrazovne ciljeve (utvrđivanje znanja, produbljivanje i širenje znanja, učenje vještina i spretnosti) također uzgojne ciljeve, usvajanje učnih i radnih navika. (Tinta, 2017. i Sanekovič, 2007.)

Analizom područja domaćih zadatka smo željeli dobiti informacije o vremenskoj opterećenosti učenika koje su povezane sa pisanjem domaćih zadatka, težom zadatka, različitih pogleda na diferenciranje domaćih zadatka, smislom i učinkovitosti različitih oblika domaćih zadatka, traženja pomoći kod pisanja domaćih zadatka, motivaciji i traženju rešenja kod nemotiviranih učenika, koji su često bez urađenih domaćih zadatka.

Uzorak obuhvaćen analizom

Ankete su ispunjavali učenici od 4. do 9. razreda, drugi i treći razred su dobili prilagođenu anketu, koju su ispunjavali uz pomoć učitelja. U ocjenu smo uključili roditelje učenika od 1. do 9. razreda.

Tablica 1. Uzorak uključen u ocjenu

image

Ankete smo analizirali posebno za prvi period OŠ (2. i 3. razred), drugi period OŠ (4. – 6. razred) i treći period OŠ (6. – 9. razred).

Mišljenja učenika, roditelja i zaključci

Smisao pisanja domaće zadaće

Učenici i roditelji generalno su mišljenja, da je domaća zadaća potrebna. Posebno su toga svjesni mlađi učenici. Samo nekolicina učenika i roditelja je mišljenja da je domaća zadaća nepotrebna. Roditelji su u prilog domaćoj zadaći u prvoj vrsti pripisali značaj ponavljanja, utvrđivanja znanja, razvoja logičnog mišljenja, širenje znanja, i također razvoj radnih navika, organiziranosti, samostalnosti i odgovornosti. Učenici su kao pozitivnu stranu naročito ispostavili ponavljanje, utvrđivanje znanja i pridobivanje novog znanja.

Sadržajni vidik domaće zadaće

Većina učenika je izjavila da sa domaćom zadaćom utvrđuju gradivo koje su upoznali na časovima. Učenici od trećega do devetog razreda su izjavili da za domaću zadaću često rješavaju slične primjere kao na nastavi, često pa traže nove načine kako riješiti zadani problem. Učenici su mišljenja da se sa domaćom zadaćom ne uče novoga gradiva, kojega će se učiti u buduće. Očito je također da domaća zadaća ne predstavlja samo nastavak nedovršenih školskih obaveza.

Količina domaće zadaće i vremensko opterećenje učenika sa pisanjem domaće zadaće

U svim starosnim skupinama bilo je izraženo slično mišljenje što se tiče učestalosti domaće zadaće. Većina se slaže da bi mogli imati zadaću nekoliko puta na tjedan. Kod mlađih učenika i njihovih roditelja je čest odgovor – svaki dan. Samo nekoliko učenika i roditelja ne bi željelo imati domaće zadaće.

Značajna je razlika u vremenskom opterećenju domaćom zadaćom među pojedinim starosnim skupinama. Zadaćom su najviše opterećeni učenici 2 trijade (4.-6. razreda), kojima je potrebno dnevno manje nego 1 sat (56 učenika), dok je veća skupina učenika (20) i roditelja (35), izjavila da im za pisanje domaće zadaće treba do dva sata. Učenici 1. trijade (1.-3. razreda) su nekoliko manje opterećeni i većini treba za zadaću manje nego 1 sat. Po mišljenju učenika i roditelja najmanje vremena za domaću zadaću namijeni najstarija skupina učenika i to manje od pola sata (32 učenika), odnosno manje nego 1 sat (33 učenika). Također su slično ustanovili roditelji.

Grafikon 1. Mišljenja učenika i roditelja o vremenskoj opterećenosti učenika sa pisanjem domaće zadaće

image

Učenici i roditelji prve trijade (1.-3. razreda) su u najvećem broju istoga mišljenja da je količina domaće zadaće izravno ravno dovoljna. U drugoj trijadi (4.- 6. razred) još uvijek snažno dominira mišljenje da je domaće zadaće dovoljno (61 učenika, 63 roditelja). Broj anketiranih koji misle da je domaće zadaće previše se sve više povećava (37 učenika, 29 roditelja). U najstarijoj skupini učenika je vidna razlika među mišljenjem učenika i roditelja. Roditelji skoro jednoglasno misle da je domaće zadaće ravno dovoljno, dok su kod učenika mišljenja raspršena (56 njih misli da je zadaće ravno dovoljno, 47 pa da je previše). Nekoliko roditelja učenika treće trijade (4.-9 razreda) je izjavila da je zadaće premalo.

Grafikon 2. Mišljenje učenika i roditelja o količini domaće zadaće

image

Diferencijacija domaće zadaće

U anketi je bilo posebno ispostavljeno područje diferencijacije domaće zadaće. Učenici i roditelji 2. trijade su pristalice diferencijacije. Brojčano je više anketiranih koji misle, da je u redu da uspješniji učenici imaju zahtjevniju domaću zadaću odnosno manje uspješni imaju lakše zadatke od broja anketiranih učenika i roditelja koji misle, da trebaju učenici u istom razredu imati jednaku domaću zadaću po količini i zahtjevnosti. Roditelji učenika 3. trijade su suštinski više naklonjeni tome, da imaju učenici jednako zahtjevnu domaću zadaću.

Pomoć pri pisanju domaće zadaće

Učenike i roditelje smo anketirali što se tiče samostalnosti pri pisanju domaće zadaće odnosno traženja pomoći kada djeca ne znaju napisati domaću zadaću. Roditelji najmlađih učenika su izjavili da je njihovom djetetu povremeno potrebna pomoć odrasle osobe kada nešto ne razumije, tada pita ukućane. Većini učenika 2. trijade je povremeno treba pomoć odrasle osobe (65 učenika, 65 roditelja), poveća se broj učenika kojima pomoć često treba ( 23 učenika i 18 roditelja), 17 učenika je napisalo da domaću zadaću uvijek urade samostalno. U 3. trijadi je broj takvih učenika značajno veći (30 učenika, 20 roditelja). Povremena pomoć je bila potrebna za 47 učenika 3. trijade.

Učenici 1. trijade pomoć traže prvenstveno od ukućana, dok učenici 2. trijade u najvećem broju slučajeva pomoć potraže u udžbeniku, ali na internetu. Učenici 3. trijade u većini objašnjenja potraže u udžbeniku (72). Još uvijek velika većina učenika traži pomoć od ukućana (52). Uočeno da se povećava broj učenika koji pomoć nađu na internetu, pitaju druge učenike ili prijatelje (42).

Kako sa učenicima koji ne napišu domaće zadaće?

Učenike 2. i 3. trijade te roditelje školske djece smo anketirali kako bi motivirali učenike na pisanje domaće zadaće, odnosno kako da roditelj reagira kada učenik ne uradi domaću zadaću. Roditelji mlađih učenika žele biti obaviješteni kada njihova djeca ne urade domaću zadaću (64). Dosta roditelja je mišljenja da bi učenik trebao dobiti neki znak, zabilješku ili minus kada ne uradi domaću zadaću (54). Učenici 2. i 3. trijade i njihovi roditelji su mišljenja da je efikasna istovremena zabilješka i obavijest roditelja kada su bez urađene domaće zadaće. Učenici u većoj mjeri predlažu usno ocjenjivanje sadržaja domaće zadaće (20 učenika 2. trijade, 15 učenika 3. trijade). Značajan broj učenika 2. i 3. trijade (skupa 37 učenika) misli da učitelj ne reagira nasuprot tome da učenik često puta ne napiše domaću zadaću.

