Matematika u prirodi

jozefa_vogrinec

Jožefa Vogrinec

Sažetak

U suvremeno doba podučavanje i kretanje u prirodi vrlo su bliski ponajprije zbog nedostatka kretanja kod djece. Istraživanja pokazuju da nastava u prirodi uz kretanje i aktivnosti donosi učenicima bolje rezultate u radu i lakšu percepciju nastavnog gradiva.

Predstavit ću primjer dobre prakse nastave iz matematike uz kretanje u prirodi u vrijeme nastave na daljinu. Na terenu iza škole postavili smo učionicu, koja predstavlja veliki izazov zato što nam omogućava učenje na svježem zraku, uz kretanje i istraživanje. Tamo radimo matematička istraživanja i uz igru učimo. Obavili smo i matematički obilazak okoline škole i istraživali što nam sve predstavlja matematički izazov.

Ključne riječi: matematika, učenje u prirodi, kretanje, igra.

1. Uvod

Suvremeni tempo života ne ostavlja nam puno vremena za prirodu i kretanje u njoj. Prilikom početka školovanja često se zaboravlja na djetetovu potrebu za kretanjem. Spoznaje nekih istraživanja ukazuju na činjenicu da je proces učenja učinkovitiji ako je u učenje uključeno kretanje. Znanje je također trajnije, jer se stječe na temelju iskustva pojedinca. Budući da kretanje kod učenika utječe na razvoj određenih sposobnosti učenja, nije slučajno da ljudi s poteškoćama u kretanju češće pokazuju i poremećaje čitanja i pisanja, koncentracije, pamćenja, apstraktnog razmišljanja, percepcije prostora, ravnoteže, ritma, pjevanja itd. (Ščuka, 2007).

Predstavit ću primjer dobre prakse matematike i kretanja u prirodi nakon nastave na daljinu sa učenicima 2. razreda.

2. Matematika i kretanje

Načinom učenja uz kretanje dijete stječe konkretno iskustvo u rješavanju matematičkih i logičkih problema, koje je, prema Piagetu, od velikog značenja, osobito za djecu u predoperativnom stupnju razmišljanja (Pišot i Planinšec, 2005.).

U početku svog školovanja učenik nije sposoban apstraktno razmišljati, stoga je važno da učitelj gradivo objasni na drugi način. Jedan od mogućih načina prezentiranja nastavnog gradiva je i uključivanje potpunog tjelesnog iskustva u nastavne sate. U nastavi s uključenim kretanjem učenici često nemaju osjećaj da uče, već da se igraju. Naime, takvim načinom učenja učenici zadovolje potrebu za zabavom jer mogu biti opušteni, dobrog su raspoloženja i uživaju u onome što rade.

Rezultati studija pokazuju, da je učenje uz kretanje uspješnije od učenja u klasičnoj školskoj situaciji. Kretanje pridonosi većoj motivaciji djece. Kretanje tijekom nastave je igra, koja je zabavna i puna emocija. Još je raznovrsnije i zabavnije ako se to događa u prirodi. Teoretski pojmovi i znanja koja dodiruju emocije lakše se pamte. Učenici su pažljiviji i više su uključeni u učenje pokreta.

2.1 Matematički pohod

Pripremila sam matematički pohod u prirodu za drugi razred osnovne škole. Sastavljajući zadatke, slijedila sam nastavne ciljeve matematike za drugi razred, koji su propisani u nastavnom programu matematike.

Pomoću zadataka pokušala sam pokazati gdje sve možemo pronaći matematiku u okolini škole i u svakidašnjem životu i kako je možemo kroz pokret u prirodi svladati i razumjeti brže i na zanimljiviji način. Pripremila sam slika 1radni list za učenike. Najprije smo zajedno sa učenicima na karti pogledali plan puta i razgovarali o sigurnosti prilikom pohoda.

Slika 1. Plan rada (Izvor: autor)

2.1.1. Radni list

MATEMATIČKI POHOD

Danas te očekuju zanimljivi matematslika 2ički zadaci koje ćeš riješiti u okolini škole. Želim ti uspješno matematičko istraživanje. Ponesi olovku, metar i radni list.

Slika 2. Istražujemo (Izvor: autor)

Pješačenje započni na školskom dvorištu. Promotri srebrnu ploču na zidu.

1. Kojeg je ploča oblika?______________________________

slika 3Slika 3. Ploča (Izvor: autor)

 Pođi do ograde pored škole.

2. Kako su šipke postavljene u ogradi?
a) vodoravno    b) okomito

3. Prebroji okomite šipke između dva stupa i izračunaj koliko ih ima.

_________________________________________________________

slika 4Slika 4. Ograda (Izvor: autor)

Promotri zastave ispred škole.

4. Što je zajedničko za sve četiri zastave?____________________________

slika 5
Slika 5. Zastave (Izvor: autor)

Pođi do stubišta.

5. Mrav se uspinje na prvu stepenicu. Koliko centimetara mora hodati da bi stigao na vrh stepenice?

slika 6Slika 6. Stube (Izvor: autor)

Školsko dvorište iza škole.

Pođi na školsko dvorište iza škole.

6. Pronađi sve poklopce kanalizacije u kvadratnom obliku. Trči od poklopca do poklopca i prebroji ih. Koliko ih ondje ima? ______________________________

7. Napiši prethodnika i sljedbenika tog broja. __________________________

slika 7Slika 7. Brojimo kvadrate (Izvor: autor)

Popni se na brdo kraj šume. Pogledaj parkiralište.

8. Koliko najviše automobila je moguće parkirati na školskom parkiralištu? ___

9. Koliko je automobila parkirano danas? ______

10. Zapiši dva broja s registarskih tablica parkiranih automobila. ____________

11. Koliki je njihov zbroj? _________________________________

slika 8Slika 8. Parkiralište (Izvor: autor)

12. U šumi odaberi 4 panja i prebroji godove, utvrdi koje su starosti bila srušena stabla. Zapiši brojeve i razvrstaj ih po veličini od najmanjih do najvećih.

____________________________ , ______< ______ < _____<_____

slika 9Slika 9. Godovi na panjevima (Izvor: autor)

Igralište

13. Pronađi zelenu zakrivljenu crtu na igralištu. Pored nje je bijela ravna crta.

Koji je put kraći? _______________

a) ______________

b)image

slika 10Slika 10. Crte (Izvor: autor)

Na livadi

Pođi do planinskog putokaza „Haloška planinska pot (HPP)“.

14. Koliko je vremena potrebno za proći stazom od Podlehnika do Gorce? __________

15. Koliko ima sati hodanja od Gradišča do Cirkulana? _______­­­_________

16. Koliko ima sati hodanja od Gorce do Janškog vrha? _______________

slika 11slika 12
Slika 11. Putokaz (Izvor: autor)             Slika 12. Putokaz (Izvor: autor)

Vrati se preko travnjaka natrag u učionicu na otvorenom. Zaustavi se ispred kuhinje.

17. Kuhari su pripremili iznenađenje za vas. Svaki učenik može odabrati kornet, sladoled na štapiću ili sladoled u loptici i pojesti ga. Napiši u tablicu što i koliko čega ste odabrali. Koja geometrijska tijela predstavljaju?

image

slika 13slika 14
Slika 13. Sladoled (Izvor: autor)  Slika14. Sladoled (Izvor: autor)

Pođi u šumu.

18. Pomoću crtica prezentiraj podatke i odgovori na pitanja.

Kojih je geometrijskih tijela najviše?__________________________

Koliko zajedno ima korneta i sladoleda na štapiću?_______­­­_______

Jesu li svi učenici odabrali sladoled? ______________

slika 15slika 16Slika 15. Linijski prikaz (Izvor: autor)   Slika 16. Linijski prikaz (Izvor: autor)

Pođi do učionice na otvorenom i uredi svoje bilješke.

slika 17slika 18
Slika 17. Učimo (Izvor: autor)   Slika 18. Učionica na otvorenom (Izvor: autor)

slika 19
Slika 19. Učionica na otvorenom (Izvor: autor)

3. Zaključak

Predstavljenim matematičkim zadacima u prirodi učenike sam potaknula da matematički promatraju, istražuju i razmišljaju. Učenici su izrazili zadovoljstvo takvim načinom rada i njihove su posljednje bilješke dokaz da tijekom nastave koja uključuje kretanje u prirodi često imaju osjećaj, da ne uče, već da se igraju. Tijekom rada bili su maštoviti, pronalazili su originalna rješenja, pružali inicijativu.

Matematički pohodi vrlo su učinkovit suvremeni oblik nastave, u kojemu učenici shvate, da se svakodnevno susreću s matematikom, iako toga nisu svjesni. Načinom učenja uz kretanje stječu konkretno iskustvo u rješavanju matematičko-logičkih problema. Omogućava im lakše razumijevanje složenih matematičkih pojmova i pravila. U našem okruženju ima još puno matematičkih situacija, koje ćemo koristiti jer matematika uz kretanje donosi veću motivaciju za rad i bolje nastavne učinke učenika.

Literatura

  1. Harmandić, T. (2013). Matematični sprehod. (Diplomski rad). Univerza v Mariboru, Pedagoška fakulteta, Maribor. https://dk.um.si/Dokument.php?id=59405 (Pristupljeno 12.2.2020.)
  2. Lipovec, A. (2010). Matematični potep. Projekt: razvoj naravoslovnih kompetenc. Univerza v Mariboru. http://kompetence.uni-mb.si/S1.16-S1.18_DidakticnaGradiva_S4.pdf (Pristupljeno, 18.1.2020)
  3. Marentič Požarnik, B. (2003). Psihologija učenja in pouka. Ljubljana: DZS.
  4. Rado Pišot, Jurij Planinšec (2005). Struktura motorike v zgodnjem otroštvu. Motorične sposobnosti v zgodnjem otroštvu v interakciji z ostalimi dimenzijami psihosomatičnega statusa otroka. Koper: Založba Annales, zbirka Cinesiologiae.
  5. Program osnovna šola. Matematika. Učni načrt (2011). Ljubljana: Ministrstvo za izobraževanje, znanost in šport. (Pristupljeno 10.1.2020) s: https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/obvezni/UN_matematika.pdf
  6. Ščuka, V. (2007). Šolar na poti do sebe: oblikovanje osebnosti: priročnik za učitelje in starše. Radovljica: Didakta.

Sigurna potraga za blagom

zeljka_vargic

Željka Vargić,

Sažetak

Sigurnost i kako ju postići u svim aspektima naših života uvijek je goruće pitanje. Tijekom veljače, u kojoj obilježavamo Dan sigurnog interneta, to se pitanje postavlja češće nego inače. No, znamo li kako se zaštititi i što je potrebno štititi ? Potrebno je zaštititi dijete (učenika) od mnogobrojnih opasnosti, a osobito onih koje vrebaju s ekrana i interneta kojem su naša djeca sve više izložena. Djeca uglavnom znaju da postoje prijetnje i opasnosti, no znaju li što mogu izgubiti? Izgubiti mogu svoj osobni podatak, svoje osobno blago, koje utvrđuje njihov identitet. Upravo gubitak te vrste blaga pokušala sam osvijestiti kod njih kroz aktivnosti provedene na satu informatike.

Ključne riječi: sigurnost, internet, djeca, igra, šifra, osobni podatak.

1. Uvod

U godini koju obilježavaju potresi i koronavirus, pojam sigurnosti zacijelo je onaj koji smo najviše puta izgovorili ili na njega pomislili.
Sigurnost i dobrobit učiteljima su na umu cijele (školske) godine, a osobito u veljači tijekom koje se obilježava Dan sigurnosti na internetu.
Smatram kako je ishodište svojih promišljanja o aktivnostima kojima obilježavamo Dan sigurnog interneta potrebno staviti upravo u samu definiciju pojma sigurnosti.
No, znamo li što je uopće sigurnost i kako ju definirati?
U članku Socijalna politika (sigurnost) kao područje nacionalne sigurnosti: prilog raspravi o kritičkim sigurnosnim studijama piše da je sigurnost temeljni preduvjet opstanka, djelovanja i razvoja čovjeka, države i društva (Bilandžić,2017)
Prema Wikipediji, sigurnost je stupanj zaštite od opasnosti, štete, gubitka ili kriminalne aktivnosti.
Sigurnost se ,uglavnom, definira kao odsutnost prijetnje.
No, pitanje je komu se prijeti? Čija sigurnost je ugrožena? Koga i kako treba zaštititi? Treba zaštititi dijete (učenika) od opasnosti koje vrebaju na internetu te smanjiti mogućnost nastanka bilo kakve štete.

