Umjetnost i ekologija u likovnoj kulturi

natasa_bezic

Nataša Bezić

Sažetak

Cilj ovog projekta je da se kroz nastavu likovne kulture potaknu učenici na razmišljanje o otpadu i načinu postupanja otpadom. Nastojim podići svijest mladih o važnosti reciklaže u vremenu klimatskih promjena u našoj životnoj sredini. Predstavit ću primjere dobre prakse nastave likovne kulture u kojem učenici istražuju i spoznaju odnose između ekologije i umjetničkog područja, uče se gledati i misliti interdisciplinarno te stvaraju vlastite kreacije od recikliranih ili prirodnih materijala. Škola, kao odgojna i obrazovna ustanova, u likovnoj kulturi potiče vizualno istraživanje i likovno izražavanje, razvija se kritičko razmišljanje, svijest i osjetljivost mladih na ekološki problem koji je obuhvaćen i međupredmetnom temom „Održivi razvoj“.

Ključne riječi: reciklaža, kreativnost, plastično oblikovanje, instalacija.

Uvod

U umjetničkoj interpretaciji, još od šezdesetih godina, ekologija podrazumijeva reciklažu proizvodnog viška. Čitav niz umjetnika stvara na temu reciklaže ambalaže. Odbačeno postaje uporabno, dobiva novi smisao, stavlja se u novi kontekst, koji otvara put novoj estetici. Potreba da se reagira na masovnu proizvodnju i gomilajući otpad otvorila je prostor kreativnom istraživanju i stvaranju.

Ovim likovnim projektom obuhvatila sam učenike sedmih i osmih razreda smatrajući da su motorički dovoljno spretni rezati, piliti, vezivati tvrđe materijale, kao što su plastika, daske, žica i slično. Osnovni otpadni materijal, koji smo koristili, su plastične boce, drvene daščice i kartonske kutije, međutim, odlučili smo koristiti i neke materijale koje se mogu naći i u prirodi, a to su grane, školjke, šišarke i sl. Na taj su način povezali staru ambalažu i prirodan materijal, stvorili nove predmete koji odlično mogu funkcionirati i kao objekti i instalacije u zatvorenom, a poneki i na otvorenom prostoru.

Središnji dio

Problem otpada i održivog razvoja provlači se kroz kurikulume različitih predmeta, pa tako i likovne kulture. U uvodnom dijelu projekta, učenici su se kroz kraću prezentaciju upoznali s pojmom reciklaže te zašto je ona važna. Navela sam i podatke o vremenu dekomponiranja različitih materijala u prirodi. Uz fotografije koje prikazuju zagađen okoliš, učenici su osvještavali osjetila i emocije vezane za fotografije. Na kraju uvodnog dijela mogli su riješiti kratki kviz o razvrstavanju otpada. https://wordwall.net/hr/resource/1543143/priroda-i-dru%c5%a1tvo/razvrstaj-otpad

Nakon kraćeg uvodnog dijela, predstavila sam radove nekoliko umjetnika ((Veronika Richterova, Pablo Picasso, Caroline Lathan Stiefel, Robert Rauschenberg…). Dobili su vizualne informacije o načinu rada umjetnika te uvidjeli da se pomoću otpada može stvoriti nešto novo, jedan novi rad. Mogli su uočiti različitost razmišljanja poimanja reciklaže, ready-madea ili assemblagea. Pojam reciklaže se svakodnevno koristi, međutim, važno ga je osvijestiti i u umjetničkom kontekstu. Učenicima sam zatim zadala da istraže na internetu grupu Cracking.art, trebali su odabrati djelo i istražiti koji materijal koriste umjetnici te umjetničke skupine.

Potaknuti vizualnim inputom otvarale su se nove ideje i razmišljanja. Različit je bio pristup zadatku, ovisno o materijalu s kojim su radili, jednima je cilj bio prenamjena otpada, drugima kreiranje maštovitih formi i predmeta s novim estetskim vrijednostima.

U praktičnom dijelu radilo se u grupama, ovisno o zadatku. Učenici su prethodno skupljali materijal koji su nalazili u vlastitom domu ili u okolini. To su bile plastične boce, plastični otpad iz svakodnevne uporabe ili prirodni materijal koji su nalazili u šumi, plaži i sl. (grane, daščice, slama, školjke, šišarke). Kreacije ovise o raspoloživom materijalu, a mašta može svašta. Pozitivan je način rada u grupi jer učenici sami dijele uloge ovisno o sposobnostima, netko se dobro snalazi u rezanju tvrđih materijala, spajanju, lijepljenju, a netko u maštovitom osmišljavanju oblika, estetskom i vizualnom izgledu likovnog rada.

Učenici sedmog razreda koristili su prirodan materijal, zadatak je bio oblikovati u visokom reljefu maštovitu kućicu. Radili su po dvoje učenika u grupi. U ovom je zadatku trebalo kombinirati skupljene materijale naglasivši priSlika1tom kontrast različitih tekstura. Pri lijepljenju i spajanju dijelova može se koristiti drvofix koji se izvrsno stapa s prirodnim materijalima, naročito drvom. U završnoj fazi rada, kućice su oslikane bijelom, akrilnom bojom, kako bi tekstura i detalji bili vidljiviji.

Slika 1. Likovni radovi učenika OŠ Mate Balote Buje, 7.razred

Učenici osmog razreda radili su više zadataka. Prvi zadatak bio je oblikovanje stolne lampe ili lustera (Oblik i funkcija, dizajn predmeta). Radili su individualno. Prethodno su crtali idejne skice, a u praktičnom dijelu koristili su plastični otpad kojeg su rezali, bušili, topili peglom, plastične dijelove su spajali toplim ljepilom ili tankom žicom. Plastične boce znaju biti tvrde, ali učenici su se izvrsno snašli, koristili su kvalitetne škare i skalpel, rupe u plastici su bušili spravom za bušenje papira. U školi imam više starih pegli pa smo njih koristili za obradu oštrih rubova izrezane plastike. Evo nekoliko primjera:

Slika2

Slika 2. Likovni radovi učenika OŠ Mate Balote Buje, 8.razred

U drugom su se zadatku učenici posebno zabavili. Svaki je razred oblikovao svoju skulpturu koja može funkcionirati kao prostorni objekt ili instalacija i u vanjskom prostoru. Motiv je bio konstrukcija neobične nastambe, a materijal prirodan (grančice, daščice, šišarke). Sve su povezivali tankom špagom. Postolje i glavne nosive grane je školski majstor pripremio od jedne manje daske i 4 deblje grane. Na toj su osnovi učenici gradili svoju maštovitu nastambu. Zanimljivo je kako motorika ruku ovdje dolazi do izražaja, ali i sposobnost pronalaska rješenja na koji način slagati elemente kako bi na kraju dobili čvrstu i stabilnu konstrukciju. Neki su učenici prvi put spajali grančice špagom, a ne ljepilom. Spontano su podijelili uloge u razredu, jedna je skupina izrađivala manje ukrase, a druga konstrukciju. Razmjenjivali su mišljenja i ideje, zaista ihSlika3 je bilo lijepo promatrati kako predano rade. I ove smo prostorne objekte oslikali bijelom akrilnom bojom, kako bi naglasili sve detalje, ali i same konstruktivne elemente.

Slika 3. Likovni radovi učenika OŠ Mate Balote Buje, 8.razred

U trećem zadatku motiv je bio glazbeni instrument (gitSlika4ara). Inspiraciju su dobili promatrajući Picassovu Gitaru (1914.) Opet su radili u manjim skupinama, a u oblikovanju skulpture koristili su se svim materijalima koje su skupili: karton, role wc papira, kutije, žica, špaga, papir i sl.

Slika 4. Likovni radovi učenika OŠ Mate Balote Buje, 8.razred

Sve smo radove, na kraju, izložili u gradskoj galeriji s pripadajućim katalogom, pritom smo javnosti predstavili sve pojedinosti ovog malog projekta. Učenici, a i roditelji, su bili izrazito ponosni na svoje kreacije. Tijek rada i fotografije ostalih radova mogu se pogledati na ovoj poveznici.

Zaključak

U nastavi likovne kulture zadaci predstavljaju učenicima kreativnu igru u kojoj oni aktivno sudjeluju od idejnih skica, pronalaska rješenja, praktičnog dijela u kojem razvijaju motoričke vještine, te na kraju, analize i kritičkog promišljanja. Učenicima je daleko zanimljivije stvarati od nečeg neuobičajenog, materijala kojeg nikad nisu koristili prije ili nisu ni razmišljali o tome da bi ga mogli ponovo iskoristiti. Svaki će učenik pronaći u čemu se najbolje može izraziti, kreativno razmišljanje se dovodi na višu dimenziju, a istodobno razvijaju svijest o važnosti reciklaže. Istaknula bih da se današnja generacija učenika slabije snalazi u preciznim motoričkim aktivnostima ili aktivnostima koje ne predstavljaju samo puko rezanje papira ili kartona i lijepljenje istog.

U razdoblju digitalizacije, on line nastave, učenici većinu svog slobodnog vremena provode pred računalom ili mobitelom. Kreacije od recikliranih materijala razvijaju moždane vijuge, potiču ih na inovativno razmišljanje da od obične plastične boce ili kutije izrade neki ukrasni predmet ili predmet za ponovnu uporabu. Vjerujem da ćemo ih potaknuti da i u slobodno vrijeme krenu stvarati svoje kreacije.

Online nastava u likovnom

Rad s učenicima s posebnim potrebama

ela_leskovsek

Ela Leskovšek

Sažetak

Umjetničko izražavanje može imati i terapeutski učinak tijekom rada od kuće i nedostatka društva, jer učenici mogu izraziti svoje osjećaje kroz kreativni proces. Takvo stvaranje također djeluje opuštajuće, jer se razlikuje od učenja drugih predmeta. Uz to, roditelji dobivaju uvid u djetetov rad i mogućnost veće povezanosti s njim. Učenici s posebnim potrebama imaju više motoričkih problema, pa je roditeljska pomoć bila dobrodošla. To im je predstavljalo teret, pa je bilo potrebno predati zadatke koji su bili dovoljno jednostavni da su ih čak i učenici s većim poteškoćama mogli ispuniti.

Problemom opadanja motivacije tijekom rada od kuće bavili smo se na razne načine, tijekom praznika dolazili smo izrađivati ​​ukrase i predmete za dom i uz redovite pozitivne povratne informacije.

Posao je rađen s malim setom materijala i pribora, pa smo potaknuli upotrebu svakodnevnih predmeta iz kuće ili prirode. Promijenili smo slijed skupova učenja. U mjesecima prije zatvaranja škola koristili smo složenije tehnike ili materijale koji se ne mogu koristiti kod kuće i trebaju puno čišćenja nakon posla. Za kućne satove ostale su jednostavnije tehnike. Prijenos gradiva i zadatak morali su biti još detaljniji i postupniji nego u učionici.

Ključne riječi: učenje, kreativnost, motivacija, opuštanje, improvizacija.

Uvod

Učenje na daljinu, posebno u osnovnoj školi s nižim obrazovnim standardom, jedinstveni je izazov za učitelje i učenike. Zapravo smo očekivali dolazak drugog vala epidemije, pa su početkom godine razrednici e-mailom otvorili školske račune Arnes za sve učenike. Svi su vježbali otvaranje primljenih e-mailova, sastavljanje novih i otvaranje privitaka. Teži je zadatak bio priložiti fotografije radi povratne informacije učiteljima. Studenti su također ukratko upoznati s upotrebom alata Zoom i Viber. Kako sam svoj predmet prilagodila novim uvjetima, donosim u nastavku, kada ću podržati i rezultate aktivnosti učenika od 6. do 9. razreda.

Preuređivanje slijeda skupova učenja

Zbog svega navedenog, također sam morala promijeniti godišnji plan rada i pripremiti sebe i svoje učenike za njega u tehničkom (provedbenom) smislu. Godišnji plan sadrži nekoliko umjetničkih grana. Ovaj put započeli smo školsku godinu sa zahtjevnijim setovima, kako u smislu interpretacije nastavnog materijala, tako i u pogledu provedbe i složenosti materijala i pomagala. I na kraju, ali ne najmanje važno, prvo smo razgovarali o tehnikama koje su manje zahtjevne za rad kod kuće, u kućnim kuhinjama i dječjim sobama zbog zahtjevnijeg čišćenja radnog područja nakon posla.

