Sunce u Pogledu

Broj 59, ožujak 2014.
ISSN 1848-2171

Ukoliko sa zebnjom ili nevjericom čitate članke i komentare o objavama slika učiteljica na društvenim mrežama, popraćenih bezobraznim komentarima pravo je vrijeme da pokrenete izradu i prihvaćanje Politike prihvatljivog korištenja interneta i mobilnih tehnologija u vašoj školi. Kao predložak vam mogu poslužiti CARNetove sigurnosne politike, a mi vam donosimo prijedlog iz osječke OŠ “Mladost” u kojoj su učenici, učitelji i roditelji zajednički donijeli i svečano potpisali svoje politike prihvatljivog korištenja, sve to pod vodstvom Zehre Delić, koordinatorice projekta petzanet.HR Više…

Koje mjesto imaju školske knjižnice u digitalnom okruženju otkriva nam Iva Brajdić naglašavajući upotrebu različitih online alata u svakodnevnoj praksi školskih knjižnica. Više…

Iz škola nam i dalje pristižu zanimljivi primjeri poučavanja kako sigurno, odgovorno i primjereno koristiti internet pa vam ovaj mjesec donosimo:

• Iva Mihalić, Crvenkapica se snalazi na internetu
• Maja Jurić-Babaja, Kviz, posteri i stripovi za bolji internet
• Mila Ozretić, Jesu li društvene mreže korisne u svakodnevnom životu?
• Nevenka Harjač, Sigurnost uz web 2.0 alate

Pozitivnim i humanim aktivnostima u školi potičemo učenike i učitelje na aktivno uključivanje i pomaganje u svakodnevnim situacijama. Što i kako možete učiniti, primjerom nam pokazuju vukovarski gimnazijalci pod vodstvom Sanje Pavlović Šijanović. Više…

Ana Debeljak De Martini skreće nam pažnju na Svjetski dan sindroma Down ističući važnost uključivanja djece sa sindromom Down u redovno školovanje. Više…

Daniela Usmiani piše nam o Comenius projektu „EU Teens In Search of New Role Models“,u kojem su učenici istaknuli talent, upornost, stručnost, originalnost, marljivost, poštenje i velikodušnost, motivacija, pozitivnost i biti bez predrasuda te preuzimati odgovornost za ono što govoriš i činiš kao glavne osobine koje očekuju od svojih uzora. Više…

Mogu li internet i računala potaknuti učenike da više čitaju otkriva nam Dubravka Granulić koja s učenicima surađuje na eTwinning projektu Moja knjiga – moj prijatelj. Više…

Za kraj vas vodimo u goste jednom posebnom ambasadoru. Bosiljko Đerek je ambasador Scientixa – zajednice za znanost, matematiku, tehnologiju i inženjerstvo, u kojoj se učitelji mogu uključiti u razne projekte. Više…

Ne zaboravite pročitati i dobre vijesti iz CARNeta. Više…

Pitate li se gdje je sunce, vani naravno. Sad je vrijeme da isprobate neke terenske aktivnosti s djecom i uživate u prirodi i suncu. Nama javite kakve aktivnosti ste smislili i kako vam je bilo.

Lidija Kralj

Politika prihvatljivog korištenja računala i mobilnih tehnologija

Zehra Delić

Pedagoški tim OŠ “Mladost”, Osijek prepoznao je potrebu stvaranja pravila prihvatljivog korištenja računala i mobilnih uređaja, kao i dogovora o posljedicama kršenja istih.

Početkom studenog 2014.g. imali smo radionicu na sjednici Učiteljskog vijeća na temu Sigurnost djece na internetu. Svi smo uvidjeli važnost donošenja ovih pravila jer je sve veća pojava uporabe mobilnih uređaja tijekom nastave, a jasna pravila i posljedice nemamo definirane.

Dogovorili smo sljedeće:

1. Razrednici/razrednice razgovarat će s učenicima o pravilima korištenja mobitela, računala, interneta

• Odlučiti se za 10 zajedničkih pravila koja su učenicima prihvatljiva
• Pravila trebaju sadržavati stav o korištenju mobitela tijekom nastave, tijekom odmora, kako se ponašati koristeći ga (fotografiranje, sms, internet), kako ga koristiti i u slobodnom vremenu
• Kako koristiti računalo u školi, kako se ponašati na internetu, društvene mreže…
• Razgovarati o posljedicama neuvažavanja pravila (i zapisati ih uz pravilo)
• Predati pedagoginji Biljani Nikšić ili učiteljici Zehri Delić do 21. 11. 2013.

2. Učitelji/učiteljice razgovarati o istim temama i dogovoriti prihvatljiva pravila i posljedice neuvažavanja istih za djelatnike škole – voditeljice školskih aktiva

• Predati pedagoginji Biljani Nikšić ili učiteljici Zehri Delić do 21. 11. 2013.

3. Roditeljski sastanak za sve zainteresirane roditelje i rad na istu temu – pedagoški tim i svi koji se žele uključiti – 26. 11. 2013.

Šaljem i primjer pravila za najmlađe u kojima ćete primijetiti da se ne spominje mobitel. Kako sve vezano uz ovaj problem ide jako brzo, tako treba mijenjati i pravila, pa bismo i mi svoja već trebali raditi razmišljajući o sadašnjem stanju u našoj školi, i o bliskoj budućnosti.

Nakon svih provedenih aktivnosti dobili smo Politiku prihvatljivog korištenja računala i mobilnih uređaja za učenike i djelatnike škole.

Povodom Dana sigurnijeg interneta učenici i učitelji naše škole potvrdili su prihvaćanje ovog dokumenta svojim potpisom. Dokumenti će se mijenjati svake godine u skladu s promjenama u svijetu tehnologije.

Školske knjižnice u digitalnom okruženju

Iva Brajdić

Sažetak

U članku se raspravlja o primjeni novih medija u školskim knjižnicama, moderniziranju knjižničnog poslovanja i usluga koje školske knjižnice pružaju s naglaskom na upotrebu različitih online alata u svakodnevnoj praksi školskih knjižnica. Posebna je pažnja posvećena dobnoj skupini mladeži kao korisnicima školskih knjižnica.

Ključne riječi: školska knjižnica, novi mediji, web 2.0

Uvod

Novi su mediji postali sastavni dio ljudskog života. Nalaze svoje mjesto u obrazovnom sustavu pa je stoga logično da svoje mjesto nalaze i u knjižnicama. Mogli bismo reći da je nemoguće zamisliti knjižnicu koja, na ovaj ili onaj način, u svoj rad i poslovanje već nije involvirala nove medije. Novi mediji daju sasvim novu dimenziju čak i nekim osnovnim kategorijama knjižnica odnosno knjižničarstva (Stipanov, 2000.), a s obzirom na vrlo brz razvoj digitalne tehnologije možemo s pravom govoriti o važnosti digitalne kompetentnosti u svakodnevnom knjižničnom poslovanju.

Novi mediji i srednjoškolska populacija korisnika školskih knjižnica

Kao što znamo, kada govorimo o novim medijima, tu ubrajamo CD-ROM-ove, DVD-e, digitalizirane, mrežne tekstove, ali i nove informacijske i telekomunikacijske tehnologije i informacijske alate u najširem smislu. Ono što svakako predstavlja prednost u korištenju navedenih medija jest mogućnost istodobnog korištenja istih izvora na više mjesta bez obzira na udaljenost, te mnogobrojnost kombinacija. Osim što knjižnice mogu davati na korištenje različite baze podataka, pružati mogućnost čitanja cjelovitih tekstova, djela ili članaka, one pružaju i različite mrežne usluge. Virtualne, digitalne ili mrežne referentne usluge u svom najopćenitijem obliku možemo smatrati referentnim uslugama u mrežnom okruženju (Bosančić, 2010.). Referentne usluge, dakako, nisu novina jer njih knjižnice pružaju još od druge polovice 19. st., ali su novi oblici i načini na koje se referentne usluge danas pružaju. Jedna od najpoznatijih mrežno dostupnih inačica referentne usluge jest usluga Pitajte knjižničara – Ask a Librarian. Postojanje novog oblika referentne usluge, naravno, ne isključuje tradicionalne referentne usluge, već ih samo dopunjuje.

Mladež je dobna skupina koja za knjižničare ponekad predstavlja najzahtjevniju skupinu korisnika. Izvrsno vladaju novim tehnologijama te često pokazuju svojevrstan otpor prema klasičnim uslugama koje knjižnice pružaju. Gradske su knjižnice uglavnom više okrenute odraslima i djeci pa je pred knjižničarima srednjih škola izazov da zainteresiraju mladež da se koriste školskom knjižnicom i njezinim uslugama. No, to nužno zahtijeva osuvremenjivanje knjižnica i knjižničnih usluga, fonda knjižnice, opreme, knjižničnog poslovanja u cjelini, te informatičko i informacijsko opismenjavanje školskih knjižničara.

Kako dobnu skupinu mladeži zainteresirati za dolazak u školsku knjižnicu? U praksi su zabilježeni brojni dobri primjeri usluga za ovu dobnu skupinu počevši od pomoći pri izradi domaćih uradaka, formiranja različitih knjižničnih klubova za mlade, ponuda multimedijalne građe za mlade, osmišljavanje projekata kojima mladi sami organiziraju sadržaje za sebe, kreativne radionice i sl. Budući da se zahtjevi neprekidno mijenjaju u skladu s napretkom tehnologije, mnoge knjižnice danas nastoje ići ukorak s trendovima te u svoje usluge često uključuju različite vidove web 2.0 aplikacija. „Knjižnica 2.0“ zapravo je web 2.0 primijenjen u radu knjižnice (Barbarić, 2009.). Web 2.0 aplikacije bitno mijenjaju način na koji se može surađivati s drugima, a troškovi korištenja su zanemarivi. Neke od aplikacija koje spadaju u web 2.0. jesu: blogovi, Instant Messaging, Creative Commons, FaceBook, Flickr, Google Docs, MySpace, SlideShare, Twitter i dr.