Cilj aktivnosti koje sam provodila, i koje ću opisati, bio je zaštititi ,ali prvenstveno osvijestiti učenike o važnosti čuvanja osobnih podataka te im ukazati na moguće posljedice njihova gubitka.

Zbog stalne izloženosti djece ekranima i nedostatka druženja i igre s vršnjacima, odlučila sam Dan sigurnog interneta obilježiti klasičnom igrom i to onom koja će im pružiti mogućnost otkrivanja, uzbuđenja, suradnje i nagrade.

A koja igra bi mogla pružiti sve navedeno ako to ne bi bila Potraga za blagom?
U njoj imamo maštu, uzbuđenje, brzinu, neizvjesnost, otkrivanje i naposlijetku blago.
Za kakvim blagom su tragali učenici četvrtog razreda otkrit ću kroz tijek aktivnost.

2. Tijek aktivnosti

2.1. Otkrijmo temu
U aktivnosti otkrivanja teme zadatak učenika bio je pretražiti učionicu kako bi pronašli plastična punjenja iz Kinder jaja. Svako punjenje skrivalo je riječi koje sastavljene čine rečenicu. Prvotno uzbuđenje nastalo tijekom igre traženja povećalo se zbog želje da se što prije otkrije pravilan redoslijed riječi rečenice koja otkriva čimSlika1e će se učenici baviti tijekom sata. Uspješnim izvršenjem zadatka učenici otkrivaju temu Dan sigurnog interneta.

Interes za temu veći je samim time što su učenici očekivali uobičajeni sat informatike, a ne onaj koji slijedi.

Slika 1. Plastična punjenja iz Kinder jaja

2.2. Podjela u skupine i najava igre

Učenici su sami odabrali skupinu (trojku) čiji žele biti član nakon čega smo ponovili pravila po kojima surađujemo unutar skupine.
Učenici poznaju društvenu igru Potraga za blagom koja se igra na ploči uz pomoć figurica i kockica no ovo će biti uzbudljivije jer smo mi ti koji se kreću i to po školi, a ne po igraćoj ploči. Očekuje nas rješavanje zagonetki i poruka skrivenih šiframa, pronalaženje tragova i predmeta koji vode do pronalaska blaga.

2.3. …i kreće Potraga za blagom

Svaka skupina odabire zapečaćenu kovertu sa zadatcima. Nakon otvaranje koverte čitaju upute i dešifriraju poruku koja ih vodi do druge poruke i mjesta na kojem će pronaći trag važan za rješavanje krajnje zagonetke i dobivanja odgovora o tome gdje se krije blago.

Poruke su šifrirane Morseovom abecedom, Cezarovim šifriranjem i Pigpen šifriranjem. UčenicSlika2i za dešifriranje koriste svoj udžbenik.
Za ilustraciju, detaljnije ću prikazat zadatak jedne od skupina.
Otvaranjem koverte učenici pronalaze sljedeću poruku:

Slika 2. Šifrirana poruka1

Uspješnim rješavanjem zadatka učenici otkrivaju da trebaju pokucati na vrata psihologinji.
Slika3Ulaskom u njen ured otkrivaju još jednu kovertu u kojoj se krije sljedeći trag.
Zadatak je Morseovom abecedom dešifrirati poruku kako bi otkrili predmet potrage, a Pigpenom mjesto na kojem se predmet nalazi.

Slika 3. Šifrirana poruka2

Slika4Slika 4. Pigpen šifra

Najviše smijeha, uzbuđenja i zabave izazvao je upravo ovaj dio zadatka u kojem su učenici pretraživali prostorije Produženog boravka. Zabunu je dodatno stvorila i činjenica da imamo dvije prostorije, a u šifriranoj poruci nije bilo točno naznačeno koju od te dvije pretražiti.Slika5

Pronalaskom predmeta, otvara se i zadnja poruka koja krije zagonetku za čije rješavanje učenici trebaju iskoristiti znanje prirode i društva.

Slika 5. Zagonetka

Slika6Učenici su imali mogućnost tražiti pomoć oko točnog odgovora kod osobe koju su posjetili nakon otkrivanja prve šifre.

Nakon puno trčanja, traganja i uzbuđenja zbog ulazaka na pogrešna vrata, prva ekipa stiže na mjesto i otkriva blago-škrinjicu. Prostorija koju su tražili bio je arhiv. Malenim ključićem otvaraju škrinjicu i u nju smještaju svoj pronađeni predmet.

Slika7Pristizanjem i ostalih ekipa završavamo potragu i nadopunjujemo škrinjicu vrijednim predmetima.

Razgovaramo o tome zašto ovakve predmete poput prstenja i naušnica smatramo važnima, zašto ih držimo „pod ključem“ i što bi učenici smjestili u svoju škrinjicu s blagom.
Tijekom razgovora otkrivamo da nam gubitak ovakvih predmeta nanosi štetu, ali da je gubitak moguće nadoknaditi.
Upućujem ih na to da je i naše računalo škrinjica s blagom. Učenici pogađaju koje bi to blago moglo biti. To su naši osobni podatci.
Na jednak način kako brinemo o predmetima trebamo brinuti i o osobnim podatcima.
Osobni podatci su sve informacije koje se odnose na pojedinca i koje utvrđuju njegov identitet.
Na internetu postoji mogućnost njihove zlouporabe pa trebamo biti oprezni .
Osobne podatke čuvamo i tako sebe štitimo na internetu.
Kao završnu aktivnost, crtali smo i smišljali izgled Superjunaka – čuvara naših osobnih podataka.

3. Zaključak

Internet kao mreža svih mreža olakšava komunikaciju, brzo pronalaženje informacija, dijeljenje i suradnju, ali isto tako skriva i mnoge zamke i opasnosti. Cilj dana, poput Dana sigurnog interneta, je upozoriti na te opasnosti i naučiti nas kako se nositi s njima.
O internetu i zamkama koje on krije možemo učiti i offline aktivnostima. Upravo za njih sam se odlučila ove veljače jer smatram da djeci nedostaje klasične igre, druženja, suradnje, kretanja i međusobnog pomaganja.
Jednostavna igra poput Potrage za blagom donijela je u naš razred i školu veselje, razdraganost pa i svladavanje stidljivosti jer ipak je trebalo pokucati na vrata „ozbiljnim“ pedagozima, psiholozima i tajnicama. Naučila nas je surađivati, koristiti se udžbenikom, orijentirati se i prije svega ne odustati. Trčkarajući po školi nismo ostali neprimijećeni – gledale su nas spremačice, učitelji, stručni suradnici i svi su na svoj način pokušali pomoći.
Cilj smo postigli jer smo igrajući se naučili da postoje škrinjice koje kriju neopipljiva, ali vrijedna blaga kao što su naši osobni podatci.

4. Literatura

  1. Blagus, J., Ljubić Klemše, N., Ružić, I., Stančić, M. (2020). e-svijet 4, radni udžbenik informatike u četvrtom razredu osnovne škole, Zagreb: Školska knjiga
  2. Bilandžić, M. (2017). Socijalna politika (sigurnost) kao područje nacionalne sigurnosti: prilog raspravi o kritičkim sigurnosnim studijama. Rev. soc. polit., god. 24, br. 3, str. 343-359, Zagreb

Programiranje za najmlađe – II. dio

valentina_blaskovic

Valentina Blašković

Sažetak

Prve korake programiranja djeca mogu započeti već u predškolskoj dobi, a istu priliku su dobili učenici Republike Hrvatske od ove školske godine 2020./2021., ulaskom predmeta Informatika u 1. razred osnovne škole. Poanta nije „gurati“ svu djecu u svijet programiranja već je bit zainteresirati ih, pokazati koliko je programiranje zanimljivo i „navući“ ih na programiranje, računalno razmišljanje i logičko zaključivanje i time kod učenika razvijati inovativnost, stvaralaštvo i poduzetnost, te formirati vrijedna znanja koja se mogu ugraditi u budući profesionalni život učenika.

Ključne riječi: programiranje, program, zmije i ljestve, naredbe, igra.

Interaktivna online radionica Programiranje za najmlađe održan je 16. listopada 2020. u organizaciji Udruge Suradnici u učenju , a uvršten je i kao događaj incijative Meet and Code s ciljem da se pokaže učenicima koliko programiranje može biti zabavno i na koji način može pomoći u ostvarivanju i primjeni ideja, a u konačnici ohrabrit će učenike da razvijaju svoje digitalne vještine koje su im potrebne u današnjem svijetu. U spoju klasične igre (Zmije i ljestve) učenici su kroz rješavanje zadataka u suvremenim programima pomoću blokova naredbi razmišljali, rješavali probleme i poticali kreativnost. Programiranjem učenici će se zabavljati i učiti, otkrivati nove načine rješavanja problema i razmišljati izvan okvira. Inovacija i posebnost prikazana je upravo u spoju starih igara na novi/ moderniji način.

Interaktivnu online radionicu vodila je učiteljica Informatike Valentina Blašković iz Prve osnovne škole Ogulin preko online platforme Microsoft Teams. Na radionici su sudjelovali učenici 5. razreda iz Osnovne škole „Matija Gubec“ Cernik sa svojom učiteljicom Informatike Kristinom Slišurić koji su radionicu pratili iz svoje učionice dok su se iz svojih domova kroz online nastavu uključili učenici 5. razreda Osnovne škole Popovača s učiteljem Darkom Rakićem (Slika 1).

Radi lakšeg snalaženja tijekom webinara učiteljica je podijelila s učenicima poveznicu na Padlet ploču na kojoj se nalazi popis svih aktivnosti i pripadajućih poveznica na igru/zadatak. (Slika 2)

U uvodnom dijelu učenici su otkrivali temu sata tako da su slagali puzzle, a time i ovladati vještinom slaganja elemenata koja će im biti potreban u ostalim aktivnostima. Učiteljica Valentina pokazivala im je potom različite oblike labirinta te su zajedno tražili izlaz koristeći se naredbom idi naprijed, okret udesno, okret ulijevo. Sve što su otkrili i isprobali u prethodnim aktivnostima učenici su iste iskazivali u jednostavnom slaganju naredbi zabavne igre programiranja Run Marco. Nakon igre učiteljica je upoznala učenike sa slaganjem programa blokom naredbi u online programu Scratch i Makecode microbit i time ih upoznala kojom lakoćom stvaramo program te kako program možemo „iščitati“ prema redoslijedu slaganja naredbi. Naredbe u jednom i drugom programu prepoznajemo prije svega po boji, kojoj kategoriji pripada a time čemu ona služi – za kretanje, izmjenu izgleda, dodavanje zvuka, upravljanje likom, odnosno osnovne naredbe, ulazne vrijednosti, led svjetleće diode micro:bita i slično.

Upoznavanjem s prethodnim programima učenici su spremno krenuli i u glavni dio sata koji se odnosi na igru Zmije i ljestve izrađenu u alatu Genial.ly (Slika 3).

Igranje igre je zamišljena tako da učiteljica baca kocku i pomiče lika po ploči. Ovisno o tome na koje polje lik stane otvara se pitanje ili se lik penje po ljestvama gore ili se zbog zmije na koju stane spušta dolje. Pitanja se odnose na programe izrađene tokom sata na kojima učenici predviđaju što će lik ili micro:bit učiniti ili npr. na koju stranu će se Marco okrenuti. Učenici prate pitanja a svoje odgovore upisuju preko Tricider ankete. Nakon uspješnog dolaska do kraja igre, učenici su igrali Google igru izrađenu povodom 50 godina dječjeg programiranja.

Učenici zajedno s učiteljicom igraju prva dva nivoa, a nastavak su učenici igrali ili za domaću zadaću ili na sljedećem satu Informatike. Online interaktivna radionica završila je zajedničkim crtanjem u alatu Aggie.io gdje su učenici ostavljali poruke ili crteže kao povratne informacija cjelokupne radionice.

Programiranje danas poprimilo je potpuno noviji, moderniji, zanimljiviji i zabavniji izgled te učenici kroz različite programe na zabavan način koriste naredbe i slažu svoje prve programe. Povezati programiranje s već tradicionalnim igrama je moguće a ova radionica je dokaz toga. Ne treba bježati od starih društvenih igara realnog svijeta i tražiti zabavu isključivo u virtualnom svijetu, već je veća zabava u povezivanju ta dva svijeta zajedno, ravnomjerno ali odgovorno i pažljivo, i naravno, umjereno.