Zaključak

Na osnovu analize mišljenja učenika i roditelja o domaćoj zadaći, dobili smo važne povratne informacije o opterećenosti učenika, smislenosti domaće zadaće sa stanovišta sadržaja, o zahtjevnosti zadaće, diferencijaciji, samostalnosti i traženju pomoći kod pisanja domaće zadaće.

Na osnovu analize možemo zaključiti da učenici i roditelji podupiru stanovište škole na tom području. Još uvijek tražimo rješenja kako motivirati učenike koji ne pišu domaće zadaću.

Analizu učinkovitosti pisanja domaće zadaće je škola prikazala na godišnjoj ocjeni aktivnosti i predstavila ju je učenicima, svim stručnim suradnicima i roditeljima. Obavijestila je školski Savjet, koji je u skladu sa tim donio zaključak da je domaća zadaća potrebna i smislena i da za to podržavaju postojanje domaće zadaće. Školi poručuju da vjeruju u stručnu ocjenu učitelja i da uzme u obzir rezultate analize pri planiranju domaće zadaće za učenike.

Literatura

  1. Tinta, I. (2017). Vpliv domačih nalog na razvoj učnih strategij. V: Pedagogška revija za predšolsko vzgojo in prvi triletji (str. 22 – 30). Ljubljana: Educa.
  2. Sanekovič, J. (2007). Kaj bi bilo dobro vedeti o domačih nalogah? V: Domača naloga – izziv ali obveza (str. 10 – 15). Ljubljana: Supra.

„Terensko skijanje u skupini“

samo_gorisek

Samo Gorišek

Sažetak

Tijekom mojih skoro četrdeset godina podučavanja alpskog skijanja već sam odavno zapazio da djeca, polaznici tečajeva i svi drugi koji sudjeluju u tom procesu vježbanja daleko previše stoje na skijama. U početnoj fazi učenja to je donekle i razumljivo. Ali odmah nakon što vježbači usvoje dovoljno skijaškog znanja i kada su sposobni skijati u klinastim (nekoć plužnim) zavojima, ipak moraju što više skijati odnosno prikupljati kilometražu. Stoga sam odlučio predstaviti skijašku vježbu koju koristim već niz godina, a dosad je nisam našao u nijednoj literaturi. Radi njezine izuzetne primjenjivosti u vježbanju i na snijegu i u dvorani, nazvao sam je “Leteća zmija”.

Ključne riječi: alpsko skijanje, učenje, terensko skijanje, skijaška vježba, skijalište, učenici

Uvod

U sadašnjosti je život današnjeg djeteta nenormalno prožet informacijskom tehnologijom. Televizija, računalo, tablet računala i telefon djecu su prikovali na stolac, uz stol, ukratko u više ili manje zatvoren prostor. Pomanjkanje kretanja itekako negativno utječe na normalan tjelesni, psihički i socijalni razvoj. Alpsko skijanje na koje se odnosi moj prilog, uvelike može pozitivno utjecati na podizanje kvalitete života djece i mladeži. Iskustvo doživljaja ljepote prirode, tjelesna i motorička aktivnost i druženje s prijateljima tijekom zime predstavljaju temelje na kojima se dalje gradi. Alpsko skijanje dio je tradicije naroda i identiteta naroda i stoga mi kao športskom pedagogu nije svejedno što se događa s našom djecom. Djeci bi skijanje trebalo predstavljati čisti užitak. Zato se trudim da se metodika podučavanja skijanja neprestano mijenja, dopunjuje i dograđuje i da time postaje sve omiljenija kod naše djece.

Što se Janezek nauči u mladosti, to Janez zna kada odraste (*op. prevoditelja: to je jedna vrsta poslovice u Sloveniji) pa će, nadam se, to svoje znanje u budućnosti prenositi i na naredne generacije.

Određenje predmeta i problema

Kao skijaški vodič, voditelj vježbanja, učitelj i trener, s problematikom podučavanja alpskog skijanja susrećem se već skoro četrdeset godina. Kroz to se je vrijeme skijaška tehnika jako mijenjala. Primjerice, nekad smo skijali na tako zvanim »strelicama«, a danas skijamo na skijama s naglašenim bočnim lukom, a da o promjenama materijala i ostale skijaške opreme niti ne govorim. Unatoč tome, osnove tehnike alpskog skijanja ipak su više-manje ostale nepromijenjene.

Menimagee osobno uvijek je više zanimala organizacija, ili, bolje rečeno, racionalizacija određenih metodičnih postupaka ili skijaških vježbi. Uvijek sam želio da vježbači što manje »stoje« i da što više skijaju, sve zato da bi vježbačima što bolje demonstrirao skijanje i da bi vježbači što više skijali, i to čak i u gorim vremenskim uvjetima. Stoga sam odlučio predstaviti vam skijašku vježbu “Leteća zmija”.

Slika 1. “Leteća zmija” (Robert Klančnik, OŠ Mihe Pintarja Toleda, Velenje)

Kako se odvija skijaška vježba – “Leteća zmija”

“Leteća zmija” je oblik terenskog skijanja skupine učenika u koloni (jedan iza drugog). U skijaškom žargonu takav oblik skijanja obično nazivamo »zmija«. A “Leteća zmija” je modificirana verzija te zmije koja se od prve prvenstveno razlikuje u tome da se učenici tijekom skijanja izmjenjuju na poziciji prvog učenika koji skija iza učitelja, i to bez zaustavljanja skupine.

Vježba odnosno skijaška zadaća »“Leteća zmija”« odvija se na sljedeći način. Učenici odnosno vježbači stoje u redu uz rub skijališta. U našem slučaju opisat ću vježbu koja se izvodi na desnoj trećini ili polovini skijaške staze, gledano stazom prema dolje (vidi Sliku 2.). Učitelj najprije teoretski pojasni vježbu, a nakon toga otpočinu skijati. Učitelj krene prvi po skijalištu, a učenici ga slijede u koloni sličnoj zmiji (jedan za drugim) u razmaku oko 5 do 6 metara (ovisno o vrsti tehničkog elementa i trase skijanja).

image

Nakon što se tijekom skijanja izvede prvih pet zavoja, učitelj se okreće prema natrag prema prvom učeniku koji skija iza njega i glasno izgovori riječ »zamjena«. Spomenuti učenik izlazi iz reda i odlazi do ruba skijališta i tamo se zaustavi i na mjestu okrene. Drugi učenik u zmiji priključuje se učitelju i tako postaje prvi iza učitelja (vidi Sliku 3).

image

Kada cijela skupina učenika skijajući prođe mimo učenika koji je čekao uz rub skijališta, isti se na kraju Leteće zmije (vidi Sliku 4.) opet priključuje koloni. Na ovaj način učenici nastavljaju s mijenjanjem mjesta na svaka 5 zavoja.

Naravno, skijašku vježbu “Leteća zmija” može se koristiti i u slučaju skijanja po lijevoj strani skijališta gledano prema dolje po skijaškoj stazi. Sve se samo simetrično zrcali i premješta na drugu stranu.

