Pogled od kuće

Broj 121, ožujak 2020.
ISSN 1848-2171

Dragi čitatelji,
u vrijeme pandemije koronavirusa vjerujem da ćete naći zanimljivo štivo i u ovom broju Pogleda i ostati u toplini svog doma sa svojim najdražima.

Ostanite zdravi!

Andreja Hvale Žitnik je kod Roma pokušala podignuti znanje o financijskoj pismenosti. Prvotni ciljevi su bili kod učesnika povećati razumijevanje pojmova dohodak, izdatak, potreba, želja, pametna potrošnja te ih potaknuti k razvoju dobrih potrošačkih navika i štednji, to jest planiranju potrošnje. Više…

Božica Bordaš u svojem članku opisuje BookWidgets, digitalni alat za izradu interaktivnih zadatak i igara, te navodi primjere istih, s naglaskom na primjenu u predmetnoj nastavi matematike u osnovnoj školi. Više…

U projekt Pasavček uključila se učiteljica Alenka Cigoj kao školska koordinatorica gdje se potiče upotreba dječjih sigurnosnih sjedala i dosljednost vezanja sigurnosnim pojasom tijekom vožnje. Više…

Neke brojke pokazuju kako mladi ljudi manje čitaju, imaju više poteškoća s pisanjem, čitanjem i koncentracijom. Dragica Filipčič se zapitala što može učiniti da učenici dio vremena provode za modernim računalom čitajući. Više…

Znanje o prometu čini mi se jako važno za život, kaže Helena Miklavec. Zato je zadaća nas odraslih da učenike pravovremeno podučimo i navikavamo na pravilno postupanje čime ćemo se i pobrinuti za sigurnost djeteta. Više…

Jasmina Selko u goste je pozvala umirovljenicu, gospođu Emu Grűnbacher, koja vodi čitateljski klub u mjestu. Učenicu su bili oduševljeni susretom i izrazili su želju za takvim susretima i radionicama. Više…
Također, u predmetu Kućanstvo, učiteljica Jasmina je kod obavljanja obiteljskih kućanskih poslova kod učenika 5, razreda uključila i njihove roditelje, koji su provjerili da li je dijete obavilo određene poslove te ga ocijenili. Više…

Učenici i nastavnici Josip Filić, Kristinka Lemaić i Mate Sabol zagrebačke Industrijske strojarske škole tijekom rujna i listopada 2019. godine organizirali su nekoliko interaktivnih izložbi s ciljem obilježavanja Europskog tjedna vještina stečenih u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju. Kako je prošlo možete pročitati ovdje. Više…

Djeca sve više vremena provode u zatvorenom prostoru uz informacijsko komunikacijsku tehnologiju. Pomanjkanje kretanja itekako negativno utječe na normalan tjelesni, psihički i socijalni razvoj. Alpsko skijanje. Samo Gorišek je predstavio vježbu koju je nazvao “Leteća zmija”, a može se izvoditi i na snijegu i u dvorani. Više…

Cilj maturalnog putovanja je upoznavanje i dugih država osim zabave i druženja. Sanja Pavlović Šijanović opisuje putovanje vukovarskih gimnazijalaca po Italiji – Padova, San Marino, Firenza, Bolonga i Ravenna. Više…

Svi putevi vode u Rim i pruža na tisuće predivnih iskustva i znanja. Sanja Pavlović Šijanović i Davor Šijanović izvijestili su nas kako su vukovarski gimnazijalci predstavili svoj projekt Seismograph –  Earthquake detector in real time na velikom svjetskom znanstvenom sajmu Make Faire . Više…

„Nastavni plan i program u državnim školama je dobar, ali volim obogatiti moju nastavu znanjem koje sam dobila na Montessorijevom obrazovanju.“, kaže Sara Rode. Više…

Igra u poticajnoj atmosferi djeci pruža mogućnosti za promicanje inicijative, izgradnju povjerenja, empatije, samopouzdanja i autonomije. Simona Agrež Franko smatra kako je djeci u dobi od prve do treće godine potrebno pružiti dovoljno aktivnosti, a uloga odgajatelja je da prepozna djetetove interese, potrebe i sposobnosti. Više…

U školstvu je sve više integrirano djece s posebnim potrebama, što diktira uključivanje različitih stručnjaka, formiranje zajedničkih ciljeva u korist sve djece, a ne samo djece s posebnim potrebama. Tina Čeh je opisala kako u njenoj školi se formiraju timovi u koje su uključeni specijalni i rehabilitacijski pedagog, učitelj, savjetodavna služba, psiholog i socijalni pedagog. Više…

Gordana Lohajner

Poučavanje druge kulture

Andreja Hvalec Žitnik

Sažetak

Članak govori o poučavanju učenika Roma na području financijske pismenosti. Pošto je kod njih to slabo razvijeno, pokušala sam podignuti razinu znanja na tom području. Prvotni ciljevi su bili kod učesnika povećati razumijevanje pojmova dohodak, izdatak, potreba, želja, pametna potrošnja te ih potaknuti k razvoju dobrih potrošačkih navika i štednji, to jest planiranju potrošnje. Usmjerili smo se k praktičnim radionicama koje su jačale dobre potrošačke navike. Rezultati su nam pokazali da je financijska pismenost snažno povezana s vrijednostima i navikama pojedine skupine ljudi te da su za promjene potrebni vrijeme i ustrajnost. Učenicima su se ponajprije svidjele metode i oblik rada. Potvrdila se već poznata činjenica da učenici Romi lakše i bolje djeluju u manjim skupinama, gdje se sadržaji usput mogu prilagođavati njihovim prijašnjim iskustvima i sposobnostima te uče ovdje i sada.

Ključne riječi: učenici Romi, financijska pismenost, potreba, želja, pametna potrošnja, štednja.

1. Uvod

U OŠ Šentjernej smo se odlučili da s učenicima Romima izvedemo inovacijski projekt na području podizanja financijske pismenosti. Za sam projekt smo dobili poticaj na seminaru Financijska pismenost za Rome koji je izvodio RIC Novo mesto. Ciljevi projekta su bili povećati razumijevanje pojmova dohodak, izdatak, potreba, želja, pametna potrošnja kod učesnika te ih potaknuti k razvoju dobrih potrošačkih navika i štednji, to jest planiranju potrošnje [2] (Počrvina, 2015.). Projekt se odvijao u obliku radionica koje su se izvodile nakon nastave. Glavne metode rada su bile razgovor, objašnjavanje, brainstorming, analize novinskih letaka, učenje kroz eksperimente, rad u skupinama te igre uloga [2] (Počrvina, 2015.). Temeljno načelo kojem sam slijedila je bilo proces poučavanja usredotočen na učesnika te povezanost nastavnih sadržaja s životnim okruženjem i iskustvima učesnika [2] (Počrvina, 2015.).

2. Sadržaj

Inovativno učenje se kod Roma u praksi pokazuje kao vrlo dobro te gotovo nužni oblik poučavanja. Učenici Romi se, naime, u procesu obrazovanja susreću s mnogim preprekama kao što su kulturna, jezična i socijalna deprivilegiranost, često izostanci s nastave te izrazito slaba pripremljenost na ulazak u školu. Također je izrazito slaba motivacija za učenje i manjak poticaja roditelja. Tako smo željeli na neki drugi način približiti potrošačke navike učenicima Romima.

Počeli smo s prvim pojmom – dohotkom. Pojam sam objasnila učesnicima, a oni su potom razmišljali što su njihovi osobni dohoci te što su dohoci njihovih obitelji. Pritom sam učesnike poticala da kreativno razmišljaju što bi još moglo postati njihov izvor prihoda. Idući susret smo počeli s objašnjenjem pojma izdatak, što je učenike potaknulo k raspravi o tome za što sve trošimo novac. Kod idućeg zadatka sam učenicima dala mogućnost da razmisle i predstave za što bi sve potrošili ogromnu količinu novca kojeg bi dobili na lutriji. Oblikovali su plakate sa svojim izborom, a potom je slijedila rasprava o tome koliko su te kupovine bile promišljene i pametne.

Slika 1. Izrada plakata

To je također bi uvod objašnjenju razlika među pojmovima potreba i želja. Zbog lakšeg razumijevanja potreba sam osim potreba po Maslowu [1] (Počrvina, 2015.) upotrijebila objašnjenje potreba po Glasseru [5] (PPT prezentacija: Motivacija), što je učenicima bilo bliže. Uz listanje reklamnih letaka su razmišljali s kojim proizvodima ili uslugama zadovoljavamo koju od potreba (po moći, slobodi, preživljavanju, ljubavi, zabavi) te kada je kod nas neki proizvod samo želja, a kada potreba. Potom smo razgovarali o važnosti dobrih potrošačkih navika. Učenici su predstavili svoje potrošačke navike. Rasprava je tekla i o prednostima i slabostima različitih vrsta trgovina, rasprodaja i kupona koje mogu naći u letcima. Poticala sam ih k razmišljanju o važnosti planiranja potrošnje te pripremi na kupovinu. Uz to smo i otišli u obližnju trgovinu te pregledali kako su proizvodi razmješteni po trgovini i kako su navedene cijene. Pregledali smo njima najpoznatije proizvode te pokušali naći nadomjeske drugih njima nepoznatih marki. Učenici su također morali usporediti cijene jednakih ili sličnih proizvoda u različitim količinama. Taj dio zadatka je za njih bio najteži jer ih je najniža cijena bez obzira na količinu obično zavela. Uz to su igrali igru uloga kupovanja te utvrđivali rukovanje s novcem.

Slika 2. Igra uloga

Na idućem susretu smo si zadali cilj da ispečemo kekse. Prije toga su morali pripremiti spisak potreba, pregledati aktualne letke i usporediti cijene te se odlučiti u koju trgovinu ćemo otići u nabavu. Napisati su morali spisak za kupovinu te izračunati trošak pečenja. Potom smo ispekli kekse. To je ujedno učenicama bila i neka nagrada za dobro učestvovanje.

Slika 3. Spisak za kupovinu                   Slika 4. Pečenje keksa

Jedan od načina kako im približiti financijsku situaciju je bila i didaktička igra Romonopoly [4] (Popović, 2015.), [3] (Počrvina, 2015.). S tom igrom sam željela kod učenika Roma produbiti razumijevanje pojmova dohodak, izdatak, potreba, želja, pametna potrošnja kod učesnika te ih potaknuti k razvoju dobrih potrošačkih navika i štednji, to jest planiranju potrošnje, provjeriti kakvoj potrošnji se naginju, utvrditi što ih kod kupnje najviše zavede, razvijati i jačati svijest dobrog kupovanja te jačati svijest da su neki troškovi u životu nužni te da ih treba platiti.

Slika 5. Didaktička igra Romonopoly

Didaktička igra Romonopoly je zamišljena ponajprije tako da učenici preko igre zaista spoznaju kako teško je zaraditi novac, koliko mnogo imaju troškova te da treba razmisliti što, kako i koliko čega kupiti. Potiče k osvješćivanju važnosti obrazovanja. Učenike je pri igranju igre iznenadilo mnogo troškova. Utvrdili su da moraju štedjeti novac, da ga ne smiju trošiti na nevažne stvari ako žele doći do cilja. Prije svega su se nagibali nepromišljenoj potrošnji kod kupnje telefona. Igra zahtijeva mnogo ustrajnosti i promišljenosti.

Slika 6. Učenici pri igranju didaktičke igre Romonopoly

Posljednji susret bio je namijenjen razmišljanju o štednji te o tome za što bi ili će štedjeti. Slijedila je još evaluacija u kojoj su rekli da su uživali na susretima te da su saznali nešto novoga.

3. Zaključak

Osvješćivanje financijske pismenosti je dugotrajan proces. Istovremeno financijska pismenost snažno utječe na kvalitetu života. Zato mislim da bi te sadržaje trebalo još češće uvoditi u nastavni proces. Učenici su pokušali unašati pridobiveno znanje o financijama u svoje razmišljanje i djelovanje. No, kada je novopridobiveno teoretsko znanje trebalo upotrijebiti u svakodnevnoj praksi (kupovini sastojaka za pečenje), učenici nisu koristili novo znanje. Tek uz moje upozorenje su se pokušali prisjetiti što bi mogla biti racionalnija kupnja, no omela ih je želja po što bržoj kupovini. U prvi plan je došla njihova navika impulzivne kupovine, pri kojoj ne gledaju cijene, ih ne uspoređuju, ne uzimaju u obzir odnos cijena:količina, nego kupuju s obzirom na privlačnost proizvoda zbog izgleda ili ako proizvod već poznaju. Kroz projekt sam potvrdila uvjerenje da su potrošačke navike učenika Roma i njihovih roditelja vrlo različite i snažno ukorijenjene. Potvrdilo se moje prethodno iskustvo da su učenici Romi motivirani za učenje sadržaja koje mogu konkretno unijeti u svakodnevni život ovdje i sada. Ključnu poteškoću sam pronašla u kulturnim razlikama te razilaženju u vrijednostima i načinu života. Odnos do novca i financija je odnos različitih vrijednosti (sigurnost, snaga, sloboda, rad kao vrijednost) u kojima se dvije kulture koje se susreću vrlo razlikuju.

