Upoznajmo zeleno računalstvo

uz eTwinning

Iva Naranđa

Sažetak

Upoznavanje učenika s zelenim računalstvom kao korakom u ublažavanju onečišćenja okoliša i utjecaja klimatskih promjena može se uklopiti u nastavu Informatike. Kako bi se učenike snažnije motiviralo za aktivno sudjelovanje u nastavi Informatike i potaknula njihova kreativnost, osmišljen je međunarodni eTwinning projekt Green Computing for Greener Earth koji je učenicima omogućio aktivno uključivanje u izbor sadržaja i digitalnih alata, povezivanje s temama i problemima iz svakodnevnog života i mogućnošću predstavljanja svojeg rada ne samo u razredu ili školi već i vršnjacima iz drugih država. Rad na eTwinning projektu učenicima je pružio mogućnosti za projektni rad i suradničko učenje uz sigurno komunikacijsko i suradničko online okruženje.

Ključni pojmovi: zeleno računalstvo, eTwinning projekt, časopis, igra.

Uvod

Zeleno računalstvo pokretač je održivog razvoja jer su njegove prakse i načela usmjereni na čišći, sigurniji i održivi okoliš koji promiče dobrobit čovječanstva i našeg planeta. Sudjelujući u projektnim aktivnostima učenici su trebali shvatiti da je održivi razvoj povezan sa zelenim računalstvom koje je važan aspekt rasprava koje uključuju zaštitu okoliša, zelenu energiju, klimatske promjene i održivi razvoj, a zajednički je cilj prakticirati i postići ekološki prihvatljivu primjenu i korištenje IKT-a u društvu.

Motivacija i razvoj vještina učenika

Stvaranjem povoljne razredne klime i poticanjem otvorene komunikacije na temelju poštovanja i prihvaćanja učeničkih ideja, te suradnjom i poticanjem na međusobno pomaganje razvijao se osjećaj pripadnosti projektnom timu.

Aktivnosti za učenike u sklopu Informatike između ostaloga trebaju razvijati digitalnu pismenost i komunikaciju, poticati učenike na suradnju i timski rad kroz projektne zadatke u sigurnom digitalnom okruženju, poticati učenike na rad s digitalnim alatima i rad u oblaku, samostalno istraživanje, izražavanje kreativnosti, razvoj znanstvenog i istraživačkog mišljenja. Sve navedeno učenici su razvijali sudjelujući u eTwinning projektu u kojem je velika pozornost posvećena i odgovornom korištenju tehnologije, zaštiti osobnih podataka i identiteta učenika, pristojnom ponašanju u digitalnom okruženju te kritičkom vrednovanju izvora informacija. Učenici su kontinuirano razvijali digitalne vještine i vještine timskog rada, što će im biti potrebno u budućem životu. Promišljanje o temama za članke i rasprave u razredu potaknule su kritičko razmišljanje i komunikacijske vještine učenika.

Integriranje u kurikulum

eTwinning projektom Green Computing for Greener Earth radilo se na ostvarivanju predmetnih ishoda Informatike za osmi razred A.8.1. kritički procjenjuje točnost, učestalost, relevantnost i pouzdanost informacija i njihovih izvora (znati izvući najbolje iz bogate ponude informacijskih i obrazovnih portala, enciklopedija, knjižnica i obrazovnih računalnih programa), C.8.1. pronalazi, opisuje te uspoređuje različite servise za objavljivanje mrežnoga sadržaja, opisuje postupak objavljivanja mrežnoga sadržaja, C.8.2. samostalno pronalazi informacije i programe, odabire prikladne izvore informacija te uređuje, stvara i objavljuje/dijeli digitalne sadržaje, C.8.3. dizajnira, razvija, objavljuje i predstavlja radove s pomoću sredstava informacijske i komunikacijske tehnologije primjenjujući suradničke aktivnosti i D.8.1. učinkovito se koristi dostupnim e-uslugama u području odgoja i obrazovanja.

Radilo se na ostvarivanju očekivanja međupredmetne teme Održivi razvoj A.3.4. Objašnjava povezanost ekonomskih aktivnosti sa stanjem u okolišu i društvu, B.3.1. Prosuđuje kako različiti oblici djelovanja utječu na održivi razvoj i C.3.2. Navodi primjere utjecaja ekonomije na dobrobit.

Vezano za međupredmetnu temu Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije radilo se na ostvarivanju očekivanja A.3.1. Učenik samostalno odabire odgovarajuću digitalnu tehnologiju, A.3.3. Učenik aktivno sudjeluje u oblikovanju vlastitoga sigurnog digitalnog okružja, B.3.1. Učenik samostalno komunicira s poznatim osobama u sigurnome digitalnom okružju, B.3.2. Učenik samostalno surađuje s poznatim osobama u sigurnome digitalnom okružju, B.3.3. Učenik poštuje međukulturne različitosti, C.3.1. Učenik samostalno provodi jednostavno istraživanje, a uz učiteljevu pomoć složeno istraživanje radi rješavanja problema u digitalnome okružju, C.3.2. Učenik samostalno i djelotvorno provodi jednostavno pretraživanje, a uz učiteljevu pomoć složeno pretraživanje informacija u digitalnome okružju, C.3.3. Učenik samostalno ili uz manju pomoć učitelja procjenjuje i odabire potrebne među pronađenim informacijama, C.3.4. Učenik uz učiteljevu pomoć ili samostalno odgovorno upravlja prikupljenim informacijama.

Navedeni projekt integrira smjernice DigComp 2.2 Okvir digitalne kompetencije za građane koji nudi zajednički jezik za utvrđivanje i opisivanje ključnih područja digitalne kompetencije.

Opis aktivnosti

Kako bi učenici počeli razmišljati o pojmu zelenog računalstva provedena je uvodna aktivnost u kojoj su učenici stvarali oblake riječi u alatu WordArt i prenijeli radove na Padlet. Oblaci riječi sastojali su se od naziva projekta i imena država sudionica što je trebalo pobuditi osjećaj pripadnosti projektu.

U osmom razredu učenici se između ostaloga upoznaju s osnovama pisanja referata, što je priprema za pisanje stručnih i znanstvenih radova. Učenici su sudjelovali u pripremi članaka za pet brojeva časopisa Green Computing for Greener Earth. Za svaki broj časopisa odabrana je središnja tema, a zatim su škole mogle odabrati na koji način i s kojeg aspekta će upoznati učenike s glavnom temom i provesti aktivnosti u svojim školama koje najbolje odgovaraju pojedinoj školi. Središnje teme bile su: E-waste, Green Practices in IT Companies, eSafety, International Day of Forests i How Technology Can Help the Earth.

Učenici su upoznati s osnovnim principima pisanja referata, s nužnošću dodavanja izvora koji se koriste za pisanje članaka, autorskim pravima, a spomenuta je i tema plagijata te su predstavljene osnove citiranja. Najprije su učenici pisali članke kao samostalni rad. Sljedeća faza bila je izrada članaka kroz rad na zajedničkim dokumentima s kolegama iz škole. Završna faza bila je pisanje članka u suradnji s učenicima iz druge države, na dijeljenom dokumentu.

Kako bi se ojačala suradnja i projekt učinio privlačnijim učenicima oformljeni su međunarodni timovi učenika koji su kreirali online igre temeljene na našim digitalnim časopisima. Učenici su izradili zbirku online igri temeljenu na sadržajima digitalnih časopisa koristeći Kahoot, Learning Apps, Quizizz, Genially i Wordwall. Izrada online igara bila je aktivnost koja je zahtijevala intenzivnu suradnju jer su igre bile temeljene na temi prethodnog časopisa i trebale biti dovršene prije izlaska sljedećeg broja časopisa.

Izlaganjem postera s QR kodovima za časopise, igre i TwinSpace, materijale smo učinili dostupnima u bilo koje vrijeme svim učenicima naših škola.

Slika 1. Pano

Osim glavnih projektnih aktivnosti, učenici su sudjelovali u razmjeni novogodišnjih čestitki, akciji Digital Cleanup Day, online anketi How eco-friendly are we when using digital devices?, proslavi Dana eTwinninga i evaluaciji.

Pregled aktivnosti dostupan je na školskoj stranici projekta. Više o aktivnostima može se pogledati na javnom dijelu TwinSpacea i Weebly stranici .

Zaključak

Sudjelovanje učenika u eTwinning projektu zahtijevalo je od učenika aktivno sudjelovanje uz primjenu stečenih znanja i vještina. Radom na eTwinning projektu njegovao se timski rad i partnerski odnos svih sudionika i utjecalo se na razvoj istraživačkih i komunikacijskih vještina učenika te kritičkoga vrednovanja.

Literatura

1. Gilleran, A., Kearney, C. (2014). Developing pupil competences through eTwinning, Central Support Service for eTwinning, European Schoolnet
   http://www.eun.org/hr/resources/detail?publicationID=581
2. Nwankwo, W., Chinedu, P. U. (2021). Green Computing: A Machinery for Sustainable Development in the Post-Covid Era
   https://www.intechopen.com/chapters/74630
3. European Commission, Joint Research Centre, Vuorikari, R., Kluzer, S., Punie, Y. (2022). DigComp 2.2, The Digital Competence framework for citizens : with new examples of knowledge, skills and attitudes, Publications Office of the European Union. https://data.europa.eu/doi/10.2760/115376
4. Odluka o donošenju kurikuluma za nastavni predmet Informatike za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj (2018). Ministarstvo znanosti i obrazovanja, NN 22/2018-436
   https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2018_03_22_436.html
5. Odluka o donošenju kurikuluma za međupredmetnu temu Održivi razvoj za osnovne i srednje škole u Republici Hrvatskoj (2019). Ministarstvo znanosti i obrazovanja, NN 7/2019-152
   https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2019_01_7_152.html
6. Odluka o donošenju kurikuluma za međupredmetnu temu Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije za osnovne i srednje škole u Republici Hrvatskoj (2019). Ministarstvo znanosti i obrazovanja, NN 7/2019-150
   https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2019_01_7_150.html

Dijete i digitalni mediji

Blaženka Barjektarević

Sažetak

Igra je najautonomnija čovjekova aktivnost i najizrazitiji oblik dječje aktivnosti. Prisutna je u djetetovom životu još od njegova rođenja. Predstavlja jednu od temeljnih djetetovih potreba i osnovnu aktivnost u kojoj provodi većinu svoga vremena. Igra mora biti primjerena razvojnim karakteristikama djece, lako provedljiva, sadržajem mora biti jednostavna, spontana, zabavna, uzbudljiva, ali što je još najvažnije korisna za djetetov razvoj (Lazar, 2007).

U ovom članku ću ukazati na prekomjerno korištenje moderne tehnologije kod djece i koliko to štetno može biti na njihovo zdravlje. Djeca su zamijenila funkcionalnu, simboličku i igru s pravilima s modernom tehnologijom.

Ključne riječi: dijete, igra, razvoj, učitelj, računala, digitalna tehnologija, moderna tehnologija.

Uvod

Igra je fenomen koji se ne može potpuno obuhvatiti jednom definicijom. Ona je predmet proučavanja psihologije, pedagogije, antropologije, etnologije, sociologije itd. (Bruner, 1976, prema Duran, 2011).

Dijete je primarno socijalno biće, ono se od rođenja razvija i raste na slojevima kulture. Igrom razvija svoj kognitivni razvoj, psihički, socijalni i fizički razvoj. Odrasli trebaju stvoriti uvjete za dječju igru, ponekad sudjelovati u igri, poticati ga i biti strpljiv.

Korištenje digitalnih medija u ranoj dječjoj dobi

Roditelji su ponosni kako njihova djeca od 2 do 4 godine prstima prelaze preko ekrana, pronalaze igrice te znaju upalit YouTubeu i TikTok. Roditelji su vrlo brzo otkrili da se pametni telefon može iskoristiti kao dadilja jer pokazuje pokretne šarene slike, a pritom škljoca.

Korištenje moderne tehnologije u ranoj dječjoj dobi može dovesti do poremećaja pozornosti a u kasnijoj dobi do slabijeg uspjeha i do društvene izolacije i površnih kontakata.

Djeci su potrebni vrijeme i pažnja brižnih odraslih ljudi kako bi stekla cjeloživotnu sposobnost empatije, samoregulacije, uspostavljanja soci emocionalnih odnosa i pozitivnog samopoštovanja.

Brza rješenja čine se privlačnima jer obuhvaćaju više slobodnog vremena za odrasle.

Ako se izravni kontakti zamijene elektroničkim medijima, empatija nestaje. Ustanovljeno što više sati mladi svakodnevno provode pred ekranima, to manje empatije imaju prema roditeljima i prijateljima.

