Pogled u razred

Broj 143, svibanj 2022.
ISSN 1848-2171

Razred je kao sustav u kojem je naglasak na komunikaciji. Andrej Peklar je proveo istraživanje kako bi otkrio koje kvalitete učenici žele od idealnog učitelja. Što je saznao, možete pročitati ovdje. Više…

Zadatak škole je osigurati sigurno i poticajno okruženje za učenje. Postizanje ovog cilja temelji se na sustavu vrijednosti. Anja Jalsovec u članku opisuje neke primjere prakse uključivanja vrijednosti u nastavu u razredu. Više…

Dolores Štemberga kao učiteljica u osnovnoj školi susrela se s radom s nadarenim učenicima. Za njih je provela aktivnosti i radionice koje su im potrebne za njihov razvoj na različitim područjima. Više…

21. stoljeće obilježeno je sve većom potrošnjom plastike. Učiteljica biologije Ines Pirmanšek je uključila svoje učenike u međunarodni ekološki projekt „Plastični pirati – Idemo, Europa“, čija je svrha i cilj podizanje svijesti učenika o važnosti negativnog utjecaja plastike na vodene ekosustave. Više…

Koncept održivog razvoja jedan je od najprisutnijih pojmova u našim životima. Kristinka Lemaić, Josip Filić i Mate Sabol ispričali su kako su nastavnici Industrijske strojarske škole sudjelovali na godišnjem okupljanju CARNET-ovih korisnika i suradnika kako bi predstavili rad učenika, drobilicu za plastiku, koju su učenici izradili u odjelima Školske radionice. Više…

Monika Hóbor predlaže kako organizirati nastavu astronomije u nižim razredima, koji su zadaci učitelja te navodi nekoliko savjeta za poučavanje astronomije. U radu također predlaže kako prikazati prirodne pojave u svemiru kroz igru, obzirom da ju djeca jako vole i da putem igre najbolje usvajaju gradivo. Više…

U članku Mojce Debeljak možete pročitati kako su se prvašići međusobno dopisivali, unatoč činjenici da su na začetku svog puta opismenjavanja, kada još uvijek ne znaju puno toga napisati. Više…

Mojca Kogoj je provela akcijsko istraživanje koje je bilo uspješno. Djeca su konkretno i postupno upoznavala pojmove, činjenice, predviđala i zaključivala jesu li njihova predviđanja točna, a također su odmah saznala i prave rezultate o kojima smo mogli ponovno razgovarati. Više…

Znamo da je čitanje temeljna vještina potrebna za stjecanje znanja, učenje i uspješnu radnu karijeru. U svom profesionalnom području više je puta nailazila na „otpor čitanja“. Natalija Černjak u svoj rad odlučila je implementirati pristup čitanja koji će pojedincu omogućiti učinkovitije i brže čitanje. Više…

U sklopu projekta Nataša Bezić je potaknula učenike na razmišljanje o otpadu i načinu postupanja otpadom kroz nastavu likovne kulture. Nastoji podići svijest mladih o važnosti reciklaže u vremenu klimatskih promjena u našoj životnoj sredini. Više…

Školska knjižnica sastavni je dio odgojno-obrazovnog procesa u školi. Nina Kranjec sa svojim aktivnostima i različitim projektima za poticanje čitanja, doprinosi razvoju čitalačke kulture djeteta i stvaranju pozitivnog odnosa prema knjizi. Tako je uvela i kamišibaj kazalište. Više…

Sandra Petek u pripremi za nastavni sat opisala je tijek i svrhu teme Međusobni odnosi (prijateljstvo). U današnje vrijeme Sat razrednog odjela je i više nego potrebni za stvaranje pozitivne razredne komunikacije, povjerenja, međusobne suradnje, rješavanja problema, stvaranja kontakata te naposljetku i zadovoljavanju psiholoških potreba. Više…

Sanja Pavlović Šijanović je sudjelovala u projektu koji je omogućio povezivanje učenika Tehničke škole Karlovac i Gimnazije Vukovar s ciljem upoznavanja specifičnosti života osoba s posebnim potrebama. Učenici su kroz brojne aktivnosti analizirali utjecaj pomoćnih tehnologija i prilagođenih digitalnih sadržaja na život osoba s posebnim potrebama. Više…

Razvojni odjel vrtića uključuje djecu s prilagođenim programom za djecu predškolskog uzrasta s posebnim potrebama. Odgojiteljica predškolske djece, Silvana Ciglar Ašič, opisuje primjer uključivanja djeteta iz razvojnog odjela našeg vrtića u redovni odjel. Više…

Zadatak osnovnoškolskih učitelja je postupno podučavati djecu i navikavati ih na samostalnost u prometu. Tea Zagorc je koordinatorica u projektu „Sigurno u vrtić i školu“ čiji je cilj nadograditi sveobuhvatno znanje djece o sigurnosti u prometu i tako ih osvijestiti o važnoj održivoj komponenti. Više…

Djeca u školi svakodnevno doživljavaju različite emocije. Ljutnju kad se posvađaju s drugim učenicima, tugu kad nisu izabrani u skupinu… Tina Omahna u svojem radu koristi Tehniku emocionalne slobode (eng. Emotional Freedom Technique – EFT). Više…

Gordana Lohajner

Sudjelovanje učenika u školi

Andrej Peklar

Sažetak

Razred predstavlja kao sustav u kojem je naglasak na komunikaciji. Razredna interakcija znači učiteljev utjecaj na učenike i obrnuto. Definira model autoritarnog i demokratskog klasnog vodstva i predstavlja rezultate dosadašnjih istraživanja na ovom području. On provodi anketu među učenicima i rezultate uspoređuje s učenicima iz Sjedinjenih Država. Potvrđuje da učenici žele učitelja koji razumije, dobrog razrednika (također primjereno strogog) i korisnog, dok učenici ne žele da ih nastavnik stalno podsjeća, pokazuje njihovo nezadovoljstvo ili bude nesiguran.

Ključne riječi: komunikacija, interakcija u učionici, idealan učitelj, sustav analize, model komunikacijskog stila.

1. Uvod

Razred predstavlja, kako je napisala Marentič-Požarnikova (2000), prilično složen komunikacijsko-interakcijski sustav. Temelj za uspostavljanje uspješnih međuljudskih odnosa je dobra međuljudska komunikacija koja također pridonosi učinkovitosti poučavanja i učenja. Međuljudska komunikacija, kako navodi Brajša (1993), uključuje namjerno i nenamjerno, svjesno ili nesvjesno, planirano ili neplanirano slanje, primanje i funkcioniranje poruka u međusobnim, izravnim ljudskim odnosima. Osnovna načela komunikacije, koja se također primjenjuju na komunikaciju u učionici, su: “Nemoguće je NE komunicirati.” i “Svaka komunikacija ima sadržajni i relacijski aspekt.”.

Moramo se pomiriti s činjenicom da se u komunikaciji značenje naših riječi izražava u odgovoru sugovornika, a ne u onome što mislimo kad ih izražavamo. Budimo svjesni da naše riječi u drugima izazivaju različite ideje, emocionalne veze i značenja od naših (Erčulj, Vodopivec, 1999).

Za Bubera (2002) moć obrazovanja je u komunikaciji. Sloboda u obrazovanju u praksi se ostvaruje širenjem različitih mogućnosti komunikacije. Što pojedinac ima šire mogućnosti izražavanja, to je veća njegova sloboda. Jasno je da komunikacija u školi nije samo racionalna već i emocionalna. Međutim, utoliko je racionalnije što je viša razina učenika i što je apstraktno-logičko mišljenje razvijenije.

Prema Brataniću (1990), interakcija znači međusobni utjecaj, naime društvenu interakciju, koja uključuje interakciju ljudi koji su predani određenim stavovima jedni prema drugima i međusobno određivanje načina njihovog ponašanja.

Nakon definiranja glavnih pojmova, pogledajmo neke općenite karakteristike klasne interakcije, kako navodi Marentič-Požarnikova (2000):

• je dinamičan, promjenjiv; odvija se na različitim razinama (učitelj sa svim učenicima;   s jednim učenikom ili grupom; učenici jedni s drugima; formalni ili neformalni; tijekom pauze;
• sadrži verbalne i neverbalne poruke;
• slijedi pravila koja su djelomično formalna, dijelom neformalna (tko govori, koliko dugo; jesu li dopušteni prekidi; može li se učitelja bilo što pitati);
• “mjerljiv”, može se promatrati, registrirati, analizirati;
• na njega utječe fizičko i društveno okruženje (već raspored klupa ili sjedala, bilo da se radi o većoj ili manjoj skupini – razred, škola; kakva je školska klima);
• je recipročna, kružna ili kružna, učitelj utječe na učenike, ali i oni na njega.

Mnogi učitelji misle da je idealan učitelj osoba koja skrene s puta, nema predrasuda, skriva svoje osjećaje, ukratko, idealna i savršena osoba. Međutim, to nije tako, već učitelj u razredu jednostavno mora biti ljudsko biće, na što ima svako pravo, kako navodi Gordon (1983). To može radikalno promijeniti odnos učenika i učitelja, jer njihov odnos postaje bliži, intimniji, stvarniji, što je suprotno teoriji, za koju vjeruju mnogi učitelji, da postoji udaljenost između učitelja i učenika koju učitelj predstavlja kao autoritet učenika i kad te udaljenosti više nema, autoritet također nestaje. Međutim, važno je shvatiti da je učenik spreman učiti kada je odnos između njega i učitelja dobar. U različitim su istraživanjima različiti autori pokazali da u ovom slučaju studenti zapravo uče više (Wayne i Youngs, 2003).

Dobar odnos učitelj-učenik obuhvaća, kako je Gordon (1983) napisao:

• otvorenost, što znači da svaki partner u ovoj vezi može riskirati da bude izravan i pošten,
• da su svi uvjereni da ga drugi cijene,
• da su oboje svjesni svoje međuovisnosti,
• da svatko može rasti i razvijati vlastitu kreativnost, individualnost i zajedničko zadovoljavanje potreba, što znači da niti jedno niti drugo ne može zadovoljiti svoje potrebe na štetu drugoga.

Prema Glasseru (1990), dobar odnos također zahtijeva učenikovo znanje o životu učitelja, naime ljudi su spremni raditi samo za one koji:

• dobro ih poznajemo,
• volimo ih jer nam daje osjećaj pripadnosti,
• mi poštujemo njih, a oni nas jer nam daje osjećaj moći,
• znaju nas zabaviti jer to zadovoljava naše svakodnevne potrebe za zabavom,
• omogućuju nam slobodno razmišljanje i djelovanje jer nam to daje osjećaj slobode,

U modelu čistog autoritarnog vodstva, učitelj ima sve niti u svojim rukama, on sve odlučuje sam: detaljne ciljeve, način provedbe i kriterije vrednovanja. Sam planira, organizira i kontrolira učenje, jer ne objašnjava pravila ili zahtjeve, nije spreman za intervjue ili pregovore, odbija dijalog, ne uzima u obzir mišljenja i komentare učenika. Obrazac komunikacije uglavnom se odvija od učitelja do učenika; sa samo odgovorima na pitanja učenika. Postoji malo komunikacije u vezi s temom. Učitelj govori većinu vremena, prevladava frontalni oblik učenja.

U modelu demokratskog vodstva učitelj upoznaje učenike s glavnim ciljevima, zahtjevima i kriterijima ocjenjivanja. Objasnite zahtjeve i potaknite učenike na davanje ideja i prijedloga, npr. u izvođenju određenog projekta. Učitelj je otvoren za pregovore (za ruke, raspored provjera).

Brojna istraživanja usmjerila su se na proučavanje konkretne interakcije, osobito verbalne, između učitelja i učenika i povezale je s mogućim učincima, navodi Marentič-Požarnikova (1987.). Razvijene su stotine instrumenata za određivanje strukture verbalne interakcije tijekom nastave, od kojih je najrašireniji Flandrijski sustav analize klasnih interakcija, koji se također nekoliko puta koristio u Sloveniji. Ona proizlazi iz osnovne dimenzije inicijative – reagiranja (u slučaju nastavnika i učenika – tipično je 7 kategorija posvetiti komunikaciji učitelja, a samo 2 komunikaciji učenika). Omogućuje osposobljenom promatraču, koji svakih nekoliko sekundi pokazuje tko o čemu govori u razredu, da odredi udio sljedećih komponenti interakcije:

INICIJATIVA UČITELJA
1. Učitelj prihvaća učenikove emocije
2. Učitelj hvali i ohrabruje
3. Učitelj prihvaća ili koristi učeničku ideju

ODGOVOR NASTAVNIKA
4. učitelj postavlja pitanja
5. učitelj objašnjava
6. Učitelj daje upute
7. učitelj kritizira, poziva se na autoritet

ODGOVOR UČENIKA
8. Učenici odgovaraju na pitanja

INICIJATIVA UČENIKA
9. Učenici daju samostalne izjave, doprinose svojim idejama

10. TIŠINA, ZBUNJENOST, NEZAVISAN (TIH) RAD

Otkrili su koliko učitelj obično provodi vrijeme u razredu u odnosu na učenike, pri čemu je istraživanje, kako u svijetu, tako i kod nas, pokazalo da učitelj u prosjeku govori tijekom tipičnog sata dvije trećine vremena, a svi učenici zajedno preostalu trećinu, koju su nazvali “zakon dvije trećine”, napisala je Marentič-Požarnikova (1987).

Model se temelji na kombinaciji dvije osnovne dimenzije komunikacije, sažete nakon opsežnih analiza intervjua u kliničko -psihološkoj praksi: dominacija – podređenost i suradnja – suprotstavljanje. Prema Marentič-Požarnikovoj (2000.), opsežna istraživanja uspoređuju kako učenici i sami učitelji percipiraju idealnog učitelja; kako učitelji vide svoj stil i kako na njih utječu stavovi učenika; koliko su uspješni učitelji s različitim stilovima komunikacije u postizanju različitih ciljeva, na pr. kognitivno naspram interesa za predmet.

