Primjeri socijalne isključenosti u osnovnoj školi

mateja_PE

Mateja Pučko Erhatič

Socijalna isključenost je jedan od glavnih problema koji se svakodnevno događaju u školama širom svijeta. Današnje društvo temelji se na znanju, stoga je i isključujuće za one, koji ga nemaju dovoljno, a škola djeluje po istom principu. U procesu obrazovanja treba škola kao institucija socijalne uključenosti učeniku posvetiti posebnu pažnju i suprotstavit se s neodobravanjem isključenosti, s promocijom socijalne uključenosti u kontekstu školovanja, te aktivnostima uključivanja stigmatiziranih pojedinaca i skupina. Mnogo možemo učiniti kroz podizanje svijesti o nasilju i njegovom smanjenju, poboljšanju pedagoškog rada, društvenog ponašanja i učenja nenasilnih oblika izražavanja osjećaja

Ključne riječi: socijalna isključenost, škola, obrazovanje

Uvod

Koncept socijalne isključenosti je složen, širok i višedimenzionalan. Socijalna isključenost u širem smislu sadrži civilnu, ekonomsku, socijalnu i međuljudsku dimenziju, a u okviru tih dimenzija područja, u kojima se pojedinac može isključiti. Kada se isključenost akumulira u nekoliko dimenzija ili u nekoliko područja unutar dimenzija, to je šira društvena isključenost.

Socijalna isključenost je proces, koji lišava pojedince i obitelji, skupine i susjedstva resursa, potrebnih za sudjelovanje u društvenim, ekonomskim i političkim aktivnostima društva u cjelini. Ovaj proces uglavnom je posljedica siromaštva i niskih prihoda, ali ga dodatno jačaju drugi čimbenici, kao što su diskriminacija, nisko obrazovanje i loši životni uvjeti. U tom procesu, ljudi su za dugo vrijeme bili odsječeni od institucija i usluga, društvenih mreža i razvojnih mogućnosti, u kojima uživa većina društva. (Martinjak, 2003)

U društvu, u kojem je temeljna vrijednost moć, bilo da se ona odražava u novcu, u društvenom stanju, ili je čisto fizička, najviše su izloženi riziku i najranjiviji oni, koji ili zbog svoje mladosti (djeca), svoje dobi (stariji), bolesti (bolesnici i osobe s invaliditetom), različitosti (marginalne skupine – alkoholičari, ovisnici o drogama, etničke skupine) ili zbog spola (žene), nemaju dovoljan potencijal za ulazak u otvorenu bitku ili natjecanje, u kojima se ne određuju uobičajena pravila igre (ili se mijenjaju prema potrebama odlučujućih igrača).

Pojava (nastanak) socijalne isključenosti u školi

Socijalna isključenost je jedan od glavnih problema, koji se svakodnevno događaju u školama širom svijeta. Problem modernog društva, društvena isključenost je i problem škole, jer je škola odraz društvenih zbivanja, u njoj nastaju i doživljavaju se sva proturječja i napetosti.

Škola može utjecati na društvenu uključenost i socijalnu isključenost. Zato školu smatramo društvenim prostorom unutar koncepta društvenog kapitala. To se događa u modernom društvu kao odgovor na potrebu za novom definicijom i razumijevanjem njegove društvene strukture. Društveni kapital je nova kategorija, uključena i definirana fenomenima modernog društva. (Kobolt, 2010)

Današnje društvo temelji se na znanju, stoga je i isključujuće za one, koji ga nemaju dovoljno, a škola djeluje po istom principu. Stoga se individualna pažnja ne bi trebala usredotočiti samo na povećanje ljudskog kapitala, nego na ono, što je ono, što pojedincu čini život lakšim. Uvijek su bili odnosi s drugima i život u toleranciji i solidarnosti, ali danas su potpuno zanemareni. Ponovno naučiti živjeti zajedno s drugima je načelo, koje će pojedincu olakšati odlazak u društvo i nadvladat će egoizam. (Košir, 2013)

Ulaganje u društvo koje uči, u ljudski kapital, isključuje skupine, koje se u školskom sustavu smatraju marginalnim.