Programiranje za najmlađe (2) – prezentacija s interaktivne radionice Programiranje za najmlađe, 2. dio

Programi(g)ranje – I. dio

kristina_slisuric

Kristina Slišurić

Uvod

Jedna od aktivnosti koju je Udruga suradnici u učenju provela tijekom mjeseca listopada, a povodom obilježavanja Europskog tjedna programiranja bila je i interaktivna online radionica pod nazivom Programi(g)ranje u kojoj su učenici početnici u programiranju koristeći vizualno jednostavno okruženje programirali svoje prve samostalne igre – od početne ideje, razvijanja iste do konačne realizacije,  i uvodili se u zanimljiv i nadasve kreativan proces programiranja.

Interaktivna online radionica je održana u ponedjeljak 19. 10. 2020., a vodila ga je učiteljica Kristina Slišurić, a sudionicu su bili učenici trećeg razreda Osnovne škole u Ogulinu sa svojom učiteljicom Valentinom Blašković.

Ključne riječi: programiranje, igra, Meet and Code, code, EU Code Week, Scratch

Središnji dio

Interaktivna radionica se održala korištenjem alata MS Teams uz pomoć kojeg smo se vidjeli, čuli i uspješno komunicirali i ostvarivali dijalog iako smo se fizički nalazili daleko jedni od drugih.

Glavni cilj ove interaktivne radionice bio je da učenici stvore programe koristeći vizualno okruženje Scratcha, a u kojem će se koristiti slijedom, ponavljanjem i odlukom te ulaznim vrijednostima uz poticanje učenika na kreativnost i inovativnost u rješavanju problemskih zadataka i korištenje informacijsko komunikacijske tehnologije u njihovom rješavanju.
Nakon uvodnog pozdrava učiteljica je ponovila s učenicima tri osnovne algoritamske strukture koje smo naučili i uvježbali  na prošloj online interaktivnoj radionici Programiranje za najmlađe, 1. dio koja je održan tjedan dana ranije. Nakon toga smo koristeći digitalnu ploču zajedno pogledali što će biti cilj današnjeg rada odnosno kako će izgledati program koji ćemo zajedno napraviti. Digitalnu ploču učiteljica je pripremila koristeći alat Padlet i nalazi ovdje.


Učiteljica je pokazala učenicima simulaciju igre koju planiramo izraditi. Igra je dostupna na poveznici.

Nakon pogledane igre učiteljica je učenicima pokazala algoritam za izradu programa uz objašnjavanje zašto se u pojedinim koracima rješavanja problema trebaju koristiti određene algoritamske strukture. Učenici su pratili učiteljicu i odgovarali na pitanja koja je učiteljica postavljala kako bi pratila njihovo razumijevanje algoritma.

Nakon analize algoritma slijedilo je prevođenje algoritma u program, kada smo korak po korak, uz detaljnu analizu, tražili blokove naredbi u skriptama i dovodili ih u naš program, a prije toga odabrali smo željeni lik i pozornicu za provođenje igre.

Posebnu pažnju posvetili smo pojmu ulaznih vrijednosti i varijabli jer je to prvi puta da se učenici susreću s istim. Zamislili smo ih kao kućice u kojima spremamo brojeve koje program mora zapamtiti. Cijeli program može se pogledati i na slici.

Nakon izrade programa slijedilo je njegovo testiranje, a na kraju i izazov. Učiteljica je pozvala učenike da na ovaj način izrade igru s drugačijim pitanjima ili da animiraju svoje ime, izrade priču i animiraju lektiru ili realiziraju neku drugu svoju ideju.

Samovrednovanje na kraju radionice proveli smo čarobnim kotačem u kojem su učenici svaki za sebe zavrtili kotač te redom eliminirali izjave koje su sadržavale aktivnosti provedene tijekom radionice. Učenici su iz kotača eliminirali sve izjave što je značilo da su sve zamišljene aktivnosti uspješno odradili. Posebno bih istaknula kako su svi dobili neku novu ideju za izradu programa.

Zaključak

Početno programiranje u razrednoj nastavi od iznimne je važnosti za stvaranje temelja logičkog razmišljanja i rješavanja problema iz svakodnevnog života koji zahtijevaju preciznost, sustavnost i analizu. Vježbanje računalnog razmišljanja od malih nogu i poticanje učenika na kreativnost u izradi jednostavnih programa kao u ovom slučaju edukativne igre priprema učenike od malih nogu na cjelokupan programerski proces koji uključuje ideju, dizajn, odabir likova i pozornice i sve to uz igru. Učenici uz to razvijaju svoje samopouzdanje, surađuju u online okruženju, testiraju jedni drugima programe i zajednički su usmjereni prema postizanju istog cilja.

Program(i)granje – prezentacija s interaktivne radionice Program(i)granje, 1. dio

Razigrano učenje pismenosti

manca_moskon

Manca Moškon

Sažetak

Temeljni cilj školovanja je da se djeci u što poticajnijem školskom okruženju nude što bolji uvjeti za stjecanje što kvalitetnijeg znanja (Polak, 2008.). Učenje pismenosti predstavlja prvi korak do tog cilja, budući da je to proces učenja čitanja i pisanja. Stoga je učenje pismenosti vrlo složen proces koji moramo približiti djeci, ako želimo dobre rezultate.

Tijekom godina moje prakse utvrdila sam da je učenje puno učinkovitije ako se spoji sa igrom i kretanjem djece. Tada daje bolje rezultate. Učenici lakše prate i slijede nastavu.

U članku ću predstaviti primjer dobre prakse – kako preko igre učvršćivati velika tiskana slova –pisanje, čitanje, kako povezivati predmete (slovenski jezik, matematika, poznavanje okoliša i sport) te kako razvijati i jačati učenje putem suradnje među učenicima.

Ključne riječi: učenje pismenosti, pisanje, čitanje, igra, kretanje, učenje putem suradnje među učenicima.

1. Uvod

Učenje pismenosti znači da se učenike nauči čitati i pisati. Područje čitanja od velike je važnosti, jer su usvojena tehnika čitanja i razvijene sposobnosti razumijevanja pročitanog nužne za uspjeh i razvoj svakog djeteta u školi (Ropič, 1996).

Djeca svaki dan moraju preraditi/pročitati puno informacija. Stručnjaci stalno traže nove tehnike i metode za poboljšanje čitalačke učinkovitosti u djece i odraslih (preuzeto prema Ropič, 1996).

Učenje pismenosti je složen proces. Mi, učitelji, koristimo različite tehnike i metode koje nadograđuju i poboljšavaju tehniku čitanja učenika, povećavaju njihovu riznicu riječi i poboljšavaju razumijevanje kod čitanja (Ropič, 1996).

Početno čitanje i pisanje djeci se mora približiti na primjeren način. Iskustvo djeteta koje je dijete steklo u ranoj dobi, utječu na daljnji tijek njegovog školovanja (preuzeo prema Ropič, 1996.).

Kod čitanja i pisanja radi se o procesu. U prvoj fazi je izuzetno važno da djeca čuju glasove – da znaju odrediti prvi i zadnji glas i srednje glasove. Nakon toga određuju duljinu riječi – kratke ili dugačke riječi. Riječi rastavljaju na slogove i kasnije ih izgovaraju. A važne su i grafomotoričke vježbe – oblikovanje crta pomoću uzica, crtanje različitih crta, rezanje papira…

Dalje se učenici uče i imenovati slova, a i pokušavaju sami napisati slova odnosno oblikovati poteze slova. Istodobno se uče i čitati.

Puno razmišljam o tome kako da učenje čitanja i pisanja približim djeci. U procesu učenja pismenosti veliku ulogu ima i igra, kretanje i mašta. Uz igru, kretanje i uz pomoć mašte učenici puno lakše uče i brže pamte. Također je važno i učenje putem suradnje između učenika. Učenici koji već dobro vladaju čitanjem i pisanjem pomažu učenicima kojima je potrebno vodstvo, usmjeravanje i pomoć. Učenici mogu biti odlični motivatori.

2. Primjer dobre prakse

Nastavni sat koji ću predstaviti je prepletanje učvršćivanja poznavanja velikih tiskanih slova, igre, mašte, kretanja i učenja putem međusobne suradnje između učenika.

Sat učvršćivanja velikih tiskanih slova provodim tako da učenici usvoje sva slova, npr. u mjesecu svibnju.

Na početku sata pitam učenike da li se sjećaju zlatne ptice koja je prije određenog vremena na satu matematike ostavila gnijezdo sa zlatnim jajima (kinder plastična jajca). U jajima su bili računi. Kažem im da je tada zlatna ptica izgubila nekoliko jaja. Učenici po razredu traže zlatna jaja. Pronađena jaja donose u krug. Učenicima kažem da moramo utvrditi jesmo li pronašli sva jaja. A kažem im da nam je dobra vila napisala i nekoliko tragova. Dobri čitači pročitaju naznake.

Naznake:

IZGUBLJENIH JAJA IMA MANJE OD PET. IZGUBLJENIH JAJA IMA VIŠE OD DVA.

BROJ IZGUBLJENIH ODGOVARA JEDNOJ OD BROJKI IZ BAJKE.

KOLIKO PRAŠČIĆA NASTUPA U BAJCI S VUKOM? SJEĆATE LI SE BAJKE U KOJOJ SVAKI PRAŠČIĆ GRADI SVOJU KUĆICU?

KOLIKO OBOJENIH DIJELOVA IMA NA NAŠOJ ZASTAVI?

Učenici utvrđuju koliko ima izgubljenih jaja i jesu li pronašli sva jaja. Ako nisu, odlaze u potragu za njima.

U krugu dodirnem svako jaje i spoznam da je nešto unutra. Učenici utvrđuju što bi to moglo biti u jajima. Otvaram prvo jaje i razvrstavam slova. Pojedini učenici imenuju slova. Učenici iz spomenutih slova sastavljaju riječ. Na isti način sastavljaju i drugu i treću riječ. Pojedinci pročitaju riječi VJEŽBA, MAJSTOR, RAD. Riječi zapisujem na ploču. Razgovaramo o svakoj riječi. Učenike upitam da li nam zlatna ptica želi nešto poručiti.

Učenici utvrđuju da iz riječi mogu sastaviti poznatu poslovicu VJEŽBA ČINI MAJSTORA. Poslovicu zapisujem na ploču. Razgovaramo o značenju te poslovice. Djeci kažem da moramo vježbati, ako se želimo naučiti čitati i pisati.

Takva je najava sata. Nakon toga se rad odvija u grupama od dvoje/troje učenika. Dajem upute za rad. U razredu ima šest postaja. Na svakoj postaji sjedi najviše četiri/pet učenika.

Postaje:

1. Sastavljanje riječi iz slogova (na kartončićima). Riječ prepisuju u bilježnicu.

SLIKA 1slika1
Slika 1. Sastavljanje riječi

2. Od slova sastavljaju riječi. Kao pomoć mogu koristiti slovarica. Riječi zapisuju u bilježnicu (ABC Igraonica –Igra dinosaurus)1

SLIKA 2slika2
Slika 2. ABC Igraonica – Igra Dinosaurus i slovarica

3. Učenici odabiru sličicu2, daju joj ime i potraže riječ koja odgovara sličici. Riječ prepisuju u bilježnicu. (Sličice i riječi razvrstane su u tri kutijice prema složenosti – od kraćih do duljih riječi.

SLIKA3
Slika 3. Sličice i riječi (sličice – ABC karte)

4. Učenici odabiru sličicu3 s riječi kojoj daju ime/pročitaju i potraže riječ koja odgovara sličici. Riječ prepisuju u bilježnicu.

Slika 4
Slika 4. Sličice s riječima i riječi (sličice – ABC karte)

5. Na trakama su označeni prostorčići koji čekaju i u koje se umeću slova4. Učenici uz pomoć sličica postavljaju slova u prazne prostorčiće. Pročitaju riječ na kartončiću i prepisuju je u bilježnicu. Ovu aktivnost ponove barem tri puta, i to drugim riječima.

Slika 5
Slika 5. Trake s riječima i slova (Trakovi – slovarica)

6. Kocke – na duljim kockama napisane su riječi. Učenici odaberu riječ. U kutiji su kocke na kojima su napisani slogovi ili slova. Učenici traže pojedine slogove ili slova i manje kocke slažu na dulju kocku, sve dok ne sastave riječ koja je napisana na duljoj kocki. Riječ prepisuju u bilježnicu.

slika 6slika6
Slike 6. Razigrane kocke

Dajem upute: Svaki par mora napraviti barem tri postaje i na svakoj postaji sastaviti/zapisati barem tri riječi. Oni učenici koji već pišu rečenice, na svakoj postaji zapisuju rečenicu.

Učenici koji zadaću naprave brže i čekaju na slobodno mjesto za sljedeću zadaću, rješavaju dodatne zadaće:

  • Pisanje slova/riječi flomasterom na veliki list papira, prstom namočenim u gris ili kredom na manje ploče.
  • Sastavljanje slova u abecedu – slovarica.
  • Čitanje slikopisa.