2. Plan istraživanja

Nakon proučavanja književnosti, bavila sam se istraživanjem. U literaturi sam pronašao upitnik koji je ispunio moja očekivanja, pa sam ga iskoristio u potpunosti. Upitnik za učenike o učiteljevom međuljudskom ponašanju u razredu nalazi se u knjizi Marentič -Požarnikova (2000) i već je u skraćenom i prikladnom obliku (izvorni oblik – Wubbels i Levy, 1993).

Učenicima sam podijelio upitnik u kojem su morali procijeniti koliko često njihov omiljeni učitelj izražava određenu osobinu. Skala je od 0, što znači nikad, do 4, što znači uvijek. Odlučio sam izabrati njihovog omiljenog učitelja jer me još ne poznaju puno, jer se poznajemo dobra dva mjeseca, što po mom mišljenju nije dovoljno da me možete na taj način ocijeniti. Također sam u ovaj odlomak zagradio prošlo vrijeme u zagrade, jer su učenici dobili upute da ocijene učitelja razredne nastave je li im do sada bio najdraži, što znači da ih više ne poučava, dakle prošlost.

Tamo gdje sam pronašao upitnik, objavljeno je i koje karakteristike studenti u SAD -u pripisuju najboljima ili. idealnom učitelju. Usporednom analizom želim provjeriti (dokazati) da su želje učenika u pogledu idealnog učitelja, i kod nas i u SAD -u, slične.

Hipoteza koju iznosim je sljedeća:

Anketirani učenici imaju slična očekivanja od najboljeg učitelja kao (prema podacima) učenici iz Sjedinjenih Država.

Potvrđujem hipotezu ako razlika nije veća za jednu procjenu za bilo koje od svojstava.

3. Prezentacija rezultata

VODI: Učitelj s entuzijazmom govori o svom predmetu, jasno objašnjava stvari, plijeni našu pažnju, zna o svemu što se događa u učionici, budi povjerenje.

Prosječna ocjena: 3.11

Najvažnija karakteristika učitelja iz ovog skupa je, prema učenicima, da učitelj jasno objašnjava stvari. Činjenica je za očekivati, jer iz toga mogu zaključiti da učenici, nakon što nastavnik objasni gradivo, ne samo da ga znaju, već ga i razumiju.

RAZUMIJEVANJE: Učitelj nam vjeruje, recimo ako se ne slažemo s njim / njom, spreman je ponovno nešto objasniti, strpljiv je, sluša nas ako mu imamo nešto reći.

Prosječna ocjena: 3,33

Kao najvažniju kvalitetu iz ovog skupa, učenici su označili učiteljevu sposobnost da ih sluša kada im imaju što reći. Ovdje bih očekivao kao dobitnu značajku da je učitelj spreman ponovno objasniti nešto kad učenici još ne razumiju neko gradivo, ali očito im je još važnije da ih slušaju, što je naravno potrebno ako želimo izgraditi demokratski odnos.

NEZADOVOLJNI: Učitelj izgleda neodlučno, oklijeva, ponaša se kao da ne zna što učiniti, dopušta nam da budemo “glavni”, dopušta nam da “donosimo”.

Prosječna ocjena: 1,26

Učenici najmanje žele da učitelj u nekom trenutku ne zna što treba učiniti. Ovo svojstvo može se pripisati činjenici da učenici očekuju od učitelja (konceptualnog) vođu koji ih u svakom trenutku zna ispravno voditi (do cilja).

UPOZORENJE: Učitelj je sarkastičan, brzo se ljuti, brzo nas upozorava ako prekršimo pravilo, nestrpljiv je, neočekivano se ljuti.

Prosječna ocjena: 1,36

Učenici ne bi htjeli imati učitelja koji je nestrpljiv; ovdje mogu zaključiti nekoliko čimbenika, na primjer, kada učenici ne razumiju neki dio gradiva, u tom trenutku zahtijevaju veću pažnju od učitelja, pa učenici ne žele nestrpljive učitelje koji ne bi htjeli reći određene stvari više puta . objasniti.

POMOĆ: Učitelj nam pomaže u poslu, prijateljski je raspoložen, možemo se osloniti na njega, ima smisla za humor, dobro prihvaća šale, stvara ugodnu atmosferu.

Prosječna ocjena: 3.09

Učenici su poput osobine s kojom najviše – od svih navedenih – žele da učitelj bude prijateljski nastrojen. Upravo je to dokaz da učitelji ne bi trebali graditi međuljudske odnose na udaljenosti između učitelja i učenika.

ODGOVORNOST: Učitelj nam dopušta da odlučujemo o određenim stvarima, dopušta nam da na njega / nju utječemo, omogućuje nam da živimo, dopušta nam puno toga u razredu, daje nam puno slobode tijekom sata, usklađen je.

Prosječna ocjena: 1,81

Učenici kod svog omiljenog učitelja najmanje očekuju da će im dopustiti da utječu na njegov / njezin rad. To opet dokazuje činjenica da je učitelj voditelj obrazovnog procesa, za čiju je provedbu i odgovoran.

NEGOTOV: Učitelj misli da se varamo, misli da ništa ne znamo, ponižava nas, misli da ne možemo dobro učiti, izgleda nezadovoljno, sumnjičav je.

Prosječna ocjena: 0,92

Učenici očekuju od dobrih učitelja da ih ne ponižavaju. Činjenica koja ne treba posebno objašnjenje, jer nikome ne odgovara ako ga netko drugi ponižava, jer to značajno utječe na neuspjeh u radu (lekcije) i ima mnoge druge negativne posljedice u iskustvu.

STROGO: Učitelj je zahtjevan, strog je, daje zahtjevne testove, traži puno, strogo ocjenjuje, izaziva strah i trepet.

Prosječna ocjena: 2.10

Sve osobine, s izuzetkom izazivanja straha i treme, ocjenjuju se prosječnom ocjenom od 2 do 2,5, što je također u skladu s mojim uvjerenjem da dobar učitelj mora biti jednako strog i, kad je potrebno, zahtjevan prema učenicima. ( i sebe), pripremiti prilično zahtjevne testove i pošteno procijeniti. Iz procijenjenih tvrdnji zaključujem da su učenici bili realni; jer su po mom mišljenju rezultati odgovarajući.

Najveća razlika koju vidimo iz tablice javlja se u osobini nezadovoljstva nastavnika. Prema podacima, studenti iz SAD -a ovu su učiteljevu osobinu osjećali vrlo rijetko, dok su studenti u našoj zemlji tu osobinu pripisivali kao rijetko ponavljajuću osobinu čak i u svojoj omiljenoj ili. idealan učitelj. Ovdje vrijedi razmisliti kako je onda s drugim, manje uspješnim učiteljima.

Nadam se da se ovo nezadovoljstvo ne pojavljuje u velikoj mjeri i često jer su u suprotnom definitivno odabrali pogrešno zanimanje.

Sljedeći kriterij u kojem postoji izrazita razlika je odgovornost. Iz rezultata možemo vidjeti da učenici u našoj zemlji zamišljaju da su ponekad odgovorni za tijek nastave, dok u SAD -u učenici sami rjeđe odlučuju o tijeku nastave (nego kod nas).

Postoje i razlike u karakteristikama vodstva, pomaganja, neizvjesnosti i opomene, gdje je razlika u prosjeku 0,5 ocjena. Prilikom planiranja analize rezultata postavio sam si cilj da sve osobine koje bi imale razlike do 0,5 u prosječnoj ocjeni ne predstavljaju individualne razlike u željenim učiteljskim osobinama.

Gotovo je isti zahtjev učenika u karakteristikama učitelja da budu razumljivi i strogi, što ukazuje na slična očekivanja učenika od nastavnika, kako u SAD -u tako i u našoj zemlji. S tim kvalitetama povezana je i želja učenika da ih učitelj razumije i prihvati onakvima kakvi jesu, te da kad se trebaju ponašati oštrije nego inače, sposobni su biti strogi. U ovom trenutku pitam se je li strogost zaista nužno povezana s učiteljevim autoritetom, no takvo bi opravdanje i provjera mogli biti novi doprinos.

Nijedna od karakteristika koje se očekuju od idealnog učitelja nije odstupila za jednu (parnu) ocjenu, potvrđujući time hipotezu da učenici ovdje i u Sjedinjenim Državama imaju slična očekivanja – u smislu međuljudskog ponašanja – od idealnog učitelja.

4. Zaključci refleksijom

Iz rezultata upitnika možemo vidjeti koje kvalitete učenici žele od idealnog učitelja. Kvalitete koje učenici žele od učitelja su: razumijevanje, dobro vodstvo, pomoć učenicima, odgovarajuća strogost i mogućnost njihove povremene odgovornosti na satu. S druge strane, naveli su kvalitete koje ne žele kod idealnog učitelja, a to su: neprestana opomena, pokazivanje vlastitog nezadovoljstva i nesigurnost.

Kad sam pripremao upitnik, već sam nekako očekivao da će konačni rezultati, koje ću usporediti s onima iz literature, biti prilično dosljedni. Nakon što sam napravio usporednu analizu, uspio sam zaključiti da su očekivanja američkih studenata slična očekivanjima učenika koje sam poučavam. Učenici su upitnik prihvatili s velikim zanimanjem i entuzijazmom, jer su mogli prezentirati karakteristike, po njihovom mišljenju, idealan učitelj. Mislim da su studenti ozbiljno shvatili zadatak, što sam kasnije mogao analizirati sa usporedivim rezultatima sličnog istraživanja (u SAD -u).

Nakon što sam pripremio upitnik i analizirao rezultate, nekako se još nisam upuštao u svoj način rada. Sad kad vidim pisane rezultate, samo sam razmislio i udubio se u njihovu kvalitetu. Smatram da moram najviše promijeniti svoju sposobnost vođenja, ali se također nadam da će ta kvaliteta postati „izraženija“ s dugogodišnjim radnim iskustvom u obrazovanju.

5. Literatura

1. BRAJŠA, Pavao (1993). Pedagoška komunikologija, Glotta Nova: Ljubljana.
2. BRATANIĆ, Marija (1990). Mikropedagogija: interakcijsko-komunikacijski aspekt odgoja: priručnik za studente i nastavnike, Školska knjiga: Zagreb.
3. BUBER, Martin (2002). Between man and man, Routledge: London, New York.
4. ERČULJ, Justina in VODOPIVEC, Irena (1999). S komunikacijo do ciljev, Šola za ravnatelje: Ljubljana.
5. GLASSER, William (1998). Učitelj v dobri šoli, Regionalni izobraževalni center: Radovljica.
6. GORDON, Thomas (1983). Trening večje učinkovitosti za učitelje, Svetovalni center: Ljubljana.
7. MARENTIČ-POŽARNIK, Barica (1987). Nova pota v izobraževanju učiteljev, DZS: Ljubljana.
8. MARENTIČ-POŽARNIK, Barica (2000). Psihologija učenja in pouka, DZS: Ljubljana.
9. WAYNE, Andrew J. in YOUNGS, Peter (2003). Teacher Characteristics and Student Achievement Gains: A Review, Review of Educational Research, Vol. 73, No. 1.
10. YORK-BARR, Jennifer in DUKE, Karen (2004). What Do We Know about Teacher Leadership? Findings from Two Decades of Scholarship, Review of Educational Research, Vol. 74, No. 3.

Vrijednosti u okruženju za učenje

Anja Jalsovec

Sažetak

Zadatak škole je osigurati sigurno i poticajno okruženje za učenje. Postizanje ovog cilja temelji se na sustavu vrijednosti. S ovog gledišta, biti učitelj izazovan je zadatak. Prenošenje znanja učenicima, ali istovremeno i obrazovna funkcija škole, povezana je s učiteljevom osobnošću. Vrijednosti koje su prava i istodobno dužnosti, temelj su obrazovnog procesa, ali i društva u cjelini. Naime, učenici oponašaju svog učitelja, baš kao što oponašaju roditelje kod kuće. Učitelj stoga mora biti dobar i uzoran primjer djeci. Škola kao cjelokupna organizacija ima veoma važnu ulogu u oblikovanju vrijednosti mlađih generacija koje će izrasti u neovisne, odgovorne i poštovane pojedince. U svom radu posebno opisujem neke primjere prakse uključivanja vrijednosti u nastavu u razredu.

Ključne riječi: vrijednosti, razredna klima, suradnja, sigurnost.

1. Uvod

Vrijednosti. Naš unutarnji glas koji nas usmjerava i vodi kroz život. Važna smjernica na kojoj se temelji sigurno i poticajno okruženje za učenje. U takvom školskom okruženju i klimi učenici će se osjećati dobro i mogu biti uspješni. Način na koji motiviramo učenike, uključujemo ih u školski proces, kako ih potičemo, kakva je naša komunikacija s njima, sve je to određeno vrijednostima učitelja. Kao učitelji, tim vrijednostima osiguravamo da se učenici osjećaju sigurno, kako emocionalno tako i socijalno. Škola mora podržavati i temeljiti se na važnim ljudskim vrijednostima, kao što su: prijateljstvo, pomoć/solidarnost, zdravlje, sloboda, otvorenost, suradnja, hrabrost, mudrost, poštovanje, neovisnost… Način na koji spomenute vrijednosti možemo posebno uključiti u proces učenja na razini razreda, predstaviti ću vam u nastavku teksta…

2. Središnji dio

Djeci svakog mjeseca predstavljam jednu od vrijednosti. Uvodim je pjesmom, tražeći u knjigama priče koje se odnose na određenu vrijednost. Razgovaram s učenicima o vrijednosti, razmišljamo koliko nam ona znači. Pokušavam je približiti što bliže učenicima. Objesim list s napisanom vrijednošću i zadacima na vidljivo mjesto u učionici. Također tražim društvene igre povezane s vrijednošću, uvrštavam ih u kurikulum, te vodim računa i o interdisciplinarnim vezama. Cijeli mjesec radimo u duhu određene vrijednosti. Djeca to trebaju osjetiti i usvojiti. Također roditeljima predstavljam projekt vrijednosti na prvom roditeljskom sastanku. Sudjelovanje s njima donosi još veće plodove, pogotovo, ako kod kuće i oni sami poštuju i ističu određene vrijednosti. Roditelje uključujem u sam rad projekta, a njihov doprinos razrednim vrijednostima također je dobrodošao.