4. Bibliografija

[1] Gabi Ogulin Počrvina, Ana Popović, Jelena Stanković, Srđan Marinković, Danijela Stošić, Priročnik za izvajalce programa Finančna pismenost za Rome s smernicami za uporabo orodij Finally, urednica Gabi Ogulin Počrvina. Novo mesto: Razvojno izobraževalni center, 2015.

[2] Gabi Ogulin Počrvina, Popi Christopoulou, Oana Marcu, Kurikulum izobraževalnega programa Finančna pismenost za Rome, Novo mesto: Razvojno izobraževalni center, 2015.

[3] Gabi Ogulin Počrvina, Didaktična igra Romonopoly, oblikovanje Romonopoly Simona Pavlin, Novo mesto: Razvojno izobraževalni center, 2015.

[4] Ana Popović, Rayna Dimitrova, Savka Savova, Gabi Ogulin Počrvina, Jelena Stanković, Mária Garabášová, Srđan Marinković, Danijela Stošić, Delovni zvezek izobraževalnega programa Finančna pismenost za Rome, Novo mesto: Razvojno izobraževalni center, 2015.

[5] PPT predstavitev: Motivacija, Dosegljivo: https://www.slideserve.com/ozzy/motivacija; po Glasserju dosegljivo

BookWidgets u nastavi matematike (1. dio)

Božica Borbaš

Sažetak

U članku opisujem BookWidgets, digitalni alat za izradu interaktivnih zadatak i igara, te navodim primjere istih, s naglaskom na primjenu u predmetnoj nastavi matematike u osnovnoj školi.

Ključne riječi: digitalni alat, BookWidgets, interaktivni zadatci, matematika

1. Uvod

Kada nam je u školi opremljena multimedijska učionica pametnom pločom i tabletima, počela sam istraživati i isprobavati razne digitalne alate. Najfunkcionalniji mi se pokazao BookWidgets, a oduševio me već na prvi pogled jer ovaj alat daje učiteljima razne mogućnosti za izradu digitalnih nastavnih materijala koji se mogu koristiti na računalu, tabletu ili mobitelu. Trenutno su u ponudi 42 različita predloška interaktivnih zadataka i igara koje učenicima podijelimo linkom ili QR kodom. Neki od onih koje često koristim u nastavi su kviz, križaljka, uparivanje, anketa, bingo, slučajni odabir i izlazna kartica. U ovom članku navodim primjere njihove upotrebe u nastavi matematike, no mogu se koristiti pri ostvarivanju ishoda svih nastavnih predmeta kao i očekivanja međupredmetnih tema, pa i za vrednovanje, kako formativno, tako i sumativno.

2. Vrste i primjeri interaktivnih zadataka i igara

2.1. Križaljka (Crossword)

Križaljku koristim za ponavljanje raznih pojmova ili uvježbavanje računa s prirodnim brojevima. U drugom slučaju učenici unose znamenke svojih rješenja. Pri izradi križaljke unese se pojam i opis pojma ili rješenje zadatka i zadatak koji učenici trebaju riješiti. Križaljka se može pomicati mišem ukoliko ju prekriva dio teksta. Ako se klikne na neki redak/stupac (ne oboje istovremeno) istakne se pitanje koje se na njega odnosi. Nakon popunjavanja križaljke učenik odmah dobije povratnu informaciju o uspješnosti – točni unosi označeni su zelenom bojom, a netočni crvenom.

2.2. Uparivanje (Memory Game, PairMatching)

BookWidgets nudi dvije mogućnosti za igru uparivanja – uobičajenu verziju u kojoj ne vidimo što je na kartcama (Memory) i otvorenu verziju (Pair Matching) koju češće koristim, jer želim da učenici usmjere svu svoju pažnju na uparivanje odgovarajućih zapisa. Mogućnosti primjene u nastavi matematike su brojne, no evo nekih: kvadriranje, ekvivalentni razlomci (proširivanje – skraćivanje), korjenovanje, najmanji zajednički višekratnik i postotci. Na kartice možemo unositi pojmove, brojeve ili slike.

2.3. Slučajni odabir (Randomness)

Moguće je unijeti pojmove, brojeve ili slike koje će biti prikazane slučajnim redoslijedom. Može se koristiti za čitanje velikih prirodnih brojeva ili decimalnih brojeva, zbrajanje decimalnih brojeva, njihovo uspoređivanje ili redanje po veličini, i sl.

2.4. Slagalica (Puzzle)

Ovim alatom je vrlo jednostavno izraditi puzzle za slaganje. Samo je potrebno unijeti sliku koju želimo. Možemo koristiti u uvodnom dijelu sata kao motivaciju i uvod u temu.

2.5. Popis za provjeru (Checklist)

Možemo kreirati i listu u kojoj učenici označavaju određene stavke. To mogu biti koraci pri rješavanju problema ili liste za samoprocjenu ostvarenosti ishoda.

2.6. Bingo

BookWidgets ima i mogućnost izrade interaktivnih bingo kartica. Potrebno je unijeti 24 pojma ili rješenja i podijeliti poveznicu učenicima. Kada oni otvore kartice na svom uređaju, svatko ima drugačiji raspored pojmova. Učitelj čita pitanja ili daje odgovarajuće zadatke, jedan po jedan, nasumično odabran. Učenici obilježe točan odgovor (polje promijeni boju), a tko prije popuni redak, stupac ili dijagonalu vikne: „Bingo!”

2.7. Izlazna kartica (Exit Slip)

Izlazna kartica daje učeniku i učitelju uvid u ostvarenost ishoda nakon održanog nastavnog sata. No, u ovu svrhu može se koristiti i običan kviz.

2.8. WebQuest

Sve digitalne materijale koje pripremimo za jedan nastavni sat možemo objediniti i podijeliti učenicima samo jednom poveznicom. Ovdje možemo unijeti i druge sadržaje poput teksta, slika, videa ili poveznica na internetske sadržaje.

3. Zaključak

BookWidgets je, dakle, višefunkcionalan alat koji naravno ima i mogućnost izrade ankete i kviza, no to je posebna tema. Dovoljno je reći da pri izradi kviza možemo koristiti čak 32 vrste pitanja, za razliku od mnogih drugih alata koji uglavnom nude pitanja višestrukog izbora, točno/netočno i eventualno daju mogućnost sortiranja. I na kraju za jednog matematičara, najvažnija je mogućnost unosa matematičkih formula, a ovaj alat, uz sve navedeno, podržava LaTeX!

Literatura

BookWidgets Teacher Blog

Sigurnost u prometu

Alenka Cigoj

O sigurnosti u prometu se učimo cijeli život. Djeca su često učesnici prometnih nesreća kao putnici u vozilima ili pješaci na cesti. Zato je vrlo važno da nastavu prometnog odgoja paniramo tako da uključimo što više aktivnih i iskustvenih oblika rada da učenici dobiju iskustva te razviju vještine i izvan učionice. Projekt Pasavček (pasanac, op.a.) kojeg vodi Sektor za preventivu i odgoj u cestovnom prometu u okviru Javne agencije Republike Slovenije potiče upravo to i zbog toga sam se i sama uključila kao školska koordinatorica. Projekt se u našoj školi izvodi već više godina, a uključuje učenike od 1. do 3. razreda.

Ključne riječi: sigurnost u prometu, projekt Pasavček, iskustveno učenje

Uvod

Projekt Pasavček u Sloveniji traje već od 2005. godine. Na početku je bio dio međunarodnog projekta EUCHIRES, a sada ga Sektor za preventivu i odgoj u cestovnom prometu nastavlja. »Red je vedno pas pripet« (»Red je uvijek vezati pojas«, op.a.) je slogan projekta kojim želimo učenike potaknuti k upotrebi dječjih sigurnosnih sjedala i dosljednom vezanju sigurnosnim pojasom tijekom vožnje.

Svjesna sam da je vrlo važno da su učenici upoznati s prometnim propisima i osviješteni o posljedicama, ukoliko ih se ne pridržavaju, da su što bolje pripremljeni na samostalno učestvovanje u prometu te poznaju sva sigurnosna sredstva koja pritom mogu upotrebljavati. Zato je prometni odgoj planirala međupredmetno kroz cijelu školsku godinu. Zadala sam si ciljeve preko kojih će se učenici upoznati s namjenom i upotrebom dječje autosjedalice i sigurnosnog pojasa. Osim toga su također ciljevi prometnog odgoja utvrđivanje pravila ponašanja u prometu, upoznavanje s pravilima sigurnog hodanja (u skupini, na pločniku, izvan pločnika, prelaženje ceste), upoznavanje prometnih putova u okolici škole, prometnih znakova i pravila ponašanja u raznim prijevoznim sredstvima te doživljaj poziv policajca kao nekoga tko ti može pomoći i koji usmjerava.

Učenike i roditelje sam već na početku školske godine upoznala s projektom Pasavček. Rad je bio tako planiran da se odvijao kontinuirano tijekom cijele školske godine.

Već prvi školski dan nas je posjetio policajac iz Policijske postaje Šentjernej te roditelje poučio o prometnim putovima u našem gradu i sigurnosti djece u prometu.

Učenike sam upoznala s životinjom pasancem koja je maskota projekta. Pogledali smo fotografije životinje te saznali da u mnogim jezicima ime te životinje sadrži riječ PAS (pojas, op.a.) te da je baš zbog toga bila izabrana za maskotu tog projekta.

Na satima slovenskog jezika smo mnogo razgovarali o Pasavčku te o njemu sastavljali različite priče. Pogledali smo i predstavu s lutkama o prometu u kojoj je nastupao Pasavček.

Slika 1. Predstava lutaka s Pasavčkom

Na matematici smo rješavali različite zadatke i prometne labirinte. Preko interaktivne ploče smo rješavali zadatke povezane s učestvovanjem u prometu (brojali, uređivali i priređivali smo prometne znakove).

Na Glazbenoj kulturi smo pjevali pjesmice (Autobus, Moj crveni auto) te slušali i prepoznavali zvukove u prometu (cviljenje guma, zvuk prometne nesreće, zvuk motora, kamiona, zrakoplova i helikoptera).

Likovno smo stvarali na Likovnoj kulturi. Dobili smo bojanke s motivom Pasavčka koje su učenici s veseljem pobojali. Jako smo se razveselili tetovažama. Voštanom bojom su naslikali sebe u igri s Pasavčkom te smo uredili razrednu izložbu uradaka.

Slika 2. Likovno stvaranje

U okviru predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura smo išli na šetnje te se aktivno uključivali u promet. Utvrđivali smo hodanje po pločniku, uz rub ceste, pravilan prelazak ceste na označenom, neoznačenom i semaforiziranom dijelu ceste te dosljedno koristili žutu maramu. Pri šetnji smo promatrali i prometne znakove. U učionici smo ih opet pogledali, razgovarali o tome što nam poručuju te ih nacrtali. Posjetio nas je i policajac. Prvo nam je u učionici objasnio kako važno je da djeca koriste dječju sjedalicu te da su u automobilu privezani sigurnosnim pojasom. Zatim nam je rekao koliko je važna vidljivost u prometu te poštivanje prometnih znakova i propisa. Zajedno smo otišli na šetnju u okolici škole. Pri predmetu Priroda i društvo smo odglumili prometnu situaciju »Kako vozač vidi pješake«. Na kutiji za cipele smo izrezali otvor koji je služio kao vjetrobransko staklo. Na strani smo izrezali manje otvore za prozore. Taj model nam je služio za simulaciju pogleda vozača automobila. Učenici su praktično otkrili da vozač ne može u svakom trenutku vidjeti pješaka koji stoji uz rub ceste. Pri drugoj vježbi smo na kutiji za cipele izrezali malu rupu te u kutiju postavili crvenu, plavu i žutu kocku. Učenici su zatim utvrđivali koliko predmeta vide kroz otvor te kakve su boje. Većinom su vidjeli samo žutu boju. Potom smo kroz manju rupu na strani kutije posvijetlili sa svjetiljkom te su učenici vidjeli sve tri kocke. Utvrdili su da je vrlo važno da u prometu nose žutu maramu, svijetlu odjeću i reflektirajuće oznake. S učenicima smo mnogo razgovarali o upotrebi dječje sjedalice i sigurnosnog pojasa u automobilu (čemu služi, zašto ga moramo koristiti, što se može dogoditi ako ga ne koristimo te kakve su posljedice) te o tome kako se ponašamo u prometu. Da bi podigli svijest i stvarnu upotrebu sigurnosnog pojasa, smo izveli zadatak »Bilježimo vezivanje«. U određenom razdoblju sam izabrala tjedan provjere te smo u tabelu upisivali što su utvrdili. U slučaju da su svi putnici u automobilu bili privezani sigurnosnim pojasom, si je učenik označio polje žigom pasanca. U suprotnom slučaju si je nacrtao crnu točku s uskličnikom. Utvrdili smo da su učenici i njihovi roditelji prema kraju tjedna dosljednije koristili sigurnosni pojas.