Digitalnih medija i učenje

Uporaba digitalne tehnologije negativno utječe i na učenje. Prije su se tekstovi čitali, danas se površno prelijeću. Prije se u materiju prodiralo, danas se umjesto toga surfa na mreži ( dakle klizi preko sadržaja). Pametna ploča osjetljivom na dodir neku riječ rukom povuče s točke A na točku B, to je najpovršnije što se može napraviti s nekom riječju a još površnije je copy i paste. Pročitati riječ ili je prepisati kako bi se njome misaono bavio bili bi dubinski način obrade podataka što elektronski mediji ne rade. Što se sadržaj mentalno više obrađuje to će bolje naučiti. „Nalivpero je moćnije od tipkovnice“ (pišući rukom zapisujete bilješke, više ćete naučiti nego tipkajući na računalu, pokazuje velika studija iz SAD-a). Računala nisu idealna oruđa za učenje. Jer računalo na sebe preuzima našu mentalnu aktivnost.

Naš mozak funkcionira slično kao i mišići: koristi li se, on raste; ne koristi li se, on kržlja (Spitzer, 2018.)

Djeca i korištenje računalnih igrica i društvenih mreža

Djeca su zamijenila igre na otvorenom s računalnim igrama. Djeca učestalo koristeći igre na računalima ili pametnim telefonima sklonija su nasilničkim ponašanjima, otupjelost spram realnog nasilja i društvenoj izoliranost.

Djeca nemaju priliku razviti društveno ponašanje. Internet je prepun društvenih mreža na kojim se djeca pretvaraju da su netko drugi preko laganja i prijevara. Laže se, mobingira, huška, stvara agresivno raspoloženje. Društvene mreže mlade vode u usamljenost, depresiju i manjak samokontrole.

Zaključak

Dokazano da prekomjerno korištenje moderne tehnologije uzrokuje čitav niz zdravstvenih problema: kratkovidnost, anksioznost, depresiju, poremećaj pažnje, poremećaj spavanja, nedostatak kretanja, povećana rizično ponašanje itd. Dijete se treba vratiti igri funkcionalnoj, simboličkoj i igri s pravilima. Djeca bi trebala provoditi puno više vremena s prirodom i u prirodi, jer je to dobro za njihovo cjelokupno zdravlje. Možemo zaključiti da prekomjerno korištenje digitalnih medija vodi do toga da manje koristimo mozak čime njegova učinkovitost s vremenom opada.

Literatura

1. Duran M. (1995). Dijete i igra. Jastrebarsko: Naklada Slap
2. Spitzer M. (2018). Digitalna demencija. Zagreb: Ljevak.
3. 3Spitzer M. (2021). Pametni telefon. Zagreb: Ljevak.

Šumska učionica u 1. razredu

Irena Kodeh

Sažetak

U članku Šumska učionica u našem razredu predstavit ću konkretne aktivnosti koje se mogu integrirati u nastavu u prirodi i time obogatiti proces učenja. Učiteljica sam razredne nastave i ove godine izvodim nastavu kao druga stručna djelatnica u 1. razredu. Svaki ponedjeljak s učenicima odlazim u obližnju šumu bez obzira na vrijeme. O odlasku u šumu obavijestila sam i roditelje da učenici obavezno taj dan dođu obučeni i obuveni. Roditelji su bili oduševljeni i složili su se s ovakvim načinom nastave, a učenicima su osigurali potrebno dodatno donje rublje i čarape, zimi toplu odjeću, a ljeti kape za zaštitu od sunca. Nastava u šumi je raznovrsnija, omogućuje učenicima korištenje svih osjetila jer kroz praktične aktivnosti stječu osnovna znanja i vještine.

Ključne riječi: šumska učionica, gibanje, istraživanje, igra, zdravlje

Uvod

U školskoj godini 2022./2023., u našoj školi odlučili smo sudjelovati u projektu pod nazivom Šumska pedagogija te u tu svrhu već početkom školske godine imali smo edukaciju na tu temu. Znanje sam zatim prenijela iz teorije u praksu.

Odlučila sam da ćemo u šumu ići bez obzira na vrijeme jer učenicima ne smeta kiša i loše vrijeme. Učenicima s kojima izlazimo na kišu kažemo da oni to mogu i time jačaju svoje samopouzdanje, a ujedno i imunološki sustav.

Glavni dio

Predstavit ću vam neke aktivnosti koje radim s učenicima u šumi, a koje su vezane uz nastavni plan i program u 1. razredu.

Na glazbenom smo naučili pjesmu Kostanjček Zaspanček.

Ciljevi:

• Nauče se pjevati pjesmu.
• Pri pjevanju oponašaju interpretaciju učitelja.
• Pri pjevanju pjesama kreću se i izražavaju zvučne doživljaje.

Pjevanje prate ritmičkom izvedbom. (Lili i Bine i prijatelji, priprema na učenje)

Najprije ispričamo priču i zajedno s učenicima ispričamo je pokretima.

Ujutro se probudimo, protegnemo i glasno zijevamo. Kako je prekrasan ovaj jesenski dan! Krenimo u šumu. Hodamo tiho i oprezno kako ne bismo uznemirili šumske životinje, jer ih posjećujemo. Lišće pada s drveća, jer se i drveće priprema za zimski odmor. Sjedimo oko velikog drveta i gledamo kako lišće pada. (Lili i Bine i prijatelji, priprema na učenje)

Živopisno pjevamo pjesmu i pokazujemo pokrete koje učenici oponašaju.

Pjesme učenike učimo metodom odaziva. Uz pjevanje se i gibamo. Stavljamo kesten u ruke i mičemo rukama kao da se kolijevka ziba, zatim se učenici vrte kao da ih vjetar nosi, na kraju ispruže ruke i polako otvore dlanove i kesten pada na zemlju.

Kada pjevamo pjesmu i izražavamo se pokretom, skupljamo kraće grančice i stvaramo ritmičku pratnju.

Slika 1. Ritmička pratnja pjesme Kostanjček Zaspanček

U sportskim aktivnostima izvodili smo gimnastičke vježbe, trčali na kratke i duge staze. Učenicima sam objasnila da brže trčimo na kratkim udaljenostima, a na dugim malo sporije. Nekoliko sam puta odradila i aktivnost trčanja uzbrdo jer trčanje uzbrdo jača nožne mišiće i pojačava našu izdržljivost, dok trčanje nizbrdo jača mišiće potkoljenice i popravlja položaj tijela.

Slika 2. Trčanje uzbrdo i nizbrdo

Na likovnoj umjetnosti učenike sam podijelila u četiri skupine. Svaka grupa dobila je zadatak da od granja, kamenja, lišća i biljaka napravi svoje prijevozno sredstvo koje mora biti veliko kao i oni sami.

Učenici su se morali međusobno dogovarati si surađivati. Tijekom rada krijepili su svoje stvaralačke sposobnosti i prenosili teške terete. Ipak, učenici su bili opušteni i uživali su, međusobno su se dogovarali bez prepirka i bili su jako motivirani za rad. Jedan od učenika je rekao: Tražili smo debele grane i gurnuli ih u tlo. Zatim smo napravili špicu. Uz njih smo stavljali kamenje. Napravili smo raketu.

Slika 3. Prijevozno sredstvo od šumskog materijala

Na slovenskom smo prvo čitali narodnu bajku Janček Ježić.

Budući da područna škola Trstenik ima šumu u neposrednoj blizini, učenici 1. razreda otišli su skupljati jesensko lišće različitih boja, a zatim smo se u razredu pozabavili jesenskim frizurama. Iz kartona smo obrisali ježića, a zatim mekolom lijepili jesensko lišće. Učenici su jako u radu, a naše smo ježiće izložili u školskom hodniku. Stvarno su nam se sviđali.

Slika 4. Ježići od jesenskog lišća

Osim opisanih aktivnosti, u šumi smo izvodili sljedeće aktivnosti: gradili smo kućice od pruća, grana i trupaca drveća i u njima igrali različite uloge članova obitelji, izrađivali smo mandale, učili o dugim i kratkim riječima i sricali ih, čitali smo bajke, opipavali smo i gledali različita debla, grane različite debljine, šišarke, plodove, slušali smo različite zvukove u šumi, promatrali krošnje stabala različitih veličina i šumsko tlo te osjetili i miris šume. Šumu smo osjećali kroz sva naša osjetila.

Slika 5. Mandale od šumskog materijala

Slika 6 i 7. Klasifikacija listova po duljini i obliku

Slika 8. Izrada kućica od različitih materijala i igranje u njima

Zaključak

Učenicima je za cjeloviti razvoj potrebna velika količina spontanog kretanja, istraživanja i učenja kroz igru, pri čemu razvijaju i socijalne vještine te bolje međuljudske odnose. Kretanje u šumi usko je povezano s boljom koncentracijom, što se odražava i na bolji uspjeh u školi. Svi znamo da se djeca svake godine sve manje kreću i da su sve nespretnija u osnovnim motoričkim vještinama. Puno vremena provode pred televizijskim ekranima, a među malom djecom također je u porastu i korištenje mobitela. Sve je veći broj djece s poteškoćama u razvoju, stoga je važnije omogućiti učenicima da što više vremena provode u šumi i drugim prirodnim okruženjima jer na taj način bolje prihvaćaju sredinu u kojoj žive i smireniji su.

Provođenje slobodnog vremena u šumi vrlo je zdravo i preporučuje se tijekom cijele godine. Učenici uče o različitim godišnjim dobima i prilagodbama prirode nepovoljnijim uvjetima. Također se navikavaju na pravilno odijevanje i kretanje, čak i ako vremenski uvjeti nisu najbolji. Potrebno je pobrinuti se za pravu opremu tako da nas ne ometa vrijeme.

U jesenskom razdoblju učenici npr. promatraju opadanje lišća, skakanje po lokvama, branje plodova, zimi promatraju gole grane, traže tragove, grade jazbine, hrane ptice itd., a u proljeće stabla ponovno cvjetaju. Važno je da se s učenicima uvijek vraćamo na isto mjesto i promatramo promjene koje se događaju kroz godišnja doba.

Igra bez igračaka

Barbara Kunc Rašetarević

Sažetak

Trebaju li djeca doista najskuplje igračke za igru ​​ili im je dovoljno samo nekoliko bočica, rola od papira i čepovi?

Kroz igru ​​djeca razvijaju i jačaju svoju maštu. Što je uopće mašta? Mašta je slobodna kombinacija misli i ideja koje dijete može stvoriti u potpuno novu ideju na temelju prethodnih iskustava. Time se djetetu otvaraju beskrajne mogućnosti i otkrivanja raznih stvarnih i nerealnih situacija. Mašta je potrebna za sposobnost kritičkog mišljenja, kako kod odraslih tako i kod djece. Kad razmišljamo o mašti, misli nas vode u djetinjstvo ili do djece, pitamo se odakle im ideje, kako ih povezuju u više ili manje smislene priče, kojima ponekad nije vidjeti kraja. Potičimo to kod naše djece, jer iz toga se rađa kreativnost, a iz kreativnosti nove ideje.

Ključne riječi: igra, mašta, prirodni/otpadni materijal.

Uvod

Kvalificirana sam odgojiteljica i svoju misiju obavljam u dječjem vrtiću na selu. Djelujemo u sklopu osnovne škole, imamo jedno odjeljenje vrtića u koje je uključeno 19 djece. Odjel je kombinirani, što znači da su u njemu uključena djeca svih uzrasta, od 1 do 6 godina. Ponekad imam velikih izazova zbog različite dobi djece koja traži puno prilagodbe. Radimo po principu rada KORAK PO KORAK – imamo puno kutaka (likovni, čitalački, obiteljski, didaktički i graditeljski). Djeca se svakodnevno igraju u kutovima i mogu se slobodno kretati između njih, ali moraju sami voditi računa o broju (koliko djece smije biti u pojedinom kutu). Najmlađa djeca imaju često problema s pridržavanjem ovih pravila, no odgajatelji ih usmjeravamo i pomažemo. Primijetila sam da unatoč živoj igraonici djeca ponekad ne znaju što bi radila i dosadno im je. Odlučila sam se za promjenu i tako smo napravili mjesec bez igračaka.

Dječja igra i mašta

Željela sam da djeca iskušaju svoju kreativnost u suradnji između sebe i prije svega da jačaju i razvijaju svoju maštu. Uklonili smo obiteljski kutak, a u didaktičko-građevnom kutku uklonili smo sve igračke i zamijenili ih prirodnim i otpadnim materijalima (boce, kutije, čepovi, tuljci, školjke, drvene pločice i sl.). Od postojećih kutaka zadržali smo samo kutak za čitanje i likovni. Sav materijal u vrtić su donijela djeca pa smo u projekt uključili i roditelje. Prvi dan, kada su djeca došla u igraonicu, bila su iznenađena i neko su vrijeme samo gledala, ne znajući što učiniti. Trebalo je dosta vremena prije nego što su došli do prve boce i kutije. Ohrabrili su se i počeli rukovati prirodnim/otpadnim materijalom. U početku je igra bila jako bučna, tukli su se bocama, bacali ih u zrak, bacali kutije i lonce i ja sam im to dopustila. Pustila sam ih da igraju potpuno slobodno i samo gledala ih. Mališani su ovih dana puno više stvarali i u likovnom kutku – nastao je ogroman broj različitih i zanimljivih proizvoda.