Na kraju ocjenjujemo rad – Koje su vam se postaje sviđale i zašto? Koje vam se nisu sviđale? Je li bilo problema?

Sat završavam završnom mišlju: Ako želimo postati dobri čitači i ako želimo naučiti se pravilno pisati, moramo vježbati. Učenike potičem da kod kuže s roditeljima čitaju i vježbaju pisanje slova i riječi, a kasnije i rečenica.

Nastavni sat može se provoditi i kao blok sat. Možda je i bolje tako, jer se učenici mogu posvetiti zadaćama, a kod pisanja slova, riječi i rečenicu još su i precizniji. Ako im između zadaća treba kretanje, tijekom sata možemo im ponuditi kratke igre za opuštanje, primjerice deklamacije kretnjama, plesne igre ili odmor za piće.

3. Zaključak

Proces učenja pismenosti vrlo je važan i dugotrajan. Učenici imaju različita predznanja, a žive i u okruženjima koja se međusobno razlikuju, jedna su poticajnija od drugih itd. Ali, još uvijek puno učenika ima poteškoće u pisanju i čitanju. Nastava im se često čini nezanimljiva. Ne žele pisati i čitati. Stoga im se nastava mora približiti.

Čitanje i pisanje koje je povezano s igrom i kretanjem ima veći učinak. Učenici brže i bolje postignu napredak. Učenici jako vole igre, jer im se čine zabavne i privlačne.

Djeca imaju potrebu za igrom i kretanjem i stoga je od velike važnosti da li znamo spojiti igru s učenjem. Takvo učenje u razred donosi radni nemir koji se mora znati voditi i usmjeravati, a prema potrebi i davati pomoć. Mi, učitelji, promatrači smo na takvim satovima. O učenicima se možemo puno toga naučiti.

Vrlo važan aspekt je i razvijanje učenja putem međusobne suradnje između učenika. Ovakva suradnja u razredu može donijeti puno dobre volje i opuštenog ozračja. A poznato je da lakše učimo ako smo opušteni i ako nam pomaže netko koga dobro poznajemo i u kojeg imamo povjerenje.

Djeci je za uspješno učenje potrebno opušteno i poticajno okruženje u kojem će najlakše razviti svoje potencijale.

U nastavu unosim puno igre i kretanja, i time sve učenike potičem na aktivnost u radu. Učenici su opušteni pa su rezultati bolji. Svjesna sam da veliki broj učenika koji sjede brzo gubi koncentraciju i pozornost. Stoga im se moraju pripremiti zadaće i aktivnosti koje će im u glavama napraviti misaoni nemir i potaknuti ih na kretanje i traženje novih rješenja. Takva djeca dobro će savladati pisanje i čitanje i bit će spremni na sve zadaće koje ih očekuju u narednim godinama školovanja.

4. Literatura

  1. Polak A. (2008). Učitelji, učenci in starši o prvem triletju osnovne šole. Ljubljana: Grafika 3000.
  2. Ropič M. (1996). Podaljšano opismenjevanje. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
  3. Grginič M., Zupančič. M. (2004). ABC-igralnica. Domžale: Izolit.
  4. Grginič M. (2009). ABC karte. Domžale: Izolit.
  5. Grginič M. Moja stavnica. Domžale: Izolit.

__________________________

1 Grginič M., Zupančič. M. (2004). ABC-igralnica. Domžale: Izolit.
2 Grginič M. (2009.). ABC karte. Domžale: Izolit.
3 Grginič M. (2009.). ABC karte. Domžale: Izolit.
4 Grginič M. Moja stavnica. Domžale: Izolit.

Kako da (na)učimo njemačke brojeve?

natasa_zlindra

Nataša Žlindra

Sažetak

Učenje brojeva u nastavi njemačkog jezika u osnovnoj školi može biti vrlo suhoparno i dosadno, ali ga uz igru možemo pretvoriti u nešto zabavno i ugodno. Učenici uz pomoć igre brže usvajaju znanje te se pritom zabavljaju, povezuju i jačaju međusobne odnose, stvarajući tako pozitivnu energiju u razredu. Predložene igre korisne su kod učenja njemačkoj jezika, ali ako se pravilno prilagode, mogu se upotrijebiti i za učenje bilo kojeg stranog jezika.

Ključne riječi: brojevi, igra, nastava, njemački jezik

Kod nastave njemačkog jezika u osnovnoj školi kao izbornog i obaveznog predmeta, susrećem se s poteškoćama u održavanju nastave u pred satovima, dok su učenici još pospani ili u zadnjim satovima, kada su umorni nakon cijelog dana sjedenja u školi. Koji put ih je teško motivirati za učenje, ali su zato uvijek spremni za igru jer je igra dobar motivator za učenje.

»Igra je učinkovit način obrazovanja jer privlači pažnju učenika i motivira ih, što donosi zanimljivu i dinamičnu nastavu i trajnije znanje.«

Bognar, 1987

Nastava kroz igru postane zabavna, učenici se međusobno povežu, a istovremeno se jača i odnos učenik – učitelj.

Ispod navedene igre prikladne su za učenje i usvajanje brojeva u osnovnoj školi i rado ih koristim u svojoj nastavi.

Primjeri igara

1. Brojanje: Brojimo po redu (eins, zwei, drei …) i unatrag (zwanzig, neunzehn, achtzehn …); brojimo u odnosu na višekratnike (zwei, vier, sechs …; drei, sechs, neun …; fünf, zehn, fünfzehn …); brojimo samo desetice (zehn, zwanzig, dreißig …).

2. Igra BUM: Umjesto svakog drugog ili trećeg broja učenici moraju izgovoriti BUM (eins, BUM, drei, BUM, fünf …; eins, zwei, BUM, vier, fünf, BUM …).

3. Bubanj: Uz ritam bubnja krećemo se po učionici. Hodati možemo u obliku zmije ili se slobodno kretati, vodeći pritom računa da se ne sudarimo s drugim učenikom. Učitelj ili učenik udara u bubanj i svi glasno broje. Glasni udarci bubnja znače glasno brojanje, tihi udarci tiho brojanje. Mijenjaju se ritam i jačina zvuka.

4. Predmeti u razredu: Brojimo predmete u razredu (stolice, stolovi, prozori, bilježnice, školske torbe…). Na kraju međusobno uspoređujemo rezultate brojanja.

5. Školske stepenice: Učenici se podijele u nekoliko grupa. Njihov zadatak je prošetati po školi i prebrojati sve stepenice na koje naiđu. Kada se vrate u učionicu, provjere ako se njihovi rezultati slažu.

6. Računske operacije: Učenici se podijele u manje grupe. Svaki put odluče koju će računsku operaciju izvesti (zbrajanje, množenje …). Učenik baci dvije kocke. Onaj učenik koji prvi zbroji ili pomnoži oba broja i rezultat kaže naglas, dobiva jedan bod.

7. Ribari: Učitelj sam ili s učenicima napravi udicu uz pomoć štapa, konopca i magneta. Slika 1. Lov na brojeveNa kartone, na kojima su brojevi napisani riječima ili brojevima, stavimo spajalicu. Kartone možemo plastificirati te ih tako upotrijebiti više puta. Učenici se igraju u manjim grupama. Jedan od učenika proziva brojeve. Ostali učenici u grupi imaju u rukama udice i traže prozvani broj. Onaj koji prvi nađe broj i ulovi ga udicom dobiva bod.

Slika 1. Lov na brojeve

8. Igra memorije: U ovoj igri koristimo kartone iz prethodne igre. Rasporedimo ih okrenute prema gore i igramo igru memorije. U paru su kartoni na kojima je napisan broj i isti broj napisan riječima (7 – sieben).

9. Skriveni broj: Na kartone napišemo brojeve. Dogovorimo se koje brojeve ćemo napisati (npr. od 1 do 20). Jedan od učenika odabere karton s brojem i sakrije ga od ostalih učenika. Ostali učenici pogađaju: Hast du vier? – Nein, falsch. Hast du drei? – Ja, richtig. Tko pogodi ima pravo sljedeći sakriti broj.

10. Čučanje i stajanje: Igru započnemo čučeći. Glasno brojimo od 0 do 10 i kod svakog izgovorenog broja se postepeno dižemo. Kada dođemo do broja 10, stojimo uspravno. Zatim slijedi brojanje unatrag od 10. Postepeno i jednakomjerno se spuštamo tijelom prema dolje. Kod broja 0 dođemo do čučnja. Igru možemo nadograditi različitim tempom brojanja.

11. Vrtuljak: Učenici se rasporede u dva kruga, unutarnji i vanjski. Oni koji stoje u unutarnjem krugu gledaju prema van. Tko stoji u vanjskom krugu, gleda unutra. Svaki učenik mora imati svoj par. Učenik u vanjskom krugu zada učeniku u unutarnjem krugu jednostavnu matematičku računicu. Učenik u unutarnjem krugu naglas kaže rješenje, zatim zada novu računicu istom učeniku koji isto tako naglas kaže rješenje. Kada učitelj da znak, unutarnji krug se pomakne za jedno mjesto u smjeru kazaljke na satu, dok se vanjski krug ne miče. Ponovo dva učenika jedan drugom zadaju zadatke i izračunaju ih. Bitno je da su računice svaki put različite.

12. Prazno mjesto: Učenici sjede na stolicama u krugu. Razmak između stolica mora biti što veći. Jedna stolica je prazna. Učenik koji sjedi lijevo od prazne stolice kaže: Mein rechter Stuhl ist leer. Petre, (pozove jednog od učenika) komm her. (Stolica desno od mene je prazna. Petre, dođi.) Prozvani učenik pita: Mit wie vielen Schritten soll ich kommen? (Koliko koraka mi treba do tebe?). Učenik izmisli broj: Mit vier. (Četiri.) Učenik zatim napravi četiri koraka do prazne stolice, odnosno onoliko koliko je bilo rečeno i sjedne na praznu stolicu. Igru nastavlja učenik koji sad ima praznu stolicu na svojoj desnoj strani.

13. Muholovci: Na ploči napišemo ‘ja/nein/vielleicht’. Učitelj ili učenik govori jednostavne računice koje mogu biti točne (fünf plus fünf ist zehn), ali i netočne (sieben plus eins ist neun). Učenici se podijele u tri grupe i postave se u tri reda. Kada čuju računicu moraju u roku tri sekunde odlučiti je li ona točna ili netočna. Nakon tri sekunde moraju dotrčati do ploče i muholovkom udariti na jedan od odgovora: ‘ja’ ako su sigurni da je računica točna iSlika 2. Muholovcili ‘nein’ ako su sigurni da je netočna. Ako nisu sigurni u ispravnost računice ili u tri sekunde nisu uspjeli pronaći rješenje, udare po odgovoru ‘vielleicht’. Odgovori se boduju. Pravilan odgovor JA/NEIN vrijedi jedan bod, VIELLEICHT vrijedi 0,5 boda. Učitelj ili jedan od učenika zapisuje bodove na ploču. Na kraju igre se bodovi glasno zbrajaju.

Učenicima se ova igra najviše sviđa jer je brza i dinamična.

Slika 2. Muholovci

14. Broj koji nedostaje: Na pod stavimo brojeve od 1 do 20 i pomiješamo ih. Učenici zatvore oči, a mi u međuvremenu maknemo jedan broj. Kada ponovo otvore oči, moraju pronaći broj koji nedostaje: Welche Zahl fehlt? – Fünf fehlt.

15. Traženje para: U vrećicu stavimo kartone na kojima su napisani brojevi. Svaki broj mora biti napisan na dva kartona. Učenici izvlače kartone (svaki jedan) i pogledaju koji je broj napisan na njemu, pazeći pritom da drugi ne vide njihov broj. Na znak učitelja se učenici kreću po razredu i traže učenika koji je njihov par. Svaki učenik šapne svoj broj. Kada čuje isti broj od drugog učenika, provjere svoje kartone i ako su pronašli svoj par, leđima se okrenu jedan prema drugome. Kada se nađu svi parovi, igra je završena. U uputstvu treba učenicima jasno naglasiti da glasno izgovaranje broja nije dozvoljeno. Učenicima se posebno sviđa ako im u ovoj igri štopamo vrijeme. Prilikom sljedećeg izvođenja ove igre se trude poboljšati svoje vrijeme.