Slika 3. Bilježenje upotrebe sigurnosnog pojasa

Posjetili smo dan otvorenih vrata Policijske postaje Šentjernej te među ostalim isprobali »sudar« gdje smo ponovno dobili potvrdu da ti sigurnosni pojas može spasiti život.

Slika 4. Test »sudara«

Zaključak

Rezultati projekta su bili očiti već tijekom godine, nakon svake aktivnosti. Učenici su sve bolje poštovali načela sigurnog učestvovanja u prometu, znali su o tome razgovarati, opažati i upozoriti one koji to nisu poštovali te dosljedno koristili žutu maramu. Svijest učenika o upotrebi sigurnosnog pojasa te biti viđen i oprezan u prometu se očito popravilo. Učenici su shvatili da ne vežu sigurnosni pojas zbog policajaca, već zbog vlastite sigurnosti. Tom je zasigurno doprinijela akcija provjere vezanja. Učenicima je projekt bio zanimljiv te su rado učestvovali. Utvrdili su da sami mogu pridonijeti sigurnosti u prometu te biti uzor svojim roditeljima. U projekt ću se uključiti i iduće godine pošto mi daje dobra ishodišta za obradu teme sigurnosti u prometu.

Literatura

1. Markl, M., Oblak, B., Zabukovec, V., Žlender, B. (2016). Red je vedno pas pripet, za večjo varnost otrok pri vožnji. Ljubljana. Javna agencija Republike Slovenije za varnost prometa, Sektor za preventivo in vzgojo v cestnem prometu
2. https://www.avp-rs.si/preventiva/prometna-vzgoja/programi/pasavcek/
3. Program osnovna šola SPOZNAVANJE OKOLJA

Slike: osobni arhiv Alenke Cigoj

Klasično čitanje kao protuteža digitalizaciji

Dragica Filipčič

Sažetak

U članku pokušavam predstaviti klasično čitanje kao protutežu „digitalnom dobu“. Društvo je široko i nekritički prihvatilo inovacije ne dovodeći u pitanje prednosti i nedostatke suvremene tehnologije i njihov utjecaj na mlade. Neke brojke pokazuju kako mladi ljudi manje čitaju, imaju poteškoće s pisanjem, čitanjem i koncentracijom.

Kao učitelj, pitam se, što mogu napraviti da učenici dio vremena provode za modernim uređajima čitajući. Znam da je duha koji je pobjegao iz boce nemoguće vratiti. Istovremeno ne mislim da je digitalizacija nešto loše. Ali, nažalost, primjećujem promjene u radu djece u školi

Ključne riječi: čitanje, digitalno doba, popularizacija čitanja.

1. Uvod

U svojoj 21-godišnjoj karijeri predavanja engleskog jezika na predmetnoj razini u osnovnoj školi primjećujem sljedeće promjene:

• razina engleskog jezika je narasla
• znaju više, ali pamte manje
• rukopis se teže čita
• fokus između čitanja i razumijevanja čitanja se pogoršao
• čitanje za zadovoljstvo je rijetkost
• kritičko mišljenje i kreativnost su rijetko prisutni
• koncentracija se smanjila
• društveno umrežavanje pomoću modernih tehnologija zamjenjuje istinsko druženje
• manje spavaju
• manje su fizički aktivni
• više su ili uznemireni ili naprotiv apatični

U ovom sam radu pokušala otkriti kako digitalno doba utječe na čitanje i što mogu učiniti kao nastavnik, tako da učenici svakodnevno odvoje barem malo vremena za čitanje. Čitanje pomaže ne samo njihovoj pismenosti, učenju, koncentraciji, već i njihovom psihološkom zdravlju.

2. Prednosti čitanja za zadovoljstvo

Čitanje i pisanje su ljudsko razvijene vještine koje su važne kulturno i civilizacijsko nasljeđe.

Današnje digitalno doba obilježeno je izuzetno važnom prekretnicom u povijesti čitanja i pisanja. S razvojem informacijske tehnologije upotreba tipkovnice sve više zamjenjuje rukopis, a čitanje na ekranu zamjenjuje čitanje s papira.

Novozelandsko izvješće o istraživanju, “The Growing Independence report on the Competent Learners project for children at age 14”“ otkrilo je da učenici koji vole čitati:

• postižu veće rezultate u matematici, čitanju i rješavanju logičkih problema,
• imaju veći interes za sudjelovanjem u školi,
• imaju dobru komunikaciju i pozitivan odnos s obitelji i kvalitetnija prijateljstva,
• imaju manje rizično ponašanje,
• imaju višu razinu motivacije za školu.

Oni koji nisu čitali vjerojatnije su:

• s vremenom postali ovisni o tehnološkim uređajima,
• postali brže uznemireniji,
• u dobi od 12 godina već je uočeno neprimjereno ponašanje u učionici,
• manje je vjerojatno da će ispuniti domaći zadatak,
• manje su uzbuđeni zbog polaska u školu.

Istraživači iz newyorške New School također su otkrili povezanost između čitanja knjižne fikcije i povečane empatije. (Comer Kidd & Castano, 2013)

Zapravo mi nije bilo teško pronaći obilje istraživanja o prednostima čitanja. Izazov je bio ograničiti slučajeve. Možemo to jasno reći: čitanje je dobro za nas.

3. Čitanje na mreži nasuprot čitanju pisanih tekstova

Koje su razlike između čitanja tiskane knjige na papiru i čitanja knjige na ekranu?

Jedna od prednosti e-knjige je njen veći izbor i lakši pristup.

No, kao nastavnika, zanima me postoji li razlika između klasičnog čitanja i digitalnog čitanja? Barem nekolicina istraživača vjeruje, da postoji. Istraživački tim autora pripremio je studiju u kojoj je 130 studenata preddiplomskog studija moralo pročitati dva članka. Rezultati ove studije pokazuju da su tekstovi na papiru lakše razumljivi i uvjerljiviji. Osim toga, digitalni tekstovi čak predstavljaju dodatne prepreke za manje kompetentne čitatelje. (Holleran & Murphy, 2004., str. 135-137)

Rezultati studije E-Read: Evolucija čitanja, koja je uspoređivala čitanje s digitalnih ekrana i čitanje s papira, pokazali su da je čitanje s ekrana mnogo površnije i plitko, također razumijevanje čitanja je lošije.

Još jedna prednost tiskane knjige je ta što nemaju poremećaje. Uz knjigu, čitači se ne mogu prebaciti na nešto drugo ili se ne pojavljuju druge distrakcije (reklame, poruke itd.) koje zbunjuju čitatelja. Fokus je samo na čitanju, a ne na bilo kojoj dodatnoj zabavi ili preusmjeravanju koji mogu izobličiti prednosti čitanja.

4. Utjecaj čitanja

Koji su pozitivni aspekti klasičnog čitanja?

• razvija se bolje čitanje,
• proširi se vokabular,
• razvijaju se druge jezične vještine,
• razvija se koncentracija,
• razvija se mašta,
• razvija se pamćenje,
• mozak ostaje više “mlad”, jer usporava njegovo starenje za 32% u kasnijem životu,
• ima pozitivan učinak na smanjenje stresa. Čitanje razinu stresa smanjuje se za 67%.
• ima pozitivne učinke na razvoj empatije ili percepciju i razumijevanje osjećaja drugih. Čitanje neizravno pomaže u boljim međuljudskim odnosima.
• pomaže u upoznavanju nas samih i potiče ostvarenje životnih ciljeva, što nas dugoročno čini sretnima.

(Gelman, L. (b. D.). Prednosti čitanja)

5. Školski projekti

Što mogu učiniti kao nastavnik za popularizaciju čitanja?

U osnovnoj školi pozivamo učenike da čitaju slovenske, engleske i njemačke knjige u slobodno vrijeme. Kako to popularizirati?

a) projekt: Zakačen sa knjigom ili Hooked by the book

Zašto bi čitanje bilo dosadno? Gdje vas je knjiga odvukla? Na kraju školske godine pozvala sam učenike na sudjelovanje, malo za šalu, malo za stvarno. Namjera je popularizirati čitanje i pokazati im da čitaju za sebe, a ne za ocjenu ili za učitelja. Tijekom praznika (ljeto, zima, …) ili tijekom školske godine pronalaze neobično mjesto za čitanje i slanje fotografije. Napravila sam kolaž svih fotografija u razredu kako bismo promovirali čitanje i zabavili se.

Slika 1. Kolaž fotografija

b) bralna značka za roditelje

Znamo da kultura čitanja potječe od kuće. Mislim da je čitanje primjerom još jedan motivirajući faktor kojim pokažemo svojoj djeci da je čitanje ugodna aktivnost. Ona bi bila okrunjena dodjelom certifikata na kraju školske godine kada djeca na ceremoniji zatvaranja u školskoj knjižnici daju roditeljima priznanje za čitanje, za usvojeno bralno značko. Želimo da nam se pridruži što više roditelja. Roditelji bi bili primjer svojoj djeci i rekli bi im nešto o knjizi, razmijenili mišljenja, razgovarali o njoj, družili se. Nagrada za čitanje roditeljima bila bi primanje letka na kojem napišu autora, naslov i zatim- kratak sadržaj, preporuka, misao ili citat – za tri pročitane knjige (koliko god je potrebno za prepoznavanje). Učenici donose letke u školu, a krajem godine organiziramo završni događaj. Od najveće je važnosti da djeca dožive iskustvo čitanja u svom kućnom okruženju i da se čitanje uvijek gleda kao pozitivno i ugodno.

Brojna su istraživanja pokazala da djeca koja kasnije vole čitati potječu iz obitelji u kojima se čita i gdje roditelje potiču na čitanje.

6. Zaključak

Ušli smo u digitalno doba kada je više ljudi zalijepljeno za svoje ekrane. Zbog toga je važno razmisliti o promjenama koje digitalno doba donosi u naše živote, u naše škole.

Jedna potencijalna opasnost digitalnog doba je utjecaj na čitanje. Povećana upotreba računala koštat će nas i pismenosti i mašte.

Svestranost tehnologije i njeno stalno miješanje u naše privatne živote, zahtijeva da kritički analiziramo ove probleme i izradimo planove, smjernice i sustave koji osiguravaju da studenti nisu prepušteni elektronskim uređajima. Pronalaženje prave ravnoteže je neophodno. Postoji vjerojatnost da će uzrok socio-ekonomskog jaza među ljudima biti baš čitanje. Stoga škole moraju tražiti rješenja kako klasično čitanje ne bi postalo relikvija.

7. Literatura

1. Comer Kidd, D., & Castano, E. (2013). Reading Literary Fiction Improves Theory of Mind. Science, 377-380.
2. Education, N. Z. (2006). Growing Independence: A Summary of Key Findings from the Competent Learners @ 14 Project. Wellington, New Zealand: New Zealand Ministry of Education.
3. Gelman, L. (b. d.). Benefits of Reading: Getting Smart, Thin, Healthy, Happy. dostopno na: http://www.rd.com/health/wellness/benefits-of-reading/
4. Holleran, T. A., & Murphy, P. K. (2004). Do Virtual Envionments Lead to Virtual Learning? In E. b. Cleghorn, Missing the Meaning: The Development and Use of Print and Non-Print Materials in Diverse School Settings (p. 270). New York: Palgrave Macmillan.

Fotografije: osobni arhiv, Dragica Filipčič

Trebamo li kacigu?