Dani su prolazili, a igra se nastavljala razvijati. Primijetila sam da se djeca međusobno slažu i surađuju. Starija djeca počela su uključivati ​​mlađu djecu u svoju igru.

Projektom smo ostvarili ciljeve u odjelu, gdje su djeca imala priliku razvijati vještine i načine uspostavljanja, održavanja i uživanja u prijateljskim odnosima s jednim ili više djece (što uključuje rješavanje problema, pregovaranje i dogovaranje, mijenjanje uloga). Shvatili su da su predmeti u svijetu mašte drugačiji nego u prirodi i imaju svojstva koja nemaju u prirodi. Razvijali su mentalne operacije, uključivali se u komunikacijske procese u svakodnevnoj komunikaciji, i dalje i dalje…

Kako stoji u kurikulumu za dječji vrtić, učenje djeteta predškolske dobi temelji se na neposrednoj aktivnosti s predmetima i stjecanju konkretnog iskustva s ljudima i stvarima, promišljanju aktivnosti i stvaranju ideja te stjecanju socijalnog iskustva. Dječja je igra aktivnost koja na najprirodniji način objedinjuje temeljna načela predškolskog odgoja. Ako se dovoljno široko definira u smislu nadilaženja svoje uključenosti u akademski ili razvojni pristup u predškolskom odgoju i obrazovanju, shvaćen je kao način razvoja i učenja djeteta u ranom razdoblju (Kurikulum za vrtiće, 2019.).

Platon – grčki filozof je rekao: “Djetetu je dovoljno da skače, trči, igra se sa svime što mu padne pod ruku.” Nikada u životu neće biti tako prekrasno zaposlen.”

Zaključak

Projektom sam prije svega željela postići da djeca upoznaju da im za igru ​​ne trebaju najbolje i najskuplje igračke. Malo otpadnih i prirodnih materijala dovoljno je za kvalitetnu igru. Dijete koje će koristiti otpad od prirodnog materijala, naučit će kako se i otpad može dobro iskoristiti. Njegova će igra biti kreativna – i bila je. Primijetio sam da djeca mogu poboljšati svoju igru ​​ako im je materijal dovoljno dugo dostupan, jer moraju njime baratati i upoznavati njegova svojstva. Međusobno su raspravljali o idejama, kao što sam već spomenuo, a time su jačali i svoje socijalne vještine. Oduševila me dječja kreativnost i njihova igra.

Dječja igra je aktivnost koja se odvija prema unutarnjoj motivaciji djeteta. Bez nje ne bi bilo sretnog djetinjstva. Dijete ima pravo na igru. Djeca se ne igraju s namjerom da razviju svoje vještine ili da naprave neki proizvod trajne vrijednosti. Igraju se radi zadovoljenja unutarnje potrebe (Toličič, 1981., str. 9).

Literatura

1. Lončar, T. (2020), Domišljija odkriva tvojo igrivost, Samostalno izdavanje
2. Ministarstvo prosvjete i športa (2019), Kurikulum za vrtce: Predšolska vzgoja v vrtcih, Ministarstvo prosvjete i športa i Zavod za školstvo Republike Slovenije
3. Psihoterapija Konsulta, 2017. Preuzeto sa: http://www.psihoterapija-konsulta.si/clanki/odrasli/zakaj-je-domisljija-tako-pomembna

Dijete i igra

Erika Perkovič

Sažetak

Kada se dijete rodi, u prvim mjesecima igra se javlja kao istraživanje njegovog tijela. Igra se prstima, gleda predmete, poseže za stvarima, stavlja prste u usta. Dokazano je da dječja igra utječe na tjelesni razvoj djeteta, razvoj inteligencije, stjecanje iskustava i znanja, kasnije na emocionalni život djeteta te na njegov razvoj kao društvene osobe.

Ključne riječi: dijete, igra, dječja igra.

Uvod

Igra je jedan od najvažnijih životnih fenomena i karakterizira čak i predškolsko razdoblje. Danas znamo da je igra smislena aktivnost i usko je povezana s oblicima rada u određenoj sredini. S druge strane, igra se jako razlikuje od rada, jer svaki rad ima cilj, dok igra nema ciljeve. Dijete kroz igru intervenira u svijet oko sebe i želi ga promijeniti uz pomoć svoje mašte. Motivi igre usko su povezani sa željama i emocijama pojedinca. Zamolimo li dijete da se igra, ona će za njega izgubiti svaku privlačnost. Ali ako onemogućimo igru, zaustavit ćemo djetetov razvoj.

Psiholozi na različite načine pokušavaju objasniti značenje igre. Neki misle da se dijete igra zbog viška snage i fizičke energije u sebi. Drugi pretpostavljaju da dijete nesvjesno ponavlja u igri cijeli svoj razvoj čovječanstva. Postoji mišljenje da dijete u igri oslobađa i emocionalnu napetost.

Središnji dio

Različiti oblici igre sastavni su dio kulture svih civilizacija, na svim stupnjevima razvoja, na svim stranama i kontinentima svijeta. Tijekom svog postojanja igra je bila isprepletena s kultom, magijom, umjetnošću, vojnim vještinama. Stoga je igra stalni predmet proučavanja i istraživanja u mnogim znanstvenim disciplinama, poput etnologije, povijesti, psihologije, sociologije, ekonomije, političkih znanosti, kulturologije, turizma, kineziologije itd. (Šugman, 2004., str. 28.).

Dječja igra je aktivnost koja se odvija sama za sebe, mijenja odnos prema stvarnosti i iznutra je motivirana, slobodna i otvorena te ugodna za dijete. Bez obzira o kojem se tipu dječje igre radi, ona u pravilu uspostavlja prostor definiran odnosom stvarnog i potencijalnog razvoja djeteta (Kurikulum za vrtce, 1999., str. 19.).

Vrste igraćih aktivnosti

Dječja igra ima svoje karakteristike i, u odnosu na druge aktivnosti, svoje specifičnosti koje se mijenjaju s dobi i razvojem. Čak se i klasifikacije igara ponešto razlikuju među autorima. Razlike su uglavnom u broju vrsta igara, izvode li se u skupinama i podskupinama, te u nazivima i sadržajnim objašnjenjima. Prema Toličiću, igre se prema sadržaju dijele u četiri vrste.

1. Funkcionalna: hvatanje, bacanje, trčanje, pipanje, penjanje (motoričke aktivnosti).
2. Imaginarna: uključuje različite simboličke aktivnosti, uključujući igru uloga.
3. Perceptivna: slušanje bajki, promatranje, oponašanje, gledanje televizije, čitanje.
4. Kreativna: pisanje, crtanje, oblikovanje, građenje, pripovijedanje.

Ova je klasifikacija zanimljiva jer uključuje perceptivnu igru koje nema kod drugih autora (Marjanovič i Kavčič, 2005).

Utjecaj igre na razvoj djece

Dijete od rođenja nastoji se što prije osamostaliti pa kreće u aktivnosti koje postaju sve kreativnije i sustavnije, a sve više nalikuju radu. Igrajući se, dijete jača i vježba svoje mišiće i živčani sustav, upoznaje svoje mogućnosti i stječe vještine. Kroz igru upoznaje fizički okoliš i sva pravila koja u njemu vladaju. Na temelju stečenih iskustava dijete stvara pojmove, uči razmišljati i pokušava riješiti probleme s kojima se susreće. Tijekom igre dijete upoznaje svoje vršnjake, stječe toleranciju i osjećaj za suradnju, uči se ophoditi s drugim ljudima. Kroz igru se pokazuju emocije (pozitivne i negativne), i kako dijete odrasta, s njim se mijenja i sadržaj igre.

Mjesto za igru

Mjesto za igru se definira kao važan čimbenik koji utječe na dječje aktivnosti u igri. Mnoge igraće aktivnosti su kratke, ali nakon njih slijedi aktivnost koja bi se mogla opisati kao priprema za igru. Uključuje pronalaženje odgovarajućeg mjesta za igru, suigrača,… Neke igre sadrže i pravila.

Uloga odraslih u igri

U tehnološki razvijenim društvima uključivanje odraslih u dječju igru ima posebno važnu ulogu. Najveću važnost u igri najmlađe djece imaju odrasli. Djeca u modernim tehnološki razvijenim društvima žive u brojčano malim obiteljima i često su, osobito u prve dvije godine života, izolirana od drugih ljudi izvan jezgre obitelji. Rano djetinjstvo prilično je drugačije u tradicionalnim kulturama. U njima se drugi odrasli i starija djeca uz majku brinu o bebi od rođenja i igraju se s njom. U modernim društvima roditelji se još manje igraju sa svojom djecom nego u prethodnim društvima. Mlađa i starija predškolska djeca imaju odgovarajuću zamjenu u starijim članovima obitelji i drugim odraslim osobama s kojima se roditelji druže i povezuju. Djeca dobivaju poticaje za svoj razvoj u igri s mentalno razvijenijim partnerom. U današnjem društvu ulogu takvog partnera preuzimaju roditelji. Preko roditelja dijete dobiva informacije o ljudima i vlastitom ponašanju koje je primjereno u pojedinim položajima i uz pojedine predmete. Uz pomoć mišljenja roditelja dijete stvara vlastito mišljenje o svijetu i kako se u njemu ponašati. Roditelj također služi djetetu kao model za oponašanje aktivnosti koje još ne može samo izvesti. Analizom, označavanjem i klasificiranjem predmeta i aktivnosti roditelj daje djetetu obrasce za razumijevanje i percepciju svijeta. Istovremeno, povećava se i vjerojatnost uspjeha u provedbi novih aktivnosti s već stečenim vještinama (Zupančič, 2005).

Zaključak

Moramo biti svjesni da je za zdrav razvoj djeteta potrebno da se dijete igra – samo, s vršnjacima ili s nama. Djeci je potrebno osigurati mjesto za igru, a to može biti dom, vrtić ili igralište. Uloga odrasle osobe nije pretjerano ometati djetetovu igru, ali možemo biti u blizini u slučaju da nas dijete zatreba. Uz sve to valja paziti da ne osporavate djetetovu kreativnost. Ponekad je za dijete najbolje ostaviti ga samog. Možda može samo kreativno pronaći način da prevlada osjećaj dosade.

Literatura

1. Kurikulum za vrtce (1999). Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport: Zavod RS za šolstvo.
2. Marjanovič – Umek, L. in Zupančič, M. (2005). Psihologija otroške igre: Od rojstva do vstopa v šolo. Ljubljana: Znanstveni inštitut Filozofske fakultete.
3. Šugman, R. (2004), Hura, igrajmo se v prostem času: dediščina tradicionalnih iger – sodobni šport. Ljubljana: Zavod za šport Slovenije.

Na rođendan s poklonima

– programiranje igre

Kristina Slišurić

Uvod

Programiranje igara učenicima je uvijek zanimljivo i izazovno te je odličan način kako ih potaknuti na kreativnost i dublje samostalno proučavanje programskih jezika, a također je i odlična motivacija za učenje programiranja općenito. Uz to, činjenica da je učenik samostalno programirao računalnu igru uvelike podiže samopouzdanje tog učenika.

Radionica „Na rođendan s poklonima – programiranje igre“ prva je ovogodišnja aktivnost koju je udruga Suradnici u učenju (https://ucitelji.hr ) provela povodom obilježavanja Europskog tjedna programiranja u sklopu projekta Meet and Code. Radionica se održala 19.09.2023. godine u hibridnom obliku.

Radionicu je pripremila i vodila učiteljica Kristina Slišurić. U radionici su aktivno sudjelovali učenici šestog razreda Prve osnovne škole u Ogulinu sa svojom učiteljicom Valentinom Blašković na daljinu i učenici šestog razreda Osnovne škole „Matija Gubec“ Cernik uživo.

Ključne riječi: Scratch, Meet and Code, igra, suradnja, hibridno učenje, ucitelji.hr, programiranje.

Središnji dio

Radionica se održala korištenjem alata MS Teams. U nastavku pročitajte ishode i opise aktivnosti.

Ishodi radionice bili su:

• Usmeno opisati problem

• Razviti plan rješavanja problema

• Prepoznati manje probleme (potprobleme) u većem problemu

• Prepoznati važnost i svrhu varijable u programu

• Planirati i slagati naredbe ponavljanja, grananja i slijeda za rješenje problema

• Testirati programsko rješenje i uočiti pogreške

• Preurediti i nadograditi postojeće rješenje

Slika 1. Prezentacija

Nakon početnog upoznavanja učenika iz Ogulina i Cernika i njihovih učiteljica, pomoću pripremljene prezentacije učenici su upućeni na mrežnu stranicu koja se nalazi na adresi https://bit.ly/proslava2023 gdje se nalaze sve poveznice na mrežne stranice koje će se koristiti tijekom radionice.