16. Bingo: Učenici nacrtaju tablicu sa šest do deset kvadrata u svojim bilježnicama. U svaki kvadrat upišu jedan broj. Prije početka igre se dogovorimo koji brojevi dolaze u obzir (npr. svi brojevi od 1 do 20). Učitelj ili učenik izvlači brojeve. Kada učenik čuje broj koji je zapisao u kvadrat, precrta samo taj kvadrat. Kad precrta posljednji broj u svojoj tablici, vikne BINGO i on je pobjednik igre. Igru nastavljamo sve dok svi učenici ne precrtaju sva polja.

17. Kekčeva pjesma: S učenicima smo došli do zaključka da se brojevi mogu upotrijebiti umSlika 3. Kekčeva pjesmajesto pravih riječi u Kekčevoj pjesmi. Prave riječi (Kdor vesele pesmi poje…), zamijenimo s brojevima (Eins, zwei, drei, vier …). Ili potražimo neku drugu pjesmu koju svi znamo i pokušamo na tu melodiju zapjevati brojeve na njemačkom.

Slika 3. Kekčeva pjesma

18. Youtube: na Youtube-u je puno pjesama koje su dostupne javnosti pomoću kojih možemo usavršiti brojeve od 1 do 20. U tražilicu utipkamo ‘Zahlenlied Deutsch’ i prikaže se puno pjesama koje su primjerene za korištenje u razredu ili kod kuće. Ispod se nalaze linkovi do nekih od njih:

https://www.youtube.com/watch?v=KO9DAnw39do
https://www.youtube.com/watch?v=9bzrwxXvZYU
https://www.youtube.com/watch?v=9bzrwxXvZYU
https://www.youtube.com/watch?v=qv4yC6osHyk
h
ttps://www.youtube.com/watch?v=Ux7eQAfN7rs
https://www.youtube.com/watch?v=Pi5kYgcrRP8
https://www.youtube.com/watch?v=YM6wtkbKyhA

Želim vam puno zabave kod učenja brojeva na njemačkom jeziku.

Literatura

  1. Bognar, L. (1987): Igra pri pouku na začetku šolanja. Ljubljana. DZS.

Igra u inkluzivnom razredu

alenka_plevnik

Alenka Plevnik

Sažetak

slika_1_DomineKada inkluzivno razmišljanje postane sastavni dio našeg bića, prilagodbu nužno izvodimo u svakodnevnom poslu. U prvom razredu osnovne škole svake godine razgovaramo o osjetilima i organiziramo dan aktivnosti. Ove godine odlučili smo za slijepe i slabovidne izraditi prilagođenu društvenu igru Domino.

Ključne riječi: inkluzija, slijepi i slabovidni, osjetila, igra.

Abstract

When inclusive thinking becomes an integral part of our being, we can’t idly pass the chance to apply the adjustments to our daily work. In the classes of our first graders we thus yearly open a discussion about senses and organize a day of activity. This year we decided to make an adjusted table game of Dominoes for the blind and visually impaired pupils.

Keywords: inclusion, blind and visually impaired, senses, games.

1. Uvod

U vrijeme kad inkluzivna škola nije više mogućnost ili izbor, nego pravo svakog učenika, suočeni smo s izazovima kako učenicima s posebnim potrebama pružiti što bolje odnosno jednake uvjete u odgoju i naobrazbi. Uključenost slijepih i slabovidnih učenika u redovnu osnovnu školu učitelje pokreće na traženje rješenja i prilagodbu za slijepe i slabovidne. Pri tome moramo misliti da inkluzija znači uključivanje i sudjelovanje kako djece s posebnim potrebama tako i sve druge djece. Tražiti drugačije oblike nepoželjno je, dok je tražiti razlike preporučljivo. Na temelju međusobnih razlika tražimo zajednička rješenja, savladavamo prepreke, surađujemo, pomažemo jedan drugome i učimo jedan od drugoga.

Inkluzivni način mišljenja treba imati svaki učitelj, a želja za integracijom te djece u svakidašnje učenje nas usmjerava na put inkluzije. Ali razmišljati inkluzivno ne trebaju samo učitelji, nego i djeca od najranijeg uzrasta. Tako počinjemo graditi put kojim ćemo u budućnosti »odgajati« inkluzivno i osobama s posebnim potrebama stvoriti ugodnu sredinu.

2. Slijepi i slabovidni u inkluziji

Sljepoća i slabovidnost su pojmovi o kojima ne razmišljamo puno, dok god se s njima ne sretnemo u svakodnevnom životu. Integracijom i mnogo kasnije inkluzijom slijepa i prije svega slabovidna djeca u većem su se broju uključivala u redovne osnovne škole. Termin integracija upotrebljavamo kad osobu s posebnim potrebama uključimo u uobičajenu sredinu, dok izraz inkluzija koristimo onda kad se i sredina prilagodi osobi s posebnim potrebama.

Nema razloga za strah od inkluzije. Neka bude izazov i osvježenje pedagoške prakse. Početni strah je razumljiv, jer često učitelj prilikom susreta s inkluzijom naiđe na nepoznate zahtjeve (Brvar, 2010.) i pravo je da se zainteresira i upozna s svim njezinim zahtjevima.

Helen Keller je napisala da može »svaki učitelj uspjeti da dovede dijete u učionicu, ali ga ne može natjerati da uči. Dijete će učiti samo, ako se osjeća slobodnim.« (Keller, 1983., str. 37). Zato je zadaća učitelja u inkluzivnoj školi da omoguće tu slobodu. U njoj će učenici na sebi svojstven način i prema svojim najboljim sposobnostima uz njih biti u stanju postizati pobjede i doživjeti radost, premda katkad i poraze i utučenost koji će im kasnije pomoći savladavati nove prepreke.

2.1. Osjetila

Potpuno zdravi ljudi svijet doživljavaju s pomoću pet osjetila: sluhom, vidom, opipom, okusom i njuhom. »Slijepome je opip najvažniji način da uspostavi dodir s svijetom. … Opipno-kinestetičkim osjetilima doživljava prostor, njihovom pomoću dolazi do predodžbe o svijetu.« (Kermauner, 2009, str. 23 po Brvar, 2000).

Vrlo je rašireno uvjerenje da se slijepe osebe već rode s većom osjetljivošću drugih osjetila. No, to nije istina. I slijep moraju stalno vježbati sva osjetila. »Planiranim i sistematskim vježbama poboljšava se djelovanje drugih osjetila do te mjere da preuzmu fukciju vida. Ispad informacija koje bi slijepi dobili kroz vidni kanal tako se kompenzira.« (Kermauner, 2009, str 29).

2.2. Igra

Sastavni dio djetetova života je igra. Igra je djetetova životna neizbježnost (Brvar, 2014). Donosi mu sreću i zadovoljstvo, zato je u Konvenciji o djetetovim pravima navedena kao pravo sve djece.

Igrom dijete istražuje svijet, osigurava intelektualni razvoj, jača socialne odnose i upoznaje samoga sebe. Igra je djetetova osnovna i primarna djelatnost kojom ulazi u svijet znanja i spoznaje. Njegova igra počinje u ranom djetinjstvu, već prvi mjesec života. (Toličič in Smiljanić-Čolanović, 1977.).

I za slijepu i slabovidnu djecu igra je najznačajnija djelatnost. Slijepoj i slabovidnoj djeci nužna je prilagodba kako u svagdašnjem životu tako i pri igri.

Kod izbora igračaka preporučljivo je uzeti u obzir savjete rehabilitacijskog pedagoga i tiflopedagoga. Dobra je svaka igračka koja je primjerena djetetovom cjelokupnom zaznavanju, koja ga osjetilno privuče, pokrene na neku aktivnost i neformalno obrazuje. Dodir s igračkom neka bude ugodan (Brvar, 2014.).

3. Praktički dio

Spomenuta je igra primjer za izradu didaktičkih igračaka za učenike u rednovnoj osnovnoj školi i vrtiću koje mogu poučiti kako slijepu i slabovidnu djecu tako i onu s normalnim vidom. Igre su zasnovane kao društveni i didaktički material, jer svako pomagalo ima obje uloge. Naš cilj je bio uključiti slijepu i slabovidnu djecu kao i djecu koja normalno vide. Prilikom iskušavanja didaktičkih i društvenih igara u praksi ćemo postaviti prepreku za djecu, koja normalno vide. Naime zavezat ćemo im oči, da bi djelomice mogla steći iskustvo o tome kako se u svijetu igre snalaze djeca koja ne vide.

Budući da slijepi i slabovidni lakše osjete izbočene detalje, umjesto udubljenih točaka upotrijebili smo čavle s polukuglastom glavom. Tako smo pripremili i domino za predškolsku dob. Njegove pločice imaju na svakoj polovini različit ili jednak geometrijski slika_2_Izbor_bojalik.

Kako bi domino bio prikladan za slijepe, slabovidne i daltnoniste te ujedno zanimljiv i za one koji normalno vide, pazili smo na izbor boja. Oni koji uopće ne vide domino će sastavljati prema obliku lika, a drugi će ih sastavljati prema njegovoj oblici i boji.

slika_3_Igralna_pločaZnačajno je paziti na to da pločice ostanu na svojem mjestu, jer slijepi mogu domine prilikom opipanja pomaknuti. Zato smo za igranje pripremili ploču na koju smo nalijepili samoljepive ježiće i obojali ih crnom bojom, da je očit kontrast između površine ježića i preostale igraće površine vidljiv i slabovidnimslika_4_Ježići_na_dominia, slijepima s ostatkom vida i slijepima za boju. Drugu polovinu ježića smo nalijepili na donji dio pločica. Ježići jamče da pločice ostanu na mjestu na koje ih je namjestilo dijete.

4. Zaključak

Naš proizvod provjerili su učenici prvog razreda tijekom dana aktivnosti. Nslika_5_Igrajmo_sea početku smo im objasnili pravila rukovanja, onda smo nekim učenicima zavezali oči, dok su neki igrali bez zavezivanja.

U igri je sudjelovalo dvoje učenika. Za prvoškolce izazov bio prilično težak, jer nismo navikli podlogu istraživati osjetilom opipa. Sastavljali su domino s likovima i pri tome trebali puno pomoći – u prvome redu pri namještanju pločica na igraću površinu. Tu je dolazilo do zamjena, ponajprije srca i trokuta. Prslika_6_Igraimijetili smo da su odlučivali na bez razmišljanja, nisu si uzeli dovoljno vremena za istraživanje.

Svim je prvacima bilo zanimljivo istraživati. Željeli su vježbu više puta ponoviti. U produženom boravku smo im uz nadzor učiteljice omogućili dalje istraživanje i igre.

Novo ih je iskustvo na nastavi oduševilo i bolje motiviralo. Više puta bismo trebali uvesti različite nove načine i tako nastavu obogatiti. Učenici rado prihvaćaju takve novosti.

5. Literatura

  1. Brvar, R. (2010).
  2. Dotik Znanja. Slepi in slabovidni učenci v inkluzivni šoli. Ljubljana, Založba Modrijan.
  3. Brvar, R. (2014). Z igro do učenja. Ljubljana, Založba Math, str. 18 – 34.
  4. Kermauner, A. (2009). Na drugi strani vek: opis prvoosebne femenološke raziskave – kako je biti slep. Ljubljana, Študentska založba.
  5. Keller, H. (1983). Zgodba mojega življenja. Ljubljana, Prešernova družba.
  6. Konvencija o otrokovih pravicah, (1989). Preuzeto 20. 2. 2019, http://www.varuh-rs.si/pravni-okvir-in-pristojnosti/mednarodni-pravni-akti-s-podrocja-clovekovih-pravic/organizacija-zdruzenih-narodov/konvencija-o-otrokovih-pravicah-ozn/.
  7. Krivic, A. (2008). Čutim, vidim, zmorem … Prostor tudi za slepe in slabovidne. Ljubljana, Študentska založba, str. 28 – 31.
  8. Toličič, I., Smiljanić-Čolanović, V. (1977). Otroška psihologija. Ljubljana, Mladinska knjiga, str. 182 – 189.

6. Izvor slika

Slike od 1 do 6: Plevnik, A. (2019).

Skijanje kao dodatna aktivnost u prvom razredu OŠ

arlena_BK

Arlena Bosnar Krajnc

Sažetak

Živimo u okolini, gdje je skijanje neizostavna sportska disciplina, kako za odrasle, tako i za djecu. Budući da je motorički razvoj u razvoju ljudskih psihičkih funkcija primaran prije svega u prvim godinama života, često ga neopravdano zapostavljamo u odnosu na druge komponente osobnosti. Stoga sam odlučila da učenicima prvih razreda ponudim skijanje kao zanimljivu aktivnost u odjelu produženog boravka. Učenici su u školu donijeli skijašku opremu, te smo krenuli na kosinu u blizini škole, gdje smo se najprije igrali različite igre na snijegu, i uz to se istovremeno navikavali na skijašku opremu, na odnos do skijaške opreme, upoznali se s pravilima ponašanja na skijalištu, o opasnostima na skijalištu, skijanje u skupini, međusobnom pomaganju i sudjelovanju.

