Suvremene strategije poučavanja i učenja djece s posebnim potrebama

  
Primjena ICT-a u rehabilitaciji i edukaciji djece s posebnim potrebama
OŠ pri Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice

U Republici Hrvatskoj danas svjedočimo težnji unapređenja odgojno-obrazovnog sustava zakonima, pedagoškim standardima, HNOS-om i drugim dokumentima. Svakako hvalevrijedna stremljenja. No, jesmo li učinili dovoljno za naše učenike s posebnim potrebama? Pokušaji i primjeri dobre prakse u tom području obrazovanja ostaju na individualnoj razini kroz djelovanje pojedinaca, stručnjaka s područja odgoja i obrazovanja, odnosno ispravnije: s područja habilitacije, rehabilitacije i edukacije djece s teškoćama u razvoju i učenju.

Promjene unutar sustava su spore i iziskuju mnogo našeg vremena, kako u procesu kreiranja, tako i u iščekivanju da nadređeni prepoznaju nove metode rada s učenicima čijom implementacijom se poneki od nas i bave.

Svakako, jedno od zanimljivijih područja je primjena informacijsko-komunikacijskih tehnologija (u daljnjem tekstu ICT, op.a.) u radu s učenicima koji izravno osjećaju posljedice svojih poteškoća u razvoju i učenju.

Iskrivljena slika svijeta u kojem takvi učenici žive, poteškoće u provođenju aktivnosti svakodnevnog života, poteškoće u socijalizaciji i komunikaciji samo su neke od posljedica specifičnosti oštećenja koje ih prati. Otežano usvajanje znanja, vještina i sposobnosti uzrok je njihova sporijeg napredovanja. Proces odgoja i obrazovanja u njihovom je slučaju usporen i iziskuje mnogo intervencija u postojeći Plan i program te visoku razinu primjene individualnog pristupa.

Za opću populaciju učenika izrađen je, odnosno namijenjen, čitav niz udžbenika, od čega veliku većinu ciljana populacija učenika s posebnim potrebama ne može koristiti. Radi boljeg uvida u problematiku udžbenika navest ću nekoliko specifičnosti tih udžbenika: format udžbenika, radnih bilježnica i vježbenica nije primjeren, sam uvez nije praktičan i zahtijeva određenu razinu motoričkih vještina i preciznosti (listanje), tekstovi su pisani neprimjerenim fontom (veličina i vrsta znaka), stranice vrve detaljima koji otežavaju snalaženje i fokusiranje na bitan sadržaj, crteži i slike (fotografije) su, ili svedeni na obrise, ili imaju suviše detalja. Većina takvih udžbenika neupotrebljiva je u radu s populacijom učenika s poteškoćama u učenju i razvoju. 

 

Kako im pomoći?

Jedan od mogućih scenarija je svakako kreiranje udžbenika po mjeri učenika. No, budući da govorimo o tek malom udjelu u ukupnoj populaciji i uzmemo li u obzir heterogenost populacije djece s poteškoćama u razvoju i učenju, postavit će se pitanje ekonomske isplativosti produkcije obrazovnih materijala u tiskanom obliku.

S tim i sličnim razmišljanjima preostaje nam promišljanje o još uvijek alternativnom načinu poučavanja u našem školstvu – poučavanju djece s posebnim potrebama uz pomoć informacijsko-komunikacijskih tehnologija.

Primjenu ICT-a moguće je promatrati kroz nekoliko aspekata. Prvi se odnosi na mogućnosti prilagodbe hardvera, točnije prilagodbu specifičnih ulazno-izlaznih jedinica kao što su touchscreen monitori, pametne ploče, posebno prilagođene tipkovnice, miševi, upravljačke ili palice za igru (joystick), uređaji za praćenje pokreta (emulacija rada miša) te prekidači (switch). Dugi aspekt se odnosi na posebna softverska rješenja. Gledano iz rakursa primjene ICT-a u obrazovanju djece s posebnim potrebama, softverska rješenja moguće je podijeliti na aplikacije za upravljanje hardverom (specifične aplikacije koje omogućavaju korištenje prilagođenih hardverskih rješenja), aplikacije za unos i prikaz informacija (npr. On-screen tipkovnice ili prilagođeni tekst procesori) te aplikacije edukativnog karaktera (takvim smatram bilo koji materijal u elektronskom obliku koji se koristi u obradi nekog nastavnog sadržaja).

