Tjelesne aktivnosti i učenje engleskog

Alja Drašler

Sažetak

Potreba za tjelesnim aktivnostima jedna je od osnovnih razvojnih karakteristika učenika u ranom razdoblju, pa dio učenja stranih jezika u 1. razredu moraju biti i komponente sporta (mogu biti kao uvodne motivacije, u glavnom dijelu, igre opuštanja, zaključak).

U ovom članku iznijela sam neke ideje kako možemo uključiti engleski pojmove i izraze u tjelesne aktivnosti ili kako s tjelesnim aktivnostima obogatimo učenje engleskog jezika u 1. razredu, kako tijekom redovite nastave tako i tijekom produženog boravka. Tjelesne aktivnosti i igre, koje sam također praktički isprobala, većini su djece zabavne i zanimljive. Uz njihovu pomoć djeca brže uče, a njihovo znanje je trajnije.

Ključne riječi: tjelesne aktivnosti, engleski jezik, učenje, igra, 1. razred.

1. Uvod

Metoda tjelesne igre kao metoda učenja jedna je od najučinkovitijih tehnika podučavanja. Djeluje integrirano na dijete i omogućuje mu razvoj svih dimenzija, sposobnosti i znanja uz mnoštvo motoričkih zadataka. Tjelesnim aktivnostima održavamo unutarnju motivaciju učenika, što utječe na njihovo veće sudjelovanje u nastavi, interes i radost u učenju stranog jezika.

Jedan od najvažnijih aspekata tjelesnog odgoja, čiji se utjecaj proteže na dubinu i širinu, jest činjenica da je upravo motorička aktivnost ta koja djetetu u najvećoj mjeri omogućuje učenje i razumijevanje svijeta oko sebe. Motoričko iskustvo je korisno i za zdravlje i dobrobit kao i za obogaćivanje djetetove kreativnosti.

Važno je da dijete sa zanimanjem i radošću prihvati svaku aktivnost, a upravo u nastavi sporta možemo postići visoku motivaciju djece. Satovi sporta nude brojne mogućnosti povezivanja s drugim aktivnostima, uključujući upoznavanje prvih engleskih riječi kod prvašića.

2. Međupredmetna integracija nastave sporta i engleskog jezika u 1. razredu osnovne škole

Zbog težnje ka cjelovitom razvoju djeteta, potreba za međupredmetnom integracijom u podučavanju učenika sve je važnija. Proces učenja nekih teorijskih i praktičnih sadržaja drugih predmeta učinkovitiji je uz pomoć tjelesne aktivnosti.

Ciljeve sporta treba uključiti i u nastavu stranih jezika kao način opuštenog i integriranog učenja koji povezuje ciljeve gotovo svih predmeta u prvom razredu. Među općim ciljevima, kurikulum sportskog odgoja navodi primarnu potrebu učenika za kretanjem i igrom, stvaranjem pozitivnih obrazaca ponašanja, promicanju motoričke kreativnosti, rasterećenja i opuštanja, što su i ciljevi učenja stranog jezika, budući da je tjelesna aktivnost važan čimbenik kreativnih podciljeva, koji nadilazi granice govora.

Nastavni sadržaji iz predmeta sport u 1. razredu koji su prikladni za nastavu prvog stranog jezika:

• Prirodni oblici kretanja.
• Pravila jednostavnih igara i poštovanje sportskog duha.
• Štafetne igre s elementima trčanja, skakanja i bacanja.
• Gimnastičke vježbe, također s raznim pomagalima i uz glazbenu pratnju.
• Ritmika (uz glazbenu pratnju).
• Preskakanje užeta.
• Kretanje pojedinih dijelova tijela i cijelog tijela (imitacija predmeta, životinja, biljaka, bajkovitih junaka uz pantomimu – uz glazbu ili ritam).
• Kretanje uz unutarnje i vanjske podražaje (različite vrste glazbe, različiti predmeti, mala pomagala).
• Interpretacija raznih jednostavnih ritmova plješćući rukama i jednostavnim pokretom.
• Vježbe disanja i opuštanja.
• Dječji plesovi: brojalice, zabavne igre, plesne igre itd.
• Igranje se balonima i raznim loptama s rukom, nogom, glavom, štapom ili reketom na mjestu i pokretu.
• Nošenje i kotrljanje različitih loptica na različite načine.
• Vođenje lopte rukom, nogom i štapom na mjestu, s kretanjem ravno i mijenjanje smjera.
• Pogađanje raznih stacionarnih ciljeva kotrljanjem lopte, bacanjem rukom i udaranjem lopte nogom ili štapom.
• Štafetne igre s loptom.
• Osnovne i male timske igre loptom.

3. Primjeri tjelesne aktivnosti – povezani s učenjem stranog jezika (engleski) u 1.razredu

Djeca upoznaju i doživljavaju sportske aktivnosti uglavnom kroz igru. Igre kretanja upravo mogu biti sredstvo kojim se dijete upoznaje s prvim riječima stranog jezika.

U nastavku ću prikazati neke primjere tjelesnih aktivnosti i igara koje su primjerene djeci u ranom razdoblju (od vrtića do nižih razreda osnovne škole) i kojima odabrani sadržaji, oblici i metode rada omogućuju postizanje ciljeva u području tjelesne aktivnosti i istovremeno učenje i učvršćivanje engleskih riječi.

Primjeri koje ću iznijeti u ovom radu odnose se na sljedeće tjelesne aktivnosti:

• prirodni oblici kretanja,
• osnovne igre,
• igre s loptom,
• plesne igre.

U sve te aktivnosti možemo postupno uključivati engleske pojmove i izraze te tako omogućiti učenicima upoznavanje stranog jezika.

3.1. Prirodni oblici kretanja

• Dan–noć

Kad voditelj uzvikne »Day!«, učenici trče ili šetaju po sportskoj dvorani, a kad on uzvikne »Night!«, legnu na pod.

• Čarobnjak

Učitelj hoda po prostoriji i govori: »Abrakadabra, ti si zmija! (Abracadabra, you are snake!)«. Učenici oponašaju kretanje spomenute životinje, postupno mijenjajući nazive slovenskih životinja engleskim (krokodil – crocodile, lav – lion, tigar – tiger, kornjača – turtle).

• Mama, koliko je sati?

Jedan učenik je »mama« i postavlja se s jedne strane sportske dvorane, a ostali učenici s druge strane. Učenici pitaju: »Mama, koliko je sati? (Mother, what’s the time?)« i »mama« odgovori: Npr. »Četiri slona – elephant (zec – rabbit, miš – mouse medvjed – bear,…) korak naprijed (natrag).« Učenik koji prvi dođe do »mame«, postane »mama«. Učenici mogu govoriti broj koraka ili životinju ili oboje na engleskom.

3.2. Igre s loptom

• Voće

Lopte različitih boja i različitih veličina i težina slobodno su raspoređene po sportskoj dvorani ili učionici. Za svaku različitu veličinu ili boju lopte određujemo voće – npr.: jagoda (strawbery), pomaranča (orange), jabuka (apple), limun (lemon), breskva (peach), šljiva (plum)… Kada učitelj izgovori određeno voće, učenici moraju u koš donijeti loptu koja označava to voće.

• Zmija

Djeca vode loptu po igralištu, jedno dijete ima uže(zmiju) u rukama. Kad učitelj uzvikne »Zmija! (Snake!)«, dijete s užetom trči po igralištu, ostala djeca bježe pred užetom. Koga uže dotakne postaje zmija.

• Pozdravi prijatelja

Učenici kotrljaju loptu po poligonu, na znak učitelja svako dijete nađe prijatelja, pozdravi se (»›Hallo!«), razmjenjuje loptu i kaže zbogom (»Goodbye!«). Učenici kotrljaju novu loptu naprijed do sljedećeg znaka učitelja, kada moraju pronaći novog prijatelja.

• Ja volim…

Djeca stoje u krugu, u sredini je učitelj koji drži loptu od meke pjene. On nasumično baca loptu djeci, koja je moraju uhvatiti i vratiti učitelju. U isto vrijeme, kada dijete baci loptu natrag učitelju, ono na engleskom kaže što voli jesti ili piti. Tko ne uhvati loptu ili se ne sjeti naziva hrane od. pića, radi dodatni zadatak tjelesne aktivnosti (tri skoka, pet čučnjeva,… ..). Osim hrane i pića, djeca uče i frazu »I like«. Npr: I like pasta (ice cream, milk, juice).

• Odbijanje balona

Učenici se podijele u parove ili male grupe, svaka grupa (par) dobiva svoj balon. Učenici na engleskom broje koliko su puta odbili balon u zrak, a da nije pao na tlo.

3.3. Plesne igre

• Oponašanje

Učenici imitiraju različite životinje uz glazbenu pratnju i izmišljaju vlastiti ples, te prikazuju predmete i emocije. Na engleskom jeziku učitelj imenuje životinju (može biti i predmet ili emocija), a učenici to pokušavaju prikazati. Ulogu učitelja kasnije može preuzeti učenik.

• Pjesma automobili

Pjevamo pjesmu »The weels on the bus« i pokretima prikazujemo.

• Pjesma o dijelovima tijela

Pjevamo pjesmu »Head, sholders, knees and toes« i pritom dodirujemo dijelove tijela koje spominjemo u pjesmi.

3.4. Osnovne igre

• Skriveni predmeti

Po sportskoj dvorani skrijemo mnoge predmete koji su u tri različite boje. Definiramo tri skupine djece i svaka skupina ima svoju boju (npr.: narančasta – orange, ljubičasta – violet, crno – black). Boju kažemo na engleskom. Na učiteljev znak učenici počinju tražiti predmete svoje boje i nositi ih u svoju košaru. Na kraju igre, zajedno na engleskom jeziku, izbrojimo koja je grupa pronašla više predmeta i odredimo pobjednika.

• Zamijeni mjesto

Učenike podijelimo u tri jednake grupe, svaka grupa je nazvana po svom omiljenom jelu ili piću (npr. čokolada (chocolate), sladoled (ice cream), bomboni (candy), svaka grupa ima svoj označeni prostor na podu. Kada učitelj pozove dvije grupe, ove dvije moraju promijeniti mjesto što je prije moguće. Sva djeca moraju biti u označenom prostoru. Skupina koja prva obavi zadatak dobiva bod.

• Abeceda

Tijelom učenici stvaraju slova u različitim položajima (stojeći, ležeći, sjedeći). Slova mogu biti sastavljena od pojedinaca, parova ili cijelih grupa. Možemo napraviti inicijale, ime, englesku riječ… Polovica djece može »čitati« što drugi pišu (skupine se mogu i međusobno natjecati).

• Šaljivi lov

Jednog učenika odredimo za lovca, a on na znak počinje loviti ostale učenike. Koga dotakne, postaje lovac. Novi lovac se mora držati za dio tijela gdje ga je prethodni lovac dodirnuo tijekom lova. Prije nego što krene u lov, naglas na engleskom jeziku imenuje ovaj dio tijela, npr. kosa (hair), ruka (arm), rame (shoulder).

• Semafor

Učenici trče po sportskoj dvorani ili po igralištu. Učitelj predstavlja semafor. Kad uzvikne »Crvena! (Red!)«, učenici se zaustave, kad uzvikne »Žuta! (Yellow!)«, trče na mjestu, kad zelena »Zelena! (Green!)«, hodaju naprijed.

• Lisice, što voliš jesti?

Učenici su raspoređeni s jedne strane dvorane, s druge strane je učenik – lisica, okrenut prema ostalim učenicima. Svaki put kad učenici pitaju lisicu što voli jesti, pomaknu se korak naprijed. Lisica im na pitanje odgovara s različitim jelima (sir – cheese, juha – soup, čokolada – chocolate, puding – pudding, pizza – pizza, kruh bread……). Kad lisica odgovori »Pile! (Chicken!)\«, učenici trče natrag na početnu točku što je brže moguće kako ih lisica ne bi uhvatila. Uhvaćeni učenik preuzima ulogu lisice. Prvo igramo igru na slovenskom jeziku, zatim djecu naučimo riječi »chicken«, a kasnije postupno i ostalu hranu. Pravilo je da lisica mora reći barem jednu hranu na engleskom.

4. Zaključak

Smatramo da su motorička aktivnost i metoda igre vrlo prikladne metode za upoznavanje učenika s prvim engleskim riječima. Učenje prvih riječi stranog jezika kroz tjelesne aktivnosti zadovoljava djetetovu potrebu za kretanjem i promjenom načina učenja. Osim toga, dijete s iskustvom pokreta učvršćuje usvajanje jezika kada riječju kaže i pokretom prikaže rečeno.

Predstavili smo praktične primjere motoričkih aktivnosti kroz koje se učenici mogu upoznati s prvim engleskim riječima. Učenje na ovaj način učenicima je zabavno i zanimljivo, ali i vrlo uspješno. Teme su preuzete iz dječje svakodnevice, to su npr. životinje, boje, brojevi, obitelj, jer dijete lakše pamti riječi koje su mu bliske.