Slijedilo je zagrijavanje i vježbe prilagodbe na skije, uspinjanje po skijalištu i okretanje sa skijama, spust i zaustavljanje u ravnini, pluženje, plužno, poluplužno i paralelno (osnovno) vijuganje, skijanje kroz vratašca, skokovi na improviziranoj skakaonici, uspinjanje u brdo.

Budući da se prijavio veliki broj djece,  podijelila sam ih u četiri skupine po deset do dvanaestoro djece. Učenicima se skijanje jako sviđalo, a i roditelji su pozdravili i pohvalili tu aktivnost.

Ključne riječi: skijanje, skijaška oprema, igra, pluženje, vijuganje, zaustavljanje.

Uvod

Svjesni smo da je djeci potrebno što je moguće više kretanja za njihov optimalni razvoj, a još je toliko bolje ako je to vani na svježem zraku. Jer i sama vrlo volim skijanje, a i osposobljena sam za učenje skijanja za najmlađe, odlučila sam da ću izvesti skijanje kao interesnu aktivnost u odjeljku produženog boravka.

Prijavio se veliki broj djece, zato sam ih morala razdijeliti u skupine. Imamo tu sreću da je naša škola u lijepom okružju, a i pored škole ima nekoliko brdašaca, koja su odgovarajuća za skijanje naših najmlađih.

Učenici su s nestrpljenjem čekali da zapadne snijeg, jer nemamo tu sreću svake godine, pa tada ni skijanje nije moguće.

Moj je cilj bio da učenici upoznaju:

  • igre na snijegu,
  • skijanje u skupini, opasnosti na skijalištu,
  • pravila na skijalištima,
  • osnove plužne i paralelne tehnike,
  • skakanje na improviziranoj skakaonici,
  • zaustavljanje na ravnini.

Učenici neka si oblikuju i razvijaju stajališta, navike i načine postupanja:

  • odnos do igre i aktivnosti u zimskim uvjetima,
  • do učenja i vježbe skijanja posamice, u parovima i u skupini,
  • međusobnu pomoć i sudjelovanje,
  • odnos do skijaške opreme.

Pripreme i tijek aktivnosti

U školu su donijeli skijašku opremu i nakon završetka nastave, najprije smo porazgovarali o opremi, što skijaška oprema mora sadržati, kako se obući, kako zakopčati skijašku obuću, kako staviti skijašku kacigu, zašto je ista obavezna, te kako navući rukavice. Kako svima nije išlo najbolje kod oblačenja, međusobno smo si pomagali.

Nakon toga smo se uputili na skijalište. Djeca su sama nosila skije i štapove, a kako u tome nisu bili najvještiji, štapovi su im i skije padali, pa smo ih usput kupili. Konačno smo stigli do brdašca, i iako nije bilo daleko, djeca su se već umorila zbog težine opreme.

Prvo smo porazgovarali o pravilima na skijalištu. Kad smo naučili pravila, smo se ugrijali. Zagrijavali smo se uz igranje različitih igara: lovljenje, grudanje, trčanje uz i niz brdo, igra noć-dan, lovac i zečevi.

Kad smo se dobro ugrijali, slijedilo je zakopčavanje skija. nekima je to bila velika teškoća, ali je bilo svaki dan bolje, pa su peti dan već svi znali zakopčati skije. Da se naviknu na skije, smo najprije napravili nekoliko čučnjeva na skijama, malo poskakivali, a nakon toga pokušali hodati na skijama. Neka djeca su bila dosta vješta, prije svega oni koji su već bili na skijama, a bilo ih je i nekoliko koji su prvi put stali na skije. Ta djeca su trebala i više moje pomoći. Kad smo se naviknuli na skije, pokazala sam im kako ustati u slučaju pada. Na ravnini smo naučili i okretanje sa skijama. Slijedilo je uspinjanje u brdo što im je bila najveća teškoća, ali su i to svladali. Pokazala sam im što je pluženje, pa su i oni napravili »pizzu«.

Slijedio je spust po strmini i zaustavljanje u ravnini. Bilo je nešto problema kod održavanja ravnoteže kod spusta pa je zbog toga koje dijete i palo. Moralo se i držati pravila, da što je moguće prije ustane i postavi se na rub skijališta. I kod zaustavljanja se pojavilo nekoliko teškoća, neka djeca su zaustavljanje brzo usvojila, a nekoj je bilo potrebno nekoliko zaustavljanja da bi ga potpuno usvojila. Brzo su shvatili, da je lakše ako pluže, imaju bolju ravnotežu, a i brzina je manja. Kad smo usvojili spust i zaustavljanje, postavila sam se na skijalište i u ruci, u visini moje glave, držala balon. Kad su se vozili nizbrdo, morali su dodirnuti balon rukom. To znači, da su nekad morali i malo poskočiti, da su ga dodirnuli. Poslije nekoliko vježbi s balonom, uzela sam skijaški štap i držala ga približno 70 cm od tla, a djeca su morala skijati ispod istoga. Takve vježbe su najbolje za učenje skijaša početnika, da nauče pravilno kretanje, znači pravilno skijanje. Kad smo usvojili tih nekoliko vježbi, postavila sam im stošce (vratašca) na skijalište, tako da smo učili vijuganje između stožaca. Vijugali su plužno, polu-plužno i paralelno. Svaki zavoj smo ponovili dva puta, nakon čega je svatko, u skladu sa svojim mogućnostima i sposobnostima, izabrao tehniku koja mu najbolje odgovara, i to sam im dozvolila. Za nagradu što su bili tako vrijedni, napravili smo si skakaonicu i djeca su uživala. Posljednjeg dana smo napravili natjecanje, i pobjednici su bili svi i naravno, svi primili diplome.

Zaključak

Mišljenja sam, da bi morali djeci omogućiti više raznolikih i zanimljivih aktivnosti, u glavnom na svježem zraku. U školi imamo velik izbor aktivnosti u koje su uključeni, ali svejedno se uvijek može naći kakva aktivnost da ih privuče i da im se sviđa, a njima koristi za njihov kognitivni razvoj.

Literatura

  1. Cilji šolske športne vzgoje, Uvodna izhodišča; dr. Aco Cankar, mag. Marjeta Kovač, dr. Maja Zupančič, Dr. Janko Strel, Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šport, 1994
  2. Smučanje in nekatere zimske aktivnosti; dr. Dolfe Rajtmajer, dr. Milan Žvan, Peter Sitar, Blaž Lešnik, Ljubljana 1996

Idemo se igrati u šumu!

klavdija_novak

Klavdija Novak

Sažetak

Šuma je izuzetno bogat prirodni okoliš. To je odlično mjesto za igru, istraživanje i boravak na otvorenom. Prioritetna aktivnost djeteta je igra uz koju stječe nova znanja, a istodobno učvršćuje već dobivena. Odgojitelji u vrtićima uglavnom koristimo igru kao planiranu aktivnost, uz pomoć koje omogućavamo djetetu da dobiva nova saznanja, zadržavamo njihovu motivaciju i brinemo o njihovom cjelokupnom razvoju. Boraveći u prirodi i uz mogućnost slobodnog istraživanja okoliša, zasigurno su usmjereni na kvalitetno i zdravo trošenje vremena.

Ključne riječi: šumska igraonica, igra, priroda, šuma

1. Uvod

Djeca predškolske dobi percipiraju prirodu na vrlo emotivan način i u tome koriste iskustveni način upoznavanja. U tom razdoblju važno je kretanje u prirodnom okruženju, spontano istraživanje šume i igra s prirodnim materijalima, pronađenima u šumi. Također, ne smijemo zaboraviti da djeca šumu doživljavaju na potpuno drugačiji način od odraslih. To je kognitivno putovanje, put iskustvenog učenja, koji je za nama odraslima već stran. Djeca naime dolaze do informacija pomoću svih svojih osjetila. Nije im dovoljno samo promatranje, stvari žele dodirnuti, pokušati, istegnuti, proučavati, razdvojiti …

Šuma ima sve karakteristike kvalitetnog i atraktivnog prostora za igru, u kojem djeca imaju slobodu kretanja, a sama struktura šume dopušta raznolikost upotrebe. Djeca mogu koristiti materijale prema vlastitom razvoju i potrebama, materijalima mogu manipulirati na bezbroj načina i na taj način steknu nova iskustva i traže nove izazove. ​​Djeca u šumi kroz igru istražuju i eksperimentiraju, ruše i grade, odlučuju i biraju i istovremeno su odgovorni do okoline.

2. Igra u šumi

U našem dječjem vrtiću, smještenom u ruralnom području, djeci nudimo mnogo mogućnosti boravka na otvorenom odnosno u prirodi. Put do šume vodi nas kroz livade i polja, i veoma brzo možemo se udaljiti od prometne ceste. Naš kutak u šumi posjećujemo u sva godišnja doba bez obzira na vremenske prilike, jer nam šuma pruža utočište sa svojom sjenom u ljetnim mjesecima kada je vruće, a zimi možemo se igrati u snijegu i ledu.

Na jesen, pozvali smo roditelje da nam pomognu organizirati prostor. Zajedno smo očistili i uredili prostor ispod drveća, napravili smo šator od grana, da su djeca mogla imati svoj kutak, ogradili i napravili smo prostoriju za lišče, koje smo ogradili s granama. U toj ogradi nalazila se je velika gomila suhog lišća, koja je omogućila djeci da se valjaju u njemu i bacaju ga. Također smo napravili penjalicu iz slomljenog stabla za podržavanje ravnoteža i penjanje djece, mrežu za vješanje, gdje su djeca mogla odmarati, penjati se i promatrati debla i lišće na visokim granama, penjati se s grana, penjalicu iz grana, koja je bila poput neke ljestve na tlu, kružni kutak gdje smo imali mjesto za razgovor i užinu ili slušanje bajki. Nakon završetka posla, u šumi nas je posjetio poseban šumski stanovnik. Cijelo vrijeme našeg boravka nas je iza stabla promatrao šumski patuljak (lutka), koji se je izgubio, ostao sam u šumi i zatražio nas je za pomoć. Djeca su ga sa zadovoljstvom prihvatila i zajedno smo ga odlučili prihvatiti ga i odvesti u vrtić. Dobili smo novog člana naše skupine, koji je postao djeci prijatelj, neko tko pruža utjehu, saveznik, vođa, i svaki put kad smo išli u šumsku igraonicu poveli smo ga sa sobom. Lutka šumski patuljak, naučila nas je kako se ponašati u šumi i pokazala što se u šumi smije a pogotovo što ne. Djeca su se igrala s patuljkom, pokazivala mu što već znaju i mogu učiniti. Uz njega upoznali su se sa različitim šumskim životinjama, ljekovitim biljem, drvećem, vremenskim pojavama, slušali bajke i nesvjesno učili šumski bonton.

Svaki put kada idemo u šumsku igraonicu, pravilo je da je kretanje ograničeno na udaljenost vidnog polja. Djeca dobro poznaju prostor i vode računa o dogovoru. U šumu ne donosimo sredstva za igru, jer djeca obično odmah istrčeu šumu i ostaju se igrati u uređenim i prirodnim područjima šumske igraonice. Svaki put netko nosi ruksak i patuljka, ponekad se igraju s njim, drugi put stave ga na mrežu kako bi ih mogao promatrati. Djeca sama odlučuju o načinu igre, sama odlučuju hoće li sami poduzimati akcije ili će pronaći suradnike, također sama pronalaze resurse za igru koju šuma nudi. Prisutnost patuljaka kod djece potiče pripovijedanje, pozitivno utječe na rješavanje međusobnih sukoba, koje najčešće sami rješe bez intervencije odrasle osobe te mu mogu povjeriti svoje strahove i tajne.

Izjave djece o šumskoj igraonici:

  • Mogu brzo trčati i popeti se na drvo
  • Volim izlaziti van, gdje ima puno prostora i vidim kakvu životinju koju još ne znam i onda je mogu gledati
  • Volim hodati po livadi i loviti se s prijateljima
  • Lijepo nam je u šumskoj igraonici, gdje se igramo s patuljkom, napravili smo mu kućicu i krevetić
  • Mogu napraviti sve iz češera, grana i kamenčića
  • Igramo se skrivače, igramo se sa granama, možemo se kotrljati po zemlji
  • Fino je je kad ponesemo ručak s nama i pojedemo ga u šumi
  • Volim se igrati s prijateljima dinosaure u šumi.

