Prvi dan škole malo drugačije

jozica_ramsak

Jožica Ramšak

Sažetak

Svaki početak znači nešto novo, posebno kad je riječ o prvom razredu. Dijete postane školarac, bezbrižan vrtićki život ostaje iza njega. Prelazak iz vrtića u školu nije previše stresan. Većina djece veseli se polasku u školu, no s druge strane zabrinjava ih hoće li pronaći svoju učionicu, hoće li im se učiteljica svidjeti, hoće li s njima biti prijatelji iz vrtića. U školi je sve mnogo veće; veliki hodnici, velike učionice, veliki učenici. Kad dijete krene u školu, promijeni se svakodnevica cijele obitelji. Dijete ne može bez razloga ostati kod kuće, mora pratiti školske aktivnosti, raditi i ono što mu se ne sviđa, uspostaviti nove odnose s učiteljicom i novim školskim kolegama. Slovensko zakonodavstvo propisuje da roditelji moraju upisati u prvi razred onu djecu koja će u kalendarskoj godini u kojoj će krenuti u školu navršiti šest godina. Za kretanje u školu osim kronološke i intelektualne zrelosti vrlo je bitna i emocionalna i socijalna zrelost. Najstresnije je za učitelja je kad sazna da će dobiti prvi razred. Ne zbog djece, nego zbog roditelja koji na prvi školski dan dovedu svoje nadobudne prvoškolce i onda procjenjuju jesi li dovoljno dobar za njihovo dijete. A opterećuje i priprema programa za prijam prvoškolaca. U prilogu ću opisati kako smo u našoj školi prvi školski dan organizirali malo drugačije.

Ključne riječi: prvi školski dan, stres, prijam prvoškolaca

Uvod

Još u svibnju ravnatelj nam priopćava u kojem ćemo razredu poučavati iduće godine. Počela sam razmišljati kako promijeniti taj prvi dan kako bi bio radostan i meni i roditeljima, a ponajprije djeci. I odlučila sam da prvi dan više neće proteći na klasičan način, koji izgleda nekako ovako: učenici viših razreda nastupaju, zatim ravnatelj pozdravi roditelje i buduće prvašiće, nakon toga učiteljice pročitaju popise učenika po pojedinim razredima. Za vrijeme čitanja drhti ti glas, usta su suha, mnoga imena i prezimena krivo naglasiš, jer u našoj školi ima podosta učenika iz država bivše Jugoslavije.

Pred vratima škole

Doček prvašića bio je popodne kad u školi više nije bilo ostalih učenika. Ulazna vrata smo zaključali da roditelji i djeca ne bi prije ušli u aulu gdje se odražavao doček. Uskoro je nastao metež, jer djeci nije bilo jasno zašto ne smiju u školu. Kad je bilo pet sati, kad je prijam trebao početi, ravnatelj je otključao ulazna vrata i obratio se roditeljima i djeci. Djeca koja su bila već nestrpljiva nagurala su se pred ulazna vrata i gotovo nitko od njih više se nije tiskao uz svojeg roditelja. Mislim da je to bio trenutak kad više nisu mislili na strah od škole nego su željeli da se školska vrata konačno otvore.

Slika 1Pred ulazom u aulu dočekale smo ih mi učiteljice i svakom djetetu stavile oko vrata privjesak sa znakom naše škole. Privjesci su bili prilijepljeni na podloge različitih boja: žute, plave i crvene.

Slika 1. Znak škole na raznobojnim podlogama

Roditelje i djecu pozdravila su dva učenika iz drugog razreda i rekli im da smo za njih pripremili nekoliko zabavnih igara u kojima će moći dobiti žuti rupčić.

Zabavne igre

Prvi zadatak bio je ples s balonima. Na pozornicu smo slika 2pozvali prvašiće koji su na poleđini znaka škole imali žutu boju. Nakon toga još su preskočili žute maramice. Time su službeno postali učenici naše škole. Skok preko marame postao je već tradicionalan, jer u Velenju imamo rudnik ugljena i svake godine mladi rudari koji završe školu preskoče kožu.