Moramo shvatiti da su vrijednosti različite i da svima znače nešto drugačije. Svaki pojedinac cijeni i poštuje određene vrijednosti. Potičem učenike da razmisle koje im vrijednosti znače puno te ih usmjeravam u prikupljanju vlastitih vrijednosti sljedećim pitanjima:

1. Što je važno u vašem životu?
2. Što želite duboko u sebi?
3. Zbog čega vam srce jače kuca?
4. Kakav prijatelj želiš biti?
5. Kakvog prijatelja želite sa sobom?

Hoće li put do vrijednosti uvijek biti ugodan?

O tome razgovaramo i s učenicima. Postizanje svih ovih vrijednosti odvijat će se s ugodnim i neugodnim osjećajima. Kroz prihvaćanje i doživljavanje vrijednosti koje nam znače u životu, prate nas različite emocije i različiti valovi osjećaja.

Učenici sami razmišljaju o posljednjoj vrijednosti. Pronalaze vrijednost koja im puno znači. Povezuju ga s pričom, ljudima, događajima. Predstavljaju je prijateljima iz razreda te o tome razgovaraju kod kuće. Učenici mogu pripremiti plakat, pronaći knjige čija je poruka vezana uz određenu vrijednost, crtati stripove itd. Razmišljanje i rad na temu odabrane vrijednosti učenicima bi trebala predstavljati ugodne trenutke, koji potiču i pozitivne emocije.

Primjer iz moje prakse:

Predstavljam vam primjer predstavljanja jedne od vrlina u učionici.

Vrlina mjeseca rujna: PRIJATELJSTVO

„Ako imate prijatelja sa sobom, nijedno putovanje nije predugo.“ (Japanska poslovica)

• Razmislite tko je vaš prijatelj i koje su njegove osobine.
• Nacrtajte ključ dobrog prijateljstva. Napiši na njemu kakvog prijatelja želiš.
• Pronađite knjigu o prijateljstvu u knjižnici, pročitajte je i predstavite prijateljima iz razreda.
• Napišite kakav ste prijatelj.

3. Zaključak

Zadatak učitelja je približiti vrijednosti djeci. Učitelj mora voditi brigu o tome da se učenici u učionici osjećaju sigurno i poštovano. Vrijednosti su ključne za ovaj zadatak. Prvo i najvažnije, učitelj mora biti uzor, koji već ima oblikovan vlastiti sustav vrijednosti. Važno je da ih svi u razredu usvoje i djeluju na temelju odabranih vrijednosti. Učitelj treba osigurati da se učenici međusobno poštuju, pomažu jedni drugima, surađuju i izrastu u poštene, ljude s principom i poštovane ljude. Učitelj bi trebao u svoj razred donijeti vrijednosti koje poštuje i smatra važnima u životu. Tako će pomoći učenicima na putu razvoja u odgovorne odrasle pojedince, koji poštuju sve ljude koji ih okružuju i s kojima se susreću.

4. Literatura

1. Kranjc, T., Drolc, A., Nose Pogačnik, Š., Pevec, M., Slivar, B., Uranjek, J. Weilguny, M. (2019). Varno in spodbudno učno okolje. Ljubljana: Šola za ravnatelje.
2. Šinkovec, S., (2017). Vzgojni načrt v šoli – Spodbujanje celostnega razvoja osebnosti učencev. Ljubljana: Jutro d.o.o. in Inštitut Franca Pedička.

Rad s nadarenim učenicima

Dolores Štembergar

Sažetak

Kao učiteljica u osnovnoj školi susrela sam se s radom s nadarenim učenicima i za njih pripremila nekoliko aktivnosti i radionica. Radionice su imale različite teme. U članku se opisuje primjere iz prakse – radionice, koje sam pripremila za nadarene učenice od 6. do 9. razreda osnovne škole.

Ključni pojmovi: nadareni učenici, osnovna škola

Uvod

Od 1999. godine, kada je Slovenija počela koristiti Koncept otkrivanja i rada s darovitim učenicima u osnovnoj školi, više se priča o nadarenim učenicima i o aktivnostima koje su im potrebne za njihov razvoj. U ovom članku predstavljam aktivnosti i radionice koje sam pripremila za svoje učenice i jedne su od opcija, kako raditi s nadarenom djecom na različitim područjima. Kad se upitamo tko je talentiran, ne nalazimo potpuno ujednačenu definiciju. Stručnjaci se slažu da su nadareni učenici oni koji su na neki način bolji od većine svojih vršnjaka. Oni mogu imati višu opću inteligenciju, biti kreativniji, imati bolje ocjene u školi … (Žagar, 2009). Nadareni učenici su oni, koji pokazuju natprosječne sposobnosti razmišljanja ili izvanredne uspjehe na pojedinim područjima, u umjetnosti ili sportu (Juriševič, 2012). Pojam nadarenost ilustrira i Renzullijev model s tri kruga, koji talent gleda kao kombinaciju sposobnosti, kreativnosti i motivacije. Svaka komponenta još nije nadarenost, prisutne moraju biti sve tri kako bi se moglo govoriti o pravi nadarenosti (Žagar 2009). kako bi se moglo govoriti o pravi nadarenosti.

Rad sa nadarenim učenicima u trećoj trijadi osnovne škole

Pri radu s nadarenim učenicima u trećoj trijadi (6. – 9. razred) može se koristiti interna diferencijacija, fleksibilna diferencijacija, dodatne lekcije, pripremi se individualizirani program za rad s nadarenim učenicima, a učenici se mogu uključiti u paralelni program („pull-out“). Talentirani učenici mogu sudjelovati u izbornim tečajevima, pripremati seminarske radove, pripremati istraživačke radove, sudjelovati u sportskim i kulturnim sekcijama, u programima obogaćivanja, interesnim aktivnostima, danima aktivnosti, kreativnim radionicama, istraživačkim kampovima… Nadareni mogu sudjelovati u pripremama za sudjelovanje na raznim natjecanjima, za njih možemo pripremiti programe za razvoj socijalnih vještina, programe za osobni i socijalni razvoj (socijalne igre, radionice za mlade), a iznimno im se može omogućiti brži napredak. Osim savjetovanja učeniku, savjetuje se i roditeljima. Učenicima se savjetuje i o odabiru profesije. (Delovna skupina za pripravo koncepta dela z nadarjenimi učenci, 1999). Pošto sam se prvi put srela sa radom s nadarenim učenicima, htjela sam ih prvo bolje upoznati i odlučila sam, da to izvedem preko različitih radionica za nadarene učenice koje opisujem ispod.

Radionice za nadarene učenike

Dok sam radila s nadarenim učenicima za njih sam pripremila nekoliko radionica. Prva je bila radionica Rebusi. Učenici su samostojno i djelomično uz moju pomoć pripremali različite naloge. Primjeri: rebusi, križaljke, osmerac, sudoku … (Slika 1). Priprema različitih zadatka je trajala prilično dugo i zato smo proširili radionicu na više dijelova. Cilj ovih radionica je bio, da nadareni učenici pripreme zabavnu „knjigu“, zvanu svečani zabavljač. Pripremili su je kao poklon za sve učenice škole prije odlaska na novogodišnji odmor. Svaki učenik škole dobio je na poklon primjerak. Neki učenici su zadatke izradili ručno na papir a neki su učenici izradili križaljke i druge zadače na računalu.

Slika 1. Radionica Rebusi

Kasnije smo izrađivali čestitke (Slika 2) u blagdansko vrijeme (prosinac). Odabrala sam  tehniku Iris (Iris folding). Tijekom izrade učenici su malo promijenili tehniku i umjesto, da bi papir presavili, samu su ga zalijepili na predloške. Stvorene su bile različite čestitke. Učenici su mogli međusobno kombinirati prijedloge, mijenjati ih ili izrađivati nove, vlastite.

Slika 2. Izrađene čestitke

Jedna od radionica zvala se Izvan okvira. Učenici su isprobali različite igre (slagali su zahtjevnije tangrame, Hanojske tornje (Slika 3), riješili zagonetke, igrali pantomimo i druge igre, koje stimuliraju mozak.

Slika 3. Radionica izvan okvira

Imali smo i radionicu na temu igara riječi. Učenici su uz pomoć igre Story cubes i drugih didaktičkih igara vježbali svoje verbalne sposobnosti i razvijali maštu. Morali su izmišljati priče na temelju slika iz kocka. Svaki od njih je smislio dio priče a drugi je uz pomoć kocka smislio svoj dio dalje, tako, da se priča nastavljala. Učenici su širili svoj rječnik.
Zbog koronavirusa smo u isto vrijeme radili od kuće. Za učenike sam tada pripremala različite PowerPoint-e o tome kako učiti. Učenici su do ovih prezentacija mogli pristupiti preko internetske učionice a za pomoć su se mogli obratiti na mene. Moj cilj je bio, da učenici osvijeste i potraže svoj stil učenja, načine učenja i izrade bilješka koji im najviše odgovaraju te da si učenje olakšaju uz pomoć različiti tehnike (mnemotehnike …). Za vrijeme kada smo bili ograničeni koronavirusom, učenici su pojedinačno objavljivali fotografije svojih mjesta i sela. Fotografije smo koristili na školskoj web stranici na kojoj je bila predstavljena galerija koju smo nazvali Moje kraj za vrijeme koronavirusa. Također su učenici izrađivali internetsku verziju novogodišnjega svečanog zabavljača, koji je bio namijenjen za sve učenice škole. Za izradu zabavljača učenici su koristili različite načine. Neki su zadaće izradili na papir, neki na računalo. Izradili su križaljku, rebuse, od točke do točke i slično. Jedan od učenika je nacrtao naslovnu stranu. Dogovori i korekcije ideja tekli su putem aplikacije Zoom. Na kraju članka želimo spomenuti i općinske radionice koje su se dogodile prije koronavirusa i mogli smo ih izvesti uživo. Jedna od osnovnih škola je te radionice organizirala u suradnji s ostalim školama iz općine. Na njima su mogli nadareni učenici birati između nekoliko radionica a imali su i prilike da ih ukupno s učiteljima sami vode. Mi smo izveli radionicu socijalnih igara. Jedna od igara koje smo izveli s nadarenim učenicima bila je igra ruka (Slika 4).

Slika 4. Igra ruka

Igra na način, da se učenici poredaju u krugu i polože na tla svoje ruke na određeni način. Podignemo lijevu ruku i prekrižimo je preko desne ruke lijevog susjeda. Tako tvorimo krug, u kojem su naše ruke isprepletene rukama susjeda i teže je pratiti pokrete svih ruka. Netko od učenika počne s udaranjem ruke u tlo. Ako rukom u tla pljesnemo jedanput,  igra ide u smjeru kazaljke na satu. Ako pljesnemo dvaput igra promjeri smjer i suprotnoj smjeru od kazaljke na satu. Ako pogriješimo kod polaganja ruka na tlo onda moramo maknuti  ruku za leđa. Učenik, koji posljednji sačuva ruku u krugu, pobjednik je. Igra jača sposobnost pažnje i potiče sudjelovanje.

Slika 5. Igra vezanih ruku

Na radionici su učenici mogli izvesti zadatke ako imaš jednu od ruka vezano za ruku drugog učenika. Postavila sam im zadatak, da pokušaju u papir omotati kutiju i ukrasiti je trakom – napraviti „dar“. Bitno je bilo dobro međusobno sudjelovanje. Učenici su se trebali dogovarati i procijeniti kako je moguće izvesti zadaću. Na kraju različiti parovi prokomentirali su što je kod nekoga rada bilo dobro zamišljeno i gdje bi još mogli ispraviti nešto. Osim razvijanja socijalnih vještina, igra je namijenjena zabavi i opuštanja te povezivanju učenika. Dobro surađivanje i dogovori među učenicima bili su potrebni i kod igre „gusjenica“ (Slika 6). Iz novinskog papira trebali su sastaviti dovoljno velik krug – gusjenicu, s kojom su trebali prijeći duži hodnik ne trgajući papir.

Slika 6. Igra gusjenica

Zaključak

Tijekom razgovora s učenicima došli smo do nekih ideja za sljedeće aktivnosti. Te su nastale kao skup mojih prijedloga i izraženih interesa sa strane učenika. Planirali smo fotografske radionice u lokalnom okruženju i izgradnju galerija za školsku mrežnu stranicu, izgradnju novih zadatka za novi svečani zabavljač koji bi ovaj put izradili u digitalnoj verziji, prašenje različitih online događaja za nadarene i možda surađivanje sa nekom lokalnom ustanovom kao što su na primjer starački dom, knjižnica i slično. Učenici su radionice u glavnom voljeli posjetiti. U sljedećim susretima sigurno će biti jedan od naših prijedloga  ta, da svako od učenika koji to želi, predstavi ostalima neko svoje specifično zanimanje (na primjer: izgradnja modela, brdski biciklizam … Svakako ću i u daljnjem radu s nadarenim učenicima slijediti njihove interese i želje i na osnovi toga kontinuirano prilagođavati rad.

Literatura

1. Delovna skupina za pripravo koncepta dela z nadarjenimi učenci (1999). Koncept. Odkrivanje in delo z nadarjenimi učenci v devetletni osnovni šoli. Dostupno na: https://www.zrss.si/zrss/wp-content/uploads/koncept-dela-z-nadarjenimi-ucenci.pdf (2. 11. 2020)
2. Juriševič, M. (2012). Nadarjeni učenci v slovenski šoli. Ljubljana: Pedagoška fakulteta.
3. Žagar, D. (2009). Psihologija za učitelje. Ljubljana: Znanstvena založba Filozofske fakultete, Center za pedagošlo izobraževanje, str. 113 – 117.

Zeleni okoliš

– najbolja učionica za održivo učenje na otvorenom

Ines Pirmanšek

Sažetak

Postoje mnoge definicije održivog razvoja, a postoje i različite percepcije obrazovanja za održivi razvoj. Iako su definicije vrlo različite i autori također vide ulogu obrazovanja u postizanju održive budućnosti, oni se slažu oko najmanje dva pitanja: da obrazovanje igra ključnu ulogu u održivoj budućnosti i da je većina obrazovnih praksi sve više uključena u školske programe sadržaj koji se odnosi na održivost i zaštitu okoliša.