Primjeri iz prakse

Novi mediji zapravo su ključni želimo li mladež privući u knjižnicu. Školski knjižničar treba predviđati aktivnosti koje uključuju suradnju s učenicima i nastavnicima u digitalnom okruženju. Nekoliko primjera iz prakse pokazat će da je to moguće.

Postoji mnogo alata koji se mogu koristiti kako bi se sve ono što se običavalo raditi na tradicionalan način, koristeći papir, flomastere i sl., osuvremenilo i tako približilo srednjoškolcima. Koristeći alat PosterMyWall, u suradnji s učenicima, mogu se izraditi posteri, plakati, urediti panoi, predstaviti nove knjige u knjižnici, najaviti razna događanja. Poster koji su izradili učenici Željezničke tehničke škole Moravice povodom Mjeseca hrvatske knjige, a u suradnji s knjižničarkom i informatičarkom, sadržavao je preporuku knjiga za starije naraštaje, njihove roditelje. Učenici su naučili primjenjivati jedan od Web 2.0 alata u nastavi, koristiti PosterMyWall kako bi izrazili svoju kreativnost  i napravili poster kojeg kasnije mogu koristiti za izlaganje ili kao pomoć pri učenju nekog gradiva.

Slika 1. Rezultati radionice održane u Željezničkoj tehničkoj školi Moravice

PosterMyWall samo je jedan od alata koji se mogu koristiti kako bi se korelacija knjižničara i nastavnika i rad s učenicima osuvremenio i učinio kreativnijim. Spomenut ću još neke alate koji su mi se učinili korisnima: Wordle i Fodey.com su alati koji služe za generiranje teksta, Make Beliefs Comix je alat pomoću kojega se mogu izrađivati stripovi, Animoto služi za izradu videa, Storybird se može koristiti za oblikovanje digitalnih materijala, npr. slikovnica, Photostory je program za kreiranje videa, a Kubbu je online alat za izradu kvizova i križaljki. Na stranici The Teachers Corner može se pronaći mnogo radnog materijala za nastavnike, a stranica nudi i mogućnost izrade puzli, križaljki i sl. U korelaciji s nastavnicom engleskog jezika i učenicima 2. razreda u Obrtničkoj i tehničkoj školi Ogulin obradili smo temu Čitajmo hrvatsko na engleskom. Zadatak je bio analizirati jednu od priča Ivane Brlić Mažuranić na engleskom jeziku. Za motivaciju je poslužila jednostavna križaljka o Ivani Brlić Mažuranić i njezinoj obitelji, izrađena na stranici Edtools. Radionica je održana u sklopu Mjeseca hrvatske knjige.

Slika 2. Motivacijska križaljka izrađena pomoću alata Edtools

Učenike se može uključiti i u uređivanje web stranice škole, ili još bolje – školske knjižnice. Možda škola već ima mrežnu stranicu u sklopu koje se zajedno s učenicima mogu uređivati učeničke vijesti. Danas postoje i besplatne aplikacije kao što je npr. Wix koje su vrlo jednostavne za upotrebu, a nude čitav niz mogućnosti za uređivanje web stranica.

Slika 3. Primjer naslovnice mrežne stranice školske knjižnice Željezničke tehničke škole Moravice izrađene pomoću alata Wix.com

Zaključak

Ovo su samo neki od primjera korištenja online alata koji rad u školskoj knjižnici mogu učiniti kvalitetnijim i zanimljivijim. Dobna skupina mladeži često predstavlja poseban izazov za školske knjižničare, no brojni primjeri iz prakse pokazuju da je moguće slijediti njihove zahtjeve i osuvremeniti rad u školskoj knjižnici. Za još bolje rezultate bit će potrebna sustavna edukacija školskih knjižničara, kvalitetna tehnička podrška koja će i korisnicima i zaposlenima omogućavati rad u digitalnom okruženju, te, naravno, suradnički odnosi koji će otvarati prostor za korelaciju i integraciju u nastavnom i izvannastavnom procesu.

Literatura:

1. Bosančić, B. Online referentne usluge: pregled razvoja u teoriji i praksi. Vjesnik bibliotekara Hrvatske. 53,1(2010)
2. Stipanov, J. Knjižnice i novi mediji. Vjesnik bibliotekara Hrvatske. 43, 4(2000)
3. Web 2.0 i knjižnične usluge za mladež. // Smjernice za knjižnične usluge za mladež / uredila Ana Barbarić. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2009.

Crvenkapica se snalazi na internetu

Iva Mihalić

Internet nam je postao alat kojeg koristimo svaki dan, u školi, doma, na mobitelu, za učenje, zabavu, druženje. Osim pozitivnih stvari, internet, nažalost sa sobom povlači razne negativne situacije. Kako bi i dalje bili sigurni u njegovom korištenju našim učenicima, redovito na satu informatike, skrećemo pozornost na pravilno ponašanje na internetu. Kako bi to ponašanje još bolje usavršili odlučili smo obilježiti Dan sigurnijeg interneta i cijeli jedan tjedan posvetiti tome.

Nacionalna kampanja Sigurniji internet za djecu i mlade održava se svake godine početkom veljače, kako bi svoje vršnjake upozorili na moguće opasnosti na internetu i dali im savjete kako to izbjeći. Ovogodišnja tema je bila: Stvorimo bolji internet zajedno.

Ove godine i mi smo se uključili te na satu informatike obilježili Dan sigurnijeg interneta.

Na samom početku sata pogledali smo edukativne, ali vrlo zabavne filmove o sigurnosti na internetu sa Youtube kanala Funmoods.

Učenicima su se filmovi jako svidjeli, pogotovo o modernoj Crvenkapici koja ima Facebook profil. Nakon filma popričali smo o zaštiti na internetu, prvenstveno o Facebooku na kojem djeca danas provode najviše vremena. Učenici su iznijeli svoje probleme i nedoumice koje smo zatim svi zajedno pokušali riješiti.
Najmlađi učenici su zatim crtali na temu “Stvorimo bolji internet zajedno” u programu Paint. Oni stariji pak su izrađivali prezentacije/kviz i međusobno ih onda rješavali. Također smo izrađivali i stripove u Pixtonu.

Na informatičkoj grupi smo sve radove ujedinili i napravili plakat koji smo izvjesili u holu škole.

Učenici, a i učitelji koji su sudjelovali su bili zadovoljni, nastava je bila organizirani na nešto zanimljiviji način i ovakav način rada ćemo više koristiti.

Kviz, posteri i stripovi za bolji internet

Maja Jurić-Babaja

U tjednu od 10.-14.veljače imali smo 4 predavanja. Svaki dan je bilo 2 predavanja u međusmjeni, prvi dan 7.r, nakon toga 8.r, i drugi dan predavanje za 6.r i nakon njih predavanje za 5. Svako predavanje je bilo prilagođenu uzrastu i potencijalnim problemima koji su nam se pojavljivali u tim generacijama. Predavanja je održao g. Darko Ćorković iz Odjela za prevenciju MUP-a. Taj tjedan smo se uključili i u rješavanje testa na ovoj stranici.

Nakon predavanja učenici su  dobili zadatak napraviti strip (5. r) i Glogster (7.r) na temu sigurnosti na internetu. Evo nekih predloženih tema.

Za strip:

• Dugo sjediš za računalom
• Javljaju ti se nepoznate osobe
• Previše se igraš na računalu pa ne učiš
• Netko te vrijeđa na Facu ili Asku
• Kome ćeš reći ako ti se nešto ružno dogodi
• Imaš li virusa na računalu
• Koga imaš za prijatelja na Facu
• Dogovaranje susreta sa nepoznatima
• Koje podatke stavljaš na internet
• Koje slike stavljaš na internet

….

Za Glogster:

• Virus koji je napravio najviše štete
• Najpoznatiji haker na svijetu (po njemu je napravljen film)
• Pravila ponašanja na internetu
• Koga trebaš imati za prijatelja na Faceu
• Koliko dugo sjediš za računalom
• Kako se ponašati na Asku
• Fotografije na Facu, Instagramu, Twitteru
• Osobni podaci na internetu
• Cyberbulling (elektroničko zlostavljanje)
• Anonimusi (pozitivci ili negativci)
• Ovisnost o računalu/Facebook-u/igricama…

… ili naravno neka druga ideja na zadanu temu

S obzirom da smo i strip i Glogster već radili na satu, učenici su taj zadatak dobili za napraviti kod kuće, te poslati na školski Facebook.

Na satima smo odradili debatu na temu Društvene mreže spajaju/razdvajaju ljude koju su svi učenici jako dobro prihvatili. Zaključak nam je bio da su društvene mreže dobre i možemo ih iskoristiti za mnoge pozitivne stvari kao što su komunikacija s udaljenim prijateljima, humanitarni rad, učenje, dijeljenje datoteka, pomoć u učenju, obavijesti i sl., ali da trebamo voditi računa o svim negativnim stranama na koje su nas upozorile negacijske grupe (lažni profili, pedofilija, vrijeđanje..)