Helena Miklavec

Uvod

Znanje o prometu čini mi se jako važno za život, a šestogodišnjaci (učenici 1.razreda) su vrlo primjereni da im se još prije početka samostalnog uključivanja u promet predstave i sve nesigurnosti i opasnosti koje na njih vrebaju, ali i pravila kojih se moraju pridržavati. U prometu ima puno pravila koja djeca moraju upoznati i razumjeti i stoga s time moramo započeti dovoljno rano.

Uz primjereno, utemeljeno i dostatno uvjerljivo pojašnjenje i dosljedno postupanje i dijete će prihvatiti određena pravila te ih automatski primjenjivati i u svojem postupanju. Kada se radi o zaštiti djeteta kompromisa ne smije biti. Zato je zadaća nas odraslih da dijete pravovremeno podučimo i navikavamo na pravilno postupanje čime ćemo se i pobrinuti za sigurnost djeteta.

Ključne riječi: zaštita, biciklist, kaciga

Svijest o problemu

Na školskom dvorištu promatrali smo starije učenike koji su se spremali na ispit iz vožnje bicikla. S toga sam taj događaj iskoristila da pozornost namijenimo biciklistu.

Jako puno pozornosti posvećuje se privikavanju na uporabu zaštitnih sredstava u vožnji biciklom. Unatoč svemu, još uvijek možemo vidjeti dijete koje vozi bicikl bez zaštitne kacige. U seoskom okruženju to se događa još i češće, jer sporedne staze i ne-prometne ceste daju odličan izgovor da se kaciga ne nosi. Zato sam djecu, dok smo promatrali starije učenike, upozorila na uporabu kacige. Budući da su djeca različito reagirala na pitanje o važnosti uporabe biciklističke kacige (u prvom su me redu zabrinule primjedbe djece da kacigu uopće nemaju, da kacigu niti ne trebaju…), odlučila sam se da ću djeci pokušati prikazati kacigu kao važno zaštitno sredstvo i to tako da ćemo zajedno doći do spoznaja koje će dijete uvjeriti u važnost nošenja kacige.

Ciljevi:

• upoznavanje djece s pravilima sigurnog ponašanja u prometu,
• upoznavanje djece s uporabom kacige u različitim zanimanjima i športovima,
• da djeca spoznaju zaštitnu ulogu kacige.

Djeci sam donijela biciklističku kacigu i ispričala im izmišljenu priču o kacigi koju nitko nije volio i koja je zato žalosna i usamljena ležala na polici. Djecu sam upitala imaju li i oni kod kuće takvu kacigu koju ne koriste. Odgovori su bili različiti, a djeca su ih u tabeli zabilježila na način da su u tabeli, u odgovarajućem stupcu obojila odgovarajući kvadratić.

Djeca su u odabir ponuđena tri odgovora :

• kacigu koristim uvijek kada se vozim biciklom – u prvom stupcu se kvadratić obojiš zelenom bojom,
• kacigu koristim samo ponekad – u drugom stupcu se kvadratić obojiš žutom bojom,
• kacigu ne koristim odnosno nemam je – u trećem stupcu se kvadratić obojiš crvenom bojom.

U tabelama smo pročitali odgovore koji nisu puno obećavali. Od 19-oro djece zelenom je bojom kvadratić obojilo 6-oro djece, žutom 9-oro i crvenom 4-oro djece, što je pokazalo da nisu dostatno podučeni o značaju kacige u vožnji biciklom, jer je čak dvoje djece reklo da kacigu uopće nemaju.

Svoje su odgovore utemeljivali na sljedeći način:

• Za vožnju po dvorištu mi kaciga ne treba.
• Meni mama ne dopušta sjesti na bicikl, ako nemam kacigu.
• Ja je nemam, a nema je ni moja sestra.
• Moja je već stara i žulja me i zato je ne nosim.
• Kacigu ću dobiti kad dobijem nov bicikl.
• Ponekad je nosim, a ponekad ne nosim.
• Ja je uvijek nosim,a ima je i moj mali brat koji se još vozi u sjedalici.
• Moram kući ako me tata vidi bez kacige.
• …

Uzrok za ovakav rezultat je vjerojatno i to da ta djeca stanuju po selima gdje nesigurnostima u prometu nisu tako jako izložena kao djeca u gradu. Ipak se nesreća može dogoditi i na domaćem dvorištu i stoga je od velike važnosti da su djeca toga svjesna.

Postavljanje pretpostavki

Trebamo li kacigu? To je bilo naše pitanje. Djeca su se podijelila u dva »tabora«. Jedni su tvrdili kako je kacigu dobro imati, jer se možeš udariti u glavu, jer možeš platiti kaznu …Drugi su pak tvrdili da na dvorištu kacigu ne trebamo, jer nema automobila, da je kaciga potrebna samo na glavnoj cesti… Budući da se djeca nisu mogla dogovoriti tko je u pravu, dala sam im novu zadaću. U tabeli su svoje mnijenje prikazali na način da se je svako dijete moralo odlučiti da li smatra da se u vožnji biciklom kaciga uvijek mora nositi na glavi ili ne. U stupac za koji su smatrali da odgovara njihovom mišljenju, zalijepili su zeleni (DA) ili pak crveni (NE) listić.

Nakon što su sva djeca dala odgovore, zajedno smo pregledali rezultate i utvrdili da se je za odgovor da je kaciga potrebna odlučilo 12 djece, a za ne 7 djece. Dogovorili smo se da ćemo zajedno utvrditi koja je grupa u pravu i da ću ih, ako mi pri tom budu pomogli, uvjeriti u značaj i važnost nošenja kacige.

Zajedno s djecom pregledala sam publikaciju »Spriječite ozljede glave u vožnji biciklom – Što roditelji moraju znati o biciklističkoj kacigi«, koju je izdao Institut za zaštitu zdravlja Republike Slovenije. U njoj smo pronašli informacije o tome zašto biciklisti moraju nositi kacigu, kako izabrati kacigu i kako se naviknuti na korištenje kacige. Publikaciju su djeca odnijela i doma kako bi se o tome razgovarali i kod kuće.

Dogovorili smo se da ćemo u narednim danima u školu donositi slike, revije, časopise, publikacije u kojima će se naći neka sličica s kacigom.

Provjeravanje pravilnosti pretpostavki

Iz donesenog materijala izrezivali smo sličice i stavljali ih na ploču. Sličice smo razvrstavali u skupine, i to prema različitim kriterijima. Skupina kaciga iste boje, skupina sličnih kaciga, skupina dječjih kaciga … Iz prikupljenih sličica proučavali smo tko sve nosi kacigu, a djeca su bila iznenađena kada su vidjela u koliko se različitih zanimanja i športova kaciga koristi.

Putem tih sličica prisjetili smo se kako kacigu ne koriste samo biciklisti, već je koriste i motoristi, vatrogasci, radnici na gradilištima, alpinisti, hokejaši, skijaši, skijaški skakači, kajakaši, ratni piloti, padobranci, vozači trkaćih automobila i drugi. Djeca su se jednostavno takmičila u tome tko će pronaći još koji primjer koji još nismo »otkrili«.

Kod svakog pojedinog športa ili zanimanja utvrđivali smo zašto je sigurnosna kaciga potrebna. Djeca su davala ovakve odgovore:

• Jer im na glavu može pasti kamen.
• Mogu pasti s motorom.
• Ako se dok kuća gori sruši strop, može ozlijediti vatrogasca.
• Ako se kreću tako brzo da nije sigurno.
• Nešto može pasti s kuće koja se zida.
• Ako se sudari.
• Ako ga netko udari štapom.
• Kako  ne bi pao u nesvijest.
• Može umrijeti, ako se jako udari u mozak.
• Bez kacige se ne smije utrkivati.
• …

Kako bih djeci predstavila kako kaciga štiti glavu, napravili smo još i pokus pomoću Mini probne kacige od Instituta za zaštitu zdravlja Republike Slovenije. Ta mala probna kaciga izrađena je upravo za dokazivanje zaštitne funkcije kacige. Ovaj pokus volim izvoditi pred djecom, jer je vrlo uvjerljiv. U probnu kacigu pričvrstila sam jaje i kacigu s jajetom ispustila na stol sa visine od 40 cm. Djeca su mogla vidjeti da je jaje u cijelosti ostalo neoštećeno. Nakon toga sam isto jaje, ali bez zaštitne kacige opet ispustila sa iste visine na stol i jaje se je pred njihovim očima razbilo. Uvjerili su se da je kaciga zaštitila jaje i da na isti način štiti i naše glave.

Kako bih djecu još više uvjerila, dogovorili smo posjetu vatrogasaca koji su nam predstavili njihovu opremu za intervenciju u različitim nesrećama, požarima i drugo, a u koju obvezno spada i kaciga. Ispričali su nam nekoliko slučaja u kojima im je kaciga spasila živote, a djeca su na svoju veliku radost i isprobala vatrogasne kacige.

Utvrđenja

Djeci sam predložila da ponovno razmisle i odluče o tome da li je kaciga potrebna ili nije potrebna. Tko je smatrao da je najbolje ako kacigu imamo na glavi uvijek kada koristimo bicikl, u tabelu je zalijepio zeleni listić. Na moju veliku radost utvrdili smo da su sva djeca prihvatila kacigu kao nešto što nas štiti u radu, igri i športu. Usporedbom sa starim rezultatima utvrdili smo koja je grupa na početku bila u pravu.

Dogovorili smo se da ćemo (tko može) narednog dana donijeti svoju kacigu ili kacigu sestre, brata, oca…Prikupili smo podosta različitih kaciga. Većinom su to bile biciklističke kacige, ali donijeli su i skijaške kacige, a čak su se našle i dvije kacige za motor od očeva. Razgledavali smo ih, opisivali, isprobavali i crtali. Spoznali smo da su kacige u živahnim bojama i sa šarenim uzorcima, i to zato da bi nam se svidjele i da smo s njima što uočljiviji. Ali, svakako, izrađene su zato da nas štite i da nas spašavaju, i to ne samo na biciklu, već i na koturaljkama, skijama, a i drugdje.

Zaključak

Za zaključak našeg rada odlučili smo se da ćemo pozvati susjedni razred na izložbu kaciga te im uz sličice i plakate pokazati koliko je kaciga važna. Time smo odgovorili i na naše početno pitanje. Trebamo li kacigu? Odgovor je Da.

Naš projekt je uspio. Sva su djeca razumjela i prihvatila značaj i važnost korištenja kacige. Nadam se da će značaj kacige spoznati i oni roditelji koji dosad tom pitanju nisu posvećivali dovoljno pozornosti i da ćemo se zajedničkim snagama pobrinuti za veću sigurnost djece.

Čitateljski susreti kao oblik međugeneracijske suradnje

Jasmina Selko

Sažetak

Kod izvannastavne aktivnosti međugeneracijske suradnje smo s učenicima prve trijade održali čitateljski susret. U goste smo pozvali umirovljenicu, gospođu Emu Grűnbacher, koja vodi čitateljski klub u mjestu. Pročitala je bajku učenicima i pružila učenicima mnoštvo informacija, iskustva i znanja. Učenicu su bili oduševljeni susretom i izrazili su želju za takvim susretima i radionicama.

Ključne riječi: međugeneracijska suradnja, izvannastavna aktivnost, čitateljski susret, učenici prve trijade

1. Uvod

Osobno mi je međugeneracijska suradnja od velikog značaja, možda zato što sam tijekom djetinjstva i odrastanja mogla provoditi vrijeme s bakama i djedovima. Upravo su me ti odnosi potaknuli da sam uopće počela razmišljati i zanimati se za život starijih. U našoj školi uveli smo novu izvannastavnu aktivnost – međugeneracijska suradnja. Opisat ću jednu od aktivnosti koju smo proveli sa starijim osobama, uglavnom umirovljenicima.

2. Međugeneracijska suradnja

Kod međugeneracijskog povezivanja radi se o povezivanju između generacija, prije svega se misli na međuljudske odnose i ostvarivanje međugeneracijske solidarnosti u današnjim društvenim odnosima (Kralj, 2009, preuzeto iz online izvora ZDUS). Ova vrsta integracije važna je jer društvo za opstanak treba suradnju, podršku i međugeneracijsku pomoć (Mandič, 2009). Međugeneracijsko povezivanje donosi novu kvalitetu života sudioniku, pružajući osjećaj prihvaćenosti i sigurnosti u mjestu gdje živi, olakšava usamljenost i poboljšava mentalno i fizičko zdravlje (Kralj, 2009; preuzeto iz online izvora ZDUS).

