Joga na nastavi iz njemačkog jezika

Nina Grum

Sažetak

Učenici i učitelji nisu izuzeti iz tempa modernog načina života koji kod učenika već zahtijeva dodatne razgovore, psihološku pomoć, pa čak i sredstva za smirenje. Učenje opuštanja stoga više nije novost. Učitelji su primorani tražiti nove alate kako bi učenike ponajprije rasteretili od svojih i tuđih očekivanja te im nakon toga pomogli steći sposobnost koncentracije kako bi učenici uopće bili sposobni usvajati nova znanja. Na ovaj način škola može postati mjesto gdje djeca uživaju, a ne više stresni okoliš takmičenja, dokazivanja, protivljenja itd. Takav alat u učenju stranog jezika predstavlja kretanje kojim učenik osvještava svoje tijelo, izražava samog sebe i istodobno tijelo povezuje s intelektom. Kasnije će vježbanje i uporaba znanja pokazati kako kretnja doziva izabrane riječi i osjećaj koji učenik ima prilikom učenja. Opuštenost je nužna za uspješnu komunikaciju i stoga je joga tako prikladna kod učenja stranog jezika. Predstavit ću dobru praksu odnosno pokus kojim smo na putu prema primarnom cilju (usvajanje sklopa Životinje kod njemačkog jezika) pomoću bajkovite joge tražili i postigli posredni cilj, a to je opuštanje.

Ključne riječi: joga, njemački jezik, opuštanje, životinje

Uvod

U današnje vrijeme u modernoj školi govorimo o novom razumijevanju učenja i podučavanja – o pomaku usredotočenosti na učitelja prema usredotočenosti na učenika i učenje. Danas je bitno pitanje KAKO naši učenici uče, a ne više ŠTO uče. Misao vodilica pedagoga je da su učenici na nastavi što više aktivni i da im na različite načine omogućimo cjelovit razvoj. Na nastavi iz stranih jezika puno podučavamo pomoću kretanja, IKT-ia, slikovnih kartica, glumljenjem uloga, učenjem u prirodi i kazališnom pedagogikom. Budući da nabrojene načine rada na nastavi provodim već godinama, ove sam si godine postavila novi izazov, a to je da sam po prvi puta u svoju nastavu uvela elemente joge za djecu odnosno točnije bajkovitu jogu. Istu želim predstaviti, budući da već nakon kratke uporabe mogu govoriti o pozitivnim učincima i o brzom napretku učenika kod usvajanja vokabulara. Za jogu sam se odlučila jer mi se između ostalog čini da je od velike važnosti da djecu naučimo i opuštanja. Tempo modernog života ne mogu izbjeći niti naši učenici pa je stoga od bitne važnosti da ih naučimo i kako da se smire i time, posljedično, opuste i tijelo i um.

U svojim Sutrama o jogi, otac joge Patanjali je položaje ili asane definirao kao sjedeći položaj koji je stabilan i opušten. Na ovom mjestu moramo se upitati kako učenike nagovoriti da vježbaju stabilne i opuštene asane? Svoja imena su neke od asana dobile po životinjama i biljkama, što se je očuvalo do danas. Naravno da se današnji odrasli čovjek ili dijete fizički ne razlikuje od čovjeka iz 5. stoljeća prije Krista (kada je Patanjali otkrivao jogu), i čak unatoč današnjoj otuđenosti čovjeka, njegova je veza s prirodom još uvijek imanentan dio njegove biti. Očiti pokazatelj toga su djeca koja samoinicijativno oponašaju mačke, pse i sve životinje iz njihovog okoliša. Joga je za djecu tako smislena upravo zbog toga jer se obraća primarnom instinktu i daje im priliku da se izraze preko te »maske« ili te životinje. Iz ove ontološke misli koja izvire iz prastarog rituala, izravno sam učenika nagovorila da izravno prijeđu iz priče na djelo odnosno perfomans.

Ciljna skupina bili su učenici prve trijade koji pohađaju interesnu aktivnost Njemački sati i skupina učenika druge trijade koji pohađaju neobvezni izborni predmet Njemački jezik.. Niti jedna od ove dvije skupine nije bila brojna, što i jest uvjet za uspješnu izvedbu takve aktivnosti. Prvu skupinu pohađa 12 djece u dobi od 6 do 8 godina, a drugu skupinu 13 učenika u dobi od 9 do 11 godina.