5. Literatura

1. Drašler, A. (2002). Gibalna igra kot sredstvo seznanjanja s prvimi angleškimi besedami pri predšolskih otrocih. Diplomsko delo. Univerza v Ljubljani, Fakulteta za šport
2. Videmšek, M., Drašler, A., Pišot, R. (2003). Gibalna igra kot sredstvo za seznanjanje s tujim jezikom v zgodnjem otroškem obdobju. Ljubljana. Fakulteta za Šport, Institut za Šport.
3. UČNI načrt. Program osnovna šola. Tuji jezik v 1. razredu [Elektronski vir] : neobvezni izbirni predmet / [članice delovne skupine za pripravo učnega načrta Katica Pevec Semec … [et al.] ; uredila Katica Pevec Semec]. – 1. izd. – El. knjiga. – Ljubljana : Ministrstvo za izobraževanje, znanost in šport: Zavod Republike Slovenije za šolstvo, 2013
4. UČNI načrt. Program osnovna šola. Športna vzgoja [Elektronski vir] / avtorji Marjeta Kovač … [et al.]. – El. knjiga. – Ljubljana : Ministrstvo za šolstvo in šport: Zavod RS za šolstvo, 2011

Iskustvo osjetila u vrtiću

Alenka Povšič

Sažetak

“Osjetila obogaćuju naša iskustva i daju boju našim životima.”

Musek Lešnik u Kozaru, 2016

Djeca primaju informacije iz prirode i u svemiru putem vida i sluha. U samom razvoju važno je ne zaboraviti preostala osjetila koja su važna za upoznavanje svijeta. Osjetila djetetu daju najvažnije informacije potrebne za razvoj. U grupi smo htjeli upoznati dijete s ljudskim tijelom i ustanovili da djeca ne poznaju osjetila. Počeli smo istraživati ​​i pitati se koji zadatak ima određeno osjetilo. Kroz razgovor, igru ​​i aktivnosti djeca uče i upoznaju svijet u predškolskom razdoblju. Djeci smo postavljali različita pitanja i poticali ih na razmišljanje.

Ključne riječi: osjetila, predškolska djeca, vrtić, igra, istraživanje.

Uvod

Osjetila djeca percipiraju i s njima se susreću u ranom djetinjstvu, na pr. majčin prvi dodir, njezina toplina, miris, glas, povezuje se s prvim osjećajima i doživljajima koji su duboko utisnuti u dijete.

Tako se javlja prava izravna povezanost s okolinom i svijetom. Za njegov razvoj i život najvažnije je iskustvo koje dijete stječe u prvoj godini. Osjećali su se pravim putnikom za njegov život. Društvo i okoliš u današnjem društvu djeci uskraćuju istinsko opažanje osjetila. Budući da nemaju dovoljno iskustva, njihov senzorni razvoj je smanjen, što je ključno za razvoj mozga, motorike, socijalnih i kognitivnih vještina. Djeci trebamo ponuditi priliku da istražuju, da budu aktivni, da traže odgovore, da steknu osobno iskustvo koje ih povezuje s osjetilima.

Znanost u vrtiću

U nastavnom planu i programu za dječje vrtiće područje prirode definirano je kao područje s kojim djeca razvijaju vještine za aktivno uključivanje u okoliš i stvaranje zdravog i sigurnog životnog okruženja. Priroda je područje koje djeci omogućuje postupno razvijanje mišljenja, zaključivanja, prirodoslovnih pojmova, rješavanja problema, klasifikacije, traženja i povezivanja značenja i suštine.

Svi prirodni procesi kod djeteta odvijaju se nesvjesno. Kroz prirodu dijete uči o predmetima, biljkama, životinjama,… Otkriva i uči o svojstvima i funkciji tijela, uči načine ponašanja koji održavaju dobrobit. (Kurikulum dječjeg vrtića, 1999).

U Nastavnom planu i programu za dječje vrtiće (1990.) kroz iskustveno učenje i uključivanje osjetila definirani su sljedeći ciljevi:

• „Doživljavanje i upoznavanje žive i nežive prirode u njenoj raznolikosti, povezanost, stalne promjene i estetske dimenzije.
• Upoznavanje sa svojim tijelom, životnim ciklusom te zdravim i sigurnim načinom života.
• Upoznavanje materije, prostora, vremena, zvuka i svjetlosti.
• “Promicanje različitih pristupa učenju o prirodi.”

Kroz igru ​​upoznajemo osjetila

S djecom smo kroz igru ​​i razne aktivnosti upoznavali osjetila. Djeca nisu poznavala pojam osjetila pa smo prvo kroz knjige i enciklopedije saznali koji dio tijela ima određenu zadaću. Shvatili smo da možemo vidjeti očima, mirisati nosom, okusiti jezikom, čuti ušima i osjetiti dlanovima. Istraživali smo okolinu i predmete oko sebe kako bismo saznali koja osjetila koristimo. Postavili smo si i pitanja: Zašto imamo jezik, nos, uši, oči i kožu? Koji je njihov posao? Upoznali smo i nove biblije i pjesme, što nam je također pomoglo u pronalaženju odgovora.

Osjetilo vida

Najvažnije od osjetila je vid, jer smo kroz igru ​​otkrili da ako imamo zatvorene oči ili poveze ne vidimo ništa i imamo lošiju ravnotežu. Djeci smo povezivali oči i oni su crtali po plahti. Vidjeli smo da se teško orijentiraju u prostoru stola i gdje je list po kojem su crtali. Igrali smo se i s baterijskim svjetiljkama i smišljali kada vidjeti, a kada ne. Upoznali smo igru ​​Gdje je papuča? Djeca su izula papuče i izašla iz sobe kada su se vratila tražeći svoje papuče u igraonici. Igrali smo i igricu Tko nam nedostaje?. Djeca su skakala po sobi, a u međuvremenu je odgajateljica jedno od djece prekrila plahtom. Djeca su morala shvatiti tko je ispod plahte.

Osjećaj tipa

Djeca rašire dlanove i stopala s tipom. Milovali smo razne materijale kako bismo saznali što je toplo, hladno, meko, tvrdo, glatko, hrapavo. Napravili smo senzualnu stazu koja je sadržavala razne podloge (mahovinu, lišće, češere, kamenje, grane, koru i drvene kocke). Djeca su nekoliko puta bosa hodala zacrtanom stazom.

Zatim smo radili i masaže u kojima su se djeca opuštala i nježan kontakt s prijateljicom. Masažom djeca stječu osjećaj sigurnosti i samopouzdanja. Kroz masažu smo naučili i nove pojmove gore, dolje, lijevo, desno, meko, grubo… Koristili smo spravu za kretanje bodljikavom ježom, kojom su djeca samo masirala, a potom i sprijateljila. Kroz knjigu Masaže i opuštanje izvodili smo razne masaže: Metenje, Pečenje palačinki, Kiša, Miješenje tijesta.

Osjetilo sluha

Djeca su upoznala različite glazbene žanrove te smo s njima razgovarali koja im je glazba najbliža. Testirali smo različite instrumente (bubnjeve, zvečke, harfe i činele). Razgovarali smo i o ljudima koji ne čuju. Igrali smo glazbeno-didaktičke igre kroz koje su djeca učila tihu ili glasnu glazbu i prelazila na određeni sadržaj. Kad je glazba bila tiha, oponašali su pokret miša. Kad su začuli glasnu glazbu, inscenirali su pokret medvjeda. Igrali smo i igricu Magarac koji te jaše? Djeca sjede u krug i broje dobrovoljca koji čučnu u sredini kruga i pokriven je plahtom. Zatim mu, sasvim tiho, prilazi pojedinac i nježno sjeda na njegova leđa. Uhvati ga za ramena i kaže: “Magare, tko te jaše?” Magarac pokušava shvatiti koji je prijatelj to rekao. Ako sazna, mijenjaju uloge. Kroz igru ​​Magarac koji te jaše djeca obraćaju pažnju na glas prijatelja kako bi ga prepoznali.

Osjetilo okusa

U upoznavanju ukusa koristili smo knjige kako bismo saznali gdje je naš jezik i koja je njegova zadaća. Kroz razne začine i namirnice saznali smo koji okus. S djecom smo prvo saznali gdje imamo jezik i koja je njegova zadaća. Potom smo se igrali i kušali raznovrsnu hranu i začine. Budući da smo se htjeli fokusirati samo na okus, zatvorili smo oči. Djeci je trebalo dosta vremena da probaju. Djecu smo dali kušati limun, slane štapiće, luk i čokoladu. Najviše ih se dojmio okus čokolade i svi su znali da je slatkast okus. Prepoznali su i slano i kiselo. Svima je limun bio kiselkast, a štapići slani. Promatrali smo kakve izraze lica djeca prave s određenim ukusom.

Obradite osjet mirisa

Djeca su učila o različitim mirisima (kava, limun, naranče, parfemi…) Najviše od svega djeca su željela mirisati, a neki su čak i točno pogodili što se krije u loncu. Opisali su i svoje osjećaje da li im neki miris miriše ili miriše. Kad smo provjerili lonce da vidimo jesu li ispravne, bili su jako sretni. Igrali smo i igru ​​sjećanja na temu mirisa. Djeca su birala određeni miris i tražila ga među ostalim mirisima. Djeci je igra bila zanimljiva i ponovili smo je nekoliko puta.

Zaključak

Djeca su vrlo znatiželjni i radoznali, stoga im moramo ponuditi obilje prilika za istraživanje. Kroz igru ​​djeca uče i ne znaju da uče. Djeca su kroz razne aktivnosti imala priliku upoznati osjetila i ljudsko tijelo. Uvijek moramo poticati od djece i slijediti ih. Djeca nam daju različite ideje i želje, ono što ih zanima. Djeca su kroz igru ​​učila zadatke vida, sluha, njuha, okusa, tipa. Naučili smo i kako žive ljudi koji nemaju određeni osjećaj za razvoj i žive u svom svijetu igrajući se. Za kvalitetan rad u odjelu najvažnija je dječja igra, a time se dijete može cjelovito razvijati.

Literatura

1. Kurikulum za vrtce: predšolska vzgoja v vrtcih (1990). Ljubljana: Ministerstvo za šolstvo in šport in Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
2. Kozar M. (2016). Izkustveno spoznavanje čutil v prvem starostnem obdobju (diplomsko delo), Univerza na primorskem, Pedagoška fakulteta. Pridobljeno s file:///C:/Users/PC/Downloads/Kozar_Maja_2016%20(1).pdf

Umjetnost izražavanja kroz ples

Mateja Lesničar

Sažetak

Ples prati čovjeka kao izražajan pokret kojim može izraziti svoje emocije, misli i osjećaje kroz sva životna razdoblja u raznim prilikama. S plesom se susrećemo kao djeca, kada svojim pokretima izražavamo nešto što osjećamo, vidimo ili mislimo. Ples je umjetnost u kojoj djeca kroz pokret doživljavaju različite sadržaje. Djeca se kroz ples izražavaju, razvijaju maštu i stvaraju. To je poput govora tijela kojim djeca pokazuju što doživljavaju i kako se osjećaju. Plesni izričaj također igra važnu ulogu u međuljudskim odnosima i grupnom sudjelovanju.

Ključne riječi: djeca, igra, ples, pokret.

Uvod

Ples ima mnoge pozitivne osobine, kao što su tjelesna aktivnost, kreativnost, socijalizacija, opuštanje, podešavanje vlastitog tijela, emocionalnost i još mnogo toga. Dijete je preko plesa izražava, zabavlja i komunicira lakše nego riječima. Ples je poput govora tijela, uz pomoć koje dijete može kreirati, opustiti, pokazati kako se osjeća i što doživljava. Ali češće bih također je bilo potrebno poticati kreativno kretanje, jer prečesto izvodimo raja pokretne igre u vrtiću, gdje je već određeno kako se trebaju kretati. Ples se u predškolskom razdoblju odvija kroz igru, odn. temeljne aktivnosti i kreativne aktivnosti koje holistički motiviraju i angažiraju djecu.
„Ples je kretanje tijela u prostoru i vremenu – vrijeme u plesu definira ritam. Plesačica do kraja pokret izražava svoje misli, ideje, emocije i mišljenja” (Rupnik, 2014).

Središnji dio

Ples prati čovjeka kao izražajan pokret kojim može izraziti svoje emocije, misli i osjećaje kroz sva životna razdoblja u raznim prilikama. S plesom se počinjemo susresti kao djeca, kada svojim pokretima izražavamo nešto što osjećamo, vidimo ili mislimo.
Dijete se prvi put susreće s plesom kada se počinje fizički izražavati. Njegovi su prvi potezi prvi plesne kreacije, koje svojim razvojem postaju sve bolje, sve opsežnije i sve složenije. Kroz ples dijete može upoznati svijet, naučiti nove aktivnosti i upoznati se
različitim područjima kurikuluma, može ostvariti ciljeve koje su postavili odgajatelji
dajemo. Kroz ples možemo podučavati, prenositi nova znanja i pratiti razvoj djeteta
na holistički način. Prije nego počnemo plesati s djecom, prvo im moramo pomoći da upoznaju svoje tijelo. Prije kretanja objasnimo im da se mogu kretati cijelim tijelom ili samo pojedinim dijelovima.

Dok ih pomičemo, imenujemo ih i kažemo im što radimo s njima (na primjer: kružimo glavom udesno). Naše tijelo je naš glazbeni instrument, pa ga moramo ugoditi ako želimo plesati. Trebamo svakodnevno vježbati djetetovo tijelo kako bi postalo okretnije i opuštenije. Da bi dječje aktivnosti bile zanimljivije, sve to trebamo činiti kroz igru; možemo vježbati sjedeći, ležeći, stojeći, na koljenima ili sve vježbe možemo raditi na jednoj nozi ili sa skokovima. Zatim možemo raditi vježbe vježbanja u hodu ili s rekvizitom u ruci, uz glazbu i sl. (Paulin, 2006).