Slika 1. Digitalna Padlet ploča za suradnju   Slika 2. Videosastanak uz pomoć Teamsa

Slijedio je razgovor o dosadašnjim iskustvima učenika s kodiranjem i programskim jezicima i kratko ponavljanje osnovnih algoritamskih struktura: slijeda, ponavljanja i grananja. Učenici su Scratch već upoznali pa je snalaženje sa skriptama i blokovima svima bilo jednostavno. Za motivaciju, učiteljica je učenicima pokazala gotovu igru programiranu u Scratchu koja će poslužiti kao ideja za razvoj vlastite igre napravljene na ovoj radionici.

Nakon pokretanja Scratcha (https://scratch.mit.edu) učenici su uredili vlastitu pozornicu za igru crtanjem labirinta. Svaki je učenik samostalno kreirao svoju pozornicu.

Slika 3. Kreiranje pozornice za igru

Nakon kreiranja pozornice i crtanja labirinta, učenici su birali glavnog lika svoje igre (onog koji ide na rođendan) i sporednog lika (onog kojem je rođendan) te ih smjestili na početak i kraj labirinta i podesili im veličinu. Slijedilo je dodavanje rođendanskih rekvizita u labirint koje će glavni lik sakupljati prolaskom kroz labirint, za što će se bilježiti bodovi. Učenici su dodavali: balone, tortu, poklone, kolače i slične likove.

Programu smo dodali varijablu BODOVI koja će se povećavati svaki puta kad glavni lik prolaskom kroz labirint pokupi neki rođendanski rekvizit. Cilj igre je na rođendan doći sa što više poklona.

Slijedno smo složili blokove za kretanje glavnog lika pritiskom na navigacijske tipke na tipkovnici. Koristeći blokove za ponavljanje i grananje, programu smo dodali naredbe za: povećavanje bodova kad pokupimo neki rekvizit, smanjivanje bodova ako se zabijemo u zid labirinta, povratak na početnu poziciju ako se zabijemo u zid labirinta, završetak igre ako dođemo do lika koji slavi rođendan. Također, svim likovima dodali smo naredbe za nestajanje iz labirinta kad ih glavni lik pokupi. Kako izgleda konačni program može se pogledati na poveznici: https://scratch.mit.edu/projects/894553864

Slika 4. Izgled igre na kraju

Uslijedilo je i testiranje programa tijekom kojeg smo naišli i na neke pogreške – lik se nije kretao kako treba, bodovi se nisu povećavali kad se dodirne neki lik, ali smo ih brzo otklonili.

Učenici su na kraju dobili izazov – dodati u program još rođendanskih rekvizita ili poklona, promijeniti broj bodova koliko neki poklon vrijedi (torta je važnija od šeširića), dodati u program grananje koje će omogućiti da lik kojem je rođendan kaže, ovisno o broju donesenih poklona, neke od sljedećih rečenica: Bravo, donio si puno poklona. / Dobar si, ali možeš ti to i bolje. / A da probaš ponovo?.

Slika 5. Testiranje igre

Učenici su kao završnu aktivnost pisali na Padlet ploču kako im je bilo na današnjoj radionici. Pritom su mogli koristiti mogućnost dodavanja slike generirane uz pomoć umjetne inteligencije ili nacrtati kako se osjećaju. Svi su učenici radionicom jako zadovoljni, ponajviše stoga što su naučili nešto novo i pritom se dobro zabavili.

Slika 6. Atmosfera u Ogulinu

Slika 7. Atmosfera u Cerniku

Zaključak

Poticanje učenika na računalno razmišljanje od velike je važnosti za razvijanje sposobnosti rješavanja problema u svakodnevnim situacijama, posebice onih primjenjivih na računalu. Učenici postaju stvaratelji sadržaja, a ne samo korisnici gotovih alata. Pritom se razvijaju njihove vještine rješavanja problema, logičkog zaključivanja, analize i sinteze, potiče se preciznost i samostalnost. Aktivnosti i sadržaji ishoda iz domene Računalno razmišljanje i programiranje predmeta Informatika u osnovnoj školi između ostalog razvijaju kod učenika kreativnost, inovativnost i stvaralaštvo što je od velike važnosti za profesionalni život u budućnosti učenika. Kako je programiranje često učenicima teško, važno je pristupiti ovoj temi na način da im se poveća motivacija, a programiranje i stvaranje vlastitih igara tu ima veliku važnost.
Ovom radionicom učenici su stvorili vlastitu verziju pokazane igre, međusobno su surađivali i komunicirali u online okruženju i pritom se dobro zabavili.
Veselimo se budućim suradničkim programerskim druženjima u okviru Meet & Code događanja.

mBlock-om i umjetnom inteligencijom

programiramo bijeg iz labirinta

Valentina Blašković

Sažetak

Programiranje je danas postao trend i vjerujem da većina ljudi ne može ni zamisliti svijet današnjice bez njega. O programiranju ne pričaju samo odrasli već je ono sve češće tema razgovara mladih i djece, stoga je nužno poticati učenike na učenje programiranja. Jedan od načina učenja je i ova interaktivna radionica. U samom nazivu radionice skriveno je nekoliko ključnih pojmova: labirint, programiranje, umjetna inteligencija, mBlock i igra. Svaki dio je jednako bitno svladati kako bi radionica bila uspješna. Labirint je taj koji motivira učenike i potiče njihov mozak da radi aktivno i održava formu zahvaljujući strukturi stvorenoj u obliku igre. Umjetna inteligencija koja se smatra ključnom za digitalnu transformaciju društva prisutna je u svakodnevnom životu djece i mladih. Program mBlock 5 ima iznimnu važnost u ovoj radionici za slaganje kodnih blokova, dodavanje ekstenzija umjetne inteligencije i suradnji tog dvoje. I na kraju najbitnije – igra. Kroz igru učenje gubi klasičnu notu i postaje zanimljivo.

Slika 1. Interaktivna radionica, početak predavanja

Ključne riječi: Meet and Code, programiranje, umjetna inteligencija, mBlock 5, igra.

Uvod

Interaktivna online radionica mBlock-om i umjetnom inteligencijom programiramo bijeg iz labirinta održana je 22. rujna 2023. u organizaciji Udruge Suradnici u učenju (https://ucitelji.hr/ ), a uvrštena je i kao događaj inicijative Meet and Code (https://meet-and-code.org/hr/hr/) čiji je cilj omogućavanje pristupa kodiranju i digitalnim vještinama za buduće generacije mladih širom Europe. Radionicu je vodila učiteljica Informatike Valentina Blašković iz Prve osnovne škole Ogulin preko online platforme Microsoft Teams. Na interaktivnu radionici su, iz svoje učionice, sudjelovali učenici 8. razreda iz Područne škole Bernarda M. Luketića Zagorje s učiteljem Andrejom Sertićem. Ovakav način rada omogućuje učenicima drugačiji način učenja gdje, prateći upute učiteljice putem online platforme, postaju samostalniji i trude se izvršiti zadatak bez pomoći, a učitelj u razredu pomaže im u onom slučaju kada ne stignu pratiti uputu. Također, vidljiva je veća suradnja između učenika kada jedni druge savjetuju i pomažu riješiti nastali problem. Prednost ovakvog načina rada je pomoć učiteljice i učitelja pri čemu će im učiteljica (putem online platforme) demonstrirati kako otkloniti nastali problem ili će ponoviti dio koji učenik nije shvatio, a učitelj koji je fizički u razredu učenika moći će mu pokazati grešku u programu ili dati konkretnu uputu vidjevši problem koji učenik ima. Ovakav način rada ima i svoje nedostatke, na primjer učiteljica koja putem online platforme vodi radionicu ne može osjetiti u potpunosti klimu u učionici, već mora pitanjima tražiti učenike povratnu informaciju kako bi mogla nastaviti s  predavanjem.

Središnji dio

Na početku interaktivne radionice mBlock-om i umjetnom inteligencijom programiramo bijeg iz labirinta i uvodnih pozdrava, učiteljica je pokrenula prezentaciju i predstavila učenicima niz ishoda i aktivnosti koji ih očekuju u ovoj radionici:

• prepoznati pojam umjetne inteligencije i navesti pojmove vezane uz umjetnu inteligenciju,
• manipulirati slikom uz pomoć metode obrada slike,
• razumjeti strojno učenje kao kategoriju umjetne inteligencije koja može naučiti stroj kako učiti,
• uočiti strukturu igre i učinaka tipki za smjer u kodiranju igara,
• znati kako pokrenuti mBlock 5 i prepoznati sučelja,
• poznavati i koristiti kodne blokove u mBlock 5,
• znati kako instalirati ekstenzije u mBlock 5,
• uočiti suradnju između mBlock 5 i umjetne inteligencije.

Slika 2. Prezentacija interaktivne radionice

Učiteljica kratko objašnjava što je umjetna inteligencija, a što strojno učenje, na koji način mogu prepoznati pojam i strukturu umjetne inteligencije, te navodi pojmove i primjere vezane uz umjetnu inteligenciju.

U prvoj aktivnosti učenici koriste pametne telefone pomoću kojih skeniraju QR kod do online igre Emoji Scavenger Hunt (https://emojiscavengerhunt.withgoogle.com/ ). Cilj igre je pronaći zadane emotikone u stvarnom svijetu pomoću kamere pametnog telefona dok neuronska mreža pokušava pogoditi što vidi na kameri. Pronađeni emotikoni se zbrajaju i pobjednik je onaj učenik koji ih najviše skupi.

Slika 3. Hvatanje emotikona – pogled iz razreda

Slika 4. Hvatanje emotikona – pogled preko platforme

Učiteljica je predstavila učenicima igru koju će izraditi do kraja radionice. Objasnila im je od kojih dijelova će se igra sastojati i kako će raditi. Učenici će koristiti list papira na kojem se nalazi strelica. Okretanjem strelice prema kameri računala u različitim smjerovima (lijevo, desno, gore, dolje) lik će se kretati po pozadini izrađenoj u obliku labirinta skroz do cilja odnosno do izlaza iz labirinta.

Slika 5. Strelica ispisana na papiru namijenjena treniranju modela

Kako bi učenici bolje shvatili rad programa, učiteljica im je pročitala pseudokod programa:

• lik uključuje kameru i snima sliku
• program obrađuje sliku u pozadini
• ako lik nije dosegao cilj:
• ako je odabrano „LIJEVO” lik će napraviti korak ulijevo
• ako je odabrano „DESNO” lik će napraviti korak udesno
• ako je odabrano „GORE” lik će se pomaknuti korak prema gore
• ako je odabrano „DOLJE” lik će napraviti korak prema dolje
• ako je lik dosegao cilj:
• ispisuje poruku: Čestitamo, pobijedili ste!
• ako je lik dotaknuo liniju labirinta:
• ispisuje poruku: Vratite se na početnu točku!

Druga aktivnost koju su odradili učenici tijekom interaktivne radionice bila je instalacija programa mBlock 5 (https://www.mblock.cc/en/download/), a nakon toga pokrenuli su program i dodali proširenja (ekstenzije) Teachable Machine pomoću kojeg će u programu moći trenirati model i koristiti strojno učenje.

Slika 4. Dodavanje proširenja u programu mBlock 5

U sljedećoj aktivnosti učenici su započeli s postupkom treniranja modela, a za to im je bila potrebna ispisana strelica na papiru pomoću koje su strojnim učenjem zabilježiti sve smjerove kretanja lika – lijevo, desno, gore, dolje. Prvi korak je bio uz predložena 3 dodati još jedan model za sva 4 smjera te započeti sa strojnim učenjem prvog modela – lijevo. Pokretanjem kamere na računalu učenici su započeli sa slikanjem do 40 različitih verzija slike jednog smjera (strelice). Kada su isto učinili i za preostala 3 smjera završili su sa treniranjem modela.

Slika 5. Treniranje modela

U 4. aktivnosti zadatak učenika bio je izraditi pozornicu u obliku labirinta. Učenici su birali boju pozornice i iscrtavali dijelove labirinta crnim linijama. Izlaz iz labirinta označili su zelenom bojom kako bi taj dio mogli uvrstiti kao uvjet u program igre. Nakon toga dodali su lika i prilagodili njegovu veličinu.

Slika 6. Izrada pozornice

U posljednjoj aktivnosti učenici su prema uputama učiteljica slagali program igre prema pseudokodu s početka radionice. Posebnu pažnju posvetili su blokovima petlje, uvjeta i varijable. U programu učenici su određivali početnu točku lika (ulaz u labirint). Nakon toga postavljali su uvjet ako kamera računala očita trenirani model „lijevo“ lik će se pomaknuti po x osi za -1 korak, dok ako očita „desno“ pomaknut će za 1 korak na x osi. Isti uvjet postavljen je za očitani smjer „gore“ i „dolje“ ali tada će se lik kretati -1 odnosno 1 korak po y osi. Također, ako lik dotakne crnu boju linije labirinta ispisat će se poruka: „Vratite se na početnu točku!“ i lik će biti vraćen u početnu poziciju na početku labirinta. Ako lik dotakne boju na izlazu iz labirinta, igra će se zaustaviti i ispisat će se čestitka. Da bi igra dobila natjecateljski duh učenici su dodali varijablu vrijeme koja se pokretala kad i igra i mjerila je vrijeme koje je bilo potrebno liku od ulaza do izlaza iz labirinta.