Prvenstveno je važno da se učenik uvijek zaustavlja na vanjskom rubu skijališta, a nikada na sredini skijaške staze.

image

Vježbanje skijaške vježbe – “Leteća zmija” u dvorani

Za lakše razumijevanje skijaške vježbe “Leteća zmija” možemo koristiti prilagođeno vježbanje u dvorani. Ovu vježbu učenici mogu savladati već tijekom zagrijavanja i trčanja uz rub dvorane za tjelesni odgoj (vidi Sliku 5.). Učenici trče u koloni iza učitelja u smjeru suprotnom od kazaljke sata. Nakon nekoliko metara sporog trčanja učitelj se okreće natrag, prema prvom učeniku koji trči iza njega, i kaže mu »zamjena«. Učenik napušta kolonu i povlači se na krajnji desni rub dvorane za tjelesni odgoj i tu pričeka. Ovom zamjenom drugi učenik u koloni postaje prvi i učenici trče dalje. Kada svi učenici preteknu bivšeg prvog učenika, isti se priključuje na začelju kolone. Nakon što pretrče oko 20 metara, učitelj opet zamjenjuje sljedećeg učenika. Ovu vježbu ponavljamo tako dugo dok onaj učenik koji je na početku trčanja bio prvi u koloni opet ne dođe na istu poziciju.

Vježbu možemo vježbati i u smjeru kazaljke sata, a pri tom opet pazimo da se učenici prilikom zamjene povlače u vanjski rub dvorane za tjelesni odgoj.

image

Sličnu vježbu možemo vježbati u dvorani za tjelesni odgoj i to trčanjem u koloni oko stožaca (vidi Sliku 6): pri tom moramo paziti da zamjenu učenika napravimo između četvrtog i petog stošca kako bi se učenik uvijek maknuo na vanjski rub dvorane za tjelesni odgoj. Vježbu možemo vježbati i u smjeru kazaljke sata i u smjeru suprotnom od kazaljke sata.

image

Zaključak

Prednost ove skijaške vježbe u prvom je redu ta da učenici neprestano mijenjaju mjesta. Oni učenici koji se nalaze tik iza učitelja, imaju najbolji pogled na demonstraciju skijanja, na vrijeme vježbanja određenih motoričkih akcija i na širinu prolaza. Opisana vježba idealna je za učvršćivanje znanja određenog tehničkog elementa kod skijanja, i to sve od plužnih odnosno klinastih zavoja dalje. Temeljem svoje prakse, o starosti vježbača mogu reći da ova vježba odlično funkcionira već kod djece koja su starija od 6 godina. A korištenje ove vježbe u svakom slučaju preporučujem prvenstveno onda kada je vidljivost na skijalištu lošija (magla, padanje snijega) i kada je na skijalištu izuzetno hladno.

Navedena vježba može se korisno iskoristiti i kod zagrijavanja na satu nastave tjelesnog odgoja u dvorani.

Literatura

  1. Murovec, S. (2006). Na kanto. Samozaložba. Kranj. (u prijevodu: Na kantu. Samonaklada. Kranj.)
  2. Pišot, R., Murovec, S., Gašperšič, B., Sitar, P., Janko, G. (2000). Skijanje 2000+ . SZS, Savez
  3. Učitelja i trenera skijanja Slovenije. Ljubljana
  4. Žvan, M., Šturm, R. (1996). Šola alpskog skijanja – džepni priručnik. Ministarstvo školstva in športa. Ljubljana.

Zabavni sati matematike

Anamarija Mohorič, mag. prof. razredne nastave

Sažetak

Matematika obiluje osobinama, računskim radnjama koje možemo učenicima prikazati kroz igru. Tako na zanimljiviji način uče matematiku. Učenici se rado igraju društvene igre pa sam osmislila nekoliko njih u kojima se druže, razvijaju i jačaju društvene kontakte s prijateljima te istovremeno utvrđuju matematičko znanje. Tijekom igara su razvijali logičko razmišljanje, kreativnost, samopouzdanje, motoričke sposobnosti, pamćenje te društvene vještine. U igrama su intenzivno surađivali i bili su vrlo aktivni. Bili su znatiželjni, vješti, snalažljivi i razvijali su natjecateljski duh.

Ključne riječi: matematika, matematička memorija, učenici, vole računanje, kindermatika, računska šetnja.

Uvod

Prelaskom iz razdoblja provedenog u vrtiću u školu djeca se suočavaju s različitim poteškoćama i nepoznanicama. Učenici prvih razreda prelaze na odgovornu školsku stazu iz zaigranih dana provedenih u vrtiću. Promatrajući ih vidjela sam da uživaju u igranju te sam osmislila nekoliko igara kroz koje mogu na lakši i zabavniji način spoznati matematička znanja. Matematika obiluje osobinama, računskim radnjama koje možemo učenicima prikazati kroz igru. Tako na zanimljiviji način uče matematiku.

Izbor igara

Učenici rado igraju društvene igre pa sam osmislila nekoliko njih u kojima se druže, razvijaju i jačaju društvene kontakte s prijateljima te istovremeno utvrđuju matematičko znanje i to:

  • matematička memorija
  • učenici, vole računanje
  • kindermatika
  • računska šetnja

Predstavljanje igara / upute / prikaz u praksi

Matematička memorija

clip_image002Za igru su potrebne kartice s brojevima i prikazom zbrajanja i oduzimanja od 1 do 10, kao i kartice s rezultatima.

Igra se na uobičajen način, izračunaju račun i potraže karticu s rezultatom pa na taj način slažu parove, kao u klasičnoj igri »Memory«.

Učenici, vole računanje

Za igru su potrebni: ploča za igru »Čovječe ne ljuti se« i popis s dodatnim zadacima.

clip_image004Na ploči za igranje obilježimo određena polja. Ta polja dobivaju dodatne zadatke koji su navedeni u ovom popisu koje u ovoj fazi učenici mogu samostalno pročitati. Obuhvatila sam operacije računanja od 1 do 10. Svako označeno polje ima svoj rezultat kojeg učenik mora izračunati. Ako uspije dobiti točan rezultat učenik se pomiče za toliko polja koliko iznosi rezultat. Ako je učenik izračunao pogrešno, ostaje na istom polju. Kad je učenik ponovno na redu, pomakne se za broj polja koliko ih kocka prikazuje. Svaka druga pravila i tijek igre ostaju ista kao kod igre »Čovječe ne ljuti se«.

Kindermatika

clip_image006Za igru su potrebne prazne kutije od jaja i kutijice od kinder jaja.

Na jednoj strani kinder jaja upišemo brojeve od 1 do 10 te ih nasumice postavimo u kutiju. Kad učenik otvori kutiju, počinje sastavljati i bilježiti račune zbrajanja i oduzimanja. Važno je da napišu račun od dva broja u istom stupcu i cilj je napisati što više računa.

Računska šetnja

Učenicima nasumice podijelimo brojeve od 1 do 10.

clip_image008Važno je da zapamte svoj broj. Šetajući učionicom susreću se s prijateljima, sudionicima u ovoj igri, razgovaraju o tome koji broj prikazuju, smišljaju vrste računskih operacija koje mogu izvesti od brojeva koje oni prikazuju. Kada odluče napišu računske operacije i kreću dalje u šetnju. Igra se nastavlja dok se ne upoznaju svi prijatelji tj. dok ne napišu sve računske operacije koje je moguće izvesti brojevima od 1 do 10.