Jednu debatu smo odradili videokonferencijski 26. veljače 2014. sa OŠ Šećerana iz Šećerane u Baranji koji se nalaze u projektu CARNeta Škole 2.0 te imaju svu potrebnu opremu. Na prvom susretu u projektu ISE koji provodi CARNet, sa kolegicama Gordanom Pek (prof.PTO) i Dragicom Murk (prof.biologije i kemije) kolegica Monika Pavić (prof. biologije i kemije) i ja dogovorili smo online debatu.

VIEW SLIDE SHOW DOWNLOAD ALL

Mi smo se spojili preko laptopa s kamerom i mikrofonom te programom Polycom Real Presenc desktop koji nam je osigurao CARNet. Učenici sa obje strane su bili vrlo aktivni i jako su dobro branili stavove svoje grupe. Osim teme Društvenih mreža odradili smo i debatu o ovisnosti i legalizaciji marihuane. Jako smo zadovoljni što smo uspjeli organizirati nešto novo i učenicima vrlo zanimljivo u njima bliskom i poznatu okruženju komunikacije i tehnologije.

VIEW SLIDE SHOW DOWNLOAD ALL

Evo nekoliko linkova s Glogsterima:

http://www.glogster.com/marinkadlec/poster-glog-by-marinkadlec/g-6k5j6ll0pq15j8k8dbbva04
http://www.glogster.com/matko22/poster-glog-by-matko22/g-6k5jfeikj8klgu65ge197ve
http://www.glogster.com/zoroja/poster-glog-by-zoroja/g-6k5pgjjc1br2i71i5me534p
http://www.glogster.com/helenalo/resume-glog-by-helenalo/g-6k5pi9vcsfhq704bapt8pe9
http://www.glogster.com/matejajovic/poster-glog-by-matejajovic/g-6k5gd1216pfls4tsf6u3j32
http://www.glogster.com/josip-jurkic06/wide-glog-by-josip-jurkic06/g-6k5f4d5as6vbpimp4cjbejo
http://www.glogster.com/pandzav/poster-glog-by-pandzav/g-6k5p9em5qcrgsllrs6s37o5

Jesu li društvene mreže korisne u svakodnevnom životu?

Mila Ozretić

Osnovna škola “Split 3” se po prvi put službeno priključila nacionalnoj kampanji „Sigurniji internet za djecu i mlade“ te smo sve satove informatike 6.-8. razreda u tom tjednu posvetili edukaciji o sigurnijem i odgovornijem surfanju.

Isprva smo planirali aktivnosti usmjeriti na 6. razred, smatrajući ih dovoljno zrelima da shvate koje sve opasnosti na Internetu postoje. Za osmaše smo planirali debatu jer je u izvrsnoj korelaciji s Hrvatskim jezikom. Međutim, sasvim slučajno, tjedan prije obilježavanja Dana sigurnog interneta, dok sam upisivala sat u imenik, načula sam razgovor učenika i to 8. razreda. S nevjericom sam upitala koliko njih zna kako izgleda njihov profil „izvana“, nekome tko nije njihov prijatelj. U tom trenutku me pogledalo 10-ak glavica s veeelikim upitnikom….Nakon toga je uslijedio još jedan veeeliki upitnik s moje strane i kratak razgovor. A zatim vrhunac iznenađenja: „ Je’l to znači da i nas mogu drugi vidjeti kao što i mi možemo ući u profile učitelja i vidjeti sve što oni pišu i objavljuju?“

Učenici su znali da su nečiji (učiteljevi) profili nezaštićeni, ali nisu se zamarali time jesu li njihovi profili takvi!? Slijedi promjena plana obilježavanja dana sigurnog interneta u 8. razredu i uključivanje učitelja u edukaciju.

Krenimo ipak redom:

6. razred

Debata pod nazivom „Jesu li društvene mreže korisne u svakodnevnom životu?“

Učenici su nekoliko dana ranije podijeljeni na sudionike rasprave (2 grupe po tri učenika), sudce (4 učenika i razrednica), moderatora – mjeritelja vremena te publiku. Za početak su raspravljači imali najviše posla jer su se morali pripremiti i prikupiti argumente i za afirmacijsku i negacijsku stranu jer se tek netom prije rasprave odlučilo koju tezu će zastupati. Njihova dobra priprema je bila ključna za dobru reakciju i uključenje publike s pitanjima te su i sudci morali obrazložiti svoju odluku o pobjedniku.

Debata se održala na satu razrednika te su je učenici i razrednica ocijenili kao vrlo zabavnu i uspješnu.

Blok sat s temom „Sigurnost na društvenim mrežama“

Klasični sat s upoznavanjem opasnosti na internetu s naglaskom na društvene mreže. Zadnji dio sata je posvećen preporukama i objašnjenju postavki sigurnosti na vlastitom profilu.

7. razred

Analiza ankete o korištenju interneta i društvenih mreža u kojoj je sudjelovalo 100-ak učenika 6. do 8. razreda.

Blok sat s temom „Sigurnost na društvenim mrežama“, postavljanje sigurnosti vlastitog profila.

8. razred

Pristupivši im kao zrelijima, u prvom 8. razredu u nizu pokušala sam iskoristiti primjer i materijale pod nazivom „Six degrees of information“ predložene u Pogledu kroz prozor. Učenicima se koncept sata jako svidio:

• Kviz – koji lik iz filma Six degrees of informaton mi najviše sliči (malo prilagođena pitanja iz već ponuđenih materijala)
• Gledanje videa „6 degrees of information“
• Analiza i razgovor

Učenicima se jako svidio sat i rado su sudjelovali u razgovoru. Samoinicijativno su rekli da im je to najbolji sat informatike i očito je da su vrlo željni razgovora. Međutim svi učenici su se najviše poistovjetili s jednim likom iz filma.

Zaključak

Moj osobni zaključak iz svega je da u uzrastu 6.-8. razreda učenici društvene mreže, tj. Facebook još uvijek koriste donekle na bezazlen način i ne mareći previše za njih, što je na jedan način sretna okolnost, ali istovremeno u tom nemaru vreba opasnost.

Većina anketiranih učenika smatra da ne dijeli previše informacija o sebi, nema ekstrema koji većinu svojih društvenih aktivnosti provode preko mreže, ali česti su oni učenici koji su nesvjesni, lijeni i(li) nemarni te im je po pitanju edukacije najpotrebniji pristup da netko skupa s njima sjedne i postavi preporučenu razinu sigurnosti i privatnosti.

Sigurnost uz web 2.0 alate

Nevenka Harjač

Naša škola i ove se školske godine nizom aktivnosti uključila u akciju “ „Sigurniji internet za djecu i mlade“ koja se već redovito održava svake godine u veljači. Nakon što su prijašnjih godina, djeca od 4. do 8. razreda, a zatim i svi roditelji djece od 5. do 8. razreda na roditeljskim sastancima odslušali predavanje o „Sigurnosti djece na Internetu“.Nakon toga su prošle godine na satovima Informatike imali prilike pogledati edukativne igre i priče vezane za sigurno i odgovorno korištenje interneta. Učenici od 5. do 8. razreda su izrađivali prezentacije i plakate na temu „ Sigurno i odgovorno na internetu“.

Ove godine proširili smo aktivnosti na razinu cijele škole. Podijelila sam naše aktivnosti u etape i tako ih uklopila u projekt. Rado su se pridružile i dvije kolegice.

1. Etapa

12. mj. – Upoznavanje s raznim programima i mogućnostima WEB 2.0 alata.

2. Etapa

1. mj.- Na satovima informatike smo nakon upoznavanja s temom ovogodišnje akcije „ Stvorimo bolji Internet zajedno“ izrađivali razne multimedijske radove uz pomoć WEB 2.0 alata.

3. etapa

2. mj. Multimedijski radovi

5. r – Izrada priče u Word-u i kratkih stripova u Toondoo alatu

6. r – Izrada stripa ( alat po želji- Toon Doo, Paint), snimanje radio emisije ( Audacity ) na temu akcije „ Stvorimo bolji internet zajedno“.

7. r – Izrada Powerpoint prezentacije, postera u Glogsteru, obrazovne igre u Zoondleu, Igrokaz „ Facebook“

8. r – Dijalog, snimanje isječka na satu Njemačkog jezika

Zaključak etape: Djeci se svidio ovakav nov, zanimljiv način rada jer su mogli pokazati svoju kreativnost, a izrađivanjem radova naučili su više i osmom alatu, ali i o sigurnom i odgovornom korištenju interneta. Primijetili su da najviše nauče upravo kad sami izrađuju radove na temu.

3. Etapa

Prezentacija triju učenica 7. razreda u razrednoj nastavi ( 1. -4. razreda) koja je bila odlično odrađena i posebno pohvaljena i od strane učenika i od strane učiteljica. Za 1. razrede izradile su listiće sa Kratkim savjetima o korištenju interneta, dok su ostali razredi zapisivali savjete redom kako su došli do zaključka.

Zaključili smo da djeca odlično prihvaćaju i sa zanimanjem prate poučavanje od strane starijih učenika. Sami su došli do zaključka što se smije, a što ne smije na internetu.