Kreativnost

Crtanje, slikanje i modeliranje mogu se svjesno koristiti kao mostovi između ljudskog unutarnjeg i vanjskog svijeta (Mees-Christsteller, 1992. u Kustecu, 2017.). Učenici svoj vizualni jezik razvijaju prema svojoj osobnoj i unutarnjoj viziji. Taj razvoj može kočiti obilje motiva i određeni načini izražavanja kojima su učenici izloženi od najranije dobi. Sjetimo se samo utjecaja crtića, bojanki itd. Vrlo rašireni i popularni motivi mogu studentima pružiti (relativni) uspjeh proizvoda, ali od njih zahtijevaju manje mentalne energije, što smanjuje njihovu kreativnost i inhibira razvoj vlastitog umjetničkog izraza.

Već tijekom ljetnih praznika pripremala sam PowerPoint i Word prezentacije za područje crtanja, pisanja i kiparstva. Građu sam uglavnom crpio iz udžbenika većinskih škola i iz kurikuluma za likovnu umjetnost, ali koristila sam ih samo kao osnovu ili orijentaciju. Ovi su programi preteški za naše učenike, ali ni oni za prvu trijadu nisu im prikladni jer su prilagođeni maloj djeci. Morao sam dati materijal kojim sam raspolagao na takav način da je nastava likovne umjetnosti bila prikladna za učenike s prilagođenim programom. U tome sam si pomogao svojim nastavničkim iskustvom u ovoj školi. Znam da upute za lekciju, kao i sam materijal, moraju biti napisane jednostavno i logično, u malom opsegu, nadogradnja osnova postupna je, već raspravljeni sadržaj potrebno je ponoviti nekoliko puta. Ispravno je upotrebljavati tiskana slova i što manje posebnih izraza prilikom pisanja, također može biti korisno za neke riječi upotrijebiti sinonim, poznatiju riječ iz svakodnevnog života.

U razumijevanju zadatka učenici se oslanjaju na nekoliko komunikacijskih kanala odjednom (vid, sluh, riječ, pokret), pa im je uskraćena kombinacija svih ovih metoda na satu od kuće. Stoga su proizvode učinili zanimljivima “na svoj način”, jer nisu mogli kopirati ideje i rješenja od svojih kolega iz razreda. Ako sam studentima dao gotovo potpunu slobodu, neki su se “izgubili”, pa mora postojati neki okvir, ograničenje, smjer. U tom kontekstu studenti zatim izražavaju svoje ideje.

Likovna umjetnost kao terapija

Umjetničko izražavanje može imati i terapeutski učinak tijekom rada od kuće i nedostatka društva, jer učenici mogu izraziti svoje osjećaje kroz kreativni proces. Takvo stvaranje također djeluje opuštajuće, jer se razlikuje od učenja ostalih školskih predmeta.

Čini mi se važnim naglasiti da cilj stvaranja nije savršena umjetnička kreacija, već proces stvaranja koji je usmjeren na osobni rast i samoostvarenje pojedinca. Za dijete je stvaranje igra, a ne zadatak. To znači da dijete opušteno stvara raznim umjetničkim sredstvima, a važnije od konačnog proizvoda su djetetova aktivnost i iskustvo oko nje (Geršak, 2010).

Mislim da nije važan samo rezultat, već i proces rada (izražavanja), pa nisam tražio od učenika da odmah započnu sa zadacima, već da za to odvoje malo vremena. A možda prije odrade i druge, posebno teške zadatke (matematika, slovenski jezik). Kad ovo ostane iza njih, moći će se opuštenije posvetiti umjetničkom stvaranju. Vikendi su također dobrodošli u tom pogledu kada će roditelji (skrbnici, pratitelji, itd.) Imati više vremena za njih. Uz pomoć umjetničkog izraza mogu se između njih dogoditi i različite komunikacije, ili kako kaže Valdes (u Krkoč Lasič, 2014): „umjetnička komunikacija otkriva mnogo više“). Verbalna komunikacija stoga nije jedina i ne nužno najuspješnija.

Materijali i likovna umjetnost

Likovna umjetnost je kreativan rad s umjetničkim materijalima: olovkom i papirom, tintom, bojama, kredom, ugljenom, kolaž-papirom, drvom, metalom, glinom itd. – sa svime što se može koristiti za plastično ili plastično izražavanje (Vogelnik, 2003. u Kustecu, 2017.).

Prije zatvaranja škola izrađivali smo kipove od gline, laminirali ih, slikali, miješali boje i tiskali. Međutim, u učenju na daljinu morali smo se ograničiti na olovke, bojice i možda čak i flomastere, jer je to bilo jedino što su učenici imali kod kuće. Za ljepilo sam im dao recept kako napraviti, kuhati, škrobiti uz pomoć roditelja. Najviše smo se fokusirali na crtanje u kombinaciji s pisanjem i grafičkim dizajnom. Također smo razgovarali o mobilnoj skulpturi – dizajnu mobitela i papira. Učenici su prvo tražili izgovore da ne mogu ići u trgovinu, da nemaju ništa kod kuće, ali nakon poticaja tražili su samo materijal i predmete koje su koristili kod kuće ili u prirodi.

Unutarnja i vanjska motivacija

Motivacija je želja da se nešto učini. Vanjska motivacija može biti opipljiva (procjena, prepoznavanje) ili psihološka (pohvala ili važan položaj u grupi). Unutarnja motivacija dolazi iz unutarnjeg zadovoljstva, iako može donijeti i “nagrade” (Motivacija, b. D.).

Učenici kojima je teško okupiti se u školi, na moje zadovoljstvo, postigli su bolje rezultate na poslu od kuće. Snimio sam aktivnosti učenika. Otkrio sam da su najaktivniji učenici bili učenici šestih razreda, prva dva tjedna čak 100%. Kasnije su se polako počeli udaljavati od školskog rada, što također primjećuju kolege, na kraju je aktivnost bila ukupno 72%. U prosjeku su svi učenici svih razreda izvršili 57% zadataka. Najlošije je prošao razred 9: 23%. Svi studenti koji su se u međuvremenu razboljeli kasnije su radili domaću zadaću. Zbog vanjske motivacije, aktivnost nekih učenika povećala se ili se čak pojavila u posljednjih tjedan dana prije dolaska u školu.

slika 1

U razdoblju prije i tijekom božićnih i novogodišnjih praznika primijetila sam porast aktivnosti učenika, jer su se umjetnički zadaci uglavnom odnosili na ukrase. Očito je da su se prepustili svečanom ozračju (unutarnja motivacija). Primjer: Učenik koji se nikada nije prijavio od kuće izvršio je samo jedan zadatak u kojem je iz kuhinje koristio „zlatne kuglice“ koje mi nemamo u školi i želio ih je upotrijebiti barem jednom.

slika 2slika 3slika 4

Potvrda, povratne informacije

Učnici trebaju povratnu informaciju, kao i potvrdu. Potonje nismo prenijeli u brojčanom obliku, već riječima ili “emotikonima”. Svi su bili pozitivni, ohrabrujući. Cijelo smo vrijeme težili opuštenoj atmosferi, jer ona potiče kreativnost. Pozitivne povratne informacije jačaju samopouzdanje, a to pomaže učenicima da nastave raditi.

Zaključak

Učenje na daljinu izazov je koji učiteljima i učenicima predstavlja niz problema koji su svi rješivi. Uz pomoć odgovarajućih uputa i uz sudjelovanje voljenih kod kuće. Ovo potonje također je izvrsna prilika za roditelje (ili druge umjesto njih) da se bolje upoznaju s procesom učenja, s učiteljima i, prije svega, sa svojom djecom. Za neke to nije ništa novo, ali za mnoge je prilika koju bi trebali iskoristiti. U isto vrijeme, naravno, svi smo sretni što je školovanje ponovno započelo na gotovo normalnim stazama.

Literatura

  1. Geršak, V. (2010). Art terapija za najmlajše. Preuzeto s https://www.ringaraja.net/clanek/umetnostna-terapija-za-najmlajse_1579.html
  2. Krkoč Lasič, S. (2014). Ko notranji svet postane viden. Preuzeto s https://www.dnevnik.si/1042619345
  3. Kustec, K. (2017). Uporaba izrazno-ustvarjalnih medijev v socialnem delu in sorodnih poklicih pomoči. Socialno delo, 56 (2), 81-98.
  4. Motivacija. (B.d.). Preuzeto s https://www.brstpsihologija.si/motivacija/

Prirodna znanost u nastavi

u prvom trijadu

julija_grm

Julija Grm

Sažetak

Igra je jedan od najučinkovitijih načina učenja i zato dijete stječe prirodoslovno iskustvo, vještine i znanje u znanstveno-didaktičkim igrama. Ove igre potiču dijete da koristi različita osjetila i tako produbljuje djetetovo iskustvo prirode i čini to iskustvo jačim i trajnijim. Djeca također razvijaju prirodoslovne vještine dok pažljivo promatraju, uspoređuju i opisuju te se susreću s nepoznatim predmetima i materijalima tijekom igre, pa ih se potiče da prihvate nove informacije jer žele znati više. Dakle, učenje se temelji na stvarnom iskustvu koje proizlazi iz djetetove inicijative, a ovo je učinkovit put do trajnog i korisnog znanja.

Ključne riječi: igra, znanost, kreativnost.

Uvod

Djeca razvijaju svoju kreativnost u znanosti i didaktičkim igrama. Ovdje su najprikladnije igre bez unaprijed oblikovanih ciljeva i metoda, ali čak i djelomično strukturirane igre omogućuju izražavanje djetetove kreativnosti. Likovi iz bajkovitog svijeta mogu nam pomoći, ali moramo ih pažljivo i promišljeno uključiti u igru. Djeca brzo preuzimaju priče i bajke koje odgajatelj može koristiti za učenje, istovremeno vodeći računa da konačni učinak donosi istinu znanosti (Kos i Jerman, 2012).

Središnji dio

Djeca napreduju u drugim područjima znanosti i didaktičkim igrama. Razvijaju komunikacijske vještine i jezik dok potiču djecu na razmjenu ideja, razmjenu mišljenja, pronalaženje zajedničkih rješenja i pregovaranje. Dijete također razvija motoričke vještine, jer igra uključuje kretanje po neravnom, raznolikom terenu, prelazak grana i cjepanica, preskakanje potoka, savijanje ispod debelih grana, svladavanje skliskih ili strmih površina … (Kos, 2013).

U prirodnim znanostima djeca stječu osnovna znanja o prirodi, i to:

  • stječe osnovna znanja za održivi razvoj;
  • nudi okoliš kao istraživačko, kreativno i kritičko učenje;
  • okoliš kao obrazovni prostor;
  • život u skladu s prirodnim zakonima (Katalinič, 2013).

Prirodna znanost može se definirati kao istraživanje živih i neživih svjetova. Tijekom povijesnog razvoja čovjek je oblikovao i izoštrio svoj osjećaj promatranja prirode, što je zauzvrat omogućilo pojavu prirodne znanosti. Prirodna znanost u predškolskom razdoblju predstavlja za dijete prvo iskustvo u prirodi, gdje prvi put doživljava kontakt s prirodom i u velikoj mjeri određuje i uvjetuje njegov stav prema njoj. Prvo iskustvo postaje vodič za daljnje iskustvo u prirodi. Interes djeteta za divljinu je velik i vrlo je važno kakvu dobiva objašnjenje, jer ne smije biti neslaganja između stvarnog (prirodnog) i djetetovog duhovnog (reprezentacijskog) svijeta (Katalinič, 2010).

Najbolji način za postizanje ciljeva iz znanstvenih sadržaja je pomoći djeci da se zaljube u prirodu. Ako su s njom u stalnom pozitivnom kontaktu i ako je mogu aktivno istraživati ​​i upoznavati, naučit će je poštivati ​​i voljeti. Tamo gdje djeca imaju tu priliku, razvijaju odnos s poštovanjem prema prirodi i žele je održavati i brinuti se o njoj. Inače, istraživanje i upoznavanje prirode nije moguće, jer djeci nije dopušten stalni pozitivan kontakt s prirodom. Dakle, oni ne poznaju prirodu, ne zaljubljuju se, čak mogu razviti strahove u vezi s ovim područjem. To zauzvrat dovodi do toga da se na prirodu gleda kao na izvor sirovina, ali teoretski je znanje dovoljno i ne pomaže djetetu da stekne stvarnu brigu o prirodi i njezinoj dobrobiti. Istraživanjem se postižu važni obrazovni ciljevi, razvijaju se intelektualne sposobnosti, znanstveno razmišljanje i potiče domišljatost u problematičnim situacijama. Takav pristup povezuje se sa stvarnim okruženjem i iskustvima djece i time ih motivira za učenje. Dijete stječe nova znanja koja mora steći samostalno otkrivajući ono što prije istraživanja nije znalo. Nova iskustva, međutim, daju djetetu radost, zadovoljstvo i ohrabrenje za daljnji rad. Istodobno, uči svladavati prepreke koje mu na putu do cilja. To mu pomaže u kasnijem životu, jer će uvijek tražiti one putove koji će biti pravi za ulaganje dodatnih napora (Cencič, 2002).