Postoji nekoliko elemenata ili. uvjeti koji su važni za poticanje djeteta na kretanje.
Prvi uvjet je prostor. U današnjim vrtićima više nema štandova u skupinama mlađe djece. Dakle, djeca ne provode više vremena u nekom zatvorenom i skučenom prostoru, ali im je dopušteno kretanje samo na jastuku na podu. Djeca se prvo postavljaju u početni položaj leđa, a kasnije u takav položaj kojim vlada. Za mlađu djecu postavljamo tunele u igraonici ili na terasi stepenice (drvene ili meke, od jastuka). Drugi uvjet su individualne metode. Odgajatelj ne tjera dijete na pokret, već ga pušta da samostalno istražuje i na taj način se postupno osamostaljuje. Nudeći djetetu razne igračke, odgajatelj omogućuje djetetu da se sam snalazi – manipulira njima i nadograđuje svoje motoričke sposobnosti.

U dobi od druge do treće godine sadržaj odgojno-obrazovnog rada je drugačiji nego u razdoblju od prve do druge godine. Uz spontanu igru, odgajatelji već uključuju planirane ili usmjerene aktivnosti u kojima prevladava metoda vođenja, a nastaju još tri metode i to od vođenja do izmišljanja, izmišljanja i od izmišljanja do vođenja. Treći uvjet su primjereni poticaji za kretanje, kao što su razni materijali (roba, predmeti, prirodni materijal…), glazba (vokal, instrumentalni ples, instrumental…), ples (narodni ples, pokretno-raja igre, društveni ples …), likovne umjetnosti (građa, ilustracije, animirani filmovi, lutke…) (Koflič, Gobec, 1995).

Kretanje djeteta može se privući prispodobama iz prirode i promatranjem okoline.
Pozivamo ga da promatra kako pahulje padaju na tlo ili, na primjer, kako se pojedina životinja kreće. Pozivamo ga da pokuša lagano i nečujno kročiti po tlu poput miša ili kretati se polako poput lišća drveća koje pada na zemlju u jesen. Pokušavamo sve ovo zapažanje izraženo prirodnim načinima kretanja kao što su hodanje, skakanje, puzanje, puzanje, trčanje i rotacijom. Pokret ili ples se također mogu izraziti tako da se, na primjer, prvo osluškuje priroda pjev ptica ili kiše i tek tada se počinjemo kretati. Također je važno plesati s djetetom, jer će nas najprije htjeti oponašati, tek onda će se stvoriti. Jedna mogućnost je i to idemo u šumu gdje možemo preskočiti korijenje ili kamenje i trčati oko stabala. V ali u kasinu se možemo kretati uz pomoć mašte i izmišljati stvari. Započnimo priču mi, djeca nastavljamo, a možemo koristiti i neku pjesmu ili likove iz bajki, na slučaj Crvenkapice, koja hoda šumom i na putu nailazi na razne prepreke (Paulin,1971).

Ples prati čovjeka u svim razdobljima njegova života i dio je ljudske djelatnosti.
To može biti samo jednostavan skok koji je izraz radosti ili uzbuđenja. Najbolje je ponuditi djetetu što više prilika da doživite ples i steknete puno iskustva. Sva djeca se vole kretati, poskakuju, vrte se i opuštaju uz glazbu. Tijelo je ljudski instrument koji je potreban napjevati vrlo rano” (Kovač Valdes, 2010).
Ples ima mnoge pozitivne osobine, kao što su tjelesna aktivnost, kreativnost, socijalizacija, opuštanje, podešavanje vlastitog tijela, emocionalnost i još mnogo toga. Dijete je preko plesa izražava, zabavlja i komunicira lakše nego riječima. Ples je poput govora tijela, uz pomoć koje dijete može kreirati, opustiti, pokazati kako se osjeća i što doživljava.
Ali češće bih također je bilo potrebno poticati kreativno kretanje, jer prečesto izvodimo raja pokretne igre u vrtiću, gdje je već određeno kako se trebaju kretati. Ples se u predškolskom razdoblju odvija kroz igru, odn. temeljne aktivnosti i kreativne aktivnosti koje holistički motiviraju i angažiraju djecu.

„Ples je kretanje tijela u prostoru i vremenu – vrijeme u plesu definira ritam. Plesačica do kraja pokret izražava svoje misli, ideje, emocije i mišljenja” (Rupnik, 2014, str. 10).
“Plesna edukacija je, u najširem smislu, plesna edukacija. To je također metoda poučavanja i bivanja povezuje se sa svim odgojno-obrazovnim područjima u vrtiću i sa sadržajima učenja u školi. Plesni odgoj u užem smislu riječi je odgoj za ples, za plesnu umjetnost kao autonomno umjetničko područje” (Kroflič, Gobec, 1989.).
„Ples prati čovjeka u svim razdobljima njegova života i dio je ljudske djelatnosti.
To može biti samo jednostavan skok koji je izraz radosti ili uzbuđenja. Najbolje je ponuditi djetetu što više prilika da doživite ples i steknete puno iskustva. Sva djeca se vole kretati, poskakuju, vrte se i opuštaju uz glazbu. Tijelo je ljudski instrument koji je potreban napjevati vrlo rano” (Kovač Valdes, 2010).

„Stvaranje pokreta je pristup učenju u kojem djeca/učenici/studenti izražavaju pokret kroz pokret, osmišljavati i kreirati različite obrazovne sadržaje. Uključivanje kreativnog pokreta omogućuje aktivno učenje i promiče potencijale učenja, pridonosi intelektualnom rastu u različitim područjima, jača neverbalnu komunikaciju, kreativnost, pamćenje i ujedinjuje kognitivne i tjelesne i emocionalno-socijalne sposobnosti i kod male djece i starijem učeniku” (Geršak, 2014).

Ples se razlikuje od pokreta. Razlikujemo ga na sljedeći način: pokret je aktivnost, to mogu biti i određene vježbe, npr. kruženje glave, prelazak noge preko noge, pomicanje dlana savijanjem zapešća… Ako se određene vježbe izvode prema određenim uputama i s određenom svrhom, aktivnost je sve bliža plesu. Kada i ako povežemo te pokrete u ritmu i dodajući im emocionalnu, društvenu dimenziju i kvalitetu, ovaj se pokret može okarakterizirati za plesanje. Ples je skup različitih pokreta. Riječ je o dramskoj, imaginarnoj i formativnoj tvorevini. Ples je također sredstvo za uživanje. Čini se ugodno u plesnoj tjelesnoj aktivnosti fizičko i psihičko blagostanje. To je stanje u kojem su sve mentalne i tjelesne aktivnosti skladne usmjeriti na određeni cilj (Pavlin, 2006).

Zaključak

Kako bi odgajatelji djecu mogli podučavati plesnoj kreativnosti, moraju biti i tjelesno aktivni, imati istančan osjećaj za ritam i biti glazbeno obrazovan. Odgajatelji moraju biti uzori prirodnom ponašanju. Ako se znamo kretati slobodno i bez napora, takve povratne informacije dobit ćemo i od djece. Ali ako se nerado krećemo, a nismo opušteno, ni djeca se neće znati i moći opustiti. Bit plesne aktivnosti je iznad svega u tome što odgajatelj vježbe osmišljava što samostalnije i maštovitije i ne ponavlja ih uvijek već su navedeni primjeri. Plesom potičemo dječje pokretno stvaranje. Na taj način pridonosimo sveukupnom razvoju djetetove osobnosti, pa predstavlja integralno ekvivalentan dio predškolskog odgoja. Ples spada u područje estetskog odgoja. Ples u području predškolskog odgoja uključuje izražavanje kroz pokret i stvaranje kroz pokret. Izrazi i kreacija plesa ovise o pojedinom razvojnom stupnju djeteta.
Plesom potičemo dječje pokretno stvaranje. Na taj način doprinosimo ukupnom razvoju djetetova osobnost, te stoga predstavlja integralno ekvivalentan dio predškolskog odgoja. Ples spada u područje estetskog odgoja. Ples u području predškolskog odgoja podrazumijeva izražavanje kroz pokret i stvaranje kroz pokret, stoga potaknimo djecu na ples.

Literatura

1. Geršak, V. (2015). Misliti skozi gib in ples: ustvarjalni gib kot učni pristop. V: Aktivnosti učencev v učnem procesu. Koper: Univerzitetna založba Annales, Koper.
2. Geršak, V. (2014).Plesna umetnost v vrtcu: gibanje telesa v prostoru, času in z energijo.
   V: VRBOVŠEK, B. (ur.).Umetnost v vrtcu. Ljubljana: Supra
3. Kroflič, B., Gobec, D. (1989). Plesna vzgoja za najmlajše. Novo mesto: Društvo pedagoških
   delavcev Dolenjske, Pedagoška obzorja
4. Kroflič, B., Gobec, D. (1992). Ustvarjalni gib in plesna vzgoja za najmlajše. Novo mesto:
   Pedagoška obzorja.
5. Kovač Valdes, J. (2010). Plesna žgečkalnica: priročnik ustvarjalnega giba in sodobnega plesa za otroke z osnovami plesnih tehnik. Ljubljana: Javni sklad Republike Slovenije za kulturne dejavnosti.
6. Marjanovič Umek, L.in Zupančič, M.(2006).Psihologija otroške igre: od rojstva do vstopa v šolo. Ljubljana: Znanstveni inštitut Filozofske fakultete.
7. Pavlin, J. (2006). Ples, spol in čustva v visoko moderni družbi. Ljubljana: Znanstveni inštitut Filozofske fakultete.
8. Paulin, M. (1971). Gibalno ritmična vzgoja predšolskih in mlajših šolskih otrok.
   Ljubljana: Zavod za šolstvo SR Slovenije.

Extracurricular Activity

Scientific Workshop

Simona Lobnik

Abstract

Extracurricular activity “Scientific Workshop” offers children the ability of active exploring. Daily objects and non-hazardous substances constitute a diverse array for the execution of scientific procedures. At the same time experiments with their astonishing outcomes – pops, movements without touching, explosive lift-offs…, invoke excitement in a child and encourage a wish for further exploring. In that way, dull lectures about the laws of nature transform into an exciting research adventure, play and satisfaction with ones one successful experiment which enrich child’s knowledge.

Key words: extracurricular activity, active learning, experimental work, exploring, play.

Introduction

With an active integration into class lessons, students are developing their capabilities. They train their abilities, evolve positive personal characteristics and develop a positive attitude towards nature.

Scientific literacy is a combination of understanding phenomena, processes and terms. Students train their skills and knowledge about scientific procedures, sort, measure, predict, assume and carry out experiments. With such activities, they become curious, critical and precise. At the same time, they gain social skills – collaborate in team work, follow the instructions, are able to organise their working space before and after the workshop (Skribe-Dimec 2012 in Žakelj et al. 2014, 16).

Scientific Workshop as an extracurricular, through its tasks works in connection with the contents of science class. In a child, who is curious by nature that very curiosity has to be awoken. A class experiment disrupts the daily routine of sitting and listening to the teacher’s explanation. Exploring sets the fundaments of child’s creativity and is a pleasant transition from passive into active learning.

Experiments originate from every day phenomena. That is, however, also the reason why they are especially interesting for children of younger age – who would not wish to build a rocket powered by an effervescent tablet and water?! An experiment that stirs surprise and joy in a child already in his or her second grade, leads towards enthusiastic research also in the upcoming years. At the extracurricular activity, we observe the phenomena, set hypotheses, debate about causes and consequences and are always happy when our experiments succeed. According to the instructions, every student sets his or her own materials needed to carry out the experiment. Materials are none health invasive and can be found in a home kitchen.

Children prefer such way of learning, which is confirmed by numerous applications for the workshop and regular attendance, but especially sparkling eyes of expectation and curiosity.

That is how in our class, we created an actual volcano, launched a rocked powered by effervescent tablet. We were having fun making extraordinary aeroplanes, built a hovercraft using a CD and a balloon, a rocket made of a plastic bottle, a flying peg top or a mini-helicopter, fought fire with an invisible firefighter etc.

After all that, we also participated at the community event where we inspired the audience by dancing and performing experiments.

Figure 1. The ring of Fire            Figure 2. Volcano

Goals of the Scientific Workshop:

• To get to know the scientific procedures and the basic terms of scientific research.
• To get familiar with the term HYPOTHESIS.
• To train in thinking, presuming and setting hypotheses.
• To follow the instructions to create the experimental setup.
• To become familiar with the basics of research with which the fundaments for further research work in the upcoming years of study are being established.
• To become able to function as a part of a group.
• Invoke curiosity as a positive quality for creativity.
• Knowing how to learn from mistakes.
• To abide the safety and the given instructions.
• Experiencing joy and satisfaction upon succeeding.
• To relax and have fun.

Monthly Intended Activities of the Scientific Workshop:

I run the extracurricular activity Scientific Workshop with pupils from the second and third grade. It is taking place once a week for two school hours throughout the entire schoolyear.

Table 1. Monthly Intended Activities

Using words and pictures, I will now present a few experiments of the workshop for pupils of the second and third grade of primary school.

Howercraft

Figure 3. How to Inflate a Balloon?       Figure 4. The Hovercraft has Set off.

We need a CD, a cork from a plastic bottle and a balloon.

• Inflate the balloon a few times beforehand, for it to become more elastic.
• Carefully glue the cork to the middle of the CD using hot glue.
• Put the balloon over the cork.
• The balloon can now also be inflated through the underside of the CD.

More at: https://www.youtube.com/watch?v=DikofrxCiXs, 15/01/2022.

How to Inflate a Balloon?

Procedure:

• Pour 0.2 l of water into a 0.5 l plastic bottle. Add a few spoons of Lemon Verbena powder. Using a funnel made of paper, pour two teaspoons of baking soda into the balloon. Carefully sick the balloon to the top of the plastic bottle and watch out not to pour the soda out of the balloon too soon. Then lift up the balloon and shake it a bit for the soda to fall into the solution.
• We are able to detect foam and bubbles and the balloon will start to inflate.

Figure 5. Is it Magic or is it Something else?