Biologija i znanost predmeti su koji se lako mogu integrirati u proces učenja, dane projekata i međupredmetnu integraciju sadržaja koji se odnose na zaštitu i očuvanje okoliša, klimatske promjene i njihove posljedice te potrebne prilagodbe na globalnoj razini.

Ključne riječi: razvoj održivosti, okolišni projekt, plastika, uzorkovanje na terenu

1. Uvod

21. stoljeće obilježeno je sve većom potrošnjom plastike. Znamo to na globalnoj razini, ali nažalost u tom smjeru povlačimo vrlo male poteze. Plastika je materijal koji se vrlo teško razgrađuje u okolišu, ali kad se počne raspadati, razgrađuje se u mikroplastiku, što je praktički nemoguće ukloniti iz ekosustava, kako vodenih, tako i kopnenih. Te se čestice već akumuliraju u organizmima, a kroz prehrambene lance zatim ulaze u ljudsko tijelo hranom. Moramo smanjiti pretjeranu potrošnju i iscrpljivanje prirodnih resursa i raditi na dobrobit našeg planeta i budućih generacija.

2. Održivi međunarodni projekt “Plastični pirati – Hajde, Europo!”

U nastavku predstavljam međunarodni ekološki projekt „Plastični pirati – Idemo, Europa“, čija je svrha i cilj podizanje svijesti učenika o važnosti negativnog utjecaja plastike na vodene ekosustave. Projekt se već nekoliko godina provodi u Njemačkoj i Portugalu, a ove godine projektu se pridružila i Slovenija. Pristupili smo projektu u Srednjoj školi Velenje i Školi uslužnih djelatnosti i predstavili ga široj javnosti u svibnju 2021. godine.

Slika 1. Priprema učenika za uzorkovanje na odabranom mjestu (osobna arhiva)

3. Dizajn provedbe projekta, zapošljavanje učenika za projekt i provedbu projekta

Prvo sam upoznala učenike na pojedinim odjelima sa svrhom projekta. Odaziv je bio sjajan. Učenike koji su se pridružili projektu podijelio sam u četiri skupine, a zatim sam ih upoznao s mjestom i metodama uzorkovanja plastike. Koristili smo tri različite metode uzorkovanja plastike na obalama rijeke Paka.

Slika 2. Raznolikost otpada prikupljenog u drugoj skupini za uzorkovanje (osobna arhiva)

U prvoj je metodi skupinu zanimalo koliko je otpada na obalama rijeke Pake i od kojeg je materijala napravljen otpad. Drugom metodom skupina je dobila podatke o raznolikosti plastične ambalaže, ali uglavnom ih je zanimao postotak jednokratne plastične ambalaže. U trećoj metodi, skupina s posebnom mrežom uronjena u tok rijeke Pake uzorkovala je mikropastiku i bilježila plutajući otpad duž rijeke u tablicu. Četvrta skupina predstavljala je t.i. izvjestitelji koji su si postavili sljedeća istraživačka pitanja, naime: koliko je uspješno uzorkovanje skupina bilo, koji su potencijalni izvori otpada i kako se problem otpada uopće mogao riješiti.

Slika 3. Metoda za utvrđivanje prisutnosti plastične ambalaže za jednokratnu upotrebu na obalama rijeke Pake (osobna arhiva)

Slika 4: Mjesto uzorkovanja na obalama rijeke Pake (osobna arhiva)

Podaci prikupljeni uzorkovanjem pokazatelj su stanja onečišćenja rijeke Pake i njenog neposrednog područja makro i mikroplastičnom plastikom.

3. Zaključak

Svojom mladenačkom znatiželjom i zalaganjem u provođenju projekta učenici su potvrdili i dokazali da su željni novih znanja koja potiču održivo razmišljanje i djelovanje u korist planeta. Uključeni u projekt, postali smo dio europskog tima koji će uzorkovanjem na terenu pomoći stručnjacima u prikupljanju podataka o količini i vrsti plastike na riječnim obalama europskih rijeka. Svjesni smo da će borba protiv onečišćenja plastičnim otpadom, koji uništava rijeke, mora i oceane, biti uspješna samo ako toga budemo svjesni i poduzmemo mjere kako bismo spriječili izvor problema. Morat ćemo shvatiti ograničenja planetarnog ekosustava i našu sposobnost da ga iskoristimo. Zadatak svih nas je zaštititi rijeke, oceane i sve ostale vodene ekosustave od plastike koja se već raspada u mikroplastiku.

4. Izvori i literatura

1. SMOLE DJORDJEVIĆ, Maja. Održivi razvoj s odabranim poglavljima iz biologije. Ljubljana: Zavod IRC. 2010.
2. Projektna knjižica za mlade Go Europe! Plastic pirates. Njemačka: Federalno ministarstvo obrazovanja i istraživanja (BMBF) Projektna skupina »Predsjedništvo Vijeća EU, 2021 (2. 7. 2021) Dostopno na: https://www.plastic-pirates.eu/sl
3. RESNIK, T. in Ogrin, M. Obrazovanje za održivi razvoj: E- geograFF ( 1. 7. 2021). Dostupno na:
4. https://e-knjige.ff.uni-lj.si/znanstvena-zalozba/catalog/download/26/71/722-1?inline=1

Održivi razvoj na CUC-u

Kristinka Lemaić, Josip Filić i Mate Sabol

Sažetak

Već petu godinu zaredom nastavnici Industrijske strojarske škole (ISŠ), Zagreb sudjeluju kao izlagači na CARNET-ovoj konferenciji za korisnike, popularnom CUC-u. Nastavnici su ove godine predstavili ISŠ interaktivnim izlaganjem „Be cool, recycle in school“ u okviru jedne od zadanih konferencijskih tema „Održivi razvoj – tehnologija u službi zelene škole“. CUC je godišnje okupljanje CARNET-ovih korisnika i suradnika iz područja informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT). Ovogodišnja 23. CARNET-ova konferencija “CUC 2021: Nove prilike” održala se od 27. do 29. listopada u Šibeniku te se okrenula temama koje su se nametnule nakon što novo normalno postaje normalno te se pojavilo pitanje: Kako dalje? Uzimajući to u obzir, konferencijske teme bile su: “Tehnologija na rubu obrazovanja”, “Hibridno i fleksibilno obrazovanje” i “Održivi razvoj – tehnologija u službi zelene škole” koja je bila usmjerena na iskustva i projekte u korištenju tehnologije za dobrobit društva i okoliša. Nastavnici ISŠ-a u svom izlaganju „Be cool, recycle in school“ pokazali su kreativnost, inovativnost i stvaralački potencijal učenika Juraja Brezaka, Doriana Jankovića i Karla Krnjića te njihovo sudjelovanje u WorldSkills Croatia 2021 online smotri učeničkog stvaralaštva čime su učenici popularizirali strukovne vještine te ostvarili ishode međupredmetnih tema Održivi razvoj i Uporaba IKT-a.

Fotografija 1: Nastavnici ISŠ-a, prezenteri na CARNET-ovoj konferenciji za korisnike “CUC 2021: Nove prilike”

Ključni pojmovi: CARNET-ova konferencija za korisnike, CUC, održivi razvoj, informacijska i komunikacijska tehnologija, IKT, Industrijska strojarska škola

Uvod

CARNET-ova konferencija za korisnike platforma je za razmjenu informacija, znanja i iskustava te razvoj suradnje osoba koje imaju dodir s IKT-om primarno u edukaciji, koristeći se pri tome modernim pedagoškim pristupima. Konferencija se kontinuirano organizira od 1999. godine te je od skromnih početaka tijekom godina postala važno događanje koje danas okuplja više od 1000 sudionika iz svih područja primjene IKT-a. Tradicionalno se održava pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti i obrazovanja i Ureda predsjednika Republike Hrvatske, koji tako iskazuju potporu djelovanju Hrvatske akademske i istraživačke mreže – CARNET u poticanju primjene informacijskih i komunikacijskih tehnologija u hrvatskom društvu. Nastavnici ISŠ-a su na konferenciji “CUC 2021: Nove prilike” predstavili rad učenika, drobilicu za plastiku, koju su učenici izradili u odjelima Školske radionice na poticaj Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih (ASOO). Agencija je uputila poziv strukovnim školama za sudjelovanje u WorldSkills Croatia 2021 online smotri učeničkog stvaralaštva. Poziv je učenike ISŠ-a potaknuo da pokažu kreativnost, inovativnost i stvaralački potencijal kako bi popularizirali strukovne vještine te ostvarili ishode međupredmetnih tema Održivi razvoj i Uporaba IKT-a.

Fotografija 2. Drobilica za plastiku izrađena u Industrijskoj strojarskoj školi

Fotografija 3: Učenici ISŠ-a Karlo Krnjić, Dorian Janković i Juraj Brezak koji su izradili drobilicu u odjelima Školske radionice

Središnji dio

Tema Međusektorske smotre nije bila zadana te su učenici ISŠ-a, s obzirom na činjenicu da se stvaranje otpada od plastike ne može u potpunosti izbjeći, predložili da u odjelima Školske radionice izrade drobilicu za plastiku. Svrha ovog uređaja usitnjavanje je plastičnog otpada kako bi se od usitnjene plastike mogli izraditi reciklirani plastični predmeti. Učenici su izradili elaborat https://bit.ly/ElaboratDrobilicaZaPlastiku te video prikaz https://bit.ly/VideoDrobilica izrade i rada drobilice za plastiku po Pravilima i uputama ASOO-a odabravši pri tome digitalne alate Word Online i PowerPoint. Rad je odabran među pet najboljih radova Obrazovnog sektora Strojarstvo, brodogradnja i metalurgija te je digitalno prikazan u okviru Međusektorske smotre na Zagrebačkom velesajmu, centralnoj lokaciji na kojoj se u svibnju 2021. godine održavalo Državno natjecanje učenika strukovnih škola – WorldSkills Croatia 2021. Sigurni smo da smo ovim radom uspjeli predstaviti mnogobrojna postignuća učenika nastala tijekom njihovog obrazovanja te našim učenicima omogućiti predstavljanje njihovih talenata i posebnosti. Sudjelovanjem u online smotri učeničkog stvaralaštva promovirali smo ISŠ, popularizirali strukovno obrazovanje i pokazali uporabu IKT-a, stručna znanja, vještine, darovitost i kreativnost mladih jer bez toga nema ni jednog modernog društva te svijet i život kakav poznajemo ne bi funkcionirao. S obzirom na to da ISŠ nema injektor, uređaj pomoću kojeg se dovođenjem topline plastika rastopi te ulije u kalup kako bi se izradili uporabni predmeti, potražili smo pomoć učenika i kolega iz Učeničkog doma Ivana Mažuranića u Zagrebu u kojem borave i učenici ISŠ-a. Vrijedni tim učenika iz Učeničkog doma, uz mentorstvo odgajatelja Ivane Šepetavec i Petra Ćurka, izradio je za nas reciklirane privjeske, a o tome i drugim suradničkim aktivnostima više možete pročitati na poveznici https://www.skole.hr/suradnickim-aktivnostima-doprinosimo-ciljevima-odrzivog-razvoja/. Interaktivnim izlaganjem na CUC-u, nastavnici ISŠ-a upoznali su sudionike s načinom izrade i radom drobilice za plastiku te s načinom na koji smo odabrani digitalni alat PowerPoint Online koristili kao alat za izradu video sadržaja i prikaz svih dijelova tehnološkog postupka. Sudionicima interaktivnog izlaganja čiju prezentaciju možete pogledati na poveznici https://bit.ly/pptCUC2021BeCoolRecycleInSchool pokazali smo brojne prednosti Word Online alata koji su učenici koristili za pisanje elaborata kada su nastavu imali u fizičkom okruženju, ali i tijekom nastave u C modelu. Svakako smo željeli pokazati da su najjednostavnija rješenja često i najbolja jer su i učenici koji pohađaju trogodišnje strukovno obrazovanje vješti u korištenju alata koji su dio usluge Office 365 za škole. Upotrebom drobilice za plastiku želimo potaknuti na djelovanje jer je održivi razvoj područje ključnih znanja i vještina za sadašnjost i budućnost, no još ne zauzima dovoljno važno mjesto u našem obrazovnom sustavu. Unatoč tome, napori škola važan su kotač u pozitivnoj promjeni. Sudionicima CUC-a skrenuli smo pozornost da je rješenju problema zagađenja okoliša plastičnim proizvodima, moguće doprinijeti uključujući što veći broj sudionika u aktivnost odvojenog sakupljanja plastičnog otpada i recikliranjem plastičnih proizvoda čime učenici ISŠ-a žele potaknuti širu zajednicu na doprinos 12. globalnom cilju održivog razvoja – odgovorna potrošnja i proizvodnja kojima se potiče smanjenje otpada recikliranjem, tj. ponovnom upotrebom plastičnog otpada.

Zaključak

Koncept održivog razvoja jedan je od najprisutnijih pojmova u našim životima. Ima ga svuda: u knjigama, brošurama, na plakatima i u reklamama, iskače iz brojnih strategija i akcijskih planova. Njemu u čast organiziraju se važne svjetske konferencije i potpisuju deklaracije. Održivi razvoj svuda je i svi ga vole – političari i poslovni ljudi, aktivisti za zaštitu okoliša i ljudska prava, postoji u učionicama i obrazovnim programima. Samim time nevjerojatno je koliko učenika ističe da ne razumiju što je održivi razvoj. Korak bliže razumijevanju i poučavanju održivog razvoja vodi nas objašnjenje koje kaže kako je ‘održivi razvoj proces unapređivanja kvalitete ljudskoga života koji se odvija u okvirima tzv. nosivog kapaciteta održivih ekosustava’. Ovo je već dosta bliže shvaćanju koje su naše potrebe, kako one mogu biti održive i kako možemo doći do njih. Znači, naša potreba je kvaliteta života, a u održivom razvoju jedno od najvažnijih pitanja je ‘Što je za mene kvalitetan život?’. Vrlo je važno otvoreno govoriti i pitati se možemo li do svega što je potrebno za kvalitetan život doći na održiv način, a recikliranje je svakako jedan od tih načina. Sudjelovanjem na CUC-u kao i ovim člankom, nastavnici ISŠ-a žele motivirati i potaknuti nastavnike da u svojim predmetnim područjima osiguraju vrijeme za edukaciju svojih učenika o ciljevima održivog razvoja.