Zaključak

S učenicima smo se igrali na satovima matematike kao i na dodatnim satovima. Aktualni su i u jutarnjoj skrbi i u produženom boravku. Učenici su doživjeli ugodno iskustvo, matematiku zabavnom. Tijekom igara su razvijali logičko razmišljanje, kreativnost, samopouzdanje, motoričke sposobnosti, pamćenje te društvene vještine. U igrama su intenzivno surađivali i svi su bili vrlo aktivni. Bili su znatiželjni, vješti, snalažljivi i razvijali su natjecateljski duh. Nisu imali osjećaj da uče, a nakon nekoliko ponavljanja, igranja tih igara, povećao se njihov interes za matematikom. Igre su im omogućile spoznaju o tome je li rezultat točan ili nije. U razredu se osjetilo da su učenici uzbuđeni jer su željeli što prije završiti igru sa što boljim rezultatima. Svi su pokušali doći do točnih rezultata i u grupi su pomagali jedni drugima.

Literatura

  1. Predmetna skupina Amalia Žakelj … [et al]. (2011). Nastavni plan i program. Program osnovne škole. Matematika. Ljubljana: Ministarstvo prosvjete i športa: Zavod za školstvo Republike Slovenije

My magical dust – svjetski projekt

jasminka_belscak

Jasminka Belščak

1Početkom ove kalendarske godine učitelji i učenici iz 50-tak škola iz različitih krajeva Hrvatske bili su uključeni u svjetski STEM projekt „Innovate your dreams” čiji je osnivač gospodin Khurram Shehzad iz Pakistana. U toj fazi svjetskog projekta ukupno je sudjelovalo više od 2 000 učitelja i 100 000 učenika. Projekt se bavio zanimanjima u budućnosti i Ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih naroda. U sklopu PBL projekta rješavani su problemi kvalitetnog obrazovanja, pristupačne i čiste energije te industrije, inovacija i infrastrukture. PBL je kratica za Project based learning, učenje temeljeno na projektima. PBL projekti temelje se na stvarnim problemima i izazovima kako bi se učenici pripremili za stvarni život nakon škole. Obzirom da je zamijećen velik interes učitelja i učenika za rad na PBL projektima koji se bave Ciljevima održivog razvoja, osmišljen je i nastavak u koji je uključeno otprilike 1300 najmarljivijih sudionika iz projekta „Innovate your dreams“ iz 20-tak zemalja svijeta. Iz Hrvatske je u nastavak PBL projekta pod nazivom „My magical dust“ uključeno 20 učitelja. Koordinatorica projekta za Hrvatsku je učiteljica savjetnica iz informatike Jasminka Belščak iz OŠ Petrijanec.

U travnju je započeo s realizacijom novi PBL projekt „My magical dust“ baziran na jednom od Ciljeva održivog razvoja, a to je Zdravlje i blagostanje. Ovaj cilj opisali su Ujedinjeni narodi u Programu održivog razvoja za 2030. godinu. „My magical dust“ koji ima za cilj 4povezati učitelje i roditelje, školu i zajednice za dobrobit učenika. Ovaj projekt ističe neke od glavnih problema s kojima se učenici svakodnevno susreću, ali se često zanemaruju. Primjerice, depresija i anksioznost kod učenika i djece u mladoj dobi sve su učestaliji te se postavlja pitanje koliko često zapravo pazimo na mentalno zdravlje i dobrobit učenika i djece? Kroz 4 zadatka učenicima se omogućilo da pokažu da mogu utjecati na zajednice ako ih obrazujemo za rješavanje stvarnih problema. 2 Kroz zadatke je naglašena i kozmologija, grana astronomije, s ciljem da se učenici upoznaju s nedavnim otkrićem “crne rupe” te razvijaju svoju maštu i razmišljaju što se nalazi izvan nje. U zadnjem zadatku projekta učiteljima i učenicima će biti omogućeno sudjelovanje u međunarodnom video natječaju čiji će suci biti stručnjaci ELT-a sa Sveučilišta Oxford, Sveučilišta u Barceloni i selektivni članovi “Moje čarobne prašine”. Inicijatorica video natječaja je Magdalena Dygala. Pobjednik natječaja biti će nagrađen novčanom nagradom. Natječaj će biti otvoren za sve učitelje koji su u razdoblju od 29. travnja 2019. do 2. lipnja 2019. realizirali sve ostale zadatke iz projekta, a svoj video uredili i prijavili te poslali najkasnije do 1. studenog 2019.

3Dio zadatka “Obrazovanje u srcu” imao je osnovni cilj izgradnju vještine izražavanja kod učenika. Svi znamo da se tjeskoba i depresija iz dana u dan javljaju kod djece, uobičajene su i često se zanemaruju. U ovom zadatku učitelj je pomagao učenicima da se izraze i saznaju ima li nešto što ih uznemiruje i uzrokuje tjeskobu ili depresiju.  Učenici su svoje probleme iz5ražavali pomoću umnih mapa te su u svom radu najviše koristili Coggle, MindMup ili neki drugi slični Web 2.0 alat za izradu umnih mapa, a neki su učenici odabrali Bojanje i Sway za svoj rad ili su svoje probleme izrazili crtežom na papiru. Problemi koje je većina učenika navela su zlostavljanje i pritisak zbog ispita.

6Djeca su kurikul“ je dio projektnog zadatka kojem je osnovni cilj bio upoznati zajednicu s problemima s kojima se učenici susreću. Za učenike su organizirana predavanja i radionice kao pomoć i savjetovanje u smanjivanju problema koji kod njih najviše utječu na razvoj depresivnosti i tjeskobe. 7Tijekom radionica, predavanja i raznih sastanaka zajednici je upućena globalna poruka projekta: “Mentalno zdravlje djeteta jest važnije od ičega na ovom svijetu“.

8Posljednji dio projektnog zadatka „Zapalite maštu“ bavio se otkrivanjem kozmičke, zvjezdane prašine i crne rupe te otkrivanjem što se nalazi s njene druge strane. “ Jasminka Belščak, koordinatorica projekta, bedž sa svojim imenom nije poslala u crnu rupu, već je za njega osigurala ukrcajnu kartu za let na Mars.

U projekt su se mogli uključiti učitelji svih predmeta, no najzastupljeniji su bili učitelji informatike iz Varaždinske županije. To su Gordana Lohajner iz OŠ Veliki Bukovec, Ljiljana Inkret-Martinčević iz OŠ Breznički Hum, Tamara Ređep iz I. OŠ Varaždin, Edi Bačani iz OŠ Sveti Đurđ, Damir Vrbanec iz IV. OŠ Varaždin, Tomislav Leček iz III. OŠ Varaždin, Martina Kos-Grabar iz OŠ „Vladimir Nazor“ Sveti Ilija i Jasminka Belščak iz OŠ Petrijanec. 9Iz OŠ Petrijanec osim učiteljice savjetnice iz informatike Jasminke Belščak, ujedno i koordinatorice ovog svjetskog projekta za Hrvatsku, uključeni su i učiteljica mentorica iz hrvatskog jezika Željka Rabuzin, učiteljica tehničke kulture Kristina Špoljar-Petrović i defektolog Damir Ježić koji su pripremali radionice za stotinjak učenika iz škole. Svi učitelji iz Hrvatske za svoj su marljiv rad bili nagrađeni certifikatom i digitalnom značkom za mentorstvo učenicima i sudjelovanje u svjetskom projektu „My magical dust“.