What is happening?

When we mix baking soda with the solution of Lemon Verbena powder, a chemical reaction occurs in which carbon dioxide gas (CO₂) is produced. Due to the lack of space in the bottle it starts to spread in a way that it inflates the balloon.

More at:

A Table Volcano

Figure 6. A Table Volcano               Figure 7. The Amazement

Procedure:

• Pour approximately 1 dl of water into a plastic bottle. Dye the water with red tempera colour. Add some detergent and two teaspoons of baking soda.
• Slowly swirl, so that it does NOT foam.
• Add two teaspoons of Lemon Verbena powder or some vinegar to trigger the reaction. The solution will foam and from the bottle “hot lava” starts to flow.
• Using a plastic bottle, some newspaper and starch glue, you can build a volcano and insert the bottle inside it as a crater.

Mini-Helicopters

Table 2. Worksheet – Mini-Helicopters

Figure 8. Brightly Coloured Look even Better         Figure 9. Ready for Take-off

How to Get an Egg into a Bottle and out?

Procedure:

• Boil the egg, peal it and wait for it to get completely cold. Pick an egg that is as small as possible.
• First, heat up the glass bottle well from the outside. To do so, use a hairdryer or put it under hot water. Position it horizontally and oil its opening a bit.
• When the egg is put on the opening it starts to slowly drift into the bottle. In a few minutes it is inside it.

Figure 10. What on Earth?! Is that even Possible?!

Now, how are we going to get it out?

We perform the experiment in the opposite direction. We turn the bottle upside down, and heat it up from all sides. The warm air pushes the egg out of the bottle.

Conclusion

People are a part of nature, meaning science is an especially important aspect of a child’s life. Students have to be actively engaged into research – with their mind and handcraft. With the satisfaction upon successful experiments, however, the motivation for further research of children grows even more. In that way, they will want to know even more about a certain phenomenon (Žakelj, 2014).

That is exactly what the work in the extracurricular activity, with a smaller number of pupils, enables me to achieve. By the same token, even I as a teacher enjoy hearing children’s joyful shouts, seeing their eyes widely open and full of wonder, answer their questions that arise during the work, whilst their happiness and laughter give me the proof that it is worth it. That children are not only passionate about sitting and playing videogames. The curiosity comes from inside them, all we need to do is to offer them a chance to become active themselves. Through that they uncover the wonders of nature, its laws and the fact that we are inherently connected to it. That we only exist with the nature. Therefore, the upbringing of children in a positive spirit and a respect towards nature, is of an immense importance.

References

1. Učni načrt za naravoslovje in tehniko (2011). Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport: Zavod RS za šolstvo
2. Zorec, M. (2007). Naravoslovna delavnica: preprosti naravoslovni eksperimenti in projekti za vsakogar. Ljubljana: Tehniška založba Slovenije
3. Žakelj, A. (2014). Spoznavanje okolja naravoslovje in tehnika. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo, page 16 – https://www.zrss.si/pdf/pos-pouka-os-spozn-okolja.pdf

Figures (all): Own source

Pogled uz jesenju kišu

Broj 146, rujan 2022.
ISSN 1848-2171

Zavirite u službene adrese škola jer vas čeka poziv za prijavu škola, učitelja i učenika na izazov Dabar @ucitelji.hr 2022. Prijave su otvorene do 15. listopada nakon čega će svi prijavljeni učitelji dobiti upute za prijavu učenika u sustav. Više…

Nikolina Marinić nas upoznaje s projektom Wellbeing in Digital Education gdje je partner Udruga Suradnici u učenju. Projekt je nastao iz potrebe za očuvanjem mentalnoga zdravlja i dobrobiti učenika i nastavnika tijekom učenja i poučavanja u virtualnom i kombiniranom okruženju. Više…

Waldorfska pedagogija ima drugačija stajališta od klasične pedagogije koja se provodi u državnim školama. Daria Stejskal opisala je koji je glavni cilj ove pedagoške metode, a to je usklađivanje djetetovog „duhovnog i zemaljskog dijela“, kroz mnogo veću slobodu u odgoju. Više…

U Prvoj riječkoj hrvatskoj gimnaziji proveden je projekt Zelena lektira: Jabuka za srce pod vodstvom Helene de Karina i Sandre Vidović. Projekt povezuje književnost i održivi razvoj s ciljem razvijanja čitalačke, zelene i digitalne pismenosti. Više…

U današnje vrijeme sve češće je slučaj da se u školi puno više pažnje posvećuje učenicima slabijeg uspjeha nego nadarenim učenicima. Kako se to ne bi dogodilo u OŠ Miha Pintara Toledo, Irena Polajže organizirala je kamp za nadarene učenike u području društvenih znanosti i likovne umjetnosti. Više…

Janja Sunčič u svom radu kao specijalni i rehabilitacijski pedagog posvećuje mnogo vremena iskustvenom učenju, što pomaže pri lakšem percipiranju gradiva. Brojanje i rukovanje novcem provodi se u obliku raznih igara uloga, upravljanjem kupnjom slatkiša u trgovini. Više…

Mentorice Jasminka Belščak, Mislava Jonjić i Veronika Međimorec u svojem volonterskom radu u radionicama Ljetne tvornice znanosti doprinijele su da osnovnoškolci i srednjoškolci na zabavan način provedu kreativne i kvalitetne ljetne praznike. Više…

Dolina Neretve poznat je poljoprivredni kraj, prepoznatljiv po uzgoju voća i povrća. Josip Jelčić nam je ispričao kako Srednja poljoprivredna i tehnička škola redovito upućuje svoje učenike na obavljanje stručne prakse u inozemstvo kroz Erasmus+ projekte kako bi učenici razvili osobne i profesionalne kompetencije. Više…

Katja Širca Ilinčič u nastavi engleskog jezika koristi stanice za učenje. Takva vrsta nastave omogućuje diferencijaciju i autonomiju te potiče motivaciju učenika za učenje. Više…

U članku Lidije Peršin predstavljen je projekt čiji cilj je motiviranje učenika, učitelja i šire javnosti za pisanje rukom te podsjetiti ih na važnost i koristi takve aktivnosti. Više…

Lea Košak upoznaje nas s projektnim odgojno-obrazovnim radom jer je željela da učenici razumiju i osjete ekološku problematiku te da znaju sami aktivno doprinijeti zaštiti i održavanju prirodnog okoliša te uređivanju okoliša u kojem žive. Više…

Učenje kemijskih pojmova u ranoj dobi jedna je od aktivnosti kod koje djeca formiraju temeljna znanja o tome kako priroda funkcionira, kaže Maja Verhovšek. Više…

U radu Marice Mršo je prikazana važnost TZK u razrednoj nastavi. Opisani su učinci vježbanja na zdravlje učenika i uloga učitelja u provedbi zdravstvenog odgoja u školi. Više…

Siniša Režek i Marija Zubec jedni su od organizatora Globalnog šahovskog festivala, pod pokroviteljstvom Agencije za odgoj i obrazovanje. Sam festival je ocijenjen s odličnim i popraćen samo pozitivnim komentarima. Više…

Digitalni učenički inkubator projekt je namijenjen učenicima osnovnih i srednjih škola s ciljem poticanja kreativnosti i razvoja inovativnih ideja. Marina Stokić predstavila je primjer iz prakse u kojem su sudjelovali učenici sedmih razreda Osnovne škole Ljudevita Gaja iz Nove Gradiške. Više…

Mojca Kravcar na početku školske godine koristi društvene igre za razvoj intelektualne, socijalne i emocionalne strane učenikove osobnosti, a učenicima pomažu u međusobnom upoznavanju, razvijanju pozitivnih međuljudskih odnosa, a time i znatno doprinose povoljnijoj društvenoj klimi u razredu. Više…

Petra Steiner nas upoznaje s važnosti igre gdje djeca stječu nova iskustva i znanja te kroz nju razvija sposobnosti i vještine u svim područjima razvoja (kognitivni, emocionalni, fizički, društveni i osobni). Više…

Ponekad je razrednicima dodijeljen razred s pristupačnim i otvorenim pojedincima, a ponekad je razred potpuna suprotnost. Polona Rozman opisuje svoje dosadašnje iskustvo razrednika u zahtjevnom razredu, a uključuje neke vježbe koje je koristila kao male korake prema jednostavnom cilju: osjećati se dobro u školi. Više…

Nedostatak nastave tjelesnog odgoja i učenja na daljinu ostavili su ogromnu rupu u sposobnostima djece, kao i njihovoj konstituciji (pretilosti). Pročitajte članak Roberta Suholežnika i saznajte na koji su način planirali nastavu u novoj školskoj godini. Više…

Romana Pušnik piše kako glazba pozitivno utječe na cjelokupan razvoj djetetova mozga, a iznimno pozitivni rezultati primijećeni su u radu s djecom s posebnim potrebama. Više…

Kako se Saša Klemenc snašla kao učiteljica na daljinu te koje su pozitivne i negativne strane obrazovanja na daljini. Više…

U školi Simone Kastrevc provode se različite aktivnosti vezane uz kulturnu baštinu rodnog sela i šire regije. Oživljavaju se stari narodni običaji, plesovi, dječje igre. Svake godine pripremi se izložba starih predmeta, a barem na jedan dan poduke se izvode na način od prije jednog stoljeća. Više…

Učenici I. osnovne škole Varaždin i Osnovne škole Petrijanec u sklopu nastave Informatike sudjelovali su u tri eTwinning projekta kojeg su vodile učiteljice informatike mr.sc. Tamara Ređep i Jasminka Belščak. Učenici u online okruženju upoznali su novi način učenja kroz suradnju u virtualnim zajednicama. Više…

Tina Kovačič istraživala je djetetovo matematičko razmišljanje. Prikazala je razvoj matematičkog razmišljanja i djetetovu igru. Smatra kako djecu treba kroz igru ​​motivirati da razmišljaju matematički, a dobro osmišljeno okruženje da bude poticajno. Više…

Gordana Lohajner

Igramo se i programiramo

Matea Paljuca

Uvod

U Kurikulum za nastavni predmet Informatike (MZO, 2018.) jedna od domena je i Računalno razmišljanje i programiranje. Ova domena za cilj ima razvijanje vještina logičkoga zaključivanja, modeliranja, apstrahiranja te rješavanja problema (MZO, 2018.). Programiranje je uvijek izazov kako za učenike mlađe školske dobi tako i za one starije. Ono kod učenika razvija samopouzdanje, upornost i preciznost u ispravljanju pogrešaka te sposobnost komunikacije i zajedničkoga rada usmjerenoga prema postizanju određenoga cilja (MZO, 2018.). Učenici mlađe školske dobi prošle su školske godine (2020./2021.), na teritoriju Republike Hrvatske, dobili priliku za razvijanje vještina računalnog razmišljanja i programiranja unutar školskih prostora kroz izbornu nastavu predmeta Informatike.

Ključne riječi: igra, programiranje, Run Marco, Code Monkey, Europski tjedan programiranja.

Središnji dio

Korisnosti učenja i poučavanja programiranja su višestruke. Osim što se programiranjem razvija logičko mišljenje, ono pomaže učenicima shvatiti svijet oko sebe, proširiti svoje razumijevanje o tome kako funkcionira tehnologija te razviti inovativnost i kreativnost.

Europski tjedan programiranja je društvena inicijativa čiji je cilj na zabavan i angažirajući način svima približiti programiranje i digitalnu pismenost. Ovogodišnji Europski tjedan programiranja provodio se u vremenskom razdoblju od 9. do 24. listopada 2021. godine. Učenici 2., 3., i 4. razreda Osnovne škole Đuro Pilar u Slavonskom Brodu pod moderatorstvom učiteljice informatike Matee Paljuce, sudjelovali su u događanju kroz različite aktivnosti upisavši iste na kartu događanja: https://codeweek.eu/view/390193/igram-se-i-programiram.

U ovom važnom događanju sudjelovalo je 140 učenika spomenutih razreda obje škole (Područne škole Kolonija i Matične škole Vinogorje). Budući da je cilj ovog događanja kroz igru svladati nastavne sadržaje vezane uz računalno razmišljanje i programiranje, same aktivnosti bile su tome prilagođene.

Učenici drugih razreda su ovaj događaj obilježili koristeći igru Run Marco. Igru Run Marco osmislili su grafički stručnjaci tvrtke Allcancode. Marco ili Sofia glavni su likovi ove igre koje učenici samostalno odabiru upuštajući se u uzbudljivu avanturu programiranja. Programiranje u ovoj igri na jednostavan i vrlo blizak način učenicima kroz vizualne naredbe pomaže savladati nastavni sadržaj računalnog razmišljanja i programiranja. Koristeći ovu igru učenici su otvarali ishode nastave Informatike koji se odnose na domenu Računalno razmišljanje i programiranje. Ishodi koje su učenici drugoga razreda ostvarili su analiziranje niza uputa kojima se izvodi jednostavan zadatak te po potrebi ispravljanje pogrešnog redoslijeda (B.2.1.), ali i ishod stvaranja niza uputa u kojemu se upotrebljava ponavljanje (B.2.2).

Slika 1. Učenici drugog razreda usvajaju nastavni sadržaj programiranja kroz igru Run Marco

Učenici 3. i 4. razreda za razvijanje vještina logičkog razmišljanja i programiranja koristi su platformu Code Monkey. Code Monkey je zabavna i edukativna platforma koja nudi mogućnost kroz nekoliko različitih igara savladavanje programiranja bez prethodnog iskustva. Uzevši u obzir da su sve dostupne igre na engleskom jeziku na početku sata učenici su ponovili značenje fraza i riječi engleskog jezika koja će im biti potrebna za pojedinu igru. Učenici su kroz igru bili vođeni korak po korak, ali vrlo brzo samostalno odvažili u avanturu zvanu programiranje. Tako su učenici trećih razreda ostvarili su ishode B.3.1 (stvara program korištenjem vizualnoga okruženja u kojem se koristi slijedom koraka, ponavljanjem i odlukom te uz pomoć učitelja vrednuje svoje rješenje) i B.3.2 (slaže podatke na koristan način) programirajući u igri Braver Achiver.