Prostor sam priredila za vježbu joge s jastucima. Do sada smo već puno stvari radili na podu, a sve to je bilo zaista potrebno budući da sam željela da je okoliš tijekom izvođenja “asana” istinski udoban i budući da sam znala da želim završiti s ležećim položajem,. Napetost i zanimanje učenika osjećali su se u zraku. Njihova radoznalost i oprez pomogli su stvaranju drugačije atmosfere. Pozvala sam ih da skinu obuću i da sjednu na svoje jastuke. Novi nastavni sat uvela sam potpuno uobičajeno, ali je pripovijedanje priče uz slike u krugu na podu istovremeno jako podsjećalo na prastare rituale druženja uz vatru. Tišina i koncentracija bitni su za daljnje izvođenje joge. Uređenje prostora i pripovijedanje nisu dostatni za osiguravanje tišine pa smo stoga uveli vježbu za koncentraciju, i to predavanjem zvončića. Zvončić su morali predavati jedan drugome tako mirno da nije smio zazvoniti. Tišina je prvi dio koji želimo uvesti kako bi se tijelo i um smirili. Već ova prva vježba povećava pozornost i spretnost djece.

Životinje na farmi

Pričanje priče na njemačkom jeziku ilustrirala sam pripremljenim slikovnim gradivom, odnosno slikama životinja koje nastupaju. Time sam olakšala slušno razumijevanje i pripremila uvod u postavljanje predstave. Učenici su pažljivo slušali i gledali. Nakon toga uslijedilo je uključivanje djece, najavila sam da ćemo sve te životinje sada i odglumiti i u njih se pretvoriti. Priču sam počela ponovno pripovijedati uz izvođenje asana psa, mačke, guske, kokoši, konja, zeca i leptira.

Priču sam završila asanom pospanko. Djeci sam rekla da je na farmi već noć i da sve životinje spavaju. Tako smo se i mi legli na leđa (može i na trbuh) i opustili svoje cijelo tijelo. Potražimo ugodan položaj i tijelo što jače opustimo. Lice je opušteno, oči zatvorene. Dišemo kroz nos, i to i udisaj i izdisaj. Nakon toga dodala sam i ugodne zvukove, kao što je primjerice zvuk kišnog štapa i zvuk tibetanske posude.

Priča – Na farmi

Jednom davno živio je dječak kojemu je bilo ime Markus. Živio je na farmi i jako je volio životinje. Imao je bijelu mačku (asana mačke) koju je dobio za svoj 7. rođendan. Kada je maca bila gladna, glasno je zamijaukala (pogledamo gore i zamijaukamo). Maca je bila još vrlo mlada i jako se je voljela igrati uzicom. Uzicu je lovila jednom šapicom, a potom i drugom šapicom. (ispružimo prvo jednu ruku, a onda i drugu). Kada joj je Markus uzicu postavio visoko, maca se je postavila na stražnje šape i protegnula se prema uzici (na koljenima). A ako se je maca razljutila, onda se je jako nakostriješila i zafrktala – frrr (asana mačke, napravimo grbu i zafrktamo). Imao je i smeđeg psa mješanca (asana psa).

Slika 1. Asana mačke

To je bio malen, ali vrlo glasan psić, koji je svaki puta kada bi vidio Markusa, lajao i veselo mahao repom (bokove pomičemo lijevo i desno s blago skvrčenim koljenima.) Taj maleni psić jako je gnjavio susjeda jer mu je uvijek iznova pomokrio živicu (dignemo jednu skvrčenu nogu, a nakon toga i drugu). Markus je na dvorištu farme imao i kokoši. Te kokoši bile su jako vesele kokoši (asana kokoši) koje su slobodno trčale po dvorištu i kokodakale. U svojoj kućici veselo su skakali zečevi (asana zečeva). Zečevi su veselo skakali po ograđenom dijelu, a budući da su zečevi jako plašljive životinje, puno su puta pogledali lijevo i desno provjeravajući da li im prijeti nekakva opasnost.

Markus je volio sve životinje. Mogao je sate i sate gledati kako oko cvijeća lete šareni leptiri (asana leptira; koljena postaju krila leptira kojima mašemo gore dolje).