Literatura

1. https://cuc.carnet.hr/2021/
2. https://www.odraz.hr/edukacija/edukativni-paket-razmisljajmo-odrzivo/
3. http://idop.hr/hr/projekti-i-edukacija/edukacija/obrazovni-ciklusi/najveca-svjetska-lekcija-u-hrvatskoj/

Kako poučavati astronomiju?

Monika Hóbor

Sažetak

Astronomija se javlja već u nižim razredima osnovne škole i upravo je zbog toga važno da je učitelj zna poučavati. U nastavku ovoga rada predlažem gdje bi bilo dobro organizirati nastavu astronomije, koji su zadaci učitelja te navodim nekoliko savjeta za poučavanje astronomije. U radu također predlažem kako prikazati prirodne pojave u svemiru kroz igru, obzirom da ju djeca jako vole i da putem igre najbolje usvajaju gradivo. Praktičnim prikazom vrtnje i kruženja  Zemlje, učenici si mogu zornije predstaviti i razumjeti navedene pojave. Kroz igru, također na zabavan način upoznaju i uče razlike između planeta i zvijezda.

Ključne riječi: astronomija, igre, učenje.

Uvod

Da bi podučavanje astronomije bilo uspješno, učitelj se mora temeljito pripremiti, planski organizirati nastavu i odabrati odgovarajuće sadržaje astronomije koje će uključiti u nastavni proces predmeta „Spoznavanja okolja“, odnosno „Naravoslovje in tehnika“. Učitelj treba prikupiti i predstaviti učenicima što je više moguće materijala o svemiru. Učenici pod vodstvom učitelja trebaju izvoditi različite eksperimente i  usredotočiti se na konkretno promatranje nebeskih tijela i pojava. Učenike treba „odvesti u svemir“ najprije gledajući noćno nebo golim okom, a zatim im to isto nebo pokazati dalekozorom i teleskopom. Učinkovitijem promatranju zasigurno može pomoći i stručnjak s ovog područja, koji je pozvan da nas posjeti, kako bi nam predstavio noćno nebo.

Središnji dio

Gdje organizirati nastavu astronomije?

Na samom početku, smisleno je neke prirodne pojave demonstrirati učenicima u učionici. Kroz provedene eksperimente sami bi trebali doći do novih spoznaja. Kasnije se satovi astronomije mogu odvijati u prirodi, u blizini škole. Učenike treba odvesti u prirodu gdje ćemo ih upoznati sa sadržajem o kojem razgovaramo. Za promatranje treba podjednako koristiti dnevno, kao i noćno nebo. Noćno nebo najbolje se promatra daleko od sloja svjetlosti koja osvjetljava ulice i grad. Preporuka je otići u brda, gdje će se učenici upoznati i s teleskopom. Suradnja s Astronomskim društvom također neće biti suvišna, jer će stručnjaci usmjeriti pažnju učenika na cilj ovog školskog sata.

Zadaci nastavnika u nastavi astronomije

Učitelj mora dobro poznavati učenike, njihove interese, njihov razvoj, predznanje, iskustvo i zanimanje za astronomiju. Današnji, moderni stil poučavanja zahtijeva od učitelja da sadržaje astronomije smisleno poveže s nastavnom jedinicom i predznanjem učenika.

Učitelj treba:

• pripremiti nastavno okruženje koji će poticati učenike na rad
• pripremiti odgovarajuća pomagala za uspješno promatranje neba (dalekozor, džepna svjetiljka, teleskop, …)
• poticati učenike da koriste sva osjetila kod otkrivanja pojava
• poticati učenike da postavljaju pitanja o nebeskim pojavama, tijelima
• uzimati u obzir sve ideje koje dolaze od učenika i ispravljati ih ako nisu u pravu
• pomoći učenicima u formuliranju i provjeri nalaza
• pomoći učenicima u prepoznavanju zakonitosti i pojmova kod nalaza
• poticati učenike da praktično iskoriste svoja otkrića (ako je to moguće)
• poticati učenike da kritički ocijene vlastiti rad i rad drugih učenika
• prihvatiti različite, neobične ideje, jer nikad se ne zna što stoji iza mračne zavjese noći
• omogućiti učenicima pristup knjigama i drugim izvorima informacija i voditi ih u njihovom istraživanju
• ispitivati i ocjenjivati rad učenika i bilježiti napredak učenika na tom području

Savjet za poučavanje astronomije na razrednoj nastavi osnovne škole

Zadatak učitelja je odabrati najprikladnije metode rada prilikom pripreme za rad s učenicima određene dobi. Učitelj također treba biti oprezan pri izboru metoda i odgovarajuće demonstracije, također, uvijek je otvorena mogućnost da se nastavni proces privede kraju implementacijom pažljivo odabrane i strukturirane igre posredstvom koje učenici dolaze do novih spoznaja i znanja.

Svemir i svemirski pojavi su apstraktni pojmovi s kojima se učenici susreću svakodnevno, ali je njihovo razumijevanje tih pojava nedostatno. Dijete ne zna zašto dolazi noć, zašto opet dolazi dan, zašto zvijezde noću sjaju i kamo idu tijekom dana. Stoga je vrlo važno da učitelj zna učenicima predstaviti prirodne pojave na razumljiv način. Kroz igru učenici mogu puno naučiti, a naučeno znanje mogu prizvati u sjećanje već sljedeći put kad pogledaju u nebo.
 

Kako učenicima kroz igru prikazati prirodne pojave u svemiru?

Najprikladnija metoda prikazivanja prirodnih pojava na Zemlji je metoda demonstracije, a kasnije učenici u skupinama mogu ponoviti ono što su vidjeli kod učitelja. Učitelj treba prikladno odabrati metode, sredstva i oblike rada u prikazivanju nebeskih pojava. Kroz igru možemo prikazati mnoge pojave u svemiru.

ZEMLJA KRUŽI OKO SUNCA I VRTI SE OKO SVOJE OSI

Dodaci:

• svjetiljka
• globus

Učitelj koristi globus ili drugu okruglu stvar, zatamnjujući učionicu što je više moguće te pali svjetiljku. Opisuje situaciju, objašnjava da je globus Zemlja, a svjetiljka Sunce. U ovom eksperimentu učitelj pokazuje rotaciju Zemlje oko svoje osi i kruženje Zemlje oko Sunca. Pri tome usmeno prati, opisuje svoj praktični rad. U ovom eksperimentu učenici otkrivaju zašto je na jednom dijelu Zemlje noć, a na drugom dan. U kasnijem radu, kada učenici pokušavaju prikazati Zemljinu kruženje oko Sunca u skupinama, važno je da ih učitelj usmjerava, pomaže i ponovo objašnjava ako je to potrebno.

PLANETI U NAŠOM SUNČANOM SUSTAVU

U ovoj igri učenici upoznaju planete, njihovu veličinu i udaljenost od Sunca, od najbližih do najudaljenijih. Učitelj neka pripremi lopte različitih veličina koje učenici trebaju držati u ruci. Svaki od njih je jedan planet. Oni sebe imenuju i raspoređuju se u nizu od Sunca, koje određuju prije igre. Učitelj treba biti oprezan s odabirom lopta različite veličine i one bi trebale biti što više u skladu s veličinom planeta u manjem mjerilu. To znači da bi Jupiter trebao biti najveći planet, Pluton najmanji, a ostali planeti raspoređeni po veličini.

ZVJEZDICE I PLANETI

Učenici mogu na zanimljiv način naučiti razliku između zvijezda i planeta. Mogu se igrati da su zvijezde i treptati (na primjer: povuku ruke prema sebi i odgurnu ih, ponavljajući to opetovano), devet učenika su planete koje ne trepću ali se, za razliku od zvijezda, kreću oko Sunca.

Zaključak

Kroz takve i slične igre možemo učenicima približiti svemir i razumijevanje svemirskih pojava. Svaki učitelj treba sam odabrati svoje vlastite načine, metode i oblike rada. Pri tome, naravno, treba voditi računa o razvojnoj fazi djece, njihovom predznanju, iskustvu i glavnim usmjerenjima „Spoznavanja okolja“ odnosno „Naravoslovja in tehnike“.

Literatura

1. Hóbor, M. (2004): Diplomska naloga: Kako si učenci predstavljajo vesolje?
2. Prosen, M. (1999). Skrivnosti dneva in noči. Ljubljana. Jutro.
3. Stott, C. (1995). Zakaj neki zvezde mežikajo in druga vprašanja o vesolju. Murska Sobota. Pomurska založba.

Dopisivanje između prvašića

Mojca Debeljak

Sažetak

U ovom članku ću opisati kako se prvašići mogu međusobno dopisivati, unatoč činjenici da su na začetku svog puta opismenjavanja, kada još uvijek ne znaju puno toga napisati. Prema SSKJ [1], dopisivanje je održavanje međusobnih pisanih kontakata, koje smo mi „prilagodili“ dobi i znanju 6-godišnjaka. Učenici su se upoznavali kroz crteže, ručne vještine i tek pred kraj školske godine pisanom riječju.

Ključne riječi: dopisivanje, prvašići, ručne vještine, opismenjavanje.

Uvod

Prošle školske godine predavala sam u 1. razredu produženog boravka. Jedna od aktivnosti koje smo se prihvatili bilo je dopisivanje s prvašićima s drugog kraja Slovenije. Uz pomoć kolegice stupila sam u kontakt s učiteljicom produženog boravka u 1. razredu Osnovne škole France Prešeren Ribnica. Dogovorile smo se, da bi se „naši“ prvašići mogli bolje upoznati.

Središnji dio

Srdačan pozdrav

Najprije smo se s učenicima porazgovarale o našem dopisivanju, što to znači i jesu li se već prije dopisivali s nekim. Njihovi odgovori dali su mi ​​do znanja, da znaju značenje riječi dopisivanje (već su pisali pozdrave na razglednicama s raznih odredišta za odmor), međutim, pisma dosad nisu pisali, odnosno kod njih doma se ne pišu. Djeca su upoznata s pisanjem e-mailova (SMS-a), ali malo tko od njih poznaje nekoga, tko unatoč svoj današnjoj elektronici i dalje šalje pisma.

Nad idejom dopisivanja su učenici bili oduševljeni. Tražili su načine, kako se predstaviti svojim vršnjacima. Zajedno smo došli do zaključka, da je za početak najbolje to učiniti crtežima. Prezentacije su bile vrlo kreativne i zanimljive.

Za začetak smo proučili kartu Slovenije i na njoj potražili svoj kraj (Kranj) i kraj naših dopisnih prijatelja (Ribnica). Ustanovili smo, da postoji poprilična udaljenost između nas i da u Ribnici, koja je u pokrajini Dolenjskoj, imaju posebne običaje koje mi nemamo u pokrajini Gorenjskoj. Jedno od djece ima baku i djeda u blizini Ribnice pa je s nama podijelio neka svoja iskustva.

Za „prvi sastanak“ učenici su stoga nacrtali crteže, a ja sam uz njihovu pomoć sastavila pismo gdje smo se predstavili, predstavili naš kraj i na koje smo se svi potpisali (slika 1).

Slika 1. Crteži za naše dopisne prijatelje

Vrlo brzo smo dobili i njihovo pismo s srdačnim pozdravima, prezentacijama i crtežima. Iščekivanje pri otvaranju pisma i radost zbog primljene pošte bili su neopisivi. Pismo smo pročitali nekoliko puta, a crteže Dupinčića (takvo ime su si dali učenici produženog boravka u Ribnici) zalijepili smo na ploču (slika 2), gdje su ih učenici gledali s radošću i divljenjem.

Slika 2. Crteži naših prijatelja iz Ribnice

Šareni kamenčići

Ubrzo nakon našeg prvog “sastanka” u zemlji je bila proglašena epidemija COVID-19, što je posljedično rezultiralo zatvaranjem svih škola i učenjem na daljinu.

U to vrijeme nismo surađivali, osim razmjene pozdrava za nadolazeću godinu, koje smo učiteljice međusobno razmijenile i prenijele učenicima. Kada smo se ponovo vratili u školu, skupa sa učenicima, izradili smo šarene kamenčiće, u znak prijateljstva, dobre volje i konačno zdravlja. Svaki je učenik u školu donio kamenčić koji je najprije obojao bijelom tempera bojom, a kasnije je flomasterima nacrtao proizvoljan motiv. Ponekad se pri crtanju dogodi, da netko od učenika ne da sve od sebe, ali ovaj put nije bilo tako. Učenici su se zaista potrudili, te s veseljem bojali i crtali (slike 3 i 4).

Slika 3. Bojanje kamenčića    Slika 4. Crtanje na kamenčiće

Narukvica sa željom za prijatelja

Učenici su u trećem mjesecu bili u razdoblju opismenjavanja. Već su naučili poprilično slova, a istovremeno su učili i čitati. Pri tome im je također bilo potrebno opuštanje. Pogotovo u početnoj fazi opismenjavanja je potrebno od njih zahtjevati manje, prvenstveno im je potrebno ponuditi iskustvo uspjeha, te sam im stoga predložila, malo za promjenu, da Dupinčićima napišu neku lijepu misao. Neki učenici su već znali sva slova, također su čitali i od velike su pomoći bili svima ostalima koji su još uvijek učili ove dvije aktivnosti. Svijest da već mogu sami napisati misao za svoje vršnjake ulijevala im je dodatni entuzijazam i brzo su krenuli na posao (slika 5). Pomoć vršnjaka bila je vrlo važna u ovoj aktivnosti, jer su si djeca puno pomagala u cijelom procesu.