Šetajući školskim hodnicima, vidimo svaku vrstu sukoba između učenika. Ti sukobi su tipični za školske dane, bilo da je riječ o drugačijem stilu odijevanja, karakteru učenika, različitom ukusu za glazbu… Mladi ljudi često isključuju svoje vršnjake iz društva zbog izgleda, a da ih prije toga ne upoznaju, te im stoga ne daju priliku, da se pridruže i uživaju u društvu, kao što ga svi vide. Neki učenici prečesto ne shvaćaju, da neki oduvijek imaju probleme, a možda sami uopće nisu krivi za njih.

Nitko ne zaslužuje samoću, a to možemo riješiti samo razgovorima, kroz kojeg možemo utvrditi, zašto učenik uopće ima problem i ljubazno razgovarati s njim.

Eliminacija različitih i izražavanje pripadnosti grupi, koja simbolički predstavlja uspjeh u društvu i osmišljena je tako, da isključuje i prezire one, koji su na ovaj ili onaj način različiti, normalna je pojava u procesu odrastanja, stvaranja osobne i kolektivne identitete. U procesu obrazovanja, treba škola kao institucija socijalne uključenosti takvom učeniku posvetiti posebnu pažnju i suprotstavit se sa neodobravanjem isključenosti, sa promocijom socijalne uključenosti u kontekstu školovanja, te aktivnostima uključivanja stigmatiziranih pojedinaca i skupina. Također je zadatak škole, da aktivno gradi međugeneracijsku solidarnost kroz praktične aktivnosti, koje uspostavljaju društvene kontakte među generacijama.

Nasilje među mladima postaje sve uobičajenije, pa čak ni učenici osnovnih škola to ne mogu izbjeći. Posebno su izložena djeca iz mješovitih i jednoroditeljskih obitelji. Oni, koji su po karakteru mirni, nisu izloženi, ali ih većina nije vidljiva.

U posljednje vrijeme problem zlostavljanja se povećava. Govorimo o nasilju, kada djeca sa namjerom ili sa grupom nastupaju prema drugoj djeci agresivno, ih napadaju i fizički povređuju. Žrtve se obično same ne mogu braniti. Nasilje može biti u obliku prijetnji, tjelesnih ozljeda, odbijanja, ismijavanja, otuđenja, vandalizma …

Maltretiranje u školi najčešće se manifestira udarcima, uništavanjem, oštećenjem opreme drugog učenika, bacanjem stvari s prozora, ruganjem i verbalnim nasiljem.

Druga vrsta zlostavljanja je namjerno isključivanje djeteta iz grupnih igara. Ti su incidenti za dijete izuzetno teški. U školama se često najčešće događaju u toaletima, hodnicima i drugim mjestima, gdje nema kontrole nastavnika. Može se dogoditi čak i u učionici pored druge djece, koja često ne pomažu žrtvama zbog nezainteresiranosti ili straha.

Čimbenici rizika u školi, koji potiču nasilje, a time i socijalnu isključenost, prvenstveno su različitost, školski uspjeh, društvena klima u grupi, koja uči, odnosi učenika i nastavnika. Čimbenici izvan škole su obitelj, socioekonomski status, vršnjaci, mediji i suvremeni ICT.

Zaključak

U školi puno radimo na prevenciji socijalne isključenosti. Mnogo možemo učiniti kroz podizanje svijesti o nasilju i njegovom smanjenju, poboljšanju pedagoškog rada, društvenog ponašanja i učenja nenasilnih oblika izražavanja osjećaja. Škole nemaju nikakav utjecaj na strukturu i obiteljske odnose ili formiranje i izražavanje vrijednosti u prijateljskim grupama. Stoga je vrlo važno podići svijest javnosti o ovom problemu, podići svijest roditelja o poteškoćama, u kojima se njihova djeca nalaze i nudeći posebne programe za nenasilno ponašanje i bolju uključenost u društvo te osposobljavanje učitelja za uspješnije reagiranje u takvim situacijama, obuka vršnjačke medijacije itd.

Literatura

  1. Kobolt A. (2010). Izstopajoče vedenje in pedagoški izzivi. Ljubljana: Pedagoška fakulteta.
  2. Košir K. (2013). Socialni odnosi v šoli. Maribor: Subkulturni azil.
  3. Martinjak N. (2003). Socialno izključevanje, šola in nove oblike kapitala. Sodobna pedagogika 54 (5), 140–151.