Tijekom rada na projektu učitelji i učenici dostigli su ciljeve PBL projekta: razvili su vještine poput empatije, komunikacije, suradnje, rješavanja problema, kreativnosti i mašte, vodstva, vještina izražavanja i socijalnih vještina.

Nov način izgradnje pozitivne klime u razredu

– sportski duh i kako su ga učenici prihvatili

nina_volcanjk

Nina Volčanjk

Sažetak

U članku je prikazan sportski duh koji može biti uz odgovarajuće vodstvo dobar alat za uspostavljanje i praćenje pozitivne klime u razredu. Također predstavljamo rezultate ankete koju su upotpunili učenici uključeni u proces sportskog duha. Rezultati pokazuju kako su sportski duh prihvatili učenici i jesu li primijetili napredak u pozitivnoj razrednoj klimi i međuljudskim odnosima u razredu.

Ključne riječi: sportski duh, osnovna škola, učenici, pozitivna klima u razredu

A new way of building positive climate in classroom – the spirit of the game and how pupils accepted it

Abstract

In the paper we present the Spirit of the Game, which can be with proper guidance good tool for establishing and monitoring positive climate in classroom. We also present the results of the survey completed by pupils involved in the process of the Spirit of the Game. The results show us how was Spirit of the Game accepted by the pupils and if they also noticed progress in positive classroom climate and interpersonal relationships in class itself.

Key words: Spirit of the Game, sport, primary school, pupils, classroom climate

Uvod

Kvalitetni međuljudski odnosi u razredu izuzetno su važan dio kvalitetne provedbe odgojno-obrazovnog procesa. Škola i razred su veliki društveni kontekst s kojim se učenik svakodnevno susreće (Košir, 2013).

Društveni odnosi koje učenici mogu formirati u školi mogu biti prikladni ili neprimjereni, ali u svakom slučaju određuju kvalitetu školovanja učenika (Košir, 2013).

Svi učenici koji čine pojedini dio razredne zajednice imaju potrebu za sigurnošću i kohezijom i doživljavaju sebe kao dostojne i poštovane osobe. Ključ za to je uključenost učitelja, koja može promicati kvalitetu međuljudskih odnosa ili negativno utjecati na međuljudske odnose (Košir, 2013).

U svakom slučaju, razredna klima ne ovisi isključivo o učitelju, već je uvjetovana mnogim čimbenicima koji utječu na to kako će razred funkcionirati kao cjelina (Michie, van Stalen, West, 2011).

Jedan od načina uspostavljanja dobre klime u učionici i praćenja odnosa u razredu je sportski duh. To je metoda koja se prvenstveno koristi u ultimate frizbi sportu – to je timski sport temeljen na iskrenosti, pa čak i na glavnim prvenstvima nije upoznat sa sudskim procesom jer igrači moraju sami presuditi.

U članku opisujem kako sportski duh utječe na međuljudske odnose u razredu ako se uvodi u tjelesnu kulturu i sport. U svakom slučaju, prilagođena verzija sportskog duha može se također koristiti u nastavi u grupnim, kolaborativnim ili drugim oblicima učenja, a ne samo u tjelesnoj kulturi i sportu.

Sportski duh i zašto ga uvesti u satove tjelesne kulture i sporta?

Koncept sportskog duha razvio se u ultimate frizbiju, timskom sportu koji se igra bez suca. Koncept sportskog duha stoga potiče sve sudionike da se pridržavaju pravila, promoviraju svoju odgovornost i sportski se ponašaju. Također je potrebno naglasiti da sportski duh nije isto što i fair play. Sportski duh u ultimate frizbiju je jednak samoj pobjedi i jednako se nagrađuje kao pobjeda na samom natjecanju (About SOTG, 2016).

Na školskim sportskim natjecanjima, kao i tijekom školskih sati, učenici se suočavaju s pobjedama i porazima. Njihovo ponašanje često uzrokuje društveno nepovoljne reakcije i odgovore. U sportskim natjecanjima, psovke, udarci i druge verbalne i fizičke reakcije vrlo su česte. To su neadekvatni odgovori učenika koji negativno utječu na samog učenika kao i na tim u kojem se natječe ili na razred u kojem sudjeluju drugi učenici.

Pobjeda u sportskim natjecanjima i sportu poželjna je i često posvećena prevelikoj pozornosti, ako previdimo neprimjerene obrasce ponašanja učenika, za koje su u najboljem slučaju samo upozoreni.

Uvođenje sportskog duha u satove tjelesne kulture i sporta

Uvođenje sportskog duha u sportske lekcije je dugoročan i dosljedan proces, samo na taj način može poboljšati razrednu klimu. Učenici prije svega moraju poznavati koncept sportskog duha. Sportski duh se ubuduće uvodi u svaki sat tjelesne kulture i sporta propisanim redoslijedom. Svaki sat tjelesne kulture i sporta započinje razrednim pozdravom koji na početku godine odaberu učenici uz pomoć učitelja. Na taj način učenici iskazuju poštovanje prema svim sudionicima. Za vrijeme trajanja aktivnosti (najlakše je pratiti ovu fazu kroz timske igre) potrebno je poticati fair play i vježbati aktivnosti u skladu s pravilima. Ova faza je izuzetno dugoročna, jer od učenika zahtijeva da polako uvode modificirane obrasce ponašanja kojih su postali svjesni uz pomoć ljestvice ocjenjivanja sportskog duha. Važno je naglasiti da nakon školskih sportskih aktivnosti učenici i protivnički tim čestitaju i međusobno se hvale. Ovaj dio učenik relativno brzo usvaja. Nakon čestitki, učenici se spajaju u sportski krug gdje se ocjenjuju događaji iz središnje aktivnosti. Veliki naglasak mora se staviti na komplimente. Pri tome nastavnik ima iznimno važnu zadaću, budući da učenici vode kvalitativno raspravljanje o ponašanju i dinamici u vrijeme središnje aktivnosti, naglašavajući pohvalu, a ne kritiku pojedinca. Nakon ove faze slijedi dio igre za dobar sportski duh. U ovom dijelu učenici izvode jedan od skupova društvenih igara koji povezuju učenike jednog s drugim. Svrha ovog rada je da se učenici opuste, nasmiju i, iznad svega, zaborave uzajamnu ozlojeđenost koja se možda dogodila u središnjoj aktivnosti. U zadnjoj fazi učenici pojedinačno ili na razini tima ostvaruju rezultate za dobar sportski duh. Ljestvica ocjenjivanja od 0 do 4 procjenjuje kategorije znanja i korištenja pravila, poštenje, pozitivan stav i samokontrolu te komunikaciju unutar tima i protivnika. Učenici procjenjuju ljestvicu ocjenjivanja za sebe ili za svoj tim i za strani tim. Cilj ove aktivnosti je podizanje svijesti o mogućim negativnim obrascima ponašanja koje će učenici pokušati promijeniti u sljedećem satu tjelesne kulture i sporta. Svaki sat sporta ponovno završava pozdravom razreda (Kuselj, 2016, Volčanjk, 2017).

Empirijska istraživanja

Svrha istraživanja

Svrha istraživanja bila je ispitati utjecaj sportskog duha na razrednu klimu i međuljudske odnose u razredu. Posebno nas je zanimalo što učenici misle o sportskom duhu i njegovu utjecaju na razrednu klimu.

Metodologija

U istraživačkom radu korišten je idiografski pristup i deskriptivna istraživačka metoda, kvalitativna eksperimentalna studija slučaja bez kontrolne skupine. Opisali smo učenike petog razreda u jednoj školi u Podravskoj regiji u Sloveniji. Prosječna dob sudionika bila je 10 godina. U istraživanju je sudjelovalo 27 učenika, uključujući 9 djevojčica i 18 dječaka.