3. Međugeneracijska suradnja u školi

Mali i Nagode (2009) smatraju da različite generacije u današnjem društvu imaju premalo kontakata, što dovodi do međusobnog nepoznavanja i time predrasuda i stereotipa. No, kada se međusobno različite generacije povežu, suradnja uključenih dobiva novu, višu razinu. Najmlađi učenici kroz zajedničke susrete različitih generacija stječu znanja i vještine koje su starije osobe u praksi već provjerile ili koristile. Na susretima se jača empatija prema drugima i naravno poštovanje, koje je, kao što vidimo u praksi, u opadanju.

4. Praktični rad

U prvoj trijadi, u školskoj godini 2018./19., na izvannastavnu aktivnost Međugeneracijska suradnja upisalo se više učenika nego što smo mogli prihvatiti. To je za nas bio jasan znak da djeca žele surađivati sa starijima. Zato sam se obratila prijateljima, poznanicima i kasnije raznim društvima i ponudila im mogućnost za suradnju. Moram priznati da su svi bili vrlo zainteresirani za rad s našim najmlađim učenicima, te vrlo zahvalni na ponuđenoj prilici.

Glavni cilj izvannastavne aktivnosti je potaknuti međugeneracijsko povezivanje, prije svega se misli na međuljudski odnos i ostvarenje međugeneracijsku povezanost i solidarnost u današnjim društvenim uvjetima. Želimo da međugeneracijsko povezivanje donese sudionicima novu kvalitetu života, pruži im osjećaj prihvaćenosti i poboljša njihovo mentalno i fizičko zdravlje.

Opisat ću jedan primjer aktivnosti i suradnje dviju generacija. U školu smo u listopadu 2018., u sklopu projekta Nacionalnog mjeseca zajedničkog čitanja, u sklopu nacionalne komunikacijske kampanje Čitamo zajedno, pozvali u goste umirovljenicu, gospođu Emu Grűnbacher, koja vodi čitalački klub u mjestu. Zajedno smo proveli čitateljski susret.

Prvo smo se međusobno predstavili i razgovarali neko vrijeme. Potom je gospođa Ema učenicima pročitala bajku Mali mišu – volim te, autora Dugalda Steera. Prije čitanja razgovarali smo o godišnjem dobu – jeseni, gospođa Ema je donijela i prezentirala razne jesenske plodove i poslove u prirodi. Učenici nisu znali za mnoge poslove i sa zanimanjem su slušali kako su se ljudi u starim vremenima pripremali za zimu. Nakon čitanja bajke, razgovarali smo o junacima, značajkama i poruci bajke. Reprodukcija je izvedena preko razgovora, zagonetki, pjevanja pjesama, pantomime i pripovijedanjem značajki pojedinih životinja iz bajke.

Još neke misli učenika:

Svidjelo mi se jer sam mogao dodirnuti žirove (Gabrijel, 7 godina).
Gospođa Ema je vrlo ljubazna jer nam je pročitala bajku (Gaja, 7 godina).
Danas mi se jako svidjelo i jedva čekam što ćemo sljedeći put raditi (Nace, 7 godina).

5. Zaključak

Na kraju zaključujemo da je tijekom cijelog susreta vladala ugodna atmosfera. Učenici su gospođu Emu primili vrlo lijepo i postupali s njom s poštovanjem. Gospođa Ema je učenicima pružila dragocjena znanja i iskustva iz svog života, a učenici su iznijeli svoj svjetonazor. Učenici su tijekom čitateljskog susreta bili motivirani i samouvjereni u davanju odgovora koje je gospođa Eme postavila. Ciljeve koje smo postavili smo ostvarili. Učenici su izrazili želju za više ovakvih susreta, koje ćemo provoditi u obliku radionica šivanja, plesa, pečenja keksa, čajnih zabava, posjeta pčelarima, izrade sapuna i slično.

6. Izvori i literatura

1. Kralj, A. (2009). Medgeneracijsko povezovanje. Preuzeto sa http://www.zdus-zveza.si/medgeneracijsko-sodelovanje (korišteno 5. 10. 2019.).
2. Mali, J., Nagode, M. (2009). Medgeneracijsko sožitje kot temelj sodobne socialne politike v Sloveniji. V Tašner, V. (ur). Brez spopada: kultur, spolov, generacij. Ljubljana: Pedagoški fakultet.
3. Mandič, S. (2009). Medgeneracijsko zavezništvo, izmenjava virov blaginje in sodobne dileme. V Hlebec, V. (ur.). Starejši ljudje v družbi sprememb. Maribor: Aristej.

Poticanje neovisnosti učenika u 5. razredu

pri obavljanju obiteljskih kućanskih poslova

Jasmina Selko

Sažetak

Danas se često spominje neovisnost djece, u smislu da djeca tijekom odrastanja ne postaju toliko neovisna kao što bi se to kod određene dobi od njih očekivalo. Neovisnost djeteta vrlo je važna za njegovo dobro samopouzdanje i zdrav razvoj. Samo tako dijete može postati autonomna, uspješna i odgovorna osoba s čvrstom osobnošću. Naravno, u tome igraju veliku ulogu roditelji, koju dopunjuju odgajatelji i učitelji. U predmetu kućanstvo, u 5. razredu, smo kod obavljanja obiteljskih kućanskih poslova učenika uključili i njihove roditelje, koji su provjerili da li je dijete obavilo određene poslove te ga ocijenili. Zadatak je trajao mjesec dana, tada smo prikupili rezultate i evaluirali naš rad.

Ključne riječi: predmet kućanstvo, obiteljski kućanski poslovi, neovisnost učenika, učenici 5. razreda osnovne škole.

1. Uvod

U Bijeloj knjizi (2011) je u sklopu cilja »razvijanje kapaciteta za cjeloživotno učenje i stalni osobni i profesionalni razvoj« također istaknut razvoj radnih navika i navike učenja. Roditelji moraju djecu navikavati na radne navike od malih nogu, jer će se kasnije na njih teže naviknuti. Radne navike, Ibid (2013), djeci donose iskustvo, odgovorno ponašanje i samostalnost. Djeca koja nemaju radne navike su bespomoćna i ne znaju kako se brinuti o sebi (Ibid), s druge strane, djeca s radnim navikama postaju spremnija za život, imaju bolje odnose s prijateljima i obitelji te su uspješnija u svojim karijerama (Dishongh, 2015).

2. Obiteljski kućanski poslovi

Obiteljske kućanske poslove treba shvatiti kao nešto normalno što radimo svaki dan (kada pojedeš odneseš tanjur u korito, ako se igraš, također na kraju pospremiš igračke, itd.). Djeca ove zadatke doživljavaju kao normalne stvari u svom svakodnevnom životu, te se usporedo uče neovisnosti i odgovornosti (prema Sears and Sears, 2002).

Roditelji mogu potaknuti djecu na obavljanje obiteljskih kućanskih poslova ako kod djeteta ostvare pozitivan stav prema poslovima. Potičući dijete da se bavi sve težim zadacima, roditelji jačaju djetetov osjećaj da je sposobno i da može (Ibid). Juhant i Levc (2011) dodaju da dijete prilikom obavljanja kućanskih poslova stvara povezanost između posla i zadovoljstva. Kao rezultat toga, dijete osjeća sreću koja dolazi iznutra. Također. kada bude odrasla osoba, na taj će način doživljavati zadovoljstvo, te mu neće biti potrebne skupe, moderne stvari da bi u životu bilo sretno. Navedeni autori također tvrde da je dužnost djeteta da bude aktivno u svim poslovima koji se odnose na obiteljski život sve dok živi u toj obitelji.

3. Suradnja roditelja i učitelja

Pergar Kuščer (2005) u svom radu navodi da učitelji i roditelji trebaju slušati jedni druge i surađivati pri odgajanju učenika / djece. Za razliku od učitelja, roditelji su uvijek odgovorni za svoju djecu, pa škola mora razvijati suradnju s roditeljima i poštivati njihov doprinos (Ibid.).

U praksi učitelji znaju da je interakcija roditelji – učitelji izazovan zadatak. Juhant i Levc (2011) navode da roditelji, osim učitelja u školi, moraju kod kuće navikavati djecu da su neovisna u upravljanju sobom i kod školskog rada te da su odgovorna za sebe i svoje ponašanje. Za roditelje je posebno važno da ustraju i budu dosljedni u obavljanju obiteljskih kućanskih poslova, naročito kada oko desete godine života spontana radost i želja djeteta da pomaže popusti. Odnos s vršnjacima i aktivnosti izvan obitelji djetetu postaju važniji, pa počinje iskazivati nezainteresiranost i prezir prema obavljanju kućanskih zadataka. Roditelji mogu izbjeći ove konflikte ako zajedno obavljaju kućanske poslove sa svojom djecom. (Juul 2009).

4. Praktični rad-samostalno obavljanje obiteljskih kućanskih poslova

Pri predmetu kućanstvo u petom razredu osnovne škole obrađivali smo tematski sklop Dom i obitelj, gdje smo također puno razgovarali o podjeli rada između članova obitelji. U obitelji imamo različite uloge, učimo se također međusobnim odnosima. Normalno je da se dogovorimo o podjeli rada. Učenicima sam uz pomoć računalne projekcije prikazala obitelji Novak, gdje sve kućanske poslove obavlja mama. Uslijedio je razgovor o onome što je viđeno, učenici su izrazili svoje mišljenje. Složili su se da takva podjela rada nije primjerena. Potom smo provjerili kod učenika kako se rad u kućanstvu raspoređuje u njihovoj obitelji? Otkrili smo da neki obavljaju vrlo malo kućanskih poslova (uglavnom odnošenje posuđa sa stola, usisavanje ili metenje te pospremanje svoje sobe).

Učenicima smo predstavili praćenje obavljanja kućnih poslova u listopadu. Mjesec dana imat će vremena dovršiti zadatke zabilježene na radnom listu: čišćenje metlom, sisanje, brisanje prašine, ručno pranje posude, strojno pranje posude, strojno pranje rublja – bijelo, strojno pranje rublja – šareno, vješanje rublja ili sušenje u sušilici rublja, preoblačenje krevetnine, peglanje /glačanje rublja, odnošenje smjeti, čišćenje kupaonice, spremanje omare sa odjećom i spremanje omare sa cipelama. Nakon izvršenog zadatka bilježe datum dovršetka zadatka, samoprocjenjuju se s ocjenom od 1 do 5, a nakon pregleda izvršenog zadatka roditelji ih također ocjenjuju i potpisuju se na listu za svaki zadatak posebno. Operativni cilj zadatka bio je da se učenik posveti uključivanju i pomoći obitelji. Kriteriji za obavljanje cjelovitog zadatka bili su:

1. svi su zadaci morali biti obavljeni,
2. zapisani su morali biti dojmovi učenika i roditelja o zadatku i
3. od učenika se tražilo da predaju radni list na određeni datum u studenom.

Na dan predaje radnog lista utvrdili smo da je 17 od 18 učenika izvršilo zadatak u cijelosti. Dojmovi su bili različiti, navodim neke od najčešćih dojmova učenika i roditelja.

Dojmovi učenika:

• posao sam radosno obavljao/la,
• posao sam obavljao/la precizno,
• posao nije bio težak za obavljanje, nije bilo nikakvih poteškoća,
• bilo je zaista zabavno obavljati zadatke, nisam to znala,
• shvatio/la sam da moram početi raditi s osmijehom, jer je tako puno lakše i zabavnije,
• kada sam završio/la posao, vidio/la sam koliko teško radi moja mama; od sada ću joj oprostiti ako bude loše volje; neki poslovi su također bili zabavni,
• znam da ću se i dalje tako truditi; hvala učiteljici što mi je pružila priliku da naučim kako se rade kućanski poslovi,
• jako sam se zabavljao/la radeći posao,
• volim pomagati kući,
• moji dojmovi su sjajni !,
• mogli bismo češće imati takav zadatak,
• nije bilo tako strašno,
• bilo mi je najdraže što sam mogao/la pomoći svojoj mami,
• također sam naučila nešto novo,
• u našoj obitelji je 6 članova, tako da uvijek ima dovoljno kućanskih poslova za obaviti,
• nadam se da ću dobiti 5, jer sam se jako trudio/la
• rad je ponekad bio zabavan, ali ponekad nije (2x),
• zadatak je bio zanimljiv i puno bolji od testova (2x).