Kad bismo dublje ušli u samu analizu primjene softvera u radu s djecom s posebnim potrebama, moguće ga je razložiti i izolirati tri razine primjene: aplikacije edukativnog karaktera, aplikacije terapijsko-rehabilitacijskog karaktera i aplikacije komunikacijskog karaktera. To su i najzanimljivija područja primjene ICT-a u segmentu rehabilitacije i edukacije osoba s posebnim potrebama.

Edukativni softver danas predstavlja alat koji se u radu s djecom s posebnim potrebama koristi u individualnom radu i predstavlja ekstenziju kompleksnih individualnih planova. Dakle, sudionici ovog procesa i dalje ostaju defektolog i dijete, ali defektolog koristi materijale u elektronskom obliku kako bi omogućio djetetu pristup sadržajima koji su mu prije bili dostupni samo u tiskanom obliku. Iz osobnog iskustva navodim da se uspješnim korištenjem softvera u ranoj dječjoj dobi (predškolska dob) smatra i korištenje jednostavnih edukativnih računalnih igara. Dijete na taj način uspostavlja okulomotornu koordinaciju te razvija razumijevanje uzročno-posljedičnih veza. Dijete u većini slučajeva pokazuje motivaciju za takvu vrstu rada. Računalne igre su atraktivne te u strukturiranoj situaciji, uz pravilno „doziranje“, mogu predstavljati pun pogodak.

Velik dio materijala moguće je samostalno proizvesti. Jedan od alata za produkciju edukativnih materijala je Microsoftov PowerPoint. Ova aplikacija nam omogućava izradu jednostavnih interaktivnih igara. Pomoću animacija moguće je prikazati slijed događaja te tako pomoći djetetu da shvati uzročno-posljedične veze. Ugrađivanje multimedije (zvuk ili video) u prezentaciju omogućava višu razinu objedinjavanja vanjskih podražaja i informacija u jednu smislenu cjelinu (npr. snimite brod koji ulazi u luku, avion koji polijeće i sl.). Iskustvena, osjetilna komponenta učenja, dakako, ostaje tek djelomično zadovoljena te dijete mora biti uključeno u što više stvarnih situacija u svojoj okolini kako bi sva osjetila bila ekscitirana te kako bi se postigla što viša razina senzorne integracije koja će utjecati na mišljenje djeteta i njegovo promišljanje o aktivnim procesima i promjenama u njegovoj bližoj i daljoj okolini.

Kratke priče djeci je moguće prezentirati kao niz slika uz podršku snimljene naracije u aplikaciji MS Photostory.

U aplikaciji MS PowerPoint također je moguće načiniti pregršt materijala terapijskog ili rehabilitacijskog karaktera. Posjedujete li ekran osjetljiv na dodir, moći ćete napraviti vježbe koordinacije rada ruku ili vježbe orijentacije na zadanoj plohi. Vrlo zanimljiv i poticajan segment primjene, nažalost, u nas nedovoljno iskorišten zbog financijskih ograničenja.

Izrada materijala komunikacijskog karaktera predstavlja područje primjene koje nije zanimljivo samo defektolozima (edukatorima ili rehabilitatorima), već je zanimljivo svim sudionicima rehabilitacijskog procesa – samoj djeci, roditeljima, logopedima, radnim terapeutima. Radi se o primjeni interaktivnih materijala koji omogućavaju komunikaciju osobama koje zbog opsega oštećenja (najčešće) središnjeg živčanog sustava nisu u mogućnosti koristiti vlastiti govor u komunikaciji. Uglavnom se radi o osobama sa stanjem nakon težih kranio-cerebralnih trauma ili osobama nakon težeg moždanog inzulta. Iskustvo u praksi pokazuje da se tim osobama može omogućiti komuniciranje pomoću osobnog računala i interaktivnih materijala napravljenih u PowerPointu. Jednostavnom navigacijom kroz slajdove (hiperveze!) te jednostavnim sučeljem s akcijskim gumbima koji aktiviraju zvučne signale (snimak izgovorene fraze kojom se izražava potreba, osjećaj, želja) osoba će biti u mogućnosti lakše uspostaviti komunikaciju sa svojom okolinom. Zanimljivo, zar ne?!