U satove tjelesne kulture i sporta uveden je sportski duh tijekom šest sati. Nakon realizacije prikupili smo podatke pomoću upitnika koji su ispunili učenici koji su sudjelovali. Upitnik se temeljio na iskustvima koja su učenici stekli u praktičnom dijelu istraživanja.

Podaci su prikupljeni kvantitativnom metodom, a dobiveni podaci obrađeni su statističkom obradom podataka, uz naznaku apsolutne (f) i postotne frekvencije (f %). Podaci su prikazani u tablici jednostavnim ili kombiniranim tablicama.

Rezultati i interpretacija upitnika

Tablica 1. Jeste li saznali nešto novo o sportskom duhu?tablica1

Većina učenika (70,40 %) naučila je nešto novo tijekom praktičnog dijela istraživanja. Osam učenica (29,63 %) izjavilo je da na ovim satovima nisu saznali ništa novo.

Za najčešća nova znanja učenici su pokazali da je iskrenost vrlo važna u vrijeme igre, te da je suradnja s drugim učenicima ključna. Napisali su: „Smatram da je važno slušati strano mišljenje.“ „Otkrio sam da nisam uvijek imao pravo.“ „Shvatio sam da to nije igra za pobjedu nego za zabavu.“

Tablica 2. Je li bilo teško na igralištu samostalno riješiti probleme?tablica2

Dobra polovica (59,26 %) učenika smatra da je neslaganje na igralištu bilo teško riješiti na početku samostalno, ali to je olakšala praksa. Tri dječaka (11, 11 %) smatraju da im je bilo tijekom cijelog procesa teško samostalno rješavanje problema, dok je 29,63 % učenika izjavilo da to nije bilo teško riješiti od samog početka.

Tablica 3. Koja ti je omiljena stvar u konceptu sportskog duha?tablica3

Gotovi svi učenici (96,29 %) voljeli su koncept sportskog duha. Samo je jedan od učenika spomenuo da mu se ne sviđa koncept sportskog duha.

Učenicama (29,62 %) svidjele su se igre za dobar sportski duh, nakon čega su uslijedile čestitke na početku i na kraju sata (22,22 %), a treći najčešće odabrani odgovor bili su poticaji i pohvale (18,51 %).

Dvojica dječaka su odabrala drugo, objasnila su da im se sve sviđa. Treći se odlučio za taj odgovor jer mu se nije svidio nijedan od mogućih odgovora. Četvrti dječak objasnio je svoj odgovor tako da mu najviše odgovara mogućnost samostalnog rješavanja sukoba.

Tablica 4. Što misliš, da možeš nakon aktivnosti procijeniti svoj rad ili rad svog tima i protivnika?
tablica4

Većina učenika (51,85 %) bila je uzbuđena zbog mogućnosti evaluacije. Malo manje (40,74 %) nije se moglo opredijeliti u odnosu na odgovor, dok su dva dječaka (7,41 %) odgovorila da im se ocjenjivanje ne sviđa.

Tablica 5. Misliš li da sportski duh ima pozitivan utjecaj na međuljudske odnose u razredu?
tablica5

Većina učenica (88,89 %) odgovorila je da sportski duh ima pozitivan utjecaj na međusobne odnose. Samo tri učenika (11,11 %) smatraju da sportski duh nema nikakvog utjecaja na pozitivne međuljudske odnose.

Zaključak

Iz rezultata možemo vidjeti da je sportski duh učenika bio novitet koji još nije uveden u satove tjelesne kulture i sporta. To je specifičan način rada, gdje u satove tjelesne kulture i sporta uključujemo oblike rada sa svrhom kako bismo poboljšali međuljudske odnose i razrednu klimu. Važna prepoznavanja koja su vidjeli neki učenici s uvođenjem sportskog duha u satove tjelesne kulture i sporta je da je važno slušati mišljenje suučenika, da je važno ispričati se i priznati vlastite pogreške te da se ne igra za pobjedu, nego za zabavu.

Tijekom praktičnog rada učenici su se suočili s nizom nesuglasica među timovima. Svrha sportskog duha je prvenstveno pokušati riješiti nesuglasice što je slobodnije moguće. Učenici su rekli da im je u početku to bio problem, ali su se kasnije navikli na ovu vrstu rješavanja međusobnih nesuglasica.

Učenici su uglavnom voljeli društvene igre za dobar sportski duh i pozdrave na početku i kraju tjelesne kulture i sporta. Većina učenika voljela je koncept sportskog duha. Također su voljeli mogućnost ocjenjivanja sebe i pojedinca. Velika većina je odgovorila da vjeruju da sportski duh ima pozitivan utjecaj na međuljudske odnose unutar razreda.

Treba napomenuti da je šestosatno uvođenje sportskog duha nedovoljno za radikalnu promjenu razredne klime. Također je teško govoriti o međusobnoj povezanosti tijekom ovih šest sati. U svakom slučaju, učenici i učitelji otkrili su pozitivne promjene koje su se dogodile tijekom provedbenog razdoblja. Stoga bi bilo vrijedno provesti longitudinalno proučavanje utjecaja sportskog duha na razrednu klimu koja će pratiti društvene odnose između učenika.

Izvori i literatura

  1. About SOTG. (13. 10. 2016). Dobiveno s URL adrese WFDF: http://www.wfdf.org/sotg/about-sotg
  2. Košir, K. (2013). Socialni odnosi v šoli. Univerzitetna knjižnica Maribor, Maribor.
  3. Kuselj, M. (17. 11. 2016). Vsebina iz seminarjev za pedagoge. (V. Volčanjk, Izpraševalec) Maribor.
  4. S. Michie, M. van Stalen, R. West. (2011). The behaviour change wheel: A new method of characterising and designing behaviour change interventions. Implementation science (str. 1 – 12). BioMedCentral.

Prirodni dan – istraživanje šume uz šumsku kutiju

anja_kancler

Anja Kancler

Sažetak

clip_image002Vrijeme koje provodimo vani, u prirodi, od velikog je značaja, jer nam daje zamah opuštenosti, zadovoljava potrebu za kretanjem i potiče nas na pronalaženje novih ideja. Učenici kao suvremeni istraživači trebaju razviti slobodno prirodno okruženje i raditi sa istraživačkim vještinama koje treba razviti čak i u ranom djetinjstvu.

Da bismo djeci približili prirodni okoliš i tijekom nastave, promatrali prirodu sa svim svojim osjetilima, svjesno je gledali, osjetili, kušali i čuli, za njih sam pripremila prirodni dan u šumi. Iz otpadnog ekološkog materijala napravili su šumsku kutiju. Učenici 1. razreda su na praznu kutiju za jaja naljepili deset različitih fotografija elemenata koji se mogu naći u prirodi. Zatim smo počeli slijediti našim prvim korakom istraživanja. Učenici su govorili o ideju koja će se istraživati i najavili istraživačko pitanje. Počelo je istraživanje na terenu, promatranje, sortiranje i usporedba. Učenici su bili vrlo uspješni u svom radu, pomogli jedni drugima, poticali se i naučili, da u šumi ima mnogo više nego što se vidi na prvi pogled.