3. Zaključak

Naša šumska igraonica je mjesto u prirodi koje se mijenja i time se mijenjamo i mi. Nudi nam beskrajne mogućnosti za igru, djeca imaju mnogo ideja koje mogu vani ostvariti, njihova igra je raznolika, uvijek pronalaze nešto novo, istražuju, puno se kreću na svježem zraku, i što je najvažnije: djeca su prihvatila šumsku igraonicu za svoj prostor u šumi i žele se vraćati u nju. Svaki dan dolazimo iz šume bogatiji za nova iskustva i nezaboravne avanture.

Spontana igra djeteta u okruženju kao što je šuma, napravi djetetu svakodnevicu bogatiju, osigurava bolje blagostanje i njegovo fizičko i mentalno zdravlje, razvija kod djeteta empatiju prema prirodi, potiče međusobnu suradnju i promiče znatiželju, maštu i kreativnost.

Dopustimo djeci da su igre na otvorenom najvažniji dio djetinjstva.

foto 1foto 2

4. Literatura

  1. Gyorek, N. (2016). Gremo mi v gozd: gozdni priročnik, planer. Kamnik: Inštitut za gozdno pedagogiko.

Igrajmo se zajedno

lucija_jager

Lucija Jager

U prva tri razreda u nastavnom procesu posebno je važna igra. Igra koja povezuje, uči, motivira i opušta. Petkovšek i Kremžar (1986.) napisali su da je igra radost, sloboda i kreativnost. A sve to je djetetu uz brzi tempo života i tjeskobnost koju proživljava u školi potrebno isto kao zrak kojeg udiše. Igru najčešće igramo zajedno – u grupi, u kojoj djeca mogu biti takmičari ili ekipa. Učitelji žele postići da učenici međusobno surađuju te u tome jedan drugome pružaju pomoć i postanu uzor. U Osnovnoj školi Dramlje upravo je u tijeku međunarodni projekt Erasmus+, projekt KA2 CELL /Cooperative Europe Looking for Learning/ čiji osnovni cilj je kooperativno učenje. Škola na taj način diše u duhu suradnje, a učitelji djecu odgajaju i potiču na međusobnu suradnju i pomoć. Stoga ću u svom članku predstaviti kooperativne igre koje sam izvodila tijekom nastave tjelesnog odgoja s učenicima drugog razreda.

Ključne riječi: igra, kooperativno učenje, kooperativne igre.

Igra je najosnovnije pravo svakog djeteta te je svakome bila položena u kolijevku. Svatko se voli igrati sa svojim prijateljima. Kroz igru se pojedinac opusti i zabavlja. Igre su primarno odgojne, jer djeca kroz igru uče strpljivosti, prihvaćanje pobjede i poraza.

Poznajemo različite vrste igara: društvene igre, ekipne igre, igre s loptom, igre trčanja itd. Tijekom nastave učitelji često društvene igre nadogradimo i pretvorimo u didaktičke igre te time učenike motiviramo za rad ili na taj način provjerimo predznanje, upoznajemo ih s novim nastavnim sadržajem, gradivo utvrđujemo i obnavljamo znanje. Kroz igru se bolje upoznajemo i učimo.

Videmšek i Visninski (2001.) su napisali da je potreba za kretanjem djetetova primarna potreba te da kada vlada svojim tijelom dijete osjeća veselje, zadovoljstvo i dobije osjećaj sigurnosti i jača svoje samopouzdanje. Djeca u prva tri razreda posebno vole tjelesnu aktivnost. A kada u najjednostavnije sportske elemente, kao što su: hod, trčanje, puzanje, penjanje, skokovi, nošenje lopte, vođenje lopte, bacanje lopte itd. dodamo elemente igre, onda kretanje postane još zanimljivije i prisnije. Videmšek, Drašler i Pišot (2003) smatraju da dijete s veseljem i zanimanjem prihvaća raznolike aktivnosti i da upravo kod tjelesnog odgoja možemo brzo postići visoku motivaciju. Igra je motivacija već sama po sebi jer se dijete opusti i uživa u slobodnom kretanju.

Učenici drugog razreda vole tjelesni odgoj i rado sudjeluju u ekipnim odnosno kooperativnim igrama. Za kooperativne igre učitelji upotrijebimo različite rekvizite ili ih promijenimo kako bi ih učinili zabavnijim.

V nastavku će biti predstavljene zabavne kooperativne igre koje se mogu izvoditi u svim razredima osnovne škole.

1. Igra: „Pazi, crv!“

Učenici stoje u krugu. Jedan učenik u ispruženoj ruci drži crva i vikne: »Sad!« U tom trenutku crva ispusti i počne se što brže kretati u smjeru kazaljke na satu mjesto drugog Slika 1učenika. Učenik s njegove desne mora što prije uhvatiti crva kako crv ne bi pao na pod. Cilj igre je da se djeca što brže kreću u smjeru kazaljke na satu te da im pritom crv ne padne na pod.

Slika 1. Pazi, crv!

2. Igra: „Hop, lopta uz zid!“

Učenici legnu na leđa jedan pored drugoga uza zid. Od zida su udaljeni toliko da ga rahlo pokrčenim nogama dodiruju stopalima. Učitelj prvom učeniku loptu za pilates namjesti na Slika2zid, on ju uhvati stopalima te ju po zidu stopalima kotrljajući preda susjedu. Cilj igre je da si učenici predaju loptu te si međusobno pomognu kako ona ne bi pala na pod.

Slika 2. Hop, lopta uz zid!

3. Igra: „Dodaj mi loptu!“

Učenici legnu na pod na način da glavom dodiruju stopala drugog učenika i tako svojim tijelima naprave dugu »zmiju«. Učitelj prvome učeniku namjesti loptu za pilates između Slika3stopala, a on je sljedećem učeniku koji leži iza njega dalje preda u njegova stopala uzdignutim nogama preko glave, kao da želi napraviti kolut unazad. Cilj je da si učenici predaju loptu, a da ona pritom ne padne na pod.

Slika 3. Dodaj mi loptu!

4. Igra: „Lanac“

Učenici se postave u krug i drže se za ruke – naprave beskonačni lanac. Učiteljica u lanac na Slika4ruke djeci objesi nekoliko »hula-hop« obruča. Cilj igre je da oni što brže putuju od jednog do drugog učenika, koji se kroz njih provlače, a da se lanac ne prekine odnosno da se djeca ne ispuste.

Slika 4. Lanac

5. Igra: „Šutiranje lopte“

Učenici se postave u krug i raskorače svoje noge na način da svojim stopalima dodiruju stopala svog susjeda te paze da je njihov raskorak širok otprilike 50 cm.

Pravila igre: raskorak učenika predstavlja gol. Loptu, koja se kreće u krugu, mogu dirati sSlika5amo rukama – rukama brane, izbijaju i zabijaju gol. Zabranjeno je spuštanje u koljenima, šutiranje nogom i visoko leteće lopte. Ako lopta ode u aut po nju ide najbliži igrač i igra se nastavlja. Ako igrač primi gol on ispada iz igre. Krug se smanji i igra se nastavlja. Na kraju ostanu samo dva igrača koji su pobjednici igre.

Slika 5. Šutiranje lopte

Igra je motivacija. Kad su učenici za rad motivirani učenje im postane zabavno. Kada se izvode igre kooperativnog karaktera svaki pojedinac može osjetiti da je važan član grupe i bez njega grupa neće biti uspješna. Upravo je zato kooperativno učenje toliko važno jer s ovakvim načinom učenja učenik ne svlada samo nastavni sadržaj, već se priprema za život.

Poznato nam je da život nisu samo računi, slova i tisuću pravila. Pravi život je suživot s drugim ljudima, tolerantnost, strpljenje, ustrajnost, briga, ljubaznost – sve vrijednosti koje ljudskom životu pridodaju smisao.

Autorica teksta i fotografija: Lucija Jager, univ. dipl. prof. razredne nastave

 

Literatura

  1. Marentič Požarnik, B. (2003.). Psihologija učenja in pouka. Ljubljana: Državna založba Slovenije.
  2. Petek, D. (2012.). Zgodnje učenje in poučevanje naravoslovja z raziskovalnim pristopom, Revija za elementarno izobraževanje, godište 5., br. 4. Maribor: Založba PEF, Pedagoška fakulteta, Univerza v Mariboru.
  3. PEKLJAJ, C. s sodelavkami (2001.). Sodelovalno učenje – Kdaj več glav več ve. Ljubljana: DZS.
  4. Skvarč, M. (2014.), Ključni poudarki pri eksperimentalnem delu v osnovni šoli. V: Moravec, B. (ur.) POSODOBITVE pouka v osnovnošolski praksi. Naravoslovje. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo, str. 52. Pridobiveno: 7. 3. 2019.

Kretanje i opuštanje pri nastavi

metka_vutkovic

Metka Vutkovič

Sažetak

Zdravlje je pravo svakog pojedinca. Kvaliteta našeg života ovisna je od kretanja, zdrave ishrane i preventivnog djelovanja. Osnovnoškolska djeca su u razdoblju brzog rasta i razvoja, zato je njihovo kretanje veoma važno. Igra, koja je povezana s kretanjem, najvažniji je čimbenik dječjeg razvoja. MI, učitelji, moramo biti svjesni značaja kretanja te unositi u nastavu kretanje i opuštanje. Ovdje predstavljam nekoliko igara i tehnika opuštanja, kojima možemo obogatiti svoju nastavu.

Ključne riječi: zdravlje, kretanje, opuštanje, igra

1. Uvod

Zdravlje je temeljno pravo svakog pojedinca, od kojeg je ovisna kvaliteta njegovog života. Redovita tjelesna aktivnost, zdrava ishrana i preventivno djelovanje ključni su čimbenici koji tijekom odrastanja osiguravaju optimalan rast i razvoj. Zato je posebno važno da učenicima u školskom prostoru ponudimo aktivnosti za spriječavanje i otklanjanje negativnih posljedica današnjeg načina života, podstičući ih tako na zdrav životni stil.

Životni stil svakog pojedinca razvija se tijekom čitavog života. Na početku se ovaj stil formira u užem obiteljskom krugu, a kasnije prvenstveno u okruženju u kojem dijete odrasta. Zdrav životni stil je širok pojam, koji obuhvaća čovjeka kao cjelinu. Radi se o sveobuhvatnom razvoju, ne samo motoričkom i tjelesnom, već i intelektualnom, emocionalnom i socijalnom razvoju (Videmšek i Pišot, 2007).

Osnovnoškolska djeca nalaze se u razdoblju bujnog rasta i razvoja, zato im je potrebno naročito puno kretanja. A što je ljepše od toga da to kretanje dosegnemo kroz igru, tijekom koje se djeca opuštaju, raduju se i druže s vršnjacima i ostalim ljudima. Igra predstavlja djetetovu unutrašnju potrebu, zato bi nastava i druge aktivnosti djeteta u školi morali biti povezani s igrom (Zagorc, 2006).

S razvojem nove tehnologije nastave promijenile su se i metode školske nastave, što je svakako dobrodošlo.

2. Kretanje i opuštanje pri nastavi

U svoju nastavu često uključujem kretanje, opuštanje i masaže, jer su današnji učenici preopterećeni i premalo se kreću.

Motoričke aktivnosti provodimo na časovima sporta, za vrijeme odmora te povremeno i na časovima drugih predmeta. Ciljevi, koje želim doseći tijekom ovakvih aktivnosti su: opuštanje i zabava uz igru, razvijanje osnovne motorike, navikavanje na suradnju u paru, razvijanje dobrih međusobnih odnosa, razvijanje snage i koordinacije, zadovoljavanje potrebe za kretanjem i igrom, razvijanje motoričke i ritmične sposobnosti, razvijanje sposobnosti slušanja i koncentracije, navikavanje na zabavne igre i ples, razvijanje prijateljskih odnosa, razvijanje sposobnosti brze reakcije i sposobnosti brzog mijenjanja smjera, razvijanje pažnje, poštovanje pravila igre i razvijanje snage i izdržljivosti.

Predstavit ću vam više igara, koje možemo upotrijebiti prilikom nastave. Sama sam ih isprobala i pokazale su se kao primjer dobre prakse.

Vučenje i guranje

Vježbe se izvode u parovima. Dva učenika sjede jedan nasuprot drugog, podupru se međusobno stopalima, uhvate jedan drugog za ruke i vuku se naprijed i nazad. Stoje jedan nasuprot drugog i podupiru se međusobno u ramenima. Svako pokušava gurnuti nazad protivnika. Dva učenika sjede i leđima se naslone jedan na drugog. Na znak kreću gurati nazad jedan drugog.

clip_image002
Slika 1. Guranje (resurs: internet, 2019.)