Zaključak

Za dijete je važno istraživati, jer je istraživanje u središtu svega što radimo u životu. Sve je u životu povezano s pozitivnim promjenama i te promjene mogu doći samo s novim iskustvima. Sama definicija istraživanja je da dijete putuje kroz nepoznato da bi naučilo ili otkrilo nešto novo. Djeca neprestano istražuju sve što je nepoznato i tako je njihova znatiželja još veća. Dakle, on neprestano uči i raste. Važno je da dijete nikada ne prestane biti znatiželjno, ne prestaje postavljati pitanja i ne prestaje istraživati. Kad to postignemo, djeca su otvorena uma i nikad se ne boje nepoznatog, ali moramo im usaditi ideju da hrabro krenu istraživati. Didaktičkim igrama djeca formiraju stav prema prirodnom okruženju, jer se često mogu vratiti do ugla šume., tamo se osjećaju dobro, vežu se za njega i uspostavljaju poseban odnos. Za njih to može biti mjesto na kojem se osjećaju sigurno i kod kuće, a istovremeno im nudi novi izazov. Pozitivno iskustvo u prirodnom okruženju zasigurno ostavlja traga u djetetovom formiranju odnosa prema prirodi.

Literatura

  1. Cencič, M. in Cencič, M. (2002). Priročnik za spoznavno usmerjen pouk. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  2. Katalinič, D. (2013). Pomembnost okloljskih vsebin v predšolskem obdobju v kontekstu temeljnega vzgojno-okoljskega izobraževanja. Okoljsko izobraževanje za 21. stoletje –znanstvena monografija. Maribor: Pedagoška fakulteta.
  3. Kos, M. (2013). Začetno naravoslovje ob didaktičnih igrah v naravnem okolju. V Duh (Ur.), Okoljsko izobraževanje za 21. stoletje –znanstvena monografija. Maribor: Pedagoška fakulteta.
  4. Kos, M., Jerman, J. (2012). Izkušnje z živim v zgodnjem otroštvu-pot do znanja in pozitivnega odnosa do narave. V Duh, M. (Ur), Ekološka in etična zavest skozi edukacijski odnos do narave in družbe –znanstvena monografija. Maribor: Pedagoška fakulteta.
  5. Skribe -Dimec, D. (2007). Naravoslovne škatle. Modrijan: Ljubljana

Dobra plesna motivacija

kod najmlađe djece

karmen_esih

Karmen Esih

Sažetak

Ples je igra za dijete u kojoj kroz život uči o životnim vrijednostima koje mu donose samozadovoljstvo, opuštenost i radost, prijateljstvo, povjerenje, sposobnost komunikacije. Djeca su kreativna i znatiželjna. U vrtiću se ples sve više uključuje u sva područja aktivnosti. To nije samo jedan od sadržaja sportske i glazbene umjetnosti. Živimo u vremenu kada djeca veći dio dana provode u vrtiću, pa moramo slijediti sve njihove razvojne potrebe, uključujući potrebu za kretanjem i igrom. Ples ima brojne pozitivne osobine kao što su tjelesna aktivnost, kreativnost, socijalizacija, opuštanje, podešavanje vlastitog tijela, emocionalnost i još mnogo toga. Dijete se izražava plesom, zabavlja se i komunicira lakše nego riječima. Ples je poput govora tijela, kroz koji dijete može stvarati, opustiti se, pokazati kako se osjeća i što proživljava.

Ključne riječi: pokret, ples, kreativnost.

Uvod

Jednostavno kretanje otkriva se kod bebe, kasnije dijete uči skakati, trčati, penjati se i također plesati. Od velikog je značaja u razvoju djeteta ples. Mnoga istraživanja pokazuju da se razvoj odvija na takav način da djeca prvo kontroliraju pokrete glave, zatim trupa i na kraju donjih ekstremiteta. Budući da se djeca vole puno igrati, kretati i stvarati, vrlo su znatiželjna i otkrivaju svijet oko sebe kroz iskustvo stečeno pokretima. Posebno se žele uspoređivati ​​s drugima i mjeriti svoje sposobnosti.

Središnji dio

Za dijete je ples igra u kojoj kroz život uči o životnim vrijednostima koje mu donose samozadovoljstvo, opuštenost i radost, prijateljstvo, povjerenje, sposobnost komunikacije (Zagorc, Vihtelič, Kralj, Jeram, 2013). Djeca pokušavaju spontano izraziti glazbu pokretom. Takve igre također ubrzavaju i jačaju samoinicijativu, opuštanje i prilagodbu, a istovremeno se dijete navikava gledati druge i slijediti pravila međuljudskih odnosa u grupi. Ples se tiče pokreta, radosti, opuštanja, komunikacije, estetskog iskustva itd. Istovremeno.

Potreba djeteta za kretanjem urođena je, a izraz tijela prirodan je za djecu. Pokret i izražavanje tijelom opuštaju, zadovoljavaju i čine ih sretnima. Djeca se slobodno kreću, igraju se svojim tijelom i spontano su kreativni (Zagorc, Vihtelič, Kralj, Jeram, 2013).

Dječje tijelo djeluje kao primatelj, posrednik i izvođač dok prima i reagira na kinestetičke, ritmičke i socijalne podražaje. Dijete počinje biti svjesno svog tijela i raznolikosti svojih pokreta, vremena i prostora, a prije svega različitih mogućnosti korištenja svoje energije. Razvojem motoričkih sposobnosti razvija se cjelokupna sposobnost upravljanja tijelom, što uvelike ovisi o kontroli kretanja i uvjetuje kognitivni, emocionalno-socijalni i psihomotorni razvoj (Zagorc, Vihtelič, Kralj, Jeram, 2013).

Ples je dio ljudske kulture tisućama godina i poznat je svim poznatim kulturama u svijetu.

Ples je neverbalni jezik koji komunicira misli, percepcije, osjećaje, osjećaje, iskustva, sklonosti, čežnje i razumijevanja kroz brojne geste i pokrete, držanja i pokrete, pokrete, izraze lica i izraze očiju. U sebi nosi kulturnu misiju, priliku za kontakt s umjetnošću i zabavom. To je dio općeg obrazovanja ljudi.

Manifestacije plesa:

  • skakanje i navijanje za djecu,
  • ples velike gužve,
  • vrhunski umjetnički ples (balet) i sportski ples.

Možemo uživati ​​u tome izvodeći ples sami ili se diviti promatrajući estetsko savršenstvo pokreta. Čak i mala djeca uživaju u ritmičnim pokretima tijela, rotaciji i milovanju. Pritom spontano izražavaju svoje osjećaje. Njihova je ustrajnost duža u plesu nego u drugim, statičnim aktivnostima. Uz ples i pjevanje, djeca razvijaju i ritmičku ili metričko slušanje i naučiti o strukturnim i dizajnerskim značajkama glazbe.

Dakle, ples nije samo funkcija mišića, već koordinacija pokreta, percepcija ritma glazbe i koordinacija između pokreta, fleksibilnosti tijela, emocija, razmišljanja, ritma i zvuka.

U prošlosti su se ljudi više družili, a njihova okupljanja na raznim zadacima i praznicima vrlo su često bila praćena narodnom pjesmom i plesom. Često su plesali dok su pjevali, ponekad uz instrumentalnu pratnju glazbenika, ponekad bez pjevanja i sviranja glazbenika.

Ples i plesna tradicija kulturna su baština koju moramo upoznati i djecu. Putem plesa možemo djeci približiti narodnu tradiciju. U vrtiću se ples može uključiti u aktivnosti kojima izvodimo rajal i igre prstima narodnog podrijetla.

Proces učenja plesa vrlo je važan kod djece.

Učitelj, odgojitelj predstavlja ples. Može plesati sam ili koristiti video.

Demonstrira i opisuje kraće završene plesne faze i broji ih prilikom izvođenja. Nakon toga slijedi oponašanje učenika tijekom brojanja, koje se može zamijeniti pjevanjem pjesme na sljedećem ponavljanju.

Ako ples ima nekoliko slika ili plesnih faza, prvo djecu učimo prvu, zatim drugu, zatim kombiniramo to dvoje i tako postupno gradimo ples.

Da bi odgajatelji mogli djecu učiti plesnoj kreativnosti, moraju i sami biti tjelesno aktivni, imati izoštreni osjećaj za ritam i biti glazbeno obrazovani. Odgajatelji moraju biti primjer prirodnog i lakog ponašanja. Ako se znamo kretati slobodno i bez napora, takvu ćemo povratnu informaciju dobiti i od djece. Međutim, ako se ne volimo kretati i nismo opušteni, djeca se neće poznavati i neće se moći opustiti. Bit plesne aktivnosti je prije svega odgajatelj vježbe osmišljava što samostalnije i maštovitije i ne ponavlja uvijek već dane primjere. Uz sve to, posebnu pozornost treba posvetiti nervoznoj i nemirnoj djeci. (Paulin, 1971.).

Zaključak: Plesna edukacija omogućuje pojedincu da se sam osmisli i sudjeluje u grupi na nekoliko načina: da se uključi u jedan grupni pokret (npr. U igri raja), da preuzme određenu dužnost u grupi (npr. Ulogu u dramskoj dramatizaciji) , za aktivno sudjelovanje u malim pokretima.

Ples nam omogućava da istražimo vlastite motoričke sposobnosti i načine na koje se izražavamo. Njime stječemo nova znanja o sebi, o svojim kolegama plesačima, o grupi; istodobno raste osjećaj samopouzdanja i samopotvrđivanja. Prema V. Geršak (2007), ples u određenoj fazi djetetovog razvoja jedan je od najpopularnijih oblika zabave, zabave i humora, a cilj mu je opuštanje.

Literatura:

  1. Kroflič, B., Gobec, D. (1995). Igra – gib –ustvarjanje – učenje. Novo mesto: Pedagoška obzorja.
  2. Marjanovič Umek, L., Zupančič, M. (ur.) (2004). Razvojna psihologija. Ljubljana: Znanstveni inštitut Filozofske fakultete.
  3. Paulin, M. (1971). Gibalno ritmična vzgoja predšolskih in mlajših šolskih otrok. Ljubljana: Zavod za šolstvo SR Slovenije.
  4. Rupnik, V. in Rupnik, U. (2014).Plesna umetnost. Ljubljana: Tehniška založba Slovenije,d. d.
  5. Schmidt, G., Kos M., (2010). Plesno izražanje in naravoslovje. Ljubljana: samozaložba.
  6. Zagorc, M., Vihtelič, A., Kralj, N., Jeram, N. (2013). Ples v vrtcu. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo.

Poticanje kreativnog razmišljanja

petra_SS

Petra Sedmak Strle

Sažetak

Svaki stručnjak proučava područje kreativnog razmišljanja iz vlastitog stajališta, no svi se slažu u tome, da je kreativnost nešto što je oduvijek bilo dio čovjeka. Međutim, kako točno se taj dio čovjeka razvija i posljedično oblikuje njegove potencijale, to još nije baš izvjesno. Mislim da imamo stručni radnici koji radimo s djecom prilično velik utjecaj na to u ranoj dobi školovanja. Razvoju dječjih potencijala doprinosimo također potičući i razvijajući njihovo kreativno razmišljanje. Predstavit ću vam jedan od pristupa koji možemo upotrijebiti za poticanje kreativnosti, a to su takozvani Ključevi za razmišljanje. Riječ je o stvaranju neobičnih veza i posljedično učinkovito razvijanje kreativnog razmišljanja.

Ključne riječi: kreativnost, mašta, ključevi za razmišljanje.

Uvod

Ne postoji općeprihvaćena definicija kreativnosti, međutim stručnjaci se slažu da je kreativnost čovjekova generička suština, koja predstavlja uvjet za njegov opstanak. Svaki čovjek ima u sebi nešto kreativnosti, iako možda često to nije razvidljivo (Gabrijelčič 2015: 167). Različite definicije usredotočene su na potencijal ličnosti ili na proces odnosno produkt, no sve to povezuje jedan čimbenik, a to jest »novost«. Kreativnost dakle nije nešto što imate ili nemate, već se kreativno razmišljanje razvija i postaje važan konačni rezultat procesa učenja, kako za učitelja tako i za učenika.