Slika 2. Asana leptira

Disanje uz igračke od pliša

Kod sljedećeg nastavnog sata učenici su donijeli svoju najomiljeniju igrački od pliša. I ja sam donijela svoje igračke, za slučaj ako bi netko zaboravio domaću zadaću. Cilj ove vježbe je bio da učenici predstave svoju igračku. Nastavni sat započela sam predstavljanjem moje igračke od pliša (Das ist mein Lieblingskuscheltier. Es ist ein Hund und er heißt Flossy). Kada je svaki učenik predstavio svoju igračku, pozvala sam ih da se legnu na leđa i opušteno dišu. Kako su već bili naviknuti na izvođenje asana, bili su vrlo prijemčivi za daljnje upute. Svoju igračku stavili su na trbuh i gledali kako se njihov trbuh, a s njime i igračka, pomiče pri udisaju i izdisaju. Nakon toga na trbuh su stavili i svoje ruke i također osjetili i disanje. Rad s igračkama od pliša odlična je poveznica s temom Životinje, budući da i ovdje možemo vježbati vokabular, a djeci istodobno njihova igračka pobuđuje osjećaj sigurnosti.

Nakon vježbe disanja svaki je učenik izabrao svoju najomiljeniju asana životinju koju smo nakon toga svi zajedno i prikazali. Zanimljivo je da su tako izveli baš sve asane životinja sa farme. Time je vježbanje vokabulara bilo vrlo uspješno izvedeno.

Životinje u Africi

Na trećem nastavnom satu posvećenom jogi vratili smo se asanama životinja. Djeci se to jako svidjelo jer su se sjetili svih asana. Varijaciju sam postigla uvođenjem afričkih životinja i isto tako kao i prvog puta, i ovdje sam uz slikovno gradivo najprije ispripovijedala priču. U priči su nastupali žirafa, slon, majmun, krokodil, žaba, roda i lav.

Priča: Putovanje u ekvatorsku Afriku

Zrakoplovom smo doletjeli u Afriku. Na ravnici koja je bila okružena visokim gorama i dolinama, nalazio se i veliki slap. Tu živi puno životinja. Iza gora upravo je uzašlo sunce (asana sunca). Ovdje su već budni slonovi koji imaju drukčiji nos nego ljudi (asana slona). Šeću se i žirafe. Žirafe so biljojedi koji s drveća jedu svježe lišće. Da bi to postigle, moraju se jako istegnuti kako bi dosegle lišće s najviših grana (asana žirafe koja jede). Kada dođu do vode, noge moraju jako raširiti kako bi se napojile (asana žirafe koja pije). Po drveću skaču i vježbaju majmuni koji su jako okretni (asana majmuna). U vodi leže krokodili koji polako otvaraju ralje (asana krokodila). U močvari žive i druge životinje. Ovdje živi i žaba koja se svojim jakim nogama snažno odgurne i skoči (asana žabe). A gdje ima žaba, ima i gladnih roda (asana rode). Budući da se je žaba dobro sakrila, roda mora dugo stajati na jednoj nozi i čekati.

Na jednom malom brežuljku nalazi se lav. Lavovi puno spavaju pa tako i mi susrećemo jednog lava koji spava (asana lava).

I ovoga sam puta priču završila s smirivanjem odnosno asanom pospanka.

Zaključak

Uvođenje i izvođenje joge na nastavi iz njemačkog jezika bila je novost, i to kako za moje učenike, tako i za mene. U obje skupine učenici su pozitivno prihvatili način rada. Proces usvajanja započeo je radoznalošću i oduševljenjem, dok mirnoća kao cilj zasigurno predstavlja duži proces. Učenici imaju potencijal da je svako iduće izvođenje bajkovite joge još više suvereno, a također i opuštajuće. Već kod afričkih životinja učenici su radili s više koncentracije i u većoj tišini. Ako ćemo po tom putu na ovaj način i dalje moći hodati zajedno, uvjerena sam da će joga za sve nas postati jedna od mnogih tehnika opuštanja. Namaste!

Literatura

1. Bannenberg, T. (2009.): Yoga für Kinder. Die besten Übungen für jede Situation.
2. Selbstbewusstsein stärken, Ruhe & Entspannung finden, Konzentration &
3. Kreativität fördern. 5. Aufl. München: Gr.fe und Unzer Verlag GmbH.
4. Božič, U. (2012.): Bajkovita joga: priručnik za vježbanje joge za djecu u dobi od 2 do 5 godina. Ljubljana: Mladinska knjiga.
5. Schmidt, G. (2008): Početni program joge za djecu. Ljubljana: Pedagoški fakulteti (20. 2. 2019.)
6. Schmidt, G. (2012): Vođena vizualizacija. Pedagoški fakultet. Dobiveno na  (20. 2. 2019.)