Ključne riječi: šuma, istraživanje, prirodni dan, učenici

clip_image004 clip_image006

Uvod

Učenici danas imaju vrlo malo mogućnosti za izravan kontakt s prirodom. Mnoge stvari koje imaju priliku vidjeti ili dotaknuti već su izgubile svoje prirodne osobine. Tehnologija je transformirala načine, kako živimo i radimo, kako mislimo i vidimo sebe i svijet. Istraživanja več govore, da upotrjeba različitih informacijskih tehnologija uzrokuje smanjenje sposobnosti pamćenja i percepcije. Očekuje se, da će takva vrsta upotrebe dugoročno oslabiti našu kognitivnu sposobnost, osobito koncentraciju, fokus i memoriju.

Ako želimo, da učenici razumiju prirodu, moraju je istražiti i prodrijeti u njeno bogatstvo i značenje. Moraju je doživjeti i njihovo znanje će biti još jače.
Ljudi vide prirodu na različite načine. Neki misle, da je svaki korak zanimljiv i zbog toga žele je otkriti i istražiti, a drugi njene prisutnosti ponekad ni ne primječuju i ne vide ljepote koje nam nudi. Ako je moguće, moramo učiti učenike o prirodi u prirodi. Da bi se učenici približili prirodi i poticali otkrivanje, važno je uključiti što više osjetila.

clip_image008 clip_image010 clip_image012

Priprema za rad

Budući, da smo željeli potaknuti otkrivanje, promatranje i druge kreativne sposobnosti u učenju, istraživanje šume provedeno je uz pomoć šumske kutije. U naš rad uključili smo različite prirodne znanosti. Koristili smo otpadne embalaže za jaja. Na kutiju su zaljepili različite fotografije elementa koje možemo pronači u prirodi. Nakon aktivacije predznanja, govorili smo o ideji koja će se istražiti i najavili istraživačko pitanje. Koje stvari mogu naći u jesen i gdje? Učenici su predvidjeli svoja predviđanja. Razgovarali smo o koracima i postupcima istraživanja. Gdje ćemo ići, što ćemo promatrati, kako će se aktivnosti odvijati, čemu trebaju posvetiti posebnu pažnju i što će im biti zadaci. Sa učenicima smo odkrili, da moramo koristiti osjetila za uspješno istraživanje.

Rad u prirodi i rezultati

clip_image014Učenici su u šumi pažljivo promatrali, dotakli, slušali i tražili različite mirise. U šumi su se učenici pretvorili u prave istraživače, dok su z entuzijazmom punili prazna mjesta u šumskoj kutiji. Svoje kutije su uspoređivali i međusobno si pomogli u pretraživanju. Bili su jako usredotočeni na svoj rad i uključili se u događaje u šumi. Nađene elemente su opipali, mirisali i opisivali. Listove su uspoređivali, tražili razlike i razvrstali ih. Aktivnosti učenika nisu bile posebno usmjerene i poticane, radili su neovisno, međusobno povezano, bez vremenskog ograničenja, i time postigli bit promatranja i doživljavanja šume.

Zaključak

clip_image016Po završetku rada pogledali su kutije i razgovarali o tome, kako je aktivnost provedena. Rekli su ono što je bilo najzanimljivije i ono s čime su imali najviše problema, jesu li njihove prognoze bile ispravne i opravdane.

Shvatili su, da je šuma puno više nego što se čini na prvi pogled. Postoje mnoge druge stvari koje nikad prije nisu primijetili i o njima razmišljali. Listovi stabla više se ne razlikuju po boji, nego i po obliku, veličini i formi ruba listova. Sada, tijekom šetnje, obratit će pažnju na stvari koje nam nisu odmah vidljive. Otkrili su, da šumske plodove i stabla vrlo dobro prepoznaju i dobro razlikuju lišće stabla. Uz pomoč istraživačkih koraka, postigli smo temeljito razumijevanje događaja u jesenskoj šumi i šumskim tlima i promatranju.

Ovom vrstom rada privukli smo učenice prirodi, ohrabrili ih da razviju višu razinu mišljenja. Učenici su razvili suradničke vještine, kreativnost i autonomiju. U procesu istraživanja, stekli su nova znanja kroz vlastitu aktivnost, otkrili put do cilja i naučili kako prevladati prepreke, a ako bismo im mogli pokazati z različitim pristupima koliko je priroda zanimljiva i raznolika, često će se naći u ulozi istraživača.

Literatura

  1. http://www.modrijan.si/slv/Solski-program/Solski-program/Prirocniki-za-ucitelje-PDF
  2. https://www.zrss.si/naravoslovje2013/files/Vladimir_Mileksic.pdf
  3. https://oshwiki.eu/wiki/Vplivi_novih_tehnologij_na_spreminjanje_delovnega_okolja_in_zaposlenih
  4. https://www.zrss.si/pdf/VescineZnanstvenegaRaziskovanja.pdf

Motivacija za branje pri učencih z disleksijo

lucija ademoski

Lucija Ademoski

Uvod

Otroci z disleksijo sodijo v posebno skupino oseb s specifičnimi motnjami učenja, kot so bralno – napisovalne učne težave. »Težave se lahko kažejo tudi na področju hitrosti predelovanja informacij, na področju kratkoročnega spomina, pravilnega zaporedja, slušne in/ali vidne zaznave, govorjenega jezika in motoričnih spretnosti. Povezana je zlasti z obvladovanjem in uporabo pisnega jezika, ki vključuje abecedni, številčni in glasbeni sistem simbolov. Motnje lahko prizadenejo enega ali več psiholoških procesov: pozornost, spomin, jezikovno procesiranje, časovno-prostorsko organizacijo informacij, orientacijo. /…/ Prevladuje pa spoznanje, da je disleksija dedna ter z leti ne mine, pač pa spremlja osebo vse življenje.« (Dolgan Petrič, 2007, str. 73) Disleksija zajema širok spekter motenj v branju in pisanju, vendar se vse motnje ne pojavljajo pri vsakem posamezniku.

Prepoznavanje težav

Otroke dislektike lahko razdelimo v dve skupini:

  1. začetne bralce, pri katerih želimo preprečiti pojav odpora do branja, zato je zelo pomembno, da jim čim prej ponudimo v branje literaturo, čim bolj prilagojeno njihovim bralnim potrebam,
  2. otroke, ki do branja že imajo odpor.

Učni primanjkljaji oz. težave se lahko pri njih pojavljajo v različnih kombinacijah in jakostih. V branje in pisanje morajo vložiti veliko več truda kot njihovi vrstniki in se zato hitreje utrudijo. Kljub temu, da berejo pravilno, ne razumejo vsebine prebranega. Branje se jim upira in ga odklanjajo. Težko prepoznavajo in razlikujejo črke, še posebej tiste, ki so si podobne po obliki (b/d, c/č, s/š, p/b) in obračajo zloge. Z velikim naporom sledijo večjemu številu informacij in si težko zapomnijo nove pojme. Medtem ko so lahko zelo uspešni na posameznih področjih (matematika, likovna umetnost, glasbena umetnost …) pa se na področju branja soočajo s težkimi ovirami, strahovi in neuspehom. Učenci, ki berejo težko, zato posledično tudi manj berejo in so nemotivirani. Svoje motnje se zgodaj zavejo in se branju izmikajo. Pravočasna skrb za bralno motivacijo je zato zelo pomembna. V želji po doseganju lažjega in prijetnejšega šolanja jim je treba pomagati odpraviti odpor do pisane besede in postopno vzbuditi ljubezen do branja. Učenci potrebujejo veliko spodbud in prilagoditev, ki jim branje olajšajo, obenem pa vzbudijo njihovo radovednost pri odkrivanju neznanega. Knjige jim je treba približati s sistematičnim, drugačnim in njim prijaznejšim načinom dela.