4. Etapa

28. 2 2014. Priredba „Stvorimo bolji internet zajedno“

1. Iva Kostanjevec, 5.b – priča o djevojčici Marini na Facebooku ( napisala Tihana Belčić, 5.b )
2. Marija Hodalj, 8.a pjesma „Sommertime“uz vlastitu pratnju na klaviru
3. Marija Hodalj, 8.a i Saša Mađar, 7.a – Dijalog računalnog i pravog miša
4. Živa Bajsić, Petra Murić i Patricija Svetec, 7. a – igrokaz Facebook

S obzirom da smo u ovogodišnju akciju obilježavanja uključili i kratku priredbu možemo reći da smo aktivno uključili cijelu školu.

Vjerujem da smo ovogodišnjim aktivnostima kod djece osvijestili važnost odgovornog ponašanja na internetu i pronašli odgovarajuće načine da poučavamo djecu o sigurnijem, primjerenijem i odgovornijem ponašanju na internetu, jer ćemo samo tako doći do boljeg interneta za sve nas.

Poveznica na web stranicu škole o sigurnosti.

Vukovarski Gimnazijalci objedinili humanost, znanje i vještine

Sanja Pavlović Šijanović

“Biti dobar je plemenito. Učiti druge da budu dobri je još plemenitije.” ( Mark Twain)

Potaknuta skorašnjim gradskim natjecanjem Mladeži Crvenog križa, odlučila sam napisati nekoliko riječi o ovom natjecanju i aktivnostima učenika Gimnazije Vukovar koje imaju nadasve plemenitu svrhu.

Radi se o natjecanju sa izuzetno važnim ciljem, a to je edukacija mladih i unapređenje nacionalne doktrine prve pomoći te motivacija mladih za humanitarno djelovanje u zajednici.

Gradsko natjecanje Hrvatskog Crvenog križa odvija se u dvije kategorije – ekipe pomlatka i ekipe mladeži: ekipe pomlatka od 11 do 14 godina, odnosno do završetka osnovne škole i ekipe mladeži od 15 do 18 godina odnosno do završetka srednje škole.Natjecanje se organizira po jedinstvenim uputama Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta za provedbu natjecanja i smotri učenika i učenica osnovnih i srednjih škola, kojima su točno određeni načini i kriteriji te rokovi natjecanja. Provođenje natjecanja i smotri osnovnih i srednjih škola RH koordinira Agencija za odgoj i obrazovanje dok zadatke za sve razine natjecanja izrađuje je Državno povjerenstvo prema literaturi objavljenoj u Katalogu natjecanja i prema Pravilima natjecanja.

Sam sadržaj natjecanja obuhvaća:

• provjeru znanja o Međunarodnom pokretu Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, Hrvatskom Crvenom križu, međunarodnom humanitarnom pravu i ljudskim pravima i
• provjeru znanja i vještina iz pružanja prve pomoći

Natjecanja na svim razinama provode se na način da prema utvrđenom planu i satnici ekipe prolaze sve pozicije. Vrijeme rješavanja zadataka na svakoj radnoj poziciji traje 10 minuta. Na pozicijama iz provjere znanja o Međunarodnom pokretu Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, Hrvatskom Crvenom križu, međunarodnom humanitarnom pravu i ljudskim pravima, provode se pisane provjere znanja, a na pozicijama iz provjere znanja i vještina u pružanju prve pomoći provodi se pisana i praktična provjera.

Sve ovo pokazuje zahtjevnost koju moraju proći svi članovi tima. Tim broji 5 učenika koji da bi funkcionirali kao tim moraju između sebe ovladati komunikativnim vještinama, razviti povjerenje, prijateljstvo, odgovorno ponašanje prema sebi i drugima, razviti osjećaj solidarnosti , tolerancije i osnažiti timski duh a kako bi se sve to uspjelo postići potrebno je osigurati ne samo potrebne materijale već i ogromne količine zabave i smijeha.” Kad činimo dobro, potrebno je da ga činimo s radošću.” (Talmud)

Osposobljavanje učenika za pružanje prve pomoći već je tradicionalna djelatnost koju Gimnazija Vukovar provodi s ciljem pripremanja što većeg broja učenika za pružanje prve pomoći u neželjenim situacijama ozljeda i bolesti u svakodnevnom životu kao i u slučaju katastrofa. Radimo to već 13 godina jer želimo potaknuti učenike na odgovorno ponašanje u cilju sprječavanja nastanka nesreća i ozljeda, doprinijeti sigurnosti zajednice i osnažiti pojedince i cijele zajednice za lakše prevladavanje štetnih posljedica nesreća i bolesti.

Kao Gimnazija Vukovar ostvarili smo zapažene rezultate na gradskim i međužupanijskim natjecanjima ali najveća nam je nagrada to što su kroz našu aktivnost brojni učenici dobili potrebna znanja i neophodne vještine koje će moći implementirati za vlastito dobro i dobrobit cjelokupnog društva te što smo kod mladih uspjeli razviti osjećaje humanosti, tolerancije, suosjećanja i odgovornosti za sebe i zajednicu, a upravo ti osjećaji potiču ih na aktivno organiziranje i sudjelovanje u akcijama humanitarnog karaktera.

Već dugi niz godina učenici volontiraju kroz Klub mladih volontera Gimnazije Vukovar, posjećuju, organiziraju posjete i programe, volontiraju u Općoj županijskoj bolnici na odjelu pedijatrije, Domu za starije i nemoćne Vukovar, provode tribine i obilježavaju Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991., prikupljaju sredstva za afričke škole kroz Unicefov projekt Škole za Afriku, upriliče posjete i darivanja djeci Dječjeg doma Sv. Ana u Vinkovcima, organiziraju malonogometne turnire za pomoć najpotrebnijima, sudjeluju u prikupljanju hrane, odjeće u akcijama koje provodi Caritas i Gradsko društvo Crveni križ Vukovar. Ovog mjeseca aktivno su se priključili u prikupljanju namirnica I higijenskog pribora za novoosnovanu javnu pučku samoposlugu u Vukovaru

VIEW SLIDE SHOW DOWNLOAD ALL

Tražeći članke o važnosti natjecanja Mladeži Crvenoga križa ali i pozadine koju to natjecanje ima, naišla sam na veliku prazninu, stoga sam odlučila napisati par crtica o važnosti ovog “neatraktivnog” natjecanja, a ono što sam zapravo htjela istaknuti da natjecanje nije svrha samome sebi jer svaka aktivnost na ovom području čini nas sigurnijima, humanijima i plemenitijima u svim trenucima našeg života.

Ponosni smo na entuzijazam i želju naših učenika na humanitarno djelovanje i ne zaboravimo “Biti dobar je plemenito. Učiti druge da budu dobri je još plemenitije.”

21. ožujak Svjetski dan sindroma Down

Ana Debeljak De Martini

Uvod

Down sindrom je jedan od najčešćih genetskih poremećaja. Javlja se kod jednog na 800 – 1000 rođene djece, a uzrokuje ga prisutnost još jednog , 21. kromosoma.

Down sindrom prvi je opisao engleski liječnik John Langdon Down 1866. godine. (Kostelnik i sur., 2002).

Po liječniku koji ga je opisao u engleskom jeziku upotrebljava se naziv Down´s Syndrome (što je kod nas prevedeno kao Downov sindrom). Međutim, naziv se mijenja u Down Syndrom s objašnjenjem kako gospodin Down nije imao sindrom nego je po njemu nazvan, stoga je i kod nas prihvatljivije koristiti naziv Down sindrom. (Vuković i sur., 2011)

Vezano uz trisomiju 21. kromosoma kao Svjetski dan sindroma Down izabran je 21.ožujak.

Prema podatcima iz 2011. god.u RH živi oko 1526 osoba sa Down sindromom, od čega je 60% mlađih od 19. godina.

Posebna obilježja osoba s Down sindromom

Kromosom 21. kod djece s Down sindromom (DS-om) jednako utječe na tjelesnu građu pa su djeca sa DS-om manje više nalik jedno drugome. Za njih su tipične promjene na glavi, licu, ustima, koži, govornim organima, dlanu i prstima te ekstremitetima. Najčešće tjelesne specifičnosti su: kosi položaj očiju, okruglo lice izravnatog profila, mala usna šupljina koje jezik često izlazi van, široki i kratki vrat, abnormalni oblik uški, kraći prsni koš, kratke šake sa specifičnom brazdom, kraće noge, smanjen mišićni tonus (mišićna hipotonija).

Česte su i srčane mane, problemi s plućima, poteškoće s vidom i sluhom te epileptički napadaji.

Potrebno je naglasiti da se ne javljaju uvijek svi simptomi. Djeca sa DS-om također imaju poteškoće na mentalnoj razini međutim, naglašava se da su intelektualne sposobnosti djece sa DS-om ranije bile podcjenjivane. U odnosu na stare podatke i istraživanja prema kojima je kod većine oboljelih prisutan teži do teški mentalni hendikep, danas se puno češće nailazi na lako do umjereno mentalno zaostajanje. (Ivanković, 2003.)

Navodeći ove specifičnosti uglavnom vezane za poteškoće i nedostatke nužno je istaknuti kako su djeca sa DS-om emotivno vrlo topla, vedra, vesela, blage naravi, vrlo rado komuniciraju i surađuju sa svojom okolinom.

Obrazovanje osoba s Down sindromom

Roditelji djece s DS-om svjesni su kako oni ne mogu biti visoko obrazovani, ali svakako treba nastojati da takva djeca postignu svoj puni potencijal. Vrlo je bitna rana socijalizacija uključivanjem djece u vrtić sa djecom bez poteškoća. Roditelji ne trebaju „štedjeti“ svoju djecu čineći umjesto njih aktivnosti koje dijete s Down sindrom čini sporije ili nespretnije. Vrlo je važno uključiti djecu u sve obiteljske aktivnosti jer time pomažemo djetetu da razvije razne sposobnosti i vještine.