Kreativnost

Ako kreativnost definiramo kao stvaranje novih ideja koje su korisne u određenim situacijama, onda imamo na umu vještinu koja je ključna za učenike 21. vijeka. U ovoj ekonomiji temeljenoj na informacijama karakteristike uspjeha učenja su sljedeće: sposobnost prepoznavanja problema i osmišljavanje mogućih rješenja, procjena učinkovitosti ovih strategija i konačno komunikacija s drugima o vrijednosti tih rješenja. Karakteristike kreativnog razmišljanja su tzv. tečnost, kad pojedinac ima veliki broj ideja za neko rješenje, fleksibilnost, pri čemu je riječ o sposobnosti promjene smjera razmišljanja i sposobnost predstavljanja neobične situacije te konačno originalnost kao sposobnost produciranja neobičnih ili korisnih rješenja (Gabrijelčič 2015: 168). Kreativni pristupi povećavaju predanost učenika i konkretnu upotrebu znanja u svakodnevnom životu. Ovo su pristupi koji potiču entuzijazam i radost tijekom procesa učenja u nastavi (Lucariello i sur. 2016: 19). Smatram da je potrebno obratiti pažnju na poticanje kreativnog razmišljanja na početku pohađanja škole, jer će samo tako učenici moći stvarno napredovati u budućnosti. Potreban je pravi pristup, inače će učinci poticaja biti zanemarivi. Potrebno je dopustiti različite načine rješavanja problema, jer strategije koje se mogu naučiti nisu nužno jedini pravi odgovor. Naglasak je na vrijednosti i poželjnosti različitih mišljenja, što su dobra polazišta za raspravu. Moramo biti svjesni činjenice da učenici koji posjeduju visoku razinu kreativnosti nisu smetnja, ako ih samo znamo usmjeriti u rješavanje problema. Budući da se kreativnost ne razvija spontano, potrebno je pripremiti aktivnosti koje uključuju stvaranje, izume, predviđanja i otkrića. Također možemo koristiti metode postavljanja pitanja i stvaranja neobičnih veza. Međutim, moramo pružiti učenicima mogućnost da rješavaju probleme u skupinama i zatim predstave svoje ideje široj publici. Sposobnost nastavnika da zna i može dijeliti svoju kreativnost s učenicima je izuzetno važna. (Lucariello i sur., 2016: 20).

Tehnike i metode poticanja kreativnog razmišljanja

Suština kreativnog razmišljanja je u tome da tražimo problem i pronalazimo rješenje tamo gdje to ne možemo na klasičan način. No, to ne možemo postići preko noći. Zato je vrlo važna činjenica da se kreativnost može poticati na tehnički način. Riječ je o tzv. poticanju uspavanog mozga da počne raditi u novom ritmu. Pri odabiru tehnike možemo se usredotočiti na različite čimbenike, a to su broj učenika, priroda problema, stupanj teškoće, trajanje provedbe, ovladavanje tehnikom i tako dalje. Pri tome učitelji obično biraju među imitacijom (identificiraju nedostatke tuđih rješenja), personifikacijom (igranje uloga), kvizovima, zagonetkama, zapisivanju ideja, brainstorminga, razvijanja scenarija… Bez obzira na odabir tehnike, učitelj mora paziti da ne kritizira, ne ocjenjuje, već potiče razvijanje što više ideja (Gabrijelčič 2015: 173).

“Ključevi za razmišljanje”

Iako su sve gore navedene tehnike učinkovite na svoj način, tražila sam nešto što će biti blisko djeci koja su tek dobro zakoračila u školu i koja su tek nedavno prešla fazu djece iz vrtića do prvoškolaca. Dok sam tražila prikladan način za sustavno poticanje kreativnog razmišljanja, naišla sam na takozvane Thinker’s keys for kids, što u prijevodu znači ključevi za razmišljanje ili doslovno ključevi mislioca za djecu. To nije neka nova metoda, budući da sam pronašla tri desetljeća stare zapise o njoj i odlučila sve isprobati u praksi. U eksperimentu sam se oslanjala na objašnjenje savjetnika za posebne potrebe nadarene djece iz Australije, Tonyja Ryana (1990.), koji je ključeve povezao s tematskim pristupom podučavanju. Njegov cilj je bio stvaranje pozitivnog stava prema učenju i povećanje učinkovitosti pamćenja. Ryan je u svom radu iznio prijedloge na teme transporta, hrane i okoliša, međutim metoda se može primijeniti za bilo koju temu koja je dio nastavnog plana i programa. U praksi sve to izgleda tako da odaberemo temu iz kurikuluma (izabrala sam temu iz učenja o okolišu, naime, povrtnjak), pripremimo predpitanja i formuliramo pitanja, dileme ili izjave (vidi tablicu), pri čemu se također moramo prepustiti našoj maštu. Kako bi učenicima sve to bilo što više opipljivo, pripremila sam im ključeve u fizičkom obliku (plastificirane aplikate u obliku ključeva – slika 1), tako da su onda mogli primiti svoje zadatke.

imageimage

Zaključak

Kreativno razmišljanje u školi ima važnu vrijednost, jer je kao oblik kompleksnog razmišljanja usko povezano sa samom kvalitetom učenja. Činjenica je dakle da se kreativnost u školi može sustavno razvijati, no kako ćemo se nositi s njom ovisi o svakom pojedincu (Juriševič). Bez obzira na to što smo svi stručno osposobljeni, svi imamo svoja jaka područja, interese, prioritete, a o tome ovise i naši pristupi i metode rada kojima učinkovito doprinosimo kreativnosti učenika. Metoda koju sam predstavila pogodna je za najmlađe učenike jer je njihova mašta još uvijek neograničena pa je takav način rada zaista učinkovit poticaj za razvoj kreativnog razmišljanja.

Literatura

  1. Juriševič, M. Ustvarjalnost v območju bližnjega motivacijskega razvoja. Dostopno na spletni povezavi: http://www.pef.uni-lj.si/ceps/knjiznica/doc/mojca/JurisevicMprispevek.pdf (20.07.2020)
  2. Kukanja-Gabrijelčič, M. (2015). Nadarjeni in talentirani učenci : med poslanstvom in odgovornostjo. Koper : Univerza na Primorskem, Znanstveno-raziskovalno središče, Univerzitetna založba Annales.
  3. Lucariello, Joan M.(2016). Dvajset najpomembnejših psiholoških načel za poučevanje in učenje od vrtca do srednje šole. Ljubljana : Pedagoška fakulteta, Center za raziskovanje in spodbujanje nadarjenosti (CRSN).
  4. Ryan, T. (1990). Thinker’s keys. Dostupno na: https://www.scribd.com/document/203089327/Thinkers-Keys-Version1

Virtualni Dani darovitih u našoj školi

irena_bando

Irena Bando

Obilježavanje Dana darovitih u OŠ Jagode Truhelke već 5. godinu naglašava značaj kreativnog korištenja IKT-a u integraciji s drugim nastavnim predmetima, kao i u izradi maštovitih multimedijskih uradaka proizišlih iz raznih projekata i kreativnih aktivnosti u našoj školi.

Organizator Dana darovitih je Tim za kreativni razvoj koji u sljedeće dvije godine (2019.-2021.) unutar programa KA1 nastoji osvijestiti važnost uporabe IKT-a te mogućnosti njegove učinkovite primjene u svrhu kvalitetnijeg odgoja i obrazovanja.

S obzirom na otežane okolnosti zbog pandemije koronavirusa i isključivo moguće mrežne edukacije i komunikacije, ovaj se događaj uz veliki entuzijazam tima morao realizirati virtualno.

Događaju su prethodile aktivnosti koje su se virtualno provodile oko dva mjeseca uključujući pripreme, konzultacije, mrežne sastanke i završnu realizaciju – prezentaciju digitalnih uradaka.

Završni događaj organiziran je virtualno 7. i 8. svibnja 2020. godine, a sastojao se od prezentacije radova na mrežnoj stranici škole s mogućnošću glasanja učenika za najkvalitetniji rad, od kviza znanja o prezentacijama, proglašenja najboljih radova, kao i objave učenika s najviše osvojenih bodova u kvizu znanja o prezentacijama.

Među prezentiranim radovima prikazale su se vrlo inspirativne mogućnosti korištenja mrežnih alata i računalnih programa te izradili originalni digitalni uratci koji su stavljeni u zajedničku mapu radova.

1. Digitalni plakat Dani darovitih 2020.

imageDigitalni plakat o virtualnim Danima darovitih izradila je Helena Turk, učenica 7.c razreda, uz mentorstvo učiteljice Informatike Ane Alšić. Korišten alat za izradu plakata bio je Postermaker, a prilikom izrade integrirane su Informatika i školska knjižnica.

2. Slikopjesma Medo se prerano probudio

imageSlikopjesma Medo se prerano probudio, digitalna je prezentacija učenika 2.c razreda i njihove učiteljice Jelene Novaković, a napravljena je u programu Prezi.

U tom su projektu učenici najprije odlučili koje će riječi iz istoimene pjesme Dobriše Cesarića zamijeniti sa slikama te su ih tražili na internetu. Odabrali su one slike koje su im se najviše svidjele pa su te riječi u prezentaciji zamijenili odabranim slikama (medo, šape, šuma, potok, zima, spilja, vjeverica, snijeg, zečevi, kuća). Projekt se realizirao integracijom Hrvatskog jezika, Prirode i društva i Informatike.

3. Film She had a dream

imageFilm She had a dream, film je o sricanju engleskih riječi. Napravila ga je učenica 8.c Kristina Pavošević uz mentorstvo učiteljice Engleskog jezika Iris Zorić. Film je sniman u Osijeku i Novom Zelandu prilikom posjeta učenice svojoj rodbini, a izrađen je u programu Imovie. Izradom filma integrirani su Engleski jezik, Geografija, Informatika i dramska umjetnost.

4. Virtualna galerija Virtualni susret sa snježnom kraljicom

imageVirtualna galerija Virtualni susret sa Snježnom kraljicom, digitalni je uradak realiziran integracijom Hrvatskog jezika (medijska kultura) s Likovnom kulturom, Informatikom i školskom knjižnicom. Projekt je proveden povodom obilježavanja Međunarodnog dana dječje knjige (2. travnja), a odvijao se isključivo mrežno.

Od školske knjižničarke Irene Bando i učiteljice Jelene Novaković učenici su dobili poveznice i upute za gledanje animiranog filma Snježna kraljica sa zadatkom ilustriranja naljepših scena iz filma te zapisivanja utisaka o filmu. Potom je od učeničkih ilustracija učiteljica Informatike Ana Alšić izradila e-slikovnicu u programu Emaze.

5. E-slikovnica Gledam i zamišljam

imageJoš jedan digitalni uradak koji je također bio inspiriran animiranim filmom Snježna kraljica je e-slikovnica Gledam i zamišljam, koji su napravile učenice 6.a razreda Maja Marković i Tonka Grubišić pod mentorstvom učiteljice Informatike Ane Alšić u programu Bookcreator.

Projekt je realiziran suradnjom učiteljice razredne nastave Nade Radotić i 2.a razreda integracijom Hrvatskog jezika (medijska kultura), Likovne kulture, Informatike i školske knjižnice povodom obilježavanja Međunarodnog dana dječje knjige (2. travnja) te se također odvijao mrežno.

6. Interaktivni digitalni plakat Svjetski dan knjige i autorskih prava

imageInteraktivni digitalni plakat o Svjetskom danu knjige i autorskim pravima napravljen je u integraciji školske knjižnice i Informatike. Plakat sadrži multimedijske sadržaje učenja kroz igru, a izrađen je u vrijeme nastave na daljinu s ciljem osvještavanja važnosti čitanja i poštivanje zaštite autorskih prava. Napravila ga je školska knjižničarka Irena Bando u programu Piktochart.

7. Video Produženi boravak (k)od kuće-TikTok Oh Nanana plesni izazov

imageVideo uradak Produženi boravak (k)od kuće-TikTok Oh Nanana plesni izazov uradila je učiteljica produženog boravka Ana Vukojević koja je projekt s učenicima realizirala isključivo virtualno. Učenici su prema video tutorialu i TikTok aplikaciji uvježbali i otplesali poznati ples Foot Shake zajedno sa svojim ukućanima. Kada su snimili ples poslali su ga učiteljici koja je snimke uredila u VivaVideo aplikaciji. Za konačnu prezentaciju korištene su još i sljedeće aplikacije: Bitmoji, piZap i Video Sound Editor.

Za realizaciju ovog projekta integrirala se Glazbena kultura, Tjelesna i zdravstvena kultura, Engleski jezik i Informatika.

8. Multimedijska prezentacija 3d crtanje

Multimedijska prezentacija 3d crtanje proizišla je iz radionica 3d crtanja koja imagese realizirala u organizaciji knjižnice naše škole i American cornera Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek. Sudjelovali su učenici 2.a razreda i njihova učiteljica Nada Radotić. Učenici su crtali pomoću 3d olovaka koje su punili raznobojnim punjenjima oblikujući svoje 3d crteže. Ova se radionica realizirala integracijom Likovne kulture, Informatike i kulturne i javne djelatnosti školske knjižnice.