Zelo pomembno je zgodnje odkrivanje motenj branja že v začetnih letih opismenjevanja oz. v prvem triletju osnovne šole. Veščino branja, ki je osnova za uspešno učenje, odrasli prevečkrat dojemamo kot nekaj samoumevnega. Bistvo branja ni le poznavanje črk in njihovo povezovanje v zloge, besede in daljša besedila, ampak tudi razumevanje prebranega gradiva in njegova koristna uporaba. Branje je spretnost, ki se izboljšuje z vajo. Včasih pa, kljub vajam, otroci branja ne avtomatizirajo in ga zaradi neuspešnosti začnejo odklanjati. Avtomatizirana tehnika branja pa je pogoj za kasnejše branje z razumevanjem.

Metode dela in motivacija

Otrok ne smemo siliti h glasnemu branju pred razredom. Svoje branje z razumevanjem naj nadgradijo z igro vlog, s katero si utrjujejo samozavest. Otroci naj berejo takšno gradivo, ob katerem bodo uživali. Vseeno je, ali je to leposlovje ali pa poljudnoznanstveno gradivo. Pri branju naj si pomagajo s prstom, kartončkom, barvnim ravnilom ali z očali z barvnimi lečami. Pomembno je le, da branje doživljajo kot prijetno aktivnost, ob kateri se nasmejijo, prijetno vznemirijo, gradivo pa jih spodbudi k nadaljnjemu trudu in premagovanju težav. Okolje, v katerem se srečujejo s knjigo, naj bo prijetno in udobno. V njem naj bo deležen drobnih pohval za svoja prizadevanja, s katerimi si bo okrepil samozavest, lažje vstopal v interakcijo s sovrstniki, sčasoma pa si upal kaj prebrati tudi na glas.

Večina takšnih učencev pri začetnem učenju branja potrebuje ustrezno pomoč: nekateri pri usvajanju samih tehnik branja in njihovi avtomatizaciji, drugi pa pri usvajanju razumevanja prebranega. Branje jim moramo približati z različnimi oblikami branja (sestavljanje besedila iz posameznih delov, iskanje ustrezne ilustracije k prebranemu besedilu, igranje družabnih iger, poslušanje zgodb, ki jih na glas beremo knjižničarji, učitelji ali starši doma). (Lušina, 2007)

Pri otrocih, ki že imajo razvit velik odpor do branja, je naprej treba prekiniti krog odpora. Ponudimo jim lahko teden dni bralnega odmora. V tem času naj jim berejo drugi, tej fazi pa naj sledi tretji korak, ko otroci sami prevzamejo pobudo za branje, ne da bi bili v to prisiljeni. Berejo naj krajše humorne sestavke, basni, uganke, pesmice, plakate, rešujejo naj uganke in besede črkujejo. V pomoč so nam lahko humorne podloge besednih iger v slikanicah za dislektike (Medo reši vsako zmedo, Črviva zgodba, O polžku, ki je kupoval novo hišico …), ki jih spodbudijo, da knjige v celoti preberejo. Zaradi primernega besedila in ilustracij jih otroci laže berejo, hkrati pa spoznajo, da se z napačno prebranimi besedami pomen besedila povsem spremeni.

Notranja motivacija izhaja iz posameznikove notranje želje, radovednosti in potrebe po branju. Zunanji motivacijski dejavniki (nagrade, pohvale, ocene) pa vodijo k izogibanju branja, če potrditve izostanejo, ali niso v okviru pričakovanega. Motiviran bralec si želi brati in knjige izbira po lastni presoji in interesu. Učence z bralnimi težavami lahko motiviramo najprej z izborom ustreznega gradiva, ki bo vsebinsko in oblikovno prilagojeno njihovim potrebam in jih bo pritegnilo k branju. Pozorni moramo biti, da bo vsebina bralnega gradiva primerna otrokovim bralnim zmožnostim, besedilo enotno oblikovano z dovolj velikimi in razločnimi črkami enake velikosti (kombinacija tiskanih in pisanih črk je za učence zelo moteča) s kratkimi in jasnimi stavki, besede naj ne bodo pisane v vijugah ali navpično, vrstice naj bodo poravnane na levem robu, ilustracije naj bodo tople in privlačne ter dovolj odmaknjene od besedila, da ne motijo pri branju, površina papirja brez premaza, kontrast med črkami in ozadjem pa naj bo dovolj razločen. (Peruš Marušič, 2007)

Zaključek

Učenci naj si zastavijo lastne cilje (ločiti črke, ki so si podobne po obliki, povečati hitrost branja, razumeti prebrano, zmanjšati napor med branjem …), ob katerih bodo motivirani za nadaljnje delo. Otrokovih težav z branjem se morajo zavedati tako starši kot učitelji in s skupnimi napori delovati v smeri njihovega odpravljanja oz. vsaj ublažitve.

Knjižnica ima kot nevtralen prostor v šoli zelo pomembno vlogo pri razvoju bralne motivacije. V sodelovanju s specialnimi pedagogi lahko šolski knjižničar znatno vpliva na premostitev bralnih težav. V knjižničnem okolju z udobnimi bralnimi kotički se takšni učenci radi družijo z vrstniki brez prisile, dokazovanja in ocenjevanja.

»Vsi otroci, še posebej pa tisti, ki imajo bralne težave, morajo imeti možnost, da začutijo veselje ob poslušanju pesmi in zgodb, ki jim jih prebirata učiteljica ali knjižničarka ali jih preberejo sami s pomočjo učiteljice, knjižničarke, staršev. Zato naj bodo del zbirke za učence tudi otroške pesmice, knjige, prirejene za lažje branje, slikanice in revije. Tudi neknjižno gradivo ima pomembno vlogo pri premagovanju bralnih težav.« (Klavž Dolinar, 2007, str. 87)

S svojo prijaznostjo, potrpežljivostjo, z nevsiljivim svetovanjem, ustreznim izborom knjižnega in neknjižnega gradiva, s prilagojenim seznamom za bralno značko in domače branje je šolski knjižničar lahko v veliko oporo in spodbudo vsakemu učencu s tovrstnimi učnimi težavami. Knjige naj jim predstavi kot nekaj lepega in poučnega ter jih navaja na zbrano poslušanje. V šolski knjižnici naj bo vedno dobrodošel, ne glede na to, kakšen bralec je. S postopnim razvijanjem bralnih navad naj mu omogoči, da branje zanj postane nekaj prijetnega, ga vzljubi ter se ga več ne boji.

Literatura

  1. Dolgan Petrič, M. (2007). Knjižnične storitve za uporabnike s posebnimi potrebami. Šolska knjižnica, XVII, št. 2, str. 72-78.
  2. Klavžar Dolinar, M. (2007). Kako izboljšati branje pri učencih z bralnimi težavami. Šolska knjižnica, XVII, št. 2, str. 86-89.
  3. Lušina, I. (2007). Kako približati branje osebam s težavami pri branju. Šolska knjižnica, XVII, št. 2, str. 79-85.
  4. Peruš Marušič, B. (2007). Specialna pedagoginja s šolsko knjižničarko v šolski knjižnici. Šolska knjižnica, XVII, št. 2, str. 90-94.