Također se preporuča pohađanje redovnih školskih programa sa svojim vršnjacima. Posljednjih godina znatno su poboljšane metode učenja koje se primjenjuju kod djece sa DS-om. Djeca koja imaju Down sindrom se sporije razvijaju i trebaju više vremena za stjecanje određenih vještina pa s vremenom razlika između njih i njihovih vršnjaka postaje sve veća. Unatoč tome stručnjaci preporučaju da bi djeca sa DS-om trebala pohađati i redovnu srednju školu, ako se s tim slažu roditelji i nastavnici te ako im se može pružiti dodatna pomoć u učenju, npr. u vidu asistenata. Danas u mnogim gradovima u RH djeluju udruge za Downov sindrom i mnoge od njih rade na edukaciji asistenata u nastavi.

Važno je da tijekom učenja roditelji zadrže optimizam, strpljenje i pozitivan stav te da znaju prihvatiti neuspjeh kao sastavni dio učenja. Takav stav pozitivno se odražava i na dijete s poteškoćama, a svaka savladana prepreka predstavljat će veliko zadovoljstvo roditelju i djetetu.

Uključivanje u redovite školske programe im kasnije pomaže da se osamostale, nauče komunicirati s drugim ljudima, bolje se uklope u sredinu te nastave razvijati svoje sposobnosti.

Koliko je važno za djecu sa DS-om da se uključe u redovite škole toliko i za djecu bez poteškoća koja će imati priliku odrasti sa drugačijim djetetom što će naše društvo učiniti tolerantnijim i čovječnijim.

U cijelom procesu edukacije od vrtića do srednje škole nužna je dobra suradnja nastavnika, roditelja i stručnih suradnika (logopeda, edukacijskog rehabilitatora, radnog terapeuta…)

Zapošljavanje osoba s Down sindromom

Osobe s Down sindromom nastoje postići ciljeve kao i zdrave osobe: ostvariti svoje pune potencijale, pridonositi zajednici u kojoj žive te ispuniti sami sebe. Osobe sa sindromom Down moguće je zaposliti na velikom broju radnih mjesta i danas su mogućnosti i prilike za zapošljavanje puno veće nego u prošlosti. Unatoč tome danas još uvijek zaposlen vrlo mali broj osoba sa DS-om, a obično se zapošljavaju u obiteljskim obrtima.

IZVORI :

• Ivanković K.(2003): Downov sindrom u obitelji: priručnik za roditelje i stručnjake.FoMa. Zagreb
• Kostelnik J. Marjorie, Onaga E., Rohde B, Whiren A.(2003): Djeca sa posebnim potrebama. Educa. Zagreb.
• Vuković D, Vrbić Tomić I., Pucko S., Marciuš A. (2011): Down sindrom vodič za roditelje i stručnjake. Hrvatska zajednica za Down sindrom. Zagreb
• http://www.zajednica-down.hr/
• http://www.downcentar.hr/wb/pages/hr/novosti.php
• https://udrugadownzagreb.fullbusiness.com/
• http://www.udrugapuz.hr/down1.htm

Comenius projekt „EU Teens In Search of New Role Models“

Daniela Usmiani

Talent, upornost, stručnost, originalnost, marljivost, poštenje i velikodušnost, motivacija, pozitivnost i biti bez predrasuda te preuzimati odgovornost za ono što govoriš i činiš glavne su osobine koje ćemo tražiti od naših uzora – potpisali su učenici Valentina Horvat i Filip Turk u ime učenika Srednje škole Bedekovčina, zajedno s predstavnicima učenika iz Rumunjske, Portugala, Španjolske, Italije, Mađarske, Turske i Poljske u poljskom Glogowu Malopolskom, 3. veljače 2014.

Osobine su dobili kao rezultat niza aktivnosti provedenih u okviru dvogodišnjeg Comeniusovog projekta „EU Teens In Search of New Role Models“, financiranog od strane EU-a i pod pokroviteljstvom Agencije za mobilnost.

U Poljskoj su se članovi projektnih timova susreli šesti put kako bi potpisali povelju s navedenim osobinama zajedničkih budućih uzora te su u skladu s njima radni dio zajednički proveli u pronalaženju novih 18 međunarodnih uzora koji zadovoljavaju dane kriterije. Nakon susreta u Poljskoj projektni će timovi u svojim školama zajednički pronaći nova tri nacionalna uzora za koje će se na idućem susretu u Hrvatskoj prezentirati novi lokalni uzori svake škole. Oni će se moći pronaći u zajedničkoj knjizi uzora koja će proizići iz projekta, a dizajnirat će ju i tiskati projektni tim iz Istanbula.

Učenici i nastavnici iz Bedekovčine upoznali su se sa školom domaćinom, sudjelovali u seciranju ribe na satu biologije i izvođenju pokusa na satu kemije te naučili i poneku rečenicu na poljskom jeziku. Primio ih je i gradonačelnik Glogowa Malopolskog kojemu je uručen i simbolični hrvatski suvenir, kao i vodiči po Hrvatskoj na poljskom jeziku.

Slobodno vrijeme proveli su u razgledavanju simpatičnog mjesta Glogow Malopolskie, Rsezowa – glavnog grada Potkarpatja te jednodnevnom izletu u Krakow koji je sveoborio s nogu svojim arhitektronski raznolikim građevinama, velebnim srednjovjekovnim trgom Rynek Glownyi, znamenitim oltarom Veita Stossa u crkvi Sv. Marije poznatim diljem svijeta. Posjetili smo i crkvu Sv. Florijana u kojoj je Karol Wojtila (papa Ivan Pavao II.) nekoliko godina vršio službu kapelana. Povijesna gradska jezgra uvrštena je od 1978. u UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi kao prvo mjesto uopće u svijetu koje je uvršteno na tu listu.

Isti dan posjetili su i Auschwitz, s dubokim poštovanjem prema žrtvama nacističkog terora obišli koncentracioni logor. Bio je to obilazak u šutnji, punoj pitanja, o tome kako se tako nešto uopće moglo dogoditi, na koja nisu nalazili odgovor.

Učenici su se međusobno družili, razmjenjivali informacije o svojoj domovini, o načinu života i zabave tinejdžera u njihovim zemljama i usavršavali znanje engleskog. Proveli su nezaboravne trenutke na gradskom klizalištu, noćnoj vožnji konjskom zapregom i završnoj gala večeri nakon koje su se oprostili u suzama.

Projektni tim hrvatske ekipe ovoga puta predstavljali su učenici Valentina Horvat i Filip Turk u pratnji prof. Lovorke Lučić i koordinatorice projekta Daniele Usmiani.

Sljedeći susret projektnih timova planira se 30. ožujka u Hrvatskoj.

Online europsko partnerstvo u poticanju čitanja

Dubravka Granulić

Sažetak

Ubrzani razvoj globalnog tržišta znanja i tehnologija uz napredovanje demokratskih društava zahtijeva niz promjena u odgoju i obrazovanju mladih naraštaja, i doskora, napuštanje dosadašnjih pristupa u učenju i poučavanju. Tragajući za novim metodama koje bi uspješno razvijale kompetencije Y generacije, pronašla sam u okviru Programa za cjeloživotno učenje i potprogram eTwinning, sigurnu i jednostavnu platformu za odgojno-obrazovne djelatnike iz cijele Europe čiji članovi mogu komunicirati, surađivati, razvijati međunarodne projekte, razmjenjivati svoja znanja i iskustva.

eTwinning projekt Moja knjiga – moj prijatelj bio je suradnički projekt učitelja i učenika iz Poljske, Rumunjske, Slovačke i Hrvatske. Sadržajno sam ga ugradila u nastavni plan i program hrvatskog jezika, a provedene projektne aktivnosti imale su u konačnici izraziti značaj na učenički uspjeh.

Krajnji rezultati projekta mogu poslužiti kao model i primjer dobre prakse vidljivi u brojnim kreativnim igricama i materijalima za učenje koje su stvarali učenici koristeći IK tehnologiju.

Iznimna vrijednost projektne ideje je da smo u partnerskom odnosu željeli naglasiti potrebu razvoja čitalačkih sposobnosti europskog učenika koji će u budućnosti njegovati ideju europske zajednice o zajedništvu u različitosti, potrebu za tolerancijom i slobodnim razvojem pojedinca unutar njegove društvene zajednice.

Vrijednost projekta prepoznala je i eTwinning zajednica te je nagrađen Europskom oznakom kvalitete.

KLJUČNI POJMOVI: eTwinning, projektna nastava, čitalačke sposobnosti, IK tehnologija

The rapid development of the global market knowledge and technology with the advancement of democratic societies demands a series changes in the education of Y generations , and until recently , the abandonment of the existing approaches to learning and teaching . Searching for new methods to successfully develop competencies of zapping generation , I found, under the Lifelong Learning Programme, eTwinning community , safe and simple platform for educational professionals from across Europe whose members can communicate , collaborate , develop international projects , share their knowledge and experience .

eTwinning project My book – my friend was a collaborative project between teachers and students from Polish , Romanian , Slovak , and Croatian. Substantially I incorporated it into the curriculum of the Croatian language and implemented project activities had ultimately express the importance of the students’ success .