Slika 2. Skok preko žute maramice

Drugi zadatak bio je glazbeno-instrumentalni. Na pozornicu smo pozvali učenike koji su na poleđini znaka škole imali crvenu boju. Dobili su male instrumente (palice, bubnjeve, činele, zvečke) kojima su morali pratiti instrumentalnu glazbu na snimci. Uslijedio je još skok preko maramice.

Treći zadatak bio je sportski. Na pozornicu su došli učenici koji su naslika 3 poleđini znaka škole imali plavu boju. Na tlu smo pripremili lakši poligon (obruči, uže, čunjevi). Učenici su morali obaviti zadatke na poligonu. Sunožno su skakali iz obruča u obruč, hodali po uvijenom užetu i trčali slalom između čunjeva. Zadatak su obavljali uz slušanje skladbe. Na kraju je skupina preskočila žutu maramicu.

Slika 3. Poligon

Potraži mačka Murija

Nakon toga učenicima su se predstavile i učiteljice i odgojiteljice.

Prije njihova dolaska po zidovima aule i po vratima nalijepile smo kartončiće sa slikom mačka Murija, neki su bili na plavoj, a neki na narančastoj podlozi. Ispod svake slike pisalo je djetetovo ime i prezime. Učenicima sam rekla da je došao nestašni patuljak i sve slike polijepio po zidovima i vratima.

slika 4Njihov zadatak bio je da svatko pronađe svoj kartončić i priđe učiteljici koja drži u ruci narančastog ili plavog mačka mačka Murija. U traženju su im pomogli roditelji. Na taj smo način učenike podijelili u dva razreda. Narančasti mački pripadali su učiteljici iz a-razreda, a plavi meni.

Slika 4. Mački

Učenici su stali u kolonu i zajedno smo otišli do učionice, a roditelji su ostali u auli. Na vrata smo nalijepili velikog mačka Murija na narančastoj podlozi i usto još dodali „1. b“.

Učenici tako lakše zapamte gdje je njihova učionica jer već izdaleka vide velikog mačka Murija.

U učionici smo sjeli ukrug. Učenici su se predstavili i na ploču pričvrstili kartončiće sa slikom mačka Murija. Svaki učenik dobio je svoj balon s logotipom naše škole i knjigu. Uslijedilo je čašćenje sokom i torticom. Tada su došli i njihovi roditelji. Zadovoljni i puni novih dojmova oprostili smo se.

Zaključak

Prebrodili smo i prvi školski dan. Škola koja je za vrijeme školskih praznika samovala obogatila se novim učenicima, prvašićima punim energije, radoznalosti i želja za novim znanjem. Liječnik neuroendokrinolog Ranko Rajović ističe da djeca neće osjetiti otpor prema školi ako će se najprije igrati, odnosno učiti uz igru. Početak školske godine može biti vrlo stresan jer se djeca prvi put susreću s učiteljicom, sa školom i određenim pravilima ponašanja. Očekujemo da će djeca čim prijeđu iz vrtića u školu zaboraviti na igru i što prije prilagoditi se novom, ozbiljnijem sustavu. Upravo to uzrok je zbog kojega učenici već nakon dvije godine ne vole ići u školu. Djeca vole učiti, ali samo uz igru. Kad krenu u prvi razred, sretni su i ponosni jer su učinili nešto novo i ulaze u svijet odraslih. Moramo biti svjesni da je učenje igra, zato je dobro da i učitelji nastave poučavati putem smislenih igara koje djeci omogućuju da na taj način nauče sve što ih čeka.

Literatura

  1. Banjac Lubej, S. Nočem v šolo. Pridobljeno, 18.2.2019, s spletne strani https://otroski.rtvslo.si/bansi/prispevek/2482
  2. Divjak Jurca, D. (2018). V prvi razred leto pozneje? Ljubljana. Pogled, priloga revije Ciciban, maj 2018.
  3. Knafelc, B. (2017). Šolski zvonec glasno kliče. Ljubljana. Pogled, priloga revije Ciciban, september 2017.
  4. Ucman, P. (2018). Otrok gre v prvi razred. Ljubljana. Pogled, priloga revije Ciciban, september 2018.

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Uncategorized i označen sa , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.