Prezentaciju radova napravio je učitelj informatike Josip Šalavardić koristeći pri tome program Windows Movie Maker.

9. Virtualna galerija My favourites

imageVirtualna galerija učeničkih radova My favourites proizišla je iz projekta 3.c razrednog odjela pod vodstvom učiteljice Engleskog jezika Vedrane Čerine, koja je iz Engleskog jezika zadala učenicima zadatak izraditi poster na temu My favourites”. Njihovi radovi prikazuju što učenici najviše vole.

Galerija je izrađena pomoću aplikacije Spark Adobe.

10. Video glazbeni uradak JagODA radosti

imageOvaj video uradak proizišao je iz ideje osmišljavanja online izvedbe poznate melodije L. van Beethovena Oda radosti”. Virtulano povezivanje međupredmetnih sadržaja omogućilo je povezivanje više nastavnih predmeta (Glazbena kultura i Informatika) te međupredmetnih tema (Građanski odgoj i Uporaba IKT). Učenici/izvođači u glazbenoj izvedbi su: Ivano Čepo – 4.a (gitara), Lara Malkoč – 6.c (flauta) i Nikola Pavišić – 6.a (udaraljke), Lora Erkapić (klavir) i vanjska suradnica Katarina Kurtović, učenica OŠ Vladimira Becića, 4. r. (glas).

Projektom su koordinirali Benjamin Lamza, školski pedagog i Vjera Kurtović, učiteljica Glazbene kulture, a vodila ga je školska knjižničarka Irena Bando. Za glazbenu produkciju bio je angažiran vanjski suradnik – glazbeni producent Marin Bando.

Video glazbeni uradak napravljen je u programu za glazbenu produkciju DaVinci Resolve.

11. Multimedijska prezentacija Moja mandala inspirirana zlatovezom

Projekt Moja mandala inspirirana zlatovezom realiziran je u sklopu imagemeđunarodnog KA2 projekta Transforming Fablas into Steamlabs. Prvo su se održale radionice inspirirane zlatovezom koje su se provodile s 3. razredom i gostima-partnerima iz inozemstva. Radionica se održala integrativnim povezivanjem školske knjižnice, razredne nastave, matematike i informatike, a surađivale su školska knjižničarka Irena Bando, učiteljica razredne nastave Liana Mur i učiteljica matematike i informatike Katarina Kretić. Radionica se sastojala od kulturološkog djela upoznavanja zlatoveza, konstruiranja mandale u programu Staedtler i likovne radionice konturnog crtanja.

Prezentaciju o tome u programu Powtoon napravio je učenik 7.c razreda Niko Novak za vrijeme nastave na daljinu, pod mentorstvom učiteljice Informatike Ane Alšić. Za realizaciju projekta korišteni su programi: Staedtler (konstrukcija mandale), Movie Maker (prezentacija zlatoveza) i Powtoon (izrada prezentacije).

12. Radijska snimka Bitka za Midway

Radijsimageka snimka „Bitka za Midway“ digitalni je učenički uradak nastao na satu Povijesti za vrijeme nastave na daljinu, gdje je zadatak bio snimiti radijsko javljanje vezano za jednu od velikih bitaka Drugog svjetskog rata. Radijsku snimku realizirali su povodom Virtualnih dana darovitih učenici 8.c razreda Kristina Pavošević, Laura Ovničević, Ana Kragujević, Nika Jurković i Ivan Judik pod mentorstvom učitelja Povijesti Vedrana Čerine.

Za provedbu je korišten mobitel (snimanje glasa) i program Imovie (montaža glasova).

13. Video Abeceda

imageVideo „Abeceda“ proizišao je iz integracije Glazbene kulture i Hrvatskog jezika, a realiziran je s učenicima prvih razreda-skupine produženog boravka za vrijeme trajanja nastave na daljinu. Ideju su realizirale učiteljice Anita Hrehorović i Nikolina Kuruc, voditeljice produženog boravka, a video je izrađen u programu FilmoraGo.

U oblikovanju većine prezentacija potpomogli su učitelji Informatike Ana Alšić i Josip Šalavardić (izrada kviza, ankete za glasovanje i postavljanje stranice mape radova Microsoft Sway– Dani darovitih).

Za evaluaciju radova izrađene su ankete s mogućnošću glasovanja za najbolji digitalni uradak te pružena mogućnost sudjelovanja u kvizu znanja o prezentacijama.

U organizaciji Virtualnih dana darovitih sudjelovalo je 315 učenika(66%), 123 učenika(26%) je pristupilo anketi za glasanje za najbolji rad, a 37(8%) učenika je pristupilo rješavanju kviza znanja o prezentacijama. Najbolje ocijenjen rad od strane učenika je Video TikTok Oh Nanana plesni izazov – Produženi boravak (k)od kuće.

Od zaposlenika je sudjelovalo ukupno 14 osoba (37%): 3 učiteljice razredne nastave (Jelena Novaković, Nada Radotić i Liana Mur); 5 učitelja predmetne nastave (Ana Alšić, Josip Šalavardić, Vjera Kurtović, Iris Zorić, Vedrana Čerina i Vedran Čerina,); 3 učiteljice produženog boravka (Ana Vukojević, Anita Hrehorović i Nikolina Kuruc) i 3 stručna suradnika (Irena Bando, Benjamin Lamza i Monika Ćosić).

Među prezentiranim radovima prikazale su se vrlo inspirativne mogućnosti korištenja web alata i računalnih programa kao što su: Prezzi, Imovie, Emaze, Bookcreator, Piktochart, VivaVideo, Bitmoji, piZap, Video Sound, Editor, Windows Movie Maker, Spark Adobe,Powtoon, FilmoraGo i DaVinci Resolve.

Svi digitalni radovi stavljeni su u zajedničku mapu radova https://sway.office.com/sq8CfFekgZflgYog?ref=Link&loc=play.

Značaj dramske aktivnosti u školi

petra_SS

Petra Sedmak Strle

Sažetak

U ovom ću članku predstaviti kako razvijamo i jačamo kreativnost učenika kroz dramske aktivnosti. Aktivnosti koje provodimo s učenicima unutar dramske skupine naime stavljaju u prvi plan sudjelovanje, interese, darovitost i talent svakog pojedinog učenika te mu tako daju mogućnost za razvijanje kreativnosti, inovativnosti i kritičkog razmišljanja. Mislim da je kreativnost u školi zaista prečesto zanemarena, a s druge strane ona je u životu vrlo važna. Tijekom provedbe proširenog programa zajedno s učenicima stvaramo »prostor« za razvoj mašte kao vještine, jer nas samo to vodi po putu do našeg cilja, do kreativnosti.

Ključne riječi: dramska igra, kreativnost, razvijanje vještina.

Uvod

Prošireni program u sklopu kojeg provodimo produženi boravak za učenike temelji se na zajedničkim društvenim vrijednostima, načelima i ciljevima osnovnoškolskog obrazovanja te stručnim i konceptualnim polazištima. Rad na području proširenog programa vođen je specifičnim pedagoškim principima, koji u prvi plan procesa učenja postavljaju učenika, povezivanje, suradnju i timski rad te potiču kreativnost i inovativnost. Provedbom proširenog programa stručni radnici želimo među ostalog također osigurati poticajno, inkluzivno, kreativno i sigurno okruženje za učenje, igru, druženje i opuštanje nakon provedbe obveznog programa. Principi i ciljevi ovog programa omogućuju nam da teatar u školi nije, kao što to kaže Helena Korošec (2010:1) »samo curica koja tapće nogama i koja povremeno za vrijeme satova slovenskog jezika pronađe svoje mjesto u čitanju dramskih tekstova i čija se uloga tamo često završava«, već je to izazov današnjeg vremena u tome, kako tradicionalno obrazovanje proširiti na razvoj kreativnosti te svijesti pojedinca kao jedinstvene osobe i kao dijela jednog društvenog okruženja (Korošec 2010:1).

Predstava je zabava

Pod nazivom Predstava je zabava djeluje raznolika skupina učenika u dobi od devet do jedanaest godina koja se bavi kreativnim kazališnim aktivnostima u sklopu proširenog programa.

Aktivnosti su osmišljene tako da učenici jačaju i razvijaju izravne perceptivno-iskustvene sposobnosti, estetska iskustva, interese, maštu, kreativnost i inovativnost. Jedan od ciljeva kazališnog stvaralaštva jest uspostavljanje ravnoteže između djetetovog razumijevanja čiste fakultativne igre i njegovog odnosa do kazališta kao formiranog medija. Cilj mentorskog rada je razvijanje djetetove kreativnosti i uspostavljanje opuštenog i suradničkog okruženja. Dakle ne radi se samo o režiranju vlastitih ideja, već također za dodavanje kazališnih komponenti u dječju igru (Korošec 2007,119). Svoj rad sam osmislila idejom da dramsko obrazovanje ne znači samo stvaranje predstave, već je to priprema njenih sudionika – učenika da se opuste i da im dramatizacija možda može pomoći u upoznavanju sebe i drugih (Korošec 2004).

Vježbom do savršenstva

Bez obzira na to s kakvim sam se vizijama i ciljevima upustila u izazov mentorstva novoformirane dramske skupine, učenici su već u samom početku imali pred očima samo jedno, a to jest predstava s kojom će se publici predstaviti kao glumci na pozornici. Svjesna sam da je priprema i uprizorenje predstave za učenike izuzetan doživljaj, jer tijekom rada upoznaju proces i karakteristike kazališne predstave, razvijaju osjećaj za uprizorenje i improvizaciju te jačaju sposobnost pažnje. Međutim, u ostvarivanju ovog dugoočekivanog cilja, prvo je potrebno dati prednost aktivnostima kroz koje učenici (ne-)svjesno razvijaju sposobnost izražavanja mimikom, gestikulacijom, pokretom i govorom u prostoru pozornice. Pri tome imam na umu vježbe zagrijavanja, povezivanja i izražavanja. U nastavku ću predstaviti one koje su učenici najradije izvodili.

Vježbe zagrijavanja: Pretvorite se
Učenici se podjele u parove ili po tri u skupini, a učitelj daje upute u što se moraju pretvoriti, npr.: »Pretvorite se u kućanski aparat«. Zatim pojedini par/skupina (prije toga zajedno se još dogovore o načinu predstavljanja) predstavlja zadatak tako da pokretima ili glasovnim izražavanjem prikaže svoju ideju, dok drugi učenici pogađaju u što su se pretvorili.

Vježbe povezivanja: Prenesite dalje
Jedan od učenika pokaže i »daje« svoj pokret/pozu/zvuk/mimiku lica učeniku kojeg sam odabere, a odabrani učenik ponovi za njim te sam na isti način daje dalje. Postane jako interesantno ako prvi učenik npr. svom zvuku doda još pokret ili mimiku, pa tako mora onaj koji to prima što pravilnije ponoviti, a sljedeći improvizator možda tome doda još nešto svoje, itd.

Vježbe izražavanja: Kako?
Učenici su najčešće izrazili želju po vježbama s didaktičkim kartama Kako? (Schmidt 2008) u kojima se radi o uživljavanju, empatiji, prepoznavanju značenja pokreta i gestikulacije drugih ljudi, jer riječi ponekad mogu sakriti istinu, ali govor tijela nikad. Kod ove vježbe učenik odabere kartu, na kojoj piše na koji način (npr. zanosno) treba drugi učenik nešto uraditi, a učitelj odredi što treba uraditi (npr. treba prenijeti predmet s jednog stola na drugog). Izvođenjem ove vježbe učenici su na razigran način postali zaista dobri promatrači i interpreti u stvaranju na različitim područjima. .

Crvenkapica i rođendanski kaos

Kroz prethodno spomenute vježbe uspjela sam upoznati »glumce« u tolikoj mjeri da smo mogli započeti pripremu predstave koja odgovara njima. Odabrala sam dramatizaciju nepoznatog autora, u kojoj nam likovi pokazuju da postoje djeca koja se znaju družiti i igrati bez moderne tehnologije. Tako se jednom prilikom, kad roditelji nisu kod kuće, okupe i odluče da će odglumiti bajku o Crvenkapici. U tom sadržaju smjesta sam prepoznala priliku gdje će učenici moći ispreplesti dječju razigranost, jednostavnost, originalnost i maštu. Predstava mi se činila kao dobar izazov za mene in učenike. Moja su se predviđanja nakon predstave pokazala više nego točna, jer su učenici svojom autentičnošću na pozornici gledateljima dočarali pravu kazališnu predstavu. Odaziv koji su dobili od publike ostavio je na njima veliki dojam, što nesumnjivo pozitivno utječe na njihov razvoj samopouzdanja.