Dojmovi roditelja:

• dijete je u radu bilo precizno, proaktivno,
• posao je obavio/la s velikom radošću i energijom, vrlo marljivo i odgovorno,
• obavio/la je posao, ali s malo poteškoća,
• dijete se jako trudilo, primjenjivalo je moje savjete,
• za neke zadatke lista mi je dala ideju da je vrijeme da isproba poslove (pranje rublja, peglanje …),
• što danas možeš obaviti, ne odlaži za sutra,
• ovo su osnovni zadaci i pogodni za djecu, sve to bi mogli raditi uvijek i svaki dan, jer bi se time naučili važnosti suradnje i međusobne pomoći u obitelji,
• naše dijete je svakodnevno uključeno u kućanske poslove,
• dijete često sudjeluje u kućanskim poslovima, već se mogu osloniti na njega/nju,
• zadatak u kućanskim poslovima je bio još dodatni poticaj,
• super zadatak,
• djetetu nisu nepoznati kućanski poslovi, voli priteći u pomoć i korektno obavlja posao,
• u želji za odličnim ocjenama većinu je poslova odradio/la više puta, a baš sve s radošću,
• sada kada je dijete savladalo sve poslove, nastojat ćemo da u njihovom obavljanju i dalje sudjeluje – hvala!,
• posao je obavljen kvalitetno i prema uputama,
• dijete se jako trudilo i rado je pomoglo,
• prvi put je radio/la određene stvari, jer ih mi drugačije ne radimo,
• super,
• motivacija za kućanske poslove značajno je porasla,
• dijete obavlja vrlo dobar posao ako se trudi; neke poslove je radio prebrzo i površno,
• koristan zadatak (4x),
• takav bi zadatak mogao bi biti svakog mjeseca (5x)…

5. Zaključak

Zaključno, napominjemo da je operativni cilj zadatka postignut kod 17 od 18 učenika, jer jedan učenik nije ispunio i predao radni list. Učenici su se u obavljanju zadatka vrlo (po)trudili, duže vrijeme ustrajali, uložili puno energije u posao, stekli nova znanja i, što je još važnije, upoznali su važnost dijeljenja rada u obitelji te važnosti međusobne suradnje i pomoći. Učenici su izrazili želju za sličnim zadacima i ako se ukaže prilika, mi ćemo ih provesti.

6. Literatura

1. Bela knjiga o vzgoji in izobraževanju v RS (prva izdaja). (2011). Ljubljana: Zavod RS za šolstvo.
2. Dishongh, K. (2015). The Washington Times. Study finds having kids do chores is a good thing. Pridobljeno s: https://www.washingtontimes.com/news/2015/jul/12/study-finds-having-kids-do-chores-is-a-good-thing/ (8.11.2019)
3. Juhant, M. in Levc, S. (2011). Varuh otrokovih dolžnosti ali nehajte se ukvarjati z otrokovimi pravicami!. Mavčiče: Čmrlj.
4. Juul, J. (2009). Družinske vrednote. Življenje s partnerjem in otroki. Radovljica: Didakta.
5. Pergar Kuščer, M. (2005). Šola in otrokov razvoj: Mlajši otrok v šoli. Ljubljana: Pedagoška fakulteta.
6. Sears, W. in Sears, M. (2002). Uspešen otrok. Radovljica: Didakta.
7. Zadel, A. (2013). Tretji obraz: priročnik za razumevanje otrok in sebe. Ljubljana: Kros.

Europski tjedan vještina u zagrebačkoj

Industrijskoj strojarskoj školi

Josip Filić, Kristinka Lemaić i Mate Sabol

Sažetak

Učenici i nastavnici zagrebačke Industrijske strojarske škole tijekom rujna i listopada 2019. godine organizirali su nekoliko interaktivnih izložbi s ciljem obilježavanja Europskog tjedna vještina stečenih u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju. Kako bi dodatno povećali svoj utjecaj i nadahnuli ostale sudionike Tjedna, proveli su i aktivnost objavljivanja priča s primjerima dobre prakse na mrežnoj stranici Europskog tjedna vještina te je priča Croatian Industrial Engineering School promotes VET with competitions proglašena pričom mjeseca listopada 2019. godine.

Svrha i provedba

Europski tjedan vještina stečenih u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju godišnja je inicijativa Europske komisije s ciljem podizanja svijesti o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (SOO). Svrha Tjedna je učiniti SOO privlačnijim te pomoći mladima i odraslima da ostvare svoj puni potencijal. Događaji koji se odvijaju diljem Europe, na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, pokazuju iznimne mogućnosti koje SOO pruža mladima, odraslima, ustanovama, organizacijama i poduzećima.

Četvrto izdanje Tjedna održavalo se od 14. do 18. listopada 2019. u državama članicama

EU-a, zemljama Europskog gospodarskog prostora i zemljama kandidatkinjama za pristupanje EU-u. Događanja i aktivnosti koje se organiziraju bilo kada tijekom 2019. mogu se povezati s Tjednom, potičući prepoznatljivost ustanova, organizacija, poduzeća i pojedinaca.

Slogan inicijative je „Otkrij svoje talente!”. Sloganom se želi pokazati da baš svatko ima neki talent i da strukovno obrazovanje i osposobljavanje može dati ljudima potrebne praktične vještine, znanje i kompetencije kako bi ostvarili uspjeh na tržištu rada i u društvu općenito.

Ovogodišnja tema Tjedna je „SOO za sve – vještine za život” te je Tjedan bio usmjeren na uključive i cjeloživotne aspekte SOO-a, a neki od ciljeva kampanje su:

• Predstaviti brojne prilike koje strukovno obrazovanje i osposobljavanje može pružiti mladima i odraslima kako bi „otkrili svoje talente”.
• Uvjeriti poduzeća da ulaganje u ljudske resurse pružanjem početnih vještina za mlade i usavršavanje i prekvalifikacija odraslih predstavlja ogroman potencijal i dobrobit.
• Potvrditi odluku ljudi da pohađaju SOO ukazujući na njegovu konkurentsku vrijednost.
• Razviti i podići razinu svijesti o Europskom tjednu vještina stečenih u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju na temelju uspjeha kampanja iz 2016., 2017. i 2018.

Ključne poruke Tjedna su:

• Svatko ima jedinstveni talent. Neka vam strukovno obrazovanje i osposobljavanje pomognu da otkrijete svoj!
• Strukovno obrazovanje i osposobljavanje zaslužuju vaše vrijeme jer pružaju široki raspon prilika i povlastica te stvaraju nove mogućnosti za budućnost.
• Strukovno obrazovanje i osposobljavanje pomaže mladima da ostvare uspješne i zanimljive karijere te ostvare svoj puni potencijal.
• Strukovno obrazovanje i osposobljavanje pomaže mladim učenicima da steknu konkurentsku prednost s kvalifikacijama koje su vrijedne poslodavcima i priznate u brojnim industrijama. Strukovno obrazovanje i osposobljavanje pametan je i zabavan izbor, povećava mogućnosti zapošljavanja i vodi do visokokvalitetnih radnih mjesta.
• Postoje odlične mogućnosti strukovnog osposobljavanja koje vam mogu pomoći da ostvarite zanimljivu i izazovnu karijeru te da aktivno sudjelujete u društvu.
• Nikad nije prekasno! Strukovno obrazovanje izvrsna je mogućnost za ljude svih dobi. Odrasli učenici diljem Europe i u ostatku svijeta već sada koriste prilike, zašto im se ne biste pridružili?
• Učenje kroz život pomaže vam povećati mogućnosti zapošljavanja, razvijati osobne vještine i poticati vaše društvene mogućnosti.
• Strukovno obrazovanje i osposobljavanje pruža zaposlenicima vještine koje su im potrebne kako bi popunili praznine u poduzećima.

Ključ uspjeha Europskog tjedna vještina stečenih u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju 2019. leži u aktivnom sudjelovanju ustanova, organizacija, poduzeća i pojedinaca u kampanji. Organiziranjem vlastitog događanja u sklopu Europskog tjedna vještina stečenih u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju zagrebačka Industrijska strojarska škola postala je dijelom široke mreže ustanova, pojedinaca i organizacija koje promiču SOO. Registriranjem svog događanja zagrebačka Industrijska strojarska škola (ISŠ) upisala se na europsku kartu događanja  u Europskom tjednu vještina stečenih u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, čime smo osigurali vidljivost i prepoznatljivost kvalitete naše Škole i njenog rada u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju te aktivno sudjelujemo u radu europske zajednice za strukovno obrazovanje i osposobljavanje.

Učenici ISŠ-a, uz pomoć nastavnika, prezentirali su rad vacuum forming uređaja za izradu kalupa za odljevak u koji se ulijeva rastopljena baza sapuna kako bi se dobio gotov proizvod – personalizirani sapun za posjetitelja. Posjetitelji su sami birali kalup, boju i miris za sapun. Učenici su prezentirali i elaborat u kojem su detaljno razradili postupke rada:

• planiranje materijala, alata i uređaja,
• planiranje postupaka izrade uređaja,
• definiranje izvora opasnosti i rada na siguran način,
• izrada tehničko-tehnološke dokumentacije.

Pri korištenju uređaja upotrebljavaju se dvije strojarske tehnologije – toplo oblikovanje polimera i lijevanje u kalup. Učenici su za svoj rad osvojili brončanu medalju na Državnom natjecanju učenika strukovnih škola WorldSkills Croatia 2019 u organizaciji Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih kao i brončanu medalju na Izložbi inovacija I³ G u Ivanić-Gradu. Područje primjene vacuum forming uređaja doista je široko. Uređaj je primjenjiv za osobne potrebe, ali i za manje radionice. Upotrebom uređaja moguće je proizvoditi različite željene oblike sapuna koristeći termo foliju za izradu kalupa, a mogu se izrađivati i male posudice za cvijeće ili je čak, u kontroliranim i higijenskim uvjetima, moguće izraditi kalupe u koje se može ulijevati rastopljena čokolada kako bi se dobile čokoladne praline. Jedna od mogućnosti je i ulijevanje smjese gipsa i vode u kalup kako bi se lijepljenjem magneta na gipsani odljevak dobio promotivni proizvod – magnet za hladnjak. Važno je imati dobar kalup, tj. zanimljiv model za oblikovanje kalupa. Uređaj je siguran za okolinu, ne proizvodi štetne plinove, nije previše bučan, a i ekonomičan je jer mu se potrošnja električne energije kreće na razini potrošnje usisavača i grijača za kućanstva s obzirom na to da su to jedina dva električna dijela uređaja. Na Danu poduzetnika 2019., u organizaciji Hrvatske udruge poslodavaca, dodijeljene su nagrade najboljim poduzetničkim idejama timova srednjih škola Republike Hrvatske, a među pet najboljih projekata, među 146 dospjelih projekata, bio je projekt učenika zagrebačke Industrijske strojarske škole „Vacuum forming uređaj za izradu kalupa za odljevak“.

Cilj interaktivne izložbe bio je upoznati sudionike s projektom izrade samog uređaja, predstaviti im ideju i ponuditi smjernice za razvoj novih inovativnih i kreativnih rješenja. Osim učenika prvih razrednih odjela ISŠ-a, sudionici događanja bili su i učenici Strojarske tehničke škole Fausta Vrančića i učenici završnih razreda Osnovne škole Marina Držića.

Kako bismo dodatno povećali svoj utjecaj i nadahnuli ostale sudionike Tjedna, proveli smo i aktivnost objavljivanja priča s primjerima dobre prakse na mrežnoj stranici Europskog tjedna vještina. Nastavnica strojarske skupine nastavnih predmeta Katarina Knežević objavila je priču o izvrsnom iskustvu učenika ISŠ-a na Erasmus+ mobilnosti u Francuskoj u okviru projekta COVET, Competitive VET for learners and teachers, u školskoj godini 2018./2019., koju možete pogledati na ovoj poveznici.

Voditeljica Praktične nastave Kristinka Lemaić objavila je priču Croatian Industrial Engineering School promotes VET with competitions koja je proglašena pričom mjeseca listopada 2019. godine što možete pogledati na poveznici.

Zaključak

Sudjelovanjem u Europskom tjednu vještina stečenih u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju pokazali smo da učenici ISŠ-a imaju kvalitetno strukovno obrazovanje čiji cilj je razvijati kreativni i inovativni potencijal učenika jer samo kontinuirano i permanentno usavršavanje tijekom čitavog života predstavlja ključ za poboljšane mogućnosti zapošljavanja, bolju integraciju u društvo i aktivno građanstvo.

„Terensko skijanje u skupini“

Samo Gorišek

Sažetak

Tijekom mojih skoro četrdeset godina podučavanja alpskog skijanja već sam odavno zapazio da djeca, polaznici tečajeva i svi drugi koji sudjeluju u tom procesu vježbanja daleko previše stoje na skijama. U početnoj fazi učenja to je donekle i razumljivo. Ali odmah nakon što vježbači usvoje dovoljno skijaškog znanja i kada su sposobni skijati u klinastim (nekoć plužnim) zavojima, ipak moraju što više skijati odnosno prikupljati kilometražu. Stoga sam odlučio predstaviti skijašku vježbu koju koristim već niz godina, a dosad je nisam našao u nijednoj literaturi. Radi njezine izuzetne primjenjivosti u vježbanju i na snijegu i u dvorani, nazvao sam je “Leteća zmija”.