Slika 7. Testiranje igre – pogled iz razreda

Slika 8. Testiranje igre – pogled preko platforme

Zaključak

Učenici su ostali iznenađeni koliko zanimljiva i neobična može biti umjetna inteligencija i koliko je jednostavno baratati kodovima programa i dobiti neobičnu igru u tako kratkom vremenu koliko je trajala ova interaktivna radionica. Cilj, ishodi i aktivnosti postavljeni na početku radionice uspješno su ostvareni, a ljubav prema Informatici i programiranju produbljena je u očima učenika koji s nestrpljenjem očekuju iduću radionicu da se uz zabavno programiranje izrade neke nove igre.

Školski mjuzikl

Nataša Dragar

Sažetak

Povodom 400. obljetnice školstva u Šentrupertu škola je pripremila opsežan projekt – mjuzikl “Zmaj u Postojnskoj jami”. U njemu su nastupila 54 učenika – pjevača školskog zbora. Pripreme su se odvijale tijekom cijele školske godine i uključivale su učenje pjesničkog materijala, planiranje scene, šivanje kostima, dizajniranje plakata, pozivnica i postavljanje glazbenog djela na pozornicu. Događaj je u dva dana pratilo preko 200 uzvanika, roditelja i rodbine, među kojima i mr. Gregor Mohorčič, ravnatelj Uprave za predškolski odgoj i obrazovanje i osnovno školstvo te dr. sc. Vinko Logaj, ravnatelj Zavoda za školstvo Republike Slovenije.

Ključne riječi: školski mjuzikl, pjevanje, igra, nastup.

Uvod

Mjuzikl “Zmaj u Postojnskoj jami”, naručila je Glazbena produkcija RTV Slovenije posebno za Dječji zbor RTV Slovenije, koji već više od 60 godina stvara slovensku dječju glazbenu baštinu. Nastao je prema narodnoj priči o nepobjedivom i proždrljivom zmaju koji je davno živio u Postojnskoj jami. Naravno, tu je i središnji junak priče, pastir Jakob iz Šmihela (u našoj verziji Jakob iz Šentruperta), koji rješava problem sa zmajem i spašava Postojnčane od propasti. Glazbena priča mi je bila zanimljiv odabir jer su poruke starih narodnih priča protkane novim, modernim jazzom i rapom.

Što je mjuzikl?

Mjuzikl (engleski musical) je glazbeno scensko djelo (Wikipedia), koje se razvilo iz operete. Uključuje pjevanje, ples i govorni dijalog. Prvi mjuzikl izveden je 1866. u New Yorku, a središte mjuzikla je i danas Broadway. Mjuzikl je iznimno popularan među djecom jer spaja igru ​​s pjevanjem i plesom. Osim pjevača školskog zbora, u pripremi školskog mjuzikla sudjelovali su i mnogi drugi učenici i profesori naše škole.

Pripreme

Na početku priprema za ovaj veliki događaj, moj zadatak je prvotno bio pronaći zanimljivo i atraktivno glazbeno djelo za djecu, koje bih mogla postaviti na pozornicu u okolnostima koje nudi školski prostor. Pretražujući web, naišla sam na izdavačku kuću RTV Slovenija i njihovu slikovnicu s notnim zapisima na 64 stranice i priloženim CD-om sa snimkom mjuzikla.

Slika 1. Naslovnica knjige Zmaj v Postojnski jami

Slijedilo je učenje 14 pjesama i podjela uloga. Na sudjelovanje sam pozvala i slovenskog pisca, glumca, komičara i repera Boštjana Gorenca Pižamu, no on je odbio sudjelovanje zbog preobilja posla i predložio da njegov reperski doprinos preuzme netko od učenika. Tako je odluka pala i glavna uloga pohlepnog zmaja pripala je dvojici učenika naše škole.

U mjuziklu se zmaj predstavlja u 3. sceni sa uvodnom rap pjesmom od 12 stihova, što je za učenike bilo doista velika stvar. Pjesma »Zmaj«, koja se predstavlja, nastala je u suradnji radijske producentice Janje Velkarvrh i repera Boštjana Gorenca – Pižame. Prije nego što su dva učenika počela učiti ovu zahtjevnu pjesmu, morali su upoznati glazbenu formu rapa, gdje su u prvom planu rimovani tekstovi, uz ritmičku glazbenu podlogu. Učenici su otpjevali još dvije pjesme s glavnim likom Jakobom u 8. prizoru, a to su “Zmaj zašto si tako pospan” i “Zmaj je sad u nevolji”.

Slika 2. Slika iz 3.prizora Zmaj se predstavi (foto R.N.)

Kostumografija

Za suradnju smo pozvali renomiranu krojačicu iz Šentruperta gđu. Petru Zaletel, koja je krojila i šivala kostime za izvođače. Sva odjeća imala je obilježja odjeće iz prošlosti i bila je sašivena od lana i pamuka.

Djeca koja su nastupala, predstavljala su seosku djecu te su stoga bili bosi. Djevojčice su bile odjevene u suknje s pregačama, a dječaci u kratke hlače, dok su gradska djeca – Postojnčani – bila odjevena u građansku odjeću toga doba.

Izvođači su se također upoznali s kulturom odijevanja u vrijeme naših baka i djedova, kada je odjeća bila jednostavnija i šivana uglavnom kod kuće te se razlikovala između seoskog i građanskog stanovništva.

Naravno, veliki izazov bio je kostim zmaja koji je krojačica izradila uz pomoć pjene. Ali nismo zaboravili na osmišljavanje frizura i šivanje marama za glavu.

Slika 3. Izvođači u prepoznatljivoj odjeći (foto R.N.)

Središnji događaj

Napokon je došlo vrijeme, da se nakon višemjesečnih temeljitih priprema, možemo i mi predstaviti na pozornici. Pritisak na izvođače bio je vrlo velik. U našoj školi nikada nije bilo tako važnog događaja. Postojala je trema povezana sa strahom i sumnjom hoćemo li uspjeti na nastupu. Na središnjem događaju, uz predstavljanje knjige prof. Mire Brezovar, 400. obljetnicu školstva u Šentrupertu, slijedila je izvedba školskog mjuzikla »Zmaj u Postojnskoj jami«. Oba dana izvođači su nastupili pred punom dvoranom okupljenih posjetitelja i pobrali veliki pljesak. Kad su se djeca prepustila pozornici i izvedbi, ostvarila su svoja očekivanja i očekivanja publike te doživjela čari pozornice i izvedbe. Nakon nastupa iz njihovih sam usta nekoliko tjedana slušala iste riječi: „Kad ćemo opet moći nastupati?“ Također su uslijedile mnogobrojne pohvale i riječi ohrabrenja za sve izvođače. Uspjeli smo!

Slika 4. Pozivnica na središnji događaj

Zaključak

Pjevanje u zboru i nastup s djecom vrlo je važan za razvoj djece. Djeca se nakon pjevanja dokazano bolje osjećaju, a posebno je značajno i veće samopouzdanje i samopoštovanje. Mjuzikl je oblik glazbe koji je sve popularniji kod djece, jer spaja igru ​​s pjevanjem, pa ću ga koristiti i u budućem radu sa školskim zborom.

Literatura

1. Breznik, I., Jagodic M. in Medved M. (2018). Petje za boljše zdravje. Revija Glasba v šoli in vrtcu, XXI (1), 24-27.
2. Mjuzikl. Wikipedia. Dostupno na: https://hr.wikipedia.org/wiki/Mjuzikl
3. Pucihar, J. (2016). Zmaj v Postojnski jami. Ljubljana: RTV Slovenija, ZKP.
4. Pucihar, J. (2016). Zmaj v Postojnski jami (zvočni CD). Ljubljana: RTV Slovenija, ZKP.
5. Žvar, D. (2002). Kako naj pojejo otroci – priročnik za zborovodje. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo.

Elementarne igre u produžnoj nastavi

Ana Hočevar

Sažetak

Već su naši preci poznavali brojne aktivnosti koje su im pomagale da prežive i obogate svoj život. Igra najprije nije bila zabavna ili nepotrebno traćenje vremena, već je služila kao svojevrsni trening za život. Aktivnosti, koje danas nazivamo igrom, tijekom vremena dobile su dašak zabave i natjecateljskog duha.

Igra ima više značenja. Kroz igru spoznajemo sebe i druge, rješavamo konflikte, razvijamo motoričke sposobnosti, vještine i osjećaje, a istovremeno dobivamo i mnogo dragocjenog iskustva.

Poznajemo različite vrste igara kojima djeca spajaju zabavu, istraživanje, opuštanje, razmišljanje, promatranje, rad i učenje.

Ključne riječi: igra, elementarne igre, kretanje.

1. Uvod

Igre koje uključuju elementarne oblike kretanja – motorike (hodanje, trčanje, puzanje, skokovi, penjanje, bacanje itd.) i gdje imamo mogućnost prilagodbe pravila trenutnoj situaciji i potrebama nazvali smo elementarnim igrama. U tjelesnom odgoju predstavljaju najvažnije sredstvo pomoću kojeg vježbači kroz igru opušteno razvijaju svoje motoričke sposobnosti (snaga, brzina, koordinacija, preciznost, ravnoteža) i upoznavaju s različitim motoričkim informacijama, što predstavlja dobar temelj za tjelesni razvoj, učenje i rad. Također, elementarne igre predstavljaju važno sredstvo edukacije i socijalizacije vježbača jer mogu pomoći pojedincu da se integrira u društvo te usmjerava svoje emocije i ponašanje u različitim okolnostima (Pistotnik, 2004).

Kao učiteljica produžne nastave svakodnevno sam dio dječje igre, koja obuhvaća elementarne, društvene, stvaralačke, maštovite igre, kao i druge vrste igara kojima potičem maštovitost učenika i sudjelovanje u društvenim odnosima.

U sklopu projekta „Tjedan cjeloživotnog učenja“ pripremila sam sat koji obuhvaća elementarne igre u tri dijela te igre prikladne za uvodni, glavni i završni dio jedinice vježbanja. Sat se održavao u školskoj sportskoj dvorani tijekom produžne nastave.

2. Središnji dio

Uvodni dio jedinice vježbanja

Tijekom uvodnog dijela jedinice vježbanja pripremala sam učenike za daljnji rad. Pozvala sam ih na vježbanje i zagrijala za intenzivniju aktivnost u glavnom dijelu jedinice vježbanja. U ovom dijelu prikladni su različiti oblici igre lovice, zajedničkog trčanja uz izmjenu mjesta i druge vrste trkaćih igara.

Odabrala sam igru lovice po crtama. Za lovicu smo koristili crte nacrtane na tlu sportske dvorane. Bježeći učenici mogli su se kretati samo po crtama, a lovac je mogao skakati s crte na crtu. Lovac je u ruci imao označenu majicu kako bi ga ostali vježbači mogli prepoznati. Kad je lovac dotaknuo nekog s majicom, taj je postao sljedeći lovac.

Slika 1. Elementarna igra lovice po crtama

Uslijedilo je zagrijavanje gimnastičkim vježbama. Učenicima sam naglasila važnost redoslijeda pravilnog zagrijavanja.

Glavni dio jedinice vježbanja

U glavnom dijelu jedinice vježbanja pokušala sam utjecati na razvoj određenih motoričkih sposobnosti, odnosno učvrstiti određene vještine učenika. U ovom dijelu jedinice vježbanja prikladne su štafetne, timske i borilačke igre. Njima utječemo na razvoj snage, brzine, koordinacije te na preciznost i ravnotežu.

Odabrala sam različite štafetne igre. Podijelila sam učenike u četiri jednake grupe. Igre su obuhvaćale prenošenje palica, pisanje brojeva, skokovi s loptom, skokovi na jednoj nozi, preskakanje obruča, vođenje košarkaške i nogometne lopte te preskakanje vijače.

Završni dio jedinice vježbanja

U završnom dijelu jedinice vježbanja cilj je umiriti vježbače nakon napornog vježbanja iz glavnog dijela – psihički i fizički.