Učenici su tijekom godine zaista napredovali u mašti i kreativnosti, jer nakon prvih susreta, kad su još bili suzdržani i trebalo im je mnogo ohrabrenja, postajali su sve samostalniji i kreativniji. Budući da su mi često pričali u koji lik bi se htjeli transformirati na pozornici, kakvi dramski događaji i kakvi zapleti im se sviđaju, kakav kostim žele odjenuti… oblikovala sam dramski tekst prema njihovim željama. Svatko od njih dobio je upravo onu ulogu koju je sam smislio. Na kraju su za dramatizaciju sami izmislili i naslov – Rođendanski kaos. Rezultat njihove participacije u oblikovanju dramatizacije bio je nevjerojatan. Brzo su zapamtili tekst i bez problema su se uživjeli u lik i zbivanje. Učenici su bili doista predani, zato su se još osobito osjećali uskraćene, kad nam je izvanredna situacija u vrijeme proglašenja epidemije u Sloveniji spriječila nastup.

Zaključak

Mislim da je važno da učenici odaberu tečaj drame kao nešto u čemu će i dalje ispunjavati i nadograđivati svoje znanje te će tako pomoću učitelja sami sebi postaviti individualne ciljeve i planirati radne strategije, s kojima će moći postići te ciljeve. Uz odgovarajuće i stalne povratne informacije učitelja ili drugova iz razreda učenici znaju gdje su, što već znaju i što bi još željeli znati. Logična posljedica takvog pristupa su svjesnost i odgovorno ponašanje, koji se temelje na vlastitoj želji, interesu i stalnoj samoregulaciji. Mentorstvo dramske skupine može biti prekrasno iskustvo za učitelja, omogućavajući mu da se profesionalno i osobno razvija, no ponekad mora biti spreman napustiti svoju zonu komfora i prepustiti se intuiciji, kako bi mogao otkriti dimenzije svoje i dječje kreativnosti. Svjesna sam da ne obrazujem buduće glumce, ali ipak nastojim da pomoću aktivnosti povezanim s kazališnom igrom pomažem razvijati maštu, snalažljivost, osjećaj za prezentaciju i promatranje, smisao za estetiku, a također i etičku prosudbu (Ahačič 1977: 37).Želim da sve što učenici doživljavaju kroz dramske aktivnosti doprinese njihovom društvenom, emocionalnom i intelektualnom razvoju te im ujedno omogućuje razumijevanje kazališne umjetnosti.

Literatura

  1. Ahačič, D. (1977). Gledališka vzgoja. Izhodišča in cilji, prvi del. Ljubljana: Univerzum.
  2. Korošec, H. (2004). Simbolna igra z lutko – način komunikacije v razredu. Magistrsko delo. Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Pedagoška fakulteta.
  3. Korošec, H. (2007). Gledališče – medij za učenje in poučevanje ter otrokov celostni razvoj. Sodobna pedagogika, 58/1, str. 110-127.
  4. Korošec, H. (2010). Novo razumevanje vloge gledališča v vzgoji in izobraževanju. Dostupno na poveznici: https://takatukateam.wixsite.com/konferenca/helena-koroec-2. Pridobljeno junij 2020.
  5. Schmidt, G. (2008). Kako? Didaktične kartice. Dostupno na poveznici: http://www2.arnes.si/~gschmi/studenti/KAKOpdf/KAKOKNJIGA.pdf Pridobljeno junij 2020.

Projekt reljefna slika

spela_ivancic

Špela Ivančič

Sažetak

Predstavit ću, kako s učenicima šestog razreda na satovima likovne umjetnosti istražujemo reljefnu sliku. Učenici su na zadanu temu ‘Pogled kroz prozor’ istraživali načine izrade reljefne slike. Likovni radovi su nastajali različito, a kad ih povežemo u cjelinu djeluju vrlo maštovito i kreativno. Na kraju smo napravili izložbu slika koje su predstavljale različite priče.

Ključne riječi: projektni rad, reljefna slika, kreativnost, učenici.

1. Uvod

Projekti na satovima likovne umjetnosti su uvijek zanimljivi, a rad može biti vrlo raznolik. Cilj cijelog projekta je istražiti različite priče učenika te ih povezati s prošlošću i sadašnjošću. Velik je izazov za učitelja motivirati i poticati učenike da stvaraju na različite načine.

2. Stvaralaštvo reljefne slike

Reljef je način kiparskog oblikovanja. Proizvoljan motiv se oblikuje tako da ne stoji samostalno već je integralno vezan na podlogu, ali ne predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu nego je dio većeg umjetničkog sklopa. Likovi su djelomično udubljeni u pozadinu, a djelomično izbočeni. Da dobijemo reljefnu sliku obično pojedine dijelove oblikujemo iz gline, mijesimo, oduzimamo i sastavljamo u cjelinu. Za stvaranje reljefnog prikaza je bitno, da je motiv izbočen ili udubljen u ravninu pozadine. https://sl.wikipedia.org/wiki/Relief_(umetnost)

Slično je i s reljefom u slikarstvu gdje također vrijede određeni zakoni. Reljef prikazuje, opisuje neki događaj. To možemo vidjeti, osjetiti. Očituje se svjetlom i sjenom te pri tom dobivamo osjećaj volumena. Igra svjetla i sjene čini reljef živim, dinamičnim. Promatranje i razumijevanje umjetničkog djela daje gledatelju nove dimenzije i mogućnosti za istraživanje. Temu ili motiv otkrivamo tako, da probamo prepoznati priču te moguće simboličko značenje predstavljenog.

image
image
image
Slika 1. Izložba prvi dio “Pogled kroz prozor” (fotografija Špela Ivančič)

3. Projektni rad “Pogled kroz prozor”

U projekt sam uključila učenike šestih razreda. Njihov zadatak je bio da s tušem nacrtaju sebe, kako gledaju kroz prozor. Pri ilustriranju prozora su imali slobodne ruke. Učenike sam motivirala na kreativnost i izražavanje na vclip_image008lastiti način. Pritom su učenici poštivali svojstva materijala s kojim su stvarali i istovremeno s njim brižno postupali.

Slika 2.  Izložba slika drugi dio “Pogled kroz prozor” (fotografija Špela Ivančič)

Nastali likovni radovi vrlo su maštoviti. Zanimljivo je na koji način su se pojedini učenici prihvatili posla i rješavali likovni problem. Jedni su prozore uobličili kao drvene grilje, drugi su napravili različite rolete. Kod nekih su se prozori samo ukrivili ili prekrivali. Bojom i različitim uzorcima koje su povezali u cjelinu, učenici su pokazali kreativnost. Dok su neki učenici reljef oblikovali s namjerom preciznog i osjetljivog promatranja, drugi su probudili maštu na svoj način. Učenici su promatrali okoliš te se prepustili unutrašnjem osjećaju i istraživanju svojih utisaka na jedinstven način.

clip_image010clip_image012clip_image014
clip_image016clip_image018clip_image020
clip_image022clip_image024clip_image026
Slika 3. Slike pojedinih radova učenika na izložbi “Pogled kroz prozor” (fotografija Špela Ivančič)

Slike pojedinih radova učenika pokazuju kako učenici različito pristupaju radu. Reljefom je prikazana dinamika slike te neograničenost kreiranja i izražavanja na sebi svojstven način. Boja dodatno naglašava prikazanu izvedbu reljefa.

clip_image028clip_image030
Slika 4. Izložba treći dio “Pogled kroz prozor” (fotografija Špela Ivančič)

4. Izložba likovnih radova

U prostorijama škole s učenicima smo napravili izložbu. Sabrani na jednom mjestu izloženi likovni radovi su imali poseban čar. Pogledi kroz prozor su odražavali istraživanja učenika te smo sa zanimanjem promatrali šta se skriva u slijedećem pogledu kroz prozor i kako su učenici rješavali zadani likovni problem.

clip_image032

Slika 5. Izložba četvrti dio “Pogled kroz prozor” (fotografija Špela Ivančič)

5. Evaluacija

Likovni radovi su plodovi osjećaja te nam daju uvid u to, kako je čovjek sazrio u društvu. Izražavaju iskustva iz unutrašnjeg i vanjskog svijeta te opisuju okolnosti u kojima su nastali. Učenici su se povezali s okolicom i na temelju doživljenog izradili svoj uradak. Likovni radovi govore o tome kako smo različiti. Mogućnost stvaranja na sebi svojstven način nas obogaćuje.

6. Zaključak projekta

Značajka umjetničkog reljefa je želja za prepoznavanjem priča i značenja predstavljenog. Interpretirajući likovne radove izložbe »Pogled kroz prozor« dobivamo uvid u probuđene osjećaje učenika, njihova iskustva i interakciju s okolinom. Izložba je pokazala kreativnost učenika u 6. razredu osnovne škole.

Literatura

  1. Butina, M. (1997). O Slikarstvu. Ljubljana: Debora.
  2. Lynton, N. (1994). Zgodba moderne umetnosti. Ljubljana: Cankarjeva založba.
  3. Tepina, B. (2006). Spoznajmo likovni svet 9. Ljubljana:Modrijan.
  4. https://sl.wikipedia.org/wiki/Relief_(umetnost)

Projekt ilustriranja drveća

spela_ivancic

Špela Ivančič

Sažetak

Predstaviti ću kako s učenicima prvog i četvrtog razreda na različite načine upoznajemo i kreiramo ilustracije stabala. Drveće smo upoznavali na različite načine te ih poslije probali oslikati. Budući da smo bili izuzetno motivirani za ilustriranje drveća, počela sam razmišljati, na koje sve načine bi mogli to realizirati. Jedna od ideja je bila da izradimo plakat na kojem su učenici probali nacrtati sebe, šta će biti kad odrastu… Učenici su stvarali na različite načine, njihovi radovi su bili predstavljeni i na izložbi. Predstavljeni su načini kako mogu nastavni satovi u prvom i n četvrtom razredu postati zanimljivi i kreativni, čemu su se učenici radovali i što im se je pritom najviše svidjelo.

Ključne riječi: projektni rad, drvo, kreativnost, mašta, učenici.

1. Uvod

Projekti u prvom i četvrtom razredu su uvijek zanimljivi i rad može biti vrlo raznovrstan. Veseli smo kad se prihvatimo novog projekta, neko vrijeme radimo na projektu i na kraju dobijemo konačni uradak. Tome se raduju učitelji, učenici i roditelji. U prvom i četvrtom razredu znaju biti učenici za vrijeme nastave likovne umjetnosti vrlo kreativni. Izrada zajedničkog razrednog uradka ili individualni pristup radu zna biti veliki izazov.

Znamo, da smo na jednu stranu vrlo različiti, a na drugu stranu težimo pronalaženju zajedničkih ideja i zamisli tako da je u konačnom uratku prisutan djelić ideje svakog pojedinog učenika.

2. Kreativnost likovne umjetnosti

Učenici obično vrlo rado sudjeluju na satovima likovne umjetnosti. Zato sam projekt izvela u prvom i četvrtom razredu. Jedan od načina poticanja njihove kreativnosti su originalni i privlačni likovni zadaci.

Na kreativnost učenika utiče mnogo faktora: nasljedni faktor, roditelji, učitelji, osobnost i stečena iskustva. Obitelj je prva koja utiče na djetetovu kreativnost. Po ulasku u školu dodatan utjecaj imaju škola i učitelji. Učitelj motivira učenike te im daje slobodu likovnog izražaja. Tako nastaju radovi koji proizlaze iz pojedinca. Učitelj je onaj koji potiče kreativnost i razvoj mašte. Pri tome učenici razvijaju moć zapažanja i maštu, motoričke sposobnosti, sudjeluju u skupini te se navikavaju slušati sugovornika. Učenicima približavamo likovnu umjetnost stvaranja koristeći različite tehnike i materijale. Kad se učeniku ponudi slobodno izražavanje na specifičan, drugačiji način, on ima mogućnost značajnog stvaranja. Učenici su originalni, radoznali i željni istraživanja.

3. Projekt ilustriranja drveća

U projekt sam uključila prvi i četvrti razred. Za realizaciju nekih zadataka projekta je bilo potrebnih nekoliko sati, za ostale duži period vremena. Učitelj obraća pažnju na svakog učenika i pri tome poštuje kreativnost svakog pojedinca.

Riječ kreativnost izvire iz latinske riječi creo, što označi napraviti. Danas kreativnost definiramo na mnogo načina, a svima je zajedničko da znače novost. Riječ kreativnost znači sposobnost rješavanja problema na nov, originalnih način. Kreativnost je dakle oblikovanje nečeg novog, još neviđenog, nepoznatog ili malo poznatog (Pečjak in Štrukelj, 2013).