Svakako treba naglasiti da je populacija osoba s posebnim potrebama izrazito heterogena, kako zbog same etiologije i simptomatologije oštećenja, tako i zbog motivacije, obrazovnog potencijala te prethodnog iskustva. Ova činjenica predstavlja veliki problem zbog prilagodbe svim navedenim kritičnim točkama u pripremi materijala za učenje namijenjenih djeci s posebnim potrebama. Jedan od uvjeta bez kojeg se ne može je user-friendly aplikacija koja omogućava što bolju prilagodbu specifičnim zahtjevima korisnika. Jednostavnost korištenja i pripreme za korištenje drugi je uvjet. Osobno računalo omogućava nam pripremu edukativnih sadržaja u elektronskom obliku, ali i izradu jednostavnih, interaktivno-edukativnih i terapijskih materijala koji učenje i komunikaciju postavljaju na višu razinu.

Namjera je autora da u sljedećim brojevima Pogleda kroz Prozor pobliže objasni primjenu određenih hardverskih i softverskih rješenja u radu s djecom s posebnim potrebama.

Intervju s Predragom Paleom

   

Darko Jureković razgovarao je s mr. sc. Predragom Paleom o inovativnosti u obrazovanju.

1. Inovativnost u obrazovanju je česta tema javnih rasprava i skupova ne samo kod nas nego i u Europi a i u svijetu. Kako biste ju Vi definirali i opisali?

Ah, pa to je jednostavno! Inovativnost u obrazovanju je svjesni napor „obrazovatelja“ (ja jako volim riječ „učitelj“) da (neprekidno!) mijenja i dopunjuje svoje metode, tehnike i sadržaj poučavanja kako bi njegov učenik što bolje, dublje i brže usvojio novo znanje ili vještinu i postigao obrazovni cilj.

2. Je li ju moguće mjeriti?

Inovativnost ? Ne znam. Čini mi se da ju je jako teško izmjeriti. Ono što se može mjeriti je napredak u obrazovanju. Ali to se danas gotovo uopće ne mjeri. Naime, trebalo bi (stalno) mjeriti stupanj znanja i razumijevanja (svakog) učenika prije početka obrazovanja i nakon njega. Pri tome mislim na obrazovanje koje traje jedan sat, dan, tjedan, mjesec, polugodište.

3. Velika su očekivanja od informacijskih tehnologija, kao sredstva za poticanje i izražavanje te inovativnosti. Po Vašem iskustvu, koje su ključne vrijednosti primjene IT-a u obrazovanju, a što biste istaknuli kao glavna ograničenja i nedostatke?

Ah, uvijek u nešto novo i blještavo gledamo kao u rješenje za sve naše probleme. No, nova tehnologija je samo novi alat. Ona je korisna samo u mjeri u kojoj mi zapravo razumijemo to što radimo (poučavanje) te mjeri u kojoj poznajemo tu tehnologiju i vješti smo u njenom korištenju.
IT ipak „sam po sebi“ donosi neke revolucionarne, povijesne, dobre promjene: informacija je dostupna svakome, trenutno, ma gdje se nalazio, bez troškova.
Još je važnije da sada svatko može biti autor obrazovnog materijala i bez ikakvih zapreka i troškova ga trenutno dostaviti svakom korisniku i zapravo svim učenicima koji takvo gradivo trebaju. Pored toga, učenik danas može ne samo pročitati svaki tekst koji mu treba, već i „razgovarati“ sa svakim sugovornikom koji prihvati razgovor: učiteljem ili dugim učenikom. Može poslušati neki govor ili zvuk te pogledati crtež, fotografiju ili film.
Ako zaista dobar predavač, snimi svoje predavanje i stavi ga na Internet. Milioni učenika potpuno ravnopravno mogu uživati u tom predavanju i koristiti ga umjesto lošijeg predavanja kojem mogu (ili moraju) prisustvovati uživo.
Tehnologija nam omogućava čak i da koristimo uređaje u udaljenim laboratorijima koje inače ne bismo mogli ni vidjeti ,a kamoli koristiti, kao i eksperimentiranje u prividnim laboratorijima bez troškova i straha od nezgode.
Tehnologija sama po sebi nema neki ozbiljni nedostatak kad se primjenjuje u obrazovanju. Problemi nastaju samo zbog lošeg načina njene uporabe.