Odabrala sam igru nazvanu „Tko je bacio loptu“. Učenike sam podijelila u dvije grupe. Svaka grupa je oblikovala svoj krug. Jedan od učenika u svakoj grupi sjeo je u sredini kruga, stavio glavu na koljena i zažmirio. Učenici su u svakom krugu jedni drugima dodavali mekanu loptu. Nakon nekoliko dodavanja jedan od učenika u krugu bacio je loptu učeniku u sredinu i pokušao ga pogoditi. Ako je pogodio učenika u sredini kruga, on je brzo podignuo glavu i pokušao utvrditi tko je bacio loptu. Ako je pravilno odgovorio, na sredinu kruga trebao je stati onaj učenik koji je bacio loptu, a prethodni učenik zauzeo je njegovo mjesto u krugu i igra se nastavila. Ako učenik u sredini kruga nije pogodio tko je bacio loptu, ostao je u krugu i morao još jednom zažmiriti.

Slika 2. Elementarna igra „Tko je bacio loptu“

3. Zaključak

Rad tijekom produžne nastave obično je mnogo opušteniji. Učenici mogu sami odabrati različite sportske igre i slobodno se igrati, što je ključno za razvoj djece. Slobodna igra djeci pruža slobodi, a time i zadovoljstvo jer se time dijete ne fokusira na rezultat aktivnosti, već na samu aktivnost.

Učenici su bili oduševljeni aktivnostima za vrijeme produžne nastave jer su bili fizički aktivni i natjecateljski raspoloženi, a ujedno su dobili priliku upoznati se s novim igrama koje će rado ponovno igrati.

Igra ima važnu ulogu u razvoju djeteta u cjelovitu, skladnu i kreativnu osobnost. Kroz igru dijete razvija svoje tjelesne sposobnosti i psihičku dimenziju, zadovoljava potrebu za kretanjem, a istovremeno je važna i za socijalizaciju jer postepeno privikava dijete na život u zajednici (Pistotnik, 2004).

Zbog današnjeg tempa života vrijeme brzo prolazi i potrebno je znati kako odvojiti vrijeme za sebe i razne aktivnosti. Danas igre predstavljaju sredstvo za razvedravanje i čuvanje zdravlja. I roditelji i učitelji trebaju djeci pružiti dobar primjer za kvalitetno provođenje slobodnog vremena. Stara izreka glasi: »Ne prestajemo se igrati jer smo prestari. Prestari smo jer smo se prestali igrati.«

4. Literatura

1. Pistotnik, B. (2004). Vedno z igro: elementarne in družabne igre za delo in prosti čas. Ljubljana: Fakultet za sport, Institut za sport.

Tjelesne aktivnosti i učenje engleskog

Alja Drašler

Sažetak

Potreba za tjelesnim aktivnostima jedna je od osnovnih razvojnih karakteristika učenika u ranom razdoblju, pa dio učenja stranih jezika u 1. razredu moraju biti i komponente sporta (mogu biti kao uvodne motivacije, u glavnom dijelu, igre opuštanja, zaključak).

U ovom članku iznijela sam neke ideje kako možemo uključiti engleski pojmove i izraze u tjelesne aktivnosti ili kako s tjelesnim aktivnostima obogatimo učenje engleskog jezika u 1. razredu, kako tijekom redovite nastave tako i tijekom produženog boravka. Tjelesne aktivnosti i igre, koje sam također praktički isprobala, većini su djece zabavne i zanimljive. Uz njihovu pomoć djeca brže uče, a njihovo znanje je trajnije.

Ključne riječi: tjelesne aktivnosti, engleski jezik, učenje, igra, 1. razred.

1. Uvod

Metoda tjelesne igre kao metoda učenja jedna je od najučinkovitijih tehnika podučavanja. Djeluje integrirano na dijete i omogućuje mu razvoj svih dimenzija, sposobnosti i znanja uz mnoštvo motoričkih zadataka. Tjelesnim aktivnostima održavamo unutarnju motivaciju učenika, što utječe na njihovo veće sudjelovanje u nastavi, interes i radost u učenju stranog jezika.

Jedan od najvažnijih aspekata tjelesnog odgoja, čiji se utjecaj proteže na dubinu i širinu, jest činjenica da je upravo motorička aktivnost ta koja djetetu u najvećoj mjeri omogućuje učenje i razumijevanje svijeta oko sebe. Motoričko iskustvo je korisno i za zdravlje i dobrobit kao i za obogaćivanje djetetove kreativnosti.

Važno je da dijete sa zanimanjem i radošću prihvati svaku aktivnost, a upravo u nastavi sporta možemo postići visoku motivaciju djece. Satovi sporta nude brojne mogućnosti povezivanja s drugim aktivnostima, uključujući upoznavanje prvih engleskih riječi kod prvašića.

2. Međupredmetna integracija nastave sporta i engleskog jezika u 1. razredu osnovne škole

Zbog težnje ka cjelovitom razvoju djeteta, potreba za međupredmetnom integracijom u podučavanju učenika sve je važnija. Proces učenja nekih teorijskih i praktičnih sadržaja drugih predmeta učinkovitiji je uz pomoć tjelesne aktivnosti.

Ciljeve sporta treba uključiti i u nastavu stranih jezika kao način opuštenog i integriranog učenja koji povezuje ciljeve gotovo svih predmeta u prvom razredu. Među općim ciljevima, kurikulum sportskog odgoja navodi primarnu potrebu učenika za kretanjem i igrom, stvaranjem pozitivnih obrazaca ponašanja, promicanju motoričke kreativnosti, rasterećenja i opuštanja, što su i ciljevi učenja stranog jezika, budući da je tjelesna aktivnost važan čimbenik kreativnih podciljeva, koji nadilazi granice govora.

Nastavni sadržaji iz predmeta sport u 1. razredu koji su prikladni za nastavu prvog stranog jezika:

• Prirodni oblici kretanja.
• Pravila jednostavnih igara i poštovanje sportskog duha.
• Štafetne igre s elementima trčanja, skakanja i bacanja.
• Gimnastičke vježbe, također s raznim pomagalima i uz glazbenu pratnju.
• Ritmika (uz glazbenu pratnju).
• Preskakanje užeta.
• Kretanje pojedinih dijelova tijela i cijelog tijela (imitacija predmeta, životinja, biljaka, bajkovitih junaka uz pantomimu – uz glazbu ili ritam).
• Kretanje uz unutarnje i vanjske podražaje (različite vrste glazbe, različiti predmeti, mala pomagala).
• Interpretacija raznih jednostavnih ritmova plješćući rukama i jednostavnim pokretom.
• Vježbe disanja i opuštanja.
• Dječji plesovi: brojalice, zabavne igre, plesne igre itd.
• Igranje se balonima i raznim loptama s rukom, nogom, glavom, štapom ili reketom na mjestu i pokretu.
• Nošenje i kotrljanje različitih loptica na različite načine.
• Vođenje lopte rukom, nogom i štapom na mjestu, s kretanjem ravno i mijenjanje smjera.
• Pogađanje raznih stacionarnih ciljeva kotrljanjem lopte, bacanjem rukom i udaranjem lopte nogom ili štapom.
• Štafetne igre s loptom.
• Osnovne i male timske igre loptom.

3. Primjeri tjelesne aktivnosti – povezani s učenjem stranog jezika (engleski) u 1.razredu

Djeca upoznaju i doživljavaju sportske aktivnosti uglavnom kroz igru. Igre kretanja upravo mogu biti sredstvo kojim se dijete upoznaje s prvim riječima stranog jezika.

U nastavku ću prikazati neke primjere tjelesnih aktivnosti i igara koje su primjerene djeci u ranom razdoblju (od vrtića do nižih razreda osnovne škole) i kojima odabrani sadržaji, oblici i metode rada omogućuju postizanje ciljeva u području tjelesne aktivnosti i istovremeno učenje i učvršćivanje engleskih riječi.

Primjeri koje ću iznijeti u ovom radu odnose se na sljedeće tjelesne aktivnosti:

• prirodni oblici kretanja,
• osnovne igre,
• igre s loptom,
• plesne igre.

U sve te aktivnosti možemo postupno uključivati engleske pojmove i izraze te tako omogućiti učenicima upoznavanje stranog jezika.

3.1. Prirodni oblici kretanja

• Dan–noć

Kad voditelj uzvikne »Day!«, učenici trče ili šetaju po sportskoj dvorani, a kad on uzvikne »Night!«, legnu na pod.

• Čarobnjak

Učitelj hoda po prostoriji i govori: »Abrakadabra, ti si zmija! (Abracadabra, you are snake!)«. Učenici oponašaju kretanje spomenute životinje, postupno mijenjajući nazive slovenskih životinja engleskim (krokodil – crocodile, lav – lion, tigar – tiger, kornjača – turtle).

• Mama, koliko je sati?

Jedan učenik je »mama« i postavlja se s jedne strane sportske dvorane, a ostali učenici s druge strane. Učenici pitaju: »Mama, koliko je sati? (Mother, what’s the time?)« i »mama« odgovori: Npr. »Četiri slona – elephant (zec – rabbit, miš – mouse medvjed – bear,…) korak naprijed (natrag).« Učenik koji prvi dođe do »mame«, postane »mama«. Učenici mogu govoriti broj koraka ili životinju ili oboje na engleskom.

3.2. Igre s loptom

• Voće

Lopte različitih boja i različitih veličina i težina slobodno su raspoređene po sportskoj dvorani ili učionici. Za svaku različitu veličinu ili boju lopte određujemo voće – npr.: jagoda (strawbery), pomaranča (orange), jabuka (apple), limun (lemon), breskva (peach), šljiva (plum)… Kada učitelj izgovori određeno voće, učenici moraju u koš donijeti loptu koja označava to voće.

• Zmija

Djeca vode loptu po igralištu, jedno dijete ima uže(zmiju) u rukama. Kad učitelj uzvikne »Zmija! (Snake!)«, dijete s užetom trči po igralištu, ostala djeca bježe pred užetom. Koga uže dotakne postaje zmija.

• Pozdravi prijatelja

Učenici kotrljaju loptu po poligonu, na znak učitelja svako dijete nađe prijatelja, pozdravi se (»›Hallo!«), razmjenjuje loptu i kaže zbogom (»Goodbye!«). Učenici kotrljaju novu loptu naprijed do sljedećeg znaka učitelja, kada moraju pronaći novog prijatelja.

• Ja volim…

Djeca stoje u krugu, u sredini je učitelj koji drži loptu od meke pjene. On nasumično baca loptu djeci, koja je moraju uhvatiti i vratiti učitelju. U isto vrijeme, kada dijete baci loptu natrag učitelju, ono na engleskom kaže što voli jesti ili piti. Tko ne uhvati loptu ili se ne sjeti naziva hrane od. pića, radi dodatni zadatak tjelesne aktivnosti (tri skoka, pet čučnjeva,… ..). Osim hrane i pića, djeca uče i frazu »I like«. Npr: I like pasta (ice cream, milk, juice).

• Odbijanje balona

Učenici se podijele u parove ili male grupe, svaka grupa (par) dobiva svoj balon. Učenici na engleskom broje koliko su puta odbili balon u zrak, a da nije pao na tlo.

3.3. Plesne igre

• Oponašanje

Učenici imitiraju različite životinje uz glazbenu pratnju i izmišljaju vlastiti ples, te prikazuju predmete i emocije. Na engleskom jeziku učitelj imenuje životinju (može biti i predmet ili emocija), a učenici to pokušavaju prikazati. Ulogu učitelja kasnije može preuzeti učenik.

• Pjesma automobili

Pjevamo pjesmu »The weels on the bus« i pokretima prikazujemo.

• Pjesma o dijelovima tijela

Pjevamo pjesmu »Head, sholders, knees and toes« i pritom dodirujemo dijelove tijela koje spominjemo u pjesmi.

3.4. Osnovne igre

• Skriveni predmeti

Po sportskoj dvorani skrijemo mnoge predmete koji su u tri različite boje. Definiramo tri skupine djece i svaka skupina ima svoju boju (npr.: narančasta – orange, ljubičasta – violet, crno – black). Boju kažemo na engleskom. Na učiteljev znak učenici počinju tražiti predmete svoje boje i nositi ih u svoju košaru. Na kraju igre, zajedno na engleskom jeziku, izbrojimo koja je grupa pronašla više predmeta i odredimo pobjednika.

• Zamijeni mjesto

Učenike podijelimo u tri jednake grupe, svaka grupa je nazvana po svom omiljenom jelu ili piću (npr. čokolada (chocolate), sladoled (ice cream), bomboni (candy), svaka grupa ima svoj označeni prostor na podu. Kada učitelj pozove dvije grupe, ove dvije moraju promijeniti mjesto što je prije moguće. Sva djeca moraju biti u označenom prostoru. Skupina koja prva obavi zadatak dobiva bod.

• Abeceda

Tijelom učenici stvaraju slova u različitim položajima (stojeći, ležeći, sjedeći). Slova mogu biti sastavljena od pojedinaca, parova ili cijelih grupa. Možemo napraviti inicijale, ime, englesku riječ… Polovica djece može »čitati« što drugi pišu (skupine se mogu i međusobno natjecati).