Slika 5: Lijepe misli

Budući da je za djecu izuzetno važan razvoj fine motorike (malih mišića i mišićnih skupina), pokreta ruku, zapešća i prstiju, odlučila sam, da će djeca još dodatno izraditi ​​narukvice iz vune (slika 6). Vještiji su pletenice izrađivali od tri vunene niti, dok su ih ostali izrađivali samo od dvije. Smatram važnim poticati ručne vještine, jer će se tako učenicima dodatno olakšati pisanje slova i brojeva. Prepiska s prvašićima iz Ribnice izvanredna je motivacija za svu djecu pa tako nema nepotrebnih rasprava ili negodovanja pri bilo kojoj aktivnosti, koja je njima namijenjena. Istovremeno trenirali su razne vještine, a da toga nisu bili svjesni ili nisu imali osjećaj, da je bila riječ o učenju, odnosno nekom “neophodnom” školskom zadatku.

Slika 6. Narukvice

Videozapis prije praznika

Dupinčići su bili jako zadovoljni našim narukvicama, kako su nas obavijestili u svom posljednjem pismu (slika 7), u kojem je bio i materijal za izradu roda (slika 8). Oni su ih sami napravili i htjeli su da ih napravimo i mi, tako da imamo još jednu zajedničku točku koja nas povezuje.

Slika 7. Pismo Dupinčića       Slika 8. Materijal za izradu roda

Za kraj školske godine učenici su izrazili želju, da se s Dupinčićima “upoznaju uživo”. Stoga smo napravili videozapis, koji smo poslali e-poštom, primjereno današnjem vremenu. U njemu smo se ukratko predstavili, pokazali svoju učionicu i naše rode (slika 9) i poželjeli lijepe, ali prije svega zdrave i mirne školske praznike.

Slika 9. Roda

Zaključak

Druženje i povezivanje s Dupinčićima bila je nit vodilja našeg produženog boravka prošle školske godine. Učenici su upoznali svoje vršnjake, donekle čak razvijali društvene mreže i uspostavljali socijalne kontakte, ali prije svega pisma su im pomogla da shvate kako imaju iste želje i ista očekivanja, unatoč tome što ne dolaze iz istog okruženja. Na taj način, također otkrivali su tko su u stvarnosti njihovi “sugovornici”, te tko su zapravo oni sami. Učenici su jačali samopouzdanje i unapređivali začetke svog opismenjavanja i čitalačke pismenosti. Međutim, nije zanemarivo ni to što su upoznali uobičajene oblike pošte.

Literatura

[1] Slovar slovenskega knjižnega jezika [Online]. Dosegljivo: https://fran.si/iskanje?View=1&Query=dopisovanje. [Dostupano: 12.10. 2021]

Plan i provedba

akcijskog istraživanja u matematici

Mojca Kogoj

Sažetak

Mogućnost mjerenja životna je vještina i upotrebljavat će se u raznim situacijama tijekom života. Za dijete su važne usporedbe veličina, kao npr. tko ima dulju olovku, većeg medvjedića ili viši dvorac od pijeska. Adolescent će se usredotočiti na odjeću i veličine, utvrđivanje prikladnosti, razumijevanje sustava veličina i načina na koji će ih upotrebljavati, moći procijeniti odgovarajuću točnost i veličinu. Za odraslu osobu mjerne su vještine dobre u industriji u kojoj se upotrebljava točnost jasne kvalitete. Odrasli svoje vještine mjerenja upotrebljavaju kad planiraju kupnju za dom i procjenjuju kućanske predmete, kao što su zavjese, sagovi ili police, kako bi osigurali uspješnu kupnju.

Mjere nikada ne mogu biti točne. To je osnovno načelo mjerenja koje odrasli ne razumiju uvijek. Mjera je uvijek približna procjena i stupanj točnosti, koja je upotrjebljena, i najbliža je cijelom centimetru, njegovoj desetinki, stotinki ili tisućinki, što odražava ideju aproksimacije.

Za učinkovito mjerenje je kod djece potrebno postići vještine ocjenjivanja, odabir jedinica, uporabu mjernih instrumenata i provođenje mjerenja na odgovarajućoj razini preciznosti za određeni zadatak. Mjerenja uključuju brojeve i numeričke operacije u stvarnim situacijama.

Ključne riječi: mjerenje, numeričke operacije, vještina, matematički problem.

Uvod

Igra je ključni element u poučavanju male djece. Kroz igru istražuju socijalnu interakciju, uče preuzimati odgovornosti, raspravljati i dijeliti (Sheridan, 1977) te istražuju matematičke pojmove. Dječja je igra razvojna: individualna, paralelna i suradnička igra i obično se smatra sekvencijalnim razvojem (Bunker et al, 1982). Odrasli pomažu djeci kroz ove faze razvoja poticanjem sudjelovanja u planiranju što učiniti, ispunjavanju plana, raspravi o rezultatima, doprinoseći tako razumijevanju matematičkih pojmova i upotrebi matematičkih vještina u grupnim aktivnostima.

Sadržaji koji su posebno aktualni za rad na matematičkom području u vrtiću:

1. duljina – djeca jako vole mjeriti, uspoređivati, sortirati
2. vrijeme – slušaju bajke, razgovaraju o događajima (prošlim, sadašnjim…)
3. masa – bave se vaganjem, uspoređuju, dodaju…

1. Primjeri djelatnosti

Cilj: Dijete se upoznaje s vjerojatnošću događaja i upotrebljava izraze za opisivanje vjerojatnosti događaja, predviđa posljedice za zadane situacije, rješava matematičke probleme i generalizira (određuje pravilo).

1. Utvrđivanje stanja

Vodim djecu:

1. Imenujte predmete.
Djeca su odgovarala: krug, kocka i valjak. Kasnije smo došli do rješenja da su predmeti kugla, kocka i valjak. Razgovarali smo o onom što je okruglo, ravno.

2. Koji se predmeti kotrljaju? Djeca su znala da se valjak i kugla mogu kotrljati. Kocku pak moramo pogurati po manjoj kosini ako želimo da klizi: ne kotrlja se. Međutim, ako želimo da kocka brže klizi, moramo jače nagnuti kosinu da bude strmija.

3. Što biste učinili da se predmeti spuste po kosini? Znali su da moramo jače nagnuti kosinu. Što je više nagnemo, tijela su brža.

4. Što biste učinili da se predmeti lakše ili teže spuste po kosini? Lakše se spuštaju ako nagnemo kosinu, teže ako nešto stavimo na kosinu.

5. Što biste učinili da stvari odu što dalje? Stavili bi teret na njih.

S djecom gledamo materijal koji ćemo upotrijebiti i pritom ih ispitujem (kosina, vrste kosina, predmeti).

Zapisujem odgovore.

Klizi li kocka ili se kotrlja?

Analiza:
Djeca su sa zanimanjem pristupila aktivnosti, s veseljem su svi sudjelovali. Također su otkrili da pri spuštanju moramo kosinu spustiti na pod zbog označavanja jer je stol prekratak.

Pri provjeri sam otkrila da im je bliži od cilindra – usporedba valjka (asocijacije), bilo im je lakše uspoređivati s okruglim i ravnim i tako smo došli do zaključka da u ruci imam kocku, cilindar i kuglu. Znali su koja se tijela kotrljaju, a uz moju pomoć otkrili su da se kocka ne kotrlja, već klizi (kocku sam stavljala na kosinu i povećavala nagib kosine).

2. Pristup na temelju statusa

Tijek aktivnosti:

Postavljam kosinu, usput zapisujemo svoja otkrića.

a) Pokazujem djeci loptu, kocku i valjak.

● Uz pomoć pitanja provjeravam znanje djeteta.

Mijenjam:

• kosinu: pišem generalizaciju: „ne ide daleko”, „ide jako daleko”, „pada”, „ne miče se”;
• materijal na kosini;
• materijal geometrijskih tijela;
• težinu.

U samom planu aktivnosti morala sam imati jasnu predodžbu o tome kako ću je provesti jer bi predugo čekanje djeci odvratilo pažnju. Prvo sam, naravno, morala i djeci dati zaduženja. Odredili smo tko će gledati, zapisivati, ispuštati…

Sva su djeca htjela sudjelovati, pa je to bilo prijeko potrebno i za njih zanimljivije.

Prema planu sam prvo izabrala 3 kuglice iste veličine kojima sam mijenjala nagib kosine, materijal i težinu.

A) KUGLA

1) 3 kuglice iste veličine: mijenjam nagib kosine

• isti materijal
• različit nagib mijenjam 3 puta – mjerimo duljinu spusta
• ista težina

Generalizacija: najmanji nagib kosine „ide daleko”, veći nagib – „ide još dalje”, najveći nagib „ide jako daleko”.

Analiza: Pitala sam djecu što misle, što će se dogoditi ako spustim kuglu niz najmanji nagib, pa veći i najveći. Njihov zaključak je bio ispravan.

2) 3 kuglice iste veličine: mijenjam materijal na kosini

• različiti materijali na kosini (valoviti karton, krep papir, tkanina, aluminijska folija)
• isti nagib
• ista težina

Promijenila sam materijal na kosini.

Generalizacija: folija „ide daleko”, valoviti karton „ne ide daleko”, krep papir – „ide dalje”, roba „ide jako daleko”.

Analiza: Sada su njihovi zaključci bili malo manje točni. Međutim, neka su djeca pravilno razmišljala nakon što su opipala materijal. Otkrili smo da kuglica po kosini prekrivenoj valovitim kartonom ide kraće nego po kosini prekrivenoj folijom i tkaninom, a najduže ide niz kosinu koja je presvučena tkaninom i folijom. Zašto? Jer su glatke.

3) 3 kuglice iste veličine: mijenjam materijal na geometrijskim tijelima

• različiti materijali na geometrijskim tijelima (valoviti karton, krep papir, tkanina, aluminijska folija)
• isti nagib
• ista težina

Generalizacija: s aluminijskom folijom – „jako daleko”, s krep papirom – „daleko”, s valovitim kartonom – „nije daleko”, s robom – „daleko”.

Analiza: Djeca su zaključila da je rezultat isti kao pri mijenjanju materijala na kosini. U navedenom su slučaju bili u pravu. Međutim, otkrili smo da je brzina veća s tkaninom na kuglici, kao i s aluminijskom folijom, a s krep papirom je nešto manja. Najsporije je tijelo s valovitim kartonom.

4) 3 kuglice iste veličine: mijenjam težinu

• isti materijal
• isti nagib
• različita težina, težinu mijenjam dva puta

Generalizacija: težina 1 – „ne ide daleko”, težina 2 – „daleko”.

Analiza: Prvo sam na kuglice pričvrstila jednu pločicu mase das, zatim dvije kuglice – iste veličine. Prva se kotrljala manje od druge. Djeca su ispravno zaključila.

B) KOCKA

1) 3 kocke iste veličine: mijenjam nagib kosine

• isti materijal
• drugačiji nagib, nagib mijenjam 3 puta
• ista težina

Generalizacija: „ne pomiče se”, veći nagib – „pomiče se”, najviši nagib – „klizi, pada”.

Analiza: U slučaju kocke, djeca su znala da se ne kotrlja, već klizi, pa su zaključila da na manjoj kosini manje ili ništa, pri višem nagibu se pomicala, a pri najvišem je klizila – padala je. Rezultat je bio isti.

2) 3 kocke iste veličine: mijenjam materijal na kosini

• različiti materijali na kosini (valoviti karton, krep papir, tkanina, aluminijska folija)
• isti nagib
• ista težina

Generalizacija: „ne miče se”, „pada”.

Analiza: Pri promjeni materijala stvari su postajale još gore ili teže jer su različiti materijali otežavali klizanje, padanje kocke. Najbolje je klizila po aluminijskoj foliji, malo manje po tkanini, još manje po krep papiru, a gotovo ništa po valovitom kartonu.

3) 3 kocke iste veličine: mijenjam materijal na geometrijskim tijelima

• različiti materijali na geometrijskim tijelima (valoviti karton, krep papir, tkanina, aluminijska folija)
• isti nagib
• ista težina

Generalizacija: „ne pomiče se”

Analiza: U ovom smo zadatku otkrili da ako lijepimo različite materijale na tijela, ona se manje pomiču. Kod kocke je to bilo najočitije.

4) 3 kocke iste veličine: mijenjam težinu

• isti materijal na geometrijskim tijelima
• isti nagib
• različita težina, težinu mijenjam dva puta

Generalizacija: „brzo pada”, „sporije pada”.

Analiza: Čak i pri različitim težinama, kocka i dalje klizi, pada. Razlika je samo u brzini padanja. Što je teža, brže pada.

C) VALJAK

1) 3 jednako velika valjka: mijenjam kosinu

• isti materijal
• drugačiji nagib, nagib mijenjam 3 puta
• ista težina

Generalizacija: 1. nagib – „ide brzo”, nagib 2 – „ide brže”, nagib 3 – „ide vrlo brzo”.

Analiza: U ovom su zadatku djeca već točno znala da se valjak brže kotrlja pri većem nagibu nego pri manjem.

2) 3 valjka iste veličine: mijenjam materijal na kosini

• različiti materijali na kosini (valoviti karton, krep papir, tkanina, aluminijska folija)
• isti nagib
• ista težina

Generalizacija: valoviti karton – „ide polako i ne predaleko”, krep papir – „ide brže i dalje”, aluminijska folija – „ide još dalje”, tkanina – „ide sporije”.

Analiza: Pri promjeni materijala također nisu imali problema, zaključili su iz prethodnih zadataka.

3) 3 valjka iste veličine: mijenjam materijal na geometrijskim tijelima

• različiti materijali na geometrijskim tijelima (valoviti karton, krep papir, tkanina, aluminijska folija)
• isti nagib
• ista težina

Generalizacija: valoviti karton – „ne ide brzo ni daleko”, krep papir – „ide dalje”, tkanina – „ne ide daleko”, aluminijska folija – „ide jako daleko”.

Analiza: Također i s valjkom, različiti su materijali otežavali kotrljanje niz kosinu.

4 ) 3 jednako velika valjka: mijenjam težinu

• isti materijal na geometrijskim tijelima
• isti nagib
• različita težina, težinu mijenjam dva puta

Generalizacija: 1.težina – „ide daleko”, 2.težina – „ide dalje”.

Analiza: Nisu pogriješili ni oko težine. Lakši ide daleko, teži još dalje. Međutim, nema velike razlike.

Ono što primijetimo, zapisujemo, usput zabilježimo.