4. „Early adopters“ (odnosno, oni koji spremno prihvaćaju inovacije u obrazovanju, uključujući i primjenu IT) su grupa na koju se uvijek i svugdje polažu najveća očekivanja i nade. Činjenica je da je takvih u prosjeku jako malo, svega 3 do 5%. Kako ih najbolje angažirati? Kako zadržati njihovu motivaciju? Kako spriječiti da posustanu u svojem entuzijazmu?

Njihova motivacija dolazi iznutra, iz njih samih. Tako da izvana ni ne treba puno činiti. Njihov entuzijazam i oduševljenje inovacijama gotovo u pravilu sa sobom donosi i motivaciju da se drugima pokazuje ta inovacija i spremnost da se inovacija promovira i druge poučava.
Stoga je prirodna uloga ove skupine korisnika novih tehnologija u tome da budu „medij“ za prijenos informacija o novim tehnologijama i poticatelji za skupinu tzv. „rane većine“ tj. 40-55% populacije koju treba pozitivnim primjerima motivirati na promjenu. Oni zapravo nikad ne posustaju, ali postaju manje upotrebljivi u širem društvenom smislu, ako dulje vrijeme nemaju publiku koja bi ih slušala i preuzimala njihove zamisli. Dakle, ako ne postoji kultura napretka i učenja, skupina „early adoptera“ u nekoj zajednici će biti „neplodna“ i nakon nekog vremena „uvenuta“.

5. Kako za tim, kako ste ih nazvali u jednom svojem obraćanju nastavnicima, „pionirima“ povući ostale nastavnike, one suzdržanije, nesigurnije, sumnjičave?

Prvo, vrlo kratko i jasno dočarati im kako će izgledati budućnost kad ju oni budu stvorili. Drugo, pred oči im staviti jasan plan, upute što i kako oni moraju raditi da se to obistini. Treće, dati ima dovoljno primjera da „vide“ tu budućnost.
To će ih „povući“. No, da bi nastavili raditi i dali rezultata ključan je četvrti korak: pružiti im snažnu, sveobuhvatnu i trenutnu podršku u primjeni tih promjena.

6. A nezainteresirani ili demotivirani? Takvih ima poprilično, što s njima?

Ništa. Barem ne dok ove prve tri skupine: pioniri, „early adopters“ i rana većina ne daju dobre i široke rezultate.
Tek onda ima smisla trošiti resurse na tzv. „kasnu većinu“. Njih se, najčešće , mora motivirati prijetnjom: gubitkom nekog prava, resursa, statusa. Tada treba uspostaviti dosljedan sustav kontrole, koji će izvršiti prijetnju ako ne promijene svoje ponašanje u skladu s očekivanjima.
No, ja zapravo ne poznajem ni jednu promjenu u našem društvu (naročito ne u obrazovanju) koja je već došla do ovog stupnja. Naime, nažalost, sve promjene posustanu prije nego dođu do ove četvrte skupine korisnika.

7. Sudjelovali ste na EMEA ITF-u u Talinnu 2006 kao jedan od pozvanih govornika te na WW ITF 2006 u Philadelphiji kao član stručnog ocjenjivačkog suda. S kakvim ste se dojmovima vratili s tih skupova? Što Vas se najviše dojmilo?