• Šaljivi lov

Jednog učenika odredimo za lovca, a on na znak počinje loviti ostale učenike. Koga dotakne, postaje lovac. Novi lovac se mora držati za dio tijela gdje ga je prethodni lovac dodirnuo tijekom lova. Prije nego što krene u lov, naglas na engleskom jeziku imenuje ovaj dio tijela, npr. kosa (hair), ruka (arm), rame (shoulder).

• Semafor

Učenici trče po sportskoj dvorani ili po igralištu. Učitelj predstavlja semafor. Kad uzvikne »Crvena! (Red!)«, učenici se zaustave, kad uzvikne »Žuta! (Yellow!)«, trče na mjestu, kad zelena »Zelena! (Green!)«, hodaju naprijed.

• Lisice, što voliš jesti?

Učenici su raspoređeni s jedne strane dvorane, s druge strane je učenik – lisica, okrenut prema ostalim učenicima. Svaki put kad učenici pitaju lisicu što voli jesti, pomaknu se korak naprijed. Lisica im na pitanje odgovara s različitim jelima (sir – cheese, juha – soup, čokolada – chocolate, puding – pudding, pizza – pizza, kruh bread……). Kad lisica odgovori »Pile! (Chicken!)\«, učenici trče natrag na početnu točku što je brže moguće kako ih lisica ne bi uhvatila. Uhvaćeni učenik preuzima ulogu lisice. Prvo igramo igru na slovenskom jeziku, zatim djecu naučimo riječi »chicken«, a kasnije postupno i ostalu hranu. Pravilo je da lisica mora reći barem jednu hranu na engleskom.

4. Zaključak

Smatramo da su motorička aktivnost i metoda igre vrlo prikladne metode za upoznavanje učenika s prvim engleskim riječima. Učenje prvih riječi stranog jezika kroz tjelesne aktivnosti zadovoljava djetetovu potrebu za kretanjem i promjenom načina učenja. Osim toga, dijete s iskustvom pokreta učvršćuje usvajanje jezika kada riječju kaže i pokretom prikaže rečeno.

Predstavili smo praktične primjere motoričkih aktivnosti kroz koje se učenici mogu upoznati s prvim engleskim riječima. Učenje na ovaj način učenicima je zabavno i zanimljivo, ali i vrlo uspješno. Teme su preuzete iz dječje svakodnevice, to su npr. životinje, boje, brojevi, obitelj, jer dijete lakše pamti riječi koje su mu bliske.

5. Literatura

1. Drašler, A. (2002). Gibalna igra kot sredstvo seznanjanja s prvimi angleškimi besedami pri predšolskih otrocih. Diplomsko delo. Univerza v Ljubljani, Fakulteta za šport
2. Videmšek, M., Drašler, A., Pišot, R. (2003). Gibalna igra kot sredstvo za seznanjanje s tujim jezikom v zgodnjem otroškem obdobju. Ljubljana. Fakulteta za Šport, Institut za Šport.
3. UČNI načrt. Program osnovna šola. Tuji jezik v 1. razredu [Elektronski vir] : neobvezni izbirni predmet / [članice delovne skupine za pripravo učnega načrta Katica Pevec Semec … [et al.] ; uredila Katica Pevec Semec]. – 1. izd. – El. knjiga. – Ljubljana : Ministrstvo za izobraževanje, znanost in šport: Zavod Republike Slovenije za šolstvo, 2013
4. UČNI načrt. Program osnovna šola. Športna vzgoja [Elektronski vir] / avtorji Marjeta Kovač … [et al.]. – El. knjiga. – Ljubljana : Ministrstvo za šolstvo in šport: Zavod RS za šolstvo, 2011

Iskustvo osjetila u vrtiću

Alenka Povšič

Sažetak

“Osjetila obogaćuju naša iskustva i daju boju našim životima.”

Musek Lešnik u Kozaru, 2016

Djeca primaju informacije iz prirode i u svemiru putem vida i sluha. U samom razvoju važno je ne zaboraviti preostala osjetila koja su važna za upoznavanje svijeta. Osjetila djetetu daju najvažnije informacije potrebne za razvoj. U grupi smo htjeli upoznati dijete s ljudskim tijelom i ustanovili da djeca ne poznaju osjetila. Počeli smo istraživati ​​i pitati se koji zadatak ima određeno osjetilo. Kroz razgovor, igru ​​i aktivnosti djeca uče i upoznaju svijet u predškolskom razdoblju. Djeci smo postavljali različita pitanja i poticali ih na razmišljanje.

Ključne riječi: osjetila, predškolska djeca, vrtić, igra, istraživanje.

Uvod

Osjetila djeca percipiraju i s njima se susreću u ranom djetinjstvu, na pr. majčin prvi dodir, njezina toplina, miris, glas, povezuje se s prvim osjećajima i doživljajima koji su duboko utisnuti u dijete.

Tako se javlja prava izravna povezanost s okolinom i svijetom. Za njegov razvoj i život najvažnije je iskustvo koje dijete stječe u prvoj godini. Osjećali su se pravim putnikom za njegov život. Društvo i okoliš u današnjem društvu djeci uskraćuju istinsko opažanje osjetila. Budući da nemaju dovoljno iskustva, njihov senzorni razvoj je smanjen, što je ključno za razvoj mozga, motorike, socijalnih i kognitivnih vještina. Djeci trebamo ponuditi priliku da istražuju, da budu aktivni, da traže odgovore, da steknu osobno iskustvo koje ih povezuje s osjetilima.

Znanost u vrtiću

U nastavnom planu i programu za dječje vrtiće područje prirode definirano je kao područje s kojim djeca razvijaju vještine za aktivno uključivanje u okoliš i stvaranje zdravog i sigurnog životnog okruženja. Priroda je područje koje djeci omogućuje postupno razvijanje mišljenja, zaključivanja, prirodoslovnih pojmova, rješavanja problema, klasifikacije, traženja i povezivanja značenja i suštine.

Svi prirodni procesi kod djeteta odvijaju se nesvjesno. Kroz prirodu dijete uči o predmetima, biljkama, životinjama,… Otkriva i uči o svojstvima i funkciji tijela, uči načine ponašanja koji održavaju dobrobit. (Kurikulum dječjeg vrtića, 1999).

U Nastavnom planu i programu za dječje vrtiće (1990.) kroz iskustveno učenje i uključivanje osjetila definirani su sljedeći ciljevi:

• „Doživljavanje i upoznavanje žive i nežive prirode u njenoj raznolikosti, povezanost, stalne promjene i estetske dimenzije.
• Upoznavanje sa svojim tijelom, životnim ciklusom te zdravim i sigurnim načinom života.
• Upoznavanje materije, prostora, vremena, zvuka i svjetlosti.
• “Promicanje različitih pristupa učenju o prirodi.”

Kroz igru ​​upoznajemo osjetila

S djecom smo kroz igru ​​i razne aktivnosti upoznavali osjetila. Djeca nisu poznavala pojam osjetila pa smo prvo kroz knjige i enciklopedije saznali koji dio tijela ima određenu zadaću. Shvatili smo da možemo vidjeti očima, mirisati nosom, okusiti jezikom, čuti ušima i osjetiti dlanovima. Istraživali smo okolinu i predmete oko sebe kako bismo saznali koja osjetila koristimo. Postavili smo si i pitanja: Zašto imamo jezik, nos, uši, oči i kožu? Koji je njihov posao? Upoznali smo i nove biblije i pjesme, što nam je također pomoglo u pronalaženju odgovora.

Osjetilo vida

Najvažnije od osjetila je vid, jer smo kroz igru ​​otkrili da ako imamo zatvorene oči ili poveze ne vidimo ništa i imamo lošiju ravnotežu. Djeci smo povezivali oči i oni su crtali po plahti. Vidjeli smo da se teško orijentiraju u prostoru stola i gdje je list po kojem su crtali. Igrali smo se i s baterijskim svjetiljkama i smišljali kada vidjeti, a kada ne. Upoznali smo igru ​​Gdje je papuča? Djeca su izula papuče i izašla iz sobe kada su se vratila tražeći svoje papuče u igraonici. Igrali smo i igricu Tko nam nedostaje?. Djeca su skakala po sobi, a u međuvremenu je odgajateljica jedno od djece prekrila plahtom. Djeca su morala shvatiti tko je ispod plahte.

Osjećaj tipa

Djeca rašire dlanove i stopala s tipom. Milovali smo razne materijale kako bismo saznali što je toplo, hladno, meko, tvrdo, glatko, hrapavo. Napravili smo senzualnu stazu koja je sadržavala razne podloge (mahovinu, lišće, češere, kamenje, grane, koru i drvene kocke). Djeca su nekoliko puta bosa hodala zacrtanom stazom.

Zatim smo radili i masaže u kojima su se djeca opuštala i nježan kontakt s prijateljicom. Masažom djeca stječu osjećaj sigurnosti i samopouzdanja. Kroz masažu smo naučili i nove pojmove gore, dolje, lijevo, desno, meko, grubo… Koristili smo spravu za kretanje bodljikavom ježom, kojom su djeca samo masirala, a potom i sprijateljila. Kroz knjigu Masaže i opuštanje izvodili smo razne masaže: Metenje, Pečenje palačinki, Kiša, Miješenje tijesta.

Osjetilo sluha

Djeca su upoznala različite glazbene žanrove te smo s njima razgovarali koja im je glazba najbliža. Testirali smo različite instrumente (bubnjeve, zvečke, harfe i činele). Razgovarali smo i o ljudima koji ne čuju. Igrali smo glazbeno-didaktičke igre kroz koje su djeca učila tihu ili glasnu glazbu i prelazila na određeni sadržaj. Kad je glazba bila tiha, oponašali su pokret miša. Kad su začuli glasnu glazbu, inscenirali su pokret medvjeda. Igrali smo i igricu Magarac koji te jaše? Djeca sjede u krug i broje dobrovoljca koji čučnu u sredini kruga i pokriven je plahtom. Zatim mu, sasvim tiho, prilazi pojedinac i nježno sjeda na njegova leđa. Uhvati ga za ramena i kaže: “Magare, tko te jaše?” Magarac pokušava shvatiti koji je prijatelj to rekao. Ako sazna, mijenjaju uloge. Kroz igru ​​Magarac koji te jaše djeca obraćaju pažnju na glas prijatelja kako bi ga prepoznali.

Osjetilo okusa

U upoznavanju ukusa koristili smo knjige kako bismo saznali gdje je naš jezik i koja je njegova zadaća. Kroz razne začine i namirnice saznali smo koji okus. S djecom smo prvo saznali gdje imamo jezik i koja je njegova zadaća. Potom smo se igrali i kušali raznovrsnu hranu i začine. Budući da smo se htjeli fokusirati samo na okus, zatvorili smo oči. Djeci je trebalo dosta vremena da probaju. Djecu smo dali kušati limun, slane štapiće, luk i čokoladu. Najviše ih se dojmio okus čokolade i svi su znali da je slatkast okus. Prepoznali su i slano i kiselo. Svima je limun bio kiselkast, a štapići slani. Promatrali smo kakve izraze lica djeca prave s određenim ukusom.

Obradite osjet mirisa

Djeca su učila o različitim mirisima (kava, limun, naranče, parfemi…) Najviše od svega djeca su željela mirisati, a neki su čak i točno pogodili što se krije u loncu. Opisali su i svoje osjećaje da li im neki miris miriše ili miriše. Kad smo provjerili lonce da vidimo jesu li ispravne, bili su jako sretni. Igrali smo i igru ​​sjećanja na temu mirisa. Djeca su birala određeni miris i tražila ga među ostalim mirisima. Djeci je igra bila zanimljiva i ponovili smo je nekoliko puta.

Zaključak

Djeca su vrlo znatiželjni i radoznali, stoga im moramo ponuditi obilje prilika za istraživanje. Kroz igru ​​djeca uče i ne znaju da uče. Djeca su kroz razne aktivnosti imala priliku upoznati osjetila i ljudsko tijelo. Uvijek moramo poticati od djece i slijediti ih. Djeca nam daju različite ideje i želje, ono što ih zanima. Djeca su kroz igru ​​učila zadatke vida, sluha, njuha, okusa, tipa. Naučili smo i kako žive ljudi koji nemaju određeni osjećaj za razvoj i žive u svom svijetu igrajući se. Za kvalitetan rad u odjelu najvažnija je dječja igra, a time se dijete može cjelovito razvijati.

Literatura

1. Kurikulum za vrtce: predšolska vzgoja v vrtcih (1990). Ljubljana: Ministerstvo za šolstvo in šport in Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
2. Kozar M. (2016). Izkustveno spoznavanje čutil v prvem starostnem obdobju (diplomsko delo), Univerza na primorskem, Pedagoška fakulteta. Pridobljeno s file:///C:/Users/PC/Downloads/Kozar_Maja_2016%20(1).pdf

Umjetnost izražavanja kroz ples

Mateja Lesničar

Sažetak

Ples prati čovjeka kao izražajan pokret kojim može izraziti svoje emocije, misli i osjećaje kroz sva životna razdoblja u raznim prilikama. S plesom se susrećemo kao djeca, kada svojim pokretima izražavamo nešto što osjećamo, vidimo ili mislimo. Ples je umjetnost u kojoj djeca kroz pokret doživljavaju različite sadržaje. Djeca se kroz ples izražavaju, razvijaju maštu i stvaraju. To je poput govora tijela kojim djeca pokazuju što doživljavaju i kako se osjećaju. Plesni izričaj također igra važnu ulogu u međuljudskim odnosima i grupnom sudjelovanju.