Usporedba između generalizacija i rezultata je sljedeća:

Kod kugle su svi znali da se kotrlja, ali su pogriješili pri različitim materijalima na kosini i kugli.

Otkrili smo da različiti materijali usporavaju tijelo ako su prilijepljeni na tijelo, a manje utječu isti materijali ako su na kosini. Na dužinu pada također utječu težina i nagib.

U slučaju kocke, djeca su to sasvim točno odredila jer se kocka ne kotrlja, već pada, klizi.

Na početku su djeca zaključivala manje pravilno, nakon nekoliko zadataka su već stekla dodatno iskustvo – sličnost valjak-kugla, pa su zaključili isto. Više iskustva donijelo im je više znanja, pa su surađivali s još većim veseljem.

Kad smo završili istraživanje, pregledali smo rezultate koje smo dobili i utvrdili da je većina djece donijela ispravne zaključke.

Djeca su sudjelovala s veseljem. Bilo je uključeno dvanaestero djece. Najoduševljeniji i najustrajniji su bili dječak i djevojčica, koji su cijelo vrijeme surađivali, dok su se ostali izmjenjivali. Međutim, primijetila sam da su spuštanja isprobavali tijekom igre (tračnice, vlak…).

● Kakve su poveznice i postoje li uopće

3. Utvrđivanje napretka ili primjena znanja u novim situacijama

• Tobogan – Što bi se dogodilo kad bismo na tobogan zalijepili različite materijale ili bi promijenili nagib? Zašto je na vodenom toboganu voda? Što radimo ako se niz tobogan želimo spuštati dulje ili brže?
• Klizanje niz brdo po snijegu – Kako bi se spustili brže i duže? Što bi se dogodilo da se kotrljamo? Što bi to olakšalo i ubrzalo – sanjke, bob…?
• klizanje po brdu – kotrljanje – bicikl
• klizanje po asfaltnom brijegu – na skateboardu, rolama

Eksperimentirajte u novim situacijama – dječak se spušta po toboganu s različitim materijalima.

Rezultat spuštanja.

Najdalje se spustio po krep papiru, malo manje na valovitom kartonu, još manje na tkanini, a najmanje na aluminijskoj foliji. Rezultati se razlikuju od tijela koja smo upotrebljavali, ali djeca su također naučila da daljina ne ovisi samo o težini, materijalima, kosini, različitim tijelima, već i o tome kako se dijete zna spustiti, kako se postaviti (glavom naprijed, s nogama naprijed…).

Druga su se djeca također pokušala spustiti s različitim materijalima – otkrili su da su različite težine i da neće doći jednako daleko.

Zašto tobogan ima vodu, djeca su odmah znala, iz iskustva su shvatili da tako idu brže.

Sutradan smo išli u gimnastičku dvoranu i zanimalo me je kako i koliko su djeca napredovala tijekom ovog istraživanja. Tijekom razgovora koji sam vodila saznala sam, kao što sam već napisala, da su djeca već stekla znanje o materijalu, kosini, u kasnijim eksperimentima jer su već bili precizniji, sigurni u svoje odgovore. Međutim, za njih je najzanimljiviji bio dio kada smo isprobali te tvrdnje, generalizacije, predviđanja i nalaze na toboganu u dvorani.

Nakon svega ovoga, lako su shvatili gdje, kada, s čim se mogu spuštati, kotrljati se, padati…

Zaključak

Ovo akcijsko istraživanje bilo je uspješno. Uspješni su bili i sama provedba i rezultat istraživanja jer je cilj postignut. Štoviše, djeca su konkretno i postupno upoznavala pojmove, činjenice, predviđala i zaključivala jesu li njihova predviđanja točna, a također su odmah saznala i prave rezultate o kojima smo mogli ponovno razgovarati.

Literatura

1. Sheridan M., 1977, Play in Early Childhood: From Birth to Six Years, Založnik Routledge.

Quick reading techniques in practice

Natalija Černjak

Summary

Slovenian language teachers encounter different reading habits of individuals. We are confronted by so-called book lovers and by individuals to whom reading is not close. We know that reading is a fundamental skill necessary for knowledge acquisition, learning and a successful work-career. In my professional field, I have repeatedly encountered “reading resistance”. Because of this, I decided to implement a reading approach in my work that will enable the individual to read more efficiently and faster. I monitored, tested, and researched speed reading techniques by participating in the national HiBra speed reading championship organisation. I focused on implementing the techniques taught by Ms Vanja Jus, MSc, national champion in speed reading.

Keywords: speed reading, improving reading speed, comprehension

Introduction

We are open to new learning approaches at the School Centre, where I teach the Slovene language. We are aware that the teacher’s mission is to acquire new knowledge that contributes to effective learning and long-lasting memory of the subject matter. New learning approaches are crucial to building knowledge from the bottom up. “Today”, we want to read and absorb larger amounts of text and information. Reading takes up much time. It is crucial to tackle it systematically and find approaches and techniques that will conserve time and motivate us to read even more. I am a member of the organising committee of the Slovene national speed-reading championship HiBra. We aim to implement speed reading techniques in everyday teaching and to motivate pupils to use them. We have connected Slovenian schools into the MemoŠOLA network.

HiBra – National Speed-Reading Championship

The European Innovation Center Univerzum Minerva Maribor is the organiser of the national speed-reading championship HiBra. HiBra is a competition that allows individuals to become familiar with speed reading techniques in theory and practice. Speed reading techniques are popular competitive skills in Slovenia. Readers compete in reading and understanding three unknown texts, appropriate for the different age groups. The reading result is the product of the speed of reading and comprehension of the text. Only when the competitor proves that he understood at least 60% of the text counts.

The competition is complementary to the World Organization of Mental Sports competition. The speed-reading competition aims to improve reading literacy, spread Slovenian reading culture, and enable individuals to develop and test acquired skills through such contests.

Selection of speed-reading techniques and preparation of instructions for speed reading competitors

We carefully studied speed reading techniques with Ms Vanja Jus, MSc, a mental sports judge and a licensed lecturer in speed reading techniques. From many different reading approaches and techniques, we prepared instructions for speed reading training that allows an individual to make rapid progress in learning and using reading techniques. The instructions guide the individual and enable him to learn the speed-reading methods by himself.

Instructions for faster reading and increased reading comprehension

1. Measuring the reading speed

Use a stopwatch to determine the start of reading. Read the text at normal speed. Use the clock to determine the end of the reading and calculate the duration of the reading process in minutes.

There are X words in the text. Divide this number by the number of minutes and get the reading speed. You can use this formula:

Picture 1. Schematic presentation of the reading formula

Use a stopwatch to measure the time needed to read and to determine the speed and so be able to track the progress made.

2. Environmental disturbances

For fast reading, we need a quiet place where we can read. Let’s get rid of distractions (music, television) because that’s the only way to read optimally. The use of headphones or earplugs is also recommended.

3. Adjusting the tempo

Reading speed depends on the type of text, e.g., we read novels faster, we read the words we need to know in more detail more slowly. It is essential to maintain a level of comprehension of the text read.

4. Text overlay

We follow Pareto’s rule. Let’s review the text first. We skim over the shorter texts in full and check the longer ones with the help of an index.

5. Obstacle: reading back

We learn not to go back to the previous words in the text (regression). This happens because we “feel” like we have forgotten the text that we read and underestimate our brains’ ability. It is vital to read well at first and perform exercises to prevent back movements.

6. Obstacle: semi-aloud reading/subvocalisation

Let’s avoid reading aloud, which slows us down. Visualisation is important. It helps to count while reading. Try to give a finger to a mouth.

7. Help: the finger is the driver when you are driving fast

Read by hand/finger. Timely, steady eye movement is essential. We withdraw our fingers when we learn to read faster and know how to push ourselves.

8. Quickly move from line to line

We spend much time switching between lines. Let’s read the next line from right to left, as we can also remember and understand it. We need practice.

9. Wide word capture

Let’s try not to capture individual letters, capture words, and visualise them.

10. Motivation

Let’s encourage ourselves not to give up but to persevere. Let’s be aware that speed reading is a skill and requires training.

11. Reading speed measurement

We measure our reading once every two weeks and compare speed. Let’s write the progress in the diagram.

12. Speed of training duration

Let’s step up training. In the beginning, read for 5 minutes and gradually move to a longer time interval.

13. Reading goal

Let’s set a rough goal: “I want to read the book in _______________________________________ (set your own goal).”

The guidelines are published on the website http://www.memoriada.eu and are available free of charge. The individual has the opportunity to join a mentor or trainer at MemoŠOLA, who introduces speed reading techniques and monitors the progress of reading speed and comprehension. Free of charge.

Practical test of speed-reading techniques

I tried the above-described system of speed-reading techniques by myself. After using them, my reading speed increased more than twice. I tested my reading speed on the first article. I found myself reading at a rate of 275 words per minute. In doing so, I had a 95% understanding of what I read. After a week of training, with the techniques presented above, I checked my reading speed. I achieved 610 words read per minute while I maintained reading comprehension at the same level.

The national speed-reading championship’s results confirmed the efficiency of the above speed-reading techniques. Very indicative are the results from 2018, when 64 competitors from all over Slovenia entered the national speed-reading competition out of 198 competitors from network MemoŠOLA. The reading results were terrific, as the champion in the JUNIORS category read 8523 words per minute. In the CHILDREN category, the winner read 5751 words per minute. In the ADULTS category, the best competitor achieved 1731 words read per minute. After talking to the contestants’ mentors, we found out that the contestants, guided once a week, practised speed reading according to the instructions above and achieved outstanding results after three months. The speed-reading training was led by qualified HiBra trainers, who were previously given the relevant knowledge of speed reading techniques at the Univerzum of Minerva.

Conclusion

From the analysis of the results of the national speed-reading championship, we understand that speed reading techniques bring positive effects for individuals. We find out that individuals achieve more efficient and faster reading with the help of prepared instructions for faster reading and increased reading comprehension. This approach is the key to raising the individual’s self-confidence and enabling him to process the learning material faster, learn more, and use his time devoted to learning.

Literature

1. Cokan, P., & Jus, V. (2017). Report of the National Speed-Reading Competition with Comprehension. EIC Universe Minerva Maribor. http://www.memoriada.eu/images/2017/september_2017/Poro%C4%8Dilo_HiBra_2017.pdf
2. Cokan, P., & Jus, V. (2019). Report of the National Speed-Reading Competition with Comprehension. EIC Universe Minerva Maribor. http://www.memoriada.eu/10-aktualno/168-4-drzavno-prvenstvo-v-hitrem-branju-hibra-2019
3. Jus, V., & Černjak, N. (2018). Guidelines for faster reading and increased reading comprehension, EIC Univerzum Minerva Maribor. http://www.memoriada.eu/10-aktualno/130-napotki-za-hitrejse-branje

Umjetnost i ekologija u likovnoj kulturi

Nataša Bezić

Sažetak

Cilj ovog projekta je da se kroz nastavu likovne kulture potaknu učenici na razmišljanje o otpadu i načinu postupanja otpadom. Nastojim podići svijest mladih o važnosti reciklaže u vremenu klimatskih promjena u našoj životnoj sredini. Predstavit ću primjere dobre prakse nastave likovne kulture u kojem učenici istražuju i spoznaju odnose između ekologije i umjetničkog područja, uče se gledati i misliti interdisciplinarno te stvaraju vlastite kreacije od recikliranih ili prirodnih materijala. Škola, kao odgojna i obrazovna ustanova, u likovnoj kulturi potiče vizualno istraživanje i likovno izražavanje, razvija se kritičko razmišljanje, svijest i osjetljivost mladih na ekološki problem koji je obuhvaćen i međupredmetnom temom „Održivi razvoj“.

Ključne riječi: reciklaža, kreativnost, plastično oblikovanje, instalacija.

Uvod

U umjetničkoj interpretaciji, još od šezdesetih godina, ekologija podrazumijeva reciklažu proizvodnog viška. Čitav niz umjetnika stvara na temu reciklaže ambalaže. Odbačeno postaje uporabno, dobiva novi smisao, stavlja se u novi kontekst, koji otvara put novoj estetici. Potreba da se reagira na masovnu proizvodnju i gomilajući otpad otvorila je prostor kreativnom istraživanju i stvaranju.

Ovim likovnim projektom obuhvatila sam učenike sedmih i osmih razreda smatrajući da su motorički dovoljno spretni rezati, piliti, vezivati tvrđe materijale, kao što su plastika, daske, žica i slično. Osnovni otpadni materijal, koji smo koristili, su plastične boce, drvene daščice i kartonske kutije, međutim, odlučili smo koristiti i neke materijale koje se mogu naći i u prirodi, a to su grane, školjke, šišarke i sl. Na taj su način povezali staru ambalažu i prirodan materijal, stvorili nove predmete koji odlično mogu funkcionirati i kao objekti i instalacije u zatvorenom, a poneki i na otvorenom prostoru.

Središnji dio

Problem otpada i održivog razvoja provlači se kroz kurikulume različitih predmeta, pa tako i likovne kulture. U uvodnom dijelu projekta, učenici su se kroz kraću prezentaciju upoznali s pojmom reciklaže te zašto je ona važna. Navela sam i podatke o vremenu dekomponiranja različitih materijala u prirodi. Uz fotografije koje prikazuju zagađen okoliš, učenici su osvještavali osjetila i emocije vezane za fotografije. Na kraju uvodnog dijela mogli su riješiti kratki kviz o razvrstavanju otpada. https://wordwall.net/hr/resource/1543143/priroda-i-dru%c5%a1tvo/razvrstaj-otpad

Nakon kraćeg uvodnog dijela, predstavila sam radove nekoliko umjetnika ((Veronika Richterova, Pablo Picasso, Caroline Lathan Stiefel, Robert Rauschenberg…). Dobili su vizualne informacije o načinu rada umjetnika te uvidjeli da se pomoću otpada može stvoriti nešto novo, jedan novi rad. Mogli su uočiti različitost razmišljanja poimanja reciklaže, ready-madea ili assemblagea. Pojam reciklaže se svakodnevno koristi, međutim, važno ga je osvijestiti i u umjetničkom kontekstu. Učenicima sam zatim zadala da istraže na internetu grupu Cracking.art, trebali su odabrati djelo i istražiti koji materijal koriste umjetnici te umjetničke skupine.