The final results of the project can serve as a model and an example of good practice evident in many creative games and learning materials that have been created by students using IC technology .

Exceptional value of project idea is that we liked to emphasize the need for the development of reading ability among European students who will in the future, cherish the idea of ​​a European community, unity in diversity , the need for tolerance and the free development of the individual within his community .

The value of the project was recognized by the eTwinning community and has been awarded with the European Quality Label.

KEYWORDS: eTwinning, project teaching, reading skills, IC technology

Zahtjevi y – generacije i strategije e-učenja

Svjesni smo činjenice da se u suvremenim školama već godinama pojavljuju članovi Y generacije koje mnogi znanstvenici nazivaju digitalnim urođenicima. Za njih su internetski i ostali oblici digitalne komunikacije njihova druga priroda. Zaneseni su u trenutne razmjene poruka, zajedničko igranje video igrica i međuvršnjačku razmjenu svih vrsta digitalnih datoteka. Nemalo puta su na udaru okoline koja ih ne razumije, pa ih njihovi staratelji, ali i mnogi nastavnici, osuđuju i procjenjuju kao besposličare, a njihov rad na računalu vrjednuje se kao čisti gubitak vremena i izbjegavanje stvarnosti i izvršavanja školskih obveza.

Znanstvenici, s druge strane, ukazuju na činjenicu da se uporabom računalne tehnologije snažno razvijaju nove vještine kao što su informatička pismenost, komunikacijske vještine i sudjelovanje u timskom radu. Nimalo manje značajno je i stvaranje digitalnog identiteta, suradničko online učenje i vršnjačko poučavanje. Sve su to vidovi koje je razvila net generacija te je stvorila „treći prostor“ (niti škola niti kuća) koji je za mnoge od njih postao (ili postaje) centar njihova života. Taj bi prostor mogao biti važan onim učiteljima koji se žele povezati sa svojim učenicima i nastaviti djelovati u svojoj pedagoškoj i edukatorskoj ulozi, odnosno kao voditelji učenja – procesa koji se ne smije prepustiti stihiji, bez obzira na savršenost tehnologija.

Premda su znanstvena stajališta o e-učenju i njegovom potencijalu za uvođenje pozitivnih promjena u škole vrlo jasna i pokazuju uspješne rezultate u zapadnim zemljama Europe, svjedoci smo usporene i neusklađene integracije e-učenja u učionice hrvatskih škola. Svjesni smo tehnički slabije opremljenosti učionica s nedostatkom bežičnog pristupa internetu, no i činjenice da je provedena djelomična edukacija nastavnika, profesora i učitelja u informatičkoj izobrazbi.

Projekt u nastavi hrvatskog jezika i web 2.0 alati

 Shvatila sam da su suvremeni nastavnik i suvremena škola sve manje davatelji informacija te da se tradicionalni modeli učenika susreću još samo na školskim hodnicima, da je komunikacija u odnosu učenik – učitelj svedena na primanje i davanje točnih i netočnih odgovora, a stvarnost nam je pripremila veliku odiseju usmjerenu na kreiranje aktivnosti koje potiču stjecanje ključnih stupova nastave i učenja u 21. stoljeću: kritičko razmišljanje, suradnju, razvoj građanske svijesti, procjenjivanje i samoprocjenjivanje.

Učenike treba poučiti kako primijeniti znanje na nove situacije i nove probleme kako bi bili uspješni u društvu koje se temelji na znanju i na radnim mjestima koja obiluju problemima, a gdje je rješavanje problema usmjereno na poseban i jedinstven zadatak s jasnim ciljem kao izazovom. Ako uspijemo naučiti rješavati projektne probleme, naučit ćemo kako riješiti autentične situacije i potrebe koje postoje izvan akademskog konteksta. Naši učenici će postati vješti u stvaranju i testiranju kreativne ideje bez obzira na skup zahtjeva i ograničenja koji se pred njih postavljaju.

U slučajevima kada aktivno rješavaju problemsko pitanje, učenici donose značajne odluke. Važno je napomenuti da je projektni rad ujedno i interaktivan, jer tijekom tog procesa učenici razmjenjuju svoje ideje, slušaju jedni druge, pregovaraju i raspravljaju, ako se ne slažu na početku. Oni su tada kreatori strategija koje će im pomoći da postignu dogovor i uvjere jedni druge kako zajedno i kreativno ostvariti zajednički cilj, a da pri tome budu fleksibilni i spremni učiniti kompromise.

Primjenjujući strategiju „promjene smjera“ odlučila sam prihvatiti izazov nove digitalne generacije i preoblikovati svoj dotadašnji nastavni pristup, pa sam započela s osobnim stručnim usavršavanjem putem webinara i tečajeva o web 2.0 alatima koje organizira nekolicina vještih i umreženih edukatora u Republici Hrvatskoj. Proučavanje digitalnih alata zahtijevalo je dodatno vrijeme i napor, no težište moga učenja bilo je na korištenju onih alata koji su svojim pedagoškim vrijednostima bliski ciljevima nastavnog programa hrvatskog jezika i uz pomoć kojih mogu primijeniti interpretaciju, uspoređivati različite ideje, analizirati ili sintetizirati jedinstvene koncepte, ocijeniti pojedine informacije, stajališta ili samo identificirati razumne ideje, te graditi učeničko kritičko mišljenje o svijetu koji ih okružuje.

eTwinning – Zajednica edukatora u Europi

eTwinning je internetski portal za suradnju nastavnika iz cijele Europe. Namijenjen je usavršavanju, razmjeni ideja, druženju, osmišljavanju i zajedničkom radu na projektima koje možete provoditi u nastavi ili izvan nje. Ujedno nudi mogućnost on-line edukacije i eTwinning mobilnosti na kojima možete upoznati ostale kolege iz Europe i ostvariti izravne kontakte te širiti ideje i znanja.

Odmah nakon završene prijave, možete razgledati što vaše kolege rade na eTwinningu, kojim se projektima bave, pregledavati završene projekte koji su već osvojili nacionalnu ili europsku nagradu ili se, jednostavno, pridružiti jednoj od „virtualnih soba“ i „grupa“ i uključiti se u forum. Uvijek možete zatražiti pomoć od Nacionalne službe za podršku ili se prijaviti za radionice koje organizira Agencija za mobilnost i programe Europske Unije čiji djelatnici rukovode i organiziraju rad eTwinninga u Republici Hrvatskoj.

Mogućnosti rada na eTwinning portalu su izvrsne i rado im se priključuju nastavnici iz Hrvatske jer je sve više onih nastavnika koji uočavaju potrebu za usavršavanjem svojih informatičkih sposobnosti i digitalnih vještina.

Da biste započeli s radom na projektu, potreban vam je jedan strani kontakt, odnosno kolega iz neke druge europske zemlje sa zajedničkim interesom i željom da započnete rad na projektu. Da bi projekt dobio svoju virtualnu platformu, na kojoj ćete zajednički raditi sa svojim partnerima, potrebno je kreirati projekt i popuniti podatke na radnom jeziku projekta tako da budu jasni voditelju Nacionalne stručne službe. Postupak je potpuno besplatan, bez hrpe papirologije, a sve svoje podatke, slike, video uratke ili glazbene primjere možete objavljivati na TwinSpace platformi te objaviti za javnost kada vi to odlučite. Osim toga, na platformi postoje razne mogućnosti objave informacija (web zapis, izrada wikija, blog, forum i dr.) , a uz to možete koristiti chat.

Posebnost i jedinstvenost ove sigurne, jednostavne i fleksibilne mreže edukatora zainteresirala je i moje učenike koji su bili i više nego spremni započeti svoj prvi eTwinning projekt.

Od ideje do međunarodnog projekta “Moja knjiga  moj prijatelj”

Moj prvi kontakt bila je kolegica Barbara Langner iz Poljske, knjižničarka u srednjoj školi iz Łodza, koja je imala želju napraviti vrlo jednostavan i malen eTwinning projekt o najčitanijim knjigama među našim učenicima.

Redovito čitanje knjiga, ali i satovi lektirnih djela, izrasli su u vrlo velik problem u osnovnim školama: učenici ne vole čitati lektirna djela, njihove bilješke i dnevnici čitanja vrlo se često svode na tek obično prepisivanje s neke internetske stranice, satovi lektire i razgovori o pročitanoj knjizi učenicima su dosadna ispitivanja.

Djeca koja puno čitaju bogate rječnik i razvijaju osjećaj za ljepotu jezika, bolje se i uspješnije govorno i pismeno izražavaju, razvijaju maštu i kritičko mišljenje, razvijaju sposobnost pažnje, pamćenja, mišljenja i logičkog zaključivanja, bogate svoj emocionalni svijet, a svoje vrijeme provode zabavno, zanimljivo i korisno.

Nakon nekoliko elektronskih poruka, projektna ideja dobila je svoj cilj: motivirati i nadahnuti učenike za čitanje knjiga, podignuti svijest o bezvremenskoj ulozi knjige u kulturama različitih zemalja. Osmislile smo zadatke, koji su bili povezani s nastavom engleskog jezika i informatike, jer je naš radni jezik bio engleski. Promicanje tolerancije i otvorenog dijaloga među učenicima prema drugim kulturama i njihovoj književnoj baštini objedinile smo u naslovu našeg projekta Moja knjiga – moj prijatelj. Projekt je odobren 12. travnja 2012. od strane hrvatske i poljske nacionalne službe za podršku i mogle smo započeti s radom.