Ključne riječi: djeca, igra, ples, pokret.

Uvod

Ples ima mnoge pozitivne osobine, kao što su tjelesna aktivnost, kreativnost, socijalizacija, opuštanje, podešavanje vlastitog tijela, emocionalnost i još mnogo toga. Dijete je preko plesa izražava, zabavlja i komunicira lakše nego riječima. Ples je poput govora tijela, uz pomoć koje dijete može kreirati, opustiti, pokazati kako se osjeća i što doživljava. Ali češće bih također je bilo potrebno poticati kreativno kretanje, jer prečesto izvodimo raja pokretne igre u vrtiću, gdje je već određeno kako se trebaju kretati. Ples se u predškolskom razdoblju odvija kroz igru, odn. temeljne aktivnosti i kreativne aktivnosti koje holistički motiviraju i angažiraju djecu.
„Ples je kretanje tijela u prostoru i vremenu – vrijeme u plesu definira ritam. Plesačica do kraja pokret izražava svoje misli, ideje, emocije i mišljenja” (Rupnik, 2014).

Središnji dio

Ples prati čovjeka kao izražajan pokret kojim može izraziti svoje emocije, misli i osjećaje kroz sva životna razdoblja u raznim prilikama. S plesom se počinjemo susresti kao djeca, kada svojim pokretima izražavamo nešto što osjećamo, vidimo ili mislimo.
Dijete se prvi put susreće s plesom kada se počinje fizički izražavati. Njegovi su prvi potezi prvi plesne kreacije, koje svojim razvojem postaju sve bolje, sve opsežnije i sve složenije. Kroz ples dijete može upoznati svijet, naučiti nove aktivnosti i upoznati se
različitim područjima kurikuluma, može ostvariti ciljeve koje su postavili odgajatelji
dajemo. Kroz ples možemo podučavati, prenositi nova znanja i pratiti razvoj djeteta
na holistički način. Prije nego počnemo plesati s djecom, prvo im moramo pomoći da upoznaju svoje tijelo. Prije kretanja objasnimo im da se mogu kretati cijelim tijelom ili samo pojedinim dijelovima.

Dok ih pomičemo, imenujemo ih i kažemo im što radimo s njima (na primjer: kružimo glavom udesno). Naše tijelo je naš glazbeni instrument, pa ga moramo ugoditi ako želimo plesati. Trebamo svakodnevno vježbati djetetovo tijelo kako bi postalo okretnije i opuštenije. Da bi dječje aktivnosti bile zanimljivije, sve to trebamo činiti kroz igru; možemo vježbati sjedeći, ležeći, stojeći, na koljenima ili sve vježbe možemo raditi na jednoj nozi ili sa skokovima. Zatim možemo raditi vježbe vježbanja u hodu ili s rekvizitom u ruci, uz glazbu i sl. (Paulin, 2006).

Postoji nekoliko elemenata ili. uvjeti koji su važni za poticanje djeteta na kretanje.
Prvi uvjet je prostor. U današnjim vrtićima više nema štandova u skupinama mlađe djece. Dakle, djeca ne provode više vremena u nekom zatvorenom i skučenom prostoru, ali im je dopušteno kretanje samo na jastuku na podu. Djeca se prvo postavljaju u početni položaj leđa, a kasnije u takav položaj kojim vlada. Za mlađu djecu postavljamo tunele u igraonici ili na terasi stepenice (drvene ili meke, od jastuka). Drugi uvjet su individualne metode. Odgajatelj ne tjera dijete na pokret, već ga pušta da samostalno istražuje i na taj način se postupno osamostaljuje. Nudeći djetetu razne igračke, odgajatelj omogućuje djetetu da se sam snalazi – manipulira njima i nadograđuje svoje motoričke sposobnosti.

U dobi od druge do treće godine sadržaj odgojno-obrazovnog rada je drugačiji nego u razdoblju od prve do druge godine. Uz spontanu igru, odgajatelji već uključuju planirane ili usmjerene aktivnosti u kojima prevladava metoda vođenja, a nastaju još tri metode i to od vođenja do izmišljanja, izmišljanja i od izmišljanja do vođenja. Treći uvjet su primjereni poticaji za kretanje, kao što su razni materijali (roba, predmeti, prirodni materijal…), glazba (vokal, instrumentalni ples, instrumental…), ples (narodni ples, pokretno-raja igre, društveni ples …), likovne umjetnosti (građa, ilustracije, animirani filmovi, lutke…) (Koflič, Gobec, 1995).

Kretanje djeteta može se privući prispodobama iz prirode i promatranjem okoline.
Pozivamo ga da promatra kako pahulje padaju na tlo ili, na primjer, kako se pojedina životinja kreće. Pozivamo ga da pokuša lagano i nečujno kročiti po tlu poput miša ili kretati se polako poput lišća drveća koje pada na zemlju u jesen. Pokušavamo sve ovo zapažanje izraženo prirodnim načinima kretanja kao što su hodanje, skakanje, puzanje, puzanje, trčanje i rotacijom. Pokret ili ples se također mogu izraziti tako da se, na primjer, prvo osluškuje priroda pjev ptica ili kiše i tek tada se počinjemo kretati. Također je važno plesati s djetetom, jer će nas najprije htjeti oponašati, tek onda će se stvoriti. Jedna mogućnost je i to idemo u šumu gdje možemo preskočiti korijenje ili kamenje i trčati oko stabala. V ali u kasinu se možemo kretati uz pomoć mašte i izmišljati stvari. Započnimo priču mi, djeca nastavljamo, a možemo koristiti i neku pjesmu ili likove iz bajki, na slučaj Crvenkapice, koja hoda šumom i na putu nailazi na razne prepreke (Paulin,1971).

Ples prati čovjeka u svim razdobljima njegova života i dio je ljudske djelatnosti.
To može biti samo jednostavan skok koji je izraz radosti ili uzbuđenja. Najbolje je ponuditi djetetu što više prilika da doživite ples i steknete puno iskustva. Sva djeca se vole kretati, poskakuju, vrte se i opuštaju uz glazbu. Tijelo je ljudski instrument koji je potreban napjevati vrlo rano” (Kovač Valdes, 2010).
Ples ima mnoge pozitivne osobine, kao što su tjelesna aktivnost, kreativnost, socijalizacija, opuštanje, podešavanje vlastitog tijela, emocionalnost i još mnogo toga. Dijete je preko plesa izražava, zabavlja i komunicira lakše nego riječima. Ples je poput govora tijela, uz pomoć koje dijete može kreirati, opustiti, pokazati kako se osjeća i što doživljava.
Ali češće bih također je bilo potrebno poticati kreativno kretanje, jer prečesto izvodimo raja pokretne igre u vrtiću, gdje je već određeno kako se trebaju kretati. Ples se u predškolskom razdoblju odvija kroz igru, odn. temeljne aktivnosti i kreativne aktivnosti koje holistički motiviraju i angažiraju djecu.

„Ples je kretanje tijela u prostoru i vremenu – vrijeme u plesu definira ritam. Plesačica do kraja pokret izražava svoje misli, ideje, emocije i mišljenja” (Rupnik, 2014, str. 10).
“Plesna edukacija je, u najširem smislu, plesna edukacija. To je također metoda poučavanja i bivanja povezuje se sa svim odgojno-obrazovnim područjima u vrtiću i sa sadržajima učenja u školi. Plesni odgoj u užem smislu riječi je odgoj za ples, za plesnu umjetnost kao autonomno umjetničko područje” (Kroflič, Gobec, 1989.).
„Ples prati čovjeka u svim razdobljima njegova života i dio je ljudske djelatnosti.
To može biti samo jednostavan skok koji je izraz radosti ili uzbuđenja. Najbolje je ponuditi djetetu što više prilika da doživite ples i steknete puno iskustva. Sva djeca se vole kretati, poskakuju, vrte se i opuštaju uz glazbu. Tijelo je ljudski instrument koji je potreban napjevati vrlo rano” (Kovač Valdes, 2010).

„Stvaranje pokreta je pristup učenju u kojem djeca/učenici/studenti izražavaju pokret kroz pokret, osmišljavati i kreirati različite obrazovne sadržaje. Uključivanje kreativnog pokreta omogućuje aktivno učenje i promiče potencijale učenja, pridonosi intelektualnom rastu u različitim područjima, jača neverbalnu komunikaciju, kreativnost, pamćenje i ujedinjuje kognitivne i tjelesne i emocionalno-socijalne sposobnosti i kod male djece i starijem učeniku” (Geršak, 2014).

Ples se razlikuje od pokreta. Razlikujemo ga na sljedeći način: pokret je aktivnost, to mogu biti i određene vježbe, npr. kruženje glave, prelazak noge preko noge, pomicanje dlana savijanjem zapešća… Ako se određene vježbe izvode prema određenim uputama i s određenom svrhom, aktivnost je sve bliža plesu. Kada i ako povežemo te pokrete u ritmu i dodajući im emocionalnu, društvenu dimenziju i kvalitetu, ovaj se pokret može okarakterizirati za plesanje. Ples je skup različitih pokreta. Riječ je o dramskoj, imaginarnoj i formativnoj tvorevini. Ples je također sredstvo za uživanje. Čini se ugodno u plesnoj tjelesnoj aktivnosti fizičko i psihičko blagostanje. To je stanje u kojem su sve mentalne i tjelesne aktivnosti skladne usmjeriti na određeni cilj (Pavlin, 2006).

Zaključak

Kako bi odgajatelji djecu mogli podučavati plesnoj kreativnosti, moraju biti i tjelesno aktivni, imati istančan osjećaj za ritam i biti glazbeno obrazovan. Odgajatelji moraju biti uzori prirodnom ponašanju. Ako se znamo kretati slobodno i bez napora, takve povratne informacije dobit ćemo i od djece. Ali ako se nerado krećemo, a nismo opušteno, ni djeca se neće znati i moći opustiti. Bit plesne aktivnosti je iznad svega u tome što odgajatelj vježbe osmišljava što samostalnije i maštovitije i ne ponavlja ih uvijek već su navedeni primjeri. Plesom potičemo dječje pokretno stvaranje. Na taj način pridonosimo sveukupnom razvoju djetetove osobnosti, pa predstavlja integralno ekvivalentan dio predškolskog odgoja. Ples spada u područje estetskog odgoja. Ples u području predškolskog odgoja uključuje izražavanje kroz pokret i stvaranje kroz pokret. Izrazi i kreacija plesa ovise o pojedinom razvojnom stupnju djeteta.
Plesom potičemo dječje pokretno stvaranje. Na taj način doprinosimo ukupnom razvoju djetetova osobnost, te stoga predstavlja integralno ekvivalentan dio predškolskog odgoja. Ples spada u područje estetskog odgoja. Ples u području predškolskog odgoja podrazumijeva izražavanje kroz pokret i stvaranje kroz pokret, stoga potaknimo djecu na ples.

Literatura

1. Geršak, V. (2015). Misliti skozi gib in ples: ustvarjalni gib kot učni pristop. V: Aktivnosti učencev v učnem procesu. Koper: Univerzitetna založba Annales, Koper.
2. Geršak, V. (2014).Plesna umetnost v vrtcu: gibanje telesa v prostoru, času in z energijo.
   V: VRBOVŠEK, B. (ur.).Umetnost v vrtcu. Ljubljana: Supra
3. Kroflič, B., Gobec, D. (1989). Plesna vzgoja za najmlajše. Novo mesto: Društvo pedagoških
   delavcev Dolenjske, Pedagoška obzorja
4. Kroflič, B., Gobec, D. (1992). Ustvarjalni gib in plesna vzgoja za najmlajše. Novo mesto:
   Pedagoška obzorja.
5. Kovač Valdes, J. (2010). Plesna žgečkalnica: priročnik ustvarjalnega giba in sodobnega plesa za otroke z osnovami plesnih tehnik. Ljubljana: Javni sklad Republike Slovenije za kulturne dejavnosti.
6. Marjanovič Umek, L.in Zupančič, M.(2006).Psihologija otroške igre: od rojstva do vstopa v šolo. Ljubljana: Znanstveni inštitut Filozofske fakultete.
7. Pavlin, J. (2006). Ples, spol in čustva v visoko moderni družbi. Ljubljana: Znanstveni inštitut Filozofske fakultete.
8. Paulin, M. (1971). Gibalno ritmična vzgoja predšolskih in mlajših šolskih otrok.
   Ljubljana: Zavod za šolstvo SR Slovenije.