Igre balonom

Odbijanje balona u zrak dijelovima tijela, npr. koljenom, glavom, laktom. Dodavanje balona u paru; teže – dva balona istodobno. Dodavanje balona u paru samo nogom, samo glavom, samo laktima, samo koljenima. Balansiranje balonom – na nadlanici, na dva prsta, na kažiprstu. Dodavanje balona ili meke lopte preko vrpce.

Pozdravi u paru

Učenici jednostavno trče po prostoru. Paze da se ne zalijeću jedni u druge. Kada viknemo: „Leđima zajedno!”, svako brzo potraži partnera. Partneri se postavljaju leđima zajedno, učvrste lakte i naprave čučanj. Potom mogu ponovno trčati naprijed. A kad viknemo: „Licima zajedno!”, učenici se postavljaju licem jedan prema drugome, uhvate se za ruke i naprave čučanj.

clip_image004
Slika 2. Pozdrav (resurs: internet, 2019.)

Pretezanje

Zamislimo da smo mačke koje su se upravo probudile. Trudimo se što bolje imitirati mačka koji se budi… Prvo povučemo jednu šapicu i dobro je istegnemo, a potom i drugu. Tako rastegnemo sve četiri šapice.
Potom polako protegnemo čitavo tijelo. Grbimo se i ukrivljujemo, s užitkom se pretežemo, otvarajući i kandžice.

Stresanje mrava

Zamislimo da po nama mili mnoštvo sitnih, dosadnih mrava. Možemo ih se riješiti samo temeljitim stresanjem. Stresamo ih s ruku, s nogu, s čitavog tijela, s lica, s leđa. Ali, tijekom ove radnje ih ne smijemo dodirivati rukama, možemo ih samo stresati. Kada imamo osjećaj da smo se riješili svih mrava, završavamo vježbu.

Crtanje na leđima

Djecu raspoređujemo u parove. Jedno dijete sjeda pred drugo. Drugo prstom crta po leđima prvog, prvo jednostavne crte i točke, a potom kreće crtati jednostavne likove. Kada nacrta jedan lik, prvo dijete mora pogoditi što mu je drugo dijete nacrtalo na leđima. A može mu crtati i slova ili brojeve

3. Zaključak

Pozitivni učinci, koje donose kretanje i tehnike opuštanja su: opuštenost između učenika, bolja komunikacija između učenika i između učenika i učitelja, poboljšana razgibanost djece, mašta, kreativnost, motivacija i radna aktivnost. Djeca se više i radije smiju. Tehnike opuštanja pozitivno utječu na uključivanje učenika u skupinu, utječu na smanjenje agresivnosti, povećavaju strpljenje i doprinose boljem razumijevanju između djece iz razreda. Djeci omogućuju pobijediti njihove nevolje, strahove i napetosti. Istraživanja su također pokazala i to da su ove tehnike imale izuzetan utjecaj na nemirnu, agresivnu i djecu sa smetnjama u razvoju.

Međusobnim kontaktima, blizinom i kontaktima stvaramo nevidljivu, ali snažnu vezu. Prilikom izvođenje motoričkih i relaksirajućih igara uživaju i dječaci i djevojčice. Djeca su mirnija i manje glasna. Postaju veselja, strpljivija prema drugima, zato se u razredu dobro osjećaju i rado dolaze u školu. Ovakve aktivnosti imaju izuzetan utjecaj na agresivnu, nemirnu i djecu sa smetnjama u razvoju. Izražavaju se kroz njihov općeniti dobar osjećaj i ponašanje. Manje je agresivnog ponašanja, budući da učenici postaju strpljiviji, nemirna djeca se znaju za neko vrijeme umiriti i pridobiti osjećaj ugodnosti, a djeca sa smetnjama u razvoju se polako oslobađaju svojih nevolja.

4. Literatura

  1. Orel M. in Trojar Jan T. (2004). Ustvarjalna sprostitev. Ljubljana: Biro praxis.
  2. Schmidt, G., (2003). Igre, masaže in sprostitve za otroke. Ljubljana: Schlamberger P&J.
  3. Videmšek, M., Pišot, R. (2007). Šport za najmlajše. Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Fakulteta za šport, Inštitut za šport.
  4. Videmšek, M., Stančevič, B., Sušnik, N. (2006). 1, 2, 3, igraj se tudi ti! Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Fakulteta za šport, Inštitut za šport.
  5. Zagorc, M. (2006). Ples v sodobni šoli. Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Fakulteta za šport, Inštitut za šport.

Idemo se igrati

aleksandra_ceh

Aleksandra Čeh

Sažetak

Istraživački je zadatak zasnovan na starim zaboravljenim igrama, igrama naših baka i clip_image002djedova. Zanimalo nas je, koje su se igre održale do danas a koje su zaboravljene. Krenuli smo od usmene predaje naših starih. Stare zaboravljene igre smo predstavili i našim najmlađima u školi, jer kroz igru upoznajemo i sebe i druge, širimo našu maštu, rješavamo sukobe, oslobađamo bijes i razvijamo naše vještine i osjetila. Zanimao nas je njihov odgovor jer je računalna tehnologija u prvom planu. Djeca se danas premalo kreću, zato nam je bio cilj, djeci približiti stare motoričke igre. Računalne igrice i sva plastična krama ne mogu zamjeniti iskustvo stečeno igrom na otvorenom sa svojim vršnjacima. Naučili smo nove, odnosno stare igre koje su danas već sasvim zaboravljene.

Važno nam je da se na takve stvari ne zaboravlja, da se zapišu jer su one dio naših predaka, našeg mjesta i naše kulturne baštine. Istraživanjem smo pronašli igre koje su igrali naši djedovi i naši roditelji, koje su otišle u zaborav a sretni smo da se i danas igraju.

Uvod

Možete si zamisliti život bez igre?

clip_image004Naravno da ne, jer igra djetetu predstavlja aktivno i zanimljivo trošenje njegovog vremena. Igra je slobodna, spontana i kreativna aktivnost. U igri djete uživa i zadovoljno je. Budući da sama igra, na umu imamo igre s vršnjacima, s prijateljima, nudi takvo zadovoljstvo, odlučili smo da dio tog užitka, kojeg su u to vrijeme osjetili naši djedovi i bake kao i naši roditelji prenesemo na mlađu generaciju, na I. trijadu.

Slika 1. Igra: Ljubljana – Zagreb – Beograd

Predpostavili smo da djeca I. trijade OŠ Markovci ne poznaju mnogo igara iz starog vremena, jer dominantnost računalne tehnologije onemogućuje igranje s vršnjacima, clip_image006osobito na otvorenom, u prirodi. Djeca su sve više na tabletima i mobilnim telefonima, sve manje se druže i igraju jedni s drugima. Ove stare motoričke igre padaju u zaborav, zato smo prikupili neke zanimljive igre i predstavili ih djeci i objasnili im pravila igre. Kada smo počeli igrati, njihova srca su zaigrala, svako djete je bilo motivirano i nasmijano. Na kraju su nam i sami rekli, da je takva igra mnogo bolja i zanimljivija od onih kojih se igraju kod kuće.

Slika 2. Igra – Tiča vaga

KLJUČNE RIJEČI: igra, igračke, zaboravljene igre, djedovi i bake, roditelji, suradnja

Istraživački rad bio je podijeljen u dva dijela. U prvom dijelu smo istraživali zaboravljene igre, osobito motoričke igre, jer smo mišljenja da se današnja djeca premalo kreću i premalo igraju u skupinama u smislu jednostavne, tj.slobodne igre. Te informacije su dobivene anketom, koja je bila namijenjena našim bakama i djedovima kao i našimclip_image008 roditeljima. Pitanjima smo također “bombardirali” i naše djelatnike iz OŠ Markovci (učitelje, spremačice, tajništvo…) i zapisivali odgovore. Do nekih podataka smo došli iz knjiga i interneta. Na temelju podataka koje smo dobili, zapisali smo i opisali stare igre. Drugi dio istraživačkog rada je konkretno utemeljen na radu s učenicima I. trijade, gdje smo zajedno proučavali pravila igre i zajedno ih igrali.

Slika 3. Igra – Elektrika

Cilj našeg istraživačkog zadatka je bio istražiti nepoznate igre i njihovu važnost za naš razvoj. Pokušali smo oživjeti život naših baka i djedova i istodobno potaknuti interes za takve igre, koje su se odnosile na društvenost, prirodu i skromnost.

Naši ciljevi su već jasno definirani. I to su:

  • Promicati međugeneracijsku suradnju učenika OŠ Markovci,
  • Razvijati suradničko učenje i divirgentno razmišljanje u igri s nestrukturiranim materijalom,
  • Istražiti kako se igra promijenila tijekom vremena,
  • Promicati kreativnost, međuljudske odnose, govor,
  • Upoznavanje novih tj, starih igara i uživanje u njima.

Koristili smo sljedeće metode rada:

  • Razgovor: višesmjerna komunikacija, anketa, intervju.
  • Istraživanje: je provedeno na više razina: tumačenje rezultata ankete, traženje informacija kroz različite izvore,
  • Igra: prikaz problema istraživanja, organizacija rada, pojedinačno objašnjenje pravila igare.

Postavili smo si tri hipoteze i na kraju ih analizirali. Naši rezultati su sljedeći:

H1: Zbog IKT razvoja djeca su nedružbena.

Ovu hipotezu smo odbili. Današnja djeca, poput svih živih bića, prilagođavaju se trenutnom načinu života. Zato su također rekli da se vole igrati sa svojim igračkama kod kuće. Međutim kada smo se igrali starih ruralnih igara, bili su sretni i razigrani te se trudili sudjelovati u igrama. Ljudi su društvena bića, a posebice igra je zanimljivija sa svojim vršnjacima. Na kraju su nam to sami pokazali i ispričali. Potrebno im je dati priliku i ponovno ih naučiti igrati se.

H2: Djeca I triade ne znaju mnogo igara iz straih vremena.

Također i tu tezu moramo odbaciti, budući da se učenici I trijade posebno u produženom boravku još uvijek igraju igara iz prošlosti, kao što su: školice, trulo jaje, tko se boji crnog muža, bojice…..A istina je da se tijekom svog slobodnog vremena ne igraju sa svojim prijateljima.

H3: Uvođenje igara i njihovo ostvarenje će našim najmlađim učenicima protjerati krv kroz vene.

Zadnju hipotezu smo 100% pravilno predvidjeli. Osmjeh na usnama, dobra volja i rumenilo na obrazima su nam najbolji dokaz za to.

Zaključak

Naš istraživački zadatak “Idemo se igrati” ne sadrži samo teorijske podatke o igrama koje su igrali naši roditelji i drugi predci. Njezin zadatak je bio potaknuti mlađu djecu da se clip_image010igraju sa svojim vršnjacima. Vjerujemo da smo to savršeno odradili, i obećali smo im da ćemo se ponovno sastati i skupa igrati.

Također smo istoga mišljenja kao i u Bistri, da “na mlađima svijet ostaje”. I gdje će se djete bolje razvijati mentalno i fizički nego u samoj igri u društvu istih čak i s prijateljima koji drugačije razmišljaju.

Slika 4. Igra -Ali je kaj trden most

Gdje će bolje razviti svoj smisao za humor? Gdje će bolje pokazati svoju domišljatost, spretnost? Gdje će se djete biti bolje aktivno i gdje će bolje osloboditit svu prekomjernu energiju? Gdje će djete moći bolje prevladati probleme i sukobe? Gdje će bolje prevladati strahove? Na sva ta pitanja samo je jedan odgovor – U IGRI.

Literatura

  1. Batistič Zorec, M., Marjanovič Umek, L. in Lešnik Musek, P. (1996). Otrokov razvoj starostno heterogenih skupinah v vrtcu. Ljubljana: Pedagoška fakulteta, str. 12.
  2. http://www.ringaraja.net/clanek/se-poznate-stare-igre-se-jih-se-igrate_4721.html?page
  3. http://baza-iger.skavt.net/ljubljana-zagreb-beograd
  4. https://druzinskitrenutki.wordpress.com/2011/05/06/igre-na-prostem-zemljo-krast/
  5. http://www.ringaraja.net/clanek/se-poznate-stare-igre-se-jih-se-igrate_4721.html
  6. www.oshjh-staritrg.si/files/2013/03/OTROKOVA_IGRA.pdf
  7. www.pef.uni-lj.si/~vilic/gradiva/1-rp-t4-igra.doc
  8. www.vrtecandersen.si/tl_files/DOKUMENTI/svetovalna…/IGRA-od-3-do-6.pdf