Tijek izvođenja nastave

U projekt Moja knjiga – moj prijatelj uključilo se u prvom dijelu provođenja projekta (od travnja do rujna 2012.) dvadeset učenika od 5. do 8. razreda iz OŠ Budaševo – Topolovac-Gušće i oko dvadeset učenika iz opće srednje gimnazije br. 30 Adama Mickiewicza iz Łodza u Poljskoj. Ubrzo nakon otvaranja projekta pridružila nam se i partnerica Beata Oťapková iz Osnovne škole s dječjim vrtićem Š. Moysesa iz Žiar nad Hronom u Slovačkoj s 20 učenika iz 6. razreda. Cilj je bio motivirati učenike za čitanje knjiga izvan školskog obaveznog programa.

Uvodni zadatak bio je predstaviti svoju zemlju, grad i školu te sebe i u prezentaciji s više slika nego teksta. Učenici su potom kreirali listu najčitanijih knjiga svoje škole, a omiljenu knjigu predstavili su u prezentacijama. Pokazali su izuzetnu kreativnost u izradi stripova o omiljenim junacima, oslikali su osobne straničnike o najboljem pustolovnom romanu i pažljivo bilježili u dnevnike čitanja zanimljivosti o pročitanom djelu. Oblikovali su naslovnicu pročitanog djela, a na forumu su odgovarali na postavljena pitanja i razmjenjivali mišljenja i ostavljali komentare.

U drugom dijelu provođenja projekta (od rujna 2012. do veljače 2013.) pridružili su nam se partneri iz Galatija u Rumunjskoj sa svojih dvanaest učenika iz osnovne škole, a iz naše škole projektu je pristupilo još desetak učenika.

Svojim kreativnim idejama upotpunili su i nadogradili prvotni cilj projekta u nizu raznolikih aktivnosti koje smo nastojali uskladiti s obzirom na dobnu raznolikost grupa naših učenika.

Dijeljenje materijala na platformi TwinSpacea bilo je jednostavno i kontinuirano, a kao koordinator projekta nastojala sam uvijek biti u kontaktu s partnerima i slijediti njihove potrebe i očekivanja. U blogu, otvorenom u drugom dijelu projekta, s rumunjskim partnerima razmjenjivala sam ideje, vrjednovala uratke partnera i produbljivala partnersku suradnju. Rumunjski i hrvatski učenici su intenzivno i učestalo posjećivali platformu i pregledavali materijale te ostavljali svoje komentare u forumu.

TwinSpace je svim partnerima služio kao platforma za razmjenu prezentacijskog materijala. U svome predstavljanju koristili smo wiki (alat za izradu web stranica) u kojega smo ugrađivali postere izrađene u Glogster EDU, kvizove kreirane u Zondle, igrice i puzzle u JigSawPlanet, učenički film snimljen na satu hrvatskog jezika i objavljen na YouTube, izrađivali smo logo projekta u Paintu, slikovnice i stripove, te mnoge druge digitalne materijale.

Učenici su prvi puta koristili Walwisher na kojemu su istaknuli svoje mišljenje o knjizi, a naročito ih je oduševio rad u Storybird, web alatu u kojemu su stvarali svoje prve digitalne priče. Isti učinak imao je rad u Pixton, web 2.0 alatu za stvaranje stripova. Shvatili smo veliko značenje našeg rada na wikiju, jer smo na našoj uređenoj stranici s lakoćom mogli pregledati sve materijale bez prethodnog prenošenja na računalo. Prezentacije učenika nastale u projektu postale su komunikacijski alat.

Na prostor TwinSpacea smo dodali nove aktivnosti kao rad u Virtualnoj knjižnici u kojoj su učenici predstavili su nacionalne književnike. U Kreativnom laboratoriju učenici su razmijenili literarne i stvaralačke uratke, kreirali logo i ispisivali mudre misli o čitanju. U zajedničkom radu s rumunjskim partnerima nastala su tri hrvatsko-rumunjsko-engleska rječnika, dok su u natjecateljskoj formi nastale vrijedne priče za koje smo dodijelili nagrade učenicima. Projekt je završio u međusobnoj razmjeni poklona i pisama te dodjeli diploma našim i rumunjskim učenicima.

Rezultati projekta

Projekt je postao sastavnim dijelom školskih aktivnosti, a kroz njega smo izgrađivali obrazovne ciljeve škole. Strategije učenja koje su u njemu korištene omogućile su učenicima olakšano stjecanje znanja, pohranu i dosjećanje informacija, a sveukupno gledajući, učenici, koji su u njemu aktivno sudjelovali, u suradničkom radu povezali su se u skupine koje su zajednički brže učile te izgrađivale sposobnosti rješavanja problema i kritičkog kreativnog mišljenja.

Krajnji rezultati projekta mogu poslužiti kao model i primjer dobre prakse za ostale učitelje. U nizu već gotovih kreativnih igrica i materijala za učenje, moguće je ostvariti nastavne sate s naglaskom na komentiranje i raspravu. Objavljene aktivnosti projekta su jasne i dobro tematski razdvojene te se mogu ponoviti ili kreativno obraditi s istim ili sličnim projektnim ciljem.

Svi radovi učenika objavljeni na ovoj stranici te ih je vrlo jednostavno pregledati.

Projekt je predstavljen na Godišnjoj eTwinning konferenciji u Lisabonu u ožujku 2013. te u Ljubljani na Kontakt seminaru slavenskih zemalja u travnju 2013. godine, a u Rumunjskoj je dobio Nacionalnu oznaku kvalitete kao jedan od boljih projekata u kojemu se potiče čitanje i dječje stvaralaštvo.

Projekt su predstavili učenici naše škole na Europskom danu mladih 28. svibnja 2013. na Zrinjevcu u Zagrebu te na manifestaciji Mladi u pokretu 19. i 29. lipnja 2013. godine koju je organizirala Europska komisija, a s čije smo strane bili pozvani predstaviti svoje međunarodne projekte i osnažiti ostale edukatore da primijene slične strategije u svome radu kako bi educirali mlade.

Da je projekt zadovoljio europske kriterije svjedoči i Europska oznaka kvalitete dodijeljena partnerima iz Rumunjske i našoj školi od strane CSS (Središnje službe za podršku) kojom upravlja European Schoolnet u ime Europske komisije.

Literatura:

AKKOYUNLU,B./YILMAZ SOYLU M. (2006), A Study on Students’ Views On Blended Learning Environment, Turkish Online Journal of Distance Education, Vol 7 n3.
ALLY, M.(2005), Osnove obrazovne teorije online učenja, Edupoint br. 38. CARNet BALANSKAT A., BLAMIRE R. (2007), ICT in Schools, European Schoolnet
BALANSKAT A. et.al. (2006), The ICT Impact Report, European Schoolnet
BARKER E. A. (2001), Technology and Value: Connecting With Classroom Literacy Learning. U Schmidt P.R./ Pailliotet A. W. (ur.) Exploring Values Trough Literature, Multimedia and Literacy Events, Newark: International Reading Association.
BATES, A. W. (2004), Upravljanje tehnološkim promjenama: Strategije za voditelje visokih učilišta, Zagreb: CARNet/Benja.
BECTA, (2006) Evaluation of the ICT Test Bed project 
BERRY, M. (2005), A virtual learning environment in primary education
BRAY, B., My eCoach „Teaching Gen Yers“
EISNER, S. (2004), Teaching Generation – Three Initiatives, Journal of College annd Teaching Learning
ILIĆ, I. et.al. (2012), Upravljanje razredom, Zagreb: Printera Grupa d.o.o.
JENSEN, E. (2005), Poučavanje s mozgom na umu, Zagreb: Educa
JISC, Joint Information Systems Committee (2003) Virtual and Managed Learning Environments
KLIPPERT, H. (2001), Kako uspješno učiti u timu. Zbirka praktičnih primjera, Zagreb: Educa
KOMMER, S. (2001), Medijska didaktika ili medijska pedagogija? Koncepti korištenja računala u školi. Zbornik Učiteljske akademije, Zagreb: UA.
MARSH, C. J. (1994), Kurikulum: temeljni pojmovi, Zagreb: Educa.
MATIJEVIĆ, M. (2004a), Udžbenik u novom medijskom okruženju. U: Udžbenik i virtualno okruženje, Zagreb: Školska knjiga.
MATIJEVIĆ, M. (2004b), Multimedijalnost i multimedij kao predmet proučavanja multimedijske didaktike. U: Unaprjeđujemo kvalitetu odgoja i obrazovanja, Zagreb: HPKZ. http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=167152
MINISTARSTVO ZNANOSTI, OBRAZOVANJA I ŠPORTA RH (2004.), Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005. – 2010.
PASTUROVIĆ, N. (1999): Edukologija. Zagreb: Znamen.
PRENSKY, M., Slušajte urođenike
RAMBOLL MANAGMENT (2006) ‘Elearning Nordic 2006: Impact of ICT on Education’, Denmark: Ramboll Management.
ROSSET, A., et.al. (2003), Strategies for Building Blended Learning: The ASTD Source for E-learning
UNESCO (2005), Information and communication technologies in schools: a  handbook for teachers or how ICT Can Create New, Open Learning Environments’, France: UNESCO
VANDERKAM, L., Online learning: A smart way to nurture gifted kids
VICAN, D. (ur.) (2007), Strategija za izradbu i razvoj nacionalnog kurikuluma, Zagreb: MZOS.