Ključne riječi: alpsko skijanje, učenje, terensko skijanje, skijaška vježba, skijalište, učenici

Uvod

U sadašnjosti je život današnjeg djeteta nenormalno prožet informacijskom tehnologijom. Televizija, računalo, tablet računala i telefon djecu su prikovali na stolac, uz stol, ukratko u više ili manje zatvoren prostor. Pomanjkanje kretanja itekako negativno utječe na normalan tjelesni, psihički i socijalni razvoj. Alpsko skijanje na koje se odnosi moj prilog, uvelike može pozitivno utjecati na podizanje kvalitete života djece i mladeži. Iskustvo doživljaja ljepote prirode, tjelesna i motorička aktivnost i druženje s prijateljima tijekom zime predstavljaju temelje na kojima se dalje gradi. Alpsko skijanje dio je tradicije naroda i identiteta naroda i stoga mi kao športskom pedagogu nije svejedno što se događa s našom djecom. Djeci bi skijanje trebalo predstavljati čisti užitak. Zato se trudim da se metodika podučavanja skijanja neprestano mijenja, dopunjuje i dograđuje i da time postaje sve omiljenija kod naše djece.

Što se Janezek nauči u mladosti, to Janez zna kada odraste (*op. prevoditelja: to je jedna vrsta poslovice u Sloveniji) pa će, nadam se, to svoje znanje u budućnosti prenositi i na naredne generacije.

Određenje predmeta i problema

Kao skijaški vodič, voditelj vježbanja, učitelj i trener, s problematikom podučavanja alpskog skijanja susrećem se već skoro četrdeset godina. Kroz to se je vrijeme skijaška tehnika jako mijenjala. Primjerice, nekad smo skijali na tako zvanim »strelicama«, a danas skijamo na skijama s naglašenim bočnim lukom, a da o promjenama materijala i ostale skijaške opreme niti ne govorim. Unatoč tome, osnove tehnike alpskog skijanja ipak su više-manje ostale nepromijenjene.

Mene osobno uvijek je više zanimala organizacija, ili, bolje rečeno, racionalizacija određenih metodičnih postupaka ili skijaških vježbi. Uvijek sam želio da vježbači što manje »stoje« i da što više skijaju, sve zato da bi vježbačima što bolje demonstrirao skijanje i da bi vježbači što više skijali, i to čak i u gorim vremenskim uvjetima. Stoga sam odlučio predstaviti vam skijašku vježbu “Leteća zmija”.

Slika 1. “Leteća zmija” (Robert Klančnik, OŠ Mihe Pintarja Toleda, Velenje)

Kako se odvija skijaška vježba – “Leteća zmija”

“Leteća zmija” je oblik terenskog skijanja skupine učenika u koloni (jedan iza drugog). U skijaškom žargonu takav oblik skijanja obično nazivamo »zmija«. A “Leteća zmija” je modificirana verzija te zmije koja se od prve prvenstveno razlikuje u tome da se učenici tijekom skijanja izmjenjuju na poziciji prvog učenika koji skija iza učitelja, i to bez zaustavljanja skupine.

Vježba odnosno skijaška zadaća »“Leteća zmija”« odvija se na sljedeći način. Učenici odnosno vježbači stoje u redu uz rub skijališta. U našem slučaju opisat ću vježbu koja se izvodi na desnoj trećini ili polovini skijaške staze, gledano stazom prema dolje (vidi Sliku 2.). Učitelj najprije teoretski pojasni vježbu, a nakon toga otpočinu skijati. Učitelj krene prvi po skijalištu, a učenici ga slijede u koloni sličnoj zmiji (jedan za drugim) u razmaku oko 5 do 6 metara (ovisno o vrsti tehničkog elementa i trase skijanja).

Nakon što se tijekom skijanja izvede prvih pet zavoja, učitelj se okreće prema natrag prema prvom učeniku koji skija iza njega i glasno izgovori riječ »zamjena«. Spomenuti učenik izlazi iz reda i odlazi do ruba skijališta i tamo se zaustavi i na mjestu okrene. Drugi učenik u zmiji priključuje se učitelju i tako postaje prvi iza učitelja (vidi Sliku 3).

Kada cijela skupina učenika skijajući prođe mimo učenika koji je čekao uz rub skijališta, isti se na kraju Leteće zmije (vidi Sliku 4.) opet priključuje koloni. Na ovaj način učenici nastavljaju s mijenjanjem mjesta na svaka 5 zavoja.

Naravno, skijašku vježbu “Leteća zmija” može se koristiti i u slučaju skijanja po lijevoj strani skijališta gledano prema dolje po skijaškoj stazi. Sve se samo simetrično zrcali i premješta na drugu stranu.

Prvenstveno je važno da se učenik uvijek zaustavlja na vanjskom rubu skijališta, a nikada na sredini skijaške staze.

Vježbanje skijaške vježbe – “Leteća zmija” u dvorani

Za lakše razumijevanje skijaške vježbe “Leteća zmija” možemo koristiti prilagođeno vježbanje u dvorani. Ovu vježbu učenici mogu savladati već tijekom zagrijavanja i trčanja uz rub dvorane za tjelesni odgoj (vidi Sliku 5.). Učenici trče u koloni iza učitelja u smjeru suprotnom od kazaljke sata. Nakon nekoliko metara sporog trčanja učitelj se okreće natrag, prema prvom učeniku koji trči iza njega, i kaže mu »zamjena«. Učenik napušta kolonu i povlači se na krajnji desni rub dvorane za tjelesni odgoj i tu pričeka. Ovom zamjenom drugi učenik u koloni postaje prvi i učenici trče dalje. Kada svi učenici preteknu bivšeg prvog učenika, isti se priključuje na začelju kolone. Nakon što pretrče oko 20 metara, učitelj opet zamjenjuje sljedećeg učenika. Ovu vježbu ponavljamo tako dugo dok onaj učenik koji je na početku trčanja bio prvi u koloni opet ne dođe na istu poziciju.

Vježbu možemo vježbati i u smjeru kazaljke sata, a pri tom opet pazimo da se učenici prilikom zamjene povlače u vanjski rub dvorane za tjelesni odgoj.

Sličnu vježbu možemo vježbati u dvorani za tjelesni odgoj i to trčanjem u koloni oko stožaca (vidi Sliku 6): pri tom moramo paziti da zamjenu učenika napravimo između četvrtog i petog stošca kako bi se učenik uvijek maknuo na vanjski rub dvorane za tjelesni odgoj. Vježbu možemo vježbati i u smjeru kazaljke sata i u smjeru suprotnom od kazaljke sata.

Zaključak

Prednost ove skijaške vježbe u prvom je redu ta da učenici neprestano mijenjaju mjesta. Oni učenici koji se nalaze tik iza učitelja, imaju najbolji pogled na demonstraciju skijanja, na vrijeme vježbanja određenih motoričkih akcija i na širinu prolaza. Opisana vježba idealna je za učvršćivanje znanja određenog tehničkog elementa kod skijanja, i to sve od plužnih odnosno klinastih zavoja dalje. Temeljem svoje prakse, o starosti vježbača mogu reći da ova vježba odlično funkcionira već kod djece koja su starija od 6 godina. A korištenje ove vježbe u svakom slučaju preporučujem prvenstveno onda kada je vidljivost na skijalištu lošija (magla, padanje snijega) i kada je na skijalištu izuzetno hladno.

Navedena vježba može se korisno iskoristiti i kod zagrijavanja na satu nastave tjelesnog odgoja u dvorani.

Literatura

1. Murovec, S. (2006). Na kanto. Samozaložba. Kranj. (u prijevodu: Na kantu. Samonaklada. Kranj.)
2. Pišot, R., Murovec, S., Gašperšič, B., Sitar, P., Janko, G. (2000). Skijanje 2000+ . SZS, Savez
3. Učitelja i trenera skijanja Slovenije. Ljubljana
4. Žvan, M., Šturm, R. (1996). Šola alpskog skijanja – džepni priručnik. Ministarstvo školstva in športa. Ljubljana.

Maturalno putovanje vukovarskih gimnazijalaca

Upoznajemo Italiju

Sanja Pavlović Šijanović

Kraj kolovoza, za većinu maturanata, podrazumijeva putovanje koje se pamti cijeloga života. Odlazak na maturalno putovanje planira se pomno već od početka trećeg razreda srednje škole, a iščekuje se s nestrpljenjem i bezrezervnim veseljem. Vukovarski maturanti za svoje odredište odabrali su sjevernu Italiju sa smještajem u prijestolnici primorskog turizma, gradu Rimini. Na putovanju koje je trajalo tjedan dana posjetili smo Padovu, San Marino, Firenzu, Bolongu i Ravennu. Naučili smo puno, vidjeli puno više a ponajviše smo se družili u opuštenom i vedrom raspoloženju.

Na putu do Riminija, posjetili smo grad Padovu u regiji Veneto, na sjeveru Italije. Većina će pri spomenu Padove reći kako se tamo nalazi jedna od najznačajnijih bazilika na svijetu – Bazilika sv. Antuna Padovanskog a interesantno je što je Padova domaćin i svetišta hrvatskoga svetca Leopolda Bogdana Mandića rođenog 1866. u Herceg Novom, a koji je u umro u Padovi 1942. godine. U kapeli unutar svetišta od 1963. godine u grobu od crvenog mramora nalaze se posmrtni ostaci svetog Leopolda. Grad je to prognanog Dantea, kapele Scrovegni poznate po čuvenim Giottovim freskama, Palazzo Del Bo sveučilišta na kojemu su poučavali najveći talijanski mislioci poput Kopernika, Galilea i Casanove. Interesantna činjenica vezana za sveučilište kaže da je na ovom sveučilištu diplomirala Elena Lucrezia Cornaro Piscopia prva žena na svijetu koja je stekla doktorat filozofije 1678., puno prije nego što je ženama uopće bilo dozvoljeno studirati. Na središnjem trgu u Padovi smještena je Palača razuma (Palazzo della Ragione) a smjestili smo se i mi u trenutcima odmora, prije no što ćemo nastaviti put prema našem odredštu Riminiju. Za Padovu možemo samo reći da je grad bogate povijesti koji pruža jedinstveni doživljaj koji zasigurno vrijedi ponoviti.

Nakon šetnje Padovom, nastavili smo svoje putovanje. U večernjim satima uslijedio je smještaj u hotel i večera. Svima nam je dobro poznato kako je talijanska gastronomija čudo a mi smo se u to i uvjerili uz savršene torteline, cheescake s ricottom, umak bolognese, parmezan…raj za nepce. Šećer na kraju – večernji izlazak i zabava u ugodnom okruženju.

Odmorni i osvježeni, prijepodne, proveli smo obilazeći i upoznavajući Rimini. Rimini je grad na dvije rijeke koje se ulijevaju u more i grad podijeljen na dva dijela, stara povijesna jezgra sa impozantnim trgovima u koji se ulazi kroz Augustov slavoluk i moderni dio, gdje smo se i mi smjestili sa nizom hotela, restorana i pješčanih plaža dugačkih čak 15 km, na kojima smo u slobodne vrijeme uživali u ljetnom suncu i toplom moru. Od znamenitosti, izdvojili bi katedralu Tempio Malatestiano izgrađenu u 13. stoljeću u gotičkom stilu i srednjevjekovni renesansni dvorac Sismondo (Castel Sismondo). Poznavatelji filma, znaju da je Rimini i rodni grad Federica Fellinia, filmskog redatelja i scenarista a zanimljivo je istaknuti da je i Tiberijev most kao svjedok prometnog značaja Riminija u antici izrađen od istarskog kamena. Odmor i slobodno vrijeme uz talijanski cappuccino proveli smo na najljepšem trg u Riminiju – Piazza Cavour.

Drugi dan posjetili smo jednu od najmanjih država na svijetu – San Marino. Naš vodič ispričao nam je zanimljivu legendu po kojoj je klesar Marin s otoka Raba 301. godine krenuo za Rimini ali se zbog progona kršćana sklonio na obližnje brdo Monte Titano i izgradio kapelicu koja danas čini jezgru grada San Marina. Savršene fotografije napravili smo na Piazza della Liberta gdje smo se zatekli baš kada je tzv. Guardie di Rocca radilo smjenu straže. Budući da je penjanje do vrha planine Titano na +35°C bilo prilično zahtjevno, okrijepili smo se uz cappuccino i tortu tre monti, omiljeni desert u državi. S obzirom da je San Marino – zona slobodne trgovine, kupovina je također postala dio našeg savršenog putovanja.