Učenici četvrtih razreda igrom Block Jumper ostvarili su ishode B.4.1 (stvara program korištenjem vizualnog okruženja u kojem koristi slijed, ponavljanje, odluku i ulazne vrijednosti) i B.4.2 (rješava složenije logičke zadatke s uporabom računala ili bez uporabe računala.)

Budući da, je ovaj događaj bio upisan na kartu Europskog tjedan programiranja za kraj nam je stigla potvrda o sudjelovanju.

Slika 2. Potvrda o sudjelovanju

Na kraju nastavnog sata u razredu je vlada pozitivna atmosfera te izrazi oduševljenja učenika, što je svakako stvorilo motivirajuće i zanimljivo iskustvo programiranja učenicima.

Zaključak

Igra je učenicima najveći poticaj za usvajanje nastavnih sadržaja. Kao takva ona uvijek treba biti prilagođena učenikovoj dobi i mogućnostima. Koristeći igru kao primarno sredstvo za ostvarivanje ishoda računalnog razmišljanja i programiranja, učenici su na jedan nadasve kreativan i zanimljiv način razvijajući logičko razmišljanje, postupnost i sistematičnost, ali i samopouzdanje, upornost i preciznost iskusili nastavu programiranja.

Literatura

1. Code Week, < https://codeweek.eu/> . Pristupljeno 24. listopada 2021.
2. Run Marco, < https://runmarco.allcancode.com/> . Pristupljeno 24. listopada 2021.
3. Code Monkey. Pristupljeno 24. listopada 2021.
4. Ministarstvo znanosti i obrazovanja (2018.). Odluka o donošenju kurikuluma za nastavni predmet Informatike  za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj, <https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2018_03_22_436.html> . Pristupljeno 24. listopada 2021.

Šuma u očima najmlađih

Sonja Gregurić, učiteljica

Sažetak

Djeci je potrebno dati razne osjetilne dojmove i aktivna iskustva u prirodi. Uloga odrasle osobe je samo u vođenju, primjeru prijateljske i ugodne komunikacije i primjeru poštovanja prema prirodi i istraživanju. Priroda nudi spokoj i vrijeme djeci da otkriju stvari svojim tempom. Osim toga, svježi zrak i igra sa svime što priroda nudi ispunjava ih dodatnom energijom. Djecu neodoljivo privlači svijet prirode, znatiželjna su, nezasitna i dive se i najmanjim detaljima. A upravo je svijet prirode mjesto na kojem dijete može istraživati, riskirati, ojačati samopouzdanje i pobjeći u svoju maštu. Šuma je mjesto koje ima sve karakteristike za kvalitetnu i zanimljivu igru. Dijete se u njemu može slobodno kretati, ima sav potreban materijal za igru ​​i s bogatom teksturom, mirisima, zvukovima nudi razna osjetilna i emocionalna iskustva. Dijete je sposobno sa svojom znatiželjom istražiti šumu do suštine. To je kognitivni put, put iskustvenog učenja, jer dijete dolazi do informacija svim osjetilima. Nije dovoljno samo promatrati, on također želi dodirivati ​​stvari, drobiti ih, proučavati, kušati … Znanost koja se bavi obrazovanjem na temu šume naziva se šumska pedagogija. Postavljeni cilj šumske pedagogije je povezati čovjeka s prirodom, a šumu želi doživjeti svim svojim osjetilima.

Ključne riječi: djeca, igra, šuma, znanost.

Uvod

Kroz igru ​​djeca upoznaju svijet i sve što se događa oko njih. Učimo kroz igru ​​– učimo cijeli moj život. Svaki dan i djeca i odrasli stječu nove spoznaje, nove doživjeti i doživjeti neotkriveno. Za sve to potrebna nam je energija koju nude aktivnosti na na otvorenom i prirodi. Dječja igra aktivnost je koja se odvija nakon djetetove unutarnje motivacije. Bez nje ne bi bilo sretnog djetinjstva. Dijete ima pravo na igru. Djeca se ne igraju s namjerom da razviju svoje sposobnosti ili naprave proizvod trajne vrijednosti. Igraju kako bi zadovoljili unutarnju potrebu. Kroz igru ​​dijete uči biti neovisno, svladava se, podređuje svoje zahtjeve. Dijete povezuje iskustva koja stječe u igri i uči od njih. Igra je najbolji način da dijete sazrije. U igri također uči o fizičkom okruženju i pravilima koja njime upravljaju. Na temelju stečenog iskustva stvara koncepte, uči razmišljati i pokušava riješiti probleme s kojima se susreće. Igra omogućuje djetetu da upozna vršnjake, nauči se suočavati s drugim ljudima, stekne toleranciju, drugarstvo, obzirnost, osjećaj suradnje. Igra ima značajan utjecaj na djetetov tjelesni rast, na razvoj inteligencije, na stjecanje iskustva i znanja, na djetetov emocionalni život i na njegov razvoj u društveno biće. Kada se dijete igra, vježba i jača mišiće i živce, ono stječe razne vještine, uči o svojim sposobnostima. U prošlosti su ljudi živjeli i bili jedno s prirodom. U jednom se trenutku, međutim, moderni čovjek počeo udaljavati od toga. Djeca danas provode puno vremena unutar četiri zida. Unatoč mnogim igračkama, zaboravljamo da samo priroda ima pravu moć stimulirati sva osjetila odjednom i tako pridonijeti najboljem mogućem razvoju i dobrobiti. Neurofiziolozi su također svjesni važnosti omogućavanja djeci što više kontakta s prirodom, ističući činjenicu da se mozak brzo razvija u prvih pet godina života. Aktivno dijete koje se puno kreće povećava broj veza između neurona (bolje stvaranje sinapsi). Pojam iskustvo izravno je povezan s djelatnošću koja predstavlja sam temelj šumske pedagogije.

Središnji dio

Kada govorimo o šumskoj pedagogiji, govorimo o otvorenom okruženju za učenje, koje je po nekima jedna od najtežih nastavnih metoda. U otvorenom okruženju za učenje učenik određuje sadržaj i aktivnosti. Ideja ove vrste nastave odn. Učenje proizlazi iz konstruktivizma, koji karakterizira činjenica da dijete “gradi” znanje samo, na način da traži odgovore na vlastita pitanja. Na taj su način djeca aktivno uključena, jer im se znanje ne nudi na pladnju, već im se samo daje problem ili izazov za koji traže moguća rješenja u trenutnom vremenu i prostoru. Problem ili izazov trebao bi biti ono što dijete nadahnjuje u određenom trenutku ili što mu u tom trenutku treba. Nužno je istraživanje koje proizlazi iz urođene dječje radoznalosti. Plod ovakvog istraživanja prirode je jačanje kreativnosti.

Igra utječe na dijete učeći kroz igru ​​što znači iskrenost među ljudima, kako se očituju istina i hrabrost. Kroz igru ​​dijete suosjeća s različitim ulogama koje promatra kod odraslih. Pokazuje emocije prema njima koje su pozitivne ili negativne (Debelak, 2000).

U prirodoslovno-didaktičkim igrama djeca stječu prirodoznanstveno iskustvo, vještine i znanja. Ove igre potiču dijete da koristi različita osjetila i tako produbljuje djetetovo iskustvo prirode i to iskustvo čini jačim i trajnijim. Djeca svoju radoznalost zadovoljavaju aktiviranjem osjetila i dobrim gledanjem predmeta ili životinje, mirisanjem plodova drveta, opipavanjem kore, kušanjem rose ili jednostavno slušajući cvrkut ptica. Šumska pedagogija također koristi još jednu posljedicu aktiviranja nekoliko osjetila istodobno, naime bolje pamćenje informacija i materijala. Kroz senzorne percepcije i kretanje dijete uči o sebi i okolini u kojoj se kreće. Odrasli tome također doprinose potičući ih da prepoznaju i promišljaju osjećaje, percepcije i iskustva, tako da im olakšava stvaranje smisla i povezivanje novih znanja u smislenu cjelinu. Znanstvene igre strukturirana su aktivnost i uključuju aktivnu ulogu odrasle osobe. U igri postoje upute i okviri, a oni također uključuju nekoliko različitih načina razvoja, čime djeci omogućuju kreativnost. Njihova je svrha iskusiti prirodu i učenje (Kos, 2013).

Djeca danas više nisu bliska prirodi kao nekad. Osjećaj prirode koji je bio dosta jak u starijim generacijama, sada je to kulturna baština koju treba prenositi vrtić i oživjeti. Pozitivan odnos prema prirodi tako što obogaćujemo djetetova iskustva i raznolika (Bahovec i Golobič, 2004).

Djeca također razvijaju prirodoslovne vještine dok pažljivo promatraju, uspoređuju i opisuju te se susreću s nepoznatim predmetima i materijalima tijekom igre, te ih se stoga potiče da prihvate nove informacije jer žele još više znati. Dakle, učenje se temelji na stvarnom iskustvu koje proizlazi iz djetetove inicijative, a ovo je učinkovit put do trajnog i korisnog znanja. Djeca svoju kreativnost razvijaju u znanosti i didaktičkim igrama. Ovdje su najprikladnije igre bez unaprijed oblikovanih ciljeva i metoda, ali čak i djelomično strukturirane igre omogućuju izražavanje djetetove kreativnosti. Likovi iz bajkovitog svijeta mogu nam pomoći, ali moramo ih pažljivo i promišljeno uključiti u igru. Djeca brzo preuzimaju priče i bajke koje odgajatelj može koristiti za učenje, vodeći računa da konačni učinak donosi prirodnu istinu (Kos i Jerman, 2012).

Također razvijaju komunikacijske vještine i jezik, jer potiču djecu na razmjenu ideja, razmjenu mišljenja, pronalaženje zajedničkih rješenja i slaganje. Dijete također razvija motoričke vještine, jer igra uključuje kretanje po neravnom, raznolikom terenu, prelazak grana i cjepanica, preskakanje potoka, savijanje ispod debelih grana, svladavanje skliskih ili strmih površina … (Kos, 2013).

Tijekom didaktičkih igara djeca formiraju stav prema prirodnom okruženju, jer se često mogu vratiti u kut šume gdje im se sviđa, tamo se dobro osjećati, vezati uz njega i uspostaviti poseban odnos. Za njih to može biti mjesto na kojem se osjećaju sigurno i kod kuće, a istovremeno im nudi novi izazov. Pozitivno iskustvo u prirodnom okruženju zasigurno ostavlja traga u djetetovom formiranju odnosa prema prirodi.

Cilj znanstvenih sadržaja u predškolskom razdoblju nije samo da djeca mogu dosljedno slijediti upute u praktičnim aktivnostima, već i da znaju planirati za sebe. Djetetovo znanje postaje sve više i više organizirano kako razvija prirodno-znanstvene postupke i uči koncepte. Što više konkretnih predmeta imaju na raspolaganju, to će njihova okolina biti bogatija i bit će više prilika za upoznavanje, otkrivanje i istraživanje. Pamćenje gradiva je bolje za dijete da bude aktivno, koristite što više osjetila, sluha, vida i tjelesnih osjeta. Potrebno je uzeti u obzir činjenicu da većina djece ne samo da uči kroz sluh, već i koristi vid i dodir. Dakle, odgajatelj mora osmisliti prostor za učenje u kojem će se učenici moći slobodno kretati; stoga je šuma kao otvoreno okruženje za učenje s otvorenim prostorom za učenje vrlo motivirajuće za djecu, ako im samo dopustimo određenu autonomiju. Šuma djeci daje energiju, i fizičku i mentalnu. Djeca vole šumu, ako u njoj nema igračaka, već samo prirodni materijal koji nema posebne upute kako nešto sastaviti. Iako aktivnosti u šumi daju izgled igri, možemo zaključiti da to nije samo igra već i ona koja uči. Na kraju se ispostavlja da je svaki list, grana ili kamenčić pronađen u šumi važan ne samo za šumu, već i za zdrav intelektualni, emocionalni i socijalni razvoj djeteta.

Djeca nakon redovitih posjeta šumi na kraju:

• Prošire rječnik.
• Motiviraniji su za sudjelovanje.
• Postaju hrabriji i sigurniji u učenje i prilagođavanje.
• Izražavajte više pozitivnih i manje negativnih emocija.
• •Postanite bolji promatrači i istraživači.

Djeca poboljšavaju koncentraciju, pamćenje, koordinaciju cijelog tijela, ručne vještine, osjećaj orijentacije, povjerenje u sebe i vlastite sposobnosti. Šumska pedagogija ne koristi samo djeci i studentima. Naime, nastava u prirodnom okruženju također omogućava pedagozima da razvijaju nove pedagoške ideje i metode te osobni rast (Mreža…, 2016).