„Jednostavne“ primjene. To su one gdje nema blještavila opreme ili SW rješenja. ona koja u prvom „prolazu“ ni ne zamijetite. Tek pažljivijim razmatranjem takvih primjena postajete svjesni koliko su korisna u procesu usvajanja novog znanja ili vještine. Tek tada shvatite koliko je učiteljskog iskustva u njih ugrađeno ili kakva ih je ingenioznost inovacije u poučavanju nadahnula.
I Zaista, veliki, složeni, skupi alati rijetko daju sjajne pomake u poučavanju. Oni su potrebni jer otvaraju nove putove ljudskoj kreativnosti u pripremi obrazovnih materijala i proučavanju korisnika. Međutim, najvažnija inovacija u obrazovanju je ona u metodici poučavanja u načinu predočavanja novog znanja učeniku. Tu je najvažnije poznavanje čovjeka, procesa učenja i poučavanja, iskustvo. Tehnologija je tek pomoćno sredstvo.
Najbolji primjeri koje sam ja vidio nisu u robotici ili trodimenzionalnoj grafici, već vrlo jednostavne primjene u MS-Wordu ili PowerPointu.

8. Vidjeli ste primjere obrazovnih projekata iz različitih podneblja, socioekonomskih okruženja i kultura. Kako se razlike u društvenom razvoju pojedinih zemalja odražavaju na primjenu IT u obrazovanju?

Što se tiče inovativnosti, nema razlike. Kad vidite inovativni obrazovni proizvod (metodu, …) nemoguće je reći gdje je nastala.
Razlike postoje u brzini kojom se inovacija širi, u općoj klimi prema inovaciji u obrazovanju.
Zemlje koje su do nedavno imale socijalistički ustroj sve odreda pate od istog sindroma: učitelji čekaju da im se kaže što da rade, da im se dozvoli da nešto promijene i općenito su skloni prenošenju informacija iz udžbenika. Zemlje tzv. „zapadne Europe“ posebice skandinavske zemlje imaju dulju tradiciju slobodnog djelovanja učitelja i samoinicijative u biranju metoda poučavanja. Tamo se i daleko više potiče učenike da traže i izražavaju svoje stavove i mišljenja.
Zemlje dalekog istoka imaju često izražene snažne strategije oslanjanja i ulaganja u obrazovanje, ali sami učitelj isu još „stisnutiji“ s još većom samocenzurom nego što je to kod nas.

9. Bili ste predsjednik hrvatskog žirija za ITF 2007. Kad usporedite 60 pristiglih radova na našem prvom ITF natjecanju sa onime što ste vidjeli u Talinnu i Philadelphiji, gdje smo mi u odnosu na istok, zapad, sjever i jug?

Inovativnost sigurno nije problem u Hrvatskoj. Naši su radovi u rangu onoga što svijet stvara. No širina i brzina promjena je neznatna. Stvarna, a ne deklarativna pomoć tzv. „prosvjetnih vlasti“, kultura u školama koja bi prihvaćala inovacije, zapravo ne postoje.

10. Zahvaljujemo na razgovoru i Vašim uvijek poticajnim razmišljanjima i pogledima. Što biste još željeli poručiti nastavnicima koji primjenjuju IT u obrazovanju na kraju ovog razgovora?

IT nije bitna. Koristite ju kao bilo koju drugu tehnologiju. A što se inovacije tiče, uvijek se pitajte, kako biste vi voljeli učiti, kako biste voljeli da vama prenose novo znanje i onda pokušajte to vi raditi svojim učenicima. Jer, nitko ne može biti sjajan učitelj svim učenicima, već samo onima koji učenju pristupaju na sličan način kao i njihov učitelj. Zato za njih, napravite korak naprijed, kakav biste vi voljeli da netko napravi za vas.

Obaveze – „papirologija“ koja se mora napraviti

Početak i završetak nastavne godine najstresnije je razdoblje za svakog nastavnika. U prvom broju Pogleda kroz prozor nastojat ću pokazati kako početak školske godine može biti manje stresan ako koristite gotove predloške, slijedite upute Pomoćnika i čitate objašnjenja iz Vodiča objavljenih u PUP-u, Priručniku za učenje i poučavanje koji je organiziran kao mrežno sjedište od dva dijela: PUP za nastavnike (http://pup.skole.hr/nastavnik) i PUP za učenike (http://pup.skole.hr).

