Nakon nekoliko godina razvoja Microsoft nas je krajem ljeta razveselio izuzetno zanimljivom aplikacijom pod nazivom Photosynth. Genijalnost ideje i lakoća stvaranja vlastitih uradaka jednostavno oduševljavaju. Dovoljno je samo učitati više slika nekog prostora, a sve ostalo obavit će se automatski. Aplikacija na učitanim slikama traži sličnosti, pronalazi zajedničke detalje i računa prostorne odnose te na temelju svih tih podataka kreira zapanjujući trodimenzionalni (3D) prikaz, tzv. synth.
Sama aplikacija zapravo se sastoji od dva dijela, tj. od klijenta koji se instalira lokalno na našem računalu i od mrežnog servisa koji služi za prihvat slika. Lijepo zvuči i podatak da Microsoft daje na raspolaganje čak 20 Gb mrežnog prostora za prihvat naših synthova što bi trebalo biti i više nego dovoljno čak i za nešto više od pukog igranja.
Budući da se slike pregledavaju pomoću mrežnog preglednika (npr. Internet Explorer ili Mozilla Firefox), kod instalacije se u njih „ugrađuje“ dodatak (plugin) koji omogućava pregledavanje novostvorenih 3D prostora. U Photosynthu trenutno mogu uživati samo vlasnici računala s Windows operacijskim sustavom, ali u tijeku je razvoj i za ostale sustave.
Napravite svoj prvi synth
Naravno započnite instalacijom. S adrese photosynth.net preuzmite program te zatim pokrenite instalaciju.
Svako pokretanje klijentske aplikacije Photosyntha zahtijeva unos adrese elektroničke pošte i zaporke s nekog od Windows Live ID računa pa ako već otprije nemate adresu elektroničke pošte na, primjerice, Hotmailu ili MSN-u, morat ćete je sada otvoriti (Slika 1). Novi Live ID u grupi @mscommunity.net možete napraviti ovdje.
Slika 1. Windows Live ID provjera
Nakon unosa adrese elektroničke pošte i zaporke otvara se novi prozor u kojem možete provjeriti koliko raspoloživog prostora imate na serveru te pokrenuti stvaranje novog syntha (Start a new synth).
Nakon dobrog početka slijedi učitavanje slika. Uz slike, koje učitavate pomoću naredbe Add Photos, preporučljivo je upisati i naziv (Name) te oznake (Tags) kojima možete dodatno opisati synth i ljudima olakšati pronalaženje vaših slika. Od učitanih fotografija svakako odaberite i reprezentativnu sliku koja će, kao umanjena sličica (Thumbnail), predstavljati galeriju koju kreirate (Slika 2). Želite li zadržati sva prava nad slikama, ostavite zadano „All Right Reserved“ na padajućem izborniku u lijevom donjem kutu prozora.
Slika 2. Stvaranje novog syntha
Prije završnog koraka koji se pokreće klikom na Synth, a sastoji od obrade i slanja slika na mrežni server (Slika 3), još jednom možete provjeriti podatke o broju učitanih slika kao i ukupnom zauzeću slika u megabajtima. Duljina prebacivanja, naravno, ovisi o vašoj brzini pristupa internetu.
Slika 3. Obrada i slanje slika na server
Pregledavanje gotovog syntha
Navigacija u Photosynthu je vrlo jednostavna i lako se priviknuti na nju. Omogućuje kretanje kroz scenu, a time i pogled na fotografije iz svih mogućih kutova, glatko zumiranje neovisno o veličini slike, promatranje pozicija s kojih je fotografija slikana, pronalaženje fotografija sličnih onima koje trenutno promatramo i još dosta zanimljivih stvari.
Prikaz značenja navigacijskih gumbića:
Pritiskom na tipku P isključuje se prikaz fotografija i ostaje samo 3D prostor stvoren na temelju učitanih fotografija.
Scenu koju synth predstavlja možete i locirati
na geografskoj karti tako da svaki posjetitelj zna gdje je fotografirana.
Za slanje veze prema vašem synthu odabrat ćete
, a ako ga želite umetnuti unutar vaše mrežne stranice ili bloga, kopirat ćete sadržaj koji se dobije klikom na ikonu:
.
Slika 4. Primjer gotovog syntha Varaždinskog Korza pogledajte ovdje
Kako fotografirati?
Kao motive za budući synth možete odabrati svoju sobu, učionicu, školu, kuću, ulicu, trg, pogled kroz prozor, ali i npr. kućnog ljubimca dok spava. Cilj je snimiti što više preklapajućih fotografija iz svih dostupnih pozicija. Pri tome se možete slobodno kretati po prostoru i, po mogućnosti, probajte snimiti što više zanimljivih detalja. Na slikanje možete povesti i prijatelja i prijateljicu te svatko može fotografirati svojim fotoaparatom jer Photosynthu je nebitno učitate li mu slike s jednog ili više različitih fotoaparata. Svakako pogledajte i video uputstva o fotografiranju za synth na adresi:
http://mslabs-777.vo.llnwd.net/e1/inc/movies/Photosynth_HowTo_500k.wmv.
Kako Photosynth upotrijebiti u školi?