Treći dan proveli smo u zabavnom parku Mirabilandia, najvećem zabavnom park u talijanskoj pokrajini Emilia Romagna. Zabava na 300 000m² površine sa atrakcijama podijeljenim u tri skupine: Extreme, Moderate i Soft i 5 tematskih različitih dijelova. Cijeli dan na atrakcijama poput Nissan Grand Prix, Autoplash, Blu River, Explorer, Delirium, Las Vegas, Niagara a da to nismo ni osjetili. Zabavni park nas je u potpunosti oduševio ali i izmorio.

Peti dan rezerviran je za renesansni dragulj u srcu Italije, grad Firencu. Firenca je glavni grad toskanske regije, a naše odredište bio je stari grad u koji kada stignete svi povijesni spomenici, galerije i muzeji nalaze se skoro na jednom mjestu. Na glavnom trgu, Piazza della Signoria, nalazi se gradska vijećnica Palazzo Vecchio a ispred nje replika Michelangelovog Davida. Veliki vrtuljak ugledali smo u sredini trga Piazza della Repubblica a na trgu Piazza del Duomo dočekala nas je oktogonalna krstionica i firentinska katedrala s Giottovim zvonikom u raznobojnom mramoru. Obilazak Firence završili smo razgledanjem poznate zbirke umjetnina u muzeju Galleria degli Uffizi koja sadrži neka od najljepših djela svjetske umjetnosti i umjetnika kao što su Michelangelo, Botticelli, Ghirlandaio, Giotto, Leonardo da Vinci… Da Firenca skriva nevjerojatne tajne i skandale, shvatili smo slušavši priče o obitelj Medici koja je na razne načine poduprla razdoblje renesanse, razloge zašto Hitler nije odlučio uništiti Ponte Vecchio u Drugom svjetskom ratu ili kako je stvarao Michelangelo…Zasigurno, Firencu ćemo pamtiti po veličanstvenoj arhitekturi i pogledu od kojeg zastaje dah.

Šesti dan posjetili smo grad znanja – Bolognu. Za razliku od gradova koje smo obilazili prethodnih dana, trgovi i ulice Bologne nisu preplavljene turistima a sam grad ima manje od 400 tisuća stanovnika te skoro 100 tisuća studenata koji se školuju na nekom od brojnih studija. Bolognu karakteriziraju tri epiteta – La dotta, La rossa, La grassa – učena (studentska metropola), crvena (cigla, fasade, crijepovi –sve je u nijansama crvene, naranđaste i žute boje) i debela (svjetski čuveni ragu alla bolognese i mortadela).

Razgledajući grad, primjetili smo da je sav “natkriven” arkadama, tako da ukoliko i kiša pada, kišobran nije potreban. Navodno je bila obaveza graditi kuće s arkadama dovoljno širokima da pod njima putnik namjernik može prenoćiti. Obilježje grada su i dva kosa tornja u centru a na glavnom trgu Piazza Maggiore je i gotička bazilika zaštitnika grada, Sv.Petronija, unutar koje je najveća meridijana na svijetu, a sama crkva je peta po veličini na svijetu dok se ispred crkve nalazi Neptunova fontana. Budući da je Italija poznata po sladoledu, nismo mogli odoljeti izazovu i slobodno vrijeme proveli smo uživajući u okusu omiljene ljetne slastice, talijanskog gelata.

Vrlo brzo, došao je dan za pakiranje i putovanje u Vukovar. Na povratku posjetili smo nekadašnju prijestolnicu Zapadnoga Rimskog Carstva – Ravennu. Ravenna je mjesto u koje se od progonstva sklonio poznati renesansni majstor Dante Alighieri i u kojem je dovršio svoju Božanstvenu komediju. Dante Alighieri je otac talijanske književnosti i talijanskoga standardnog jezika a njegova se grobnica nalazi upravo u Ravenni. Ravena nudi uistinu za svakoga ponešto poput Teodorikova mauzoleja, Bazilike sv. Apolinarija, Bazilika sv. Vitalea te prekrasnih mozaika po kojima je Ravenna prozvana europskom prijestolnicom mozaika.

Puni dojmova, novih spoznaja i znanja, osnaženi u duhu prijateljstva i zajedništva, vratili smo se u Vukovar i sa posebnim žarom pričamo i prepričavamo svoje dogodovštine i iskustva uz bezbroj fotografija koje će nas zauvijek podsjećati na naše zajedničko maturalno putovanje u Italiju.

Svi putevi vode u Rim

Sanja Pavlović Šijanović i Davor Šijanović

Da svi putevi vode u Rim, uvjerili su se i vukovarski gimnazijalci, pozivom za sudjelovanje na Maker Faire Rome – European edition 2019.

Maker Faire Rome predstavlja europsko izdanje sajma izuma, kreativnosti i snalažljivosti i drugo je po veličini u svijetu nakon SAD-a. Maker Faire okuplja tehničke entuzijaste, obrtnike, edukatore, hobiste, inženjere, znanstvene klubove, umjetnike, studente, učenike i komercijalne izlagače koji dolaze pokazati svoje kreacije i dijeliti svoja znanja i iskustva te na taj način slaviti Maker movement – pokret koji ujedinjuje kreativnost, stvaralaštvo, nove tehnologije i inovativnost. Maker Faire – ovi održavaju se diljem svijeta, a ovaj u Rimu najveći je u Europi i jedan od najvećih sajmova ovoga tipa na svijetu. Ove godine tako ga je posjetilo preko 100.000 posjetitelja, a svoje projekte izložilo je više od 1500 izlagača iz 40 zemalja iz svih dijelova svijeta predstavljajući preko 600 projekata.

Na velikom svjetskom znanstvenom sajmu Maker Faire u Rimu, Hrvatsku su ove godine predstavljali vukovarski gimnazijalci Matija Hardi i Marko Macura u pratnji svojih mentora Sanje Pavlović Šijanović i Davora Šijanovća koji su predstavili projekt Seismograph –  Earthquake detector in real time. Projekt je 3. lipnja 2019. godine proglašen najboljim projektom donacijskog natječaja Hrvatskog Telekoma pod nazivom Generacija Next pri čemu je Kostas Nebis glavni direktor i predsjednik Uprave Hrvatskog Telekoma posebno istaknuo važnost našeg projekta prepoznajući njegovu namjenu i ideju koja pridonosi pozitivnim promjenama u raznim segmentima društva. Svojim uspjehom, zaslužili smo i poziv znanstvenika i popularizatora znanosti Roberta Vdovića i Krešimira Čanića na prvi Maker Faire u Republici Hrvatskoj, a koji se održao u Tehničkom muzeju Nikola Tesla u Zagrebu, 12 i 13. listopada 2019. Tom prilikom, uz Seizmograf, pozvani smo predstaviti i naš drugi, također pobjednički projekt sa Arduino Day Community Challenge-a, održanom u Milanu, pod nazivom: ”Vukovar: Our view of a smart living”. Za projekt Pametni grad zajedničkim glasovima članova organizacije primili smo titulu Istaknuti maker (Merit of Maker). Titulu ju ponijelo još 5 udruga/škola, a budući da je sudjelovalo preko 200 izlagača sa više od 60 projekata, iznimno smo ponosni na ovo postignuće (https://zagreb.makerfaire.com/hr/pocetna/)

Da se dobar glas daleko čuje, uvjerili smo se i pozivom na Maker Faire Rome, čiji su organizatori izrazili veliki interes i želju da projekt Seismograph predstavimo i u Rimu pri čemu su nas odlučili nagraditi i besplatnim smještajem u luksuznom hotelu H10 Roma Città gotovo u samom središtu Rima. Na natjecanje u Milanu nismo mogli ići već smo se uključili uživo putem live stream-a, budući da nismo uspjeli osigurati financijska sredstva za odlazak, te smo istovjetni scenarij očekivali i ovoga puta. Na žalost, na naše zamolbe za financijskom pomoći kako bismo se mogli uputiti na put dugačak 1200 km u jednom smjeru, nije bilo odgovora, što nas je ne samo obeshrabrilo već i uvelike rastužilo. Na svakom natjecanju, izložbi, smotri isticali smo ideju vodilju kako svojim primjerom želimo poslati poruku učenicima i mladim ljudima da bez obzira na početne izgovore poput manjka iskustva, podrške i znanja, novčanih sredstava, malog mjesta i škole, početnog straha od poraza, neuspjeha i konkurencije, budu odvažni i ustrajni u savladavanju prepreka i dožive ih kao dodatnu motivaciju iz koje će crpiti snagu za onaj prvi korak u nepoznato i nepredvidivo jer najvažnije su volja i ideja. A upravo smo se našli u situaciji da nedostatak financijskih sredstava postane prepreka za daljnji napredak, učenje i stjecanje iskustva. Međutim, za našu priču imali su sluha u Hrvatskom Telekomu, te su bezuvjetno ponudili da nam u potpunosti financiraju putovanje, ističući kako se smatraju pozvanim i spremnim za sudjelovanje u stvaranju #Svijeta boljih mogućnosti! A mi smo se uvjerili da zaista slušaju bolje i čine više, bez kompromisa u ideji pružanja pomoći i podrške ne samo hrvatskim kompanijama već i školama u sudjelovanju i predvođenju u digitalnim uslugama širom svijeta.

Na put smo krenuli 16. listopada i do 20. listopada stjecali smo neprocjenjiva iskustva, ponosno predstavljajući naš projekt kojim smo promovirali našu školu, grad i Republiku Hrvatsku. Bilo je naporno, zahtjevno ali iznimno uzbudljivo. Sva komunikacija odvijala se na engleskom jeziku, a događanja su kroz sva tri dana bila organizirana od 10 do 19 sati. Brojna događanja bila su iznimno dinamična, tako su se u našem paviljonu izmjenjivala zbivanja u izložbenim područjima Open Lab, Fablab, House of Drones, Attractions, Show i Teaching and Kids islands. Posjetiteljima je za razgledavanje bilo na raspolaganju 7 paviljona: Re-think, Learn (paviljon u kojem smo izlagali i mi u kategoriji Schools and Young Makers), Create, Discover, Make, Research i Agora te su zanteresirani mogli vidjeti najnovije proizvode, brojne izume, startupove, primjenu umjetne inteligencije i robotike i još niz zanimljivih sadržaja, pa čak i nogometnu utakmicu robota (https://www.youtube.com/watch?v=1ufytwb3tWo). U našem paviljonu izložbenih štandova bilo je preko 70 pri čemu je Gimnazija Vukovar jedina predstavljala Republiku Hrvatsku. Večernji termini bili su rezervirani za tematske rasprave, stjecanje iskustva ali i novih poznanstava i suradnji. Posebno bi izdvojili događaj Groundbreakers – Re:making the future, svečano otvorenje konferencije „ Maker Faire Rome – Europsko izdanje“ održane u srcu grada, a predvođene eminentnim govornicima i njihovim inspirativnim pričama, idejama i vizijama.

Slobodnog vremena bilo je malo, ali smo ipak uspjeli vidjeti povijesni centar – područja oko Pantheona, Colosseum Amphitheatre-a, Campo Fiori i Piazze Navona bogatih antičkim ruševinama, baroknom arhitekturom, starim crkvama, zanimljivim trgovima i vijugavim srednjovjekovnim ulicama. Budući da smo se pridržavali izreke „Kad si u Rimu, ponašaj se kao Rimljanin“ počastili smo se Cappuccinom chiaro, pizzom Grazie, a Dio e Venerdi i Carbonarom budući se u Rimu podrazumijeva lagano ispijanje espressa i cappuccina i uživanje u ukusnim delicijama rimske gastronomije. Kako je hotel od Vatikana udaljen 6 km, vlakom svega jednu stanicu, uspjeli smo posjetiti i najmanju državu na svijetu sa najvećim brojem turista po glavi stanovnika. Naše odredište bio je impozantan Trg sv. Petra ispred veličanstvene Bazilike koja dominira prostorom, oduševljeni i u nevjerici da je tako nešto savršeno ljudska ruka mogla napraviti.

Dojmila nam se energija tog grada, talijanski temperament i otvorenost ljudi, pa bismo mogli zaključiti da je Rim način života i doista centar svijeta. Vječni grad pružio nam je na tisuće predivnih detalja, iskustava, znanja i pogled koji ćemo pamtiti zauvijek.