PUP – Priručnik za učenje i poučavanje je mrežno sjedište na kojem možete pronaći predloške i upute za stvaranje kvalitetnog nastavnog sadržaja te pripremu učeničkih projekata na osnovi velikog broja predložaka. Svojom jednostavnošću i prilagođenošću procesima učenja daje veliki poticaj kod usvajanja informacijsko-komunikacijskih tehnologija kako bi se podigla kvaliteta nastave i učenja. PUP korisnicima pruža forme i načine oblikovanja te tako omogućuje učenicima i nastavnicima izradu kvalitetnog sadržaja.

Predlošci u Wordu, Excelu i PowerPointu omogućuju kvalitetnu pripremu za izradu uradaka. Neki od predložaka su: gotov oblik referata, prezentacija o povijesnom događaju, gotovi grafovi u koje samo treba unijeti svoje brojčane podatke i naslove.

Pomoćnici sadrže upute za uporabu predloška ili upute za izvođenje nekog zadatka ili projekta. Otvaraju se u zasebnom prozoru tako da se mogu koristiti usporedno s otvorenim predloškom ili dokumentom. U Pomoćnicima se, po potrebi, nalaze poveznice na dodatne upute u Vodičima ili na predloške dokumenata.

Vodiči su mali digitalni udžbenici izrađeni kombiniranjem slike, animacije i teksta. Pružaju teoretska znanja i ideje potrebne pri izradi zadataka ili projekata, poveznice na dokumente ili druge Vodiče slične tematike.

 

Operativni planovi i programi, izrada pripreme

Na početku školske godine svaki predmetni nastavnik izrađuje operativni plan i program nastavnog predmeta pri čemu neophodno određuje nastavne sadržaje, ciljeve i zadatke, socijalne oblike rada, metode i strategije odgoja i obrazovanja te načine vrjednovanja. Kao podsjetnik na pojmove: cilj, nastavni sadržaj, strategije, situacije i vrjednovanje pročitajte Vodič u PUP-u za nastavnike > Nastavne teorije i prakse > Vodiči > Kurikulum. Razradu kognitivnih ciljeva po Bloomu te popis poželjnih glagola pronaći ćete u PUP-u za nastavnike > Nastavne teorije i prakse > Vodiči > Ciljevi i zadaci.

U PUP-u za nastavnike > Priprema nastave > Predlošci > Planiranje pronaći ćete tri predloška za izradu operativnog plana i programa, kalendar školske godine pomoću kojega na jednostavan način može izračunati ukupan broj radnih dana ili broj radnih dana u polugodištu. Koristit će vam i predložak za izradu izvedbenog programa po mjesecima, predložak za organizaciju nastave s obaveznim vježbama te predložak za izradu mikroprograma za likovnu kulturu.

Nakon izrade operativnog plana i programa svaki nastavnik kreće u izradu pisane pripreme. Prisjetite se ključnih elementa pri izradi artikulacije nastavnog sata u Vodiču PUP-a za nastavnike > Nastavne teorije i prakse > Vodiči > Artikulacija sata, a predloške i podsjetnik za izradu pripreme potražite u PUP-u za nastavnike > Priprema nastave > Predlošci > Priprema nastavnog sata. Na toj lokaciji pronaći ćete 14 različitih predložaka za izradu pojedinačnih priprema te popratni Pomoćnik za popunjavanje obrazaca.

                                       
                                                     Slika 1. Predložak: Prvi primjer pripreme nastavnog sata

Prvi sat nastavnog predmeta

Prvi sat nastavnog predmeta ključan je za dobru suradnju učenika i nastavnika. Na tom se satu s učenicima treba dogovoriti o pravilima ponašanja, o radu, pravima i obavezama, rasporedu sjedenja za vrijeme nastave, treba ih upoznati s nastavnim sadržajem, načinom ocjenjivanja i svim ostalim bitnim činjenicama. Pomoć pri izradi prezentacija takvog sadržaja moguće je pronaći u PUP-u za nastavnike > Priprema nastave > Predlošci > Predstavljanje učenicima.