Scientix

– zajednica za znanost, matematiku, tehnologiju i inženjerstvo, mjesto za učitelje koji se žele uključiti u projekte

Bosiljko Đerek

Europska komisija pokrenula je 2010.god Scientix, web portal namijenjen nastavnicima, istraživačima, kreatorima obrazovnih politika, lokalnoj zajednici, roditeljima i svima zainteresiranima za znanost i obrazovanju. Scientix daje pristup nastavnim materijalima, rezultatima istraživanja i dokumentima iz različitih europskih projekata o znanosti i obrazovanju financiranih od Europske komisije i raznih nacionalnih  inicijativa. Ova platforma omogućuje redovito širenje i razmjenu vijesti i najboljih praksi u obrazovanju diljem Europske unije.

Scientix je također, mjesto za sve zainteresirane u znanost o obrazovanju glede razmjene vijesti i različitih pogleda.

Filozofija platforme može  se sažeti u  slijedeće ključne riječi: Traži, nađi i uključi se.

Informacije i usluge koje se   pružaju pokrivaju nekoliko dimenzija. Pristup projektima, informacije i korisne materijale tu mogu pronaći svi, od učitelja do istraživača. Učiteljima Scientix nudi  nastavne materijale iz stotina europskih projekata. Od ove godine postoji i još jedna mogućnost – prijevod na zahtjev. Naime, ako tri registrirana člana Scientix zajednice zatraže prijevod na hrvatski jezik, službeni prevoditelji će prevesti tražene materijale.

Na ovaj način ruši se jezična barijera, a sve više i više projekata postaje dostupno korisnicima iz Republike Hrvatske, izgovor kako je jezik problem za uključivanje u projekte postaje na ovaj način besmislen.

Scientix nije samo web stranica! Korisnici se mogu prijaviti na online tečajeve, kao i na radionice koje se organiziraju u sklopu projekta Učionice budućnosti.

Nadalje moguće je prijaviti se na konferencije i različita događanja koja se redovito održavaju i na njima razmijeniti ideje znanja i prakse s kolegama iz drugih Europskih država.

Prva Scientix konferencija održana 06-08. svibnja 2011.godine, okupila je 379 sudionika iz 37 zemalja, a druga Scientix konferencija predviđena je za 550 sudionika.

Scientix provodi u ime Europske komisije Europska školska mreža (EUN). Radi se o mreži od 31 ministarstva obrazovanja u Europi a i šire. EUN je nastao prije više od 10 godina s ciljem donošenja inovacija u učenju i poučavanju svojim ključnim dionicima: ministarstvima obrazovanja, školama, nastavnicima i istraživačima.

Više informacija o SCIENTIXu može se naći ovdje. 

Krajem 2013 objavljen je natječaj za Scientix ambasadore, naravno na mrežnim stranicama, Facebooku, Twitteru, vjerojatno na još ponekoj socijalnoj mreži, ali ja sam natječaj vidio na Twitteru.

Nažalost, uvjeti natječaja nisu dopuštali prijavu nas iz Hrvatske. Isto tako bilo je moguće javiti se za eventualne nejasnoće glede samog natječaja. Odlučio sam javiti se mailom, pitati zašto nova članica EU nema pristup, i hoće li ga imati u narednom periodu, u sezonama koje dolaze.

Izgleda da se radilo o propustu, jer smo odmah i mi uključeni,tj. nakon maila s odgovorom. Uzimam si u zaslugu činjenicu da je i Hrvatska postala dijelom Scientixa, smatram da se nitko nije javio i pitao, bili bismo izostavljeni još koju godinu.

Hrvatska je dobila pravo na ambasadora i zamjenika ambasadora, ja i kolega Milorad Vučković, profesor informatike i politehnike iz Osnovna škole Voćin postali smo predstavnicima, tj ambasadorima za Republiku Hrvatsku. Kolega Milorad izuzetna je osoba, osoba s velikim iskustvom, međunarodnim i projektnim, osoba velikog entuzijazma. Pravi promotor Scientixa, projektno orijentirane nastave, osoba zaraznog entuzijazma. Kroz razne projekte upoznaješ različite ljude, a ponekad i prijatelje za cijeli život.

Još jednu stvar pripisujem sebi i kolegi Miloradu Vučkoviću, a to je dostupnost materijala na hrvatskome jeziku. Naime na prvom, startnom susretu nas ambasadora Scientixa, tražili smo da hrvatski jezik postane jednim od dostupnih jezika, odnosno da se i na nas primjeni pravilo „prijevod na zahtjev“. A nije bilo predviđeno…

Mislim da je to izuzetna stvar, za sve buduće korisnike, tj. one koji uopće ne bi sudjelovali u projektima zbog tih jezičnih poteškoća, a sada je i taj problem riješen.

Postoji puno zainteresiranih, učitelja koji unatoč svemu…u ovom groznom vremenu, imaju još entuzijazma, ponavljam unatoč svemu.

Scientix je mjesto za takve među nama. Vijesti, aktualnosti, radionice, međunarodni seminari, online usavršavanja…puno zanimljivih stvari na jednom mjestu. Za svoje korisnike Scientix nudi i virtualni prostor (za organiziranje webinara), mjesto gdje mogu objaviti primjere dobre prakse, korisne materijale..

Mi moramo sami postati svjesni činjenice da dijelimo sudbinu svih učitelja u Europi. Svoje dobre stvari trebamo podijeliti, a dobre prakse prilagoditi našim uvjetima i primijeniti.

Sudjelovanje u projektima vidim kao jednu izvrsnu prigodu za uskakanje u zahuktali vlak u obrazovanju. Mi nažalost kasnimo u mnogočemu, rezultati na testiranjima naših učenika daleko su od zadovoljavajućih.

O ulaganju u sustav govori i grafički prikaz iz dokumenta Europske komisije: „Research and Inovation performance in Croatia Country Profile 2013“

kojeg se može preuzeti na ovoj poveznici.

Rezultati za 2014. tj. grafički prikaz je vjerojatno još porazniji. Čelnici obrazovnih politika EU shvatili su da EU zaostaje, skandinavske zemlje koje su bile predvodnici, primjeri uspješnih školskih sustava polako posustaju u odnosu na uspješne obrazovne sustave zemalja s dalekog istoka.

Ako sami ne stvorimo dobre stručnjake u narednim godinama, uskoro ćemo ih uvoziti, a naši resursi tj. ljudi neće biti konkurentni. Ako je takva situacija u EU, gdje smo onda mi? Ako su to oni shvatili, i počinju s dodatnim ulaganjima, kampanjama na razini EU, kampanjama koje su usmjerene poticanju razvoja STEM oblasti (science, technology, engeenearing,mathematics), poticanju mladih da se bave znanošću općenito…što mi onda radimo? Kod nas se ulaganja u obrazovni sustav reduciraju…a ionako su mala.

Čeka nas jedno zabrinjavajuće razdoblje.

Mogućnosti za usavršavanje učitelja u zemlji bez novca izrazito su ograničena…iako je ravnateljica moje škole zainteresirana za stručna usavršavanja svojih djelatnika (što nije slučaj u svim školama), i stalna je potpora svima…visina dostupnih sredstava zaista je ograničavajući faktor.

Većini nas, učitelja, odlazak s upitom ravnatelju za neko stručno usavršavanje, koje nije u mjestu boravka,…je misija osuđena na propast-misija u kojoj smo svi mi sudionici svjesni da novca za naša usavršavanja jednostavno nema..

Za svaki uspjeh u obrazovnom sustavu potrebno je dugoročno planiranje, rezultati reformskog rada vide se nakon nekoliko godina, minimalno 8 ili 12..a ponekad je potreban i duži period.

Uključivanje u projekte, posebno uključivanje u međunarodne projekte je nešto što je samo po sebi osuđeno na uspjeh. Nije potrebna prevelika analiza i da se uoče svi dobri aspekti. Sama uključenost učenika i učitelja, kazao bih osuđenost na timski rad, nužnost uporabe modernih komunikacijskih kanala i stranog jezika kao jezika sporazumijevanja je dovoljna. Kroz ovakav pristup radu učenici mogu uvidjeti svrhu samog učenja. Priviknuti se na rad u grupi, zaista rad u grupi. Naučiti se istraživati, služiti svime dostupnim..

Međunarodni projekti nas sve sudionike mijenjaju.

Meni je bilo krasno tih par dana u Briselu. Bio sam okružen entuzijastima, ljudima kojima je modus vivendi rad, projektni rad…Kroz razmjenu ideja često sam čuo(a i još sad sam time impresioniran), komentare poput:..hmm to još nisam koristio, sviđa mi se, isprobat ću to sa svojim učenicima…ili…nisam u tome projektu još sudjelovao, zanimljiv je i pridružit ću se..

Često se u medijima govori o „povlačenju novaca iz EU fondova“, iskreno taj izraz mi se nikako ne sviđa, pravi je to balkanski štih..Mi ćemo njima uzeti novce..na to se to svodi. O kvaliteti projekata se ne govori, samo o novcu. Kao da nije bitno kako se taj novac troši. Bitno ga je dobiti. A poslije kad lovu dobijemo, znamo mi već kako to potrošiti.

Bolje je napraviti jedan dobar projekt, projekt koji ostavlja trag, koji se sam umnožava, koji djeluje i kad priliv novca iz EU fondova stane.

Takvi projekti i takav način rada bi nas trebali zanimati.

*Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost autora, a portal Scientix i Europska školska mreža(EUN) nisu odgovorni za načine na koje bi se te informacije mogle koristiti