Zaključak

Igra na otvorenom bi se trebala održavati svaki dan, bez obzira na vrijeme, jer bi to trebalo biti za dijete omogućio razvoj kreativnosti i prije svega puno kretanja. Djeci nudimo mogućnosti trčanje, skakanje, penjanje, klizanje, sanjkanje, prskanje, igranje pijeskom, otkrivanje prirode… Najbolji način za postizanje ciljeva iz znanstvenih sadržaja je pomoći djeci da vole prirodu. Ako su s njom u stalnom pozitivnom kontaktu i ako je mogu aktivno istraživati ​​i upoznavati, naučit će je poštivati ​​i voljeti. Tamo gdje djeca imaju tu priliku, razvijaju odnos s poštovanjem prema prirodi i žele je održavati i brinuti se o njoj. Kretanjem kroz šumsko područje, tjelesna energija je dinamičnija, a posljedično i mentalna, jer se povećava cirkulacija krvi, a time i opskrba kisikom. Povećava se i sposobnost motivacije, što zauzvrat utječe na koncentraciju.

Literatura

1. Bahovec, D. E., Golobič, B. K. (2004). Škola i vrtić kroz ogledalo. Priručnik za vrtiće, škole i roditelje. Ljubljana: DZS.
2. Kos, M. (2013). Početna znanost s didaktičkim igrama u prirodnom okolišu. Obrazovanje o okolišu za 21. stoljeće – znanstvena monografija. Maribor: Pedagoški fakultet.
3. Kos, M., Jerman, J. (2012). Iskustva s životom u ranom djetinjstvu-put do znanja i pozitivan stav prema prirodi. U Duh, M. (Ur), Ekološka i etička svijest kroz odgojni odnos prema prirodi i društvu – znanstvena monografija. Maribor: Pedagoški fakultet.
4. Marjanovič Umek, L. i Zupančič, M. (2006). Psihologija dječje igre: od rođenja do ulaska u školu. Ljubljana: Znanstveno-istraživački institut Filozofskog fakulteta.
5. Mreža šumskih vrtića i škola Slovenije (2013). Preuzeto s http://www.gozdnivrtec.si/sl/http://www.gozdnivrtec.si/sl/
6. Skribe-Dimec, D. (2007). Prirodoslovne kutije. Modrijan: Ljubljana.
7. Petek, D. (2013). Napomene s predavanja: Didaktika učenja o prirodnom okolišu.

Igre s elementima instrumentalne

agresije

Ela Leskovšek

Sažetak

Igra je važan čimbenik u djetetovom razvoju. U moderno doba sve je manje igara na otvorenom, čime se djeci oduzima mogućnost jačanja socijalnih vještina u kombinaciji s izvornom prirodom. Različite igre i sportovi nude djeci i odraslima priliku da svoje frustracije i energiju oslobode na zdrav način, bezazleno usmjeravaju agresiju, treniraju u grupnoj interakciji, igraju različite uloge i doživljavaju elemente osnovnih igara. U sportskim igrama razlikujemo reaktivnu agresiju koja je nepoželjna i instrumentalnu agresiju koja se kontrolira i služi postizanju cilja. Primjer igre koja ima elemente ovladane igre izveden je tijekom zimske škole u prirodi na skijalištu na Arehu.

Ključne riječi: razvoj djeteta, igra, sport, agresija, zimska škola u prirodi.

The value of sports play with elements of instrumental aggression in a child’s development

Summary

Play is an important factor in a child’s development. As children play less outdoors, they experience less physical activity and thus have reduced opportunities for strengthening their social skills in combination with authentic nature. Various playful physical activities and sports provide children as well as adults a healthy way to release their frustrations and energy, direct their inner aggression in a harmless way,

develop their skills for interacting in a group setting, take on various role play and experience elements of primal games. In sports play we distinguish reactive aggression, which is not desirable, and instrumental aggression, which is controlled and serves a purpose of reaching a particular goal. As part of a winter school curriculum in nature, held in a ski center Areh, we engaged children in games which serve as good examples of games with elements of controlled play.

Key words: child development, play, sport, aggression, winter school curriculum in nature.

Uvod

Agresivno ponašanje nije prihvatljivo u školi. Težimo sigurnom okruženju za sve učenike. Međutim, agresija je prisutna kod većine ljudi, pa je dobrodošlo usmjeravati je u pozitivnom smjeru tamo gdje se kontrolira. Prikladno, u skladu s pravilima, može se izraziti u sportu ili u osnovnim igrama. U zimskoj školi u prirodi organizirali smo sportsku igru s elementima kontrolirane agresije na otvorenom, u kojoj su sudjelovali učenici i učitelji.

Važnost igre u razvoju djeteta i igra “Bitka za sjeverni zid”.

Igra je izuzeto važna za razvoj najvažnijih životnih vještina, od socijalnih vještina, komunikacije, do empatije i samopouzdanja (Musek Lešnik 2020). Međutim, primjećujemo da današnja djeca imaju sve manje mogućnosti za igranje igara na otvorenom. Za razliku od zatvorenog prostora, vanjsko okruženje nije predvidljivo, nije uvijek čisto, vremenski uvjeti mogu biti drugačiji. Djecu ometa strah roditelja ili staratelja da se ozlijede, zaprljaju, da im je hladno i da se prehlade, da se izgube ili ih odvede neznanac. Na taj način djeci oduzimamo priliku za stjecanje i razvijanje važnih životnih iskustava i vještina kroz igru na otvorenom. Problemi se također ogledaju u činjenici da je sve manje prikladnih i neprometnih područja i sve manje vršnjaka i suigrača koji su spremni sudjelovati u igri na otvorenom. Igru u prirodi zamijenila su računala. Škola u prirodi stoga je važan tjedan u životu učenika. Tamo učenicima nije najvažnije naučiti skijati, već je važno i sve ostalo. Učenici se samostalnosti uče bez roditelja, osposobljavaju su za socijalizaciju i druženje s učenicima druge odgojne jedinice. Upoznavaju prirodu, različito vrijeme i igre u prirodi.
Glavna značajka igranja igara je da motivira djetetovu samoaktivnost. Dijete koje se malo igra u djetinjstvu manje je aktivno, inovativno i znatiželjno u odrasloj dobi. S tim je povezan uspjeh u školi, a kasnije i uspjeh u životu.

Snježnu oluju doživjeli smo prošle godine u skijaškom centru na Arehu u zimskoj školi u prirodi, pa su zatvorili skijalište i plan nam se srušio. Učenicima je još trebala neka aktivnost na otvorenom. Organizirali smo igru pod nazivom »Bitka za sjeverni zid«. Sudjelovanje je bilo dobrovoljno, što je bila značajka igre. Svi odrasli pridružili su se djeci sa svim žarom i radošću. Praper vjeruje da je neko vrijeme postojalo uvjerenje da je igra karakteristična za dijete, dok kod odrasle osobe znači nezrelost. Ali istina je suprotna. Odrasla osoba koja se nikad ne igra i ne razumije igru najvjerojatnije je emocionalno otvrdnula i nije sposobna za spontanu interakciju. Stoga je Montaignova tvrdnja da je igra vrlo ozbiljna aktivnost još više istinita (Praper 1993).

Praper je igru podijelio na imaginacijsku igru (play) i stvarnu igru (game). Naša je igra bila organizirana sportska igra s elementima iskonske igre, jer je sadržavala i napad i povlačenje, što je instinktivno ponašanje svih živih bića. Također je bilo potrebno trčanje, kotrljanje po snijegu, skrivanje ispod grmlja i manje izravan fizički kontakt, što ponekad povećava negativnu agresiju.

Prema psihologu Musek Lešniku (2020), igra borbe je najosnovnija u kojoj djeca, posebno dječaci, testiraju svoje tijelo, a ujedno i svoje granice i tako uče socijalizirati i razvijati empatiju na socijaliziran i prihvatljiv način. Prije nekoliko desetljeća počeli smo neopravdano brkati ovu razvojno važnu igru s izrazom nasilja, pa je zato prekidamo i zabranjujemo. S ovim djeci uskraćujemo priliku razvijati razumijevanje sebe u odnosu s drugima. “Dijete koje nema priliku igrati takve igre teško će naučiti razumjeti gdje se njegove granice šire izvan granica drugih i što je prihvatljivo za druge, a što je neugodno” (Musek Lešnik 2020).

Mali neuspjesi možda su uzrokovali frustraciju, zajedno s hladnim okruženjem; ali djeca su je uspjela osloboditi na pozitivan način jer su svi dobili priliku za barem djelomični uspjeh. Fizička aktivnost također opušta, jer se tada u tijelu oslobađaju hormoni zadovoljstva.

U ovoj igri, koja je inače vojne naravi, dok su djeca pokušavala zauzeti parkiralište iznad zida i skinuti zastavu, pokušali smo pokazati da je takva igra moguća bez negativne agresije. Prema Praperu (1993), agresija je prisutnija u igranim igrama. Ove igre također uključuju natjecanje i rivalstvo, pa se moraju poštivati određena pravila. Pravila naše igre bila su jednostavna i jasna, baš kao i u sportovima u kojima vrijede principi sportskog duha. Ta su načela poštivanje pravila, poštivanje konkurenata, poštivanje različitosti, načelo jednakih mogućnosti suradnje, održavanje moći nad vlastitim postupcima, pomaganje slabima da uživaju u sportu i odbijanje nasilja. Naučena agresija s kojom se često susrećemo u učionici uzela je suprotan primjer. Ispod hotela bilo je zasniježeno košarkaško igralište. Bila je to baza za osvajače. Iznad igrališta nad padinom bilo je parkiralište. U hrpu snijega smo zabili nešto što je predstavljalo zastavu. Cilj osvajača bio je dobiti zastavu, a time i teritorij. Mi učitelji branili smo svoj teritorij grudama snijega. Gornju visoravan odvajalo je od osvajača ograda – »sjeverni zid«. Učenici su morali svladati strmu snježnu padinu prošaranu grmljem pogodnim za paravane i skrovišta. Koga je gruda snijega pogodila, morao se vratiti na početnu točku, na ograđeni teren. Djelomično uspješni probili su se do prvog srednjeg platoa, međustanice, što je bila pobjeda za manje spretne učenike, a drugi do gornjeg parkirališta. Svi smo sudjelovali, manje vješti učitelji pripremali su grudice, učenici su odvlačili pažnju u korist kolega iz razreda, štitili se, zaklanjaji jedan drugoga i pripremali se za masovni početak. Ukratko, svi smo taktički surađivali. Sve aktivnosti za postizanje pobjede učenici su planirali sami, bez pomoći odraslih.

Agresivnost u sportu

Pojam agresije različiti autori tumače kao instinkt, izvor energije, osjećaje, način prisile, reakciju na frustraciju itd. (Petrovič, Tusak 1993). U učionicama učenici u agresiji vole oponašati druge učenike. U našoj smo igri negativnu imitativnu agresiju zamijenili primjerom pozitivno orijentirane aktivnosti i agresije. Unatoč činjenici da dječaci uglavnom izražavaju agresiju izvana, a djevojčice više iznutra, one su također sudjelovale u igri. Našu igru mogu usporediti s etabliranim sportskim igrama. U sportu najčešće govorimo o dva smjera agresije: reaktivnoj agresiji i instrumentalnoj agresiji. Reaktivna agresija je nepoželjna u sportu i sastoji se od relativno nekontroliranih agresivnih reakcija, dok se instrumentalna agresija kontrolira i služi postizanju cilja (Petrovič, Tušak 1993).

Iz vlastitog skijaškog iskustva znam kontroliranu agresiju, jer su treneri u nama pokušavali pobuditi zdravu agresiju. Željeli su da pokažemo veliku količinu vlastite aktivnosti i snage, uključujući agresiju, odnosno pozitivnu, poželjnu agresiju, npr. naredbom: »Napadni štap, stazu!« U ovom slučaju agresija nije usmjerena protiv drugih ljudi.

Zaključak

Naša igra nije bila namijenjena djeci kako bi postigli pobjedu, ali njezin doprinos bio je odgoju djece u aktivnu, suradničku, empatičnu, zdravu i opuštenu djecu koja će nastaviti fizičku aktivnost i igrati igre u odrasloj dobi, a na taj način također naučiti pozitivno usmjeravati svoju agresiju.

Literatura

1. Musek Lešnik, K. (2020). Nasprotje igre je depresija, napisao je Brian Sutton Smith
2. https://www.abced.si/post/nasprotje-igre-je-depresija-je-zapisal-brian-sutton-smith
3. Praper, P. (1993). Za razvojno fazo specifične igre. V: Psihološka obzorja, št. 3-4, str. 159 – 171.
4. Tušak, M., Petrovič, R. (1993). Agresivnost – plod tekmovalne kariere aplskega smučarja, da ali ne? V: Psihološka obzorja, letn. 2, št. 3/4, str. 65-75.

Dabrica Darka otkriva

kako ostaviti dobre digitalne tragove

Lidija Kralj

Dabrica Darka otkriva kako ostaviti dobre digitalne tragove druga je igra nastala u okviru projekta Growing up on a safer Internet sufinanciranog od strane Google.org. Projekt Growing up on a safer Internet (Odrastanje uz sigurniji internet) razvija svijest o primjeni digitalne tehnologije u osobnom i profesionalnom životu, posljedicama njezine primjene te pravima i odgovornostima digitalnog građanina. Projektne aktivnosti jačaju znanje, vještine i stavove djece i mladih kako bi bili spremni za učenje, rad i život u suvremenom svijetu. Cilj projekta je poboljšati život učenika, učitelja i roditelja aktivnim sudjelovanjem u promicanju dobrih strana interneta stvaranjem pozitivnih i kreativnih internetskih sadržaja.

Ključne riječi: igra, Dabrica Darka otkriva kako ostaviti dobre digitalne tragove, projekt Growing up on a safer Internet (Odrastanje uz sigurniji internet), svijest, digitalni građanin.