Potaknuti vizualnim inputom otvarale su se nove ideje i razmišljanja. Različit je bio pristup zadatku, ovisno o materijalu s kojim su radili, jednima je cilj bio prenamjena otpada, drugima kreiranje maštovitih formi i predmeta s novim estetskim vrijednostima.

U praktičnom dijelu radilo se u grupama, ovisno o zadatku. Učenici su prethodno skupljali materijal koji su nalazili u vlastitom domu ili u okolini. To su bile plastične boce, plastični otpad iz svakodnevne uporabe ili prirodni materijal koji su nalazili u šumi, plaži i sl. (grane, daščice, slama, školjke, šišarke). Kreacije ovise o raspoloživom materijalu, a mašta može svašta. Pozitivan je način rada u grupi jer učenici sami dijele uloge ovisno o sposobnostima, netko se dobro snalazi u rezanju tvrđih materijala, spajanju, lijepljenju, a netko u maštovitom osmišljavanju oblika, estetskom i vizualnom izgledu likovnog rada.

Učenici sedmog razreda koristili su prirodan materijal, zadatak je bio oblikovati u visokom reljefu maštovitu kućicu. Radili su po dvoje učenika u grupi. U ovom je zadatku trebalo kombinirati skupljene materijale naglasivši pritom kontrast različitih tekstura. Pri lijepljenju i spajanju dijelova može se koristiti drvofix koji se izvrsno stapa s prirodnim materijalima, naročito drvom. U završnoj fazi rada, kućice su oslikane bijelom, akrilnom bojom, kako bi tekstura i detalji bili vidljiviji.

Slika 1. Likovni radovi učenika OŠ Mate Balote Buje, 7.razred

Učenici osmog razreda radili su više zadataka. Prvi zadatak bio je oblikovanje stolne lampe ili lustera (Oblik i funkcija, dizajn predmeta). Radili su individualno. Prethodno su crtali idejne skice, a u praktičnom dijelu koristili su plastični otpad kojeg su rezali, bušili, topili peglom, plastične dijelove su spajali toplim ljepilom ili tankom žicom. Plastične boce znaju biti tvrde, ali učenici su se izvrsno snašli, koristili su kvalitetne škare i skalpel, rupe u plastici su bušili spravom za bušenje papira. U školi imam više starih pegli pa smo njih koristili za obradu oštrih rubova izrezane plastike. Evo nekoliko primjera:

Slika 2. Likovni radovi učenika OŠ Mate Balote Buje, 8.razred

U drugom su se zadatku učenici posebno zabavili. Svaki je razred oblikovao svoju skulpturu koja može funkcionirati kao prostorni objekt ili instalacija i u vanjskom prostoru. Motiv je bio konstrukcija neobične nastambe, a materijal prirodan (grančice, daščice, šišarke). Sve su povezivali tankom špagom. Postolje i glavne nosive grane je školski majstor pripremio od jedne manje daske i 4 deblje grane. Na toj su osnovi učenici gradili svoju maštovitu nastambu. Zanimljivo je kako motorika ruku ovdje dolazi do izražaja, ali i sposobnost pronalaska rješenja na koji način slagati elemente kako bi na kraju dobili čvrstu i stabilnu konstrukciju. Neki su učenici prvi put spajali grančice špagom, a ne ljepilom. Spontano su podijelili uloge u razredu, jedna je skupina izrađivala manje ukrase, a druga konstrukciju. Razmjenjivali su mišljenja i ideje, zaista ih je bilo lijepo promatrati kako predano rade. I ove smo prostorne objekte oslikali bijelom akrilnom bojom, kako bi naglasili sve detalje, ali i same konstruktivne elemente.

Slika 3. Likovni radovi učenika OŠ Mate Balote Buje, 8.razred

U trećem zadatku motiv je bio glazbeni instrument (gitara). Inspiraciju su dobili promatrajući Picassovu Gitaru (1914.) Opet su radili u manjim skupinama, a u oblikovanju skulpture koristili su se svim materijalima koje su skupili: karton, role wc papira, kutije, žica, špaga, papir i sl.

Slika 4. Likovni radovi učenika OŠ Mate Balote Buje, 8.razred

Sve smo radove, na kraju, izložili u gradskoj galeriji s pripadajućim katalogom, pritom smo javnosti predstavili sve pojedinosti ovog malog projekta. Učenici, a i roditelji, su bili izrazito ponosni na svoje kreacije. Tijek rada i fotografije ostalih radova mogu se pogledati na ovoj poveznici.

Zaključak

U nastavi likovne kulture zadaci predstavljaju učenicima kreativnu igru u kojoj oni aktivno sudjeluju od idejnih skica, pronalaska rješenja, praktičnog dijela u kojem razvijaju motoričke vještine, te na kraju, analize i kritičkog promišljanja. Učenicima je daleko zanimljivije stvarati od nečeg neuobičajenog, materijala kojeg nikad nisu koristili prije ili nisu ni razmišljali o tome da bi ga mogli ponovo iskoristiti. Svaki će učenik pronaći u čemu se najbolje može izraziti, kreativno razmišljanje se dovodi na višu dimenziju, a istodobno razvijaju svijest o važnosti reciklaže. Istaknula bih da se današnja generacija učenika slabije snalazi u preciznim motoričkim aktivnostima ili aktivnostima koje ne predstavljaju samo puko rezanje papira ili kartona i lijepljenje istog.

U razdoblju digitalizacije, on line nastave, učenici većinu svog slobodnog vremena provode pred računalom ili mobitelom. Kreacije od recikliranih materijala razvijaju moždane vijuge, potiču ih na inovativno razmišljanje da od obične plastične boce ili kutije izrade neki ukrasni predmet ili predmet za ponovnu uporabu. Vjerujem da ćemo ih potaknuti da i u slobodno vrijeme krenu stvarati svoje kreacije.

Kamišibaj

– analogna i kreativna komunikacija u digitalno doba

Nina Kranjec

Sažetak

Školska knjižnica sastavni je dio odgojno-obrazovnog procesa u školi. Svojim aktivnostima i različitim projektima za poticanje čitanja, doprinosi razvoju čitalačke kulture djeteta i stvaranju pozitivnog odnosa prema knjizi. Današnji moderni digitalizirani svijet zasićen je brojnim sadržajima. Sve se vrlo brzo odvija. Protutežu svemu tome čini kamišibaj kazalište koje omogućuje bijeg u analogni, kreativni svijet minimalizma u kojemu smo usredotočeni samo na pojavu slika na papiru i glas pripovjedača. Kamišibaj dolazi iz Japana. Kod nas je posebice raširen tezukuri kamišibaj, u sklopu kojega sami odabiremo priču koju želimo podijeliti s publikom, stvarati slikovni materijal i postavljati cjelokupni tijek kamišibaja. Pomoću kamišibaj kazališta kod djece možemo razviti unutarnju motivaciju za čitanje na nenametljiv način. U našoj školi redovito predstavljamo kamišibaj kazalište pomoću kojega učenike povezujemo međupredmetno i međugeneracijski.

Ključne riječi: školska knjižnica, pripovijedanje, motivacija za čitanje, kamišibaj.

1. Školska knjižnica i njezin utjecaj na razvoj čitalačke kulture djece

Školska knjižnica je sastavni dio odgojno-obrazovnog procesa u školi. Svojim aktivnostima i različitim projektima za poticanje čitanja doprinosi razvoju čitalačke kulture djeteta i stvaranju pozitivnog odnosa prema knjizi (Novosel, 2009).

Jedan od temeljnih zadataka školske knjižnice je potaknuti i ojačati unutarnju motivaciju za čitanjem kod učenika. Razvija se kao posljedica pozitivnih iskustava s čitanjem koja djeca stječu u grupnom radu s knjigama, zajedničkim ili samostalnim čitanjem kod kuće ili u školi, grupnim posjetama knjižnica, sudjelovanjem na satu čitanja bajki, stvaranjem uz čitanje knjiga… (Bucik, 2003).

Čitanjem i pripovijedanjem njegujemo dječju maštu i postupno razvijamo koncentraciju, koja svima nedostaje u današnje vrijeme nadmetanja, buke, brzine, konzumerizma i digitalizacije (Vilčnik, 2019).

2. Ljudi od davnina pripovijedaju priče

Pripovijedanje je staro kao i samo čovječanstvo. Već su u drevna vremena priče o tadašnjem životu bile uprizorene po zidovima pećina. Provodili su vrijeme izmišljajući i pripovijedajući priče koje su se usmenom predajom prenosile s koljena na koljeno, a s putnicima i selidbama ljudi putovale iz zemlje u zemlju.

3. Kamišibaj kao oblik za razvijanje unutarnje motivacije za čitanje

Krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća, u Japanu je razvijena posebna vrsta umjetnosti koja povezuje slike i riječi. To je kamišibaj ili papirnato kazalište. Radi se o umjetnosti pripovijedanja priča pomoću slika. Temelj kamišibaj kazališta čini butaj (slika 1), mala drvena kutija u koju stavljamo niz slika koje pričaju priču. Na okvir butaja pričvršćena su vratašca. Otvara ih kamišibajac (pripovjedač), koji započinje s pripovijedanjem priče. Istovremeno, iz otvora na bočnim stranama butaja izvlači slike koje ocrtavaju tijek priče (slika 2). Na kraju priče vratašca butaja se zatvaraju (Sitar, 2020).

4. Gaito kamišibaj

U Japanu je prevladao gaito kamišibaj na biciklu. Kamišibajac se biciklom na koji je pričvrstio butaj, vozio od mjesta do mjesta, a svoj dolazak najavljivao s dvije male drvene palice (hiošigi). Ispod butaja bila je kutija sa slatkišima koje su djeca kupovala umjesto ulaznica. Kamišibajac je uobičajeno pripovijedao tri priče. Posljednju priču obično bi prekinuo, kada bi bila najzanimljivija i nastavio voziti. Tako je osigurao publiku i na sljedećoj predstavi (Sitar, 2020).

5. Tezukuri kamišibaj

Posljednjih godina kamišibaj dobiva sve veće značenje u Europi. Izvodi se isključivo autorski, tezukuri kamišibaj, u sklopu kojega sami biramo priču koja nas je dotaknula i želimo je podijeliti s publikom. U tu svrhu izrađujemo poseban slikovni materijal i postavljamo cjelokupan tijek kamišibaja (Sitar, 2020).

Naravno, naša je odgovornost da pritom odaberemo kvalitetan tekst zanimljivog sadržaja, napisan na razumljivom jeziku s bogatim rječnikom. Za slikovni dio koristimo minimalizam, jako izražene crte i jasne oblike bez detalja jer je slika u kamišibaju jedinstveni događaj pri čemu gledatelj nema vremena za detaljno i dugotrajno promatranje (Sitar, 2020).

6. Kamišibaj u školskoj knjižnici

U današnjem modernom digitaliziranom svijetu zasićenom brojnim podražajima, kada se većina školskih i radnih obveza zbog koronavirusa preselila na računala, kamišibaj nam predstavlja bijeg u svijet minimalizma gdje smo usredotočeni samo na pojavljivanje slika na papiru i glas pripovjedača.

U našoj školi odlučili smo iskoristiti kamišibaj gledalište za međupredmetno i međugeneracijsko povezivanje pomoću kojega najmlađe učenike naše škole, tijekom prosinačkog slavlja, vodimo u svijet bajki. Bajke su odabrale knjižničarke, a sve ostalo je dio naših učenika. Naime, na likovnom kružoku pod mentorstvom učiteljice likovne kulture, učenici su najprije izradili nacrt slikovnog materijala odabrane bajke (slika 3), zatim se primili posla (slika 4). Koristili su tuš, bijele pastele i slikanje kavom. Kako bi se što više približili izvornom kamišibaj kazalištu, učenici su na satu domaćinstva ispekli kolačiće (slika 5) koje su učenici dobili umjesto ulaznice. U ulozi kamišibajca našli su se stariji učenici naše škole. Tako smo ostvarili prvi školski kamišibaj koji je povezao učenike različitih razreda i predmeta.

Kako navodi J. Sitar (2020), kamišibaj nam pruža nove mogućnosti izražavanja i odlično je pomagalo u pedagoškom procesu i za učitelje i za učenike jer predstavlja kreativni izazov.

U našoj školi dobro iskorištavamo sve prednosti kamišibaja. Svake godine s međupredmetnom i međugeneracijskom suradnjom stvaramo jedan posve autorski kamišibaj, u sklopu kojega učenici nižih razreda sami pišu priču i na likovnom kružoku izrađuju slikovni materijal, a stariji učenici nalaze se u ulozi kamišibajaca.

Slika 1. Butaj                Slika 2. Kamišibaj kazalište

Slika 3. Nacrt slikovnog materijala        Slika 4. Crtanje         Slika 5. “Ulaznice”

7. Zaključak

Djeca danas žive u digitalnom dobu. Veći dio dana okružuju ih zvučni i svjetlosni podražaji, sve se odvija vrlo brzo zbog čega mnogi imaju poteškoća s koncentracijom. Kamišibaj kazalište svojim minimalizmom i jednostavnošću predstavlja potpunu suprotnost. Kao takvo, bez brojnih podražaja, omogućuje nam da se posve smirimo, opustimo i usredotočimo na priču koju nam otkriva kamišibajac svojim glasom i slikama u butaju.

8. Literatura

1. Bucik, N. (2003). Motivacija za branje. V M. Blatnik Mohar (Ur.), Beremo skupaj: priročnik za spodbujanje branja (str. 112-118). Ljubljana: Mladinska knjiga.
2. Novosel, D. Š. (2009). Vrednotenje učinkov branja v šolski knjižnici. Šolska knjižnica, 19 (1), str. 51-55.
3. Sitar, J. (2020). Umetnost kamišibaja: priročnik za ustvarjanje. Maribor: Aristej.
4. Vilčnik, D. (2019). Zgodbe oziroma pravljice kot pozitivni vir. V A. Križan Lipnik, M. Černetič in K. Valenčak (Ur.), Za srečo v družini (str. 66-69). Murska Sobota: Založba Ajda.