 

Početak školske godine i razredništvo

Obaveze razrednika iz godine u godinu sve su veće, ali upotrebom računala administrativni poslovi se mogu ubrzati.

Na početku školske godine razrednik za svakog učenika izrađuje dosje u kojem se nalaze osnovni podatci o njemu, a tijekom vremena može dodati učenikovu fotografiju, osobne karakteristike, zabilješke i slično. U PUP-u za nastavnike > Razredništvo > Predlošci > Podatci o učenicima postoje dva predloška izrađena u Wordu i Excelu koja se mogu popuniti upotrebom uputa iz pomoćnika i tada čine učenikov dosje. Osim dosjea učenika, razredniku je potreban popis putnika čiji se predložak također nalazi u spomenutom izborniku.

U PUP-u za nastavnike > Razredništvo > Predlošci > Izvješća iskoristite predložak načinjen u Wordu za izradu plana i programa razrednog odjela s pomoćnikom koji sadrži upute za ispunjavane obrasca.

Na prvom satu razrednog odjela učenici se upoznaju ili podsjećaju na pravila kućnog reda, prava i obaveze, na pravilnik praćenja i ocjenjivanja, upoznaju se s rasporedom sati, načinom opravdavanja izostanaka i ostalim bitnim činjenicama. U PUP-u za nastavnike > Razredništvo > Predlošci > Suradnja s učenicima postoje dva različita predloška za izradu prezentacije takvog sadržaja.

Slika 2. Isječak iz predloška: Prvi sat razrednika, 2. primjer

Sa sličnim sadržajem u PUP-u za nastavnike > Razredništvo > Predlošci > Suradnja s roditeljima postoji predložak za izradu prezentacije namijenjen održavanju prvog roditeljskog sastanka.

 

Izvannastavni poslovi na početku školske godine

U PUP-u za nastavnike > Izvannastavni poslovi > Predlošci > Oglasna ploča nalaze se korisni predlošci u obliku Excelovih tablica za izradu plana korištenja školske opreme kao što je prijenosno računalo i LCD projektor, raspored dežurstava učenika po danima, tjedna zaduženja profesora, tablica za upis rasporeda informacija za roditelje, zatim tablica za konzultacije predmetnih nastavnika s učenicima te tablica za izradu rasporeda individualnih razgovora predmetnih nastavnika s roditeljima.

Unutar izbornika Voditelj u PUP-u za nastavnike > Izvannastavni poslovi naći ćete predložak u obliku Excelove tablice za izradu tjednih zaduženja nastavnika po aktivima, Wordove predloške za izradu rasporeda razrednih odjela po smjenama i godišnjih rasporeda dežurstava razreda te obrazac za dežurne učenike koji učenici popunjavaju za vrijeme izvršavanja dužnosti dežurstva.

PUP za nastavnike > Stručni suradnik > Predlošci > Evidencija o učenicima je dio mrežnog sjedišta u kojem se, između ostalog, nalaze predlošci tablica za popis broja učenika po odjelima, spolu, stranom jeziku te ostalim elementima bitnim za organizaciju rada u školi. Na istom mjestu, ali u podizborniku Evidencija o roditeljima, postoji tablica za izradu popisa roditelja izabranih u Vijeće roditelja.

I na kraju, predložak za izradu plana i programa za individualno usavršavanje koji svaki nastavnik izrađuje na početku školske godine, nalazi se u izborniku PUP-a za nastavnike > Osobni i stručni razvoj > Predlošci > Stručno usavršavanje.

Ovi materijali ne predstavljaju ni jedini ni preporučeni način rada, već nude jedan od modela i inspiraciju za nove načine uporabe računala u školi te olakšavaju rad nastavnika u pripremi nastave i svih preostalih nastavnih aktivnosti.

 

Literatura:

• Grupa autora (2007): Priručnik za učenje i poučavanje. http://pup.skole.hr/nastavnik. Pristupljeno 28. 9. 2008.