U igri Dabrica Darka otkriva kako ostaviti dobre digitalne tragove, glavni lik je dabrica Darka koja je razigrana i nestašna, znatiželjna i hrabra, rado se upušta u pustolovine i istražuje, pravi je pokretač i inicijator i nikad joj nije teško pokušati riješiti problem. U igri i rješavanju problema pomažu joj medo Marko i mudra sova. Oni su također i dobro društvo za vježbe rastezanja jer je uz igranje i učenje na računalu važno voditi i brigu o svom zdravlju.

Svi tekstovi u igri napisani su korištenjem fonta koji olakšava čitanje djeci s disleksijom, a omogućen je i prelazak iz obojene igre u sive tonove te odabir kvalitete grafike i isključivanje zvukova.

Ovom igrom učenici će prepoznati ulogu i važnost digitalnih tragova, stvarati svoje pozitivne digitalne tragove, razlikovat će i prepoznavati vrste elektroničkoga nasilja, odabirati preventivne načine djelovanja za različite slučajeve elektroničkoga nasilja, pronalaziti i vrednovati informacije te se koristiti primjerenim programima kao potporom u učenju i istraživanju.

U igri dabrica Darka putuje u balonu, skuplja slova i rješava različite zadatke. Igra je podijeljena u tri nivoa: Šuma, Planina i Oblaci. Cilj dabrice Darke je da kroz šumu, planinu i oblake sretno stigne kući. Na tom putu mora skupiti slova u različitim geometrijskim likovima i pomoću tih slova odgovoriti na 3 pitanja u svakoj razini. Ako želi uspješno riješiti sve zadatke mora pripaziti koje se slovo nalazi u kojem geometrijskom liku. U razini Šuma upoznati ćemo se s pojmovima kao što su digitalni trag, lažni profili i autorsko pravo. U razini Planina pojavljuju se pojmovi elektronički otpad i recikliranje, a u razini Oblaci elektroničko nasilje i pravila lijepog ponašanja na internetu.

Nakon što skupite sva slova pojaviti će vam se pitanje na koje morate od ponuđenih slova složiti točan odgovor. Na svako pitanje možete odgovarati tri puta. Ukoliko ne odgovorite točno nastavljate s igrom ali morate ponovo skupiti nova slova te odgovoriti na pitanje. Razina se smatra uspješno završena ako u 10 minuta skupite slova te odgovorite točno na 3 pitanja tada možete odabrati svoju značku i prijeći na novu razinu.

Tijekom igre učenici dobivaju poticajne poruke i povratne informacije kako bi nastavili s rješavanjem i bili što uspješniji tijekom igre.  Uspješnim završetkom nivoa učenici osvajaju značku, a za sva tri riješena nivoa dobivaju i diplomu. Razine se mogu odigrati bilo kojim redom. Možete odigrati samo jednu razinu i zatvoriti igru pa drugi put odabrati neku drugu. Prilikom zatvaranja igre, rezultati se ne spremaju.  Diploma se dobiva samo ako odjednom uspješno završite sve razine igre.

Igra je izrađena u poduzetničkom inkubatoru Pismo, a javno je i besplatno dostupna na mrežnim stranicama udruge Suradnici u učenju.

Projekt Growing up on a safer Internet djeci, mladima i učiteljima pruža mogućnosti da:

• koriste se digitalnom tehnologijom odgovorno, moralno i sigurno
• učinkovito komuniciraju i surađuju ​​u digitalnom okruženju
• kritički procjenjuju, odabiru i primjereno koriste tehnologiju
• upravljaju informacijama u digitalnom okruženju
• kreativno se izražavaju uz pomoć kodiranja.

U ovom projektu učenici stječu kompetencije, vještine i potrebna znanja koja će im omogućiti kreativno izražavanje, kritičko razmišljanje, da se osjećaju sigurno u internetskom okruženju te ponašaju odgovorno.

Učenici razvijaju vještine i stavove potrebne za odgovorno i sigurno korištenje tehnologije, promišljeno reagirajući i prepoznati razliku između prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja na mreži. Učenici i učitelji svjesno će i aktivno sudjelovati u prevenciji elektroničkog nasilja i govora mržnje. Učenici će razumjeti važnost digitalnog identiteta i utjecaj digitalnih tragova, zaštititi osobne podatke i poštivati ​​privatnost drugih ljudi. Oni će znati kome se obratiti ako su zabrinuti zbog neprikladnog sadržaja ili ponašanja u digitalnom okruženju. Projektne aktivnosti uključuju kombinaciju kodiranja, kreativnosti, igranja i društveno odgovornog ponašanja.

Dabrica Darka otkriva

kako ostaviti dobre digitalne tragove

Maja Hainc, Manuela Kujundžić, Vesna Majdandžić, Dunja Mijović i Darko Rakić

Dabrica Darka otkriva kako ostaviti dobre digitalne tragove druga je igra nastala u okviru projekta Growing up on a safer Internet sufinanciranog od strane Google.org. Projekt Growing up on a safer Internet (Odrastanje uz sigurniji internet) razvija svijest o primjeni digitalne tehnologije u osobnom i profesionalnom životu, posljedicama njezine primjene te pravima i odgovornostima digitalnog građanina. Projektne aktivnosti jačaju znanje, vještine i stavove djece i mladih kako bi bili spremni za učenje, rad i život u suvremenom svijetu. Cilj projekta je poboljšati život učenika, učitelja i roditelja aktivnim sudjelovanjem u promicanju dobrih strana interneta stvaranjem pozitivnih i kreativnih internetskih sadržaja.

U igri Dabrica Darka otkriva kako ostaviti dobre digitalne tragove, glavni lik je dabrica Darka koja je razigrana i nestašna, znatiželjna i hrabra, rado se upušta u pustolovine i istražuje, pravi je pokretač i inicijator i nikad joj nije teško pokušati riješiti problem. U igri i rješavanju problema pomažu joj medo Marko i mudra sova. Oni su također i dobro društvo za vježbe rastezanja jer je uz igranje i učenje na računalu važno voditi i brigu o svom zdravlju.

Svi tekstovi u igri napisani su korištenjem fonta koji olakšava čitanje djeci s disleksijom, a omogućen je i prelazak iz obojene igre u sive tonove te odabir kvalitete grafike i isključivanje zvukova.

Ovom igrom učenici će prepoznati ulogu i važnost digitalnih tragova, stvarati svoje pozitivne digitalne tragove, razlikovat će i prepoznavati vrste elektroničkoga nasilja, odabirati preventivne načine djelovanja za različite slučajeve elektroničkoga nasilja, pronalaziti i vrednovati informacije te se koristiti primjerenim programima kao potporom u učenju i istraživanju.

U igri dabrica Darka putuje u balonu, skuplja slova i rješava različite zadatke. Igra je podijeljena u tri nivoa: Šuma, Planina i Oblaci. Cilj dabrice Darke je da kroz šumu, planinu i oblake sretno stigne kući. Na tom putu mora skupiti slova u različitim geometrijskim likovima i pomoću tih slova odgovoriti na 3 pitanja u svakoj razini. Ako želi uspješno riješiti sve zadatke mora pripaziti koje se slovo nalazi u kojem geometrijskom liku. U razini Šuma upoznati ćemo se s pojmovima kao što su digitalni trag, lažni profili i autorsko pravo. U razini Planina pojavljuju se pojmovi elektronički otpad i recikliranje, a u razini Oblaci elektroničko nasilje i pravila lijepog ponašanja na internetu.

Nakon što skupite sva slova pojaviti će vam se pitanje na koje morate od ponuđenih slova složiti točan odgovor. Na svako pitanje možete odgovarati tri puta. Ukoliko ne odgovorite točno nastavljate s igrom ali morate ponovo skupiti nova slova te odgovoriti na pitanje. Razina se smatra uspješno završena ako u 10 minuta skupite slova te odgovorite točno na 3 pitanja tada možete odabrati svoju značku i prijeći na novu razinu.

Tijekom igre učenici dobivaju poticajne poruke i povratne informacije kako bi nastavili s rješavanjem i bili što uspješniji tijekom igre.  Uspješnim završetkom nivoa učenici osvajaju značku, a za sva tri riješena nivoa dobivaju i diplomu. Razine se mogu odigrati bilo kojim redom. Možete odigrati samo jednu razinu i zatvoriti igru pa drugi put odabrati neku drugu. Prilikom zatvranja igre, rezultati se ne spremaju.  Diploma se dobva samo ako odjednom uspješno završite sve razine igre.

Igra je izrađena u poduzetničkom inkubatoru Pismo, a javno je i besplatno dostupna na mrežnim stranicama udruge Suradnici u učenju.

Projekt Growing up on a safer Internet djeci, mladima i učiteljima pruža mogućnosti da:

• koriste se digitalnom tehnologijom odgovorno, moralno i sigurno
• učinkovito komuniciraju i surađuju ​​u digitalnom okruženju
• kritički procjenjuju, odabiru i primjereno koriste tehnologiju
• upravljaju informacijama u digitalnom okruženju
• kreativno se izražavaju uz pomoć kodiranja.

U ovom projektu učenici stječu kompetencije, vještine i potrebna znanja koja će im omogućiti kreativno izražavanje, kritičko razmišljanje, da se osjećaju sigurno u internetskom okruženju te ponašaju odgovorno.

Učenici razvijaju vještine i stavove potrebne za odgovorno i sigurno korištenje tehnologije, promišljeno reagirajući i prepoznati razliku između prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja na mreži. Učenici i učitelji svjesno će i aktivno sudjelovati u prevenciji elektroničkog nasilja i govora mržnje. Učenici će razumjeti važnost digitalnog identiteta i utjecaj digitalnih tragova, zaštititi osobne podatke i poštivati ​​privatnost drugih ljudi. Oni će znati kome se obratiti ako su zabrinuti zbog neprikladnog sadržaja ili ponašanja u digitalnom okruženju. Projektne aktivnosti uključuju kombinaciju kodiranja, kreativnosti, igranja i društveno odgovornog ponašanja.

Igre s elementima

instrumentalne agresije

Ela Leskovšek

Sažetak

Igra je važan čimbenik u djetetovom razvoju. U moderno doba sve je manje igara na otvorenom, čime se djeci oduzima mogućnost jačanja socijalnih vještina u kombinaciji s izvornom prirodom. Različite igre i sportovi nude djeci i odraslima priliku da svoje frustracije i energiju oslobode na zdrav način, bezazleno usmjeravaju agresiju, treniraju u grupnoj interakciji, igraju različite uloge i doživljavaju elemente osnovnih igara. U sportskim igrama razlikujemo reaktivnu agresiju koja je nepoželjna i instrumentalnu agresiju koja se kontrolira i služi postizanju cilja. Primjer igre koja ima elemente ovladane igre izvedena je tijekom zimske škole u prirodi na skijalištu na Arehu.

Ključne riječi: razvoj djeteta, igra, sport, agresija, zimska škola u prirodi.

The value of sports play with elements of instrumental aggression in a child’s development

Summary

Play is an important factor in a child’s development. As children play less outdoors, they experience less physical activity and thus have reduced opportunities for strengthening their social skills in combination with authentic nature. Various playful physical activities and sports provide children as well as adults a healthy way to release their frustrations and energy, direct their inner aggression in a harmless way,

develop their skills for interacting in a group setting, take on various role play and experience elements of primal games. In sports play we distinguish reactive aggression, which is not desirable, and instrumental aggression, which is controlled and serves a purpose of reaching a particular goal. As part of a winter school curriculum in nature, held in a ski center Areh, we engaged children in games which serve as good examples of games with elements of controlled play.

Key words: child development, play, sport, aggression, winter school curriculum in nature.

Uvod

Agresivno ponašanje nije prihvatljivo u školi. Težimo sigurnom okruženju za sve učenike. Međutim, agresija je prisutna kod većine ljudi, pa je dobrodošlo usmjeravati je u pozitivnom smjeru tamo gdje se kontrolira. Prikladno, u skladu s pravilima, može se izraziti u sportu ili u osnovnim igrama. U zimskoj školi u prirodi organizirali smo sportsku igru s elementima kontrolirane agresije na otvorenom, u kojoj su sudjelovali učenici i učitelji.

Važnost igre u razvoju djeteta i igra „Bitka za sjeverni zid”

Igra je izuzeto važna za razvoj najvažnijih životnih vještina, od socijalnih vještina, komunikacije, do empatije i samopouzdanja (Musek Lešnik 2020). Međutim, primjećujemo da današnja djeca imaju sve manje mogućnosti za igranje igara na otvorenom. Za razliku od zatvorenog prostora, vanjsko okruženje nije predvidljivo, nije uvijek čisto, vremenski uvjeti mogu biti drugačiji. Djecu ometa strah roditelja ili staratelja da se ozlijede, zaprljaju, da im je hladno i da se prehlade, da se izgube ili ih odvede neznanac. Na taj način djeci oduzimamo priliku za stjecanje i razvijanje važnih životnih iskustava i vještina kroz igru na otvorenom. Problemi se također ogledaju u činjenici da je sve manje prikladnih i neprometnih područja i sve manje vršnjaka i suigrača koji su spremni sudjelovati u igri na otvorenom. Igru u prirodi zamijenila su računala. Škola u prirodi stoga je važan tjedan u životu učenika. Tamo učenicima nije najvažnije naučiti skijati, već je važno i sve ostalo. Učenici se samostalnosti uče bez roditelja, osposobljavaju su za socijalizaciju i druženje s učenicima druge odgojne jedinice. Upoznavaju prirodu, različito vrijeme i igre u prirodi.

Glavna značajka igranja igara je da motivira djetetovu samoaktivnost. Dijete koje se malo igra u djetinjstvu manje je aktivno, inovativno i znatiželjno u odrasloj dobi. S tim je povezan uspjeh u školi, a kasnije i uspjeh u životu.