Ideje učenika, kako ilustrirati drveće na različite načine.

3.1. Kad odrastem, bit ću …..

Kad smo razgovarali s učenicima prvih razreda o drveću jedan od učenika dao je ideju da se napravi jedno stablo, kojem bi svi iz razreda doprinijeli dio svoje kreativnosti. Razgovor je tekao tako da smo na posljetku dobili ideju da naslikamo jedno veliko stablo na kojem će na granama biti zalijepljene naše slike. Kad smo razgovarali o tome što žele nacrtati, željeli smo stvari napraviti na originalan način. Zajednička ideja je bila da na okrugle listiće nacrtamo najprije sebe i potom što ćemo biti kad odrastemo. Možemo reći da je nastalo stablo s pogledom u budućnost. Učenici su pritom pokazali mnogo maštovitosti – svatko je imao ideje što će biti kad odraste. Konačni uradak – plakat učenici i roditelji promatrali su sa zanimanjem te bili veseli zbog raznolikosti tog svijeta.

imageSlika 1. Kad odrastem biti ću … (fotografija Špela Ivančič)

3.2. Jesensko stablo

U razredu smo upoznavali jesen. S učenicima smo bili na nastavnoj šetnji, na kojoj smo promatrali drveće, njihove karakteristike i značenje. Kad smo razgovarali o tome kako bi ilustrirali promimageatrana stabla došli smo do ideje da bi nacrtali svoju ruku, koja bi predstavljala deblo i grane stabla. Krošnju smo odlučili oblikovati na poseban način: listićima u boji oblikovali smo u krugove te ih nalijepili u krošnju. Nastala su vrlo kreativna stabla.

Slika 2. Jesenje stablo (fotografija Špela Ivančič)

3.3. Kreiranje drveća s različitim uzorcima

S učenicima četvrtih razreda razgovarali smo o drveću. Jedna od ideja, kako nacrtati drveće je bila je naslikati sliku s različitim uzorcima. S crnim flomimageasterom su naglasili uzorak. Pozadinu su oslikali s ponavljajućim ritmovima određenih boja. Nastali su vrlo raznoliki likovni radovi učenika. Učenici su na vrlo inventivan način pristupili rješavanju likovnog problema.

Slika 3. Ilustriranje drveća s različitim uzorcima (fotografija Špela Ivančič)

3.4. Reljefni način ilustriranja drveća

S učenicima četvrtih razreda smo razgovarali, na koji način bi još mogli predstaviti drveće. Njihova želja je bila probati s reljefnim prikazom. Ideja je bila izvedena na način, da su pozadinu polijepili s novinskim papirom. Prvo stablo je nalijepljeno na tu osnovu, nato su ostala stabla, kad su ih izrezali, prilijepili na kartonski okvir. Tako smo dobili dubinu u prostoru i reljef. Prikazali su stabla koja su blizu i druga stabla koja su udaljena. Dobili su šarenu šumu drveća, koju su na kraju uokvirili s određenom bojom. Nastali su vrlo originalni likovni radovi na drugačiji način.

imageimage
Slika 4. Ilustriranje drveća na reljefni način (fotografija Špela Ivančič)

3.5. Slikanje drveća na način impresionista

S učenicima prvih razreda pogledali smo nekoliko knjiga o impresionistima. Njihov likovni zadatak je bio da s kistom probaju ilustrirati drveće na način impresionista. To učenicima nije predstavljalo nikakav problem. I mnogi impresionisti bi zavidjeli na njihovim kreacijama. Uradci učenika su vrlo lijepe impresionističke ilustracije drveća.

imageimage
Slika 5. Slikanje stabala na način impresionista (fotografija Špela Ivančič)

4. Izložba likovnih radova

U prostorima škole napravili smo izložbu svih likovnih radova. Učenici su mogli vidjeti kako drugi stvaraju na svoj način i tako proširiti poglede i kreativnost likovnih radova. Slikanje stabala na različite načine dalo mi je puno pozitivne energije. Kako u prvom, tako i u četvrtom razredu učenici su prilikom rješavanja likovnih problema pokazali veliku kreativnost i maštu.

5. Evaluacija

Tijekom projekta je nastalo vrlo mnogo zanimljivih, kreativnih likovnih radova. Dio toga može se vidjeti na fotografijama. Učenici su s lakoćom pristupili realizaciji zadataka i pri tome pokazali svoje kreativne sposobnosti. Motiviranost učenika za likovno stvaranje je bila velika. Svi su se radovali konačnom uradku.

6. Zaključak projekta

Istraživala sam kako učenici, kad im govorimo o drveću, stvaraju na različite načine. Svijet njihove mašte ne poznaje granice, o kreativnosti govore njihovi likovni radovi. Apstraktnost drveća su učenici rješavali na različite načine i tako pokazali da je kreativnost bezgranična. Mi odrasli možemo od njih dobiti nove ideje kako stvarati na drugačiji način.

Literatura

  1. Tacol, T. (1999). Didaktični pristop k načrtovanju likovnih nalog. Izbrana poglavja iz likovne didaktike. Ljubljana: Debora.
  2. Pečjak, V. in Štrukelj, M. (2013). Ustvarjam, torej sem. Celovec: Mohorjeva založba.

Rihard Jakopič: nekad – danas

spela_ivancic

Špela Ivančič, učiteljica razredne nastave

Sažetak

Za tjedan kulturne baštine osmislila sam projektni rad: s učenicima trećih razreda izraditi plakat Riharda Jakopiča. Rad s učenicima započeo je već godinu dana ranije. Razmišljali smo kako napraviti plakat i prilikom istraživanja došli smo do lijepih ideja. U tjednu kulturne baštine 2019 postavili smo izložbu likovnih radova učenika. Školu je uljepšao plakat s kojim smo potaknuli sve ostale, da se tog trenutka posvetimo tjednu kulturne baštine.

Ključne riječi: projektni rad, Rihard Jakopič, kreativnost, likovni rad.

1. Uvod

Na našoj školi su se za vrijeme projekta Baština # umjetnost # zabava od 28.9. do 21.10.2019 odvijale mnoge aktivnosti. Predstavit ću jednu od aktivnosti, koja je bila sastavni dio projekta. S učenicima smo izrađivali plakate s kojima smo uljepšali školske prostorije.

Cilj tjedna kulturne baštine je da odvojimo vremena za umjetnost u svim njenim oblicima, a istovremeno da iskažemo zanimanje za baštinu koja je prisutna i danas. Dvotjedni projekt Jakopičeva poruka: Tivoli – baština, umjetnost i zabava motivira da se svatko na svoj

2. Tjedan kulturne baštine

Cilj teme je prikazati mnoge vidove kulturne baštine, kako materijalne tako i nematerijalne, posvećene umjetnosti i slobodnom vremenu, pomoću kojih uživamo u kulturi i bježimo iz svakodnevice, bez obzira da li se prikazujemo u svjetlu kreatora, poznavatelja, čuvara, aktera ili posjetitelja. Tema obuhvaća vizualne umjetnosti, muzeje, kina, cirkuse, zabavne parkove, ples, proslave, festivale, igre, čitanje, glazbu, fotografiju, clip_image002radio, televiziju, dramu, turizam i sport. To će biti prilika za istraživanje povijesti svih, s tim povezanih, objekata i predmeta. Istovremeno će nas zanimati i baština, koja je prisutna u svim današnjim oblicima opuštanja. (https://www.zvkds.si/sl/dekd/dekd-tkd, 29. 10. 2019, 19.13)

Slika 1. Izložba Riharda Jakopiča (fotografija Špela Ivančič)

3. Projekt stvaramo plakat Riharda Jakopiča

Učenici trećih razreda su razmišljali kako bi fotografiju Riharda Jakopiča obradili s različitim uzorcima. Na računalu smo potražili program za obradu osnovne fotografije na željeni način. Obrađene fotografije smo otisnuli. Na stražnjoj strani su učenici nacrtali mrežu. Označili su je nekim redoslijedom i izrezali. Iz djelova slike sastavljali su neku cjelinu. Da bi slika ostavila utisak jedne cjeline morali su potražiti odgovarajuće djelove.

clip_image004Slika 2. 1. dio slagalice Riharda Jakopiča (fotografija Špela Ivančič)

Prilikom sastavljanja slike učenici su se zabavljali jer im je traženje odgovarajućih djelića bio pravi izazov. Neke djelove slike je bilo teže pronaći te ih sastaviti. Kod obraza i pogleda, gdje je vidljivo što je prikazano išlo je mnogo lakše. U donjem dijelu slike su površine odnosno djelići slike bili manje – više slični i tu je slaganje bilo puno teže.

clip_image006Slika 3. 2. dio slagalice Riharda Jakopiča (fotografija Špela Ivančič)

clip_image008Slika 4. 1. dio slagalice linearnih linija Riharda Jakopiča (fotografija Špela Ivančič)

Druga ideja za slagalicu bila je da učenici na stražnjoj strani nacrtaju okomite linije. I ovdje su označili djelove slika. Izabrali su nekolicinu različito obrađenih slika koje su međusobno povezali. Nastale su zanimljive linije u boji koje predstavljaju Riharda Jakopiča. Taj dio zadatka je bio lakši od sastavljanja pravokutnih djelova slike, a svejedno zanimljiv za promatranje.

clip_image010Slika 5. 2. dio slagalica linearnih linija Riharda Jakopiča (fotografija Špela Ivančič)

4. Izložba likovnih radova

Na kraju su učenici napravili izložbu likovnih radova. Zanimljivo je bilo promatrati sastavljene likovne radove. Pogledom smo tražili segmente sastavljenog uradka, koji su prije bili samostalne slike i sa zanimanjem promatrali njihov međusobni utjecaj. Učenici, roditelji i učitelji su pohvalili izložbu, koja je nastala u tjednu kulturne baštine. Na novi način smo povezali prošlost i sadašnjost te novim načinima i tehikama izvršili preoblikovanje i povezivanje u cjelinu koja donosi nove mogućnosti. Mogu reći da su ti plakati prikazali dio toga. S učenicima smo razmišljali i stvarali na način kojim smo postigli svoj cilj.

5. Evaluacija

clip_image012Učenici su bili ponosni na svoje plakate. Sa svojim mislima o prošlosti i kulturnoj baštini učenici su pokazali da razumiju i znaju povezivati prošlost i sadašnjost sa vizijom budućnosti. Na kraju smo najbolji plakat oblikovali sa svim važnim oznakama tjedna kulturne baštine i naše ustanove. Plakat je inspirirao prolaznike i prenosio Jakopičevu poruku: Tivoli – baština, umjetnost i zabava.

Slika 6. Plakat za Baština # umjetnost # zabava u OŠ Riharda Jakopiča (fotografija Špela Ivančič)

6. Zaključak projekta

S projektom Rihard Jakopič: nekad – danas smo s plakatom i likovnom izložbom pokazali da se znamo opustiti u prošlosti i gledati u budućnost sa svim novim tehnologijama. Sad, kad smo zaključili projekt, mislima smo već u slijedećoj školskoj godini sa novim izazovima i idejama za tjedan kulturne baštine. Radujemo se stvaranju i zajedničkim projektima.

Literatura

  1. https://www.zvkds.si/sites/www.zvkds.si/files/uploads/files/dekd_type/programska_2019_web.pdf, 28. 10. 2019, 15.00
  2. https://www.zvkds.si/sl/dekd/dekd-tkd, 29. 10. 2019, 19.13

Upoznajmo cijanotipiju u likovnoj umjetnosti

spela_ivancic

Špela Ivančič

Sažetak

Na satovima likovne umjetnosti u 4. razredu osnovne škole s učenicima smo upoznavali staru fotografsku tehniku cijanotipiju. Učenike je cijanotipija oduševila zbog svoje plave boje i njihove želje za istraživanjem. Upoznali su različite načine cijanotipije.

Ključne riječi: projektni rad, cjianotipija, kreativnost, likovni rad.

1. Uvod

Cijanotipija je jedna od jednostavnih tehnika koje možemo s učenicima primjeniti na satovima likovne umjetnosti. Učenici upoznaju jedan od načina razvijanja fotografije te značajke i postupak ostvarenja likovnog rada. Kroz različite motive učenici istražuju fotografsku tehniku i na osnovi dobijenih otisaka stiču iskustvo o intenzivno plavoj boji cijanotipije.

2. Značenje fotografije

clip_image002Fotografija je tehnika trajnog zapisa slike različitim načinima: kemijskim, mehaničkim ili digitalnim. Riječ fotografija izvire iz grčkog jezika i znači pisanje s svjetlošću (photos – svjetlost, graphen – pisati), svjetlopis odnosno zapisivanje na sloju materijala koji je osjetljiv na svjetlost.