Photosynth može biti idealno „pomagalo“ kojim bi učenici, bez izlaska iz razreda, mogli razrađivati poglede na neki 3D model (npr. školska dvorana, kiparsko djelo, model automobila i sl.).
Pomoću Photosynthove tehnologije učenici bi mogli pročitati latinske natpise na nekoj arheološkoj lokaciji, ali i „prošetati“ Dioklecijanovom palačom ili upoznati neko daleko mjesto u svojevrsnoj virtualnoj šetnji.
Primjer 1: fotografiranje razreda
Svi znamo kako izgleda klasična fotografija nekog razreda. Učenici složeni u dvije vrste, jedni iza drugih, lagani smiješak i klik: fotografija je gotova. Umjesto takve fotografije učenici se mogu proizvoljno rasporediti, tj. svaki se može namjestiti u karakterističnu pozu. Fotograf bi, šetajući među učenicima, mogao napraviti vrlo zanimljiv synth. To bi svakako bilo drugačije i zabavnije fotografiranje razreda.
Primjer 2: igra skrivača
Zamislimo synth u kojem se nekoliko učenika sakrije na nekoj lokaciji, ali tako da im se barem malo vidi dio glave, a onda ih ostali učenici traže na projektorskom platnu!
Primjer 3: prijateljski synth
Zamolite prijatelja da vas fotografira sa svih strana, a vi probajte biti mirni sve dok ne završi sa slikanjem. Rezultat će vas, zasigurno, oduševiti.
Prvi synth (http://tiny.cc/BU05X) koji sam napravio dobio je „ocjenu“: 58% Synthy, a drugi (http://tiny.cc/4Fi25) već 62%. Već imam ideja koji će biti sljedeći motivi, a nadam se da će i „ocjene“ nastaviti rasti.
I za kraj, zamislimo jedan ogroman synth koji bi prikazivao vaše mjesto ili čak cijelu Zemljinu površinu ;-)!

Volim fotografiju. Pravi pravcati amater. Školovan na vlastitom iskustvu. I informatičar do kosti. Tko je vidio čitati priručnike? 😉
U početku bijaše to tako tek neumorno kliketanje digitalnom kamerom lijevo i desno oko sebe vođeno mišlju – u t
oj masi snimaka barem će ih nekoliko ispasti dobro. A dobru fotografiju nije teško prepoznati u masi loših, kajjeje. 😉 Pa, uspoređivanjem dobrih i loših, s vremenom otkrivamo što je to po čemu su dobre ispale dobre i kako bi mogle sljedeći put ispasti još bolje. Tako se, najdražom mi metodom učenja, onom pokušaja i pogrešaka, otkrivaju tajne kompozicije, osvjetljenja, ekspozicije (iako i razmazane noćne slike mogu imati određenu estetsku vrijednost, ako volite apstrakcije, naravno). A i beskraj mogućih tema i motiva. Pa se s vremenom počne pozornost poklanjati detaljima pored kojih sam do tada desetljećima prolazio, a da ih uopće nisam primjećivao. Otkriva se novi svijet. Onaj koji nije u razini očiju, recimo. Svijet neobičnih štukatura i arhitektonskih detalja po zgradama i fasadama. Svijet razigranog plesa svjetla i sjene po zidovima, podovima, stropovima i krošnjama. Svijet tihih života što tek ponekad provire kroz prozor nakićen cvijećem na kojem se tuste mace lijeno sunčaju na podnevnom suncu. Svijet drvoreda koji svojim bojama tako nepogrješivo svjedoče mijene godišnjih doba. Mikrosvijet kukaca na granama poslije toplih ljetnih pljuskova. Broj motiva raste, a broj fotografija po motivu se smanjuje. Galerije fotografija postaju sve više nalik antičkim mozaicima – pregršt boja i oblika povezanih zajedničkom ciljem, a ne i samim predmetom fotografiranja.
I onda se, taman kad uđoh u fazu u kojoj se fotoaparat vadi iz džepa samo kada je trenutak dovoljno neobičan da ga zaista vrijedi zabilježiti, zbi Photosynth.
Bila je to ljubav na prvi pogled, priznajem (a nisam od onih koji se žure instalirati softver u alfama, betama i ostalim slovima grčkog alfabeta na vlastito računalo). I velika frustracija jer je od prvog susreta s Photosynthom do njegovog javnog objavljivanja proteklo poprilično vremena. No, tko čeka, dočeka. I sada, nakon dva mjeseca od njegove objave i oko dvadesetak synthova koje sam u međuvremenu složio i objavio, ne bez određenog čuđenja, shvaćam kako se način na koji fotografiram ponovno promijenio. Detalj je ustuknuo pred cjelinom. Ako je smisao fotografije (kako ga osobno vidim), uhvatiti kamerom trenutak postojanja i zaustaviti ga kako bismo ga mogli sačuvati i podijeliti s onima s kojima to želimo, Photosynth po prvi put pruža mogućnost da taj pogled nadiđe detalj i obuhvati objekt vrijedan fotografiranja u njegovoj potpunosti, sa svih strana. A detalj unutar syntha? On se, ako se nekome baš svidi, u Photosynthu uvijek može zumirati. 🙂