Snježnu oluju doživjeli smo prošle godine u skijaškom centru na Arehu u zimskoj školi u prirodi, pa su zatvorili skijalište i plan nam se srušio. Učenicima je još trebala neka aktivnost na otvorenom. Organizirali smo igru pod nazivom »Bitka za sjeverni zid«. Sudjelovanje je bilo dobrovoljno, što je bila značajka igre. Svi odrasli pridružili su se djeci sa svim žarom i radošću. Praper vjeruje da je neko vrijeme postojalo uvjerenje da je igra karakteristična za dijete, dok kod odrasle osobe znači nezrelost. Ali istina je suprotna. Odrasla osoba koja se nikad ne igra i ne razumije igru najvjerojatnije je emocionalno otvrdnula i nije sposobna za spontanu interakciju. Stoga je Montaignova tvrdnja da je igra vrlo ozbiljna aktivnost još više istinita (Praper 1993).

Praper je igru podijelio na imaginacijsku igru (play) i stvarnu igru (game). Naša je igra bila organizirana sportska igra s elementima iskonske igre, jer je sadržavala i napad i povlačenje, što je instinktivno ponašanje svih živih bića. Također je bilo potrebno trčanje, kotrljanje po snijegu, skrivanje ispod grmlja i manje izravan fizički kontakt, što ponekad povećava negativnu agresiju.

Prema psihologu Musek Lešniku (2020), igra borbe je najosnovnija u kojoj djeca, posebno dječaci, testiraju svoje tijelo, a ujedno i svoje granice i tako uče socijalizirati i razvijati empatiju na socijaliziran i prihvatljiv način. Prije nekoliko desetljeća počeli smo neopravdano brkati ovu razvojno važnu igru s izrazom nasilja, pa je zato prekidamo i zabranjujemo. S ovim djeci uskraćujemo priliku razvijati razumijevanje sebe u odnosu s drugima. »Dijete koje nema priliku igrati takve igre teško će naučiti razumjeti gdje se njegove granice šire izvan granica drugih i što je prihvatljivo za druge, a što je neugodno« (Musek Lešnik 2020).

Mali neuspjesi možda su uzrokovali frustraciju, zajedno s hladnim okruženjem; ali djeca su je uspjela osloboditi na pozitivan način jer su svi dobili priliku za barem djelomični uspjeh. Fizička aktivnost također opušta, jer se tada u tijelu oslobađaju hormoni zadovoljstva.

U ovoj igri, koja je inače vojne naravi, dok su djeca pokušavala zauzeti parkiralište iznad zida i skinuti zastavu, pokušali smo pokazati da je takva igra moguća bez negativne agresije. Prema Praperu (1993), agresija je prisutnija u igranim igrama. Ove igre također uključuju natjecanje i rivalstvo, pa se moraju poštivati određena pravila. Pravila naše igre bila su jednostavna i jasna, baš kao i u sportovima u kojima vrijede principi sportskog duha. Ta su načela poštivanje pravila, poštivanje konkurenata, poštivanje različitosti, načelo jednakih mogućnosti suradnje, održavanje moći nad vlastitim postupcima, pomaganje slabima da uživaju u sportu i odbijanje nasilja. Naučena agresija s kojom se često susrećemo u učionici uzela je suprotan primjer. Ispod hotela bilo je zasniježeno košarkaško igralište. Bila je to baza za osvajače. Iznad igrališta nad padinom bilo je parkiralište. U hrpu snijega smo zabili nešto što je predstavljalo zastavu. Cilj osvajača bio je dobiti zastavu, a time i teritorij. Mi učitelji branili smo svoj teritorij grudama snijega. Gornju visoravan odvajalo je od osvajača ograda – »sjeverni zid«. Učenici su morali svladati strmu snježnu padinu prošaranu grmljem pogodnim za paravane i skrovišta. Koga je gruda snijega pogodila, morao se vratiti na početnu točku, na ograđeni teren. Djelomično uspješni probili su se do prvog srednjeg platoa, međustanice, što je bila pobjeda za manje spretne učenike, a drugi do gornjeg parkirališta. Svi smo sudjelovali, manje vješti učitelji pripremali su grudice, učenici su odvlačili pažnju u korist kolega iz razreda, štitili se, zaklanjaji jedan drugoga i pripremali se za masovni početak. Ukratko, svi smo taktički surađivali. Sve aktivnosti za postizanje pobjede učenici su planirali sami, bez pomoći odraslih.

Agresivnost u sportu

Pojam agresije različiti autori tumače kao instinkt, izvor energije, osjećaje, način prisile, reakciju na frustraciju itd. (Petrovič, Tusak 1993). U učionicama učenici u agresiji vole oponašati druge učenike. U našoj smo igri negativnu imitativnu agresiju zamijenili primjerom pozitivno orijentirane aktivnosti i agresije. Unatoč činjenici da dječaci uglavnom izražavaju agresiju izvana, a djevojčice više iznutra, one su također sudjelovale u igri. Našu igru mogu usporediti s etabliranim sportskim igrama. U sportu najčešće govorimo o dva smjera agresije: reaktivnoj agresiji i instrumentalnoj agresiji. Reaktivna agresija je nepoželjna u sportu i sastoji se od relativno nekontroliranih agresivnih reakcija, dok se instrumentalna agresija kontrolira i služi postizanju cilja (Petrovič, Tušak 1993).

Iz vlastitog skijaškog iskustva znam kontroliranu agresiju, jer su treneri u nama pokušavali pobuditi zdravu agresiju. Željeli su da pokažemo veliku količinu vlastite aktivnosti i snage, uključujući agresiju, odnosno pozitivnu, poželjnu agresiju, npr. naredbom: »Napadni štap, stazu!« U ovom slučaju agresija nije usmjerena protiv drugih ljudi.

Zaključak

Naša igra nije bila namijenjena djeci kako bi postigli pobjedu, ali njezin doprinos bio je odgoju djece u aktivnu, suradničku, empatičnu, zdravu i opuštenu djecu koja će nastaviti fizičku aktivnost i igrati igre u odrasloj dobi, a na taj način također naučiti pozitivno usmjeravati svoju agresiju.

Literatura

1. Musek Lešnik, K. (2020). Nasprotje igre je depresija, napisao je Brian Sutton Smith
2. https://www.abced.si/post/nasprotje-igre-je-depresija-je-zapisal-brian-sutton-smith
3. Praper, P. (1993). Za razvojno fazo specifične igre. V: Psihološka obzorja, št. 3-4, str. 159 – 171.
4. Tušak, M., Petrovič, R. (1993). Agresivnost – plod tekmovalne kariere aplskega smučarja, da ali ne? V: Psihološka obzorja, letn. 2, št. 3/4, str. 65-75.

Lektorirao: Željko Rameša

Prirodna znanost u nastavi

u prvom trijadu

Julija Grm

Sažetak

Igra je jedan od najučinkovitijih načina učenja i zato dijete stječe prirodoslovno iskustvo, vještine i znanje u znanstveno-didaktičkim igrama. Ove igre potiču dijete da koristi različita osjetila i tako produbljuje djetetovo iskustvo prirode i čini to iskustvo jačim i trajnijim. Djeca također razvijaju prirodoslovne vještine dok pažljivo promatraju, uspoređuju i opisuju te se susreću s nepoznatim predmetima i materijalima tijekom igre, pa ih se potiče da prihvate nove informacije jer žele znati više. Dakle, učenje se temelji na stvarnom iskustvu koje proizlazi iz djetetove inicijative, a ovo je učinkovit put do trajnog i korisnog znanja.

Ključne riječi: igra, znanost, kreativnost.

Uvod

Djeca razvijaju svoju kreativnost u znanosti i didaktičkim igrama. Ovdje su najprikladnije igre bez unaprijed oblikovanih ciljeva i metoda, ali čak i djelomično strukturirane igre omogućuju izražavanje djetetove kreativnosti. Likovi iz bajkovitog svijeta mogu nam pomoći, ali moramo ih pažljivo i promišljeno uključiti u igru. Djeca brzo preuzimaju priče i bajke koje odgajatelj može koristiti za učenje, istovremeno vodeći računa da konačni učinak donosi istinu znanosti (Kos i Jerman, 2012).

Središnji dio

Djeca napreduju u drugim područjima znanosti i didaktičkim igrama. Razvijaju komunikacijske vještine i jezik dok potiču djecu na razmjenu ideja, razmjenu mišljenja, pronalaženje zajedničkih rješenja i pregovaranje. Dijete također razvija motoričke vještine, jer igra uključuje kretanje po neravnom, raznolikom terenu, prelazak grana i cjepanica, preskakanje potoka, savijanje ispod debelih grana, svladavanje skliskih ili strmih površina … (Kos, 2013).

U prirodnim znanostima djeca stječu osnovna znanja o prirodi, i to:

• stječe osnovna znanja za održivi razvoj;
• nudi okoliš kao istraživačko, kreativno i kritičko učenje;
• okoliš kao obrazovni prostor;
• život u skladu s prirodnim zakonima (Katalinič, 2013).

Prirodna znanost može se definirati kao istraživanje živih i neživih svjetova. Tijekom povijesnog razvoja čovjek je oblikovao i izoštrio svoj osjećaj promatranja prirode, što je zauzvrat omogućilo pojavu prirodne znanosti. Prirodna znanost u predškolskom razdoblju predstavlja za dijete prvo iskustvo u prirodi, gdje prvi put doživljava kontakt s prirodom i u velikoj mjeri određuje i uvjetuje njegov stav prema njoj. Prvo iskustvo postaje vodič za daljnje iskustvo u prirodi. Interes djeteta za divljinu je velik i vrlo je važno kakvu dobiva objašnjenje, jer ne smije biti neslaganja između stvarnog (prirodnog) i djetetovog duhovnog (reprezentacijskog) svijeta (Katalinič, 2010).

Najbolji način za postizanje ciljeva iz znanstvenih sadržaja je pomoći djeci da se zaljube u prirodu. Ako su s njom u stalnom pozitivnom kontaktu i ako je mogu aktivno istraživati ​​i upoznavati, naučit će je poštivati ​​i voljeti. Tamo gdje djeca imaju tu priliku, razvijaju odnos s poštovanjem prema prirodi i žele je održavati i brinuti se o njoj. Inače, istraživanje i upoznavanje prirode nije moguće, jer djeci nije dopušten stalni pozitivan kontakt s prirodom. Dakle, oni ne poznaju prirodu, ne zaljubljuju se, čak mogu razviti strahove u vezi s ovim područjem. To zauzvrat dovodi do toga da se na prirodu gleda kao na izvor sirovina, ali teoretski je znanje dovoljno i ne pomaže djetetu da stekne stvarnu brigu o prirodi i njezinoj dobrobiti. Istraživanjem se postižu važni obrazovni ciljevi, razvijaju se intelektualne sposobnosti, znanstveno razmišljanje i potiče domišljatost u problematičnim situacijama. Takav pristup povezuje se sa stvarnim okruženjem i iskustvima djece i time ih motivira za učenje. Dijete stječe nova znanja koja mora steći samostalno otkrivajući ono što prije istraživanja nije znalo. Nova iskustva, međutim, daju djetetu radost, zadovoljstvo i ohrabrenje za daljnji rad. Istodobno, uči svladavati prepreke koje mu na putu do cilja. To mu pomaže u kasnijem životu, jer će uvijek tražiti one putove koji će biti pravi za ulaganje dodatnih napora (Cencič, 2002).

Zaključak

Za dijete je važno istraživati, jer je istraživanje u središtu svega što radimo u životu. Sve je u životu povezano s pozitivnim promjenama i te promjene mogu doći samo s novim iskustvima. Sama definicija istraživanja je da dijete putuje kroz nepoznato da bi naučilo ili otkrilo nešto novo. Djeca neprestano istražuju sve što je nepoznato i tako je njihova znatiželja još veća. Dakle, on neprestano uči i raste. Važno je da dijete nikada ne prestane biti znatiželjno, ne prestaje postavljati pitanja i ne prestaje istraživati. Kad to postignemo, djeca su otvorena uma i nikad se ne boje nepoznatog, ali moramo im usaditi ideju da hrabro krenu istraživati. Didaktičkim igrama djeca formiraju stav prema prirodnom okruženju, jer se često mogu vratiti do ugla šume., tamo se osjećaju dobro, vežu se za njega i uspostavljaju poseban odnos. Za njih to može biti mjesto na kojem se osjećaju sigurno i kod kuće, a istovremeno im nudi novi izazov. Pozitivno iskustvo u prirodnom okruženju zasigurno ostavlja traga u djetetovom formiranju odnosa prema prirodi.

Literatura

1. Cencič, M. in Cencič, M. (2002). Priročnik za spoznavno usmerjen pouk. Ljubljana: Mladinska knjiga.
2. Katalinič, D. (2013). Pomembnost okloljskih vsebin v predšolskem obdobju v kontekstu temeljnega vzgojno-okoljskega izobraževanja. Okoljsko izobraževanje za 21. stoletje –znanstvena monografija. Maribor: Pedagoška fakulteta.
3. Kos, M. (2013). Začetno naravoslovje ob didaktičnih igrah v naravnem okolju. V Duh (Ur.), Okoljsko izobraževanje za 21. stoletje –znanstvena monografija. Maribor: Pedagoška fakulteta.
4. Kos, M., Jerman, J. (2012). Izkušnje z živim v zgodnjem otroštvu-pot do znanja in pozitivnega odnosa do narave. V Duh, M. (Ur), Ekološka in etična zavest skozi edukacijski odnos do narave in družbe –znanstvena monografija. Maribor: Pedagoška fakulteta.
5. Skribe -Dimec, D. (2007). Naravoslovne škatle. Modrijan: Ljubljana