Slika 1. Fotografija obraza je bila fotokopirana na foliju s postupkom cijanotipije

3. Cijanotipija

Cijanotipija je jedna od fotografskih tehnika. John Herschel je bio engleski astronom, matematičar i fizičar. 1842. godine je otkrio fotografski postupak, kojeg je nazvao cijanotipija.

Princip postupka je da jedna od soli željeza pod utjecajem svjetlosti proizvodi tamno plavu otopinu koja ostane otisnuta na papiru. (Heidtmann, 1988)

Korištenje cijanotipije je zbog tipične plave boje nakon uvođenja drugih fotografskih postupaka skoro nestalo. Danas je fotografi ponovno otkrivaju kao novu izražajnu tehniku u stvaralaštvu.

4. Kako izraditi cijanotipiju

Zbog slabe osjetljivosti upotrijebljenih soli željeza na svjetlost i posljedično potrebnog dužeg vremena osvjetljivanja, postupak cijanotipije upotrebljiv je samo samo za izradu pozitiva ili fotograma. Postupak cijanotipije je osvjetljivanje, razvijanje, ispiranje i sušenje konačnih uradaka.

Amonijev željezo citrat (komponenta A) i kalijev željezo cijanid (komponenta B) ne spadaju u grupu opasnih tvari. Svejedno, kod nanošenja tekućine kistom na papir koristimo zaštitne rukavice. U kontaktu s kožom mogu prouzročiti slabiji nadražaj kože. U tom slučaju je odmah potrebno kožu isprati tekućom vodom i obrisati.

Učenici su se najprije upoznati s otkrićem fotografije. Nakon toga upoznavati su kako djeluje cijanotipija. U tami sam napravila premaz na papir te ga posušila. U školi su učenici napravili svoj motiv te ga potom po pravom postupku izveli.

clip_image004clip_image006
Slika 2. Na lijevoj strani je motiv postavljen iz dijelova biljaka pod staklom, na desnoj strani pa su dijelovi biljaka nakon izvedbe postupka cijanotipije

Upoznali smo dvije različite tekućine odnosno komponente A i B, koje pomiješamo zajedno u omjeru 1:1. To radimo u zatamnjenom prostoru bez direktne sunčeve ili UV svijetlosti. Mekim kistom otopinu namažemo na površinu papira, a može i na drvo, tkaninu ili druge apsorbirajuće materijale koji moraju imati što neutralniji pH. Namaz pustimo u tamnom prostoru da se posuši. Nakon toga na površinu papira položimo motiv. Motiv može biti nacrtan na foliju s alkoholnim flomasterom ili naslikan akrilnim bojama. Kao motiv se mogu položiti i nabrani dijelovi biljaka te ih pritisnemo s staklom da se ne pomiču i da su što bliže podlozi papira. Motiv može biti i fotografija fotokopirana na foliju čime dobijemo negativ fotografije. Položeni motiv pustimo neko vrijeme na svijetlosti: pod jarkim suncem 10 – 15 minuta, pod UV svijetlosti i do 30 minuta. Slika se fiksira tako da se premaz ispire vodom i to bar nekolikclip_image008o minuta. Prilikom ispiranja se pojavljuje intenzivna plava boja. Mjesta na koja su bili postavljeni dijelovi biljaka ili nacrtani motiv ostanu bijela. Ono što je osvijetlilo sunce ili UV svijetlost postane plavo. Mokri pclip_image010apir osušimo.

Slika 3. Dolje na slici je na foliji naslikan motiv s akrilnim bojama, gornji dio slike je izveden postupak cianotipije

Slika 4. Dolje na slici je na foliji nacrtan motiv s alkoholnim flomasterima, gornji dio slike je izveden postupak cijanotipije

clip_image012clip_image014clip_image016
Slika 5. Cijanotipija na tekstilu        Slika 6. Cijanotipija na kamenu i staklu

5. Evaluacija

Učenici su istraživanjem cijanotipije stekli nova iskustva. Mislim da je svrsishodno u nastavni plan uključiti skoro zaboravljeni način fotografije jer učenici upoznaju jedan od prvih načina istraživanja fotografije. Tokom samog procesa učenici su se suočili s mnogim pitanjima. Upoznali su prošlost i tako dobili osjećaj za današnju tehnologiju, koju prihvaćaju kao nešto razumljivo samo po sebi.

clip_image018clip_image020
Slika 7. Učenici prilikom izrađivanja cijanotipije

6. Zaključak projekta

John Herschel je 1842. godine otkrio jednostavan fotografski proces cijanotipije. Tim procesom stvorio je trajni pozitiv slike u različitim tonovima plave boje. Taj proces možemo koristiti na različitim materijalima kao što su papir, tekstil, kamen i staklo. Učenici su upoznali jednu od fotografskih tehnika iz prošlosti. Otkrivanjem različitih fotografskih tehnika šire pogled i ljubav prema fotografiji.

Literatura

  1. Heidtmann, F. (1988). Pozitivski plemeniti postupci u savremenoj fotografiji.Univerzitet umetnosti u Beogradu.
  2. http://www.mao.si/Dogodek/Cianotipija-fotografski-postopek-iz-pionirskih-dni-fotografije.aspx, 28. 10. 2019, 15.00
  3. https://fototekamnzs.com/2014/07/04/izdelajte-svojo-lastno-cianotipijo/ , 29. 10. 2019, 19.13
  4. https://www.samsonkamnik.si/materiali-za-posebne-efekte/cianotipija-modrotisk—-a—-b—–250-ml—250-ml, 8. 10. 2019, 15.00

Slikovni izvori

Slika 1. Fotografija obraza je bila fotokopirana na foliju s postupkom cijanotipije(fotografija https://www.samsonkamnik.si/materiali-za-posebne-efekte/cianotipija-modrotisk—-a—-b—–250-ml—250-ml)

Slika 2. Na lijevoj strani je motiv postavljen iz dijelova biljaka pod staklom, na desnoj strani pa su dijelovi biljaka nakon izvedbe postupka cijanotipije (fotografija Špela Ivančič)

Slika 3. Dolje na slici je na foliji naslikan motiv s akrilnim bojama, gornji dio slike je izveden postupak cianotipije (fotografija Špela Ivančič)

Slika 4. Dolje na slici je na foliji nacrtan motiv s alkoholnim flomasterima, gornji dio slike je izveden postupak cijanotipije (fotografija Špela Ivančič)

Slika 5. Cijanotipija na tekstilu (https://www.womansweekly.com/craft/make-cyanotype-decorations-home-33630/)

Slika 6. Cijanotipija na kamenu i staklu (https://www.facebook.com/worldcyanotypeday/photos/cyanotype-on-stone-by-noviembre1986-cyanotype-stone-photogram-blue-botanical-art/1417118921658899/

https://www.pinterest.com/pin/666955026045848689/?lp=true )

Slika 7. Učenici prilikom izrađivanja cijanotipije (fotografija Špela Ivančič)

Projekt reljefna slika

spela_ivancic

Špela Ivančič

Sažetak

Predstavit ću, kako s učenicima šestog razreda na satovima likovne umjetnosti istražujemo reljefnu sliku. Učenici su na zadanu temu “Pogled kroz prozor” istraživali načine izrade reljefne slike. Likovni radovi su nastajali različito, a kad ih povežemo u cjelinu djeluju vrlo maštovito i kreativno. Na kraju smo napravili izložbu slika koje su predstavljale različite priče.

Ključne riječi: projektni rad, reljefna slika, kreativnost, učenici.

1. Uvod

Projekti na satovima likovne umjetnosti su uvijek zanimljivi, a rad može biti vrlo raznolik. Cilj cijelog projekta je istražiti različite priče učenika te ih povezati s prošlošću i sadašnjošću. Velik je izazov za učitelja motivirati i poticati učenike da stvaraju na različite načine.

2. Stvaralaštvo reljefne slike

Reljef je način kiparskog oblikovanja. Proizvoljan motiv se oblikuje tako da ne stoji samostalno već je integralno vezan na podlogu, ali ne predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu nego je dio većeg umjetničkog sklopa. Likovi su djelomično udubljeni u pozadinu, a djelomično izbočeni. Da dobijemo reljefnu sliku obično pojedine dijelove oblikujemo iz gline, mijesimo, oduzimamo i sastavljamo u cjelinu. Za stvaranje reljefnog prikaza je bitno, da je motiv izbočen ili udubljen u ravninu pozadine. https://sl.wikipedia.org/wiki/Relief_(umetnost)

Slično je i s reljefom u slikarstvu gdje također vrijede određeni zakoni. Reljef prikazuje, opisuje neki događaj. To možemo vidjeti, osjetiti. Očituje se svjetlom i sjenom te pri tom dobivamo osjećaj volumena. Igra svjetla i sjene čini reljef živim, dinamičnim. Promatranje i razumijevanje umjetničkog djela daje gledatelju nove dimenzije i mogućnosti za istraživanje. Temu ili motiv otkrivamo tako, da probamo prepoznati priču te moguće simboličko značenje predstavljenog.

clip_image002clip_image004clip_image006
Slika 1. Izložba prvi dio “Pogled kroz prozor”

3. Projektni rad „Pogled kroz prozor“

U projekt sam uključila učenike šestih razreda. Njihov zadatak je bio da s tušem nacrtaju sebe, kako gledaju kroz prozor. Pri ilustriranju prozora su imaclip_image008li slobodne ruke. Učenike sam motivirala na kreativnost i izražavanje na vlastiti način. Pritom su učenici poštivali svojstva materijala s kojim su stvarali i istovremeno s njim brižno postupali.

Slika 2.  Izložba slika drugi dio „Pogled kroz prozor“

Nastali likovni radovi vrlo su maštoviti. Zanimljivo je na koji način su se pojedini učenici prihvatili posla i rješavali likovni problem. Jedni su prozore uobličili kao drvene grilje, drugi su napravili različite rolete. Kod nekih su se prozori samo ukrivili ili prekrivali. Bojom i različitim uzorcima koje su povezali u cjelinu, učenici su pokazali kreativnost. Dok su neki učenici reljef oblikovali s namjerom preciznog i osjetljivog promatranja, drugi su probudili maštu na svoj način. Učenici su promatrali okoliš te se prepustili unutrašnjem osjećaju i istraživanju svojih utisaka na jedinstven način.

clip_image010clip_image012clip_image014clip_image016clip_image018clip_image020clip_image022clip_image024clip_image026
Slika 4. Izložba treći dio »Pogled kroz prozor« (fotografija Špela Ivančič)

4. Izložba likovnih radova

U prostorijama škole s učenicima smo napravili izložbu. Sabrani na jednom mjestu izloženi likovni radovi su imali poseban čar. Pogledi kroz prozor su odražavali istraživanja učenika te smo sa zanimanjem promatrali šta se skriva u slijedećem pogledu kroz prozor i kako su učenici rješavali zadani likovni problem.

imageSlika 5. Izložba četvrti dio “Pogled kroz prozor”

5. Evaluacija

Likovni radovi su plodovi osjećaja te nam daju uvid u to, kako je čovjek sazrio u društvu. Izražavaju iskustva iz unutrašnjeg i vanjskog svijeta te opisuju okolnosti u kojima su nastali. Učenici su se povezali s okolicom i na temelju doživljenog izradili svoj uradak. Likovni radovi govore o tome kako smo različiti. Mogućnost stvaranja na sebi svojstven način nas obogaćuje.

6. Zaključak projekta

Značajka umjetničkog reljefa je želja za prepoznavanjem priča i značenja predstavljenog. Interpretirajući likovne radove izložbe »Pogled kroz prozor« dobivamo uvid u probuđene osjećaje učenika, njihova iskustva i interakciju s okolinom. Izložba je pokazala kreativnost učenika u 6. razredu osnovne škole.

Literatura

  1. Butina, M. (1997). O Slikarstvu. Ljubljana: Debora.
  2. Lynton, N. (1994). Zgodba moderne umetnosti. Ljubljana: Cankarjeva založba.
  3. Tepina, B. (2006). Spoznajmo likovni svet 9. Ljubljana: Modrijan.
  4. https://sl.wikipedia.org/wiki/Relief_(umetnost)

Slikovni izvori

Slika 1. Izložba prvi dio »Pogled kroz prozor« (fotografija Špela Ivančič)
Slika 2.  Izložba slika drugi dio »Pogled kroz prozor« (fotografija Špela Ivančič)
Slika 3. Slike pojedinih radova učenika na izložbi »Pogled kroz prozor« (fotografija Špela Ivančič)
Slika 4. Izložba treći dio »Pogled kroz prozor« (fotografija Špela Ivančič)
Slika 5. Izložba četvrti dio »Pogled kroz prozor« (fotografija Špela Ivančič)